UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET
U KISELJAKU

ODSJEK/SMJER: Krivično pravo

Dokazi i dokazivanje činjeničnog stanja

u krivičnom postupku

seminarski rad iz Krivičnog procesnog prava I

Kandidat: Mentor:
Amina Malkić doc.dr. Osman Jašarević
Br. indeksa: 116-P/11
 Kiseljak, januar 2012. godine

UNIVERZITET U TRAVNIKU
PRAVNI FAKULTET
U KISELJAKU

Dokazi i dokazivanje činjeničnog stanja

u krivičnom postupku

(seminarski rad)

Predmet: Krivično procesno pravo I

Mentor: doc. dr. Osman Jašarević
Student/ica: Amina Malkić
Indeks br.:116-P/11
Status: vanredan/a student/ica
Smjer: Krivično pravo
 Kiseljak, januar 2012.godine

SADRŽAJ:

Uvod.................................................................................................................................3
1.0.O dokazima i dokazivanju.......................................................................................4
2.0.O dokazima u istražnom postupku......................................................................6
2.0.1.Podaci o učiniocu krivičnog djela....................................................................................7
2.0.2.Opis djela iz kog proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela......................................7
2.0.3. Zakonski naziv krivičnog djela.......................................................................................7
2.0.4.Okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeći dokazi......8
2.0.5.Okolnosti koje treba istražiti i istražnje radnje koje treba preduzeti................................8
2.1.Sudsko obezbjeđenje dokaza...............................................................................................9
2.1.1.Sudsko obezbjeđenje dokaza-iskaza svjedoka..................................................................9
2.1.1.1.Uzimanje izjave svjedoka putem mejre sudskog obezbjeđenja dokaza.......................10
2.1.1.2. Upotreba izjave svjedoka dobijena sudskim obezbjeđenjem dokaza..........................10
2.1.1.3.Može li se koristiti izjava svjedoka pribavljena primjenom mjere sudskog
sudskog obezbjeđenja dokaza, ukoliko je svejdok prisutan na glavnom pretresu,
ukoliko je svjedok prisutan na glavnom pretresu i iskazuje suprotno svom iskazu
kod sudije za predhodni postupak................................................................................11
2.1.2.Sudsko obezbjeđenje objektivnih dokaza.......................................................................11
3.0.Radnje dokazivanja..................................................................................................12
4.0.Dokazni postupak......................................................................................................13
4.0.1.Redoslijed izvođenja dokaza na glavnom pretresu.........................................................13
4.0.2.Neposredno izvođenje dokaza na glavnom pretresu.......................................................15
4.0.2.1.Izuzeci od neposrednog izvođenja dokaza...................................................................16
4.0.3.Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz i dokazne zabrane.........................................17
5.0.Zaključak......................................................................................................................18
Literatura.......................................................................................................................19

Tačke 4.0.1 i 4.o.2. razmisliti redosljed prioriteta i imajući u vidu njihov

sadržaj.

Seminarski rad lektorisati.

 DOKAZI I DOKAZIVANJE ČINJENIČNOG STANJA
U KRIVIČNOM POSTUPKU
(s osvrtom na krivično djelo i učinioca)

UVOD

Sam odabir teme:˝Dokazi i dokazivanje činjeničnog stanja u krivičnom postupku˝je bio

svojevrstan izazov, da sebi i drugima, na najbolji i najsvrsishodnjiji način približim ovaj
najvažniji institut krivično procesnog prava.
Da bi svaki čitalac ovog seminarskog rada, čak i onaj koji nije pravno obrazovan, mogao da
shvati suštinu dokazivanja, tj. sam značaj dokaza i dokazivanja činjeničnog stanja u
krivičnom postupku, potrebno je izvršiti adekvatan uvod kroz istražni postupak , osvrnuti se
na sudsko obezbjeđenje dokaza, pa sve do glavne rasprave kao centralnog dijela krivičnog
postupka, gdje dokazi imaju odlučujuću ulogu.
Tako ćemo na kraju ovim radom zaokružiti jednu cjelinu, koja će dovesti do presude, koja će
postati pravosnažna, ukoliko su dokazi na kojima se temelji nepobitni i prikupljeni i izvedeni
na zakonit način.

Da li je baš najvažniji institut, razmisliti.

Zašto (pa sve do glavne rasprave) kada ste i dokaze i dokazivanje obradili kroz glavnu
raspravu., tj. izmjeniti ovo kako to dolikuje sadržaju rada.
1.O DOKAZIMA I DOKAZIVANJU

Da bi smo došli do odgovora na pitanje da li je osoba prema kojoj je upravljen krivično pravni
zahtjev izvršila krivično djelo , tj. da li je kriva ili nije za djelo koje joj se stavlja na teret i da
li u smislu materijalnog krivičnog prava prema toj osobi mogu primijeniti krivično pravne
sankcije u krivičnom pravu se moraju utvrditi pravno relevantne činjenice.
Te činjenice se dijele na :materijalno pravne relevantne činjenice i procesno pravne relevantne
činjenice.1
Pored pravno relevantnih činjenica utvrđuju se još i indicije , tj. pravno irelevantne činjenice.
Od njih ne zavisi primjna pravne norme , ali posredno doprinose utvrđivanju pravno
relavantih činjenica.
Imamo još i pomoćne činjenice u krivičnom postupku, koje nam omogućavaju prvjeravanje
vjerodostojnosti izvora saznanja o pravno relevantnim činjenicama ili indicijama.
Pored gore navedenih činjenica, postoje i činjenice koje ne treba utvrđivati i činjenice koje
sud ne smije utvrđivati u krivičnom postupku.
Činjenice koje ne treba utvrđivati su : očite ili očigledne činjenice 2 , notorne ili opšte
poznate činjenice3 i presumpcije.
Pravne ili zakonske presumpcije mogu biti neoborive jer ne potoji mogućnost da se dokazuje
suprotno(lat. Presuptio iuris et de iure) i privremene ili oborive jer postoji takva
mogućnost(lat. Presumptio iuris tantum).4

