Skripta iz Opće zoologije

Josip Cvitković

ak.15/16
1.Uvod

Veliki prasak- nastao je najvjerovatnije prije 14 milijardi i 600milijuna godina. Njime su

počeli procesi nastajanja atoma, molekula i makromolekula, minerala i Sunčevog sustava.
Zemlja je stara oko 4 milijarde i 600milijuna godina. Prije pojave prvih živih bića morao se
odigrati dugotrajan proces kemijske evolucije. U prvobitnoj litosferi i atmosferi, kao i u
vodama prvobitne hidrosfere bio je moguć razvoj najprije jednostavnih a potom abiogenom
evolucijom sve složenih organskih spojeva, čak i onih koji su svojstveni za živa bića, kao što
su ugljikohidrati, lipidi, organske kisaline, aminokisaline i nukleotidi. Voda je vjerovatno
najvažnija pretpostavka. Prvi oblik života na Zemlji se pojavio prije okoprilike 4 milijarde
godina. Prije 3.2 milijarde godina pojavili su se prokariotski organizmi- bakterije s
mogućnošću fotosinteze-autotrofi, što je kao posljedicu imalo nakupljanje kisika u atmosferi.
To je uzrokovalo pojavu aerobnih prokariota prije 2,5 milijardi godina, prvi eukarioti su se
pojavili prije 1,5 milijardi godina.

Ekosustav-Nijedno živo biće na Zemlji ne može u prirodnim uvjetima opstati

izdvojeno od svojega neživog-abiotičkog i živog-biotičkog okoliša. Mora postojati najuža
povezanost između raznih populacija te fizikalnih i kemijskih čimbenika u okolišu. U
energijskom smislu, u ekosustavu energija potječe nizom međusobno povezanih fizioloških
procesa s različitim, čvrsto povezanih kemijskim reakcijama.Glavni izvor energije je sunce.

Homeostaza- Međusobno djelovanje unutar ekosustava omogućuje mehanizam

povratne sprege koji upravlja rastom i razvojem populacija. Mehanizam povratne sprege ima
kao posljedicu stvaranje homeostaze tj. održavanje dinamičke ravnoteže.

U životnoj zajednici žive populacije većeg ili manjeg broja raznovrsnih bakterija, praživa,
biljaka i životinja, koje su najuže povezani sa svojim okolišem.Oni izgrađuju biocenezu, sve
životne zajednice zajedno s okolišem izgrađuju ekosustav a svi ekosustavi biosferu.
Izumirajne je sastavni dio evolucije. Dosada je bilo 5 velikih izumiranja.

Zoologija- do danas je opisano oko 1 300 000 životinjskih vrsta.Brojnošću opisanih vrsta,
beskralješnjaci (Avertebrata) daleko premašuju svitkovce (Chordata). Mnogo neotkrivenih
vrsta ima među beskralješnjacima i kukcima, oblićima i praživima. Smatra se da kukaca ima
oko 5 milijuna vrsta, oblića oko 800k vrsta a praživa oko 40k vrsta. Kod područja zoologije
(grč.zoon-životinja) moramo razlučiti: Morfologija-proučava oblik organizama, odnosno
ograne i njihove dijelove. Embriologija pručava razvojne stadije životnje od oplodnje do
napuštanje jajne stanice. Fiziologija-pručava sve životne procese u organizmu. Filogenija
životinja bavi se evolucijom pojedinih svojta-taksa koristeći se pri tome raznim znanostima.
Njen cilj je rekonstrukcija rodoslovnog stabla životinja. Sistematika bavi se prikazom
sistematsih odnosa unutar pojedinih skupina životinja. Taksomija-znanost o svojtama, bavi se
opisivanjem novih supina životinja u nove podvrste. Klasifikacija-sistematski prikaz
životinjskih skupina, koji određuje vrste prema različitim tipovima ključeva za određivanje
vrste. Zoologijska nomenkultura- Pri imenovanju životinja često se služimo latinskim
nazivima. Zbog toka postoje međunarodna pravila za zoologijsku nomenkulturu s ciljem da
udovolji zahtjevu stabilnosti i općenitosti znanstvenih imena životinja. Prvu upotrebljivu
klasifikaciju organizama dao je švedski biolog Karl Linne. Prve upute za razvrstavanje
organizama prikazao je u knjizi pod naslovom Systema Naturae 1758 koja je uključivala 3
castva: kamenje, biljke i životinje.1.2. Postanak i evolucija mnogostaničnih tkivnih životinja

-Mnogostanični organizmi razvili su se na Zemlji prije oko 700 milijuna godina.

Kambijskom eksplozijom koja se dogodila prije 535M.g, tada se razvilo oko 30-40 koljena
životinjskih organizama. Postoje mnoge teorije ( Heackel,Hadži), o postanku tkivnih
životinja, da su se razvile razmnožavanjem i stvaranjem zadruga ili procesom ostaničenja
stanica prima specijalizirane funkcije. Prve mongostanične životinje bile su bilateralno
simetrične.

Filogenetsko stablo- koristi podatke iz morfologije,embriologije,palentologije,genetike,kemije

i moleularne biologije.

Morfologija-najstarija disciplina koja je dala mnogo podataka o razvoju mnogostaničnih

tkivnih organizama. Proučava oblik tijela i njegove sastavne dijelove kao što su organi i
organski sustavi. Embriologija-upućuje na zajedničko podrijetlo mnogostaničnih tkivnih
životinja i iznimno je značajna pri filogeniji i evolucij.

Spolno razmnožavanje je zastupljeno u najvećega broja vrsta životinja pri čemu se

spajaju jezgre spolnih stanica ženke i mužijaka. Nakon oplodnje jajna je stanica
potaknuta na dijeljenje, što se očituje brazdanjem jajeta. Brazdanjem jajeta-zigota
dolazi do sve većeg broja stanica, blasomera (grč.blastos-klica,meros-dio). Jaje dobiva
poseban oblik, ovisno o količini hranjivih tvari. Nakon 10 toga brazdanja jaje dobiva
oblik duda –mormula. Daljnjim se brazdanja dobiva oblik lopte i tako nastaje
blastula.Šupljina unutar blastule naziva se blastocelom, a jednoslojna stijenka oko
blastocela je blastoderm. Daljnjim povećavanjem broja stanica neke postaju veće, manje
. Manje se stanice na vegetativnom polu okupljaju i uvraćaju se ( invaginiraju u
unutrašnjost ), pa nastaju dva sloja stanica, vanjski ektoderm i unutrašnji endoderm
(diploblastična struktura ). Takav se oblik naziva gastrulom, a šupljina unutar gastrule
je arhenteron ili pracrijevo koje se na površini otvara u blastopor ili prausta. Do tog
stupnja razvoj je tekao u jajnom omotaču, te zametak mnogostaničnih životinja nakon
toga napušta jajni omotač. U najvećeg broja životijna od prausta nastaju usta, pa takve
životinje nazivamo prvoustima. Takvi su svi beskralješnjaci i svi svitkovci koje nazivamo
drugoustima. Kod drugoustih iz dijela prausta nastaje analni otvor a osta se otvaraju na
drugom mjestu.Poslje se u prvoustih i drugoustih između ektoderma i endoderma
razvija teći sloj stanica-mezoderm pa govorimo o triploblastičnim životinjama. Iz tih 3
slojeva zametnih listića razvijaju se sva tkiva, organi i organski sustavi.
 Raspodjela životinja

1. Protozoa

Nestanični heterotrofni protisti, dijelovi citoplazme su specijalizirani za obavljanje

različitih funkcija-organeli. Žive pojedinačno u zadrugama ili kolonijama. Dijele se u 3
grupe : 1. Mastigophora- bičaši, kreću se pomoću bičeva 2.Sarcodina-sluzavci-
promjenjivog oblika tijela, kreću se i hrane pomoću pseudopodija tj.lažnih nožica.
3.Alveolata, karakteristično građena pelikula sačinjena od alveola. Truskovci su
nametnički oblici i nemaju posebnih organela za kretanje, kreću se klizanjem i savijanjem
tijela. Trepetljikaši se kreću pomoću trepetljika i imaju dva oblika jezgre makronukleus i
mikronukleus.

Pokrovni sustav

Štiti tijelo od mehaničkih ozljeda, prodiranja štetnih tvari, gubitka tekućine i UV zraka,
termoregulacija kod toplokrvnih životinja. Uloga: sekretorna i ekskretorna
zadaća,primanje podražaja, izmjena plinova, pokretanj, obojenost, osmotska i ionska
regulacija.

Stanična membrana-kod amebe, dok je kod trepetljikaša,truskovaca i bičaša pelikula.

Pelikula je čvrsta i elastična ovojnica, koja je produkt protoplazme ona prijanja uz
staničnu membranu i daje određen oblik stanicama. Osnovna jedinica pelikule je kinetid,
prostor oko 1 monokinetid, 2 dikinetid ili više polikinetid trepetljika. Kinetid čine :
stanična membrana koja odvaja pvršinu njegova kinetida. Alveola-vrećica obavijena
vanjskom i unutrašnjom membranom, alveola ima potpornu ulogu i spremište je iona
kalcija čije oslobađanje u citoplazmu može uzrokovati promjene kretanja trepetljika ili
slobađanje ekstrosoma. Kinetid još čine: trihociste i drugi ekstrusomi, jedna ili više
trepeljika, kinetosoma, kinetodezmi i različitih snopova mikrotubula.

Probavni sustav

Praživotinje bez pelikule uzimaju hranu na bilo kojem mjestu u tijelu-bičaši. Praživotinje
čije je tijelo zaštićeno pelikulom imaju posebna mjesta za primanje hrane (st.usta
citostom) i izbacivanje citopig.

Opticajni i hormonalni sustav

U opticajnom sustavu praživotinja, nedostaju posebni organeli/organi za opticanje te se

plinovi i hranjive tvari uzimaju difuzijom preko vanjske površine tijela .

Potporni i mišićni sustav – ameboidno kretanje , stvaranje pseudopodija

Mokraćni sustavi- stežljivi mjehurići

Osjetni sustav-u najvećeg dijela praživa ne postoje posebni organeli koji bi reagirali na
energetske promjene u okolišu.Na takve promjene praživi često reagiraju cijelom
citoplazmom.
 2. Parazoa

-Neprave tkivne životinje- Životinje su jednostavnije građe i bez dobro razvijenog tkiva.
Stanice imaju veliku samostalnost u obavljanju životnih radnji. Životinje bez
diferenciranih tkiva, nemaju usta niti probavila .

