Zijad Šehić

Aida Kovačević
Alma Leka

UDŽBENIK SA ČITANKOM
ZA ČETVRTI RAZRED GIMNAZIJE
 4
Urednica
Amra Mekić, prof.
Zijad Šehić
Recenzenti Aida Kovačević
Bego Omerčević Alma Leka
Smajo Halilović
Marija Naletilić

Grafička urednica
Larisa Hasanbegović

Dizajn, slog i prijelom

DTP studio Sarajevo Publishinga

Lektura i korektura
Lektorsko-korektorska služba Sarajevo Publishinga/Amra Huseinbegović

Štampa: Grafotisak, Grude

© Sarajevo Publishing, d.d. Sarajevo, 2007.

Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati niti na bilo koji drugi
način reproducirati bez izdavačevog pismenog riješenja. UDŽBENIK SA ČITANKOM
ZA ČETVRTI RAZRED GIMNAZIJE
Vijeće za usklađivanje udžbeničke politike pri Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke
na sjednici održanoj u Goraždu 05. 07. 2007. rješenjem broj 03-38-8-3866-U-57/07 odobrilo
je ovaj udžbenik za štampu.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

94(100)(075.3)

ŠEHIĆ, Zijad
Historija, istorija, povijest : udžbenik sa
čitankom za četvrti razred gimnazije / Zijad
Šehić, Aida Kovačević, Alma Leka. - Sarajevo :
Sarajevo Publishing, 2007. - 238. str. : ilustr.,
geogr. karte ; 26 cm

Lat. i ćir.

ISBN 978-9958-21-483-7
1. Kovačević, Aida 2. Leka, Alma Sarajevo Publishing
COBISS. BH-ID 15927558 Sarajevo, 2007.
 Historija IV Uvod

UVOD
Ovaj udžbenik, namijenjen učenicima četvrtog razreda gimnazije, sadrži nastavno totalitarni poredak te jednako totalitaran, iako se predstavlja demokratskim, komunizam.
gradivo iz historije, propisano programom za taj razred. Obrađuje svjetsku i Period od 1918. godine do danas označava se savremenim dobom.
bosanskohercegovačku historiju u vremenskom okviru od 1878. godine do 1992. godine. Poslijeratna ekonomska i politička nestabilnost te kolaps svjetske ekonomije su stvorili
Nastavno gradivo podijeljeno je u više većih cjelina, u kojima su paralelno obrađene plodno tlo za totalitarizam i pojavu fašizma u Italiji, Njemačkoj, Španiji i Japanu, kao i
teme iz svjetske, bosanskohercegovačke i regionalne historije. Usvajanjem novih saznanja vojno-monarhističkih diktatura u istočnoevropskim zemljama.
trebate se upoznati sa historijskim fenomenima u razvoju ljudskog društva u svjetskim, Drugi svjetski rat ubrzao je kraj kolonijalnih carstava. Iako je jednako barbarski kao i
evropskim i bosanskohercegovačkim okvirima i spoznati tok i razvojni put kojim je ono prvi, njegovo glavno obilježje je holokaust, namjerni pokušaj uklanjanja svih pripadnika
prošlo kroz različite historijske epohe. Sagledavanjem političkog, ekonomskog i kulturnog jedne nacije od strane druge.
razvoja, trebate steći predstavu o glavnim procesima u cjelokupnom razvoju društva i
Nakon Drugog svjetskog rata, suparničke ideologije, kapitalizam i komunizam borile
njihovim glavnim obilježjima.
su se za dominaciju u svijetu, što se posebno ispoljavalo u lokalnim krizama i ratovima.
Realizovanjem ciljeva programa iz historije razvit ćete spoznaju o kulturnom identitetu
Iako je sredinom XX stoljeća svijet bio oštro podijeljen na dva suprotstavljena
sredine u kojoj živimo i njenoj historijskoj uvjetovanosti, kao i predstavu o Bosni i
bloka, upravo je ta podvojenost stvorila uvjete koji su zahtijevali organizovanje svjetske
Hercegovini kao integralnom dijelu evropske i svjetske zajednice.
zajednice.
Na početku tematske cjeline, radi njene bolje preglednosti, data je hronološka tabela,
Usred tih suparničkih svjetskih sistema Ujedinjene nacije i njihove specijalizovane
sa podacima o najznačajnijim događajima koji su predmet glavnog sadržaja. Pored
ustanove su pružale sredstva pomoću kojih su članovi ovih skupina mogli međusobno
glavnog predmeta razmatranja dati su i tekstovi iz historijskih izvora i stručne literature
stupati u dodir i sarađivati u rješavanju pitanja od općeg interesa. To je omogućilo široko
koji omogućavaju bolje sagledavanje razmatrane tematike. Na kraju, u odjeljku pitanja i
zamišljenu međunarodnu saradnju i aktivnosti na ekonomskom i društvenom polju.
zadaci sadržaj teme se sistematizuje.
Pomoću praktičnih programa Ujedinjene nacije su težile da realizuju glavne ciljeve koje
Radi boljeg i potpunijeg shvatanja i razumijevanja svim temama je pridodat raznovrstan su propagirali, “društveni napredak i bolji standard u većoj slobodi”.
didaktički materijal (pitanja, zadaci, slike, fotografije, grafikoni, historijske karte...), koji
Bosna i Hercegovina, kao sastavni dio svjetske zajednice, prošla je kroz sve faze
omogućava lakše i potpunije sagledavanje događaja iz više perspektiva i usvajanje novih
svjetske historije. Od Berlinskog kongresa 1878. godine do danas prošla je kroz različite
saznanja.
državno-pravne okvire. Od 1878. do 1918. godine nalazila se u okviru Austro-Ugarske, od
Autori 1918. do 1941. godine u okviru jugoslavenske države (Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca)
od 1918. do 1929. godine, odnosno od 1929. do 1941. godine u okviru Kraljevine
Jugoslavije. U toku Drugog svjetskog rata uključena je u sastav NDH (Nezavisne Države
Obilježje epohe 1878-1992. Hrvatske). Nakon Drugog svjetskog rata, Bosna i Hercegovina se nalazila u okviru FNRJ
(Federativne Narodne Republike Jugoslavije), odnosno od 1963. SFRJ (Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije). Od 1992. godine Bosna i Hercegovina je postala
Period svjetske i bosanskohercegovačke historije od Berlinskog kongresa 1878. godine
nezavisna država i članica Ujedinjenih nacija.
do 1992. godine obilježen je značajnim promjenama koje su utjecale na sva područja
ljudskog djelovanja: to je doba velikih ideologija, ratova, revolucija i naglog naučno- Paralelno sa tokom zbivanja na političkoj sceni svijeta i Evrope, u različitim
tehnološkog i kulturnog razvoja. epohama, sagledava se politički, privredni i kulturni razvoj Bosne i Hercegovine.
Na oblikovanje XX stoljeća u najvećoj mjeri su utjecali ratovi. Oni su imali značajne
posljedice na diplomatski, socijalni, naučni, tehnološki i ekonomski razvoj cijelog
svijeta.
Prvi svjetski rat je u cijelosti izmijenio sliku svijeta. Raspala su se četiri velika carstva,
a na njihovom području formirano je mnoštvo novih država. Javile su se i tri dominantne
ideologije u svijetu - neobuzdani kapitalizam i liberalna demokratija u SAD-u, fašistički

4 5
 Evropa i svijet (1878-1914)

1879. Formiran Dvojni savez (Njemačka i Austro-Ugarska)

1881. Formiran Trojni savez (Njemačka, Austro-Ugarska i Italija)
1891. Konstruisan prvi automobil sa benzinskim pogonom
1893. Savez Rusije i Francuske
1895. Prikazan prvi film u kino dvorani; autori: braća Lumière, Daimler
konstruisao prvi motocikl
1896. Obnovljene Olimpijske igre
1898. Američko-španski rat
1900-1901. Bokserski ustanak u Kini
1901. Dodjela Nobelove nagrade za fiziku, hemiju, medicinu, književnost
i mir
1903. Prvi uspješan let avionom, Savez Francuske i Velike Britanije
1904-1905. Rusko-japanski rat
1905. Albert Einstein (Ajnštajn) utemeljio teoriju relativiteta
1905-1906. Prva marokanska kriza
1907. Potpisivanje Trojnog sporazuma ili Antante (Francuska, Velika
Britanija i Rusija)
1908/09. Aneksiona kriza
1910. Meksička revolucija
1911. Druga marokanska kriza, rat Italije i Osmanskog carstva, Kineska
revolucija
 Historija IV Evropa i svijet (1878-1914)

Suparništvo i savezništvo u Evropi Na drugoj strani, ugrožene od Njemačke, Rusija i

Berlinski kongres sazvao je njemački
kancelar Otto von Bismark, s ciljem
da konačno umiri stanje u zemljama
Jugoistočne Evrope. Evropske sile su sebi
stavile u zadatak da obuzdaju utjecaj
kojeg je počela ostvarivati Rusija, što im
je konačno i uspjelo. Konačno, 13. jula
1878. godine potpisan je sporazum.
Njime je Rumuniji, Srbiji i Crnoj Gori
priznata nezavisnost uz teritorijalna
proširenja, Bugarska je podijeljena na dva
dijela: jedan je pod istim imenom postao
nezavisna država a drugi je pod imenom
Istočna Rumelija ostao pod osmanskom
vlašću. Sporazum je imao veliki utjecaj
na budućnost Bosne i Hercegovine koja je
predata na upravu Austro-Ugarskoj.
(1878-1914)
U razdoblju od Francusko-ruskog rata 1870-1871.
godine do Prvog svjetskog rata u Evropi je vladalo
četrdesetogodišnje razdoblje mira, koje se održavalo putem
sistema saveza između pojedinih evropskih država.
Velika Britanija, Njemačka, Rusija, Francuska, Austro-
Ugarska, Italija, Sjedinjene Američke Države (SAD)
i Japan su imale status velikih. Od njih je zavisio mir u
Evropi i svijetu. Osim Rusije i Japana, one nisu međusobno
ratovale, ali su se suprotnosti između njih stalno
zaoštravale i više puta su ugrožavale mir. Diplomatija
nije mogla da otkloni uzroke suprotnosti koje su daljnjim
zaoštravanjem neminovno vodile ratu.
Nakon Berlinskog kongresa došlo je do sklapanja
vojnog saveza između Njemačke i Austro-Ugarske 1879.
godine, kojim je trebalo osigurati uzajamnu saradnju u
slučaju rata sa Rusijom. Ovom Dvojnom savezu priključila
se 1882. godine Italija, pa je formiran Trojni savez.
Francuska su 1893. zaključile sporazum o uzajamnoj
pomoći i saradnji, u slučaju da jedna od njih bude
napadnuta od neke od članica Trojnog saveza. Plašeći se
njemačkog širenja, Francuska i Velika Britanija su 1904.
godine sklopile vojno-politički savez, koji je 1907. godine
proširen savezom Rusije i Velike Britanije. Tako je formiran
novi blok velikih sila, Trojni sporazum ili Antanta.
Suprotnosti između velikih sila proizilazile su iz
ekonomskih razloga i njihovih kolonijalnih aspiracija. Plakat Trojnog saveza
Kapitalistički način proizvodnje je ovladao privredom.
Neravnomjeran razvoj kapitalizma u pojedinim državama je povećavao te suprotnosti.
U Velikoj Britaniji je početkom sedamdesetih godina već bio ovladao kapitalistički
način proizvodnje. Ona je tada bila najmoćnija industrijska i trgovačka zemlja i imala je
monopolistički položaj na svjetskom tržištu. Raspolagala je ogromnim kolonijama sa oko
250 miliona stanovnika.
U isto vrijeme, Francuska je po svom razvoju zauzimala drugo mjesto. Njena
industrija se razvila kasnije i sporije. U njenim kolonijalnim posjedima bilo je samo oko
6 miliona stanovnika. Neznatan dio njene industrijske proizvodnje odnosio se na vanjsku
trgovinu.
Kod ostalih velikih sila kapitalistički način proizvodnje počeo se tek razvijati. Tako
je u SAD-u poljoprivreda još bila glavna grana proizvodnje i ekonomske moći, iako je
krupna industrija već bila postigla izvjestan napredak. U Njemačkoj je industrija tek
počela potiskivati razvijeno zanatstvo. Ostale evropske države zaostajale su naročito u
industriji i iza Njemačke.
Uskoro su se ovi odnosi počeli mijenjati. Na prijelazu iz XIX u XX stoljeće došlo je
do velikih promjena na političkom, ekonomskom, naučno-tehničkom, kulturnom i
društvenom polju. To je poticalo nagli razvoj kapitalizma u pojedinim zemljama.
U SAD-u i Njemačkoj kapitalizam se razvio brže nego u Velikoj Britaniji i Francuskoj.
U SAD-u je zahvatio sve privredne oblasti. Već do 1900. godine po proizvodnji uglja,
željeza, čelika i izradi mašina SAD izbijaju na prvo mjesto u svijetu.

zemlje 1850. 1860. 1870. 1880. 1890. 1900. 1910. 1914.

Njemačka 6 12 34 59 809 149 222 277
Austro-Ugarska 1,2 2,3 8,6 16 26 39 47 47
Francuska 4,5 8,3 13,3 19,4 26,1 33,4 38,4 40
Velika Britanija 57 81 112 149 184 228 268 292
Italija - - - - - 0,5 0,6 0,9
Rusija - 0,15 0,75 3,2 6 16,2 24,9 36,2
Politički savezi u Evropi prije I SAD - 3,4 10 64,9 143 244 356 455
svjetskog rata Statistički prikaz proizvodnje uglja svjetskih sila prije I svjetskog rata

8 9
 Historija IV Evropa i svijet (1878-1914)

Statistički prikaz proizvodnje čelika svjetskih sila prije I svjetskog rata Povećana privredna proizvodnja vodila je do
zemlje 1850. 1860. 1870. 1880. 1890. 1900. 1910. 1914. sve veće konkurencije na tržištima. Od sedamdesetih
godina XIX pa do početka XX stoljeća, dolazilo je do
Njemačka - - 0,3 0,7 2,3 6,7 13,8 14 jače koncentracije kapitala i proizvodnje, do stapanja
Austro-Ugarska - - - - 0,5 1,2 2,2 2,7 industrijskog i bankarskog kapitala u “finansijski kapital”,
Francuska - - 0,3 0,4 0,7 1,6 3,4 3,5 do zamjene izvoza robe izvozom kapitala. Tada su dolazile
Velika Britanija - - 0,7 1,3 3,6 5 5,9 6,5 do izražaja prednosti kolonijalnih posjeda u kojima je bilo
Rusija - - - - 0,4 1,5 3,5 4,1 lakše suzbiti stranu konkurenciju i eksploatisati prirodna
bogatstva, sirovine i jeftinu radnu snagu. Kolonijalni
SAD - - - 1,3 4,3 10 26 32
posjedi i interesne sfere izazvale su težnju za novom
U vrijeme naglog privrednog uspona, Velika Britanija, Francuska i Rusija su intenzivno podjelom svijeta. Ona je bila različita kod pojedinih
proširivale svoje kolonijalne posjede i interesne sfere, često uz međusobne sukobe. država.
Teritorijalnoj ekspanziji su se priključile i Belgija, Portugal, Italija i Njemačka.
Krajem XIX i početkom XX stoljeća završeno je osvajanje kolonija i interesnih sfera.
Velika Britanija i Francuska imale su moćne kolonije. Velika Britanija je imala kolonije sa Proširimo znanje
gotovo 400 miliona stanovnika, a Francuska sa 56 miliona. U isto vrijeme u njemačkim - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
kolonijalnim posjedima se nalazilo 12 miliona, američkim 9 i japanskim 19 miliona
podanika. Tokom historije evropskim kontinentom su više bjesnjeli ratovi nego što je kontinet
uživao blagodeti mira... Dugi period mira između velikih sila u Evropi dijelom je
posljedica ravnoteže između njih pri kraju XIX stoljeća - ravnoteže koju je konačno
poremetio ogromni porast njemačke moći. Velike sile su uspjevale da se uzdrže od
sukoba, što je već ranije bilo nezamislivo; ukratko, Evropa se civilizovala. Do 1909.
godine stasala je generacija koja je prvi put u historiji Evrope razmišljala o ratovanju
kao nečem što pripada prošlosti...
Velike evropske sile nisu međusobno ratovale od 1871. kada je okončan francusko-
pruski rat. To je bila prekretnica u historiji Evrope XIX stoljeća, kada je okončana
dvjestogodišnja nadmoćnost Francuske na evropskom kontinentu i, istovremeno,
kada je omogućeno Bizmarku, da okonča ujedinjenje Njemačke sa Pruskom kao
vodećom snagom...
Rusko udaljavanje od Njemačke na diplomatskom polju, od 1890., pratila je
povećana finansijska zavisnost od francuske države... Ta zavisnost od francuskih
investicija navela je, više nego drugi razlozi, rusku vladu da postepeno sklopi sa
Francuskom savez koji je ratifikovan 1894. Tako su se od 1894. četiri velike sile
kontinentalne Evrope već grupisale u dva suparnička saveza. Njemačka, Austro-
Ugarska i Italija su sklopile Trojni, a Francuska i Rusija Dvojni savez...
Međutim, na početku XX stoljeća još uvijek je izgledalo nerealno da bi moglo doći
do rata između Dvojnog i Trojnog saveza. Dva glavna rivaliteta koja su podijelila
ove saveze - francuski revanšizam prema Njemačkoj i austrijsko rivalstvo sa Rusijom
na Balkanu - bila su potisnuta u pozadinu. Nijedan značajniji francuski državnik
nije planirao da se putem rata revanšira Njemačkoj. I Austrija i Rusija su odlučile
Kolonijalni posjedi uoči I svjetskog rata
da ostanu pri dogovoru iz 1897. (da zamrznu Balkan).
Ilustrovana istorija sveta, Savremeni svet, Beograd 1979.

10 11
 Historija IV Evropa i svijet (1878-1914)

RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA

Izvanevropski svijet (1878-1914)

ratifikacija - naknadno potvrđivanje i odobravanje Azija

revanšizam - politika koja traži osvetu, odmazdu, uzvrat za pretrpljeni poraz u prethodnom ratu i povratak
izgubljenih teritorija Japan
Nakon {to je vlast u Japanu 1867. preuzeo car
Micu{ito, po~eo je nagli uspon Japana. Usvajaju}i
nau~na i tehni~ka dostignu}a evropskih dr`ava i
SAD-a, Japan se nakon izvr{enih reformi po~eo brzo
PITANJA I ZADACI razvijati.
Industrijska revolucija je poticana osnivawem
Koja su dva bloka velikih sila formirana u Evropi nakon Berlinskog kongresa 1878. godine? dr`avnih preduze}a i stimulisawem privatnog kapitala
Koje su države ulazile u njihov sastav? zajmovima i poreskim olak{icama. Krajem 19. stoqe}a
Kako su evropske kolonijalne sile podijelile posjede u Africi i Aziji? javqaju se prve trgova~ko-bankarske korporacije
koje su se razvile u mo}ne monopolisti~ke koncerne,
Šta mislite, zašto kolonijalne sile teže uvećati svoje posjede?
pokreta~e japanskog imperijalizma.
U potrazi za novim tr`i{tima i izvorima
sirovina, Japan je svoju ekspanziju orijentisao na
azijsko kopno, posebno na Kinu. U ratu s wom 1894-
95. Japan je zauzeo Tajvan. Te`wa za neposrednim
pot~iwavawem {to ve}eg dijela Kine, dovela je
Japan u sukob sa ostalim imperijalisti~kim silama
posebno sa carskom Rusijom, koju je napao 1904. i
naredne godine porazio. Mirom koji je zakqu~en
1905. godine Japan je dobio luku Port Artur i dio
Sahalina. Stekao je prevlast u Manxuriji gdje je Ruska karikatura iz 1904. godine u kojoj
zadr`ao svoje trupe i iskqu~ivi utjecaj u Koreji, se ismijavaju potcijeweni Japanci
koju je anektirao 1910. godine.

Kina
Po~etkom 20. stoqe}a Kina se u ekonomskom i
socijalnom pogledu nalazila u polukolonijalnom
polo`aju. Imperijalisti su preko svojih savjetnika,
diplomatskim kanalima i novcem kontrolisali i
neposredno utjecali na politiku dvora i vlade. Wihove
jedinice i ratni brodovi nalazili su se u najva`nijim
centrima Kine. Protiv stranaca dignut je takozvani
Bokserski ustanak, koji su evropske sile ugu{ile,
name}u}i Kini sankcije i veliku od{tetu. To ju je
dovelo u jo{ ve}u zavisnost.
Promjene u ekonomskoj i socijalnoj strukturi
Kine dovode po~etkom 20. stoqe}a do zao{travawa

12 13
 Historija IV
Posqedwi kineski car Pu Yi (1909-
1912) imao je samo tri godine kada je
stupio na prijestoqe. Kad je izbila
revolucija bio je smijewen. Bilo
mu je dozvoqeno da i daqe boravi
u Zabrawenom gradu gdje su uvjeti
bili sve te`i. Godine 1924. uspio
je pobje}i u jednu japansku koloniju.
Kad su Japanci 1931. godine osvojili
Manxuriju, on je postavqen kao car-
marioneta. Nakon Drugog svjetskog
rata uhap{en je u Kini. Godine 1959.
je oslobo|en i od tada je `ivio u
Pekingu. Umro je 1967. godine.

www.en.wikipedia.org/wiki/Pu_Yi
14
Evropa i svijet (1878-1914)
politi~ke borbe. Od zahtjeva za reformama kinesko Ameri~ki kontinenti
gra|anstvo i inteligencija su se okrenuli propagandi
za podizawe revolucije. Bilo je sve vi{e pristalica Sjediwene Ameri~ke Dr`ave (SAD)
kineskog revolucionara Sun Jat Sena, koji je 1905.
godine uspostavio masovnu demokratsku organizaciju Oko 1890. godine po~elo je nacionalisti~ko bu|ewe SAD-a. Intelektualci
Tung Meng Hui (Savezna liga) i Nacionalnu politi~ku su putem {tampe nastojali povesti za sobom ameri~ko javno mnijewe. Sami doga|aji
pariju (Kuomintang). Osnovu wenog programa ~inila ja~ali su ta nastojawa: aneksija Havaja 1889. godine, a posebno pobjedni~ki rat protiv
su tri narodna principa Sun Jat Sena: nacionalizam [panije.
(svrgavawe strane manxurske dinastije), narodna [panija je na Kubi posjedovala koloniju, u kojoj je ameri~ki kapital stvorio
vlast (stvarawe republike) i narodno blagostawe velike planta`e {e}erne trske i ~iji je polo`aj, preko budu}eg Panamskog kanala,
(izjedna~avawe u pravima na zemqu). imao veliki zna~aj. Tako je postojao dvostruki razlog da se SAD zainteresuju za to
Tung Meng Hui je 1908. godine po~eo pripremati podru~je. Kada je u koloniji izbila pobuna, brutalne represije koje je sprovodila
oru`ani ustanak, djeluju}i naro~ito u armiji, pa u [panija pru`ile su ameri~koj {tampi priliku da otpo~ne sna`nu antikolonijalnu
nau~nim institucijama; stvaraju se dobrovoqa~ki kampawu. Jedan incident - eksplozija ameri~kog bojnog broda Mejn u havanskoj luci
odredi, unosi se oru`je iz inostranstva. Kineska vlada i nacionalisti~ke tendencije ameri~ke politike naveli su vladu SAD-a da u aprilu
je ~inila neke ustupke u pravcu demokratije, ali su oni 1898. godine [paniji objavi rat koji se ubrzo zavr{io pobjedom. U decembru iste
bili ograni~eni. Tokom 1908. godine pripremale su se godine Pariskim ugovorom [panija je morala prihvatiti nezavisnost Kube i ustupiti
mjere za uvo|ewe ustavne monarhije, u inostranstvo su se SAD-u Porto Riko, Filipine i ostrvo Guam. Time je Evropa ustuknula pred silom
mlade ameri~ke nacije. Od tada su se SAD upu{tale u intervencionisti~ku politiku
slale misije, da poru~e kako to kod wih funkcioni{e,
a pripremalo se dono{ewe ustava. usmjerenu u dva pravca: prema Dalekom Istoku i Latinskoj Americi.
Ukinute su privilegije Manxuraca, izvr{ena je
reforma sudstva, a i armija se modernizovala. Ipak,
sve ovo nije bilo dovoqno. Velike sile, koje su sa
pa`wom pratile {ta se de{ava u Kini, smatrale su da
su ove reforme dovoqne, ali revolucionarni pokret
nije bio zadovoqan. Japan je 1910. anektirao Koreju, a
Velika Britanija je prodirala dolinom rijeke Jang Ce.
Wema~ka je ja~ala svoj utjecaj na istoku, a i carska Rusija
na sjeveru. Ameri~ke, francuske, britanske i wema~ke
banke su dobile koncesije za gradwu `eqezni~kih pruga
u Kini. Doma}i kapitalisti su ovim onemogu}eni da
u~estvuju u ovom poduhvatu, pa se i liberalno kinesko
gra|anstvo sve vi{e anga`ovalo. Kriza je 1911. godine
prerasla u revoluciju.
Revolucija je po~ela u ju`noj Kini, u centrima
metalurgije i industrije ~aja. Ova revolucija se zove
i sinhajska, po mjesecu u kojem je po~ela. Formirana je
revolucionarna vlada i progla{ena republika. Ipak,
zemqa se jo{ nije mogla osloboditi zavisnosti stranog
kapitala i rije{iti najva`nija pitawa. Uz podr{ku
velikih sila uspostavqena je diktatura, a Sun Jat Sen
je prinu|en da podnese ostavku. Teritorijalno {irewe Sjediwenih Ameri~kih Dr`ava u 19. stoqe}u
15
 Historija IV
Meksi~ka revolucija 1910. godine
Poslije dugog perioda opadawa u kojem je izgubio svoje
sjeverne teritorije u korist SAD, Meksiko po~iwe
da se budi. Od agrarne postao je agrarno-industrijska
zemqa. U wemu je 1903. godine otvorena prva visoka
pe} u Ju`noj Americi. Br`i je i razvoj arhitekture,
saobra}aja, infrastrukture. Ipak, socijalni razvoj
zemqe nije bio pra}en ovim napretkom. Ameri~ko-
britanski kapital je dr`ao petrolejsku industriju a
francuski tekstilnu industriju i trgovinu. Agrarna
reforma nije bila sprovedena, a ve}ina stanovnika su
upravo bili seqaci.
Zadr`an je krupni zemqi{ni posjed, uglavnom
u rukama crkve i qudi {panskog porijekla. Uo~i
revolucije, nekoliko hiqada vlasnika latifundija je
dr`alo 93% zemqe, a 400.000 mawih zemqoposjednika je
dr`alo ostalih 3%.
Francisko Madero Sa druge strane, razvojem industrije, rastao je broj
radnika, pa su se javqali i {trajkovi. Javqala se i
opozicija predsjedniku Porfiriju Dijazu (1830-1915), u
kojoj su vode}u ulogu imali mladi intelektualci, koje
je predvodio Francisko Madero (1873-1913). Oni su
te`ili demokratizaciji politi~kog `ivota.
Revolucija koja je izbila 1910. godine u Meksiku, bila
je reakcija na diktaturu. Poziv na pobunu 1910. godine
nai{ao je na {irok odjek. Niz socijalnih slojeva,
prije svega seqa{tvo, ~iji je vo|a bio Emiliano
Zapata (1879-1919), a i bezemqa{i koje je vodio Pan~o
Viqa, dali su pokretu {iroku osnovu.
Dijaz je 1911. godine podnio ostavku, a odmah je
izabran privremeni predsjednik republike. Dolazi i
do {ire diferencijacije dru{tva, u kojem se Dijazove
pristalice povezuju a, usqed op}ih prilika, ni
rukovodstvo republike nije bilo slo`no. Seqa{tvo
je tra`ilo rje{avawe agrarnog pitawa. Madero je
tra`io da se revolucionarna vojska razi|e, {to nije
zadovoqilo seqake. Zapata je po~eo gerilski rat i u
Emiliano Zapata Ajali donio odluku o daqwim akcijama, isti~u}i da je
Madero izdao revoluciju. Agrarno pitawe nije bilo
rije{eno, pa Madero gubi podr{ku.
To su koristile pristalice starog re`ima da se boqe
organizuju u kongresu, a uz wih su bili bankari, krupno
trgova~ko gra|anstvo i industrijalci, visoki kler i
16
Evropa i svijet (1878-1914)
krupni zemqoposjednici. Ipak, oni nisu toliko bili
pogo|eni Maderinom revolucijom, ali to nisu dovoqno
uvidjeli, pa su 1913. organizovali zavjeru sa generalom
Viktorijanom Uertom (1854-1916) na ~elu. Madero je
ubijen, a Uerta je zaveo diktaturu po ugledu na Dijaza.
Parlament je bio raspu{ten. Ovaj teror nije donio mir
Meksiku, a protiv Uerte se javio sna`an opozicioni
pokret. Zapata nije prihvatio Uertin poziv na saradwu.
On je i daqe vodio gerilski rat.
Nastupila je faza borbe frakcija pobjedni~kog
pokreta. Zbog djelomi~nog rje{avawa agrarnog pitawa,
dio seqa{tva prihvatio je novu vlast. Ve} 1915. i 1916. Pravo ime Pan~a Viqe (na slici) je
Pan~o Viqa je progla{en odmetnikom, a tako|er i Doroteo Arango Arambuqa (1878-1923).
Zapata, koji je 1919. ubijen.
Afrika
Nakon zastoja od dvije do tri decenije, Velika
Britanija je osamdesetih godina nastavila kolonijalnu
ekspanziju da bi zadr`ala vode}u kolonijalisti~ku
poziciju. Direktno, vojnom okupacijom, i indirektno
preko kolonijalnih organizacija sa suverenim pravima,
velike teritorije u Africi, Aziji i Okeaniji su
podvrgnute britanskoj kruni: Beluxistan (1879.),
Egipat (1882.), Somalija i Britanska Nova Gvineja
(1884.), Zanzibar (1890.), Britanska Centralna Afrika
(1891.), Rodezija (1889-1891), Uganda (1894.), Nigerija
(1898.), Anglo-Egipatski Sudan (1899.), Orawe (1900.),
Sesil Rod
Transval (1902. godine).
Nakon poraza od Pruske (1870-1871) kad je izgubila
vode}u poziciju na evropskom kontinentu, Francuska se
okre}e prekomorskim osvajawima, najvi{e u Africi.
Svoj protektorat Tunisu nametnula je 1883. godine.
Iz Al`ira je prodrla do granice Sahare, a sa obala
Atlantika kroz Sudan sve do Nila, gdje se nagodila
sa Velikom Britanijom o podjeli interesnih sfera.
U sporazumu sa Wema~kom i Velikom Britanijom
nametnula je protektorat Maroku.
Sesil Rod (1853-1902) je bio prototip imperijalisti~kog politi~ara. Bio
je britanski premijer i na{ao je na~ina da Britanci po~nu kontrolisati
podru~ja u Ju`noj Africi. Koloniju koju je osnovao 1885. godine nazvao
je po sebi - Rodezija (dana{wi Zimbabve). Upravu u koloniji imala je
“Ju`noafri~ka britanska kompanija“ koja se bavila industrijom dijamanata
a kontrolisao ju je upravo Rod.
17
 Historija IV Evropa i svijet (1878-1914)