Činjenice koje sud ne smije utvrđivati u potupku su:

-činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedilo načelo zabrane(reformatio in peius)
-činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedio identitet presude i optužbe
-činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedile odredbe o isključivanju od dužnosti
svjedočenja
-činjenice čije utvrđivanje zabranju propisi materijalnog krivičnog prava
-činjenice čije utvrđivanje zabranjuju drugi pravni propisi.5

1
Hajrija Sijerčić Čolić, Krivično procesno pravo 2005. str. 258
2
Hajrija Sijerčić Čolić , Krivično procesno pravo 2005.str.259
3
Hajrija Sijerčić Čolić, Krivično procesno pravo 2005.str.259
4
Hajrija Sijerčić Čolić, Krivično procesno pravo 2005 str. 259
5
Hajrija Sijerčić Čolić Krivično procesno pravo 2005.str. 259-260
DOKAZIVANJE je sredstvo za utvrđivanje činjenica o krivičnom djelu i njegovom
izvršiocu. 6
U određivanju pojma dokaza javljaju se različita mišljenja.
Najčešće upotrebljavana definicija o pojmu dokaza jeste: ˝Dokaz je svaki dokazni osnov ili
razlog sadržan u određenom dokaznom sredstvu koji govori o istinitosti važne činjenice.7
Obzirom na gore navedeno treba rasčlaniti:
1.predmet dokaza (lat. Thema probandi), za koji se jednostavno kaže da je ˝predmet dokaza
činjenica koju treba dokazati ˝8
2.dokazni osnov ili razlog(lat. argumentum probatio).
Dokazni osnov je činjenica koja je već utvrđena i iz koje se izvodi zaključak o
postojanju/nepostojanju činjenice koja se dokazuje.9
3.dokazno sredstvo (lat. media probandi)je izvor iz kog se dobija činjenica koja je dokazni
osnov.10

U teoriji ima više mišljenja o tome šta se može smatrati dokaznim sredstvima.
Ovdje ćemo se ograničiti na dokazna sredstva određena od strane zakonodavca.
Smatramo da su dokazna sredstva određena od strane zakonodavca i da se dokaznim
sredstvima mogu smatrati:uviđaj, iskaz vještaka, iskaz svjedoka, iskaz okrivljenog(odnosno
optuženoženog prema ZKP BiH) i isprave, jer se u iskazima ovih lica, odnosno uviđajem i u
ispravama mogu naći činjenični podaci koji se koriste kao dokazi o postojanju ili nepostojanju
spornih pravno-relevantnih i drugih činjenica koje čine stvar- predmet dokazivanja u
krivičnom postupku.11

6
Hajrija Sijerčić Čolić Krivično procesno pravo 2005. str. 261
7
Hajrija Siječić Čolić Krivično procesno pravo 2005.str. 262
8
Hajrija Sijerčić Čolić, Krivično procesno pravo 2005.str. 262.
9
Hajrija Sijerčić Čolić, Krivično procesno pravo 2005.str. 262
10
Hajrija Sijerčić Čolić, Krivično procesno pravo 2005.str. 262
11
Osman Jašarević , Uviđaj u krivičnom postupku 2011.str.22
2.0 O DOKAZIMA U ISTRAŽNOM POSTUPKU

Da bi se shvatila suština i važnost dokaza i dokazivanja činjeničnog stanja u samom

dokaznom postupku kao centralnom i najvažnijem dijelu glavnog pretresa , moramo proći
kroz istražni postupak, prikupljanje i obezbjeđenja dokaza u istom.

-U pogledu same istrage, ista može započeti na dva načina:

1.Odlukom tužioca, koju donosi u formi naredbe za sprovođenje istrage(čl.216 stav 1.ZKP
BiH), odnosno aktivnostima ovlaštenih služebnih lica u skladu sa čl. 218 ZKP BiH.
2.Rješenjem suda o ponavljanju krivičnog postupka na osnovu odredbe člana 332 stav.2.ZKP
BiH.
Osnov pokretanja postupka je osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo.

O osnovama sumnje da je izvršeno krivično djelo, tužilac može saznati putem prijave od
strane fizičkog ili pravnog lica, te putem izvještaja od strane ovleštenih službenih lica.
-Nakon otvaranja istrage, ista se može okončati podizanjem optužnice ili obustavom istrage.
-Jednom započetu istragu može završiti samo tužilac, na jedan od gore navedenih načina, a
nikako ovlašteno službeno lice.

NAREDBA za sprovođenje istrage suštinski predstavlja s jedne strane odluku tužioca o

postojanju osnova sumnje da je izvršeno krivično djelo , a s druge strane predstavlja
svojevrsno planiranje istrage i osmišljavanje istražne strategije i taktike.
Shodno odredbi člana 216.stav 2 ZKP BiH, o sprovođenju istrage , donosi se naredba koja
sadrži:
-podatke o učiniocu krivičnogdjela, ako su poznati
-opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela
-zakonski naziv krivičnog djela
-okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage
-postojeće dokaze
-okolnosti koje treba istražiti
- istražne radnje koje treba preduzeti.

Da li bi prvo trebalo pisati o dokazima pa tek onda o dokazivanju

2.0.1.PODACI O UČINIOCU KRIVIČNOG DJELA

Prema Zakonu o krivičnom postupku istraga se može sprovoditi i protiv nepoznatog učinioca.
Prilikom sprovođenja istrage u ovim slučajevima, predmet istraživanjea je, između ostalog i
rasvjetljavanje učinioca krivičnog djela.