Spužve

Tijelo je različita oblike i veličine, od 1mm-1m. Unutrašnji je skelet izgrađen od sitnih

igala (spikula) ili od vapnenca spongina. Katkad spongin služi kao ljepilo za spajanje
iglica. Na površini tijela su brojni otvori pore koji se nastavljaju u cjevčice i komorice
unutar kojih su bičaste stanice- hoanociti. Hoanociti imaju dvojaku funkciju: radom
bičeva stvaraju struju vode i služe za hvatanje čestica hrane filtriranjem kojima se spužve
hrane. Osim brojnih malih otvora postoji jedan ili više većih otvora oskuluma. Sužve se
razmnožavaju spolno a određeni broj i nespolno putem gemula. U nepovoljnim uvjetima
spužve koje žive u kopnenim tekućicama mogu poprimiti oblik redukcije tijela iz kojih
nakon što prođu nepovoljni uvjeti dolazi do stvaranja nove spužve. Nova spužva nastaje iz
različitih tipova stanica koje su specifične za spužve , od kojih su najznačajniji amebociti i
arheociti koji se mogu mijenjati u različite druge tipove stanica i izgraditi tijelo spužve.
Spužve su sjedilačke životinje koje žive u vodi. Najveći broj vrsta nastanjuje mora i
oceane iako određeni broj vrsta živi u kopnenim tekućicama. Spužve se hrane filtriranjem
vode. Do sada je opisano oko 5 000 vrsta spužva, koja se dijele u 3 razreda : Vapnjenjače,
staklače i kremenorožnjače.

Radiaria-uglavnom radijalno ili biradijalno simetrične životinje s 2 zametna listića-

diploblastnične životinje.

Pokrovni sustav Vanjsku površinu tijela spužava pokrivaju plosnate, poligonalne stanice
pinakociti. Unutrašnje šupljine spužava uglavnom prekrivaju bičaste ili okovratne stanice
hoanociti, koje posjeduju bič kojim uzrokuju stujanje vode vode kroz tijelo.

Potporni sustav Prve krute skeletne strukture nalazimo kod spužava , fosili datiraju doba
kambrija . Kruti skelet čine brojne iglice različitog oblika, izgrađene od vapnenca i
kremena. Mekani skelet izgrađen od bjelančevine spongina.

Živčani sustav Spužve nisu prave tkivne životinje i u njih nisu nađene živčane stanice.
Ima indicija da postoje određene stanice-kolenociti koje su morfološki slične živčanim
stanicama te da u nekim spužvama postoje i geni potrebni za prijenos signala u sinapsama,
što može upućivati na pripremu za pojavu prvih organizama s neuronima. Spužve su
životinje koje se velikim dijelom nalaze na staničnoj razini što je razlog da se nije razvio
sustav višeg stupnja koji bi kontrolirao, koordinirao i ujedinjavao rad životnih funkcija.
Kontrakcije uzrokovane podražajem kod spužve ostaju lokalizirane. Širenje impulsa
postoji samo na kraće udaljenosti brzinom 3-4 metra.
Dišni sustav Spužve se opskrbljuju kisikom preko dovodnih cjevčica i trepetljikavih
komarica. Ovdje prvi put nalazimo kombinaciju pokretanja vode radi istodobnog uzimanja
hrane i disanja

Opticajni sustav Nemaju tjelesnih tekućina , a ulogu opticanja ima okolna voda. U
spužava su u tijelu uloženi prostori s bičastim stanicama, hoanocitima koje neposredno
uzimaju hranu i kisik iz vode. Dio hranjivih tvari preuzimaju amebociti i raznose ih po
tijelu.

Probavni sustav S velikom vjerovatnošću možemo reći da su se spužve od glavne

evolucijske linije odvojile prije nego se razvilo probavilo. Spužve uzimaju hranu
procjeđivanjem-filtriranjem iz vode koja ulazi u njihovo tijelo kroz sitne rupice u
porocitima ili ostijama. Strujanje vode kroz tijelo spužve nema samo hranidbenu zadaću
nego pridonosi opskrbi kisikom i odstranjivanju proizvoda mijenje tvari. U nekih
jednostavnijih spužava rupice su intercelularne cijevi u posebnim stanicama porocitima,
koje su postale iz ektoderma.Tok vode u spužvi vrlo je složen. Hranidbene čestice iz vode
preuzimaju hoanociti, au kasnijem tijeku probave putujući amebociti, koji ih probavljaju
intercelularno u hranidbenim mjehurićima. Iskorištena voda izlazi kroz veliki otvor
oskulum. Postoje i mesožderne spužve, njihova prilagodba na novi način života, gdje
pomoću svojih nastavaka prekrivenim spikulama love sitne morske organizme poput
račića, uvjetovala je gubitak bičastih stanica, ostija, oskuluma i kanalića. Te su promjene
dovele do preispitivanja same definicije spužava kao koljena u smislu organizama koji
filtriraju vodu. U svakom slučaju to je novi evolucijski trend u razvoju unutar toga
koljena.

Mokraćni sustav- Nemaju posebne ekskrecijske organe.

Rasplodni sustav – Mnogim pokusima ustanovljeno je da spužve imaju velike

regeneracijske sposobnosti. Spužve se mogu potisnuti kroz sito i potpuno usitniti. Nakon
toga se male skupine stanica razviju u veće nakupine koje dalje izgrade cijelu spužvu.
 3.Cnidaria- Žarnjaci

Su radijalne i katkad biradijalne životinje. Pojavljuju se u dva oblika: kao nepokretni polip
ili kao pokretna meduza. Kod polipa razlikujemo bazalnu ploču kojom se polip drži
podloge i oralnu stranu odnosno usno polje na kojem su usta okružena lovkama. Kod
meduze koja morfološki podsjeća na gljivu, razlučujemo gornju stranu, eksumbrelu i
donju subumbrelu a stapka gljive u ovom slučaju kod meduze jest ljevkasti cilindar
manubrij, na kojem se nalaze usta. Žarnjaci imaju jednostavno građeno tijelo i kod oba
oblika, a sastoji se od 3 sloja: epiderma, gastroderma i mezogleja. S vanjske je strane
tijela epiderm u kojem ima više stanica ( epidermalno-mišićne,žljezdane,osjetne) među
kojima se svojom posebnošću ističu nemoblasti (intersticijalne stanice) iz kojih nastaju
žarne stanice, živčane stanice i spolne stanice. Žarne stanice služe u obrani i prihvatanju
plijena. Specifičnog su oblika i u sebi sadrže žarnicu. Da bi se aktivirala žarna stanica i
izbacila žarnica potreban je uz mehanički uvijek i kemijski podražaj koji podraži
najistaknutiji dio stanice u obliku bodežića, knidocil. Žarnih stanica osobito je mnogo na
lovkama i oko otvora usta, ali se nalaze i na drugim dijelovima tijela. Šupljina unutar
tijela,gastrovaskularna šupljina može biti pregrađena uzdužnim pregradama ili
jednostavna bez pregrada. Šupljinu i pregrade a katkad i lovke obavija gastroderm koji
služi za probavu i prenošenje hranjivih tvari (gastrovaskularni sustav). Između epiderma i
gastroderma žarnjaka nalazi se mezogleja koja se sastoji od želatinaste tvari i stanica. Usta
služe za primanje i izbacivanje tvari. Kod vrsta koje imaju oba stadija dolazi do izmjene
generacija, metageneze pri čemu je polip nespolan, a meduza spolna generacija. Ako
nedostaje jedna od razvojnih stadija,onda onaj koji preostaje ima mogućnost spolnog i
nespolnog razmnožavanja. Žarnjaci žive uglavnom u moru a mali broj vrsta nastanjuje i
vode na kopnu. Poznato je oko 9 000 žarnjaka , a pripadaju im 4 razreda :

1. Koralji-žarnjaci su u kojih ne postoji stadij meduze, nego samo stadij polipa, koji su
kratki i mali. Usta se nalaze na ravnoj usnoj ploči okružena lovkama. Na usta se
nastavlja ždrijelo, nastalo invaginacijom epiderma i gastrovaskularna šupljina koja je
podjeljena uzdužno pregradama na kojima se osim gastroderma nalaze i gonade. Od
svih žarnjaka samo koralji imaju ždrijelo. Mnogi koralji imaju skelet, vanjski i
unutrašnji ili su bez njega. Dijele se prema broju lovki na podrazrede. Svi su koralji
morski organizmi.
2. Režnjaci- razred u kojima dominira stadij meduze, tako da kod pojedinih vrsta stadij
polipa je potpuno nestao. Kada nema polipa meduza ima mogućnost osim spolnog i
nespolnog ramznožavanja, razmnožavanje pupanjem kada nastaju mlade meduze.
Nosilac mišića kod meduza je eksumbrela. Poznato je oko 200 vrsta režnjaka.
3. Kubomeduze- Zvono ima je kockasta oblika. Dobri su plivači a njihove žarnice
sadržavaju jedan od najjačih toksina u cijelom životinjskom carstvu.
4. Obrubnjaci- nemaju ždrijela niti pregrada u gastrovaskularnoj šupljini . U njih je
dominantan oblik polipa.

Pokrovni sustav žarnjaka Epiderm žarnjaka izgrađuju stanice različita oblika.

Najmnogobrojnije su epitelno-mišićne stanice koje sadržavaju kontrahilne bjelančevine.
Među njima su za žarnjake posebno važne žarne stanice ili nematociti koji sadržavaju
organele nazvanim žarnicama ili knidama po kojima je čitava skupina dobila ime. Morfološki
se razlikuje oko 17 oblika žarnih stanica a s obzirom na funkciju postoje uglavnom
probijajuće i omotajuće žarne stanice te ljepljive žarne stanice. U jednoslojnom epidermu
žarnjaka nalazimo i osjetne i živčane stanice te intersticijske iz kojih nastaju žarne, živčane i
osjetne stanice. Gastrovaskularna šupljina žarnjaka oblaže gastroderm koji je slične građe kao
i epiderm. Tu su najbrojnije gastrodermalno-mišićne stanice koje za raliku od epitelno-
mišićnih imaju bičeve kojima miješaju sadržaj gastrovaskularne šupljine. U gastrodermu su
brojne enzimsko-žljezdane stanice koje stvaraju i izlučuju enzime.