Sa zapada prodrla je u Centralnu Afriku, zauzela Pro{irimo znawe

Somaliju i otok Madagaskar.
Wema~ka je pristupila kolonijalnim osvajawima - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
zauzimawem kolonija u Africi: Wema~ka Jugozapadna
Afrika (1883.), Togo i Kamerun (1884.), Wema~ka
Isto~na Afrika (1895. godine).
U podjeli Afrike znatne dijelove je dobio Portugal,
ne{to i [panija. Italija je zauzela Eritreju 1882. i
Somaliju 1889., a 1911-1912. godine otela je Libiju od
Osmanskog carstva. Belgija je uspjela zauzeti Kongo.

Погледајте слику и покушајте објаснити шта је аутор хтио приказати овом карикатуром.

RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA

koncesija - dopu{tewe, ustupak, povlastica, naj~e{}e se odnosi na ugovor kojim neka dr`ava dopu{ta
eksploataciju svojih kompanija ili prirodnih bogatstava
korporacija - savez, udru`ewe
protektorat - formalno je to pokroviteqstvo ja~e dr`ave nad slabijom, ali je u stvarnosti nametnut oblik
zavisnosti od strane imperijalisti~kih dr`ava

PITAWA I ZADACI
Uporedite situaciju u Japanu i Kini pred Prvi svjetski rat.
U kojem se smjeru razvijaju Sjeverna i Ju`na Amerika?
Kako je tekao proces kolonijalne ekspanzije evropskih sila na podru~ju Afrike?

Kolonijalna podjela Afrike

18 19
 Historija IV
J. J. Thomson je zajedno sa mladim
istraživačem Ernestom Rutherfordom
otkrio da razrađeni gas postaje
elektroprovodljiv ukoliko ga izlažemo
rentgenskim zracima. Tako je Thomson
počeo razmišljati o katodnim zracima i
uskoro je dokazao da su oni sastavljeni od
elektrona, prvih subatomskih dijelova koji
su otkriveni. Time je dokazao da atomi
nisu najmanji dijelovi materije. Za svoje
otkriće je 1901. godine dobio Nobelovu
nagradu.
 Otkriveno je da osnovna jedinica materije - atom, za
www.nobel-winners.com/Physics/
joseph_john_thomson.html
20
Razvoj nauke i tehnike. Kultura na
prijelazu dva stoljeća
Prisjetimo se industrijske revolucije. Koja su
najznačajnija otkrića XIX stoljeća?
Na prijelazu iz XIX u XX stoljeće dolazi do velikih
promjena na političkom, ekonomskom, naučno-
tehničkom, kulturnom i društvenom polju. Razvijaju se
i razne grane prirodnih nauka: fizika, hemija, biologija,
medicina, elektrotehnika.
Para i različite mašine su već u XIX stoljeću unijeli
revolucionarne promjene u transport. Zahvaljujući
željeznici i parobrodu, čovjek se prvi put oslobodio
ograničenja što su ih njegovoj pokretljivosti nametnule
vlastite snage, snaga teglećih životinja i silina vjetra.
Milion kilometara željezničkih pruga koje su proširile
brz, jeftin, siguran i pouzdan transport do gotovo svih
nastanjenih područja svijeta, otvorile su izvore sirovina i
tržišta i stvorile temelj moderne industrije.
Govoreći o utjecaju motornog vozila u iнdustrijaliziranim
zemljama, teško da će se išta preuveličati. Ono što je u
prvim godinama stoljeća bilo tek eksperimentalno vozilo
koje je zanimalo tehničke stručnjake, entuzijaste utrka i
nekoliko bogatih ljudi, postalo je milionima ljudi životna
potreba, kamen temeljac na kome je sagrađen njihov
način života.
Izum motora sa unutrašnjim sagorijevanjem
omogućio je iskorištavanje nove pogonske snage - nafte
i njenih derivata. Potreba za naftom uveliko je povećala
njenu proizvodnju. Diesel-motor (Dizel) omogućio je
konstrukciju automobila i aviona, koji se na početku
druge decenije XX stoljeća počinju masovno proizvoditi.
Na polju fizike, za koje se činilo da su već vrlo blizu
svom savršenstvu, dogodilo se da su u dugim nizovima
jedna za drugom iskrsavale nove činjenice i pojavljivali se
novi pojmovi koji su prelazili ograde za koje se mislilo da
postavljaju granice daljnjem napretku.
koji se pretpostavljalo da je nedjeljiv, ima svoju strukturu
i dijelove.
Evropa i svijet (1878-1914)
Joseph John Thomson (Jozef Džon Tomson, 1856-
1940.) konačno je 1897. godine pokazao da su katodne
zrake čestice, a pokazao je i to da one moraju biti više od
hiljadu puta lakše od najlakšeg atoma.
Thomson je u “nedjeljivom atomu” otkrio elektron.
Kasnije su njegovi učenici, pod vođstvom Ernesta
Rutherforda (Radeford, 1871-1937) pronašli strukturni
odnos jednih njegovih dijelova prema drugima. Dokazali
su da elektroni u velikom broju putanja kruže oko
teške atomske jezgre. Niels Bohr (Nils Bor, 1885-1962.)
dodatno je dokazao da skok elektrona iz jedne putanje u Ernest Rutherford
drugu uvijek oslobađa jednaku količinu energije; tako je
on novu, kvantnu fiziku iskoristio za bolje razumijevanje
atomske strukture.
Samo jezgro još uvijek kao da je bila nedjeljivo, ali je
Antoine Henri Becquerel (Antoan Anri Bekerel, 1852-
1908.) već 1896. godine pokazao da neki atomi mogu
promijeniti svoju hemijsku prirodu sasvim spontano i bez
poznatih uzroka. On i drugi nakon njega (među njima i
Marija Curie), pronašli su radioaktivnost, koja je u osnovi Antoine Henri Becquerel
bila raspadanje atoma.
Wilhelm Conrad Röntgen (Viljem Konrad Rentgen,
1845-1923.) otkrio je po njemu nazvane rentgenske zrake,
za šta je 1901. godine dobio Nobelovu nagradu. Njemački
naučnik Albert Einstein (Ajnštajn, 1879-1955.), objavio je
1905. godine Specijalnu teoriju relativiteta a 1916. godine
Opću teoriju relativiteta. Te su teorije prouzrokovale
revoluciju u fizici i otvorile put novim izumima.
U drugoj polovini XIX stoljeća poseban značaj za razvoj
čovječanstva imala je eksploatacija električne energije i
nafte. Izumom elektro-motora, pronalaskom električne
sijalice i gradnjom gradskih centrala, počela je upotreba Wilhelm Conrad Röntgen
električne energije za pogon mašina, rasvjetu ulica i
domaćinstava. Otkrićem naizmjenične struje Nikole Tesle
1887. godine omogućen je prijenos električne energije na
veće udaljenosti, što je potaklo gradnju elektrana.
Izumom motora sa unutrašnjim sagorjevanjem
(Diesel-motor) počela je primjena nafte i njenih derivata.
Koristi se kao pogonsko gorivo u drumskom saobraćaju,
brodogradnji i brojnim drugim industrijskim granama.
Albert Einstein
21
 Historija IV
Rasprava Alberta Einsteina 1905. o
specijalnoj teoriji relativnosti dokazala
je da sve fizičke veličine nije moguće
apsolutno izmjeriti ukoliko su relativne
u odnosu na koordinatni sistem. Einstein
je 1916. objavio Оpću teoriju relativiteta
proširujući je na težište i ubrzano kretanje.
količine. Ova teorija imala je ogroman
utjecaj na savremene prirodne nauke.
Za svoje otkriće Einstein je 1921. dobio
Nobelovu nagradu.
Godine 1896. otkriveno je da uran
stalno emituje talase koji su prodorniji
od rentgenskih zraka, a da gasovi
pod njihovim utjecajem postaju
elektroprovodljivi. Ovo područje istraživali
su Pierre Curie (Pjer Kiri, 1859-1906) i
njegova supruga Maria Skłodowska Curie
(Marija Sklodovska Kiri, 1867-1934.).
Otkrili su da uran emituje takve zrake
(gama), ali i izvjesne teške supstancije.
Zatim su analizirali uranovu smolu i otkrili
da ona sadrži polonij i radij koji emituju
veliku količinu gama-zraka. Utvrdili su da
uzrok tog emitovanja mora biti ponašanje
atoma u materiji i to su ponašanje nazvali
radioaktivnost. Dobili su Nobelovu
nagradu za fiziku 1903. godine.
22
Do novih otkrića došlo je i u oblasti medicine.
Bakteriolog Robert Koch (Koh, 1843-1910.) otkrio je
uzročnike tuberkuloze i kolere. Time je u velikoj mjeri
unaprijedio medicinu.
Primjena željeza i čelika u izgradnji saobraćajnih
sredstava u velikoj mjeri je pojačala promet putnika, robe
i sirovina. Izgradnja željeznica dostigla je najveći razvoj
u tri posljednje decenije XIX stoljeća. U tom periodu
svjesтka željeznička mreža se učetvеrоstručila. Počelo je
korištenje automobila i aviona.
Historija automobila počela je izumom benzinskog
motora. U Njemačkoj je Gottlieb Wilhelm Daimler
(Gotlib Vilhelm Dajmler, 1834-1900.) 1885. ugradio
benzinski motor na bicikl i tako napravio prvi motocikl.
Carl Friedrich Benz (Karl Fridrih Benc, 1844-1929.) je
1886. godine projektovao novi motor koji je ugradio u
svoj tricikl i to je, ustvari, bilo prvo vozilo sa benzinskim
motorom. Deimlerova istraživanja omogućila su 1891.
godine da se sagradi prvi automobil sa benzinskim
pogonom.
Replika Daimlerovog motora
Carl Friedrich Benz Replika Benzovog automobila
iz 1886. godine
Evropa i svijet (1878-1914)
Problem letenja prvi su riješili braća Orville (1878-
1948) i Wilbur (1867-1912) Wright (Orvil i Vilbur Rajt) u
SAD-u, avionom vlastite konstrukcije. U njega su ugradili
benzinski motor od 12 konjskih snaga. Orville je 17.
decembra 1903. godine izvršio nekoliko uspješnih letova
u trajanju između 12 i 59 sekundi.
Braća Wright (gore) i njihov
prvi let avionom (dolje)
U znatnoj mjeri je napredovala i ratna tehnika. Oružja
izgrađena primjenom naučne tehnologije već su na
početku XX stoljeća dala prednost industrijskim narodima
i dovela ih u nadmoćan položaj. Mašinska puška dala je
vojniku strahovito oružje u ruke i povećala razaračku
snagu. U sastav ratne mornarice ulazili su oklopni
brodovi, a izgradnjom podmornica pojavila se prijetnja
brodovima na površini. Poljska artiljerija dostigla je veliki
domet i postigla veliku preciznost.
Veliki napredak postignut je u mehanizaciji
poljoprivrede. Počela je primjena parnih plugova, traktora
sa diesel-motorom, parnih vršilica i kombajna.
Nikola Tesla (Smiljan kraj Gospića 10.
juli 1856. - New York 1943.), fizičar.
Elektrotehniku je studirao u Gracu i
Pragu. Godine 1884. odlazi u SAD i već
1887. prijavljuje niz patenata koji su
sadržavali konstrukcije električnih strojeva
za proizvodnju i prijenos električne
energije na daljinu, u obliku višefaznih
naizmjeničnih električnih struja, a
jednako i asihronih motora. Otkriće
da visokofrekventne struje djeluju u
prostoru izvan metalnih vodiča vodi ga
problemu bežičnog prijenosa električne
energije na daljinu. Već 1893. rješava
taj problem, a idućih godina konstruiše
uređaj za taj prijenos. Godine 1897.
uspio je bežičnim putem poslati signale
na daljinu od 35 km, a 1899. i na 1000
km. Pokazao je mogućnost bežičnog
upravljana uređajima na daljinu, pa tako
1899. upravlja brodom na moru. Vrhovni
američki sud je 1947. godine poništio
Markonijev patent za bežičnu telegrafiju,
s obrazloženjem da je to Tesla pronašao
prije njega.
23
 Historija IV
Fordov T-model automobila iz
1914. godine
Henry Matisse, Radost života
(1905/6. god.)
Apstraktna umjetnost
Kao u muzici i u likovnoj umjetnosti je
stari poredak nakon 1910. godine stavljen
u pitanje. Slika ruskog slikara Kazimira
Severinovicha Malevicha (Maljevič, 1878-
1935.) ne bavi se prikazivanjem realnosti
nego odnosa forme i boje. Na slici je
njegovo djelo Suprematism No. 58 nastalo
tokom I svjetskog rata.
24
Ubrzano se razvija i željeznički saobraćaj. Sirovine,
robe i ljudi se brže prevoze što povezuje svijet. Raniji
izumi se sve više usavršavaju (telefon, telegraf, radio...)
Tehnička otkrića su u znatnoj mjeri utjecala na
usavršavanje proizvodnje. Dotadašnju sitnu sve više
zamjenjuje masovna proizvodnja. Američki industrijalac
Henry Ford (Henri Ford, 1863-1947.) razvio je masovnu
proizvodnju automobila izgradivši u Detroitu tvornicu za
njihovu proizvodnju na montažnoj traci.
Razvoj umjetnosti
Početkom XX stoljeća javljaju se novi pogledi na
umjetnost, posebno na slikarstvo, u kojem se očituje
pobuna protiv ustaljenih načela. Taj stav poznat je pod
imenom secesija. Novi pogledi u umjetnosti suprotstavljaju
se dotadašnjem akademizmu, koji umjetnici smatraju
konzervativnim i formalističkim, jer se suviše drži
tradicionalizma i teoretiziranja. Novi pogledi umjetnika
stvaraju apstraktnu umjetnost i odbacuju vizuelnu
realnost prirodnih objekata.
U likovnoj umjetnosti u prvoj deceniji XX stoljeća
je došlo do prekida sa tradicijom. Od 1905. godine
ekspresionistički slikari se u Francuskoj udružuju u
foviste. Umjetnici ovog pravca su deformisali prikaz
likova na svojim djelima pa su ih nazivali “divljim
zvijerima” (fran. fauves) po čemu je pravac i dobio ime.
Nisu radili povezano i imali su samo jednu zajedničku
izložbu. Glavni predstavnik ovog pravca je Henry Matisse
(Anri Matis, 1869-1954.). Oko 1910. godine foviste su
slijedili kubisti, na čelu sa Pablom Picassom (1881-1973),
a u Italiji futuristi sa njihovim kultom mašina i brzine i sa
sličnim programom konstruktivisti u Rusiji.
U književnosti nije bilo ustaljenih pravaca. Neki pisci su
djelovali po dotadašnjim uzorima kao npr. Thomas Mann
(Tomas Man, 1875-1936.), Maxim Gorky (Maksim Gorki,
1868-1936.), dok su drugi odbacivali dotadašnje uzore,
oblikujući svoja djela novim načinom pripovjedanja.
Među njima se ističu James Joyce (Džejms Džojs, 1882-
1941.), Franz Kafka (Franc Kafka, 1883-1924.), Marcel
Proust (Marsel Prust, 1871-1922.) itd. Među muzičkim
umjetnicima toga doba ističu se Arnold Schönberg
Evropa i svijet (1878-1914)
James Joyce Marcel Proust Maxim Gorky Arnold Schönberg
(Šenberg, 1874-1951.), koji se odlikuje novim pristupom u muzici. On stvara atonalne
kompozicije, kojima počinje muzička revolucija u XX stoljeću.
Rađanju filma prethodili su drugi pronalasci. Prve
fotografije nastale su početkom XIX stoljeća. Thomas Alva
Edison (1847-1951) napravio je perforiranu filmsku traku
na kojoj se moglo snimiti više pojedinačnih fotografija.
Nastanak filma vezan je za braću Lumière (Limijer)
koji su 28. decembra 1895. u Parizu organizovali prvu
filmsku predstavu. Svoj crno-bijeli, nijemi film su nazvali
“Izlazak radnika iz tvornice” a trajao je 46 sekundi. Louis
i Auguste (Luj i Ogist) Lumière su snimali svakodnevne
Scena iz filma “Izlazak radnika iz
prizore sa ulice, ispred tvornica, za porodičnim stolom, tvornice” braće Lumière
na željezničkoj stanici...
Prva kino-najava za film braće Lumière
Krajem XIX stoljeća razvila se filmska
industrija, masovni medij koji je obilježio
cijelo XX stoljeće. Kada je prvobitno
oduševljenje pojavom filma popustilo,
filmska društva, prije svega u New
Yorku i Philadelphiji su počela snimati
kratke, komercijalne filmove. U Californiji
su pronašli idealno mjesto u kojem
je sunce sijalo svaki dan, mjesto sa
jeftinim zemljištem i radnom snagom
- Hollywood. On je brzo rastao, 1910.
godine je imao 5 000 stanovnika a deset
godina kasnije 35 000. Uskoro je zavladao
kino dvoranama, nudeći filmove sa
Divljeg zapada.
25
 Historija IV
Godine 1896. u Atini su zahvaljujući zalaganju Pierrea de Coubertina (Pjer de Kuberten,
1863-1937.) obnovljene antičke olimpijske igre, radi razvijanja prijateljstva i saradnje
među narodima svijeta.
Na prvoj olimpijadi u Atini sportisti su se natjecali u atletici, gimnastici, mačevanju,
gađanju, plivanju, biciklizmu, dizanju tegova i hrvanju. Na svakim narednim održavanim
igrama povećavao se broj sportista i takmičarskih disciplina.
Od 1900. godine organizuje se Davis cup (Dejvis kup) međunarodno takmičenje u
tenisu, a od 1903. godine organizuje se biciklistička utrka Tour de France (Tur d’Frans).
Godine 1904. je osnovana Međunarodna fudbalska federacija (FIFA). Na olimpijskim
igrama održanim u Londonu 1908. godine fudbal je uvršten u program igara.
Položaj žena
Belle Ēpoque
Prva decenija XX stoljeća, u Francuskoj nazvana “Belle
Ēpoque” (“Lijepo doba”), bilo je doba preobražaja. Dok
su se bogate žene u Parizu zabavljale novom luksuznom
modom ukrašenom perjem i biserima, djevojke radničke
i srednje klase su morale mnogo raditi da bi nabavile i
najjednostavniju garderobu. Njihov san bila je američka
djevojka sa slike, koja je postala simbol glamura epohe i
ideal američkih djevojaka.
Moda iz vremena Belle Ēpoque Kraj XIX i početak XX stoljeća obilježili su pokreti žena
za ostvarivanje njihovih prava. Britanske sufražetkinje su
koristile posebne metode da bi postigle svoje ciljeve. U
Norveškoj i Finskoj žene su imale pravo glasa prije Prvog
svjetskog rata.

http://www.fashion-era.com/la_belle_epoque_1890-1914_fashion.htm
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Pojava novog naučnog pogleda na svijet i njegov utjecaj na mišljenje i život
čovječanstva idu, u kulturi dvadesetog stoljeća, u red najvećih stvaralačkih dostignuća.
Od samog početka ovog stoljeća naučnici su zamislili i izrazili nov pogled na prirodu
i njene zakone, a taj je pogled prouzrokovao isto tako oštar prekid u mišljenju koje je
prije toga vladalo kao što su prirodno naučna istraživanja šesnaestog i sedamnaestog
stoljeća oštro prekinula s mišljenjem srednjeg vijeka.
26
Evropa i svijet (1878-1914)
Novu naučnu misao mogli bismo prikladno nazvati drugom naučnom revolucijom.
Prva naučna revolucija bila je intelektualna revolucija. Tek je kasnije ta naučna
misao uvedena u novu životnu praksu, u razvoj industrije koja je modernoj civilizaciji
dala njen vanjski izgled. Krajem XIX stoljeća prirodno-naučna metoda nije dovela
samo do dubokih promjena u pogledima na svijet; nauka je izgradila novi svijet,
dala mu druge korijene i razgranala mu krošnju.
I druga naučna revolucija započela je kao intelektualna revolucija. Pogled na
prirodu izrastao iz prve naučne revolucije već je, oko 1900. godine gotovo iscrpio svoje
uspjehe i počeo se spoticati o svoje prve nedostatke. Tu i tamo su pronađene veoma
istančane nove pojave, koje se nisu mogle odgonetnuti pomoću ustaljenog pogleda na
prirodu i njenih zakona. Kao rezultat toga, naučnici su polako i uz mnoga kolebanja
počeli oblikovati novo shvaćanje prirodnih procesa, te su dali i novu ocjenu same
naučne djelatnosti...
Na polju fizikalnih nauka, za koje se činilo da su već vrlo blizu svome savršenstvu,
dogodilo se da su u dugim nizovima jedna za drugom iskrsavale nove činjenice i
pojavljivali se novi pojmovi koji su prelazili ograde za koje se mislilo da postavljaju
granice daljnjem napretku.
Našlo se da osnovna jedinica materije, atom, za koji se pretpostavljalo da je
nedjeljiv, ima svoju strukturu i dijelove...
Historija čovječanstva. Kulturni i naučni razvoj. Dvadeseto stoljeće. Razvoj i
primjena znanstvene spoznaje, Svezak šesti, knjiga prva, Zagreb 1969.
RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
imunologija - grana mikrobiologije koja proučava mogućnost prirodne odbrane od mikroba (zaraze)
kinematograf - naziv prvog aparata za filmsko snimanje braće Lumière; danas označava prostoriju u kojoj se
prikazuje film, obično se naziva kino ili bioskop
kombajn - poljoprivredna mašina koji obavlja više poslova, žanje, vrši i razvrstava plodove
PITANJA I ZADACI
U kojim naučnim granama je početkom XX stoljeća došlo do velikog napretka?
Koji su pronalasci imali značaj za razvoj čovječanstva?
Ko su njihovi izumitelji? Opišite njihov razvoj.
Kako je tekao razvoj sporta nakon obnove olimpijskih igara?
Saznajte: Šta je Nobelova nagrada i za koje oblasti se ona dodjeljuje?
Do kakvih je promjena u svakodnevnom životu dovela primjena novih izuma?
27
 Južnoslavenske zemlje (1878-1914)