Da li je prioritetnije pisati o izvršiocu krivičnog djela ili o krivičnom djelu, razmislikti i

odrediti se u konačnici, imajući u vidu razlog.

2.0.2.OPIS DJELA IZ KOGA PROIZILAZE ZAKONSKA

OBILJEŽJA KRIVIČNOG DJELA

Kada je u pitanju opis djela iz kojeg proizilaze obilježja krivičnog djela , a s obzirom na
najčešće nizak nivo saznanja o krivičnom djelu i učiniocu, u ovoj fazi postupka je izražen kao
˝osnov sumnje˝, te ovaj opis krivičnog djela ne mora sadržavati sve one elemente kakve bi
morao sadržavati opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela u optužnici.
To znači da je opis djela iz koga proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela u naredbi za
sprovođenje istrage podložan promjenama, dopunama i prilagođavanju novootkrivenim
činjenicama i okolnostima u toku istrage.
Tužilac u toku istrage može mijenjati opise djela, proširujući ili dopunjujući naredbu o
sprovođenju istrage, što znači da na kraju istrage taj opis djela može biti znatno različit od
opisa djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela u optužnici, kao rezultat
sprovođenja istrage i ako naravno treba naglasiti da naredba za sprovođenje istrage i
optužnica za podlogu moraju imati isti događaj koji je bio predmetom istraživanjaa.

2.0.3. ZAKONSKI NAZIV KRIVIČNOG DJELA

Kada je u pitanju zakonski naziv krivičnog djela, radi se o pravnoj ocjeni djela iz kojeg
proizilaze obilježja krivičnog djela od strane tužioca.
Ova pravna ocjena je bitna iz mnogo razloga, npr. nadležnost suda, zastara i dr. , ali opet
treba naglasiti da se ovdje radi o relativno niskom stepenu spoznaje o krivičnom djelu i
učiniocu, tako da pravna ocjena djela , od strane tužioca nema obavezujuću pravnu
kvalifikaciju , koje se tužilac mora držati tokom cijele istrage.
Početna kvalifikacija krivičnog djela koje je bilo predmetom istražnog postupka , ne veže
tužioca u pogledu eventualnog optuženja.
Prema tome pravna kvalifikacija krivičnog djela može biti različita u naredbi za sprovođenje
istrage i optužnici , koja suštinski predstavlja rezultat istražnog postupka.

Da li bi bilo prioritetnije govoriti o krivičnom djelu ili učinipcu, razmisliti i tako postaviti
teze.

2.0.4.OKOLNOSTI KOJE POTVRĐUJU OSNOVE SUMNJE

ZA SPROVOĐENJE ISTRAGE I POSTOJEĆI DOKAZI

Govoriti samo o dokazima u istražnom postupku bez pominjanja ranije objašnjenih faza ne bi
bilo uopšte svrsishodno.
Ovaj dio naredbe predstavlja, s jedne strane zaštitu od neosnovanog vođenja istrage , a s
druge strane početnu fazu planiranja i razrade istražne strategije jer predstavlja sublimaciju i
koncentraciju činjenica i dokaza kojima se potvrđuju osnovi sumnje da je izvršeno krivično
djelo, što dovodi do analize istih, na osnovu koje tužilac percepira stanje predmeta i vrši
ocjenu koje okolnosti je u istrazi potrebno istražiti i koje istražne radnje sprovesti da bi se
potpuno razjasnilo činjenično stanje, odnosno događaj koji predstavlja predmet istrage, a koji
će dovesti ili do prerastanja osnova sumnje u novu kvalitetu spoznaje, osnovanu sumnju,
potrebnu za podizanje optužnice.

Tužilac može donijeti drugačiji zaključak o značenju pojedinih činjenica ili okolnosti ili
dokaza, u smislu potvrđivanja sumnje u odnosu na ovlašteno službeno lice.
U slučaju da tužilac procjeni da činjenice i okolnosti koje ističe ovlašteno službeno lice ne
potvrđuju osnov sumnje i shodno tome odluči da neće sprovesti istragu, može podnijeti
pritužbu uredu glavnog tužioca.
Naravno, ovakva odluka tužioca ne sprečava ovlašteno službeno lice da i dalje preduzima
mjere i radnje operativnog karaktera, te u slučaju otkrivanje nekih novih činjenica i
okolnosti, odnosno dokaze o tome da ipak postoje osnovi sumnje, treba obavijestiti tužioca.

2.0.5. OKOLNOSTI KOJE TREBA ISTRAŽITI I ISTRAŽNE

RADNJE KOJE TREBA PREDUZETI

Ovaj dio naredbe za sprovođenje istrage predstavlja suštinsko planiranje istrage i razradu
istražne strategije i taktike.
Ovaj sadržaj je preskroman u odnosu na postavljeni naslov.