Potporni sustav žarnjaka Za njih je karakterističan hidroskelet (napetost tjelesne tekućine

unutar tijela) Mišići koji okružuju hidroskelet nalaze u nestaničavoj tekućini dobar oslonac.
Opsežan unutrašnji skelet imaju razvijene zadruge koraljnih polipa, oni imaju mnogo
vapnenastih tjelašaca-sklterita koja su uložena u koži. Opsežno razvijen unutrašnji skelet kod
zadruga koraljnih polipa. Kod osmolovkaša skelet čine vapnenasta tjelešca-skleriti.

Mišićni sustav žarnjaka Najjednostavniji oblik mišićnih stanica jesu epitelno mišićne stanice.
One obavljaju dvostruku funkciju. Svojim površinskim dijelom sudjeluju u izgradnji
pokrovnog sustava epidermu,odnosno gastrodermu žarnjaka a unutrašnjim dijelom u kojemu
se nalaze mišićna vlakanca omogućena je kontrakcija ( periostaltika i kretanje). U
površinskom sloju epiderma u žarnjaka mišićna vlakanca epitelno mišićnih stanica položena
su okomito na glavnu os tijela dok su u gastrodermalnome sloju okomite. Takav raspored
mišićnog dijela epitelno-mišićnih stanica omogućuje produživanje i skraćivanje tijela.

Živčani sustav žarnjaka Mrežasti živčani sustav u žarnjaka sadržava osjetne živčane stanice,
motorne živčane stanice i međuživčane stanice. Posljedica takvog rasporeda jest difuzno
prenošenje podražaja a impuls se širi u svim smjerovima. U jednostavnom mrežastom
živčanom sustavu kod žarnjaka i bezcijevnih virnjaka ne postoji diferencijacija nastavaka
živčanih stanica na aksone i dendrite pa se podražaj može prenositi preko sinapse u svim
smjerovima.

Osjetni sustav žarnjaka ?

Opticajni sustav žarnjaka odvija se u gastrovaskularnoj šupljini, osim djelomične probave

odvija se i kretanje hranjivih tvari.

Probavni sustav žarnjaka Čitavo tijelo žarnjaka ispunjava jedinstvena šupljina, nazvana
gastrovaskularna šupljina.Ona u nekih žarnjaka ima brojne pregrade čime se znatno povećava
njihova površina. Žljezdane stanice gastroderma izlučuju probavne enzime proteaz i
amilazu.Mnoge vrste koralja osobito tropski oblici koji izgrađuju koraljne grebene sadržavaju
unutar stanica posebne vrste algi koje opskrbljuju stanice koralja kisikom i organskim
tvarima.
Mokraćni sustav žarnjaka Nemaju posebne ekskrecijske organe. U njima se ekskrecija
obavlja kolanjem morske vode.

II.koljeno Ctenophora-rebraši

Biradijalno simetrične životinje. Na okruglastom tijelu razlikujemo oralni pol s ustima i

apikalni pol sa složeno građenim statičkim osjetilom. Na površini tijela nalazi se osam
merdionalno raspoređenih rebara na kojima su trepetljikave pločice za pokretanje, kojima
upravlja živčevlje na apikalnom polju. Mnoge vrste imaju parne lovke bez žarnih stanica, za
razliku od žarnjaka. Na lovkama su koloblasti, ljepljive stanice koje služe za prikupljanje
hrane. Osjetne stanice su po cijelom tijelu. Probavilo je razgranato a stoji se od usnog
otvora,ždrijela, malenog želudca, gastrovaskularnih ogranaka. Gastrovaskularni sustav nalazi
se u mezogleji. Nemaju organa za ekskreciju. Žive pojedinačno. Dvospolne su životinje.
Mnoge su vrste planktonske. Poznato je više od 80 vrsta rebraša.

4.Platodes plošnjaci
-Protostomia-prvousti,žiotinje u kojih se iz prausta (nastali tijekom embrijonalnog razvoja u
stadiju gastrule) razvijaju prava usta.

-Bilateria-Uglavnom bilateralno simetrične životinje s tri zametna listića (triploblastične

životinje). Pojava bilateralne simetrije bila je izuzetno značajna u evoluciji životinjskoga
svijeta. Smatra se da je predak bilateralno simetričnih životinja bila kolutićava životinja s 3
zametna listića, živčanim sustavom na leđnoj a krvožilni na trbušnoj strani. Od tog
hipotetskog pretka evolucija teče u 2 osnovna smijera, u smjeru protostomičnihh i
deuterostomičnih životinja. Sva koljena, uz određeni broj izumrilih, iz skupine bilaterija
nastaju u relativno kratkom razdoblju koje određujemo kao kambrijsku eksploziju prije
okoprilike 535 milijuna godina.

O plošnjacima(koljeno)

-Spljošteno tijelo plošnjaka nema skeleta, crijevnog otvora, ni organa za opticanje i disanje.
Probavilo je jedina prava šupljina u tijelu. Usni otvor služi i kao crijevni otvor. Izmjena
plinova obavlja se preko površine tijela, a ako postoje organi za izlučivanje, onda su to
protonefridiji. Plošnjacima pripadaju 4 razreda. Vrinjaci u pravilu žive kao slobodni oblići a
metilji i trakavice su paraziti . Njima pripadaju sljedeći razredi:

1.Tubellaria-virnjaci , uglavnom žive slobodno. Malo je komenzala i nametnika. Dugački su

od 0,5 do 15mm. Trbušna je strana najčešće ravna, a leđna zaobljena. Tijelo pokriva
sincitijalni epiderm, koji je djelomično trepetljikav. Sluz koju izlučuju žlijezdane stanice
omogućuju lakše pokretanje, pomoću trepetljikavog epitela. Neke vrste imaju velik broj očiju
od 100 pa do 1000. U prednjem dijelu tijela razlučujemo glavu i trup. Živčani sustav može
biti mrežast, radijalan i bilateralan. Kao osjetilo ravnoteže imaju statociste. Virnjaci posjeduju
veliku moć regeneracije, tako da u velikoj mjeri mogu obnoviti tijelo. Dvospolne su životinje.

2.Trematoda-Metilji- Listoliko tijelo obavija debeli tagument bez trepetljika ali često s
četinama,bodljama i ljuskama. Za pričvršćivanje na domodara služe im prijanjaljke ili četinje.
Imaju razvijen sustav limfatičnih žila što je preteča sustava za opticanje. Za izlučivanje im
služi protonefridij. Dvospolni su.

3. Castoda-trakavice. Tijelo je plosnato i jako produljeno, izgrađeno od 3 osnovna dijela

:glava s četinjama, nesegmentirani vratni dio i tijelo, strobile koja se sastoji od članaka.
Trakavice mogu biti dugačke samo nekoliko milimetara pa sve do 15 metara, pripadaju
najvećim vrstama bezkralješnjaka. Nemaju usta, žlijezda niti probavila. Hrane se osmozom
preko stijenke tijela. Sve su trakavice unutrašnji nametnici. Razmnožavaju se samooplodnjom
pa su najčešće dvospolci. Kod njih postoji stadij ličinke.

Mezosoa- Tijelo ima dva sloja stanica, koji ne odgovaraju ektodermu i endodermu pravih
tkivnih životinja. Vanjski sloj stanica, koji obavlja prehrambenu funkciju, okružuje jednu ili
više unutrašnjih spolnih stanica. Nametnici su glavnošcima. Imaju 2 koljena.
Pokrovni sustav plošnjaka : čini jednoslojni epiderm koji je u pojednih skupina različito
građen. U virnjaka je građen od jednoslojnog trepetljikavog epiderma koji je katkad
sincitijalne građe. Jednoslojni epiderm s trepetljikama i rabditama. Kod nametničkih
plošnjaka epiderm na vanjskoj površini tijela izlučuje kutikulu, jezgre epidermalnih stanica
utonu u parenhim.

Mišićni sustav plošnjaka –kožno-mišićni sloj , mišići povezani s epidermom.

5.Nemertina-vrpčari(koljeno)

To su acelomatske protostomične životinje produljenog oblika, s razvijenim opticajnim

sustavom i prohodnim probavilom. Tijelo im je dugačko od 10 do 70 cm a široko samo 1mm.
Prednji dio tijela nazivamo glavom, na kojoj je razvijeno rilo. Na površini tijela je
trepetljikavi epitel a ispod derma unutar koje su izraženi mišćni slojevi. Specifična
morfološka značajka vrpčara je rilo koje se nalazi na prednjem dijelu tijela. Rilo služi za
hvatanje plijena jer su oni predatori. Organi za ekskreciju su protonefridij. Nemaju posebnih
organa za kopulaciju a oplodnja je vanjska. Uglavnom su razdvojenog spola. Žive u morima.
Ima oko 800 opisanih vrsta .
 6.Oblenjaci

Tijelo crvolikog oblika, prekriveno kutikulom, slabo razvijena cefalizacija. Slabo razvijen
parenhim, te između crijeva i stijenke tijela postoji šupljina, pseudocel. Crijevo prohodno .
Koljena : kolnjaci,bodljoglavci,trbodlaci,oblići,kukaši,strunaši,valjčari i stapčari.

Pokrovni sustav oblenjaka Jednoslojni epiderm na površini tijela izlučuje kutikulu, kutikula
kod nametničkih oblika može biti znatne debljine.

Živčani sustav oblića okoždrijelni prsten povezuje nakupine živčanih stanica s živčanim
vrpcama, Živčane vrpce: trbušna,leđna 1-3 bočnih živčanih vrpca.

Spolni sustav oblića Razdvojenog su spola, izražen spolni demorfizam , četinje za kapulaciju
su pomoćni spolni organi kod mužijaka.

Probavni sustav oblenjaka – prve životinje s prohodnim probavilom. Na probavilu se razlikuju

3 odsječka , prednje,srednje i stražnje crijevo. Prednje i srtražnje crijevo su nastali uvraćanjem
vanjskog epiderma-ektodermalnog postanka, a srednje crijevo je endodermalnog postanka i
ima probavni epitel.
 7.Mollusca-mekušci

Bilateralnih su, asimetričnih i nečlankovitih oblika. Mekano tijelo obavija kožni nabor,plašt
koji u većine mekušaca izlučuje ljušture iz organske tvari konhioloina i kalcijeva karbonata.
Ljuštura je izgrađena od jednog , dvaju ili osam dijelova. U popriječnom presjeku građena je
od periostrakuma koji je organskog porijekla i nazivamo ga konhiolin, a ispod njega je
anorganski sloj građen od kalcijeva karbonata.Na tijelu mekušaca razlikuju se glava,stopalo i
organi plaštane šupljine. Imaju srce i krvne žile, škrge za disanje a u nekihh skupina dio
prokrvljene plaštane šupljine obavlja ulogu pluća. Celom je izrazito reduciran, i to oko srca i
gonada. Spolno su razdvojeni ali ima dvospolaca. Žuve u moru, u vodama i na kopnu. Njima
pripada osam razreda : Trbožlijepci,Caudofoverta,jednoljušturaši,mnogoljušturaši, školjkaši,
puževi, glavonošci.