1878. Berlinski kongres, u Crnoj Gori uvedeno obavezno i besplatno

osnovno obrazovanje
1881. Tajna konvencija između Srbije i Austro-Ugarske
22. 2. 1882. Srbija postaje kraljevina
1883.  Khuen Héderváry, novi hrvatski ban, uspostavlja apsolutistički
režim, Timočka buna u Srbiji
1889. Kralj Milan abdicirao u korist sina Aleksandra
1903. Napredna hrvatska i srpska omladina ruši režim Khuena
Hédervárya, u Srbiji ubijeni kralj Aleksandar i kraljica Draga
Mašin, Ilindenski ustanak u Makedoniji
1905. Crnogorski knez Nikola Petrović donio Ustav
1906. Riječka i Zadarska rezolucija - zahtijeva se ujedinjenje Hrvatske i
Dalmacije te ravnopravnost srpskog naroda, Carinski rat
1907/8. Bombaška afera u Crnoj Gori
1910. Crna Gora postaje kraljevina
1912. Novi hrvatski ban, Cuvaj, ukida Sabor i zavodi policijski režim, 8.
oktobra počinje Prvi balkanski rat
1913. 29/30. juni počinje Drugi balkanski rat, mir u Bukureštu
 Historija IV
Južnoslavenske zemlje u okviru Austro-Ugarske monarhije
(1878-1914)
Kako su se razvijale pojedine južnoslavenske zemlje do 1878. godine?
Hrvatska
Na pregovorima bečke vlade i ugarskog sabora 1867.
godine formirana je Austro-Ugarska monarhija. Austrija
i Ugarska imaju zasebne institucije, a zajednički su im
vladar, vojska, vanjski poslovi i finansije. Dvije vladajuće
nacije u Monarhiji jesu austrijska i ugarska i svaka
samostalno uređuje odnose sa drugim narodima u okviru
svoje države. Tako je Hrvatsko-ugarskom nagodbom
1868. regulisan položaj Hrvatske u Ugarskoj.
Ugarska vlada, shodno Hrvatsko-ugarskoj nagodbi,
koristi svoj položaj za privrednom prevlasti u hrvatskim
zemljama. Novčani kapital je njemačkog i ugarskog
porijekla, a domaći kapital je slab da bi osvojio tržište.
Industrijalizacija je zahvatila samo Ugarsku.
Khuen Héderváry
Zbog natpisa na mađarskom jeziku (protivno Hrvatsko-
ugarskoj nagodbi), na zgradi Finansijske uprave, javljaju se
protesti na šta ugarska vlada odgovara zatvaranjem Sabora, ukidanjem Ustava i dolaskom
Khuena Héderváryja (Kuen Hedervari, 1849-1918.) za novog hrvatskog bana. Nasilnim
mjerama mađarizacije Héderváry će upravljati narednih dvadeset godina od 1883. do
1903. godine.
Zaveden je apsolutistički režim - sloboda štampa
je svedena na minimum, pravo glasa dobilo je svega
2% stanovništva, glasanje je javno, a izbori su praćeni
nasiljem. Stranački život obilježen je oslanjanjem na Beč i
Budimpeštu, kao i hrvatsko-srpskim sukobima. Napredna
omladina, pokret u kojem su učestvovali i hrvatski i srpski
omladinci, uglavnom studenti, otvoreno je iskazivala
svoj revolt protiv takvog režima i insistirala na hrvatsko-
srpskoj saradnji, građanskim slobodama i rješavanju važne
socijalne problematike. Nosilac ovih naprednih ideja,
njihov potpiritelj i pobornik ideje o austroslavenstvu, koja
je isticala težnju ka sveslavenskoj bliskosti, bio je profesor
Tomáš Garrigue Masaryk (Tomaž Masarik, 1850-1937.).
U pokretu Napredna omladina djelovao je i Stjepan Radić
(1871-1928) kasnije osnivač Hrvatske pučke seljačke
Tomáš Garrigue Masaryk
stranke, koja će se pokazati najagilnijom snagom u borbi
za hrvatski nacionalni interes.
30
Južnoslavenske zemlje (1878-1914)
Stranka prava i Nezavisna narodna stranka, s druge strane, nisu se znale snaći u
okolnostima koje je nametao novi režim. Isticali su zahtjeve za ujedinjenjem hrvatskih
zemalja, ali konkretizacija takvih ciljeva je izostajala pri svakoj ozbiljnijoj prepreci. Novi
opozicijski pokret Napredne omladine i pored teških političkih prilika predstavlja jaku
snagu koja ističe svoje zahtjeve za demokratskim slobodama i finansijskom samostalnosti
Hrvatske. Vlada Khuena Héderváryja znalački je onemogućavala akumulaciju domaćeg
kapitala čime je, prema nalozima Beča, ostvarivana privredna dominacija Ugarske.
Hrvatska je bila potčinjena potrebama ugarske privrede - industrije, bankarstva i
trgovine.
To se očitovalo kroz sprečavanje građenja željeznica, a tarife na pojedinim linijama
zavisile su od toga da li je prijevoz robe u interesu Ugarske ili nije. Khuen Héderváry je
vladao podupirući nacionalne tenzije između Hrvata i Srba.
Narodni pokret, koji je zatalasao cijelu Hrvatsku, od inteligencije, građanstva do
seljaštva, srušio je Héderváryjev režim 1903. godine.
Na tradicijama omladinskog pokreta braća Antun i Stjepan Radić su 1904. godine
osnovali Hrvatsku pučku seljačku stranku. To je stranka koja se borila za opće pravo
glasa, ujedinjenje hrvatskih zemalja kao i uključivanje seljaka u politički život zemlje.
I nakon sloma Héderváryjevog nedemokratskog režima osjeća se snažan utjecaj
austrijske i mađarske politike kojom se guši politički razvoj u Hrvatskoj i Dalmaciji.
Zbog toga dolazi do jačeg zbližavanja hrvatskih i srpskih građanskih grupa. Predstavnici
hrvatskih građanskih stranaka iz Hrvatske i Dalmacije sastali su se 3. oktobra 1905. u
Rijeci i donijeli tzv. Riječku rezoluciju koja je tražila potpunu državnu samostalnost.
Političke stranke Srba iz Hrvatske i Dalmacije su 17. oktobra 1905. usvojiti Zadarsku
rezoluciju koja se, gotovo, podudara sa Riječkom. Zadarska rezolucija zahtijeva
ujedinjenje Hrvatske sa Dalmacijom, ali uz uvjet “da se sa strane Hrvata obavezno prizna
ravnopravnost srpskog naroda s narodom hrvatskim”. Obje rezolucije isticale su važnost
uspostavljanja potpunih građanskih sloboda kao i politički, privredni i kulturni razvitak
ujedinjenih hrvatskih zemalja.
Frano Supilo
Riječka i Zadarska rezolucija bile su osnova za
formiranje Hrvatsko-srpske koalicije koja je osnovana u
decembru 1905. godine. Koaliciju su sačinjavale Hrvatska
stranka prava, Napredna stranka, Srpska samostalna
stranka, Srpska radikalna stranka i Socijaldemokratska
stranka Hrvatske i Slavonije (do aprila 1906. godine).
Inicijator i glavni stub Koalicije bio je istaknuti hrvatski
političar publicista Frano Supilo, koji je u politički život
ušao kao pristalica Hrvatske stranke prava. Na izborima
1906. Koalicija je dobila većinu glasova.
Do nove političke krize u Hrvatskoj došlo je nakon
imenovanja novog hrvatskog bana - Slavka Cuvaja (1851-
1930) 1912. godine, koji je nastavio provoditi politiku
31
 Historija IV Južnoslavenske zemlje (1878-1914)

svoga prethodnika i tadašnjeg Slovenija

ugarskog ministra predsjednika,
Khuena Héderváryja. Odmah Austrougarskom nagodbom iz 1867. godine slovenske
je rapustio Hrvatski sabor, pokrajine su pripale Austriji. Tretirane su kao zemlje koje
zaveo najstrožiju cenzuru i putem germanizacije treba pretvoriti u dio njemačke
počeo gušiti politički život. U nacionalne teritorije. Zato je sav politički, privredni,
nacionalno-revolucionarnoj društveni i kulturni život slovenskih pokrajina bio pod
omladini Cuvajev režim, utjecajem austrijskih političkih vrhova. To je dovelo i
kao surogat Héderváryjevih do velikog ulaganja kapitala, prvenstveno njemačkog,
antidemokratskih tendencija, francuskog a onda i italijanskog. Ipak, svoj put pronalazio
imao je oštrog protivnika. je i domaći kapital koji je podržan osnivanjem štedionica Anton Korošec
Sve do 1914. prilike u i zavođenjem osiguranja, u čemu su veliku ulogu imali
Hrvatskoj bile su u znaku klerikalni krugovi. Početkom XX stoljeća osnovana je
progona naprednih političara i najstarija slovenska banka - Ljubljanska kreditna banka
jačanju centralizma. - čiji se kapital do Prvog svjetskog rata popeo na oko 10
miliona kruna.
Zagrebačka katedrala krajem XIX stoljeća Slovenija je doživjela i industrijski napredak tako da je
do 1914. godišnje proizvodila 1,5 miliona tona uglja, 15
000 tona olova i preko 800 tona žive. To pokazuje koliko
su manufaktura i zanatska proizvodnja bile nadmašene.
Proširimo znanje
Značajan ekonomski razvitak zemlje doveo je do
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - potpune diferencijacije klasa i izazvao duboke društvene
nesporazume koji su se posebno ogledali kroz politički Ivan Tavčar
Kakvo je stanje bilo u Hrvatskoj u doba vladavine bana Khuena Héderváryja
život. Građanstvo je zbog blagonaklonih odnosa prema
svjedoči ovaj odlomak iz brošure hrvatskog političara Frana Potočnjaka o tome kako
Beču, gubilo oslonac u narodu, ulazilo je u sukob sa
se prosti lopov drži na banskoj stolici:
proleterima, industrijskim radnicima ali i seljaštvom, koje
“Hrvatska je zemlja bezakonja i demoralizacije. U njoj ne postoji zakon ni za koga je usljed dugova propadalo.
ni ni za što u svem i svačem vlada i odlučuje jedino volja i zahljev šefa vlade, bana
Katolička crkva i svećenici su otvoreno podržavali
Dragutina grofa Kuena Hedervarija, po čijoj komandi sudovi sude i odlučuju, upravne
austrijsku vladavinu i postavljali ograničene nacionalne
oblasti gnjave i dave pučanstvo. Sabor na sva bezakonja i lopovluke sudova šuti
zahtjeve. Ujedinjenjem svih katoličkih stranaka formirana
okrutnošću odobrava, stvara zakone ubitačne i štetne po zemlju, podlo se i kukavički
je Slovenska ljudska stranka na čelu sa Antonom
klanjajući i povinujući svojemu priznanomu i proglašenom vođi ‘preuzvišenoj
Korošecom.
prostoj varalici’ - banu. Priznati valja istinu, bezakonje ozgora ne poznaje granica,
samovolja ne nailazi ni na kakve prepreke jer Sabor sve odobrava, do kralja ne ima Liberali su 1894. osnovali Narodnu naprednu stranku,
nikomu puta, a dospije li što do njega, tada mu se stvar krivo prikaže ili se prosto na čijem je čelu bio književnik Ivan Tavčar, a još jedan
zabašuri. Štampe ne ima nikakve i ne van one i onakve kakvu dopušta, trpi i propušta istaknut član bio je Ivan Hribar. Dvije godine kasnije Ivan Hribar
‘preuzvišena prosta varalica’ ban hrvatski...” (1896.) osnovana je i Jugoslavenska socijaldemokratska
stranka.
Igor Karaman, Historijska Čitanka za III razred gimnazije, Zagreb 1964.
Osnivanjem stranaka Slovenci ulaze u novu fazu
borbe za svoja nacionalna prava. Ozbiljnim interaktivnim
djelovanjem svih stranaka, Slovenci krajem XIX stoljeća
dobijaju pravo da koriste slovenski jezik u školama, sudstvu

32 33
 Historija IV
i dijelom u upravi. Matica slovenska, koja je osnovana u
Ljubljani 1864. godine odigrat će važnu ulogu u razvoju
prosvjete, književnosti i uopće kulture.
Uporedo sa jačanjem nacionalne borbe teklo je i
nastojanje da se dobije jednakost prava glasa u čemu je
posebnu ulogu imala Jugoslavenska socijaldemokratska
stranka. Ti su pritisci urodili plodom, pa je 1907. godine
donesen novi izborni zakon po kojem su pravo glasa imali
svi muškarci stariji od 24 godine. Slovenci su već na prvim
sljedećim izborima dobili 24 poslanika, uglavnom iz reda
klerikalaca.
Slovenske političke struje nisu bile jednoglasne u
svemu kad je u pitanju programska orijentacija. Ni
liberalni ni klerikalni tabor nisu iznutra bili homogeni.
Klerikalna stranka se zalagala, identično kao Stranka
Ivan Cankar prava u Hrvatskoj, da Slovenci i Hrvati dobiju posebno
mjesto u okvirima Austro-Ugarske monarhije, čineći
tako treću državnu zajednicu. Liberalna stranka imala je šire južnoslavenske koncepcije
naglašavajući jezičku, kulturnu i privrednu bitnost južnoslovenskih naroda.
Pred Prvi svjetski rat, slovenska inteligencija bila je okupljena oko časopisa “Preporod”
i činila je jezgro nacionalno-revolucionarnog pokreta “Preporodaca”, izraslog iz liberalnog
tabora. Oni se nisu u potpunosti slagali sa političkom koncepcijom liberala jer su smatrali
da Južni Slaveni trebaju formirati svoju nezavisnu i slobodnu državu, što pretpostavlja
rušenje Austro-Ugarske. “Preporoci” su bili pod intenzivnim utjecajem književnika
Ivana Cankara (1876-1918) koji je 1907. godine na izborima važio za jednog od najvećih
oponenata klerikalizmu i austroslavenstvu. Ideju o svejužnoslavenskom ujedinjenju u
jednu slobodnu federativnu republiku čak ni socijaldemokratija nije prihvatila. Ipak, na
ovaj način su se Slovenci pridružili općejužnoslavenskom omladinskom pokretu koji je
bio usmjeren ka stvaranju zajedničke države Južnih Slavena.
RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
konvencija - dogovor, sporazum, međunarodni ugovor
klerikalizam - politički pokret koji na prvo mjesto stavlja crkveno učenje
radikalizam - politički pokret koji traži temeljite promjene
liberalizam - slobodoumnost, slobodnomisleći
34
Južnoslavenske zemlje (1878-1914)
PITANJA I ZADACI
Šta je toliko revolucionarno u 1878. godini?
Zbog čega je Berlinski kongres prijelomnica za novo i drugačije shvatanje vlastitog nacionalnog bića?
Za šta se zalagala klerikalna, a za šta liberalna struja u Sloveniji?
Čime je rezultirao Héderváryjev apsolutizam?
Zbog čega se Slovenija smatrala atraktivnom za ulaganje stranog kapitala?
Srbija, Crna Gora i Makedonija (1878-1914)
Srbija
Srbiji je Berlinskim kongresom 1878. godine
priznata nezavisnost, ali je istovremeno u{la u
interesno podru~je Austro-Ugarske monarhije. Tajnom
konvencijom 1881. godine knez Milan Obrenovi} se
obavezao da ne}e voditi nikakve propagandne aktivnosti
u Bosni i Hercegovini i da ne}e zakqu~ivati politi~ke
ugovore bez znawa austrougarskih vlasti. Zauzvrat je
Srbiji obe}ana pomo} u {irewu prema jugu, te je knezu
i wegovim nasqednicima zagarantovana vlast. Austro-
Ugarska je na razli~ite na~ine, posebno politi~ki i
privredno, `eqela Srbiju ~vr{}e vezati za svoju zemqu.
Nekoliko mjeseci nakon dono{ewa “Tajne konvencije”,
22. februara 1882. Srbija je progla{ena kraqevinom.
Politi~ki `ivot u zemqi bio je razu|en i Nikola Pa{i}
nerazvijen. Napredna i Liberalna stranka imale su
sli~ne programe, uzak krug politi~ara podr`avao je wihove stavove koji su uglavnom
usagla{eni sa aktuelnom politikom kraqa.
Tek }e se osnivawem Radikalne stranke 1881. unijeti vi{e dinamike i promjena u
politi~ki `ivot Srbije na prijelazu stoqe}a. Vo|a stranke bio je Nikola Pa{i}
(1845-1926) koji je otvoreno istupao protiv austrofilstva Milana Obrenovi}a. Ova
stranka zalagala se za parlamentarno ure|ewe zemqe, op}e pravo glasa, napadali
su birokratski re`im u Srbiji i bili su veliki protivnici saradwe sa Austro-
Ugarskom.
Nezadovoqstvo vladavinom kraqa Milana, koji je iskqu~io radikale iz vlasti,
mada su 1883. pobijedili na izborima, eskaliralo je op}om pobunom naroda.
U oktobru 1883. godine dolazi do Timo~ke bune u kojoj je nasilno oduzimano oru`je
od naroda. Nekoliko vo|a Radikalne stranke biva uhap{eno i osu|eno na smrt, mnoge
35
 Historija IV
su pristalice tako|er smaknute, veliki broj je zatvoren i osu|en na dugogodi{wu
robiju, dok su neki, me|u kojima je bio i sam Pa{i}, uspjeli emigrirati.
Da bi oja~ao svoj ugled, kraq Milan 1885. godine objavquje rat Bugarskoj nakon
{to je ova pripojila Isto~nu Rumeliju. Srbijanska vojska je pora`ena {to dodatno
pogor{ava stawe u zemqi.
Nezadovoqstvo vladom kraqa u narodu je vladaju}u Naprednu stranku u~inilo
nepopularnom. Kraq Milan je odlu~io abdicirati i prije tog ~ina je uspostavio
novu politi~ku garnituru u vlasti sastavqenu od radikala i vr{io amnestiju
uhap{enika nakon Timo~ke bune. To sve je ~inio s jasnim ciqem da osigura prijesto
svojim nasqednicima. Srbija je novi Ustav dobila
1888. godine ~ime su ste~eni uvjeti za parlamentarni
re`im po kojem su Narodna skup{tina i vladar postali
ravnopravni. Kraq Milan nije htio vladati uz ovakav
ustav pa je abdicirao 1889. godine u korist maloqetnog
sina Aleksandra.
Novi kraq je uskoro do{ao u sukob s radikalima, uveo
li~ni re`im vladavine i ostao vezan za Austro-Ugarsku
monarhiju. Li~na vlada kraqa Aleksandra Obrenovi}a
otpo~ela je vladavinu klasi~nim dr`avnim udarom.
Kraq Milan se vratio u Srbiju i bio postavqen za
komandanta vojske, mije{aju}i se u politi~ke poslove
“tako da je izgledalo da je on pravi kraq, a ne wegov sin”.
Iz Srbije ga nije mogao udaqiti neuspje{ni atentat,
ali jeste `enidba sina Aleksandra za udovicu i dvorsku
Kraq Aleksandar i kraqica
gospo|u Dragu Ma{in. Vlada je odmah dala ostavku, a
Draga Ma{in
po~ela se kovati oficirska zavjera o svrgavawu kraqa
Aleksandra s prijestoqa.
Svi slojevi stanovni{tva bili su nezadovoqni kraqevim apsolutizmom. U martu
1903. izbile su velike demonstracije u Beogradu na kojima je u~estvovalo 5000
studenata i radnika. Organizovali su ih ~elnici radni~kog pokreta - Dimitrije
Tucovi} i Tri{a Keclerovi}. Kraq Aleksandar je u krvi ugu{io demonstracije,
izvr{io ponovni dr`avni udar i obustavio va`nost Ustava iz 1901. na nekoliko sati
kako bi mogao promijeniti izborni zakon. Izbori, koji su obavqeni po novom zakonu,
ve}inski su poklonili povjerewe “kraqevoj partiji”. U no}i 28/29. maja 1903. godine,
poslije zavjere skovane u beogradskom garnizonu, oficiri i vojska su upali u dvor i
ubili kraqa Aleksandra i kraqicu Dragu. Narodna skup{tina je 2. juna 1903. za kraqa
Srbije izabrala kneza Petra Kara|or|evi}a.
Smjenom dinastije uveden je parlamentarizam, gra|anska demokracija i politi~ke
slobode. Srbija je sa dolaskom novog kraqa postala ustavna i parlamentarna monarhija u
kojoj su radikali do 1914. imali premo} u upravno-zakonodavnim strukturama vlasti.
U vawskoj politici Srbija se sve vi{e okre}e ka Rusiji i radi na zbli`avawu
balkanskih dr`ava koje se najvi{e manifestuje u sferi ju`noslavenskog oslobo|ewa.
U qeto 1905. godine Srbija i Bugarska sklapaju trgova~ki ugovor na {ta Austro-
36
Južnoslavenske zemlje (1878-1914)
Ugarska odgovara ekonomskom blokadom - zatvarawem
svoje granice za srbijansku robu. Tako je po~eo
Carinski rat (1906.). Da bi izbjegla privredni slom,
Srbija je zatra`ila pomo} zapadnih zemaqa. Francuske
i engleske banke daju joj velike kredite kako bi je
spasili od izolacije i trgova~kog deficita. U izvoznoj
trgovini Srbije poseban zna~aj dobija luka Solun. Na
ove na~ine Srbija je prebrodila blokadu koja je trajala
do 1910. godine kada je zakqu~en ugovor izme|u Srbije i
Austro-Ugarske kojim se Srbija oslobodila ekonomske
zavisnosti.
Me|utim, Aneksiona kriza, koja je nastala nakon
{to je 7. oktobra 1908. Austro-Ugarska proglasila
aneksiju Bosne i Hercegovine, dodatno je zao{trila
odnose Srbije sa ovom velikom evropskom silom.
Crna Gora
I Crnoj Gori je, kao i Srbiji, na Berlinskom
kongresu priznata nezavisnost ali je wena dr`avna
teritorija udvostru~ena.
Izlazak Crne Gore na more i na vode Skadarskog
jezera bio je od najve}eg zna~aja za ovu malu i nerazvijenu
zemqu koja je svoj opstanak mogla temeqiti jedino na
trgova~kom potencijalu. To je omogu}ilo wen br`i
ekonomski i dru{tveni razvoj. Za razvoj industrije i
putne mre`e bio je potreban kapital koji Crna Gora
nije imala. Zahvaquju}i interesima italijanskog,
britanskog i austrijskog kapitala u Crnoj Gori su
krajem 19. stoqe}a osnovana akcionarska dru{tva,
a 1901. godine i prva banka. Trgova~ki odnosi su
kreirani na izvozu sto~arskih proizvoda i drveta, te
knez/kraq Nikola Petrovi}
uvozu strane industrijske robe, {to je rezultiralo
otvarawem mnogobrojnih trgova~kih radwi u gradovima.
Takvi odnosi doveli su do pove}awa broja gradskog
stanovni{tva i ja~awa gra|anskog sloja.

Osnovne {kole otvarane su u svim ve}im i mawim www.rastko.org.yu/rastko_cg/index.html
mjestima, a od 1878. godine osnovno obrazovawe bilo
www.rastko.org.yu/rastko_cg/povijest/
je obavezno i besplatno. Takvom odlukom do{lo je do nikola_aleksandru.html
ja~awa demokratizacije sistema i sistema vlasti.
Knez Nikola Petrovi} je vladao apsolutisti~ki, ali
nakon pritisaka napredne inteligencije i modernog
gra|anstva, prisiqen je da napravi neke ustupke. Uveo
37
 Historija IV
je Ustav i osnovne gra|anske slobode, kao i kvalitetne zakonodavne promjene na osnovu
kojih je formiran Zakon 1898. godine. Na cetiwskoj skup{tini 1879. godine ukinut
je Senat, a zamjewuje ga Dr`avni savjet kao najvi{e zakonodavno tijelo. Osnovan je
Veliki sud kao vrhovna sudska ustanova. Sudska vlast potpuno je odvojena od upravne.
Knez i nadaqe vlada apsolutisti~ki, a podjela vlasti samo je formalna. U zemqi
ja~a opozicija i knez je prisiqen da tek 1905. proglasi prvi Ustav - oktroisani Ustav,
kojeg je Skup{tina prihvatila kao takvog, a koji knezu daje posebna ovla{tewa.
Dono{ewe Ustava, te zavo|ewe parlamentarnog sistema, otvorili su opciju
slobodnijeg politi~kog `ivota. Javqaju se dvije politi~ke grupe: Prava narodna
stranka (prava{i), koji podr`avaju kneza i Narodna stranka (kluba{i), koji su protiv
kne`eve samovoqe, a za politi~ke promjene u zemqi. Kne`eva nepopularnost je bila
sve izra`enija i vrhunac krize je predstavqala tzv. Bomba{ka afera (1907-1908).
Uhap{en je veliki broj kluba{a pod optu`bom da su spremali zavjeru protiv
sistema i atentat na kneza. Ovaj montirani sudski proces je izazivao proteste i u Crnoj
Gori i u Srbiji, koja je optu`ena kao organizator zavjere. ^ak su jedno vrijeme bili
prekinuti diplomatski odnosi izme|u dviju zemaqa koji su opet uspostavqeni u vrijeme
Aneksione krize. Da bi popravio svoj ugled, kako u zemqi, tako i u inostranstvu, knez
je 1910. godine Crnu Goru proglasio za kraqevinu. Na pedesetogodi{wicu vladawa,
odlukom Narodne skup{tine, knez Nikola je postao kraq.
Makedonija
Nakon Berlinskog kongresa Srbija, Crna Gora, Bugarska
i Gr~ka pristupaju pitawu oslobo|ewa Makedonije od
osmanske vlasti kao pitawu svoje nacionalne politike.
[irewem Srbije i stvarawem Bugarske kne`evine,
Makedonija je postala periferna provincija Osmanskog
carstva. Vlade Srbije, Bugarske i Gr~ke otvaraju {kole
i crkve {irom Makedonije ne bi li se tako izborili
za wenu teritoriju. Bugarska je uspjela ostvariti
Goce Del~ev najve}i utjecaj jer je poboq{ala svoj geopoliti~ki
polo`aj prisajediwavawem Isto~ne Rumelije i slomom
srbijanske ratne intervencije 1885. godine. Bugari su
smatrali da Makedonija, kao i Isto~na Rumelija, treba
dobiti autonomiju, {to se podudaralo i sa zahtjevima
Makedonaca.
S druge strane, Gr~ka je svoj presti` ostvarivala
iskqu~ivo preko crkve, tj. Carigradske patrijar{ije, dok
je Srbija primjewivala taktiku otvarawa svjetovnih {kola
i slawa u~iteqa, uxbenika i novca. Da bi bila ravnopravna
u borbi sa Bugarima i Grcima, i Srbija je poku{ala
pro{iriti ingerencije svoje crkve u Makedoniji.
Od 1880. godine javqaju se poku{aji osnivawa
Ustav VMRO-a revolucionarnih organizacija pomo}u kojih bi se
38
Južnoslavenske zemlje (1878-1914)
Makedonija oslobodila osmanske vlasti. U Solunu je 1893. godine osnovana
Vnatre{nata (Unutra{wa) makedonska revolucionarna organizacija - VMRO ~ija je
glavna parola bila “Makedonija Makedoncima”. Ovu tajnu organizaciju vodili su Goce
Del~ev i \or|e Petrov, istaknute li~nosti makedonskog otpora osmanskoj vlasti.
Del~ev je smatrao da se Makedonija mo`e sama osloboditi ustankom. VMRO je imao
svoj Statut i Centralni komitet, naoru`ane ~ete, sudove, listove i finansijere.
Sjedi{te organizacije bilo je u Solunu.
Zbog rasta utjecaja VMRO-a, Bugari u Sofiji formirali su sli~nu organizaciju
“Vrhovista” - kojom rukovodi Vrhoven (Vrhovni) komitet. Wihov ciq je bio podrediti
makedonsko osloba|awe bugarskim interesima. Sebi su dali u zadatak da razbiju
VMRO, {to su ~inili na razli~ite na~ine i ~esto su stupali i u otvoren sukob.
VMRO je odlu~io podi}i ustanak {to se i desilo 2. augusta 1903. na praznik Ilinden.
Ilindenski ustanak je bio dobro organizovan, masovan i uspje{no vo|en. Po~eo je u
bitoqskom okrugu, ali je zahvatio i ostale krajeve Makedonije. Do sredine mjeseca
oslobo|en je grad Kru{evo te je progla{ena Kru{evska republika pod vodstvom
Nikole Kareva.
Dru{tveno-politi~ke prilike se stalno mijewaju jer Srbija, Bugarska i Gr~ka
ubacuju svoje vojne trupe u Makedoniju i dovode do velikih konfuzija. Do{lo je i do
obra~una sa makedonskim stanovni{tvom. Uskoro je osmanska vojska intervenisala
i ugu{ila ustanak, a VMRO se raspao na nekoliko nejakih frakcija. U vrijeme
Mladoturske revolucije 1908. godine Makedonci su se ponadali boqem polo`aju unutar
Osmanskog carstva jer je lijevo krilo VMRO-a pru`ilo pomo} revolucionarima. Usto
su pozvali i Makedonce da podr`e promjene, ali im nova vlast ne}e iza}i u susret i
ispuniti wihova o~ekivawa.
RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA
abdicirati - odstupiti s vlasti, odricawe
sindikat - strukovni savez koji staje u za{titu radnika
rezolucija - odluka, zakqu~ak
cenzura - procjena, pregled i izbacivawe spornog materijala iz teksta
deficit - mawak, gubitak
oktroisani ustav - ustav koji je vladar nametnuo bez saradwe parlamenta
PITAWA I ZADACI
[ta je zajedni~ko kod svih ju`noslavenskih naroda kad je u pitawu borba za oslobo|ewe od stranih utjecaja?
Kako tuma~iti nejedinstvena politi~ka stajali{ta raznih politi~kih stranaka?
Kakva je su{tinska razlika u slovena~kom i hrvatskom poimawu “sveju`noslavenstva“ od srpskog i
crnogorskog?
U ~emu se sastoji veliki ekonomski debalans izme|u Hrvatske i Srbije i Crne Gore?
Utvrdite ~iweni~no stawe u smislu granica na ju`noslavenskim prostorima koriste}i karte iz 1878. godine
i uporedite je sa onim pred Prvi svjetski rat.
39
BiH za vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)