2.1. SUDSKO OBEZBJEĐENJE DOKAZA

Jedna od specifičnosti koja se može desiti tokom istrage je potreba za sudskim obezbjeđenjem
dokaza, kao mjerom za obezbjeđenje dokaza mimo glavnog pretresa u slučajevima kada
postoji mogućnost da dokaza neće moći biti izveden na sudu za vrijeme suđenja.
Mjera sudskog obezbjeđenja dokaza ima karakter izuzetka , odnosno, odstupanje od pravila
neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretresu.
Ova mjera regulisana je odredbom člana 223 ZKP, te glasi:
1)Kada je u interesu pravde da se svjedok sasluša kako bi se njegov iskaz koristio na glavnom
pretresu, zato što postoji mogućnost da neće biti dostupan sudu za vrijeme suđenja , sudija za
predhodni postupak , na prijedlog stranaka ili branioca narediti da se izjava tog svejdokka
uzme na posebnom saslušanju.
Saslušanje će se sprovesti u skladu sa članom 262 ovog zakona.
2)Prije upotrebe izjave svjedoka iz stava 1. ovog člana , stranka, odnosno branilac , koji traže
da se izjava uzme u obzir na glavnom pretresu, mora dokazati da je i pored svih uloženih
napora da se osigura prisustvo svjedoka na glavnom pretresu , svjedok ostao nedostupan.
Ova izjava se ne može koristiti ako je svjedok prisutan na glavnom pretresu.
3)Ukoliko stranke ili branitelj smatraju da će doći do nestanka određenog dokaza, odnosno do
nemogućnosti izvođenja takvog dokaza na glavnom pretresu predložit će sudiji za predhodni
postupak preduzimanje neophodne radnje u cilju obezbjeđenja dokaza.Ako sudija za
predhodni postupak prihvati prijedlog o preduzimanju radnje dokazivanja, obavijestit će o
tome stranke i branioca.
4)Ako sudija za predhodni postupak odbije prijedlog iz stava 1 i 3 ovog člana, donijet će
rješenje protiv kojeg se može izjaviti žalba vijeću iz člana 24. stav.6. ovog zakona.

2.1.1.SUDSKO OBEZBJEĐENJE DOKAZA-ISKAZA SVJEDOKA

U POGLEDU SUDSKOG OBEZBJEĐENJA DOKAZA – ISKAZA SVJEDOKA Zakon o

krivičnom postupkau u pogledu uslova, razlikuju se u dvije situacije:
1. Uzimanje izjave takvog svejdoka;
2.Upotreba takve izjave.
Isto vrijedi kao i za prethodnu napomenu, jer naslov treba da predoči suštinu poglavlja, teksta,
štiva i sl.

2.1.1.1.UZIMANJE IZJAVE SVJEDOKA PUTEM MJERE

SUDSKOG OBEZBJEĐENJA DOKAZA

U uvodu u institut sudskog obezbjeđenja dokaza navela sam (naveli smo, tj. mora se biti
jednoobrazno, ali je poželjno napisati NAVELI SMO) njegovu važnost i specifičnost.
Kao što sam već rekla, ralozi za primjenu ovog instituta, posebno kroz oblik izjave svjedoka
su sledeći:
1.Interes pravde
2.Mogućnost da svjedok neće biti dostupan sudu za vrijeme suđenja
3.Prijedlog stranke ili branioca
4.Način uzimanja takve izjave

Sud u svakom konkretnom slučaju cijeni kada upotrijebiti ovaj institut.

Kad je u pitanju tužilac, on ima puno manju potrebu za korištenje ovog instituta.
Shodno odredbama ZKP-a, tužilac ima pravo da saslušava svjedoke samostalno u istrazi i da
o tim iskazima sačinjava zapisnike.
Kako su odredbama člana 273 ZKP BiH predviđeni izuzeci od neposrednog sprovođenja
dokaza na glavnom pretresu, tako je dozvoljeno i korištenje zapisnika o iskazima svjedoka,
datim u istrazi, u slučajevima kada su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu
pronaći ili je njihov nedolazak iz važnih razloga opravdan , tužilac će se, obzirom da ovi
izuzeci većinom pokrivaju razloge i sudskog obezbjeđenja dokaza rijetko odlučivati za
primjenu ove mjere.
Naravno, u fazi ispitivanja svjedoka tužilac mora imati potrebnu nepristrasnost.
Iako tužiocu stoji na raspolaganju čl.273 KPZ-a , tužilac neće propustiti uzimanje izjave
svjedoka, prilikom sudskog obezbjeđenja dokaza, posebno ako se radi o ključnom svjedoku
jer se uzimanje ove izjave vrši na isti način , kao i na glavnom pretresu , gdje se vrši direktno,
unakrsno i dodatno ispitivanje , te i sudija za predhodni postupak i tužilac imaju pravo
postaviti dodatna pitanja kako bi ovaj iskaz bio što vjerodostojnije dokazno sredsvo.

2.1.1.2.UPOTREBA IZJAVE SVJEDOKA DOBIJENA

SUDSKIM OBEZBJEĐENJEM DOKAZA
Samo uzimanje izjave svjedoka u smislu člana 223 stav 1. ZKP BiH ne podrazumijeva
automatsku upotrebu takvih iskaza svejdoka na glavnom pretresu.
U ZKP, kao poseban uslov se navodi da stranka, odnosno branilac koji traži da se izjava
pribavljena na ovaj način uzme u obzir na glavnom pretresu mora dokazati da je i pored svih
uloženih napora da se osigura prisutvo svjedoka na glavnoj raspravnom pretresu , svjedok
ostao nedostupan .

Nadalje, u slučaju prisustva svjedoka na glavnom pretresu , zakon predviđa strogu zabranu
korištenja izjave svjedoka dobijene na gore opisan način.

Isto.

2.1.1.3. MOŽE LI SE KORISTITI IZJAVA SVJEDOKA PRIBAVLJENA

PRIMJENOM MJERE SUDSKOG OBEZBJEĐENJA DOKAZA, UKOLIKO
JE SVJEDOK PRISUTAN NA GLAVNOM PRETRESU I ISKAZUJE
SUPROTNO SVOM ISKAZU KOD SUDIJE ZA PREDHODNI POSTUPAK
Ovaj naslov preformulisati, jer u naslovu najčešće se na postavlja pitanje.