1.Trbožlijepci- imaju crvoliko tijelo bez ljušture i stopala, a u kutikuli su vapnenaste iglice.
Ispod kutikule je kožno mišićni sloj a za disanjej služe nabori kolake odnosno škrge. Opticajni
sustav je otvorenog tipa. Žive na dnu mora u mulju.

2.Jednoljušturaši-bilateralno simetrične životinje s jednom ljušturom koja pokriva glavu i

trup.

3.Mnogoljušturaši- babuške, imaju ljušturu izgrađenu od 8 odvojenih pločica koje stoje jedna
iza druge, a pokriva životinjinu leđnu stranu. Glava je reducirana. Nemaju ganglija u
uzdužnim živčanim vrpcama. Za disanje služe škrge a krvotok je otvorenog tipa.

4.Školjkaši- Tijelo im je bilateralno simetrično unutar dvilju ljuštura, ljeve i desne. Nemaju
glave,ticala čeljusti niti trenice. Stopalo je često sjekirasta oblika. Školjka se sastoji od ljeve i
desne ljušture koje zatvorenima drži prednji i stražnji mišić zatvarač, koji su građeni od
mišićnih vlakana koja rade s malim tonusom uz minimalnu potrošnju energije. Krvotok je
otovrenog tipa s velikim trbušnim i stopalnim zatonima. Za disanje i prehranu služi im
filtriranje vode.

5. Puževi- Gastropoda- Puževi obično imaju nesimetričnu utrobu koju slijedi spiralno zavijena
kućica. Najstariji dio kućice određuje se kao apex-vrh. Tijelu u kućicu puž uvlači kroz ušće.
Broj zavoja u kući može biti od 2-16. Katkad se ušće može zatvoriti poklopčićem. Tijelo
puževa dijelimo na glavu,stopalo i organe utrobne šupljine. Na glavi imaju jedan ili dva para
ticala. Većina ima jednu škrgu, jednu srčanu predkljetku i klijetku i jedan nefridij. Stopalo je
ispunjeno mišićima i vezivnim tkivom i mnogobrojnim krvnim lakunama. Posebnu skupinu
puževa čine plućnjaci koji za disanje koriste prokrvljen plašt. Puževi imaju različite načine
prehrane. U ždrijelu imaju radulu ili trenicu koja se sastoji od velikog broja hitinskih zubića.

6. Glavonošci- morske su životinje. Pripadaju najdužim bezkralješnjacima.

Potporni sustav mekušaca Postoji jednodjeli-kod puža, dvodjelni kod školjkaša i višedijelni
kod mnogoljušturaša. Skelet je najčešće izgrađen od 3 sloja : periostrakum-površinski obojeni
sloj izgrađen od konhiolina, ostrakum-vapneni prizmatički sloj, te hipostrakum-vapnenasti
sedefasti sloj.

Živčani sustav mekušaca Razvijen mozak-cerebralni ganglij smješten s leđne strane ždrijela
te drugim ganglijima na trbušnoj strani. Kod glavonožaca je gotovo sav središnji živčani
sustav smješten u glavi i obavijen hrskavičnom čahurom.

Probavni sustav mekušaca pojedini mekušci u ustima imaju trenicu ili radulu koja mogućava
sitnjenje hrane. Dijelovi probavila su : Ždrijelo,jednjak,volja,želudac,žlijezda srednjeg crijeva
te stražnje crijevo.

8.Annelida-Kolutićavci

Životinje su produljena tijela, izgrađena od kolutića, koji su najčešće slično građeni. Na

kolutićima se mogu nalaziti parapodiji,četinje za kretanje ili za tu svrhu služe dvijema
prianjaljkama. Na tijelu se mogu razlikovati, protostomij (akron), periostomij na kojemu su
usta, trupni kolutići te analni kolutići-pigidij. Epiderm je u svih kolutićavaca jednoslojan a u
njemu se mogu vidjeti bazalne membrane. On izlučuje tanku kutikulu. Ispod jednoslojnog
epiderma i kutikule nalazi se bazalna membrana i mišićni snopovi koji se sastoje od kružnih i
uzdužnih mišića. Između kožno-mišićnog sloja i probavila dobro je razvijen celom. Celom je
ispunjen tekućinom koji ima funkciju u prijenosu hranjivih tvari i metabolita te funkciju
hidroskeleta. Postanak celoma usko je povezan s postankom mezodermalnih vrpca. On je
dobro razvijen u kolutićavaca, osim djelomično u pijavica. Opticajni sustav je zatvorenog
tipa. Organi za izmetanje su protonefridij i metanefridij, kolutićavo su raspoređeni pa se
nazivaju i segmentalnim organima. Protonefridij su razvijeni kod ličinki dok odrasli oblici
imaju metanefrdij. Probavni sustav započinje usnim otvorom, nastavlja se na jednjak, želudac
te u crijevo koje završava analnim otvorom. Na trbušnoj strani nalazi se ljestvičast živčani
sustav. U prednjem je dijelu cerebralni ganglij. Žive u morima, vodama na kopnu i u tlu. ima
oko 9000 opisanih vrsta .

1.Mnogočetinjaši- Kloutići sa strane nose parapodije na kojima su brojne četinje. Na

parapodiju razlikujemo ventralni dio neuropodij i dorzalni notopodij. Osim kružnih i uzdužnih
mišića dobro su razvijeni dijagonalni mišićni snopovi koji omogućavaju žitovinji savijanje u
svim smijerovima. Za disanje im služi cijela površna tijela ali i škrge koje se pojavljuju u
obliku izbočenja na tijelu. Amonioitelične su životinje, izlučuju amonijak putem
protonefridija ili metanefrdija. Uglavnom su razdojena spola.

2. Maločetinjaši, na kolutićima obično imaju mali broj četina. Na površini se nalazi tanka
kutikula. Dvospolne su životinje.
3. Pijavice- imaju dorzoventralno spljošteno tijelo na kojemu je svaki kolutić izvana
podijeljen na više anulla.

Pokrovni sustav kolutićavaca : Epiderm čini jedan sloj cilindričnih stanica, brojne
jednostanične mukozne žlijezde i osjetne stanice. Na površini tijela je tanka kutikula.

Živčani sustav kolutićavaca Ljetvičasto živčevlje Ganglij-nakupine živčanog tkiva

sastavljenog od dendrita i tijela živčanih stanica.

Probavni sustav klutićavaca na probavilu se razlikuju: prednje crijevo diferencirano u

ždrijelo, jednjak s vapnenim žlijezdama , volja i mišićni želudac. Srednje crijevo je dugačko
dok je stražnje crijevo kratko. Na leđnoj strani probavila je uvrat (tiplozolis) koji znatno
povećava njegovu površinu.

Spolni sustav kolutićavaca pojedini dijelovi rasplodnog sustava umnoženi, te se njihovi

parovi kolutićavo ponavljaju u određenom broju spolnih kolutića. Primjer je dvospolni sustav
gujavice.

9. Artropoda-člankonošci

Na njihovom kolutićavu tijelu razlikuje se više dijelova : glava, prsa i zadak.Na svakom je
kolutiću par člankovitih privjesaka, koji mogu biti sekundarno izmijenjeni i reducirani. Tijelo
je izvana prekriveno hitinskom kutikulom, koja djelomično ograničava njihov rast, tako da
osim rakova oni nisu velike životinje. Zbog kutikule se člankonošci moraju presvlačiti. Taj
proces, ekdisis, vrlo je složen i pri presvlačenju se odigravaju brojni metabolički procesi koji
uključuju istodobrno stvaranje nove prije odbacivanja stare kutikule. Stara kutikula puca na
točno određenim mjestima, kutikula je građena od dvaju osnovnih slojeva, epikutikule i
protokutikule. Člankoviti privjesci mogu se znatno morfološki razlikovati jer mogu imati
različite funkcije: kretanja,komunikacije,hvatanja plijena i dr. Na njoj se mogu razlikovati dva
osnovna dijela : prvi je osnovni ili kučni dio koji noge veže s tijelom a drugi je telopodit koji
je izdužen i sastavljen od više članaka. Kolutići i hitinska kutikula doveli su u člankonošca do
udruživanja kolutića u funkcijonalne cjeline, tagme u procesu tagmatizacije. Probavilo je
potpuno razvijeno, a sastoji se od prednjeg i stražnjeg dijela, koji su ektodermalnog a srednji
je endodermalnog porijekla. Sekundarna tjelesna šupljina je reducirana. Na leđnoj strani je
produljeno srce. Dišu škrgama, uzušnicama, Mozak je smješten leđno,a parne živčane vrpce
trbušno s parom ganglija na svakom kolutiću ili su pak prednji ganglij spojeni. Spolovi su
obično razdvojeni . Člankonošci su najbrojnija skupina životinja.

Razlikujemo: praklještare,paučnjake,krakači,raci,stonoge,kukci.

Pokrovni sustav člankonošca jednoslojni epiderm izlučuje čvrstu hitinsku kutikuli, kod
rakova može biti ipregnirana s caco3.
Mišićni sustav člankonožaca Artropodizam-razvoj egzoskeleta i člankovitih udova uvjetovao
je razdvajanje jedinstvenog mišićnog sustava na dijelove radi boljeg kretanja uz manji utrošak
energije.

Potporni sustav člankonošca Epiderm na površini tijela izlučuje snažnu kutikulu izgrađenu
od 2 sloja : vanjskog-epikutikule i unutrašnjeg-prokutikule,sadrži hitin.

Živčani sustav člankonošaca tijekom evolucije dolazi do postupnog sjedinjavanja živčanog

sustava u uzdužnom i popriječnom pravcu. Mozak se sastoji iz 3 dijela:
protocerebrum,deuterocerebrum i tritocerebrum.