1878. Okupacija Bosne i Hercegovine

1879. Zakon o uključenju Bosne i Hercegovine u jedinstveno carinsko
područje u Monarhiji
1880. Bosanski zakon
1881. Uvođenje vojne obaveze
1882. Ustanak u Hercegovini, Benjamin Kállay
1894. Uveden javni telefonski saobraćaj
1888. Otvoren Zemaljski muzej u Sarajevu
1899-1909. Borba Srba i Muslimana za vjersko-prosvjetnu, odnosno vakufsko-
mearifsku autonomiju
1902. Osnovani “La benevolencija” i “Prosvjeta”
1903. Osnovan “Gajret”
1904. Osnovan “Napredak”, osnovan Institut za istraživanje Balkana
1908. Aneksija Bosne i Hercegovine
1910. Zemaljski ustav i Sabor
 Historija IV BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)

Pokret otpora okupaciji BiH 1878. godine Komandant 7. divizije

feldmaršal Würtenberg
Od proljeća 1878. u Bosnu su počele pristizati vijesti o mogućnosti da Porta pokrajine usmjerio je 2. augusta glavninu
preda Austro-Ugarskoj. Vijest o okupaciji stigla je prije završetka Berlinskog kongresa, snaga prema Varcar-Vakufu i
izazivajući prve velike nemire u Sarajevu i drugim gradovima Bosanskog vilajeta. U Jajcu. U borbama 5. augusta oko
Sarajevu je već 5. jula formiran Narodni odbor koji je počeo pripreme za oružani otpor 1000 branilaca onesposobilo
austrougarskoj vojsci. Odbor je 7. jula iznudio ostavku vojnog komandanta Bosne je 44 austrougarska vojnika,
Veli-paše, stavljajući do znanja da će se, uprkos neslaganju Porte, organizirati otpor dok su sami imali oko stotinu
austrougarskim trupama. mrtvih.
Nakon što je Narodni odbor 27. jula protjerao valiju i preostale organe osmanske Nakon što su slomile otpor
uprave, formirana je Narodna vlada, koja je preuzela organiziranje otpora okupaciji. kod Ljubuškog i Čitluka,
Kada je Porta počela savjetovati da se okupacija prihvati bez otpora, Narodna vlada joj je austrougarske jedinice su
osporila da bez učešća naroda donosi odluku o sudbini Bosne. Svi sposobni muslimani od stigle u Mostar, odakle su se
17. do 70. godina morali su stupiti u vojsku, a upućen je apel i kršćanskom stanovništvu. branioci povukli prema Stocu
i Nevesinju.
Raspisana je kontribucija u novcu i rekvizicija drugih potreba za vojsku. Za glavnog
komandanta imenovan je Smail-beg Selam Taslidžak. Nije postojao organizirani plan Ne čekajući dolazak
odbrane pa je vlada samo pozvala dobrovoljce da se upute pojačanja, general Filipović
prema neprijatelju. je glavninu snaga korpusa
usmjerio ka Žepču, koje je
Krajem jula 1878. ministar vanjskih poslova Monarhije,
zauzeto nakon jednodnevne
grof Gyula Andrássy odlučio se za ulazak trupa u Bosnu
bitke (7. augusta). Istog dana
i Hercegovinu. Nastojao je da izbjegne otpor okupaciji,
vođene su borbe kod Jajca.
obećavajući ustupke sultanu, jednom dijelu gornjeg sloja
Uvečer su dobrovoljci, zbog
i šireći propagandu među narodom. Ne očekujući jači
opasnosti da budu okruženi,
otpor, smatrao je da će okupacija biti “...paradni marš, za
napustili položaje i povukli se
koji će biti dovoljne dvije čete i orkestar”.
prema Travniku, pretrpjevši
Glavni komandant okupacionih snaga bio je baron gubitke od 620 mrtvih, ranjenih
Josip Filipović. Njegov plan sastojao se u tome da sa svojim i zarobljenih vojnika i izgubivši Okupacija Bosne i Hercegovine
trupama prodre glavnim komunikacijama u unutrašnjost 5 topova.
zemlje i zauzme važnije gradove, prije svega Sarajevo,
Nakon toga, austrougarske trupe su bez borbi ušle
Tuzlu, Banju Luku i Mostar. Stoga su na granici sa Bosnom
u Vitez i Travnik. Poslije spajanja prethodnice glavne
i Hercegovinom grupisane snage u šest gradova, od kojih
kolone sa 7. divizijom, združena austrougarska vojska
su vodile komunikacije prema središtu zemlje.
Gyula Andrássy
je 14. augusta nastavila prodor prema Sarajevu u dvije
Glavna kolona prešla je Savu 29. jula ujutro i krenula od kolone.
Bosanskog Broda putem Derventa-Doboj-Sarajevo.
Radi odbrane grada otpor su pružili ugledni građani
Desna kolona se kretala pravcima Gradiška-Banja Luka, Kostajnica-Novi-Prijedor- i oko 5000 dobrovoljaca, među kojima je bilo i više
Banja Luka, te pravcem Jajce-Travnik. djevojaka i žena. Napad austrougarskih trupa na Sarajevo
Baron Stjepan Jovanović izvršio je prodor od Imotskog i Vrgorca prema Ljubuškom i izvršen je 19. augusta ujutro. General Filipović je znatan
Mostaru, a ne kako je Filipović planirao dolinom Neretve iz pravca Metkovića. dio svojih snaga rasporedio na brda oko Sarajeva, a
Pri prelasku Une i Save, nijedna kolona nije naišla na ozbiljniji otpor. Tek 3. augusta glavninu je uputio od Ilidže prema središtu grada. Bitka
dio glavne kolone naišao je na otpor kod Maglaja, kada je iz zasjede uništen njen izviđački za Sarajevo trajala je oko šest sati. Bočne trupe brzo su
eskadron. Nakon što je odbacila branioce ka Žepču, austrougarska vojska je zauzela
Josip Filipović
Maglaj.

42 43
 Historija IV
Ulične borbe u Sarajevu 1878.
Prema zvaničnim podacima
austrougarskog Generalštaba, u bici za
Sarajevo austrougarske trupe imale su
370 mrtvih i ranjenih. Tačan broj gubitaka
Sarajlija se ne zna, ali se računa da je bilo
oko 350 mrtvih i 1500 ranjenih.
Nakon gotovo tri mjeseca ofanzivnih
operacija i znatnih gubitaka,
austrougarske trupe uspjele su zaposjesti
i okupirati Bosnu i Hercegovinu. Prema
zvaničnim podacima austrougarskog
Generalštaba u 76 borbi, bojeva i bitaka,
njene jedinice imale su gubitke od 178
oficira i preko 5.000 vojnika, od toga 902
mrtva, 3.849 ranjenih i 269 nestalih.
Gubici branilaca i stanovništva nisu bili
poznati.
44
savladale branioce na visovima i uključile se u napad
na grad, tukući ga snažnom artiljerijskom vatrom iz 52
topa.
Glavnina snaga naišla je na žestok otpor branilaca u
zapadnom dijelu grada, ali ih je uspjela potisnuti prema
središtu. Tu se borba vodila za svaku ulicu i svaku kuću, a
u borbama su učestvovale mnoge žene, pa i djeca. Poslije
podne, branioci su bili primorani da se pred nadmoćnim
austrougarskim snagama povuku prema Romaniji.
Ipak, pad Sarajeva nije značio i definitivnu okupaciju
Bosne i Hercegovne.
U Hercegovini su žestok otpor pružali branioci Stoca,
ali jače i bolje naoružane austrougarske snage konačno su
21. augusta zauzele ovo važno utvrđenje. Zatim su zauzele
i ostale gradove. Nakon zauzimanja Konjica 5. oktobra,
okupirana je cijela Hercegovina.
Najduži otpor okupaciji pružala je Bosanska krajina,
gdje su vođene najžešće borbe. Nakon pada Ključa
austrougarskim trupama bio je otvoren put sa istoka
prema Bihaću. Operacije za osvajanje grada otpočele
su još 7. septembra. Osam dana kasnije, nakon što su
austrougarske trupe dobile pojačanja, počeo je novi
napad na Bihać i tek poslije trodnevne bitke na prilazima
i ulicama grada, 19. septembra, Bihać je zaposjednut.
Dugotrajan otpor pružan je u Cazinskoj krajini. Nakon
borbi kod Pećigrada 6. i 7. oktobra, uskoro su zauzeta
utvrđena mjesta Podzvizd, Vrnograč i Bužim, a zatim je
20. oktobra palo i posljednje uporište otpora u Bosni -
tvrđava u Kladuši.
Okupacijom 1878. godine, Bosna i Hercegovina je nakon
415 godina osmanske uprave izašla iz kruga neposrednog
orijentalno-islamskog duhovnog i kulturnog utjecaja i
prešla na postepeno adaptiranje zapadnoevropskom.
BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Član 25. Berlinskog mirovnog ugovora
Provincije Bosna i Hercegovina okupiraće Austro-Ugarska, koja će njima
upravljati. Pošto vlada Austro-Ugarske ne želi da preuzme upravu u Novopazarskom
sandžaku koji se nalazi između Srbije i Crne Gore u pravcu jugoistoka do Mitrovice,
u njima će ostati otomanska uprava; ipak, da bi se obezbjedilo održavanje novog
političkog stanja, kao i sloboda i sigurnost saobraćaja, Austro-Ugarskoj se ostavlja
pravo da tu drži garnizone i da ima vojne i trgovačke puteve na čitavom prostoru
ovog dijela starog vilajeta Bosne. U tom smislu Austro-Ugarska i Osmansko carstvo
će se sporazumjeti o pojedinostima.
Carev proglas uoči ulaska austrougarskih trupa u Bosnu i Hercegovinu, 1878.
Čete cara austrijskog i kralja ugarskog odlučile su preći granice Vaše domovine.
One ne dolaze kao neprijatelji, da zemlju silom zauzmu. One dolaze kao prijatelji
da učine kraj zlu, koje već nekoliko godina uznemiruju ne samu Bosnu i Hercegovinu,
nego i pogranične zemlje Austro-Ugarske.
Car i Kralj je s bolom saznao, da ovu lijepu zemlju pustoši građanski rat, da njeni
stanovnici međusobno ratuju, da je trgovina i promet prekinut, Vaše blago izloženo
otimačini, Vaša polja neobrađena i da se jad udomio u gradu i na selu. Veliki i teški
događaji učinili su Vašu vladu nemoćnom da uspostavi trajan mir i slogu, na kojima
počiva blagostanje naroda.
Car i Kralj nije mogao dulje gledati kako u blizini njegovih pokrajina vlada nasilje
i nemir, kako bijeda sve više i više kuca na granice njegovih zemalja.
On je svratio pogled evropskih država na Vaš položaj i u savjetu naroda je
jednoglasno zaključeno da Vam Austro-Ugarska povrati mir i blagostanje, koga
odavno nemate.
Njegovo Veličanstvo Sultan, želeći Vam dobro, našao se ponukanim da Vas povjeri
zaštiti svoga moćnog prijatelja, Cara i Kralja.
I tako će carske i kraljevske čete Vama doći. One Vam ne nose rat, nego mir.
Naše oružje treba da svakog služi, a nikoga da podjarmljuje.
Car i Kralj naređuje da svi sinovi te zemlje uživaju po zakonu ravnopravnost, da
se svima zaštiti život, vjera i imovina.
Vaši zakoni i uređaji neće biti svojevoljno poremećeni, u Vaše se običaje neće dirati.
Ništa se neće prisilno mijenjati, dok se zrelo ne promisli što Vam je potrebno. Stari
će zakoni vrijediti dok se novi ne izdaju. Očekuje se od vaših svjetovnih i duhovnih
45
 Historija IV
vlasti da održavaju red i pomažu vladu. Prihodi zemlje trošiće se isključivo za njene
potrebe. Neplaćeni porezi prošlih godina neće se ubirati. Čete Cara i Kralja neće
biti ni u čemu na teretu zemlji. Sve što od naroda uzmu za svoje potrebe platiće u
gotovu.
Car i Kralj znade Vaše pritužbe i želi Vam dobro. Pod njegovim moćnim žezlom
žive mnogi narodi i svaki govori svojim jezikom. On vlada pripadnicima mnogih
vjera i svaki ispovijeda slobodno svoju vjeru.
Stanovnici Bosne i Hercegovine, predajte se s pouzdanjem pod zaštitu slavnih
zastava Austro-Ugarske. Primite naše vojnike kao prijatelje, slušajte zapovjednike,
prihvatite se opet svoga posla. Plodovi Vašeg rada biće zaštićeni.
Hamdija Kreševljaković, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878, Sarajevo, 1937.
Uspostava austrougarske uprave i dr`avno-pravni polo`aj
Bosne i Hercegovine
Nakon okupacije Bosne i Hercegovine, austrougarska administracija je poduzela
brojne politi~ko-ekonomske, socijalne i kulturno-duhovne mjere, sa ciqem da
se u okupiranom podru~ju osigura vlast i paritetan utjecaj Austrije i Ugarske.
Sporazumom Be~a i Carigrada 1879. sultan je formalno zadr`ao suverenitet nad
Bosnom i Hercegovinom.
Dr`avno-pravni polo`aj Bosne i Hercegovine prema Monarhiji kao cjelini i wenim
sastavnim dijelovima, Austriji i Ugarskoj, bio je zasnovan na osnovnim zakonima od
1879. godine (Zakon o ukqu~ivawu BiH u zajedni~ko carinsko podru~je Monarhije), i od
1880. godine (tzv. Bosanski zakon). Zakonom od 22. 2. 1880. bile su postavqene osnove na
kojima se zasnivala zajedni~ka Vlada i osiguravao poseban interes Austrije i Ugarske
na okupiranom podru~ju. Carinskim zakonom iz 1880. Bosna i Hercegovina je ukqu~ena u
austrougarski privredni sistem, uz pravilo da se svi tro{kovi vojske i dr`avne uprave
moraju pokrivati iz zemaqskih sredstava. Do 1882. zemqom je upravqala okupaciona
vojna vlast, koja je tada zamijewena civilnom upravom.
Za razliku od ostalih pokrajina u Monarhiji, Bosna i Hercegovina nije u{la u
sastav ni austrijskog ni ugarskog dijela dr`ave, nego su Austrija i Ugarska upravqale
zajedno. U takvim uvjetima izgra|ivana je posebna uprava sa brojnim “zemaqskim
ustanovama”. Austrija i Ugarska su osiguravale uprave podsredstvom Zajedni~kog
ministarstva finansija. Zajedni~ki ministar finansija je bio poglavar Bosne i
Hercegovine, a izvr{nu i sudsku vlast imala je Zemaqska vlada sa sjedi{tem u Sarajevu,
na ~ijem ~elu se nalazio poglavar-general koji je istovremeno bio i komandant vojnih
snaga u zemqi.
46
BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)
Upravno-politi~ki re`im u Bosni i Hercegovini
nosio je dva bitna obiqe`ja dr`avno-pravnog
provizorija: vrhovna vlast je pripadala Zajedni~koj
vladi, u ~ije ime je administraciju vr{ilo Zajedni~ko
ministarstvo finansija, {to nije bio slu~aj ni sa
jednom pokrajinom ili zemqom u Monarhiji. Za cijelo
vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini
nisu bile potpuno odvojene vojna i civilna vlast.
S obzirom na formalni sultanov suverenitet
nad Bosnom i Hercegovinom ostao je nerije{en wen
me|unarodni i unutra{wi polo`aj, {to je ote`avalo
u~vr{}ewe austrougarske vlasti u woj. Bewamin Kalaj
Privremena organizacija okupacione uprave u Bosni
i Hercegovini je pokazala niz slabosti i sistem uprave
je do{ao u krizu na raznim pitawima unutra{we politike {to je vodilo zao{travawu
odnosa sa ve}inom stanovni{tva i najzad dovelo do ustanka u isto~noj Hercegovini i
isto~noj Bosni 1882. godine. Povoqna me|unarodna situacija i ogromna finansijska i
vojna sredstva omogu}ili su Monarhiji da likvidira ustani~ki pokret.
Izbijawe ustanka vodilo je u qeto 1882. izmjenama u strukturi okupacione vlasti.
Za ministra zajedni~kih finansija do{ao je Bewamin Kalaj, dobar poznavalac
bosanskohercegova~kih i balkanskih prilika.
Aneksija Bosne i Hercegovine predstavqala je stalni ciq austrougarske politike.
Vrhovi Monarhije opredijelili su se za aneksiju zbog unutra{wopoliti~kih prilika
u Bosni i Hercegovini, gdje su se od 1906. godine jasno razvile protivaustrijske te`we.
Pripremaju}i povoqnu situaciju za progla{ewe aneksije Austro-Ugarska je u qeto
1908. poduzela zna~ajne unutra{we i spoqne politi~ke
pripreme.
Aneksija je progla{ena 5. oktobra 1908. godine, ~ime
je Bosna i Hercegovina definitivno ukqu~ena u sastav
Austro-Ugarske. Do{lo je do velike politi~ke krize,
koja se smirila kada je u februaru 1909. Austro-Ugarska
kao od{tetu isplatila Osmanskom carstvu 2,5 miliona
funti. Nakon {to je Wema~ka podr`ala Austro-
Ugarsku i uputila Rusiji ultimatum, ona je prihvatila
aneksiju Bosne i Hercegovine, {to su na wen zahtjev
u~inile i Srbija i Crna Gora. Time je aneksiona kriza
zavr{ena, ali su se suprotnosti velikih sila u znatnoj
mjeri zao{trile.
Nakon aneksije Bosne i Hercegovine zemqi je obe}an
ustav, da bi se uveo moderni politi~ki sistem. Nakon
dugih priprema, car Frawo Josip je 17. februara 1910.
godine proglasio zemaqski Ustav.
Frawo Josip
47
 Historija IV
Pored ustava, doneseni su Izborni zakon, Zakon o dru{tvima, Zakon o okupqawu
i Zakon o kotarskim vije}ima. U politi~ki `ivot zemqe uvedene su tri institucije,
Sabor, Zemaqski savjet i Kotarsko vije}e.
Funkcije Sabora u upravqawu Bosnom i Hercegovinom bile su ograni~ene.
Sabor nije imao ovla{}ewa da donosi zakone, nego je mogao samo raspravqati o
prijedlozima; nije mogao raspravqati o buxetima ni o imenovawu ~lanova Zemaqske
vlade ili pojedinih wenih slu`bi. Wegove nadle`nosti bile su ograni~ene uglavnom
na rje{avawe pitawa lokalnog zna~aja.
Zasjedawe bosanskohercegova~kog Sabora
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
...Na progla{ewe aneksije BiH Porta je protestvovala zbog povrede ~lana 25
Berlinskog mirovnog ugovora i Carigradske konvencije od 21. aprila 1879., ali
vi{e zbog javnog mnijewa, dok se, kao i veliki vezir, pomirila sa novim stawem.
Mada je na rije~ima osu|ivao aneksiju, veliki vezir je znao da je anektirana BiH
ve} okupacijom bila za Osmansko carstvo izgubqena. Zbog toga je nastojao da se
od Austro-Ugarske kao uvjet za priznawe aneksije dobiju kompenzacije.
Progla{ewe aneksije Bosne i Hercegovine nai{lo je na razli~ita reagirawa
u javnosti Monarhije. Be~ka {tampa i parlament su sa velikom rado{}u
pozdravqali razrje{ewe nesigurnog okupacionog statusa Bosne i Hercegovine
i najavu aktivnije spoqne politike. U ugarskom dijelu Monarhije upu}ene su
o{tre kritike ministru Aerenthalu da je zemqu uvukao u opasnu avanturu i
time ugrozio wene interese. Istovremeno, obnovqene su suprotnosti i razlike
u mi{qewu u ~ije }e upravno podru~je do}i Bosna i Hercegovina.
48
BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)
Dr`awe Wema~ke u Aneksionoj krizi obiqe`eno je wenim nastojawima da
u svakoj fazi krize vojno i politi~ki podr`i saveznicu, Austro-Ugarsku,
ali samo zato da bi pomo}u we dobila priliku za odmjeravawe politi~ke, a u
krajwem slu~aju i vojne snage sa silama Antante. Wema~ka vlada ostavila je
Be~u slobodne ruke da sa svom snagom i posqedwim rizikom provodi zacrtanu
politiku, pa je balkanska politika Monarhije predstavqala sastavnicu
ukupne politike Rajha u Evropi.
Aneksiona kriza je britanskoj diplomatiji nemetnula stav koji je trebao
poslu`iti zadovoqewu wenih vi{estrukih interesa: trebalo je bez rata
konsolidovati mladoturski re`im, oja~ati wegovu anglofilsku nastrojenost,
sprije~iti povezivawe Aneksione krize sa Marokanskom i uz sve to o~uvati
~vrstinu Antante.
Radi dovr{ewa francusko-wema~kog sporazuma o Maroku, Francuska nije
`eqela da zbog aneksije Bosne i Hercegovine zao{trava odnose sa Monarhijom.
Zbog toga je od po~etka zauzela ulogu posrednika, nastoje}i da se izbjegnu novi
sukobi me|u velikim silama.
Progla{ewe aneksije Bosne i Hercegovine je izazvalo u Italiji veliko
nezadovoqstvo. Svaka akcija Monarhije u Rimu je primana sa nepovjerewem i
tra`en je put da se sprije~i weno {irewe prema jugoistoku. Nakon aneksije
BiH glavni zadatak italijanske vlade je bio usmjeren u pravcu spre~avawa
jednostranih promjena na Balkanu.
Rusko javno mnijewe se u neobi~no o{troj formi izjasnilo protiv aneksije
BiH. U vije}awima, proglasima i u {tampi, ukazivalo se na historijske
zadatke koje “ruski narod treba ispuniti prema svojoj ugro`enoj bra}i”. Stav
ruske vlade prema aneksiji Bosne i Hercegovine bio je uvjetovan unutra{wo-
politi~kim prilikama u zemqi i vojnom nespremno{}u za rat. Stoga je lajt-
motiv u dr`awu Rusije tokom Aneksione krize bio strah od rata...
Zijad [ehi}, Aneksija Bosne i Hercegovine i evropska diplomacija, ~asopis
Hercegovina, Mostar, 2000.
PITAWA I ZADACI
Poka`ite na karti mjesta gdje su vo|ene borbe u toku okupacije BiH.
Kako je organizovana austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini nakon okupacije 1878. godine?
Ko se nalazio na ~elu austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini nakon ustanka 1882. godine?
Kako je tekao unutra{wo-politi~ki razvoj u Bosni i Hercegovini do aneksije 1908. godine?
Koje funkcije je imao bosanskohercegova~ki Sabor?
49
 Historija IV BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)

Stanovništvo u Bosni i Hercegovini u Gradsko i seosko

doba austrougarske uprave stanovništvo

Vojna i politička kretanja u Bosni i Hercegovini tokom Velike istočne krize (1875-
1878) imala su značajne posljedice na demografsku sliku zemlje. Za vrijeme austrougarske
uprave u BiH izvršena su četiri popisa stanovništva: 1879., 1885., 1895. i 1910. godine.
Prema rezultatima prvog popisa stanovništva iz 1879. godine u BiH je živjelo
oko 1,6 miliona stanovnika, od čega je bilo 43% pravoslavnih, 39% muslimana, 18%
katolika i 0,29% Jevreja. Za trideset godina austrougarske uprave, društveno-političke
i ekonomske promjene utjecale su na demografske promjene u strukturi stanovništva.
Socijalna struktura stanovništva u Bosni Hercegovini poslije austrougarske okupacije
nije se bitno izmijenila, ali je doživjela stanovite promjene pod utjecajem ulaska u šire
austrougarsko političko i privredno područje. Ono je uključivalo razvoj industrije, nove
privredne tendencije, uspostavljanje robno-novčanih odnosa na selu i migracije. Bitna
karakteristika takvih odnosa jeste dominacija agrarnog stanovništva koje se i dalje dijelilo
u više socijalnih grupa: zemljoposjednici sa kmetovima, zemljoposjednici bez kmetova,
slobodni seljaci, kmetovi, kmetovi koji su dijelom slobodni seljaci i ostalo agrarno
stanovništvo koje uglavnom čine proletarizirani seljaci - bezemljaši.
Na početku okupacije bili su najbrojniji kmetovi (oko 85 000 domaćinstava), zatim
slobodni seljaci (oko 77 000 domaćinstava) i zemljoposjednici s kmetovima i bez kmetova Kako je sve više slobodnih seljaka tako je i sve manje zemlje jer zemlja postaje predmetom
(6-7 000 domaćinstava). Do Prvog svjetskog rata otkupilo se oko 42 500 kmetovskih selišta trgovine i raznih špekulacija. U tom procesu nestao je sloj seoskih bezemljaša u koji spada
tako da je odnos slobodnih seljaka i kmetova bio 2:1. Prema posljednjem austrougarskom 7,23% ukupnog agrarnog stanovništva. To dovodi do osiromašenja slobodnih seljaka i
popisu iz 1910. godine, u rukama 10 463 zemljoposjednika nalazilo se 79 677 kmetovskih kmetova.
selišta, a još 31 416 seoskih domaćinstava nalazilo se dijelom u kmetovskom odnosu. Sloj Vjerska i nacionalna struktura agrarnog stanovništva bila je vrlo neujednačena.
slobodnih seljaka umnožio se na 136 854 domaćinstva zahvaljujući procesu rastakanja Muslimani su imali apsolutnu većinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno
patrijarhalne zadruge, otkupu kmetovskih selišta i doseljavanju stranih seljaka - kolonista. raspolagale zemljom dok su srpski seljaci imali većinu u onim koje su vezane za kmetstvo
i slične odnose. Takvo stanje dovodilo je do konfrontacija između srpskih kmetova i
muslimanskih zemljoposjednika, a onda se to znalo prenijeti i na ukupne odnose između
Srba i Muslimana. Agrarno stanovništvo koje je slobodno raspolagalo zemljom bilo je i
najviše podložno cijepanju posjeda i ekonomskom propadanju. U ovoj socijalnoj grupi
bilo je najbrojnije muslimansko stanovništvo koje je činilo najveći broj sitnih zemljišnih
posjeda i bezemljaša. Kmet je, s druge strane, ako je želio sačuvati selište morao biti vezan
za zemlju.
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 1910. godine broj pravoslavnog stanovništva
se od 1879. do 1910. godine povećao za 66%, broj muslimanskog za 36%, katoličkog za
107% i jevrejskog za 246%.
Najveći dio stanovništva je živio na selu. Većina gradova imala je agrarni i zanatlijsko-
trgovinski karakter. U njima su najbrojniji zanatlije i trgovci, a zatim vojska, činovnici
i inteligencija. Gradovi uglavnom nisu imali više od 5 000 stanovnika, osim Sarajeva
koje je prešlo 50 000 stanovnika. Formira se i novo građanstvo kojeg čine pripadnici
vojske, činovničkog aparata, intelektualci, privrednici i radnici. Većinu stanovništva čine
Seosko stanovništvo Bosne i Hercegovine u narodnim nošnjama doseljenici koje država dovodi radi privrednih aktivnosti.