Posebno je interesantna situacija u kojoj je svjedok koji je dao izjavu putem sudskog
obezbjeđenja dokaza , prisutan na glavnom pretresu , ali daje iskaz protivrječan iskazu datom
prilikom davanja iskaza kod sudije za predhodni postupak.
Naime, odredbom čl. 273. stav 1. predviđena je mogućnost da se iskazi dati u istrazi mogu
koristiti na glavnom pretresu na jedan poseban način i u posebnim situacijama, koje se
odnose na provjeravanje i pobijanje iskaza svjedoka na glavnom pretresu, te iskazi pribavljeni
primjenom mjere sudskog obezbjeđenja dokaza ni na koji način nisu izuzeti iz ove odredbe,
dok se zabrana korištenja ovih izjava svjedoka iz čl. 223 stav 3. mora tumačiti kao zabrana
njihovog samostalnog korištenja na glavnom pretresu , kao zamjenu za iskaz svjedoka,
odnosno na način na koji bi bili korišteni da su ostvareni uslovi njihove primjene određeni
članom 223. stav 1. i 2. ZKP BiH.

2.1.2. SUDSKO OBEZBJEĐENJE OBJEKTIVNIH DOKAZA

Odredbom člana. 223.stav 3. ZKP BiH , predviđeno je sudsko obezbjeđenje svih drugih
dokaza u krivičnom postupku.
Da bi došlo do sudskog obezbjeđenja objektivnih dokaza, zakon postavlja dva alternativno
određena uslova i to ako stranke i branilac smatraju da će doći do:
-Nestanka određenog dokaza
-Nemogućnosti izvođenja takvog dokaza na glavnom pretresu.

Takođe, i u ovom slučaju potreban je prijedlog sudiji za predhodni postupak koji mora da
sadrži prijedlog za preduzimanje neophodne radnje u cilju obezbjeđenja dokaza.
Ukoliko sud prihvati takav prijedlog ne zakazuje nikakvo posebno ročište za izvođenje
dokaza nego prihvatajući prijedlog stranke ili branioca preduzima neophodu saradnju s ciljem
obezbjeđenja predmetnog dokaza, a stranke obavještava o svojoj odluci.

Za oba slučaja predviđena u članu 223 stav 4.,konstituisano je pravo žalbe na odluku sudija za
predhodni postupak i to vanraspravnom vijeću istog suda.

3.0. RADNJE DOKAZIVANJA

Prije samog prelaska na dokazni postupak , kratko ću se osvrnuti na radnje dokazivanja u

istražnom postupku , iako be se o radnjama dokazivanja mogao napisati jedan cijali
seminarski rad.
Radnje dokazivanja predstavljaju istražni mehanizam, odnosno sredstvo kojim se prikupljaju i
obezbjeđuju dokazi u krivičnom postupku.
Kada su u pitanju radnje dokazivanja koje zadiru u ograničenje određenih prava građana,
Zakon o krivičnom postupku za takve radnje uspostavlja mehanizam njihove sudske kontrole,
odnosno takve radnje se ne mogu preduzimati bez odobrenja, odnosno naredbe suda, izuzev u
pesebnim slučajevima, taksativno nabrojanim zakonom.
Radnje dokazivanja kao istražni mehanizam, za svoj cilj imaju utvrđivanje tačnog i potpunog
činjeničnog stanja, odnosno za cilj imaju utvrđivanje istine o predmetu istrage, tako da ih ni
na koji način ne treba shvatiti kao radnje koje se preduzimaju isključivo na štetu
osumnjičenog.
Potpuno je jasno da se radnje dokazivanja preduzimaju kako radi prikupljanja i obezbjeđenja
dokaza koji idu na štetu , tako i dokaza koji idu u korist osumnjičenog.

Shodno glavi VII Zakona o krivičnom postupku BiH ,radnje dokazivanja predstavljaju:
-Pretresanje stana,prostorija i osoba
-Privremeno oduzimanje predmeta i imovine
-Privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih pošiljki
-Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi
-Postupak sa sumnjivim stvarima
-Ispitivanje osumnjičenog
-Saslušanje svjedoka
-Uviđaj i rekonstrukcija
-Vještačenje.
 4.0.DOKAZNI POSTUPAK

Dokazni postupak je centralni i najvažniji dio glavnog pretresa.

Sastoji se iz niza procesnih radnji, među kojima dominiraju one koje se sastoje u izvođenju
dokaza.

Organizaciona struktura dokaznog postupka postavljena je tako da njime dominiraju

akuzatorski elementi .
U skladu sa dominantnom akuzatornošću ovog dijela glavnog pretresa, dokazni postupak
karakteriše i puno ispoljavanje načela kontradiktornosti pri rješavanju spora između dvije
suprotstavljene strane.
Osiguranje jednakosti strana u sporu , zahtijeva puno poštivanje prava na pravično suđenje i u
okviru njega, posebno tzv. minimalna prava odbrane svakoga ko je optužen za krivično
djelo.12

4.0.1.REDOSLIJED IZVOĐENJA DOKAZA NA GLAVNOM PRETRESU

Zakonski propisi koji se odnose na redoslijed izvođenja dokaza su sadržani u članu 261 ZKP
BiH:
˝1)Stranke i branitelj imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze
2)Osim, ako sudija, odnosno vijeće u ineresu pravde ne odredi drugačije, dokazi se na
glavnom pretresu izvode sledećim redom:
a)dokazi optužbe
b)dokazi odbrane
c)dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane(replika)

12
Čl. 6. EKLJP
d)dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje (duplika)
e)dokazi čije je izvođenje naredio sudija, odnosno vijeće
f)sve relevantne informacije koje mogu pomoći sudiji, odnosno vijeću kod odmjeravanja
odgovarajuće krivično pravne sankcije , ako optuženi bude proglašen krivin po jednoj ili više
tačaka optužnice.
3)Prilikom izvođenja dokaza dozvoljeno je direktno, unakrsno i dodatno ispitivanje.
Direktno ispitivanje obavlja strana koja poziva svjedoka, ali sudija, odnosno vijeće može u
svakom trenutku postaviti pitanje svjedoku.˝

Evidentno je da dokazni postupak karakteriše dokazna inicijativa stranaka i branitelja.