Probavni sustav člankonožaca je diferenciran u više dijelova. Uz usta razvijeno je više pari
usnih organa za primanje hrane a to su gornje i donje čeljusti,čeljušne noge, donja usta i
kliješta. Usni organi su prilagođeni su prirodi hrane i načinu ishrane. Kod viših rakova
želudac je složenije građe koji je podijeljen u 2 dijela ( kardiu i pilorus) koji služe za
razdvajanje sitnih i većih čestica hrane. Hitinski zubići u želucu omogućavaju sitnjenje hrane.
Sadrži gastrolite koji su važni pri presvlačenju rakova. Pauci uzimaju samo tekuću hranu ,
plijen ubijaju otrovom , natope ga enzimima a potom usisavaju.Enzime izlučivaju žlijezde
srednjeg crijeva i slinovnice. Probava je intercelularna . Kod kukaca je probavilo
specijalizirano načinom ishrane.

Hormonalni sustav rakova Kod rakova postoji nekoliko organa povezanih s hormonskom
aktivnošću: y-žlijezda smještena u ticalnom dijelu glave izlučuje hormone odgovorne za
presvlačenje. X-organ ili bijeli organ nalazi se unutar svakog očnog drška , koji izlučuje
hormone koji sprječavaju presvlačenje, djeluje inhibirajuće na razvoj jajnika te uvjetuje
obojenost kože. Crni organ-izlučuje hormone za tamniju kožu . Sinusna žlijezda-u očnom
dršku prima hormone koji koče djelovanje y-žlijezde. Androgena žlijezda- je smještena na
sjemeniku i djeluje na njihov razvoj pomoću spolnih organa i sekundarnih spolnih oznaka.

Hormonalni sustav kukaca imaju više neurosekretornih struktura. Corpora allata,Corpora

cardica,i protorakarna zlijezda Ti Hormoni upravljaju koncentracijom ugljikohidrata u
hemolimfi,radom srca, obojenosti tijela i preobrazbom. Presvlačenje kod kukaca : presvlačni
hormon ekdison i juvenilni hormon .

Spolni sustav člankonožaca Imaju par plodila cjevastog oblika. Kod rakova se jajovodi i
sjemenovodi ne združuju, pa imaju dva spolna otvora, a kod kukaca i paučnjaka zružene u
neparnu izvodnu cjevčicu.
 10.Bodljikaši

Deuterostomija-drugousti, životinje su u kojih se iz prausta razvija analni otvor, a usta se

otvaraju naknadno na drugom mijesti.

-Morske su životinje vrlo različitih oblika. Obično su peterozračni. Na tijelu se razlikuje usna
oralna i vršna, apikalna strana. Imaju kožni skelet s vapnenim pločicama na kojima su često
bodlje. Za kretanje im služi vodožilni sustav (amblikularni). Svi predstavnici bodljikaša imaju
ličinke, Brazdanje radijalno. Imaju pet razreda : Zvjezdače, ježince, trpovi, zmijače i štapčari.

Pokrovni sustav bodljikaša : Površina tijela prekrivena trepetljikavim epidermom

ektodermalnog postanka. Ispod epiderma je mezodermalna usmina s vapnenim skeletom.

Potporni sustav bodljikaša Dobro razvijen unutrašnji skelet sačinjen od vapnenastih pločica
koje su sjmeštene pojedinačno u koži/trpovi ili su pravilno poredane i čvrsto sastavljene u
čahuru (ježinci).

11. Svitkovici

Osnovni dio skeleta čini svitak, tvorevina izgrađena od krupnih i nabubrenih stanica, koja se
smjestila dorzalno oko crijeva. Svitak se u nekih zadrži tokom cijeloga života a u drugih samo
za vrijeme zametnog razvoja. Na leđnoj je strani leđna moždina, koja je sprijeda povećana u
mozak. Svitkovci koji žive na kopnu imaju skržne pukotine samo u zametcima a poslije ih
zamjenu pluća. Krvotok je zatvoren, a srce na trbušnoj strani. Na zametcima se dobro zapaža
kolutićavost tijela. Dijelimo ih na bezlubnjake: žilosrdnice i plaštenjake te
lubanjci:kružouste,ribe,vodozemce,gmazove,ptice,sisavci.

Pokrovni sustav kralješnjaka Koža se sastoji iz dva dijela- pousmina epidermis –

površinski dio igrađen od višeslojnog epidela, ektodermalnog je postanka. Usmina sloj
ispod pousmine mezodermalnog je postanka.

Pousminu čine dva sloja : klični sloj- bazalni sloj stanica u epidermisu u ovom sloj stanice
se neprestano mitotički dijele i potiskuju stare stanice prema površini. Između stnica
kličnog sloja nalaze se pigmentne stanice. Rožnati sloj- čine površinske stanice ispunjene
rožnatom tvari. Rožnati sloj može biti jednoslojan ili pak višeslojan znatne debljine.
Obnavlja se postpunim perutanjem ili periodičnim presvlačenjem. Pousmina može
sadržavati rožnate tvorbe : ljuske ribe, pločice i štitovi-gmazovi, perije-ptice i dlake-
sisavci. Usmina sadrži- krvne žile- opskrbljuje kožu hranjivim tvarima , te žlijezde.

Žlijezde u koži kralježnjaka : sluzne,znojne,lojne,mirisne.

Ribe-otrovne žlijezde kod pojedinih vrsta, Vodozemci-brojne služne žlijezde čine kožu
vlažnom kod pojedinih vrsta i otrovne žlijezde. Gmazovi i ptice- koža siromašna
žlijezdama. Sisavci-brojne znojne i lojne žlijezde.

Mišićni sustav kralješnjaka Somatični-poprečnoprugasti povezani s tjelesnom stijenkom i

privjescima:pod kontrolom su volje i prvobitno su kolutićavo raspoređeni. Visceralni-
povezani s unutrašnjim organima, najčešće su glatki mišiči, nisu pod kontrolom volje.

Skeletni mišići kralješnjaka : tetanički-prilagođeni za brzo reagiranje kratkog trajanja,

tonički-sporije reagiraju i duže se kontrahiraju, održavaju oblik tijelu. Modificirani
poprečnoprugasti mišići. služe za svladanje plijena i neprijatelja te kao radar. to su
električni organi.

Porporni sustav kralješnjaka Sastoji se iz središnjeg osnog skeleta i postranog kostura

koji se razvio radi potrebe kretanja. Razvija se iz svitka, sastoji se iz kolutića poredanih
pokretno povezanih kralješaka. Postrani kostur : kostur udova , radi pokretljivosti skelet je
raščlanjen u brojne dijelove, koji su međusobno pokretno povezani, a mogu tvoriti i
zglobove. Kostur daje potporu tijelu i omogućava pokretljivost a građen je od površinskog
dijela kosti koji je gust i čvrst dok je unutrašnji dio šupljikav i spužvast s prečkicama
poslaganim u smjerovima najvećeg tlaka i vlakna. Cjevčice šuplje i ispunjene masnom
koštanom srži dok su kod ptica pneumatizirane.

Živčani sustav kralješnjaka : je izgrađen od neuroglijalnih stanica koji su odgovorni za

ishranu i održavanje živčanog sustava i živčanih stanica neurona.

Živčani sustav svitkovaca : Živčani sustav je centraliziran i složeno građen a sastoji se

iz :središnjeg živčanog sustava- mozak i leđna moždina i perifernog živčanog sustava-
živci koji se nalaze između mozda i izvršnih organa-efektora. Središnji živčani sustav je
obavijen ovojnicama vezivnog tkiva (mengine) čij broj varira kod pojedinih skupina : ribe
imaju jednu ovojnicu,vodozemci gmazovi i ptice dvije a sisavci 3 ovojnice.

Ovojnica kod sisavaca se sastoji od 1. vanjske tvrde ovojnice dura mater, 2 unutrašnje
meke ovojnice pia mater koja je opskrbljena krvnim žilama i priljubljena je uz mozak i
leđnu moždinu. te sredižnja paučinasta ovojnica arachnoidea-koja sadrži samo likvor.

Probavni sustav kralješnjaka Pribavilo je čitavim dijelom endodermalnog postanka.

Osnovni dijelovi probavila kralješnjaka su :

usna šupljina,jednjak,ždrijelo,želudac,crijevo,probavne žlijezde.

Probavni sustav riba nemaju žlijezda slinovnica. Mnoge vrste imaju piloričke cijevčice
koje imaju sekretornu a vjerovatno i resorbirajuću zadaću .

Probavni sustav gmazova Mesojedi i svejedi, sekreti u usnoj šupljini čine plijen skliskim
a probava i reapsorpcija hrane se odvija u želudcu i crijevu.
Probavni sustav ptica jednjak se prije želuca proširuje u volju koja služi kao spremište za
progutanu hranu. Želudac sadrži kamenčiće koje pospješuju mrvljenje hrane. Želudac je
podijeljen na : žljezdani želudac u kojem nastaju sluz i pepsin i mišićni želudac koji stvara
solnu kiselinu.

Hormonalni sustav kralješnjaka razvijen jedinstveni funkcionalni sustav izgrađen od

posebno diferenciranih žljezdanih organa koji svoje produkte izlučuju direktno u
krv.Endokrina sekrecija. Hormonalni sustav je nastao iz mezoderma ili endoderma.

Spolni sustav kralješnjaka Plodila su parna.

INDEKS

Metabolizam-izmjena tvari i energije s okolišem

Homeostaza-regulacijski mehanizam odgovoran za odžavanje stalnog stanja

Sistematika-znanstvena disciplina koja se bavi opisivanjem organizama, njihovim

nazivima,određivanjem,razolikošću i razvrstavanjem

Taksomija-na temelju sličnosti i razlika kategorizira i razvrstava skupine živih i

izumrijelih organizama. znanost o svojtama

Klasifikacija-redanje vrsta ili viših svojta u klase

Poredbena morfologija-utvrđivanje sličnosti i razlika između organa,organskih sustava i

čitavog organizma.

Homologni organi-organi jednaki po podrijetlu i položaju,a po funkciji mogu biti

različiti,upućuju na zajedničko porijeklo

Analogni organi-organi koji imaju istu funkciju,ali su po građi i postanku različite,

govore o prilagođavanju organizma.

Hijararhijsko razvrstavanje
organizama:vrsta,rod,porodica,red,razred,koljeno,carstvo,domena

Palentologija-znanost o fosilima

Razvojni nizovi-uzastopni prijelazni oblici koji su povezani u povijesnom i geološkom

nizu

Prijelazni oblici-izumrle biljne i životinjske vrste koje su međuoblik između neke starije i
neke mlađe skupine

Filogenija-bavi se povijesnim razvojem pojedinih svojta koristeći se pri tome

morfologijskim,fiziologijskim, genetickim i molekularnim homologijama.

