Na ovogodišnjoj ekskurziji u Italiji smo posetili stare gradove,
prošetali tesnim ulicama, ali i videli mnoga umetnička dela o kojima smo učili na časovima likovnog. Bilo je baš lepo. Videli smo Mikelanđelovog Mojsija, Rafaelove sobe, tavanicu Sikstinske kapele, i brojne crkve. Ipak, ono što je na mene ostavilo najjači utisak, bila je Mikelanđelova skulptura biblijskog junaka Davida. Ona je visoka pet metara, izrađena je u mermeru, i baš je lepa. Sve vreme sam imao utisak kao da će se David svakog trenutka pokrenuti, jer je izgledao veoma živo. Tim mermerom kao da je tekla krv; kao da je ispred nas stajao pravi David, iako veoma bele kože. Dok sam gledao Davida, sve vreme sam se divio Mikelanđelovoj sposobnosti da realistično izvaja šta god poželi. Bilo mi je jako interesantno to što, ne samo David, već i ostale njegove skulpture, izgledaju kao da su živi ljudi, s napregnutim mišićima i izraženim emocijama. Iako je pokušavao da je sakrije, svi smo na njegovom licu dobro videli nervozu dok, s praćkom na ramenu, gleda u Golijata i planira svoj legendarni potez. Baš mi je drago što sam video ovu skulpturu, i želeo bih da jednog dana ponovo odem u Italiju da vidim i ostale koje sam ove godine propustio.