Stranke i branitelj imaju pravo predlagati svejdoke i druge dokaze, a ukoliko prihvati njihove
prijedloge za slušanje svjedoka ili vještaka, pozive za glavni pretres dostavlja sud.

Zakon ne pominje oštećenog iako ga ovlašćuje da nakon završenog dokaznog postupka da

zavšnu riječ- član 277.
Tako,sudija je obavezan da prije početka glavnog pretresa pouči oštećenog da može podnijeti
imovinskopravni zahtjev sve do zaključenja glavnog pretresa čl. 258 stav 4 ZKP BiH, što
znači da imovinskopravni zahtjev ne gubi karakter građanske stvari, ali se svakako oštećenom
mora omogućiti da na glavnom pretresu predlaže dokaze koji se odnose na njegov
imovinskopravni zahtjev.
Naglašena dokazna inicijativa stranaka i branitelja na glavnom pretresu izražena je i time što
oni imaju pravo ne samo predlagati, već i izvoditi dokaze.

Povjeravanje izvođenja dokaza strankama i branitelju zasniva se na predpostavci da će svaka

stranka najbolje moći predstaviti i odbraniti svoju tezu. O tome šta se dogodilo, odnosno svoj
činjenični prikaz predmeta, ukoliko sama bude u mogućosti da izvede dokaze za koje smatra
da potvrđuju tu njenu tezu ili da opovrgavaju tezu protivne stranke i to tako što će prilikom
izvođenja dokaza koji se sastoje u iskazivanju osoba prije suprotne stranke ispitati svjedoka ili
vještaka.
U skladu sa optužnim načelom, prema kojem se krivični postupak može pokrenuti i voditi
samo po zahtjevu tužitelja, predpostavkom nevinosti optužrnog iz koje proizilazi da je teret
dokazivanja da je optuženi učinio krivično djelo na tužitelju, te sa pravom optuženog da se
izjasni o svim činjenicama i dokazima koji ga terete da iznese sve činjenice i dokaze koji mu
idu u korist, tokom dokaznog postupka, dokazi se izvode sledećim redom:
a)dokazi optužbe(dokazi čije je izvođenje prdložio tužitelj, a na kojima tužitelj zasniva svoju
optužnicu;
b)dokazi odbrane(dokazi čije je izvođenje predložio optuženi ili branitelj i na kojima se
zasniva odbrana optuženog kojima se opovrgavaju svi ili pojedini činjenični navodi iz
optužnice;
c)dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane tzv. replika(dokazi čije je izvođenje
predložio i koje izvodi tužitelj, a kojima se pobijaju navodi odbrane koji proizilaze iz dokaza
odbrane);
d)dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje tzv. duplika(dokazi čije je izvođenje predložila i
koje izvodi odbrana, a kojima se pobijaju navodi iz dokaza koje je izveo tužitelj u cilju
pobijanja navoda tužitelja iz dokaza tužitelja;
e)dokazi čije je izvođenje naredio sudija , odnosno vijeće;
f)sve relevantne informacije koje mogu pomoći sudiji , odnosno vijeću kod odmjeravanja
odgovarajuće krivično pravne sankcije, ako optuženi bude proglašen krivim po jednoj ili više
tačaka optužnice.

Ovaj redoslijed nam potvrđuje da dokazni postupak nije lišen inkvizitorskih elemenata.
Neku informaciju koja bi mogla biti značajna kod izbora i odmjeravanja krivično pravne
sankcije(npr. ranija osuđivanost ili neosuđivanost optuženog, njegove lične, porodične i
imovinske prilike) sud može uzeti u obzir samo ako je ta informacija utvrđena na osnovu
dokaza izvedenih na glavnom pretresu.
Bilo da su dokazi koji se odnose na te informacije dokazi optužbe ili odbrane oni se izvode na
kraju dokaznog postupka istim redoslijedom kojim se izvode i ostali dokazi(dokazi optužbe,
dokazi odbrane, replika duplika, dokazi čije je izvođenje naredio sud, odnosno vijeće).
Zakoni dopuštaju da u interesu pravde sudija, odnosno vijeće odrede drugačiji
redoslijed izvođenja dokaza.
Ti ˝interesi pravde˝koji bi opravdali odstupanje od zakonom utvđenog redoslijeda izvođenja
dokaza moglo bi biti:obuhvatanje i efikasnije pretresanje dijelova predmeta koji se odnose na
pojedine optužene ili pojedina krivična djela, ukoliko se glavni pretres vodi povodom
optužnice kojom je obuhvaćeno više optuženih i /ili više krivičnih djela, ali i potreba posebne
zaštite pojedinih učesnika krivičnog postupka, npr. Ugroženih svejdoka pod prijetnjom ili
maloljetnika.

4.0.2.NEPOSREDNO IZVOĐENJE DOKAZA NA GLAVNOM PRETRESU

Nakon što su uredili da stranke i branitelj imaju pravo na glavnom pretresu izvoditi dokaze i
odredili redoslijed njihovog izvođenja, zakoni o krivičnom postupku određuju i način
izvođenja dokaza.

Ako je rječ o dokazima koji se sastoje u iskazivanju osoba (npr svjedočenje ili vještačenje),
stranke i branitelj izvode dokaze tako što na glavnom pretresu , na način propisan zakonom,
ispituju svjedoke i vještake, a ako je riječ o dokazima u obliku isprava, tako što čitanjem
isprava iznose njihovu sadržinu, a isprave prilažu u sudski spis.
Dokazi u vidu tehničkih snimki činjenica izvode se na glavnom pretresu reprodukovanjem tih
tehničkih snimki.
Kada su u pitanju dokazi koji se sastoje u iskazivanju osoba, izvođenje tih dokaza vrši se
najprije njihovim direktnim,potom unakrsnim, a zatim dodatnim ispitivanjem, s tim što
sudija, odnosno vijeće može u svakom trenutku postaviti pitanje svjedoku ili vještaku.