Vrsta-species,obuhvaća najveći broj jedinki koje se mogu međusobno razmnožavati u

prirodnim uvjetima, davati plodno potomstvo i zajedničku zalihu gena.

Populacija-skupina jedinki iste vrste koje žive na određenom i ograničenom staništu.

Dem-skupina jedinki iste populacije koje žive na vrlo ograničenom prostoru

Alopartične populacije-vrste i populacije koje su prostorno odvojene

Simpaterične-vrste i populacije kod kojih se područja preklapaju ili prekrivaju

Specijacija-proces postanka novih vrsta ,prema načinu na koji je došlo do specijacije

razlikujemo alopatričnu gdje su populacije odvojene geografskom barijerom i simpatričke
gdje je specijacija unutar iste populacije. Kod alopatrične specijacije populacije su
izolirane jedne od druge,kod populacije nastaju genetske promjene (mutacije i prirodni
odabir)te tijekom vremena genetske promjene postaju sve veće što u konačnici dovodi do
reproduktivne izolacije.Kod sipatrične specijacije unutar iste populacije dolazi do
različitih mutacija među jedinkama,uslijed kojih mogu nastati takve promjene koje
onemogućavaju razmnožavanje prvobitnih i izmjenjenih oblika. Simpatrična specijacija
može biti posljedica ekološke izolacije,kromoskomskih promjena,iskorištavanje različitih
izvora hrane, promjena u ponašanju i usmjerenost u razmnožavanju.

Izolacijski mehanizmi-značajke koje sprečavaju protok gena među različitim vrstama

osobito simpatričkim vrstama. Dijele se na prezigotne koje sprečavaju pokušaj parenja i
oplodnje(nastanak zigote) i na postzigotne koje sprečavaju nastanak ili razvitak križnog ili
hibridnog potomstva, djeluju nakon što dođe do oplodnje. Prezigotni izloacijski
mehanizmi su:prostorna,vremenska,etološka,morfološka i gametna. Postzigotni
mehanizmi su:mortalitet embrija,hibridna invijabilnost i hibridna sterilnost.

Sutpanj specijacije-učestalost stvarajna novih vrsta koje mogu biti monotipske koje su
malo promjenjive vrste i politipske koje pokazuju manju ili veću promjenjivost.
Učestalost specijacije ovisi os brojnosti vrsta na nekom području, više vrsta, veći stupanj
specijacije, veličini područja koje vrste nastanjuju, veće područje veća mogućnost
geografske izolacije. Raznolikost okoliša-veća kolebanja okolišnih čimbenika-veća
učestalost specijacije. Generacijsko vrijeme vrste-kraće vrijeme veća vjerovatnost
specijacije.

Linneus,1735- Plante , animalia, Heackel 1861 carstvo protista, Copelant 1956 carstvo
monera i Whittaker 1968 carstvo gljiva.

Kriteriji za klasifikaciju : 1.morfološki 2.embrionalni 3.palentološki 4.biokemijski

5.etološki

Diploblastične životinje-kod pojedinih skupina žvotinja (supžve i žarnjaci) tijekom

razvoja javljaju se samo 2 zametna sloja :endoderm i ektoderm.

Triploblastične životinje-razvio se 3 zametni sloj , mezoderm. Mezoderm može nastati iz

paradezmalnih stanica i uvraćanjem/izvraćanjem ektoderma/endoderma

Ektoderm-epiderm kože s kožnim žlijezdama i rožnatim tvorevinama,pigmentne stanice

kože,živčani sustav,očna leća, ocaklina

Mezoderm-kostur,mišićno i vezivno tkivo, krvožilni sustav, sustav za izlučivanje, sustav

za razmnožavanja, većina epitelnih slojeva.

Endoderm-epitelni sloj probavnog i dišnog sustava, žlijezde , epitelni slojevi mokraćnog

mjehura

Protostomične-prvouste životinje iz blastopora nastaju prava usta, analni otvor se otvara

naknadno.Primarna os tijela previnuta-živčevlje na trbušnoj strani. Probavilo prednje i
stražnje crijevo ektodermalnog postanka, endodermalni dio probavila potaknut u dubinu
tijela.
Deuterostomične-drugouste životinje iz blastopora nastaje analni otvor usni otvor se
otvara naknadno.Primarna os tijela neporemećena. Čitava probavna cijev je
endodermalnog postanka.

Acelomatske životinje-tijekom embrijonalnog razvoja blastocel se u potpunosti ispuni

tkivom mezodermalnog postanka, te ove životinje nemaju nikakve tjelesne šupljine
između stjenke tijela i probavila ( plošnjaci i vrpčari)

Pseudocelomatske- tijekom embriogeneze mezoderm se razvija uz ektoderm te između

njega i crijeva ostaje blastocel koja se zove pseudocel (oblenjaci)

Celomatske životinje-tijekom embriogeneze se tkivo mezodermalnog podrijetla razvija

centripetalno oko probavne cijevi i centrifugalno prema ektodermu stvarajući celom
( svitkovci,mnogokolutićavci)

Tkivo-skup istovrsnih stanica i njihovih produkata, staničnih organela i međustanične

tvari koje međusobno surađuju u izgradnji i funkcioniranju organizma.
(vezivno,živčano,mišićno,epitelno)

Organ-dio tijela određena oblika i građe. Postoje jednostavni organi koji su izgrađeni od
samo jednog oblika tkiva te složeni organi izgrađeni od više različitih tkiva. Organski
sustav je skup više istovrsnih organa,

Organizam-jedinstvena,integrirana i organizirana cjelina izgrađena od više organskih

sustava.11 sustava-
pokrovni,potporni,mišićni,živčani,osjetni,probavni,dišni,opticajni,hormonalni i mokraćni i
rasplodni sustav.

Uloga pokrovnog sustava-zaštita tijela od mehaničke ozljede,UV zraka,gubitka

tekućine,termoregulacija kod toplokrvnih životinja,sekretorna i ekskretorna
zadaća,primanje podražaja,izmjena plinova,pokretanje,obojenost osmotska i ionska
regulacija.

Pelikula-čvrsta i elastična ovojnica, produkt protoplazme, prijanja uz staničnu membranu

te daje joj određeni oblik stanicama. Građena je od kinetida koji se sastoji od stanične
membrane,alveola,trihocista,trepetljika kinetosoma, kinetodezmi i mikrotubula.

Epitelne stanice-su u tijesnom dodiru, ne sadrže međustanične tvari ,a čvrstu povezanost

omogućuju dezmosomi-područja priljubljenih membrana dviju susjednih stanica povezani
membranskim proteinima tonofibrilima. Počivaju na bazalnoj membrani ispod koje je
podloga od vezivnog tkiva i sadrži brojne kapilare koje ne prodiru u same epitelne
stnaice.Obavijaju i sve unutranje šupljine. Mogu biti poredane u jednom ili više slojeva.
Epitelne stanice nastaju iz sva 3 zametna listića. Postoji jednoslojni pločasti epite,
višeslojni pločasti epitel, jednoslojni kublični epitel , višeslojni kubični epitel ,jednoslojni
i višeslojni cilindrični epitel.Iz epitelnih stanica mogu nastati žlijezde
 Epiderm-jednoslojni epitel sačinjen od uglavnom cilindričnih stanica koja prekriva
površinu tijela beskralješnjaka. Uvjek je ektodermalnog postanka i često na površinu
izlučuje kutikulu.

Epidermis-višeslojni oroženi epitel koji tvori kožu kralješnjaka. Ektodermalnog i

mezodermalnog postanka.

Žlijezde-jenostnaične žlijezde nastaju preobražavnjem iz epitelnih stanica uglavnom kod

beskralješnjaka dok su višestanične epitelne žlijezde nastaju migriranjem više epitelnih
stanica u vezivno tkivo kod kopnenih kralješnjaka. Postoji jednostavna tubularna i
alveolarna,složena tubulozna i alveolarna te složena alveotubulozna.

Merokrino-najrasprostranjeniji oblik izlučivanja. Mjehurići se sa sekretom iz stanice

izlaze egzocitozom, a stanica se prilikom izlučivanja neoštećuje.

Apokrino-sekret se nakuplja u apokrinom dijelu stanice, kod izlučivanja sekret se

oslobađa zajedno s vršnim dijelom citoplazme i proces se može ponavljati više puta.

Holokrino-pri izlučivanju izbaci se čitava stanica zajedno sa sadržajem, dijeljem

preostalih stanica izgubljene se stanice nadoknade.

Mukozne žlijezde-izlučuju sluzav,ljepljiv sekret s puno ugljikogidrata

Serozne žlijezde-izlučuju rijedak ,žitak sekret bogat bjelančevinama

Obojenost životinja- kriptična tj zaštitna obojenost-boja tijela se podudara s okolišem

životinja. Smatička napdana obojenost izazovne boje odraćaju predatora.

Pigmenti-melanin-prisutan u kutikuli,epidermu i epitelnim stnaicama

omatin,omin,pterin,bilin,karotenoidi,neftohin

Izmjena boja-morfologijska-mijenja se broj stanica koje sadrže pigment te fiziologijska

mijenja se položaj pigmentnih zrnaca u kromotoforima.

Potporni sustav-daje oblik,čvrstoću i zaštitu tijelu, održava stalan raspored organa i organskih
sustava te služi za učvršćivanje mišića. Također sudjeluje u mijeni tvari posebice minerala kao
i spremanju pričuvnih tvari. Regulira sadržaj vode i ima ulogu u odbrani organizma. U
kralješnjaka spremište kalcija i fosfata te izgradnje krvnih stanica. Postoji hidroskelet i kruti
skelet koji se dijeli na endoskelet i egzoskelet.

Hidroskelet-oslonac mišićima je tekućina unutar tijela,kontrakcijom bilo kojeg mišićnog

sustava stvara tlak na tekućini koji se prenosi raznim smjerovima na ostale dijelove tijela.
Hidroskelet imaju nekolutićave životinje, kod njih je hidroskeled jedinstven a kreću se
izmjeničnom kontrakcijom prstenastih i uzdužnih mišića tako da se tijelo skraćuje
tj.produžava. Kod kolutićavih životinja hidroskelet je izdjeljen a kreću se u obliku valova.
Nedostatci hidroskeleta su spore reakcije i veliki gubitak energije .