50 51
 Historija IV BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)

Unutrašnjo-politički razvoj Bosne i Hercegovine Privredni razvoj Bosne i Hercegovine

Austro-Ugarska je postigla značajne rezultate u privrednom razvoju zemlje, čime
u doba austrougarske uprave
je stvoren prostor za dinamičniji razvoj domaćih nacionalnih i građanskih klasa. One
Ulaskom Bosne i Hercegovine 1878. godine u sastav
zahtijevaju odgovarajući utjecaj na politički i ekonomski razvoj zemlje. Zajednički ministar
Austro-Ugarske, po~eo je razvoj privrede na novim
finansija Benjamin Kállay je duže vrijeme zabranjivao srpsko i hrvatsko ime, obilježja i osnovama. Uz strani kapital i poslove na velikom
zastave, kao i osnivanje kulturnih institucija. To je izazvalo borbu za nacionalno održanje, tr`i{tu razvija se doma}e gra|anstvo, koje svoj kapital
u čemu su ključnu ulogu imale dvije osnovne institucije, vjera i škola. ula`e uglavnom u trgovinu i {pekulacije.
Pokreti za vjersko-prosvjetnu (vakufsko-mearifsku) autonomiju javljaju se kao oblici Ukqu~ewem Bosne i Hercegovine u privredni sistem
političkog djelovanja i početna faza formiranja stranaka. Austro-Ugarske do{lo je do opadawa zanatstva zbog
Prva građanska stranka u Bosni i Hercegovini koja je istakla svoj program, bila je konkurencije jeftinije industrijske robe iz Monarhije.
Muslimanska narodna organizacija, osnovana 1906. godine u Slavonskom Brodu. Ona Mnogi stari zanati propadaju jer nisu mogli izdr`ati
se zalagala za autonomiju Bosne i Hercegovine pod suverenitetom sultana. Okupljala konkurenciju.
je sve slojeve muslimanskog naroda, a njeno glasilo je bio list “Musavat” (“Jedinstvo”). Do{lo je do ja~eg razvoja trgovine jer se otvara
Grupa muslimanskih intelektualaca i privrednika formirala je 1908. godine Muslimansku veliko privredno podru~je pa se bosanskohercegova~ki
naprednu stranku, koja je imala prohrvatsku orijentaciju. Prosrpski orijentirana grupa trgovci povezuju sa trgova~kim firmama iz cijele
Mladih muslimana, okupljena oko lista “Samouprava”, zalagala se za rješavanje socijalnih Monarhije. Trgovci dio kapitala ula`u u pilane ili
i kulturnih pitanja muslimana. mawa preduze}a. Osnivaju se i doma}e {tedionice.
Političko organizovanje bosanskohercegovačkih Srba vršilo se oko listova “Srpska Bosna i Hercegovina je, u privrednom pogledu,
riječ”, “Narod” i “Otadžbina”. trebala biti sirovinsko podru~je austrijske i ugarske
Godine 1907. formirana je Srpska narodna organizacija, čiji je politički cilj bila industrije i istovremeno potro{a~ko tr`i{te za
autonomija Bosne i Hercegovine. wihove industrijske proizvode. Osnova na kojoj po~iva
razvoj kapitalisti~ke privrede u zemqi bila je
Hrvatska narodna zajednica formirana je 1906. godine. Zalagala se za aneksiju Bosne
izgradwa `eqeznica, koje povezuju sirovinske bazene.
i Hercegovine i njeno priključenje Hrvatskoj.
Za eksploataciju sirovina (drvo, ugaq, `eqezo,
Nakon 1903. godine stvorena je mogućnost za organizovanje radnika u Bosni i
so...) bilo je potrebno aktivirati veliki kapital. Kao
Hercegovini. Godine 1909. formirana je Socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine,
najve}i finansijer pojavquje se dr`ava, koja osigurava
koja se zalagala za ukidanje feudalnih obaveza i demokratizaciju političkog života u kredite od velikih banaka.
zemlji.

PITANJA I ZADACI
Kako izgleda demografska slika bosanskohercegovačkog stanovništva za vrijeme austrougarske uprave?
Kakve političke programe iznose novoformirane političke stranke u BiH?
Na šta se oni naslanjaju i kakva im je bazna orijentacija?

@eqezara u
Zenici

52 53
 Historija IV
Od ukupnog broja preduze}a samo je u
6 833 (15,5%) bila zaposlena najamna
radna snaga. Od toga je u 64 (0,14%)
dr`avna preduze}a bilo zaposleno
12 852, a u 6769 (15,3%) privatnih
36 233 najamna radnika i {egrta.
Od ukupne radne snage na `ene je
otpadalo 3 525 ili 7,3%. Sedamdeset
pet procenata najamne radne snage
bilo je zaposleno u tzv. velikim
preduze}ima (zapo{qavaju 20 i vi{e
radnika), dok je na sredwa preduze}a
(3-19 radnika) i zanatske radionice
(1-2 radnika) otpadala svega jedna
~etvrtina uposlenih. Ovi odnosi
pokazuju da su male radwe i sredwa
preduze}a s ukupno 13 288 (25,2%)
zaposlenih radnika imali podre|enu
ulogu u odnosu na velika preduze}a,
koja su osiguravala tri ~etvrtine
radnih mjesta.
Izgled trgovine u austrougarsko doba
54
U Bosni i Hercegovini se otvaraju rudnici ugqa,
`eqeza i drugih ruda. Dosta je napredovala prerada
`eqezne rude i metalurgija, a otvaraju se prva preduze}a
hemijske industrije. Najve}i porast zabiqe`ila je
eksploatacija {uma i izvoz drveta. Velike investicije
u `eqezni~ku i putnu mre`u i izgradwa vojnih objekata
utjecali su na br`i razvoj gra|evinarstva i industrije
gra|evinskih materijala.
Dinami~an privredni razvoj omogu}io je
koncentraciju kapitala i razvoj bankarstva. Uprkos
zna~ajnim rezultatima Bosna i Hercegovina nije
do`ivjela punu industrijalizaciju, ostaju}i i daqe
prete`no agrarna zemqa.
Prema nepotpunim podacima iz 1907. godine, u
Bosni i Hercegovini zabiqe`eno je 46 593 dr`avnih i
privatnih preduze}a i radwi u kojima je bilo uposleno
101 664 osoba, ili 5,7% ukupnog stanovni{tva. Male
radwe i sredwa preduze}a tipi~na su za doma}e zanatstvo
i trgovinu, dok su velika preduze}a, uglavnom, osnovana
poslije okupacije 1878. godine i to stranim kapitalom.
BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
...Nasuprot poqoprivredi, gradska je privreda za vrijeme austrougarske
okupacije do`ivjela ve}e promjene. One su do{le do izra`aja najprije u trgova~kom
prometu, koji se osobito pro{irio i na kraju dosegao relativno brzu cirkulaciju
robe i novca. Wegovo po~etno o`ivqavawe u vezi je sa aktivirawem privrede,
na {to su utjecale velike potrebe okupacione vojske i doseqenih stranaca.
Sa izgradwom uskotra~nih `eqezni~kih pruga, u ukupnoj du`ini 935,5 km i
solidnih kolskih drumova, pojedini dijelovi zemqe su povezani me|usobno, a i
sa va`nijim inostranim tr`i{tima, {to je omogu}ilo prevla|ivawe robno-
nov~ane privrede koja uspijeva da istisne naturalne oblike razmjene...
...Prirodna bogatstva zemqe, naro~ito u sirovinama, ugqu i vodenoj snazi,
pru`ala su poslije okupacije pogodne uslove za `ivqi razvoj industrije i
rudarstva. Nasqediv{i velike sirovinske izvore kao dr`avne domene, Austro-
Ugarska je uprava zapravo forsirala fabri~ku i industrijsku proizvodwu ve} iz
fiskalnih razloga, pa je rano sama preuzimala neke poslove kao monopol duhana,
rudarstvo, djelimi~no obradu metala, eksploataciju {uma i dr.
Od prera|iva~kih djelatnosti bila je po kapacitetima na prvom mjestu
drvna industrija, koja je u povoqnim uslovima koristila bogate {umske
komplekse, i uspjela da podigne nekoliko preduze}a svjetskog glasa.
Austrougarska uprava je od po~etka obratila pa`wu rudarstvu, koje je u
Bosni imalo tradiciju jo{ od rimskog vremena.
Me|u industrijskim granama iz ovog perioda istaknutije mjesto imala je
industrija gra|evinskog materijala, koja je, podignuta u po~etku da zadovoqi
potrebe velikih gra|evinskih radova, morala kasnije da prilago|ava svoje
kapacitete smawenim doma}im potrebama. Druge dvije industrijske grane,
hemijska i prehrambena, tako|er su se razvile i imale dobre perspektive.
Hemijska industrija se isticala sa nekoliko predize}a, koja su prera|ivala
sirova uqa iz uvezene nafte (Rafinerija u Bosanskom Brodu, osnovana 1893.),
proizvodila amonija~nu, kausti~nu i kristalnu sodu, vr{ila suhu destilaciju
drveta (Tesli}), proizvodila kalcijev karbid, ferosilicij, hlorno vapno
(Jajce), celulozu (Drvar), terpentin i kolofonij (Vi{egrad), a uz wih su bile
mawe tvornice sapuna i svije}a...
Izvor: Enciklopedija JLZ, Beograd 1953.
PITAWA I ZADACI
Jesu li ekonomska i kulturna strujawa za vrijeme austrougarske uprave u pravcu napretka ove sredine
oda{iqala i neke druge poruke?
[ta su bili stvarni ciqevi vlasti?
55
 Historija IV BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)

Kultura i školstvo u Bosni i Hercegovini (1878-1914) Za vrijeme okupacije u Bosni i Hercegovini su

formirane dvije prve naučne ustanove: Zemaljski muzej
Bosanskohercegovačko stanovništvo je iz osmanskog perioda naslijedilo zatvorenost u Sarajevu, 1888. godine i Institut za istraživanje Balkana
kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica. Do uspostave austrougarske uprave 1904. godine.
osnovni vid obrazovanja u Bosni i Hercegovini predstavljalo je konfesionalno školstvo. Početkom XX stoljeća u Bosni i Hercegovini je
Njegovu osnovu činili su mektebi, pravoslavne i katoličke škole. Smatra se da je na početku zaživjela publicistička i književna djelatnost. Do početka
austrougarske uprave u zemlji bilo samo 3% pismenih stanovnika. Prvog svjetskog rata u zemlji je izlazilo oko 190 listova i
Umjesto konfesionalnih, Austro-Ugarska uvodi interkonfesionalne osnovne škole, pa časopisa, najviše u Sarajevu i Mostaru.
je do 1910. broj pismenih stanovnika porastao na 12%. Od 1911. godine uvodi se obavezno U umjetničkom stvaralaštvu najveća ostvarenja
četverorazredno osnovno obrazovanje. postignuta su u oblasti književnosti. Među pjesnicima Musa Ćazim Ćatić,
Iako su broj škola i učenika postepeno rasli, 1910. godine je u zemlji bilo 87% nepismene isticali su se Aleksa Šantić, Safvet-beg Bašagić, Musa Safvet-beg Bašagić, Aleksa Šantić,
djece i omladine starosti od 7 do 20 godina. Ćazim Ćatić, Tugomir Alaupović... Petar Kočić i Tugomir Alaupović

Nakon okupacije Bosne i Hercegovine kulturni razvoj u zemlji tekao je u dva pravca. Na
jednoj strani, pod okriljem Zemaljske vlade, počele su se njegovati kulturne i umjetničke
djelatnosti koje su imale za cilj da naglase kulturološku misiju Austro-Ugarske i da
zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Na drugoj strani tekla je kulturno-
prosvjetna aktivnost domaćeg stanovništva, koja se isprva odvijala u okviru pjevačkih
društava i čitaonica, a kasnije kulturno-prosvjetnih, humanitarnih i sportskih društava.
Muslimansko stanovništvo je zbog otpora okupaciji čuvalo svoj sistem školstva i odgoja
u tradicionalnlim vjerskim školama - mektebima. U ovim vjerskim školama nije izučavana
ni latinica ni ćirilica, nego tzv. tursko pismo tj. arebica. Pored mekteba, nastava se odvijala
i u ruždijama - muslimanskim nižim srednjim školama, i medresama - islamskim školama U proznom stvaralaštvu među najistaknutijim bili
u kojima su se obrazovali budući vjerski službenici, imami. Početkom XX stoljeća su Svetozar Ćorović, Petar Kočić, Osman Nuri Hadžić,
mektebi su unaprijeđeni, uveden je maternji jezik i račun te drugi svjetovni predmeti, sve Edhem Mulabdić, Ivan Milićević i drugi. Ističu se i
s namjerom da se muslimanska djeca postepeno uvode u savremeno obrazovanje. bosanskohercegovački slikari Gabrijel Jurkić i Đoko
Mazalić.
Pravoslavne i katoličke škole radile su u okviru svojih
U poređenju s nekim razvijenijim i manje
crkveno-školskih općina i bile su direktno povezane sa Važnu djelatnost razvila su kulturno-umjetnička
razvijenim zemljama, Bosna i Hercegovina
crkvama i manastirima. Pored vjerskog i nacionalnog društva sa ciljem školovanja omladine i stvaranja
je 1911. bila na začelju. Tada je na 100 nacionalne inteligencije. Jevreji su osnovali društvo
stanovnika u SAD dolazilo 21 školsko odgoja, u ovim školama izučavani su i svjetovni predmeti.
Pravoslavne škole vodili su popovi i učitelji, a katoličke “La benevolencija”, Srbi “Prosvjetu” (1902.), Muslimani
dijete, u Njemačkoj 18, u Italiji 9, Grčkoj “Gajret” (1903.) i Hrvati “Napredak” (1902.).
7, Rumuniji, Portugalu i Srbiji 5, a u BiH, škole uglavnom su osnivali franjevci i milosrdne sestre
svega 3. svetog Vinka iz Zagreba. Ova kulturno-prosvjetna društva uglavnom su imala
U Bosni i Hercegovini su 1914. godine postojale četiri široke i svrsishodne programe za opismenjavanje i Gabrijel Jurkić, Impresija (sa
vjerske (duhovne) srednje škole, od kojih su dvije bile školovanje učenika. šeširom), nastala 1914. godine
smještene u Sarajevu, jedna u Travniku i jedna u Reljevu. Za obrazovanje srednjoškolaca “Prosvjeta” je
Od ukupno trideset i jedne srednje škole, trinaest ih je godišnje davala 83 stipendije, tako da je od osnivanja
bilo smješteno u Sarajevu, pet u Mostaru, po dvije u Tuzli, do 1914. odškolovala oko 1000 učenika. Održavala
Travniku i Banjoj Luci, a po jedna u Bihaću, Bijeljini, je kurseve opismenjavanja, osnivala zemljoradničke
Brčkom, Derventi, Livnu, Reljevu i Trebinju. Oko 350 zadruge, biblioteke, antialkoholičarska društva itd. Bila
profesora i vjeroučitelja našlo je tu svoje zaposlenje. je središte kulturno-obrazovnog i nacionalnog rada 
bosanskohercegovačkih Srba koji su u tom periodu imali http://sarajevo1878-1918.gq.nu
Osnovna škola u Livnu
ukupno 396 udruženja.

56 57
 Historija IV
Muslimansko društvo “Gajret” je davalo stipendije,
potpore i zajmove kojim se stimulirala muslimanska
omladina da u što većem broju pohađa srednje škole i
univerzitete, te moderne zanate, kako bi postala kulturno-
prosvjetni faktor u zemlji.
Pod okriljem “Gajreta” do 1914. godine školovalo se 545
učenika, od kojih 30 na fakultetima, 223 u gimnazijama,
87 u realkama, 80 u trgovačkim školama, 53 u drugim
stručnim školama i 52 na zanatima.
Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo “Napredak”
nastalo je spajanjem “Hrvatskog potpornog društva za
potrebe đaka srednjih i visokih škola Bosne i Hercegovine”
osnovanog 1902. u Mostaru i “Hrvatskog društva za
namještanje djece u zanate i trgovinu” osnovanog iste
godine u Sarajevu. Ova dva društva su se ujedinila 1907.
godine, sa ciljem da pomažu školovanje učenika i da
razvijaju hrvatsku inteligenciju. Ovo društvo je do 1914.
stipendiralo 1 192 učenika srednjih škola i univerziteta, te 509 šegrta. I kod Hrvata
prednjače gimnazije, realke, učiteljske, trgovačke i druge škole, a na univerzitetima je
najveći interes vladao za studij prava, medicine, tehnike, filozofije itd.
Hrvati su imali ukupno 223 udruženja, a Jevreji (Sefardi i Aškenazi) 24, s tim što su
društva Aškenaza bila brojnija nego Sefarda. Nacionalno miješana društva bila su tri:
Srpsko-hrvatski klub u Sarajevu, Hrvatsko-muslimanski klub u Višegradu i Hrvatsko-
muslimanski soko u Maglaju.
Osim ovih nacionalnih društava stipendije je davala i država - Zemaljska vlada i
pojedini sreski uredi.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Austrougarskom okupacijom po prvi put javljaju se državne škole, koje osniva i
izdržava država, propisujući ujedno nastavne planove i programe i zalažući se za
vaspitanje koje će biti u skladu sa političkim, kulturnim, i privrednim zadacima
okupacije. Osim što ubrzo nestaje franjevačkih škola, katoličke osnovne škole časnih
sestara, kao i pravoslavne i muslimanske škole djeluju i dalje. Dominira međutim,
mreža državnih osnovnih škola, kojih ima sve više.
Osnivanju državnih škola u početku se opiralo domaće stanovništvo, a naročito
Muslimani i Srbi. Okupacijski režim je nastojao, i pored nedostatka prostora i
učiteljskog kadra da otvara škole, pa su one u početku otvarane u privatnim zgradama,
a za učitelje su u selima i manjim gradskim centrima postavljani podoficiri. Taj
58
BiH u vrijeme austrougarske uprave (1878-1914)
kadar se u svojstvu učitelja brzo kompromitovao i režim ih je povukao, a u škole
postavljao kvalifikovane učitelje.
Iako Austrija nije imala ni u najperspektivnijem planu obuhvatanje sve djece
osnovnom školom, bilo joj je stalo da što prije mrežom državnih škola istisne utjecaj
konfesionalnih škola. Okupiranje Bosne i Hercegovine motivisano je, uz ostalo,
i širenjem prosvjete i kulture pa je svaki akt ove vrste široko popularisan, kako u
zemlji, tako i u Evropi. Za prve tri godine otvorene su 32 osnovne škole, i to pretežno
u tadašnjim sreskim centrima. Taj broj je u 1886. godini narastao na 93 državne
osnovne škole. Porast državnih škola kasnije je usporen. Za prvih 25 godina okupacije
država je u osnovno školstvo uložila ukupno 6.758.442 krune, a općine 5.822.746
kruna. Taj odnos u finansiranju škola ostao je, uglavnom, i kasnije. Pod pritiskom
javnosti donesen je 1912. i Zakon o obaveznom osnovnom školovanju. Te godine u
Bosni i Hercegovini je bila 331 osnovna škola. Zakonska obaveza školovanja bila
je međutim, daleko od stvarnosti, jer je iste godine, pored državnih škola, u Bosni i
Hercegovini, bilo još 116 pravoslavnih, 28 katoličkih, 2 evangelističke i 10 privatnih
škola, tj. ukupno 487 škola, u kojima je bilo 42.578 učenika, a to je bilo samo 26,75%
dorasle djece za osnovnu školu.
Prvi normativni dokument, kojim se regulišu pitanja osnovne škole, bile su
Osnovne odredbe za organizaciju narodnih osnovnih škola u Bosni i Hercegovini.
Ovim odredbama je bilo, uz ostalo predviđeno, mimo tadašnje prakse u Monarhiji,
da muškoj djeci u osnovnoj školi predaju učitelji, a ženskoj učiteljice. Poslije ovog
propisa objavljivani su svake godine novi propisi, koji su regulisali pojedina pitanja u
radu škola. Naročito su bili brojni i vrlo često su se mijenjali, ublažavali ili pooštravali
propise koji su se odnosili na vaspitne zadatke škole.
Enciklopedija Jugoslavije, 2, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982.
PITANJA I ZADACI
Kako se ostvarivala potreba stanovništva za obrazovanjem, kulturnim i sportskim sadržajima?
Na čemu su insistirala kulturno-prosvjetna društva?
59
 Historija IV Prvi svjetski rat (1914-1918)

Prvi svjetski rat (1914-1918)

28. 6. 1914. Sarajevski atentat, početak I svjetskog rata

1914. Ulazak Osmanskog carstva u rat na strani Centralnih sila
1915. Prvi put korištena ručna bomba i tenkovi, upotrijebljeni bojni
otrovi
1915. Londonski sporazum - ulazak Italije u rat na strani Antante, ulazak
Bugarske u rat na strani Centralnih sila
1915. Londonski sporazum - ulazak Italije u rat na strani Antante, ulazak
Bugarske u rat na strani Centralnih sila
1916. Bitka za Verden, pomorska bitka kod Jitlanda, Rumunija ušla u rat
na strani Antante
1917. Nijemci pokrenuli neograničeni pomorski rat, ulazak Sjedinjenih
Američkih Država u rat na strani Antante, Oktobarska revolucija u
Rusiji, Rusija izlazi iz rata - mir u Brest Litowsku
1918. Thomas Woodrow Wilson “14 tačaka” - plan sklapanja mirovnog
sporazuma nakon rata
1918. Raspad četiri carstva - Rusko, Austro-Ugarsko, Njemačko,
Osmansko
1919. Versailleski mirovni ugovor - konačan kraj rata