Zakoni ne postavljaju nikakva ograničenja sudiji, odnosno predsjedniku vjeća u pogledu

postavljanja pitanja svjedocima ili vještacima čije su saslušanje predložile stranke ili branitelj,
ali se podrazumjeva da će to pravo sudija, odnosno predsjednik vjeća upotrijebiti kada bude
smatrao da je neophodno za razjašnjenje eventualnih nejasnoća, nepotpunosti ili nesaglasnosti
u iskazu svjedoka ili vještaka.
Ukoliko je rječ o dokazima u obliku isprava , pri njihovom izvođenju stranke i branitelj na
glavnom pretresu iznose njihovu sadržinu i potom ispravu predaju u spis.
Sadržina isprave se iznosi na glavnom pretresu, tako što se čita.

Po ocjeni sudije, odnosno predsjednika vjeća, sadržaj isprave se može ukratko unijeti u
zapisnik o glavnom pretresu.
Suprotna stranka, naravno, ima pravo uvida u ispravu i pravo davanja eventualnih primjedbi u
pogledu njene vjerodostojnosti i dokazne vrijednosti.
Primjedbe suprotne stranke na dokaze moraju se unijeti u zapisnik o glavnom pretresu.
Ukoliko je rječ o dokazima u obliku tehničkih snimaka činjenica, oni se na glavnom
pretresu izvode njihovim reproduciranjem, a tehnička snimka se prilaže u spis.

Isprave i druga pismena, te tehničke snimke činjenica, koje se na glavnom pretresu

koriste kao dokaz, moraju se na glavnom pretresu podnijeti u orginalu.

U tom slučaju, nakon njihovog izvođenja na glavno pretresu, u spis predmeta se moraju
uložiti njihove kopije , ali samo ako je prije toga sudija , odnosno predsjednik vjeća
neposrednim uvidom u pismeno, zapis ili fotografiju utvrdio da su kopije vjerne orginalima
koji su predočeni na glavnom pretresu, kao i eventualne primjedbe stranaka u tom pogledu.
Osim toga,na glavnom pretresu se umjesto orginalnog pismena, zapisa ili fotografije može
koristiti kao dokaz i ovjerena kopija orginala, kao i kopija koja je potvrđena kao neizmjenjena
u odnosu na orginal.
Dokazi u obliku isprava(pismena) i tehničkih snimaka činjenica (zvučnih ili filmskih zapisa,
fotografija), kao i dokazi koji se sastoje u iskazivanju osoba mogu na glavnom pretresu biti
izvedeni kao dokazi optužbe, odbrane ili kao dokazi čije je izvođenje naredio sudija , odnosno
vjeće.U zavisnosti od toga određen je i red redoslijed njihovog izvođenja na glavnom
pretresu.
Iz opisanog načina izvođenja dokaza na glavnom pretresu, te pravila da sud može svoju
presudu zasnovati samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu, čl.
281. stav 1, može se reći da su osim načela kontradiktornosti na glavnom pretresu i dokaznom
postupku u okviru njega, snažno izraženi i načelo usmenosti i neposrednosti.

Za razliku od načela usmenosti, koje zahtjevajući da se procesne radnje u pravilu poduzimaju

u pismenom obliku, kako bi i sud i stranke imali usmene, neposredne informacije o sadržaju
dokaza koji se izvode, načelo neposrednosti koje vrijedi za stadij glavne rasprave, traži da se
sudu omogući što izravniji uvid u činjenične tvrdnje stranaka.
To zahtijeva da se o činjeničnim tvrdnjama stranaka, kojima one žele rekonstruisati kriminalni
događaj, uvijek izvode dokazi u izvornom obliku i spriječi gubitak neposrednog kontakta
između raspravnnog suda i takvih dokaza.
Raspravni sud, dakle mora uvijek u dokaznom postupku sam ostvariti kontakt s izvornim
dokazom(tzv. formalna neposrednost ili načelo neposrednosti u užem smislu:ne smije
izvođenje dokaza prepustiti nekom drugom tijelu i zatim čitati zapisnik kojeg je ono o tom
dokazu sastavilo).
Tako,
a)dokazi koji se sastoje u iskazima osoba moraju se na glavnoj raspravi izvesti tako da se te
osobe pozovu pred sud i pred njim ispitaju bez obzira na to što su već ispitane u istrazi, te
nije dopušteno njihov iskaz zamijeniti čitanjem zapisnika koji su o njemu u ranijim stadijima
postupka eventualno sastavljeni.
b)isprave te drugi dopisi koji imaju značenje dokaza , kao i tehničke snimke činjenica,
podnose se na glavnoj raspravi u izvorniku, a ne u presliku.
Izvornik se čita, odnosno reproducira.

c)glavna rasprava mora se voditi pred sudskim vjećem u stalnom sastavu jer bi inače presudu
donosili suci koji nisu sudjelovali u dokaznom postupku, nego su informacije o činjenicama
crpili iz zapisnika o izvedenim dokazima, dakle uz povredu formalne neposrednosti.

4.0.2.1.IZUZECI OD NEPOSREDNOG IZVOĐENJA DOKAZA

Izuzeci od neposrednog izvođenja dokaza su taksativno nabrojani u članovima:273 ZKP

BiH;274. stav 2. I 3. ZKP BiH;251.stav 2.ZKP BiH;233 ZKP BiH;272 ZKP BiH.

Preskromno i dali je ovo preuzeto trebalo fusnotirati, a ovakvih situacija ima još, pa otklonuti
nedostatke.