Kruti skelet – Stanice koje izgrađuju kruti skelet stvaraju mnogo međustanične tvari koja ih
međusobno odvaja. Međustaničnu tvari čine amorfna osnovna tvari i tkivna tekućina. Kod
žarnjaka je međustanična tvar želatinozna. U međustaničnu tvar su uložena vlakna ili
anorganske tvari.

Hrskavica- Sudjeluje u izgradnji skeleta kod beskalješnjaka i kostura kralješnjaka. Cine je

stanice hondrociti i međustanična tvar s uloženim vlaknima vezivnog tkiva. Prema građi
hrskavičnog tkiva razlikuje se : hijalna,elastična i fibrozna hrskavica.

Kost-se sastoji od pokosnice koja je vezivna opna koja obavija površinu kosti, kompaktnog
koštanog tkiva, spužvastog tkiva i šupljina kostiju- koje su ispunjene koštanom srži. Stanice
koštanog tkiva su : osteoblasti koji stvaraju koštanu masu, osteoklasti koji razgrađuju koštano
tkivo i osteociti koji su diferencirani osteoblasti. Obnavljanje kosti se vrši međudjelovanjem
osteoblasta i osteoklasta.

Egzoskelet – skelet na vanjskoj strani tijela, ektodermalnog je postanka. Rasprostranjeni je od

endoskeleta. Prednosti su mu to što omogućava stalan oblik i čvrstoću kao i zaštita od
nepovoljnih vanjskih utjecaja. Nedostatci su mu to što ograničava rast životinje,
prekomjernim rastom postaju teški i glomazni, mišići vezani za skelet imaju ograničen prostor
stoga su životinje manje. Kod protozoa egzoskelet je igrađen od kremena i zadruge
vodenpolipa. Skelet je najčešće izgrađen od 3 sloja : periostrakum, ostrakum i hipostrakum.
Kod sjedilačkih oblika epiderm izlučuje hitinski ili vapnenasti vanjski skelet.Kod člankonošca
epiderm na površinu tijela izlučuje snažnu kutikulu koja je izgrađena od dva sloja: vanjskog i
unutrašnjeg koji sadrži hitin.

Endoskelet-skelet koji podupire tijelo iznutra i mezodermalnog je postanka. On je u

najvećem opsegu razvijen kod svitkovaca, a slabije je razbijen kod beskralješnjaka. Untrašnja
je potpora tijelu, oko koje su razmješteni drugi organski sustavi. Endoskelet ne ograničava
rast životinje.Kruti skelt čini brojne iglice različitog oblika izgrađena od vapnenca i kremena
kod spužvi. Endoskelet kralješnjaka se sastoji od središnjeg osnog skeleta i postranog kostura
koji se razvio radi potrebe kretanja.

Združeni vanjski i unutrašnji skelet-kod kornjače

Mišićni sustav- ima veliku ulogu u kretanju živorinja. Ima više oblika kretanja : promjenom
oblika tijela- ameboidno kretanje, udaranje citoplazmatskih organela-bičevima i trepetljikama
i kontrakcijom mišićnih vlakana. Osnova kretanja je pretvaranje kemijske energije pohranjene
u ATP-u u mehaničku energiju.

Ameboidno kretanje- se temelji na principu stvaranja privremenih i lažnih nožica

tj.pseudpodija. Značajno je za brojne protiste pr.amebe. Osnova je u izmjeni koloidnog stanja
citoplazme i interakcija aktinskih vlakana i miozinskih molekula. Prvo se monomerne
podjedinice aktina difuzno raspršene u citoplazmi G-aktin a tu su i polimerizirana aktinska
vlakna tj.F aktin. Interakcija aktinskih vlakana s molekulama miozina nastaje kontrkacija u
stražnjem dijelu tijela. Ta kontrakcija uzrokuje hidraulički tlak na endoplazmu i otjecanje
plazma-sola u smjeru suprotne kontrakciji. Plazmagele se na prednjem kraju tijela uslijed
pritiska puca te plazma sol prodire prema naprijed i tako nastaje pseudopodij. Imamo više
vrsta pseudopodija: lobopodij- pseudopodij prstenastog oblika koji služe za kretanje i
uzimanje hrane , tako da može biti proteus tip, verkuza tip i limaks tip. Filopodij-pseudopodij
nitasta oblika znacajan za amebe. Retikulopodij- u obliku mreže te aksopodij

Struktura bičeva i trepetljika- građeni su od snopova mikrotubula –aksonemi, obavijenih

membranom koja je nastavak stanične membrane a u površinskom dijelu stanice aksonemi
stvaraju bazalno tijelo kinetosom. Aksonema se sastoji od 9 perifernih parova mikrotubula i 2
središnja mikrotubula. Kinetosom je građen od 9 perifernih tripleta mikrotubula.

Energija za kretanje bičeva i trepetljika dobiva se hidrolizom ATP-a.

Mišići- Mišićno vlakno je osnovna morfološka jedinica. Mišiće možemo podijeliti prema
strukturi mišićnih vlakna na: poprečnoprugasto mišićno tkivo i glatko mišićno tkivo

Glatki mišići- Oblažu stjenke žila i crijeva, mokraćovoda te spolnih organa. Čine ih
duguljaste, vretenaste stanice s jednom jezgrom. Citoplazma je homognena, sporije
kontrakcije u odnosu na poprečnoprugasti mišić.

Poprečnoprugasti mišić- skeletni mišići kralješnjaka, skeletni i utrobni mišići člankonožaca

te mišići zatvarači nekih školjkaša. Građen je od: mišićnog snopa-mišićnog vlakna-mišićno
vlakance-miofilamenti aktin i miozin-

Mišićno vlakno nastaje iz stanica mioblasta,obavijen je staničnom ovojnicom sarkolemom i

sadrži više jezgara-sincicij te isprugan je u poprečnom smjeru. Poprečno je isprugast, pravilno
se izmjenjuju tamna A i svijetla I područja koja su uvjetovana rasporedom miofilamenata.
Miofilamenti su sastavljeni od bjelančevine miozina , dok su tanji sastavljeni od bjelančevine
aktivna. Tamne anizotropne ili Apruge su mjesta djelomičnog preklapanja aktina i miozina,
dok svujetle,izotrupne I pruge sadrže samo malo niti aktina.

Sarkomera- je osnovna funkcionalna jedinica mišićnog vlakna, područja između 2 Z

membrane.

Antagonisti-kontrakcija jednog mišića uzrokuje opuštanje drugog mišića. Fleksori sagibači i

ispruživači , abduktori su primicači i odmicači , supinatori izvrači i uvrtači te levatori
podizavači i spuštači.
Epitelno-mišićne stanice- najjednostavniji oblik mišićnih stanica. Dio stanice sudjeluje u
izgradnji pokrovnog sustava a dio sadrži mišićna vlakna.

Skeletni mišići- mišići povezani s krutim skeletom omogućuju brže kretanje, tetivama su
pričvršćeni za unutrašnji kostur.

Živčani sustav –kod kralježnjaka je izgrađen od neuroglijalnih stanica koji su odgovorni za

ishranu i održavanje živčanog sustava i živčanih stanica neurona. Neuron je građen od
dendritnog područja koji čini receptivni dio stanice, tijela živčane stanice koji obavlja
vegetativne funkcije i aksona koji je dugi ogranak i koji odvodi živčane impulse iz tijela
živčane stanice i predaje ih dendritima drugog neurona. Aksoni mnogih živčanih stanica
obavijeni su ovojnicama to su Schwanova ovojnica i mijelinska ovojnica .

Ganglij-nakupine živčanog tkiva sastavljene od dendrita i dijela živčanih stanica.

Sinapsa- dodirno mjesto između dvije živčane stanice, povezuju se dendriti jedne živčane
stanice s aksonom druge živčane stanice. Presinpatički i postsinpatički neuroni nisu u
neposrednom kontaktu jer je između njih sinpatička pukotina a podražaj se većinom prijenos
samo u jednom smjeru. Sinapsa se može ostvariti između živčanih i mišićnih stanica.

Prijenos živčanog impulsa- je biokemijski proces koji se temelji na prijenosu tvari tj.
neurotransmitera pr.acetilkolin,adrenalin koji difuzno prelazi kroz sinapcu i na vršnim
dijelovima drugih stanica uzrokuje stvaranje novog impulsa. Prijenos živčanog impulsa
temelji se na promjeni u membranskom potencijalu.

Membranski potencijal u mirovanju-iznosi -70mV u živčanoj stanici koja miruje postoji

razlika potencijala kroz staničnu membranu- citoplazma je negativno nabijena a međustanična
tekućina pozitivno nabijena –natrij-kalij crpka.

Širenje živčanog podražaja-nakon podraživanja živčane stanice dolazi do promjene

potencijala kroz membranu, membrana postaje propusna za Na+,što za posljedicu ima
stvaranje negativnosti s vanjske strane a pozitivnosti s unutrašnje . akcijski potencijal.Do
ponovne uspostave potencijala u mirovanju dolazi otvaranjem kalijeva kanala.

Akcijski potencijal-mijenja vrijednost potencijala u mirovanju od -70mV do oko +40mV te

negativno nabijenu unutrašnjost stanice čini pozitivnom. S mjesta nastanka akcijskog
potencijala šire se ioni natrija bočno po membrani živčane stanice i uzrokuju depolarizaciju
susjednih dijelova membrane.Val deplolarizacije širi se u jednom smjeru , nakon
depolarizacije slijedi repolarizacija.

Oblici živaca : osjetni, motorni te mješoviti

Središnji živčani sustav: presjek mozga : siva tvar je smještena na površini mozga i čine je
živčane stanice s dendritima dok je bijela tvar u središnjem dijelu mozga izgrađena od
živčanih vlakana koji izlaze iz živčanih stanica sive tvari te od ventrikula.

Leđna moždina-kod većine kralješnjaka smještena je u cijevi koju čine dorzalni lukovi
kralješaka. Siva tvar ima funkciju primanja a bijela provođenja podražaja. Sastoji se iz dva
korijena:leđnog sastavljenog samo iz osjetnih živčanih vlakana koji provode podražaje do
mozga i trbušnog-sastavljenog samo iz motoričkih živčanih vlakana koja provode podražaje
od mozga do periferije tijela.

Periferni živčani sustav- čine ga svi živci koji izlaze iz mozga i leđne moždine tj. spinalni i
cerebralni . Organiziran je na : somatski ž.s. te autonomni živčani sustav koji se dijeli na
simpatički i parasimpatički.