60 61
 Historija IV
Evropske krize pred Prvi svjetski rat
Stvaranje blokova velikih sila dovelo je do daljnjeg zaoštravanja njihovih suprotnosti.
Sve češće su izbijali sukobi oko osvajanja kolonijalnih posjeda. Godine prije izbijanja Prvog
svjetskog rata bile su ispunjene nizom sukoba, od kojih je svaki mogao dovesti do općeg
rata. Takvi su bili sporovi oko Maroka (1905/1906. i 1911. godine), Bosne i Hercegovine
(1908/1909.), Tripolisa 1911., kao i osmanskih posjeda na Balkanu 1912/1913. godine. Te
međunarodne suprotnosti su izazvale duboke krize u odnosima između blokova velikih
sila.
U borbi za osvajanje pozicija na sjeveru Afrike sukobili su se interesi Francuske i
Njemačke oko Maroka. To je u dva maha izazvalo marokanske krize, prvu 1905/1906. i
drugu 1911. godine. Te krize riješene su diplomatskim putem, tako što je Francuska dobila
protektorat nad Marokom, ali je zato morala Njemačkoj ustupiti dio teritorije Konga u
Ekvatorijalnoj Africi. To je privremeno odgodilo izbijanje svjetskog rata.
Pokušaj Austro-Ugarske da i u međunarodnom pogledu formalno ostvari svoje
zahtjeve za Bosnom i Hercegovinom, s obzirom na, u međuvremenu, naraslu srpsku
nacionalnu svijest i podršku što ju je Rusija pružala Srbiji, izazvao je tešku krizu između
Petrograda i Beča. Već je tada
došlo do pogoršanja odnosa
između Njemačke i Rusije, jer je
Austro-Ugarska mogla ostvariti
svoje zahtjeve samo još uz
podršku Njemačke. Kriza je u
znatnoj mjeri zaoštrila sukobe
dva bloka evropskih sila, vodeći
neposrednom ratnom obračunu
1914. godine.
Sukob je izbio i u odnosima
Italije i Osmanskog carstva 1911.
godine. Italija je 1912. godine
osvojila područje današnje Libije,
što je potvrđeno mirom u Lozani
1912. godine.
Početkom XX stoljeća zaoštrili
su se odnosi balkanskih zemalja
i Osmanskog carstva. Srbija,
Bugarska, Grčka i Crna Gora, pod
pokroviteljstvom Rusije, sklopile
su Balkanski savez, sa ciljem da
podijele područje koje se nalazilo
u sastavu Osmanskog carstva.
Balkanski poluotok nakon Prvog balkanskog rata
62
Prvi svjetski rat (1914-1918)
Zbog toga su uskoro izbila dva balkanska rata.
U Prvom balkanskom ratu 1912. godine Srbija,
Bugarska, Grčka i Crna Gora su ratovale protiv Osmanskog
carstva, koje je nakon poraza zatražilo primirje. Mirovni
ugovor sklopljen je u Londonu 1913. godine. Po njegovim
odredbama stvorena je nezavisna Albanija.
Zbog podjele Makedonije uskoro je došlo do sukoba
među dotadašnjim balkanskim saveznicama. Napadom Vojnici u pripravnosti negdje u
Bugarske na Srbiju i Grčku počeo je Drugi balkanski rat. U Makedoniji 1912. godine
njega su se ubrzo uključile Rumunija i Osmansko carstvo. (I balkanski rat)
Nakon poraza Bugarske, u Bukureštu je 1913. godine
sklopljen mir. Srbija i Grčka dobile su sporne teritorije u
Makedoniji. Srbija je dobila Vardarsku, Bugarska Pirinsku
a Grčka Egejsku Makedoniju. Rumunija je dobila južnu
Dobrudžu, a Osmansko carstvo je zadržalo Jedrene sa
okolinom.
Krize u odnosima velikih sila pratile su demonstracije
vojne sile, pa je došlo do trke u naoružanju. U većini Poginuli bugarski vojnici u
evropskih država uvodi se opća vojna obaveza, što je bio II balkanskom ratu
uvjet za stvaranje masovnih armija. Sve više se usavršavala
ratna tehnika, za koju su se izdvajala velika materijalna
sredstva. Vršene su ubrzane pripreme za vođenje rata na
kopnu i na moru.
Sarajevski atentat - varnica koja je zapalila svijet
Suprotnosti i borba interesa između dva suprotna bloka, Antante i Trojnog saveza,
dostigle su vrhunac u nizu političkih kriza i lokalnih ratova. Ti sukobi su 1914. godine
prerasli u otvoreni sukob i rat.
Nakon manevara kod Tarčina 26. i 27.
juna 1914. godine, u kojima su učestvovale
trupe sarajevskog XV i dubrovačkog XVI
korpusa, prijestolonasljednik nadvojvoda
Franc Ferdinand je 28. juna, na pravoslavni
Vidovdan, stigao u službenu posjetu u Sarajevo.
Pored zvaničnika, očekivali su ga atentatori, a
nadvojvodino osiguranje je bilo nedovoljno.
Bomba koju je bacio Nedeljko Čabrinović nije
pogodila cilj, ali je prvi metak Gavrila Principa
Stara razglednica koja ukazuje na mjesto smrtonosno pogodio nadvojvodu Franca
atentata 1914. godine
63
 Historija IV
Ferdinanda, a drugi, namijenjen zemaljskom
poglavaru generalu Potioreku, ubio je njegovu
suprugu Sofiju, vojvotkinju od Hochenberga.
Na kasnije organizovanom suđenju optuženi
Gavrilo Princip, koji je prije četiri godine
izišao iz tuzlanske gimnazije i od tada pohađao
gimnaziju u Beogradu, izjavio je da se “ne kaje
za svoj čin i da nije zločinac, jer je htio samo zlo
da odstrani”.
Hapšenje Gavrila Principa Sarajevski atentat izgledao je mjerodavnim
vojnim i političkim krugovima u Beču i Berlinu
kao izuzetan povod za obračun sa Srbijom. Na
memorandum cara Franje Josifa, koji je naglašavao riješenost bečkog dvora da Srbiju
izoluje, umanji i isključi kao faktor sile, njemački car Vilhelm II je u slučaju sukoba sa
Rusijom obećao bezuvjetnu pomoć. Ministar vanjskih poslova grof Berthold je 7. jula
1914. godine sazvao sjednicu Ministarskog savjeta na kojoj su se svi prisutni složili da
diplomatski uspjeh Monarhije, čak i kada bi se završio porazom Srbije, ne bi imao veću
vrijednost. Zbog toga je zaključeno da Srbiji treba uputiti zahtjev u formi ultimatuma, koji
unaprijed pretpostavlja odbijanje i time otvara put za radikalno rješenje. Nakon odluka
Ministarskog savjeta uslijedio je rad Beča i Berlina na izradi memoranduma, koji je držan
daleko od javnosti.
Diplomatski predstavnici Monarhije u Petrogradu, Parizu, Londonu, Rimu i Carigradu
upoznali su 24. jula 1914. godine njihove vlade sa poduzetim koracima Monarhije i
sadržaju ultimatuma. Nakon što je predsjednik Ministarskog savjeta Srbije Nikola Pašić
predao notu da srpska vlada odbija da se izvrši istraga o atentatu na njenoj teritoriji,
austrougarski poslanik u Beogradu je kratko nakon predaje srpskog odgovora saopćio da
sadržaj note ne zadovoljava i da će poslanstvo isti dan napustiti Beograd. Nakon isteka
ultimatuma, Srbija je počela sa mobilizacijom, jer se očekivalo da će objava rata uslijediti
za nekoliko sati.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Završna riječ Nedeljka Čabrinovića na suđenju atentatorima:
... Mi smo priznali da nije u nama nikla ta ideja. U društvu gdje smo mi bili, uvijek
su se isticali atentatori. Čitali smo novine koje su veličale atentat Jukićev, Žerajićev.
Mi smo mislili da su plemeniti ljudi spremni na atentat. Mi nismo pomišljali na
atentat na pokojnog Franju Ferdinanda, mi smo mislili da među nama nema ovakvih
ljudi kakvi su danas, da nam nikada neće biti bolje. Mi smo mislili da su potrebni
64
Prvi svjetski rat (1914-1918)
atentati na saborske mameluke, na Nastića, nego na pokojnog Franju Ferdinanda,
ali ljudi među kojima smo bili govorili su o Franji Ferdinandu, gledali su u njega kao
neprijatelja Slavena. Nama nije nitko direktno rekao: “Ubij ga”, ali mi smo u tom
miljeu došli na tu ideju.
Još bih htio nešto da kažem. Premda se Princip junači, premda se mi svi
junačimo, ipak nam je vrlo žao, jer mi nismo znali da je na prvom mjestu da je pokojni
Franjo Ferdinand otac obitelji. Nas su se silno dojmile one riječi koje je on izgovorio
pokojnoj supruzi: “Sofijo, ostani, živi za našu djecu.” Mi smo šta hoćete, ali zlikovci
nismo. Ja podastirem molbu u ime sebe i svojih drugova na djecu blagopokojnog
prijestolonasljednika, da nam oproste, a vi kaznite kako hoćete. Mi zlikovci nismo,
mi smo ljudi pošteni, plemeniti, idealisti, mi smo htjeli učiniti dobro, mi smo voljeli
narod, mi smo umrli za naše ideale.
Vojislav Bogićević, Sarajevski atentat. Stenogram Glavne rasprave protiv Gavrila
Principa i drugova
Zara}ene strane
Austro-Ugarska je 28. jula objavila rat Srbiji. Nakon
toga, Rusija je 1. augusta objavila rat Austro-Ugarskoj,
Wema~ka Rusiji i za kratko vrijeme na{le su se u ratu
sve velike evropske sile osim Italije, koja je jo{ uvijek
bila neutralna. U oktobru 1914. godine Wema~koj i
Austro-Ugarskoj prilazi Osmansko carstvo. Od tada se
taj vojni savez naziva Centralne sile.
U rat je 1915. godine u{la i Italija, nakon {to su joj
sile Antante tajnim ugovorom u Londonu obe}ale ju`ni
Tirol, Goricu, Istru, Trst i dio Dalmacije. U jesen
iste godine u rat je na strani Centralnih sila u{la
Bugarska.
Tokom 1916. godine u rat su na strani Antante stupile
Rumunija i Portugal, a naredne, 1917. godine SAD, Kina
i Gr~ka.
godina sile Antante Centralne sile
Rusija, Francuska, Velika Britanija, Japan, Srbija,
1914. Wema~ka, Austro-Ugarska, Osmansko carstvo
Crna Gora
1915. Italija Bugarska
1916. Portugal, Rumunija
1917. Gr~ka, SAD, Kina
65
 Historija IV Prvi svjetski rat (1914-1918)
Evropa u Prvom svjetskom ratu
Ratna tehnika
Od sredine 19. stoqe}a izgradwa kopnene vojske
krenula je ubrzanim tempom. U mnogim zemqama uvodi
se op}a vojna obaveza, ~ime su stvorene osnove za
anga`ovawe velikih qudskih i materijalnih potencijala
u slu~aju rata. Istovremeno sa organizacionim, vr{ene
su zna~ajne promjene u naoru`awu i opremi.
Mehanizacija rata naglo je napredovala od kraja Napredak u privredi i tehnici
19. stoqe}a. Veliki ubojni efekat postignut je kada vodili su totalnom ratu. Masovne
su izumqene pu{ke repetirke kojima je teoretski vojske, pozicioni rat, novi ratni
1 000 vojnika moglo ispaliti u minuti 10 000 metaka materijal (mitraqezi, mine, baca~i
na udaqenosti od 3,9 km. U roku od pola stoqe}a plamena, ru~ne granate, bojni otrovi,
udvadesetostru~ila se brzina paqbe, a domet pu{ke se tenkovi, avioni, zra~ni baloni i
pove}ao za {esnaest puta. podmornice) obiqe`ili su Prvi
Razvijala se i artiqerija. Nakon 1914. godine svjetski rat. Na slici gore prikazani
izvanredna wema~ka oru`ja u posqedwim godinama su vojnici koji u rovu pripremaju
rata imala su ve} domet od preko 100 km, dok je prosjek minobaca~ki top.
iznosio 10-20 km. U toku rata upotrijebqena su nova
oru`ja. Kod pje{adije se od 1915. godine koristi ru~na
bomba. Nijemci su upotrijebili bojne otrove, protiv
kojih je izumqena za{titna maska. Britanci i Francuzi
su konstruisali prve tenkove. Avioni, koji su u po~etku
bili malobrojni i koristili se uglavnom za izvi|awe,
krajem rata se sve vi{e anga`uju za bombardovawe
protivni~kih polo`aja. Vode se i zra~ne borbe. Osim
aviona, upotrebqavaju se i zra~ni baloni (cepelini). U
mornarici su se po~eli koristiti prvi nosa~i aviona
i podmornice.
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Tekst telegrama kojim je objavqen rat Srbiji
K (raqevina Srbija) - Kraqevskom ministarstvu vawskih poslova Ni{ (Be~
25. (15.) jula 1914.) - otpremqeno u 11 sati i 10 minuta - primqeno u 12 sati i
30 minuta
Bojnim otrovima su bili izlo`eni
“Po{to srpska kraqevska vlada nije dala povoqan odgovor na notu koju joj je i kowi, koji su za vojnike na frontu
predao austro-ugarski poslanik u Beogradu dne 23. jula 1914., carska i kraqevska nosili opremu i namirnice. Iako su
vlada je prinu|ena da se sama postara za za{titu svojih prava i interesa, i da Sve strahote upotrebe gasa predstavqene su na slici
nosili za{titnu masku za disawe,
se u tu svrhu pribjegne sili oru`ja. Austro-Ugarska se smatra dakle od ovog “Gassed” (1918.) ameri~kog slikara Xona Singera Sargenta.
Vojnike stradale od bojnih otrova nekoliko drugova vode do wihove o~i su za razliku od kowanika
~asa u ratnom stawu sa Srbijom.” previjali{ta. bile neza{ti}ene i rawive.
Ministar vawskih poslova Austro-Ugarske Grof Bertold
Prijevod francuskog teksta sa faksimila originala telegrama, u:
Istorija Jugoslavije, Beograd 1973.

66 67
 Historija IV Prvi svjetski rat (1914-1918)

Pro{irimo znawe Frontovi

Da biste što bolje sagledali stanje na
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - frontovima, pogledajte kartu na jednoj od
Već na početku rata 1914. godine u Evropi su formirana
...Do po~etka 20. stoqe}a obuka vojnika bila je usmjerena na borbu izme|u dvaju tri fronta: Zapadni, Istočni i Balkanski. Na Zapadnom prethodnih stranica.
protivnika. Vje{tina ga|awa bila je sekundarna jer je kona~nu odluku donosilo frontu, na granici Belgije i Francuske sa Njemačkom,
hladno oru`je. Jo{ 1914-1915. u pje{adijskoj obuci bilo je naro~ito va`no sukobile su se njemačke i francusko-britanske snage.
rukovawe bajonetom, koju }e tek od 1915. po~eti zamjewivati ru~na bomba. Nakon zauzimanja Belgije, Nijemci su prodrli na teritoriju Božićno primirje 1914. godine
Glavno oru`je pje{adije bila je pu{ka sa bajonetom i na nivou bataqona nije Francuske do rijeke Marne, gdje su Francuzi uz pomoć U vrijeme Božića 1914. godine na
bilo drugog oru`ja. Od velikih sila samo je Rusija uvela ru~ne bombe u pje{adiji, Britanaca zaustavili njihov napad. Od tada je počeo Zapadnom frontu vojnici su pjevali jedni
kao li~no oru`je vojnika pored pu{ke. Od 1907. u zajedni~ku vojsku uvedeni su rovovski rat. drugima prijateljske božićne pjesme,
mitraqezi. Svaki pje{adijski puk imao je u svom sastavu po 3 mitraqeska borbe nisu vođene, a vojnici sa različitih
Na Istočnom frontu, na granici Rusije sa Njemačkom
odjeqewa sa po 2 oru`ja. strana su se pozdravljali i mijenjali
i Austro-Ugarskom vođene su teške borbe. Rusi su u
Neposredno pred Prvi svjetski rat u sastavu pukova formiraju se mitraqeska poklone. Južno od belgijskog Iperna
istočnoj Poljskoj doživjeli veliki poraz, ali su osvojili dio odigrana je i fudbalska utakmica između
odjeqewa (~ete) od 4 do 8 oru`ja, sistema Schwarzlose.
Galicije. jednog njemačkog i britanskog puka.
U sastavu puka nalazili su se i novouspostavqeni telefonski vodovi. U
komorama pukova nosio se veliki {an~ani alat, s ru~nim alatom (a{ov~i} i Na Balkanskom frontu Austro-Ugarska je vodila borbe Sedmicu kasnije, na obje strane je došla
sjekirica) snabdjeven je dio vojske, negdje i polovina. Vojnik je nosio 120 metaka, sa Srbijom i Crnom Gorom. Njena vojska je poražena u naredba da se puca na protivnika.
za mawe kalibre ~ak i vi{e, ~ime se wegovo optere}ewe pove}avalo na 25 do 30 kg. Srbiji na Ceru i Kolubari i primorana na povlačenje.
Dok se pje{adija i kowica sve vi{e unificirala, artiqerija se ra{~lawivala Krajem 1914. godine došlo je do zatišja na svim Borbe kod Verdena su bile posebno oštre,
na vi{e vrsta: na operativnu, pozicionu (sa tvr|avskom) i opsadnu frontovima. na obje strane oko grada su se smjenjivali
artiqeriju. Uporedo sa wenim razvojem, rasle su i wene potrebe za opremom i napadi i protivnapadi. Front je bio uvezan
Tokom maja 1915. godine na Istočnom frontu snage brojnim podzemnim tunelima iz kojih su
municijom, signalnim ure|ajima, vozilima za prijevoz ure|aja, reflektorima,
Centralnih sila su potisle rusku vojsku i osvojile ruski dio vojnici stupali u blisku borbu. Iz pisma
promatra~nicama, dalekozorima, kova~nicama, artiqerijskim poqskim
Poljske. Na Zapadnom frontu je i dalje vođen pozicioni jednog francuskog vojnika kod Verdena:
`eqeznicama...
rat. U oktobru 1915. godine snage Centralnih sila su uz Kakvo krvoproliće, kakve strašne slike,
Untrenbar und Unteilbar, Geschichte der Grosse Weltkriges, Graz-Köln, 1917.; kakav pokolj. Ne nalazim riječi za moja
pomoć Bugarske, poduzele ofanzivu na Balkanskom
Petar Tomac, Ratovi i armije 19. veka, Beograd, 1968. osjećanja. Ni pakao ne može biti tako
frontu. Srbijanska vojska morala se povući preko Kosova
i Albanije do Soluna i grčkog ostrva Krfa. Nakon napada strašan.

RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA Austro-Ugarske vojske, u januaru 1916. godine je

atentat - ubistvo, napad na `ivot ili prava politi~ke li~nosti
ultimatum - posqedwi odlu~an zahtjev; u politici zahtjev sa prijetwom
neutralnost - nemije{awe u sukob
cepelin ili diri`abl - zra~ni balon
PITAWA I ZADACI
Kako su se ispoqavale suprotnosti u odnosima blokova velikih sila prije izbijawa Prvog svjetskog rata?
U kojim me|unarodnim krizama su one do{le do izra`aja?
[ta je blo uzrok, a {ta povod Prvom svjetskom ratu?
Koje su se dr`ave borile na strani Antante, a koje na strani Centralnih sila?
Koja su ratna sredstva kori{tena u Prvom svjetskom ratu?
kapitulirala Crna Gora.
Tokom 1916. godine, na Zapadnom frontu vođene
su velike borbe kod francuske utvrde Verdena, strateški
važne tačke za odbranu. U tim borbama su gubici bili
veliki. Prema službenim podacima Francuzi su izgubili
oko 350 000 a Nijemci oko 330 000 osoba. Do kraja
godine Francuzi su ponovo osvojili izgubljene položaje i
protivnici su se ponovo našli na istim pozicijama kao i
na početku 1916. godine. Verden je tada postao simbol
besmislenosti rata.
Druga značajna bitka vođena je na rijeci Somi, u kojoj
su Britanci prvi put masovno upotrijebili tenkove. Gubici
su bili veliki - na strani saveznika oko 700 000, a na strani
Njemačke oko 600 000 osoba. Jedan od rovova na verdenskoj
liniji fronta

68 69
 Historija IV
U SAD-u je načinjen ratni plakat sa
likom Ujaka Sama (Uncle Sam), koji je
predstavljao personifikaciju SAD-a. Ispod
slike je tekst kojim su američki dobrovoljci
pozivani u armiju: “I want you for the
U.S. Army.” (“Želim te za armiju SAD-a.”).
Uporedite taj plakat prikazom iznad. Radi
se o njemačkom plakatu čiji tekst kaže
“Čak i najmanje dijete žuri da uplati ratni
doprinos.” Na sljedećim web stranicama
pokušajte pronaći još koji zanimljiv
plakat svih zaraćenih strana pa napravite
prezentaciju.

www.firstworldwar.com
www.ww1-propaganda-cards.com
70
Prvi svjetski rat (1914-1918)
U toku 1916. godine odigrala se i najveća pomorska U augustu 1918. godine saveznici su izvršili opći napad i natjerali Nijemce na povlačenje.
bitka u Prvom svjetskom ratu. U bici kod Jitlanda kod U septembru je probijen Solunski front, pa je Bugarska kapitulirala. Krajem oktobra
sjeverozapadne obale Danske (31. maja 1916.), gubici 1918. godine raspao se Italijanski front i 3. novembra je kapitulirala Austro-Ugarska. U
su bili obostrani, ali su oni više pogodili Nijemce čija Njemačkoj je izbila revolucija i car je uklonjen s vlasti, a u zemlji je proglašena republika.
je flota bila slabija. Nakon toga, oni grade podmornice, Njemačka je potpisala kapitulaciju 11. novembra 1918. godine.
pokušavajući da ugroze snabdijevanje i prebacivanje
vojske sila Antante na frontu. Iduće godine Nijemci su
totalnim podmorničkim ratom pokušali uništiti Veliku
Britaniju, a počeli su potapati brodove neutralnih zemalja.
To je ubrzalo ulazak Sjedinjenih Američkih Država u rat.
Godine 1917. nisu vođene obimnije vojne operacije.
Na strani sila Antante u rat su u aprilu 1917. godine
stupile SAD, nakon što im je Njemačka notom najavila da
će početi neograničeni pomorski rat u kojem će napasti i
njene brodove koji budu pristizali u britanske i francuske
luke.
Zbog Oktobarske revolucije Rusija je izašla iz rata. To je
iskoristila Njemačka i osvojila velike teritorije i nametnula
Rusiji mir, koji je potpisan 3. marta 1918. godine u Brest
Litovsku.
Krajem oktobra i u novembru 1917. godine Centralne
sile su uspjele probiti Italijanski front kod Kobarida i
izvršiti prodor do rijeke Piave.
Tokom 1918. godine počeo je raspad u taboru Centralnih
sila. Nezadovoljstvo naroda, dezerterstvo i pobune u
vojsci i mornarici, slaba ishrana i loše naoružanje, učinili
su bezizglednim dalje vođenje rata. Na opadanje morala
u vojnim snagama Centralnih sila utjecao je i dokument
“14 tačaka” američkog predsjednika Thomasa Woodrow
Wilsona, u kojima je predložio samoopredjeljenje naroda
Evrope i trajni mir. U njima je dao plan poslijeratnog
uređenja svijeta i načela međunarodnih odnosa.
Razglednice iz I svjetskog rata: 1) Njemačka; 2) Britanska; 3) Francuska; 4) Američka. Šta mislite, kakvu
poruku nosi svaka od ovih razglednica? Koja vas se najviše dojmila?
Francuski vojnici pred zarobljenim njemačkim tenkom
71
 Historija IV Prvi svjetski rat (1914-1918)

Proširimo znanje
Tad se sunovrati žega u naše rupe kao kakva magla, vlažna i sparna, i jednog od
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - ovih dana kasna ljeta padne Kat, kad je pošao po jelo. Nas smo dvojica sami. Povijem
mu ranu: čini se, da je goljen razmrskana. Hitac je u kost, i Kat stenje očajno: “Baš
...Mjeseci odmiču. Ovo ljeto 1918. najkrvavije je i najteže. Dani su kao anđeli u
sada - baš sada.”
zlatu i u plavetilu nedohvatni iznad prstena poništenja. Ovdje znade svatko, da
ćemo izgubiti rat. O tome se mnogo ne govori; pomičemo se natrag; više nećemo moći Tješim ga. “Tko zna, kako će još dugo ova nevolja trajati. A ti si bar spašen.”
u navalu iza ove velike ofanzive, nemamo više ni ljudi ni municije. Erich Maria Remarque, Na zapadu ništa novo, Zagreb, 1929.
Ali vojna traje dalje, - umiranje traje dalje.
Ljeto 1918. - Nikad nam se život, u svom siromašnom obliku, nije tako poželjnim
učinio kao sada; - crven, brbljav mak na livadama uz naše nastambe, glatki kukci
PITANJA I ZADACI
na vlatima travki, tople večeri u polutamnim, hladnim sobama, crno tajanstveno
drveće sutona, zvijezde i romon vode, snovi i dugi san, - oh, živote, živote, živote! Koji su glavni frontovi formirani u Evropi?
Ljeto 1918. - Nikad se u šutnji nije toliko podnijelo kao sada u času polaska na Navedite glavne operacije na njima.
frontu. Izronile su divlje glasine o primirju i miru; one bičuju; zbunjuju srca i čine
Razmislite i uporedite stanje vojske na frontovima i pozadini.
polazak težim nego ikad prije!
Pogledajte neke od razglednica iz rata. Šta mislite, koliki su utjecaj imali propagandni plakati i razglednice?
Ljeto 1918. - Nikad život nije gorči i užasniji, nego li u satima vatre, kad blijeda
lica leže u blatu, ruke se grče prema jednom jedinome: “Ne! Ne! Ne, još sada ne! Ne
još sada , u zadnjem času!”
Ljeto 1918. - Lahor nade, koji ćarlija preko popaljenih polja, bijesna vrućica
nestrpljenja, razočaranja, najbolnija jeza smrti, neprijatno pitanje: Zašto? Zašto se
već ne učini kraj? I zašto leprše ove glasine o kraju?
Toliko imade letača ovdje; i oni su tako sigurni, da podižu hajku već na pojedine
ljude kao na zečeve. Na jedno njemačko lijetalo dolazi najmanje pet engleskih i
amerikanskih. Na jednoga njemačkog gladna i umorna vojnika u jarku dolazi pet
snažnih, svježih u neprijateljskom jarku. Na jedan njemački komis dolazi preko
pedeset konzervi mesa. Mi nismo potučeni, jer mi smo kao vojnici bolji i iskusniji, mi
smo od mnogostruke premoći jednostavno zgnječeni i nazad potisnuti.
Nekoliko kišovitih tjedana leži iznad nas - sivo nebo, siva kaljužasta zemlja, sivo
umiranje. Kad se vozimo u jarke, prodire nam vlaga kroz kabanice u odijelo; - i
tako je kroza sve vrijeme vani. Mi se ne osušismo. Tko još čizme nosi, zaveže ih gore
vrećama za pijesak, da ilovačasta voda tako brzo u njih ne prodre. Puške rđaju,
uniforma okruti, sve je tekuće i raskvašeno, kapljevita, vlažna uljasta masa zemlje,
na kojoj stoje žute mlake, sa spiralnim crvenim mrljama krvi, i u koju tonu mrtvi,
ranjeni, preživjeli.
Oluja šika preko nas, tuča granatnih krhotina trga iz ove zbrke sive i žute sitne
djetinje krikove pogođenih i za noći stenje rastrgani život, mučno i teško, prema
šutnji.
Naše su ruke zemlja, naša su tjelesa ilovača, a naše oči kaljuže kiše. Već ne znamo,
da li još živimo.

72 73
 Historija IV
Nezadovoljstvo ratom i revolucija u
Rusiji
Ratni napori od 1914. do 1917. godine u velikoj
mjeri su dezorijentisali državni aparat i privredu Rusije,
koja je na frontu doživjela teške poraze. To je utjecalo
na nezadovoljstvo u zemlji, posebno radništva, pa je
u pobuni radnika i vojnih garnizona u glavnom gradu
Petrogradu (današnji Sankt Petersburg) za nekoliko dana
srušeno višestoljetno Rusko carstvo. Pobuna je počela
15. februara po julijanskom, odnosno 3. marta 1917.
godine po gregorijanskom kalendaru. Ruski car Nikolaj
II Romanov bio je prisiljen da abdicira, a vlast preuzima
Privremena vlada. U julu 1918. godine, bjelogardejci su
Nikolaj II Romanov zaprijetili Jekaterinburgu u Sibiru, gdje je bivši ruski car
Nikola II bio zatvoren. Po nalogu Lenjina cijela carska
porodica je u noći 17. jula 1918. godine bila ubijena.
Privremena vlada je pokazala da nije u stanju riješiti sve
nagomilane probleme, a utjecaj boljševika-komunista, koji
su obećali sklapanje mira, zemlju seljacima i poboljšanje
položaja radništva stalno je rastao. Njih je predvodio
Vladimir Ilyich Ulyanov Lenin (Vladimir Iljič Uljanov
Lenjin, 1870-1924.) koji je izložio program po kojem je
u Rusiji trebalo provesti komunističku revoluciju koja
će srušiti postojeću vlast i omogućiti da je preuzmu
boljševici, odnosno sovjeti u kojima su oni imali većinu.
Porodica posljednjih Vojne snage Privremene vlade su 24. oktobra (po
Romanova julijanskom, 7. 11. po gregorijanskom kalendaru) napale
vojne snage sovjeta. Time je u Petrogradu izbila opća
oružana pobuna, koja se proširila na druge gradove.
Boljševici su u Petrogradu uspjeli zauzeti najvažnije
državne institucije, svrgnuti Privremenu vladu i proglasiti
vlast sovjeta.
Na izborima provedenim nakon preuzimanja vlasti,
boljševici nisu pobijedili. Da bi se održali na vlasti uveli
su diktaturu.
Nakon revolucije Rusija je istupila iz rata i 3. marta
1918. godine u Brest Litovsku sklopila privremeni mir
sa Centralnim silama. Po njegovim odredbama morala
se odreći nekih područja (Estonije, Kurlandije, Letonije,
Litve, Poljske...), a morala je priznati nezavisnost Finske
Lenjin i Ukrajine.
74
Prvi svjetski rat (1914-1918)
Međutim, mira u Rusiji nije bilo. Uskoro je započeo građanski rat, u kojem su se protiv
sovjetske vlasti borili carski generali kao i snage koje su bile protiv boljševičke vlasti, tzv.
Bijeli. Njih su pomagale Velika Britanija i Francuska, a na njihovu stranu je stala i Poljska,
čiji je cilj bio da pripoji ukrajinska i bjeloruska područja.
Oktobarska revolucija u Rusiji potakla je slične pokrete u mnogim evropskim
državama.
Carevo najmlađe dijete, sin Aleksej, bolovao je od hemofilije. Čineći sve što je u
njenoj moći da ga spasi, carica Aleksandra Fedorovna je sklopila prijateljstvo sa
čudakom Grigorijem Rasputinom. On se smatra za jednu od najkontroverznijih
ličnosti ruske historije. Ljudima na dvoru je smetao njegov utjecaj na caricu i cijelu
porodicu, pa su ga nekoliko puta pokušali ubiti. To im je uspjelo nakon što su ga
istukli, pucali u njega i bacili u rijeku. Najčudnije je bilo to, da je umro od utapljanja
a ne od batina i metaka.
Grigori Rasputin (1864 - 1916)
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Lenjinov govor na II sveruskom kongresu sovjeta, tekst dekreta sovjetske vlade
o miru od 8. novembra (26. oktobra) 1917. godine
Pitanje mira je goruće pitanje, bolno pitanje današnjice. O njemu je mnogo
govoreno, napisano i vi svi ste, vjerovatno, o njemu mnogo diskutovali. Zbog toga mi
dozvolite da pređem na čitanje deklaracije, koju će od vas izabrana vlada izdati.
Deklaracija o miru
...Radnička i seljačka vlada stvorena revolucijom od 24/25. oktobra koja se oslanja
na Sovjete radničkih, vojničkih i seljačkih deputata, mora smjesta započeti pregovore
o miru. Naš apel mora biti upućen i vladama i narodima. Mi ne možemo ignorisati
vlade, jer se time otežava mogućnost zaključenja mira, a narodna vlada tako ne smije
da radi ali mi nemamo nikakvog prava da se istovremeno ne obratimo i narodima.
Svuda se vlade i narodi međusobno razilaze. I zato smo mi dužni da pomognemo
narodima da se umiješaju u pitanje rata i mira. Mi ćemo, svakako, svestrano
75
 Historija IV Prvi svjetski rat (1914-1918)

braniti sav naš program mira bez aneksija i kontribucija. Mi nećemo odstupati od Rezultati i posljedice rata
njega, ali mi moramo izbiti iz ruku naših neprijatelja mogućnost da nam kažu da
su njihovi uslovi drukčiji i da zato oni nemaju radi čega da sa nama pregovaraju. U toku 1918. godine na svim frontovima saveznici
Ne, mi moramo da ih lišimo te povoljne mogućnosti i da ne iznosimo naše uslove su prešli u opću ofanzivu. Britanci su u Maloj Aziji
ultimativno. Zato je i unesen stav o tome da ćemo mi razmotriti sve uslove mira i sve pobijedili Osmansko carstvo i zauzeli Palestinu, Siriju
prijedloge. Da ćemo razmotriti još uvijek ne znači da ćemo prihvatiti... i Mesopotamiju, pa je ono uskoro kapituliralo. Na
...Mi predlažemo primirje od tri mjeseca, ali ne odbijamo ni kraći rok, kako bi Zapadnom frontu saveznici su u oktobru pokrenuli veliku
iscrpljena vojska mogla slobodno da predahne bar za neko vrijeme, a osim toga kako ofanzivu, pa je Austro-Ugarska kapitulirala 4. a Njemačka
bi se u svim kulturnim zemljama sazvale narodne skupštine da pretresu uslove. 11. novembra 1918. godine.
Predlažući hitno zaključenje primirja, mi se obraćamo svjesnim radnicima onih Gubici ljudstva i materijala, kao i civilnog stanovništva
zemalja koje su mnogo učinile za razvitak proleterskog pokreta... u Prvom svjetskom ratu dostigli su ogromne razmjere.
Tome su doprinijeli angažovanje masovnih armija, kao i
...Radnički pokret će pobijediti i prokrčiti put ka miru i socijalizmu.
upotreba novih tehničkih i borbenih sredstava (mitraljez,
(Dug buran aplauz) artiljerija, tenkovi, avioni, bojni otrovi...). Osim toga
Fuad Slipičević, Prvi svjetski rat 1914. - 1918., Sarajevo 1957. veliki gubici uzrokovani su odlaskom u zarobljeništvo,
epidemijama i nedostatkom namirnica. Od oko 70 miliona
mobilisanih, ubijeno je ili umrlo od rana i bolesti i gladi
oko 20, a ranjeno 18 miliona vojnika.

RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA Radost u Parizu pred

država poginuli ranjeni nadolazećim, dugo očekivanim
boljševizam - skup Lenjinovih učenja o borbi radničke klase i njene predvodnice, komunističke partije; pristalica Austro-Ugarska 1 200 000 3 260 000 mirom
boljševizma naziva se boljševik
Francuska 1 385 000 3 044 000 Vijest o miru se munjevito proširila kroz
dekret - odluka ili rješenje, naredba
Italija 460 000 947 000 cijeli svijet. Novine i telegrami su pisani
sovjet - savjet
Njemačka 1 808 000 4 247 000 i susjedi su sa radošću jedni drugima
saopćavali radosnu vijest.
Rusija 1 700 000 4 950 000 U Parizu francuski, britanski i američki
SAD 115 000 206 000 vojnici su sa građanima Pariza formirali
Osmansko carstvo 325 000 400 000 spontano povorku kroz grad. U Londonu
PITANJA I ZADACI su žene i djeca plesali na ulicama.
Velika Britanija 947 000 2 122 000
Gubici u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)
Koji su bili uzroci Oktobarske revolucije u Rusiji 1917. godine?
Kakve je ona imala posljedice za Rusiju i svijet?
Rat, koji je trajao više od četiri godine, uzrokovao je
Kada je Rusija sklopila privremeni mir sa Centralnim silama? duboke promjene u teritorijalnom statusu i političkim
Kakve posljedice je on imao? ustanovama. Pokrenuo je i kolonijalni svijet, što je
dovelo do potkopavanja prevlasti Evrope nad azijskim
zemljama.
Poraz centralnih sila promijenio je političku kartu
Evrope. Na području koje je 1914. godine bilo područje
četiri velika carstva, Ruskog, Njemačkog, Austro-
Ugarskog i Osmanskog nastalo je deset država.

76 77
 Historija IV
Gotovo cijeli Zapadni front je obilježen
grobljima i spomenicima koji podsjećaju
na poginule u ratu. U francuskom
nacionalnom mauzoleju kod Verdena
nalaze se ostaci oko 130 000 nepoznatih
francuskih i njemačkih vojnika. U dolini
Some nalazi se oko 4 110 britanskih
grobalja.
Jednostavan križ je obilježavao grob
vojnika. Mnogi su bili razneseni od
artiljerije i nisu više mogli biti prepoznati.
Na njih se sjeća na manifestacijama
posvećenim neznanim vojnicima.
Tomas Vudro Vilson je prije nego
{to je 1912. izabran za predsjednika
SAD-a bio poznati profesor. Kao
ratni vo|a bio je vjeran principima
i u tome dosqedan. Ipak, nije mogao
ubijediti ameri~ki Kongres da SAD
pristupe Dru{tvu naroda, da bi se u
budu}nosti izbjegle opasnosti rata.
Za svoja nastojawa za mir u Evropi
Vilson je 1919. godine dobio Nobelovu
nagradu za mir.
 25 dr`ava sa pet kontinenata, ali bez Sovjetske Rusije.
http://en.wikipedia.org/wiki/
Treaty_Versailles
78
Hrvatske i slovenske zemlje pripremale su se na
ujedinjenje sa Srbijom da bi osnovale jugoslavensku
državu. Austrijski Nijemci i Mađari su se razdvojili i
formirali dvije države, Austriju i Mađarsku. Na granicana
Srednje i Istočne Evrope počela se obnavljati poljska
država. Baltičke zemlje Litva, Letonija, Estonija i Finska
postale su nezavisne.
Versajski mirovni ugovor. Formirawe
Dru{tva (Lige) naroda
Nakon zavr{etka Prvog svjetskog rata po~ele su
pripreme za odr`avawe mirovne konferencije te
postavqawe uvjeta za sklapawe mira. Glavne sjednice
konferencije odr`ane su u Versaju, gdje je 28. juna 1919.
godine, ta~no pet godina nakon Sarajevskog atentata
potpisan Versajski mirovni ugovor. Bio je to ugovor o
miru izme|u Wema~ke i sila Antante. Mir sa ostalim
pora`enim dr`avama sklopqen je kasnije.
U vrijeme odr`avawa Konferencije, u Evropi su
se {irile socijalne revolucije, najve}im dijelom sa
socijalnim ciqevima, koje su potresale kontinent
od Rusije do Wema~ke i imale prili~an utjecaj na
stavove u~esnika konferencije. Sredi{wa li~nost na
konferenciji je bio ameri~ki predsjednik Tomas Vudro
Vilson, koji je na zasjedawe do{ao ~vrsto uvjeren da }e
se rad konferencije odvijati pod zastavom gra|anske
demokratije, koju je on godinu dana ranije usvojio u
svojih “14. ta~aka”, koje je Evropa u to doba odu{evqeno
pozdravila. Osim definisanih politi~kih koncepata, u
koje treba ubrojiti i ideju o osnivawu Dru{tva naroda,
Vilsonov je autoritet pove}avala i ~iwenica {to je
nastupao kao predsjednik SAD-a, koje su potkraj rata
imale u rukama gotovo polovinu svjetskog kapitala i kod
kojih su bile zadu`ene i najmo}nije dr`ave Antante.
Te{ko}u je predstavqalo i samo pitawe kako
organizovati i konferenciju na kojoj je u~estvovalo
Stvarne odluke donosilo je najprije Vije}e desetorice,
Prvi svjetski rat (1914-1918)
sastavqeno od po dva predstavnika
velikih sila. Nakon {to se Japan,
po{to je bilo udovoqeno wegovim
zahtjevima, povukao odlu~ivalo je
Vije}e ~etvorice, tj. predstavnici
vlada SAD-a, Velike Britanije,
Francuske i Italije. Uz wih radili
su jo{ i odbori a povremeno su se
odr`avali povjerqivi razgovori.
Versajski mirovni ugovor
sadr`avao je odluke koje su se
odnosile na ekonomsko-finansijska,
vojna i politi~ko-teritorijalna
pitawa.
Najprije je 28. juna 1919. godine
zakqu~en mirovni ugovor saveznika
sa Wema~kom. U roku od 30 godina
Wema~ka je morala isplatiti
nadoknadu za {tete po~iwene
ratom. Od toga je trebala isplatiti Jedno od versajskih zasjedawa
saveznicima iznos od 20 milijardi
zlatnih maraka, u raznoj robi i brodovima i vratiti sva zaplijewena dobra na
okupiranim teritorijama. Wema~ka je morala isporu~iti ve}i dio svoje trgova~ke,
ratne i ribarske flote. Pored toga, morala je pet godina graditi trgova~ke brodove
za pobjednice u ratu.
Donijete su i brojne mjere kojima je trebalo oslabiti vojnu mo} Wema~ke. Nije
smjela imati ve}u vojsku niti uvesti op}u vojnu obavezu. Ukinuta je vojna obaveza, a
armija je mogla imati najvi{e 100 000 osoba. Ratna flota je bila svedena na mali broj
brodova. Istovremeno joj je bilo zabraweno da gradi podmornice i dr`i avijaciju.
Morala je Antanti predati ve}inu svog te{kog naoru`awa i obavezati se da }e
uni{titi veliki broj pu{aka. Mirovnim ugovorom oduzeti su joj Alzas i Loren, koje
je ponovo dobila Francuska... Na rok od 15 godina Wema~ka je morala ustupiti Saarsku
i demilitarizirati Rajnsku oblast, u koje je Antanta poslala svoju vojsku. Ipak je
najte`a odredba mirovnog ugovora bila velika ratna od{teta {to ju je Wema~ka
morala isplatiti savezni~kim zemqama...
Ugovor je zapravo bio diktat Antante pobije|enoj dr`avi, koju su proglasili
jedinim krivcem za rat. Wema~ka delegacija nije mogla sudjelovati u izradi ugovora,
ve} su joj uru~ili gotov ugovor i ostavili joj svega nekoliko dana da ga potpi{e.
Mirovni su uvjeti bili vrlo te{ki, a na wima je najvi{e insistirala Francuska.
Svojim strogim odredbama mirovni ugovor se usjekao u svijest wema~ke javnosti kao
“versajski diktat” i ve} je nosio u sebi klicu budu}ih sukoba.
Versajski mirovni ugovor postao je obrazac za sve daqwe ugovore Antante s ostalim
pobije|enim dr`avama: sa Austrijom u Sern @ermenu, u Trianonu s Ma|arskom, u
Neiju s Bugarskom i u Sevru s Osmanskim carstvom.
79
 Historija IV Prvi svjetski rat (1914-1918)

Evropa nakon Prvog svjetskog rata I pored svih nedostataka, Dru{tvo naroda je
predstavqalo zna~ajnu etapu u razvoju me|unarodne
zajednice. Wime su udareni temeqi stvarawu efikasnije
me|unarodne organizacije - Organizacije ujediwenih
nacija.
Ve} 1919. godine izbio je rat izme|u Gr~ke i Turske
(1919-1922). Gr~ka je iskoristila svoj polo`aj ~lanice
Antante i napala Tursku. Rat se zavr{io pobjedom
narodnooslobodila~kih trupa Turske pod vodstvom
Mustafa Kemal-pa{e.

Ataturk Kemal Mustafa, turski vojskovo|a i politi~ar. Bio je u~esnik

Mladoturske revolucije 1908. godine, a istakao se u toku Balkanskih
ratova i Prvog svjetskog rata. Nakon rata je bio vo|a nacionalnog pokreta
za nezavisnost Turske, tvorac i prvi predsjednik Republike (1923.). Po
wegovom planu izvr{ene su zna~ajne reforme, kojima je Turska pretvorena
u modernu evropsku dr`avu. Kemal-pa{a uvodi Parlament, donosi
Ataturk Kemal Mustafa-pa{a
demokratski Ustav, daje pravo glasa `enama i uvodi jo{ noviteta pa je (1880-1938)
1934. godine dobio nadimak Ataturk (otac Turske).

Sistem kojeg je stvorila Pariska mirovna konferencija (po mjestu zasjedawa nazvan
i versajski sistem) bio je daleko od toga na {ta je pretendovao. Poslijeratni svijet je
isuvi{e ure|ivan s gledi{ta pobije|enih i pobjednika a da bi taj svijet mogao `ivjeti
u miru i bez revan{isti~kih te`wi. Tako je versajski sistem od samog po~etka nosio u
sebi klicu budu}ih kriza i novoga svjetskog sukoba.
U vrijeme odr`avawa Mirovne konferencije, na inicijativu ameri~kog predsjednika
Wilsona formirano je Dru{tvo ili Liga naroda, sa sjedi{tem u @enevi. Wegovo
osnivawe imalo je za ciq da se osigura mir i oja~a me|unarodna saradwa. Osnovni
dokument Dru{tva naroda bio je Pakt od 26 ~lanica, koji je prilo`en Versajskom
mirovnom ugovoru. Na osnovu wegovih odredbi ~lanice su se obavezale da }e po{tovati
nezavisnost i integritet i da }e sve sukobe poku{ati rije{iti na miran na~in.
U po~etku, Dru{tvo naroda imalo je uspjeha u rje{avawu mawih sukoba i spre~avawu Nova dr`ava - Republika Turska
lokalnih ratova. U toku svog djelovawa (1919-1939) Dru{tvo naroda nije uspjelo u
svom glavnom zadatku da o~uva mir. Najve}i nedostatak dru{tva naroda bio je u tome
{to donesene odluke nisu bile obavezne za zemqe koje nisu bile wegove ~lanice.

80 81
 Historija IV Prvi svjetski rat (1914-1918)

Pro{irimo znawe RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - diktatura - neograni~ena vlast koja se oslawa na silu, vojsku i policiju
Baltik - podru~je Balti~kog mora, velikog zaliva izme|u Skandinavskog poluotoka i evropskog kopna; glavne
Mirovni ugovor sa Wema~kom, koji je prvi sa~iwen i prvi potpisan, poslu`io
je kao uzor svim drugim ugovorima. Po{to je ceremonija potpisivawa tekstova luke su Kopenhagen, [}e}in, Gdawsk, Riga, Petrograd, Helsinki i [tokholm
mirovnih ugovora objavqena u razli~itim pari{kim dvorcima, ugovori su
dobili imena po wima. Najprije je potpisan ugovor sa Wema~kom u Versaju 28. juna
1919., i to u onoj istoj “Sali ogledala” u kojoj je u januaru 1871. poslije pobjede
Pruske nad Francuskom, progla{eno wema~ko ujediwewe. Zatim su slijedili PITAWA I ZADACI
potpisi ugovora sa Austrijom u dvorcu Sen @ermen, 10. septembra 1919., sa
Bugarskom u Nejiju, 27. novembra 1919., sa Ma|arskom u dvorcu Trijanon 4. juna Koliki su bili gubici u Prvom svjetskom ratu?
1920., i posqedwi sa Turskom u Sevru 10. avgusta 1920. Pobije|ene dr`ave nisu Kako je izgledala politi~ka karta Evrope nakon Prvog svjetskog rata?
bitnije utjecale na sadr`aj mirovnih ugovora: one su morale samo prihvatiti
Koje su nove dr`ave nastale u Evropi?
i potpisati tekstove koje su pripremili pobjednici.
Koje je glavne odredbe sadr`avao Versajski mirovni ugovor?
Wema~ka je po odredbama Versajskog ugovora morala da vrati Francuskoj
oblasti Alzas i Loren koje je pripojila poslije uspje{nog rata 1870-1871. Kojim je mjerama trebalo oslabiti mo} Wema~ke?
Oblast Sar je stavqena pod upravu Dru{tva naroda, s pravom stanovni{tva da [ta su bili ciqevi Dru{tva naroda?
poslije 15 godina odlu~i plebiscitom o daqoj sudbini teritorije: tokom tih
15 godina rudnici ugqa ustupqeni su Francuzima na eksploataciju. Wema~ka se
obavezala da demilitarizuje desnu obalu Rajne u dubini od 50 km. Lijevu obalu
Rajne okupirale su pobjedni~ke vojske kao garanciju za izvr{ewe uslova ugovora, a
na desnoj obali uspostavqena su tri mostobrana: kod Kelna, Koblenca i Majnca.
Stanovni{tvu teritorija Ojpen i Malmedi, uz belgijsku granicu, ostavqeno
je pravo da se plebiscitom izjasni ho}e li ostati Wema~koj, a wema~ka dr`avna
teritorija je presje~ena koridorom niz Vislu do balti~kog mora, ~ime je
slovenskoj dr`avi obezbije|en izlaz na more kod grada Gdawska (Dancig). Gdawsk
je stekao status slobodnog grada i stavqen je pod upravu Dru{tva naroda, ali
je trebao da slu`i kao poqska luka...
Wema~koj su oduzete sve kolonije... Wema~ka vojska ograni~ena je na snage
dovoqne za odr`avawe unutra{weg reda, ali koje nikoga vani nisu mogle
ugroziti: suhozemne trupe mogle su brojati do 100.000 vojnika i 4.000 oficira,
a mornarica ne vi{e od 13.500 mornara i 1.500 oficira; flota nije smjela imati
ve}e ratne brodove i podmornice; bilo joj je zabraweno da dr`i vazduhoplovstvo
i oklopne suhozemne snage.
Andrej Mitrovi}, Vreme netrpeqivih. Politi~ka istorija velikih dr`ava
Evrope 1919-1939., Beograd 1974.

82 83
BiH u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)

1914. Sarajevski atentat, uhapšeni atentatori, Austro-Ugarska objavila

rat Srbiji, uvodi se ratna privreda
1914-1915. Bosna i Hercegovina je neposredno ratno područje
1915. Problem izbjeglica u Bosni i Hercegovini, formiran Jugoslovenski
odbor
1917. Majska deklaracija, Krfska deklaracija
1918. Kraj rata i kraj austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini, koja
ulazi u sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba
1918. U Sarajevu konstituisan Glavni odbor Narodnog vijeća SHS za
Bosnu i Hercegovinu
 Historija IV
Sa suđenja sarajevskim
atentatorima
Za smještaj izbjeglica u početku je na
raspolaganju bilo 60% zemlje. Dva
okružna mjesta, Bihać i Travnik su odmah
u početku popunjeni izbjeglicama, tako
da više nisu imali mogućnosti za prihvat
izbjeglica. Također je i Mostar imao
teškoća da osigura smještaj evakuiranim
iz graničnih područja, dok je u 30 srezova
i ekspozitura nedostajao odgovarajući
smještaj.
Neki srezovi su bili opterećeni dok su
drugi, u kojima su privredni odnosi bili
znatno povoljniji, ostali nedovoljno
iskorišteni. Na aktivnosti izbjeglica
pomoću kojih bi oni mogli osigurati svoje
izdržavanje, moglo se samo djelimično
računati, s obzirom da su veliki dio
izbjeglica predstavljali starci, žene i djeca.
86
Bosna i Hercegovina kao neposredno
ratno područje (1914-1915)
Prisjetimo se sarajevskog atentata...
Vojni sukobi između Srbije i Austro-Ugarske počeli su
austrougarskom ofanzivom na Srbiju, 12. augusta 1914.
godine. Nakon poraza na Ceru, austrougarska vojska se
preko Drine povukla u Bosnu. Srbijanska i crnogorska
vojska su prešle Drinu i ušle u istočnu Bosnu. Za vrijeme
njihovog prodora došlo je do više borbi sa austrougarskom
vojskom, čime je Bosna i Hercegovina postala neposredno
ratno područje. Krajem augusta austrougarska vojska je
uspjela protjerati srbijanske i crnogorske jedinice preko
Drine.
Neposredno nakon početka rata austrougarska
uprava je poduzela represivne mjere prema
bosanskohercegovačkim Srbima. Uzimani su i taoci koji su
svojim životima garantovali za objekte od vojnog značaja.
Svaki incident imao je za posljedicu njihovo pogubljenje.
Zbog antiaustrijske politike u Bosni i Hercegovini je u
toku rata organizirano više sudskih procesa protiv Srba.
Politički sumnjive osobe internirane su u unutrašnjost
Austro-Ugarske. Nakon što su južne i istočne granične
oblasti zemlje postale neposredno poprište ratnih
operacija, veliki dio stanovništva morao je napustiti
svoje domove, dok je s druge strane dio morao biti vojno
evakuisan. Na taj način problem izbjeglica postao je
aktuelan neposredno nakon izbijanja rata.
U ljeto 1915. godine ukupno se izvan njihovog ranijeg
mjesta boravka nalazilo 104 000 izbjeglica. Takvo stanje
potrajalo je sve do jeseni 1915. godine, kada je nakon
uspješne ofanzive Centralnih sila u Srbiji stvorena
mogućnost za njihov povratak. U prvo vrijeme nije
uslijedio masovan povratak izbjeglica u mjesta iz kojih
su izbjegli, jer je transport vojnih jedinica zemaljskom
željeznicom ostavljao malo prostora za civilni saobraćaj,
što je prouzrokovalo nedostatak namirnica u graničnim
srezovima. Istovremeno je nedostajao prostor za smještaj
jer je veliki dio objekata bio uništen, pa su poduzete
aktivnosti da se on osigura.
BiH u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)
U martu 1915. pri Zemaljskoj vladi osnovan je Departman za izbjeglice, kojem je
povjereno zbrinjavanje izbjeglica i evakuisanih. Vremenom se broj izbjeglih smanjio, pa
je na taj način bilo moguće u oslobođenim krajevima osigurati radnu snagu potrebnu za
oživljavanje privrednog života.
Broj razorenih, odnosno oštećenih stambenih i privrednih objekata iznosio je 5 000
useljivih i 10 000 neuseljivih. Uprava se morala ograničiti na to da stambene manje
oštećene objekte osposobi za nužni smještaj, a da se izgradnja novih objekata provede u
vidu izgradnje blokova stambenih kuća.
Nedostatak radne snage na poljima mogao je samo djelimično biti prevladan. Kasni
povratak izbjeglica doprinio je da je veliki dio zemlje ostao neobrađen. Iz ostatka sredstava
veliki dio je iskorišten za snabdijevanje ugroženog stanovništva, nabavljena je garderoba
i veš, obuća i ćebad.
Zbog posljedica rata u Bosni i Hercegovini je uvedena ratna privreda.
Bosanskohercegovačko stanovništvo moralo je za potrebe vojske staviti na raspolaganje
vozila, vučnu i tegleću stoku, osigurati smještaj i snabdijevanje.
Ratna razaranja na području vojnih operacija, vojne mobilizacije, izbjeglištvo
evakuacije i internacije izazvali su velike poremećaje u privredi zemlje. Proizvodnja u
većini industrijskih preduzeća i rudnika nije dostizala predratnu, a u mnogim slučajevima
je bila prepolovljena ili potpuno prekinuta. Usljed nedostatka radne snage tokom rata
poljoprivredna proizvodnja organizovana je na principu prinudnih akcija. Saznanje da će
rat dugo trajati primoralo je nadležne organe u poduzimanju brojnih mjera za racionalno
trošenje postojećih zaliha i osiguranje snabdijevanja stanovništva.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Svojom proizvodnjom Bosna i Hercegovina ni u mirno doba nije mogla zadovoljiti
potrebe za žitaricama, tako da je svake godine velika količina morala bila uvožena.
Izbijanjem rata, zemlja se našla pred velikim problemima u ishrani stanovništva.
Saznanje da će rat dugo trajati primoralo je nadležne organe da poduzmu
brojne mjere za racionalno trošenje postojećih zaliha i osiguranje snabdijevanja
stanovništva. Posebna pažnja posvećena je proljetnoj sjetvi 1915., u koju su se trebali
uključiti sigurnosni organi u zemlji. Također su na sjetvi trebale učestvovati izbjeglice,
koje su primale pomoć za izdržavanje iz zemaljskih sredstava.
Za provođenje proljetne sjetve posebno važnu ulogu dobila je žandarmerija, kojoj
su date upute za način njenog provođenja. Oranje i sjetvu trebalo je provoditi mobom,
pa je u svakom naselju sva radno sposobna muška i ženska radna snaga morala
pomagati. Muška radna snaga trebala je pomagati kod oranja, drljanja i sijanja, a
ženska kod vođenja pluga, plijevljenja korova. Nije se smjelo desiti da zbog nedostatka
sjemena zemljište ostane neobrađeno, pa su poljoprivrednici jednog mjesta bili dužni
pomagati drugima, a ustupljeno sjeme moralo je biti vraćeno nakon žetve. Za sjetvu
potrebna oprema, plugovi, drljače… morali su biti u dobrom, radnom stanju, sve
87
 Historija IV BiH u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)

potrebne popravke trebalo je izvršiti prije sjetve. U nedostatku poljoprivredne radne Bosanci i Hercegovci na frontovima
snage za obavljanje sjetve angažovani su i zarobljenici, koji su raspoređivani od (1914-1918)
strane nadležnih sreskih i okružnih sudova. Pored toga bilo je dozvoljeno angažovanje
školske djece kod lakših poljoprivrednih radova, a nadgledanje i kontrola ovih mjera Nakon mobilizacije 1914. godine bosanskohercegova~ke
povjerena je nastavnom osoblju. jedinice su iz wihovih mirnodopskih garnizona upu}ene
Veliki značaj koji je u datim uvjetima imalo snabdijevanje domaćeg stanovništva na razne frontove. U toku rata bosanskohercegova~ki
povrćem, uz činjenicu nedovoljne iskorištenosti, ponukalo je nadležne organe da zemaqski pripadnici raspore|eni su u sastav osam
poduzmu inicijativu za sadnju povrća, o čemu su donijete potrebne odredbe. Poseban bosanskohercegova~kih pje{adijskih pukova i osam
značaj pridavan je snabdijevanju Sarajeva, pa je upućen poziv stanovnicima, da se lova~kih bataqona, ali su anga`ovani i u okviru drugih
sve obradive parcele u gradu zasade povrćem. U tu svrhu cijeli grad je podijeljen jedinica zajedni~ke vojske.
u dvadeset područja i stavljen pod nadzor komisija koje su trebale nadgledati U toku Prvog svjetskog rata
obavljanje sjetve. One su obilazile pojedine parcele radi kontrole obavljenih radova, a bosanskohercegova~ki pje{adijski
pukovi i bosanskohercegova~ki
za nepoštovanje termina vlasnici su podlijegali kaznenim mjerama. Ukoliko vlasnik
lova~ki bataqoni primili su
obradivog zemljišta izjavi da nije u stanju da zemljište obradi, na osnovu Zakona ukupno oko 36 000 medaqa za
o privrednim mjerama za vrijeme rata gradska općina je bila obavezna sama hrabrost. Broj dodijeqenih medaqa
provesti obradu toga posjeda, pri čemu su joj od strane Zemaljske vlade stavljani bosanskohercegova~kim vojnicima
na raspolaganje pogodni organi, kao i vojne pomoćne snage. Analogno ovoj odredbi najboqi je pokazateq wihovih
donijeta je naredba i za ostala mjesta u zemlji. vojni~kih osobina.
Arhiv Bosne i Hercegovine, Zajedničko ministarstvo finansija, 1915., 8.820.
Wirtschaftliche Massnahmen der Landesregierung für Bosnien und Hercegovina
während des Krieges (bis Mai 1915.). Im Auftrage der Landesregierung verfasst
von Dr Stephan Fodor, Regierungssekretär, Zemaljska vlada za BiH Zajedničkom
ministarstvu finansija, 16. august 1915.
Su|ewe uhap{enim komitima