4.0.3.PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ

I DOKAZNE ZABRANE

Član 263.ZKP BiH:

˝1)Sudija, odnosno predsjednik vijeća će zabraniti pitanje i odgovor na pitanje koje je već
postavljeno- ako je to pitanje po njegovoj ocjeni nedopušteno ili nevažno za predmet.
2)Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranke i branitelj žele da
dokažu , nemaju značaj za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban, odbit će izvođenje
takvog dokaza˝

Član 10. ZKP BiH:

1)Zabranjeno je od osumnjičenog, optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u
postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu.
2)Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i
sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je Bosna i Hercegovina
ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
3)Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na način iz stava 2. ovog
člana.

Član 264 ZKP BiH:

1)U postupku se ne mogu koristiti kao dokazi činjenice koje se odnose na ranije seksualno
ponašanje oštećen strane i njene seksualne predispozicije.
2)Izuzetno iz stava 1. ovog člana da sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili
materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuženog.
3)U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom, pristanak žrtve se ne može upotrijebit u prilog odbrane optuženog.
4)Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom, obavit će se odgovarajuće saslušanje , s
koga je isključena javnost.
5)Zahtjev, prateća dokumentacija i zapisnik sa saslušanja čuvaju se zapečaćeni u posebnom
omotu, osim ako sud ne odredi drugačije.˝

Dokazne zabrane obuhvataju:

-zabranu izvođenja dokaza kojima se utvrđuju određene činjenice, pri čemu su neke od
tih zabrana apsolutne, dok se neke od tih činjenica mogu utvrđivati pod zakonom
određenim uvjetima,
-zabranu korištenja nezakonitih dokaza,
-zabranu određenog načina pribavljanja ili izvođenja dokaza.

Odakle je ovo, ako je vaše trebalo ga je ugraditi u zaključak.

5.0.ZAKLJUČAK (zaključak netreba pod broj)

Sublimacijom pojma dokazivanja kao ˝sredstva za utvrđivanje činjenica o krivičnom djelu i

njegovom izvršiocu˝, istakla sam važnost da pored očitih ili očiglednih činjenica treba
posebno obratiti pažnju na indicije i pomoćne činjenice, jer samo tako možemo dobiti
kompletnu ( Potpuniju) sliku o učinjenom krivičnom djelu. , valjda i učiniocu.

Naravno, pri tome ćemo uvijek odrediti predmet dokazivanja na koji se fokusiramo, zatim
dokazni osnov , na kome temeljimo cijeli postupak dokazivanja, te na kraju određujemo i
dokazna sredstva kojima ćemo se služiti u tom postupku.

Važno je opet naglasiti da se u postupku dokazivanja možemo koristiti jedino sredstvima

koja su određena od strane zakonodavca.

Kada imamo jasan osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo, tada u istražnom postupku,
putem naredbe ovlaštenog tužioca započinjemo istražni postupak, koji pored ostalog
podrazumijeva pronalaženje podataka o učiniocu krivičnog djela;opis djela iz kog proizilaze
zakonska obilježja krivičnog djela;zakonski naziv krivičnog djela; okolnosti koje potvrđuju
osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeći dokazi ; druge okolnosti koje treba
istražiti;istražne radnje koje treba preduzeti;zatim i sudsko obezbjeđenje dokaza.

Istražni postupak, nadalje podrazumijeva radnje dokazivanja koje su predviđene u glavi VII
ZKP BiH.

Nakon opsežno provedenog istražnog postupka, kojim smo pripremili sve za dokazni
postupak, možemo preći na dokazivanje prema zakonskim propisima kojima se određuje
redoslijed izvođenja dokaza kako je to sadržano u čl. 261 ZKP BiH.
Dokazni postupak je postupak koji garantira zakonitost, ravnopravnost stranaka u
sporu,kontradiktornost, ali prije svega profesionalnost i nepristrasnost ovlaštenih lica.

Izvođenje dokaza na glavnom pretresu je u najvećem broju slučajeva neposredno, te zakon i u

ovom slučaju propisuje način neposrednog izvođenj adokaza, ali i taksativno nabraja
slučajeve izuzetaka od neposrednog izvođenja dokaza na glavnom pretesu.

Na kraju treba istaći da sud ima pravo da ne dopusti pitanje ili dokaz u skladu sa članovima
263;10;264 ZKP BiH , kao i da odredi dokazne zabrane kako je to navedeno u završnom
dijelu ovoga rada.

Nedovoljno ste se osvrnuli na dokazni osnov i dokazna sredstva, čemu u zaključku dajete
primat, pa to mali uredite.

U zaključku nam na osnovu činjenica iz sadržaja rada iznesite svoje viđenje, zbog čega
ste se i opredjelili za ovu temu.

LITERATURA:

1.Krivično procesno pravo 2005.- pr. dr. Hajrija Sijerčić Čolić

2.Uviđaj u krivičnom postupku 2011.-doc.dr. Osman Jašarević

3.Evropska konvencija o ljudskim pravima

4.Modul 1(Krivična oblast);Istražni postupak- Visoko sudsko i tužilačko vijeće

BiH-J.U. centar za edukaciju sudija i tužilaca FBiH;J.U.centar za edukaciju
sudija i tužilaca u RS.Vodeći ekspert Milan Tegeltija.Okružno tužiteljstvo Banja
Luka

5.Modul 2 (Krivična oblast);Postupak optuženja-Visoko sudsko i tužilačko

vijeće BiH-J.U. centar za edukaciju sudija i tužilaca FBiH;J.U.centar za
edukaciju sudija i tužilaca u RS.Vodeći ekspert Ljiljana Filipović,Vrhovni sud
BiH Sarajevo 2006.godine

Literatura vrlo štura, a to se vidi i iz sadržaja rada. Zašto?