Autonomni živčani sustav-parasimpatički:opušteno stanje organizma, acetilklin živčana

vlakna izlaze samo iz mozga i donjeg dijela leđne moždine. Simpatički: napeto stanje
organizma, noradrenalin , živčana vlakna izlaze iz središnjeg dijela leđne moždine.

Osjetila-primaju podražaje iz vanjskog okoliša (egzoreceptori) ili unutrašnjeg tijela

(proprioreceptori) i provode ih do živčanog sustava. Građa osjetila: osjetni dio koji prima
podražaje u obliku energetskih promjena a čine ga osjetne stanice koje se razlikuju prema
obliku energije na koju su osjetljive pa tako postoje
mehanoreceptori,fotoreceptori,kemoreceptori,termoreceptori,elektroreceptori. Pomoćni dio
osjetila žaštićuje a često i upravlja radom osjetila.

Mehanoreceptori- osjetne strukture na koje djeluju mehanički podražaji koji uzrokuju

različite deformacije:val,tlak,vibracija,udar te osjetila koja omogućavaju pravilno orijentiranje
tijela životinje prema sili teže. bočna pruga ribe.

Hordotalni organi kukaca- organi pomoću kojih životinja reagira na promjenu položaja
tijela.

Organi za sluh- sposobnost primanja zvučnih valova osobito je razvijena kod kukaca i
kralješnjaka. Organi za sluh kod kukaca su hordotalni organi i timpanalni organi .

Gustoreceptori-osjetila za okus

Stiboreceptori-osjetila za njuh

Jakobsonovo organ-dodatni organ za njuh kod gmazova i sisavaca. zmije

Fotoreceptori-organi za vid

Hrana-tvari koje u prirodnom obliku ili nakon razgradnje izvan stanice mogu proći kroz
staničnu membranu u stanicu koja se njima služi za protoplazmatsku izgradnju ili dobivanje
energije . Postoje autotrofni i heterotrofni organizmi.

Probava(digestija)- bitan dio heterotrofnog načina ishrane. To je proces razgradnje hrane na

tvari koje stanica može koristiti u metaboličkim procesima. Sastoji se iz mehaničke i kemijske
izgradnje a može biti intercelularna i ekstracelularna. S obzirom na oblik hrane koju životinje
uzimaju razlikujemo : mesojedi-kornivora, biljodjedi-herbivora te svejedi omnivora.

Disanje- proces pretvaranja i oslobađanja kemijske energije sadržane u organskim

molekulama, u energiju koje žive stanice koriste za metabolizam. Disanje može biti aerobno i
anaerobno
Organi za disanje kod životinja : Škrge , uzdušnice i pluća .

Opticajni sustav- prenosi različite tvari unutar organizma, sudjeluje u regulaciji osmotskog
tlaka, raspodjeli topline te imunološkoj odbrani .

Hemoglobin- crveno obojeni respiratorni pigment, protostatička skupina sadrži željezo.

Nalazi se u krvnoj plazmi i u drugim tjelesnim tekućinama te u eritrocitima. Prisutan je u
gotovo svih kralješnjaka i u nekih bezkralješnjaka.

Klorokruonin- zeleni respiratorni pigment, prostatička skupina je s željezom, otopljen je u

tjelesnim tekućinama a prisutan je u 4 porodice mnogočetinjaša.

Hemocijanin-protostatička skupina sadrži bakar a u oksidativnom obliku je plave boje.

Prisutan je u mekušaca i viših rakova.

Hemeritini- ljubičasti crveni pigment.

Glavonišci su jedini mekušci sa zatvorenim krvožilnim sustavom .

Hormonalni sustav- zajedno sa živčanim sustavom objedinjuje i kontrolira rad svih

organskih sustava te omogućava njihovo djelovanje kao jedinstvene i organizirane cjeline.
Održava homeostazu , kontrolira rast i razvoj organizma kao i spolni razvitak i
razmnožavanje.

Hormoni- regulatori organske tvari koji putem opticajnog sustava prenose do ciljanih stanica
gdje izazivaju specifične biološke odgovore

Mokraćni sustav- ima ulogu odstranjivanja ostataka mijene tvari nastalih razgradnjom
bjelančevina i nukleinskih kiselina. Sudjeluje u osmoregulacijskim procesima. Ekskrecijski
organi stvaraju mokraću u kojoj mogu biti otopljeni različiti spojevi nastali razgradnjom
dušičnih spojeva.

Amoniotelične životinje-izlučuju amonijak

Ureotelične životinje-izlučuju mokraćevinu

Urikotelične životinje-izlučuju mokraćnu kiselinu

Ureoteličan metabolizam-zametak povezan s majčinim krvotokom, mokraćevina se izlučuje

putem majčinih bubrega.

Urikotelični metabolizam-mlado se razvija u kledoičnom jajetu i ima na raspolaganju

ograničene količine vode. Mokraćna kisalina se taloži u alantoisu i ne remeti osmotski tlak.

Organeli za ekskreciju- su stežljivi mjehurići tj. kontrahilne vakuole. Ekskrecijski organi

javljaju se kod živodinja koje imaju hemolimfu,krvi ili limfu kao tjelesne tekućine.
Protonefridij- nastaju uvratom kože u unutrašnjost tijela , Metanefridij-nastaju izvratom
mezodermalnih stjenki tjelesne šupljine prema van, Malphigijeve cjevčice nastaju izvratom
crijev.a
Stežljivi mjehurić-organeli za osmoregulaciju koji manjim dijelom sudjeluju u ekskrecijskim
procesima. Nedostaju kod morskih praživotinja i nametničkih oblika.

Protonefridiji-cjevčice koje na vrhu zatvara vršna ili terminalna stnaica. Iz vršne stanice u
cjevčice strše brojne trepetljike, čiji rad omogućava strujanje tekućine. Značajni su za
plošnjake,oblenjake,vrpčare i neke kolutićavce. Solenociti-prodonefridiji koje zatvara više
kijičastih stanica s jednim bičem.

Metanferidiji- prisutni kod kolutićavaca, mekušaca i lovkaša. U celom se otvaraju

trepetljikavim lijevkom ,koji iz celomske tekućine izvlači ostatke mijene tvari. Zbog parnog
kolutičavog rasporeda zovu se i segmentni organi. Svaki metanfridij u tijelu kolutićavaca
prolazi kroz dva kolutića.

Malpigijeve cjevčice- eksretorni organi kopnenih člankonožaca.

Bubrežni sustav- ekskretorni sustav kralješnjaka prvobitno je izgrađen u obliku segmentalnih

organa. Napredovanjem organizacije uređaj za izlučivanje se povezuje s opticajnim sustavom
–bubrežni sustav.: nefridijskim cjevčicama priključje se kapilarna mrežica preko koje se iz
krvi iscjeđuju izlučine. Nefridijsku cjevčicu i kapilarnu mrežicu obavija Bowmanova čahura.

Razvoj bubrežnog sustava-tijekom embrionalnog razvoja kralješnjaka bubrežni sustav se

izgrađuje u tri, sve potpunija oblika-1.pronefrons .2mezonefrons 3.metanferons.

Pronefrons- smješten je iza glave zametka na početku tjelesne šupljine. Čine ga 2 niza
poprečno položenih kanalića s lijevcima ispred kojih su gromeruli. Ekskrecijske tvari se iz
glomerula izlučuju u tjelesnu šupljinu odakle ih preuzimaju trepetljikavi lijevci kroz ductus
pronephricus. pored ove cijevi razvija se Milerova cijev,iz koje se kod odrasli ženski nastaju
jajaovd,maternica i rodnica. Pronefrons je izgrađen kod kružousta,zametaka riba i ličinki
vodozemaca.

Mezonefrons-kod zametaka većine kralješnjaka pronefrons se smanji, te se iza njega počinje

razvijati drugi bubreg-mezonefrons ili wolfovo tijelo. Mezonefrons je s tjelesnom šupljinom
još uvijek povezan preko nefrosotoma, dok se glomeruli spuštaju u proširenje bubrežne cijevi.
Bowmanovu čahuricu te nastaju malphigijeva tjelešca. Drugi bubreg je prisutan kod odraslih
riba i bodozemaca, kod vodozemaca izvodna cijev mezonefronsa.wolfova cijev istodobno je
mokraćovod i sjemenovod.

Metanefrons-je treći bubreg . Kod gmazova,ptica i sisavaca pronefrons i mezonefrons

zakržljaju prije rođenja, dio mezonefronsa se zadrži kao nuzsjemenik a wolfmanova cijev
ostaje kao sjemenovod. Funkciju bubrega kod amniota ima treći bubreg, metanferos, koji više
nema segmentalnu građu niti nefrostome. Metanferons čine brojna malphigijeva tjelešca koja
izlučuju u novu izvodnu cijev-mokraćovod iz mokraćovoda izlučine odlaze u nečisnicu ili
mokraćni mjehur. Treći bubreg ne postoji kod kružousta,riba i vodozemaca a ostaje kao
bubreg nakon razvitka amniota.

Građa bubrega sisavaca- na bubregu sisavaca razlikuje se kora koja je vanjski dio na kojem
leži malphigijevo tjelešce. Srž podijeljena u osam do osamnest piramida. Iz nefrona koji je
osnovna funkcionalna jedinica bubrega izlučine odlaze sabirnim i odvodnim kanalićima do
bubrežne nakapnice te dalje mokraćovodom u mokraćni mjehur.

Nefron-čine malphigijevo tjelašce i sekretorni kanalići koji se sastoje iz proksimalnog dijela ,

henlejove petlje i distalnog dijela . Krv se u bubrege dovodi bubrežnim aretijama, koje se
prema glomerulima granaju brojnim ograncima a odvodi bubrežnim venama.

Razmnožavanje- obnavlja i rasprostranjuje žive tvari u vremenu i prostoru. Na molekularnoj

razini samoudvostručenje nukleinskih kisalina. Razmnožavanje je osnovna značajka živog
sustava. Oblici razmnožavanja su spolni i nespolni.

Nespolno razmnožavanje- jedan roditelj mitozom stvara genetski istovjetno potomstvo-klon.

Povermene genetske razlike posljedica su relativno rijetkih promjena u DNA mutacijama.
Prednosti su velik prirast populacije u kratkom vremenu uz manji utrošak energije. Dok su mu
nedostatci slabija prilagođenost promjenama u okolišu. Oblici su : dvojno dijeljenje,
mnogostruko dijeljenje,plazmotomija,amitoza i pupanje.