U vojnim operacijama na Balkanskom frontu

RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA u~estvovale su od bosanskohercegova~kih jedinica
tre}i bataqoni bosanskohercegova~kih pukova, koji
analogno - slično, podudarno
su se nalazili u sastavu 48. pje{adijske divizije. U
racionalan - razuman, promišljen
borbama u Srbiji kod Bukve 25. novembra 1914. istakao
represivne mjere - kaznene mjere radi zastrašivanja se Gojkomir Glogovac, koji je odlikovan ordenom Marija
internacija - ograničenje slobode kretanja Terezija i dobio je plemi}ku titulu - imenovan je prvim
bosanskim vitezom vojske, dobiv{i titulu barona. Gojkomir Glogovac

U prvoj ratnoj godini bosanskohercegova~ke jedinice

PITANJA I ZADACI
U kojem je periodu Bosna i Hercegovina bila neposredno ratno područje?
Koje su represivne mjere protiv bosanskohercegovačkih Srba poduzeli austrougarski organi?
Kakvo je bilo privredno stanje u zemlji?
Objasnite na koji su način provođeni oranje i sjetva.
Kakvu su ulogu imali učenici u toku sjetve?
pretrpjele su velike gubitke na Isto~nom frontu i u borbama u Karpatima. U drugoj
i tre}oj ratnoj godini bosanskohercegova~ke jedinice raspore|ene su i anga`ovane na
Balkanskom, Isto~nom i Jugozapadnom frontu.
Na isto~nom frontu u toku 1916. godine bosanskohercegova~ke jedinice ratovale
su sa promjewivim uspjehom, podnose}i velike `rtve za vrijeme qetne ruske ofanzive.
U borbama na Italijanskom rati{tu, bosanskohercegova~ke jedinice isticale su se
ratnim podvizima. Drugi bosanskohercegova~ki puk
uz velike `rtve osvojio je sna`no utvr|eni vis Monte 
Meleta. www.austro-hungarian-army.co.uk

88 89
 Historija IV
Tokom 1917. godine najve}i broj jedinica iz Bosne
i Hercegovine anga`ovan je na Italijanskom frontu,
gdje su u jesewoj ofanzivi Centralnih sila imale va`nu
ulogu.
Godine 1918. polo`aj Centralnih sila se pogor{avao,
a moral stanovni{tva u pozadini je sve vi{e opadao.
Posqedica toga bila je pojava da je do{lo do raspada
armije, posebno tamo gdje su nacionalne i socijalne
ideje bile prihva}ene od qudstva, {to se ispoqavalo
u pobunama, dezerterstvu i formirawu grupa iz redova
dezertera i vojnika koji su prekora~ili odsustvo.
Broj dezerterstava, kao i pobuna na ju`noslavenskom
prostoru znatno se uve}ao.
Ratni zamor i ~e`wa za povratkom ku}i, pri kraju
rata, kod vojnika je porasla brigom za porodicu i
nesigurnom budu}no{}u {to je dovodilo do sve vi{e
Spomenik bh. vojniku u Kqu~u dezertirawa. Krajem oktobra do{lo je do masovnog
dezertirawa vojnika 4. bosanskohercegova~kog puka,
sa obja{wewem da je je car u manifestu narodima
Monarhije zaboravio wihovu domovinu, pa zbog toga
nema smisla da se i daqe bore.
Kad je rije~ o ocjeni oru`anih formacija u ratu
ili gubicima, u istra`ivawima te problematike
najzna~ajniju ulogu ima statistika. U toku Prvog svjetskog
rata u Bosni i Hercegovini je ukupno mobilisano oko
300 000 vojnih obveznika. Od bosanskohercegova~kih
zemaqskih pripadnika u toku rata u uniformi je smrtno
stradalo najmawe 38 000 osoba. Prosje~ni gubici za
cijelu Bosnu i Hercegovinu iznosili su 12% od ukupnog
broja vojno anga`ovanih osoba, ali su neki rejoni vi{e
stradali od drugih (Bawa Luka, Srebrenica, Bile}a,
Fo~a, Mostar, Bugojno, Prozor...).
U Prvom svjetskom ratu u Bosni i Hercegovini od
Spomenik na Rombonu (Italija) mobilisanih vojnih obveznika, registrovano je oko 52 000
koji je posve}en austrijskim i
bosanskim vojnicima
rawenih ili oboqelih, u prosjeku svaki {esti. Od toga
12 700 su ostali invalidi, ili u prosjeku svaki ~etvrti.
PITAWA I ZADACI
Koliko se bosanskohercegova~kih jedinica nalazilo u okviru austrougarske armije u toku Prvog svjetskog
rata?
Na kojim frontovima su se borili bosanskohercegova~ki vojnici?
Kolike su gubitke u ratu imale bosanskohercegova~ke jedinice?
90
BiH u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)
Bosna i Hercegovina i jugoslavensko pitanje. Uključenje BiH u
sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS)
Prvi svjetski rat donio je jugoslavenskim narodima velike patnje i stradanja, ali je i
otvorio realne mogućnosti za stvaranje zajedničke države.
Glavni nosioci jugoslavenskog programa bili su srbijanska vlada i Jugoslavenski odbor.
Vladajući krugovi Srbije su se u načelu izjašnjavali o stvaranju jugoslavenske države
prostim proširenjem granica Kraljevine Srbije na Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Južnu
Dalmaciju, Vojvodinu i Srijem.
Drukčiji stav na ujedinjenje južnoslavenskih naroda imali su političari iz južnoslavenskih
zemalja u okviru Austro-Ugarske. Oni su na početku rata izbjegli u inostranstvo i 1915.
godine osnovali Jugoslavenski odbor, čije je sjedište bilo u Londonu. Smatrali su da se
treba izvršiti ujedinjenje u jugoslavensku državu, koja bi bila stvorena na najdemokratskiji
način.
Tokom 1917. godine, došlo je do življih političkih kretanja u Monarhiji. Sve
južnoslavenske političke grupe, predstavljene u Bečkom parlamentu, ušle su u
Jugoslavenski klub, koji je 30. maja 1917. izdao tzv. Majsku deklaraciju kojom se tražilo
stvaranje treće države u okviru Austro-Ugarske.
Članovi Jugoslavenskog odbora i srbijanske vlade su smatrali da bi pred saveznike trebalo
izaći sa zajedničkim programom. Do pregovora je došlo na Krfu, 20. jula 1917. godine.
Sa ovog sastanka objavljena je Deklaracija, u kojoj su učesnici u pregovorima izjavili da
žele po okončanju rata formirati slobodnu, nacionalnu i nezavisnu državu Srba, Hrvata
i Slovenaca. U Deklaraciji se predviđalo da buduća država bude ustavna, demokratska i
parlamentarna monarhija sa dinastijom Karađorđevića na čelu. Deklaracijom su rješena
i druga pitanja - ravnopravnost vjeroispovjesti, ravnopravnost pisma (ćirilice i latinice),
izjednačavanje kalendara, izgled grba i državne zastave...
Ratni događaji, koji su se u toku 1918. godine razvijali na štetu Centralnih sila,
nagovijestili su da se bliži raspad Austro-Ugarske monarhije. U takvim okolnostima
jugoslavenski političari su u Zagrebu, 8. oktobra 1918. godine osnovali Narodno vijeće
Slovenaca, Hrvata i Srba, kao političko tijelo naroda koji žive u Hrvatskoj i Slavoniji s
Rijekom, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Istri, Trstu, Kranjskoj, Goričkoj, Štajerskoj,
Koruškoj, Bačkoj, Banatu, Baranji i Međimurju.
Na sjednicama, održanim u Zagrebu od 17. do 19. oktobra Narodno vijeće SHS se
konstituisalo u centralni organ Države Slovenaca Hrvata i Srba. U plenum Narodnog
vijeća SHS iz Bosne i Hercegovine je ušlo 18 predstavnika.
Definitivno oformljenje Države SHS uslijedilo je 29. oktobra 1918. nakon odluke
Hrvatskog sabora o raskidanju svih državno-pravnih veza Trojedne Kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije sa Kraljevinom Ugarskom i Austrijskom carevinom i pristupanju
državi Slovenaca, Hrvata i Srba.
91
 Historija IV
Nakon povratka bosanskohercegovačkih delegata iz Zagreba, 31. oktobra je u
Sarajevu konstituisan Glavni odbor Narodnog vijeća SHS za Bosnu i Hercegovinu,
kojem je general Stjepan Sarkotić, posljednji austrougarski poglavar Bosne i
Hercegovine, 1. novembra 1918. predao vlast.
Trećeg novembra imenovana je prva bosanskohercegovačka Narodna (Zemaljska)
vlada, koja je imala deset resora.
Unutrašnje i vanjsko-političke teškoće, u kojima se nalazila Država SHS požurivale su
Narodno vijeće da rješenje potraži u stvaranju jugoslavenske države.
Na sjednici održanoj u Zagrebu 24. novembra, usvojen je zaključak u kojem je
istaknuta potreba da se što prije sprovede ujedinjenje Države SHS sa Kraljevinama
Srbijom i Crnom Gorom, i da se ono ostvari zajedničkim sporazumom u kojem bi se
precizirala pitanja privremenog uređenja nove države, način formiranja ustavotvorne
skupštine i donošenje ustava.
S tim ciljem je Narodno vijeće izabralo delegaciju od 28 članova, koja je 27. novembra
otputovala u Beograd na pregovore sa vladom kraljevine Srbije.
U međuvremenu, Velika narodna skupština Vojvodine održana u Novom Sadu 25.
novembra 1918., proglasila je ujedinjenje sa Srbijom, a dan kasnije je u Podgorici istu
odluku donijela crnogorska Velika narodna skupština.
92
BiH u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)
Članovi delegacije su se u Beogradu našli pod velikim pritiskom, pa su morali
odustati od uputstva da insistiraju na federativnom uređenju buduće države.
Delegacija je 1. decembra 1918. podnijela regentu Aleksandru Karađorđeviću tzv.
Adresu, u kojoj su ga pozvali da u ime kralja Petra preuzme vlast u cijeloj zemlji,
i izrazili želju da se ostvari ujedinjenje Države SHS sa Srbijom i Crnom Gorom u
jedinstvenu državu Srba, Hrvata, Slovenaca i da se sa predstavnicima vlade Srbije i
narodnih stranaka Srbije i Crne Gore formira jedinstveno Narodno predstavništvo i
jedinstvena vlada.
Odgovarajući na Adresu, Aleksandar je dao izjavu kojom se proglašava ujedinjenje
Srbije sa zemljama nezavisne Države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo
Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tako je Bosna i Hercegovina, kao sastavni dio Države Slovenaca, Hrvata i Srba, ušla u
sastav nove jugoslavenske države.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Krfska deklaracija
Država Srba, Hrvata i Slovenaca poznatih i pod imenom Južnih Slavena ili
Jugoslavena, bit će slobodna nezavisna Kraljevina s jedinstvenim teritorijem i
jedinstvenim državljanstvom. Ona će biti ustavna, demokratska i parlamentarna
monarhija na čelu sa dinastijom Karađorđevića, koja je dala dokaza, da se s idejama
i osjećajima ne dvoji od naroda i da stavlja narodnu slobodu i volju iznad svega.
Država ova zvat će se: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca a vladalac: Kralj Srba,
Hrvata i Slovenaca.
Ona će imati jedan državni grb, jednu državnu zastavu i jednu krunu. Ovi državni
amblemi bit će sastavljeni iz naših posebnih amblema. Državna cjelina obilježavat
će se državnim grbom i državnom zastavom. Državna zastava, kao simbol jedinstva,
isticat će se na svim nadleštvima Kraljevine.
Posebne zastave, srpska, hrvatska i slovenačka, ravnopravne su i mogu se isticati
i slobodno upotrebljavati u svim prilikama javnog života i kod svih vlasti.
Sva tri narodna imena, Srbi, Hrvati i Slovenci, potpuno su ravnopravna na cijeloj
teritoriji Kraljevine, i svako ih može slobodno upotrebljavati u svim prilikama javnog
života i kod svih vlasti.
Obje azbuke ćirilica i latinica, također su potpuno ravnopravne i svako ih slobodno
može upotrebljavati na cijeloj teritoriji Kraljevine. Sve državne i samoupravne vlasti
dužne su i u pravu upotrebljavati i jednu i drugu azbuku, saobražavajući se u tome
želji građana.
Sve priznate vjeroispovijesti vršit će se slobodno i javno. Pravoslavna, katolička i
muslimanska vjeroispovijest, koje su po broju sljedbenika najjače u našem narodu,
bit će jednake i ravnopravne prema državi.
93
 Historija IV BiH u Prvom svjetskom ratu (1914-1918)

Na osnovu ovih principa zakonodavac će se starati da se čuva i održava

konfesionalni mir, koji odgovara duhu i prošlosti cjelokupnog našeg naroda.
11. Svi građani (državljani) na cijeloj teritoriji jednaki su i prema državi i pred
zakonom ravnopravni.
13. Ustav, koji će po zaključenju mira donijeti Ustavotvorna Skupština izabrana
na osnovi općeg i jednakog prava glasa, bit će osnova cijelom državnom životu, izvor
i utok svih vlasti i prava, i po njemu će se uređivati cjelokupni državni život.
...Ustav se mora primiti u cjelini, u Ustavotvornoj Skupšini, brojno kvalifikovanom
većinom.
I Ustav i drugi zakoni, koje bude donijela Ustavotvorna Skupština, stupaju u život
kada ih Kralj sankcioniše.
Tako ujedinjeni narod Srba, Hrvata i Slovenaca sastavljao bi državu, koja bi
brojala oko 12 miliona državljana. Ona bi bila garancija narodne nezavisnosti i
svestranog narodnog kulturnog napretka...

Dano na Krfu 7. (20.) jula 1917. godine

Predsjednik Jugoslavenskog Odbora Predsjednik Ministarskog savjeta

Dr. Ante Trumbić Nik. P. Pašić,
Ministar inostranih djela
Kraljevine Srbije

Prva i posljednja stranica Krfske deklaracije

Ferdo Šišić, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,
1914-1918., Zagreb 1920.

RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA PITANJA I ZADACI

deklaracija - izjava, objava
Kada je formiran Jugoslavenski odbor? Za šta se on zalagao?
resor - povjerenstvo u vladi
plenum - termin ustaljen na konferencijama koji služi za definisanje dijela konferencije na kojem su prisutni svi Kako je formirana Država Slovenaca, Hrvata i Srba?
pozvani Kako je došlo do stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS)?

94 95
Svijet između dva svjetska rata (1918-1939)

1918/1919. Revolucija u Njemačkoj

1919. Intervencija kapitalističkih država u SSSR-u
1919/20. Revolucije u Mađarskoj i Italiji, fašistički pokret Benita
Mussolinija
1919-1922. Grčko-turski rat, stvorena moderna turska država
1921. Otkrivena stara civilizacija Mohendžo-Daro
1922. Howard Carter otkrio Tutankamonovu grobnicu
1923. Walt Disney napravio prvi animirani film
1924. Otkriveno talasno kretanje atoma
1927. Snimljen prvi zvučni film
1928. Fleming otkrio penicilin
1926-1937. Građanski rat u Kini
1929. Prva dodjela nagrade “Oscar”
1930. Prvo svjetsko prvenstvo u fudbalu, Urugvaj - domaćin i pobjednik
1933. Vlast u Njemačkoj preuzimaju nacisti
1936. “Hitlerova olimpijada” u Berlinu, počeo građanski rat u Španiji
1938. Anschluss Austrije, Münchenski sporazum
1939. Komadanje Čehoslovačke
 Historija IV
Prvi svjetski rat završen je krajem 1918. godine, ali su se njegove posljedice dugo
vremena osjećale u svijetu. Nestalo je imperijalističkih saveza, ali ne i netrpeljivosti među
državama. To je doba antikolonijalnih i oslobodilačih pokreta, jačanja međunarodnog
radničkog pokreta, doba štrajkova i buna, jačanja demokratije, ali i totalitarnih režima.
Nove države u Evropi nakon Prvog svjetskog rata
98
Svijet između dva rata (1918-1939)
Tri tipa političke scene u svijetu od 1919. do 1939. godine
Razvoj događaja u svijetu između dva rata može se razložiti i raščlaniti u tri osnovna
politička tipa: građanska parlamentarna demokratija, koja je bila osnova političkog
uređenja u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Weimarskoj Njemačkoj, skandinavskim
državama i Čehoslovačkoj; fašistički totalitarizam koji je postao politički oblik vladavine
u ltaliji, Japanu, i nakon 1933., u nacističkoj Njemačkoj, dok je Sovjetski Savez bio jedina
država koja je izgrađivala socijalistički sistem.
Građanski parlamentarno-demokratski tip
Nakon Prvog svjetskog rata su u svim državama parlamentarne demokratije, osim
u SAD-u, građanske liberalne stranke, koje su se nalazile na vlasti u ranijem razdoblju,
doživjele politički slom. Doba liberalizma postalo je prošlost. Na mjesto tih stranaka
stupile su nove građansko-demokratske i konzervativne stranke. U privredi je, umjesto
klasičnog liberalizma, sve veću ulogu dobijala građanska država sa sistemom planiranja
i kontrole.
Sjedinjene Američke Države
Izborna borba 1920. bila je posve u znaku odjeka američkog učestvovanja u ratu.
Predsjednik Wilson vodio ju je uz najveće lično zalaganje za svoju politiku, posebno
za Društvo naroda povezano s činom sklapanja mira, ali su on i Demokratska stranka
pretrpjeli težak poraz. U tri naredna izborna razdoblja zemljom su uz veliku većinu
vladali republikanci koji su odbili rad u Društvu naroda, a isto tako i potpisivanje
Versajskog mirovnog ugovora. Zato su jednostranom izjavom u martu 1921. sklopili mir
s Njemačkom, ne uzimajući u obzir načela Društva naroda.
Zemlja još nije željela preuzimati nikakve opće Više od polovine američkog dioničarskog
vanjsko-političke obaveze iz članstva u međunarodnim kapitala nalazilo se 1933. u rukama
organizacijama, nego je, naprotiv, smatrala da se pod 600 dioničarskih društava, a ostatak se
tradicionalnom parolom izolacije može povući na svoj dijelio između 380 000 malih društava;
prostrani kontinent. a iz koncerna stršilo je, opet, nekoliko
Sa svojim velikim tržištem SAD su se prema vanjskoj željezničkih kompanija, trustova čelika ili
konkurenciji ograđivale sve višim carinskim zidom. Pod “General Electric”.
takvim sistemom privredni se uspon nastavljao, na svim
su se područjima pokazivali učinci naglog tehničkog
napretka. Mašine su sve više potiskivale rad čovjeka.
Javljale su se nove potrebe i, radi njihova zadovoljavanja,
razvijale nove industrije. Sve veće bogatstvo bilo je,
doduše, vrlo nejednako podijeljeno.
99
 Historija IV
Velika Britanija i njen Commonwealth
Velika Britanija je postigla svoj ratni cilj: da isključi njemačkog suparnika s mora, a pored
toga se osjećala oslobođenom i ruskog odnosno sovjetskog pritiska na svoj Commonwealth
u Aziji. Životni osjećaj Britanaca ostao je nakon svršetka rata neizmijenjen, pa su i
dalje sebe gledali u središtu cvatuće Imperije s nepokolebljivom finansijskom snagom
i industrijom i s vezama rasprostranjenim po čitavome svijetu. Razvijena brodogradnja
brzo je nadoknadila gubitke u trgovačkim brodovima, ali u stvarnosti ekonomska osnova
više nije bila onako čvrsta kako je izgledala u euforiji svršetka rata. I ovdje su nastale nove
industrijske grane, poput hemijske industrije i industrije motora. Kao što je ugalj bio
potpuno potisnut sa svoje pozicije jedinog nosioca energije, takva je tekstilna industrija
izgubila svoje nezasitno indijsko tržište, na kojem je nastala domaća proizvodnja -
koju je isprva podupirala sama Britanija. Tako se britanski udio u svjetskoj trgovini od
druge polovine dvadesetih godina sve više smanjivao. Od 1920. godine Velika Britanija
se nalazila pred problemom trajne nezaposlenosti, koja nikada nije pogađala manje od
milion osoba.
Nakon parlamentarnih izbora 1922. godine, Liberalna stranka je izgubila odlučujuće
mjesto na političkoj sceni.
Potrebe novog vremena bolje su shvatili konzervativci, koji su uvjerljivo pobijedili na
izborima i došli na vlast te pokušali sačuvati što više od predratne Britanije. Odlučan
prostor je izvojevala Laburistička stranka i tako postala jedina ozbiljna opoziciona stranka
i alternativa konzervativcima.
Britanska vanjska politika između dva rata, koju su uglavnom vodili konzervativci,
bila je prilično kobna za razvoj svijeta. U dvadesetim godinama je politikom popuštanja
i smirivanja pokušavala Njemačku ponovo integrisati u Evropu i odvratiti je od zahtjeva
za revizijom Versajskog ugovora. Tako je britanska politika bila inicijator sporazuma u
Londonu 1924., Locarnu 1925. i napokon u Lausanni 1932. godine.
Nakon Prvog svjetskog rata britanski dominioni su se još više osamostalili. Godine
1922. i Irska je postala dominion čime je privremeno okončana dugotrajna borba Iraca za
samostalnost. Naglašavajući potpunu ravnopravnost matične države i dominiona, koje su
nazivali i “slobodni narodi”, početkom dvadesetih godina su i naziv “Imperija”, koji je imao
prizvuk centralistički uređene vladavine, izmijenili u British Commonwealth of Nations
(Britanska zajednica naroda).
Francuska
Kao pobjednik u Prvom svjetskom ratu i glavni strateg Pariske mirovne konferencije,
Francuska je dvadesetih godina pa sve do Hitlerova uspona nastupala kao politički hegemon
u Evropi. U Srednjoj i Istočnoj Evropi oslanjala se na niz država, koje su ispunjavale njene
želje. lzmeđu dva rata Francuska je neprestano strahovala od pobijeđene Njemačke, koja
bi se mogla ponovo uzdignuti. U dvadesetim godinama Francuska je ekonomski prilično
dobro stajala. Povratkom Lorene (Lotaringija) i Alzasa (Elzas) ojačali su francusko
rudarstvo i metalurgija.
100
Svijet između dva rata (1918-1939)
U prvim poslijeratnim godinama vladali su mahom SFIO je skraćenica za Francusku
desničarski režimi koji su u pogledu Njemačke zauzimali sekciju radničke internacionale. To je
socijalistička partija osnovana 1905.
kruto i beskompromisno stajalište te tražili striktno
godine a zamišljena kao ogranak Druge
provođenje odredbi Versajskog ugovora. Postigli su da
internacionale. Poslije Oktobarske
1923. Francuska okupira Ruhr. Međutim, na izborima
revolucije u Rusiji 1917. godine, SFIO se
1924. pobijedile su lijeve građanske stranke i SFIO,
podijelila. Većina je formirala SFIC (Sekcija
odnosno takozvani lijevi kartel. U svim narednim vladama francuske komunističke internacionale)
više od jedne decenije su sjedili radikali, podijeljeni na koja je kasnije prerasla u PCF (Francusku
više frakcija, od umjerene desnice do ljevice. komunističku partiju).
Radikalna stranka - Stranka republikanizma,
demokratije i slobode; koja je branila načela francuske
revolucije, afirmirala se krajem XIX stoljeća i bila je glavni
nosilac Treće republike. Predstavljala je, uglavnom, niži
srednji sloj i seljake srednjake, činovnike, ljude slobodnih
zanimanja, dakle slojeve koji su u to vrijeme bili još vrlo
brojni u Francuskoj.
Početkom tridesetih godina ekonomska kriza donijela je
i političku krizu. Pojavio se niz radikalno-totalitarističkih
organizacija fašističkog tipa: kraljevi kameloti, patriotska
omladina, francuska akcija i ognjeni križevi. One su
zahtijevale ukidanje parlamentarne demokratije i
uvođenje čvrstog autoritarnog sistema vladavine.
Pred prijetećom opasnošću od fašističkog prevrata,
socijalisti su pozvali radništvo i sve demokratske političke
snage na obranu parlamentarizma i demokratije. Kad je u
januaru 1936. unutar Radikalne stranke prevladala ljevica
i odlučila se za saradnju sa socijalistima i komunistima,
učvršćen je Narodni front koji je pobijedio na izborima u
maju 1936. godine.
Weimarska republika
Njemačka je 14. augusta 1919. godine za vrijeme
zasjedanja parlamenta u Weimaru dobila demokratski
ustav pa se po njemu država nazvala Weimarska republika.
Tokom prve četiri godine Weimarska republika se nalazila
u stalnoj političkoj i ekonomskoj krizi. Prvi predsjednik
Friedrich Ebert (1871-1925) je na odgovoran i ispravan
način upotrijebio veliku moć svoje funkcije, i pomagao da
nova država prebrodi mnogobrojne krize prvih godina.
U martu 1920. desničarski orijentisani dio berlinskog
garnizona je izvršio puč i na čelo države doveo Wolfganga
Kappa (1858-1922), poznatog poslovnog čovjeka iz Friedrich Ebert
101
 Historija IV
Weimarska Njemačka
doba Carstva. Legalna vlada se najprije sklonila u Dresden, a potom u Stuttgart, dok je
radništvo širom države spontano započelo opći štrajk, koji je polarizirao cijelu državu.
Dio Reichswehra (Rajhsvera) ostao je vjeran legalnoj vladi, koju je podržavala i Antanta, i
puč je za nekoliko dana propao.
U Njemačkoj je 1923. godina donijela tešku ekonomsku i političku krizu. Velika
inflacija 1922. onemogućila je Njemačkoj uredno plaćanje ratnih reparacija Antanti.
Da bi ipak osigurali svoj dio, Francuzi su u januaru 1923. vojnički okupirali industrijski
najjače njemačko područje - Ruhr. Nijemci su odgovorili pasivnim otporom - proizvodnja
u Ruhru gotovo je obustavljena. U tome otporu cijeli njemački narod bio je jedinstven.
Njemačka banka pospješila je inflaciju, marka je izgubila svaku vrijednost, čime su neki
njemački srednji slojevi bili teško pogođeni.
Krajem godine inflacija se obuzdala i valuta je ponovo postala stabilna. Međutim,
desnica je ipak tu veliku ekonomsku nevolju iskoristila za rovarenje protiv vlade: nova
konzervativna desničarska snaga, malobrojna Nacionalsocijalistička stranka, pod
vodstvom Adolfa Hitlera, pokušala je u decembru 1923. u Münchenu izvršiti puč i
preuzeti vlast. Bavarska vlada i vojska su ugušile puč i nacionalsocijalistički je pokret za
nekoliko godina gotovo zamro.
102
Svijet između dva rata (1918-1939)
Njemačka je i dalje nastojala dobiti olakšice za plaćanje
reparacija. To joj je djelomično i uspjelo. Godine 1929. američki
industrijalac Owen D. Young (1874-1962) donio je plan kojim je
predvidio da se njemački ratni dug plaća u ratama u narednih
59 godina. Plan je naredne godine predstavljen na konferenciji u
Hagu. Budući da je donio olakšice u pogledu njemačkih obaveza
a ujedno je i predvidio da strane trupe počnu smjesta napuštati
Porajnje, odmah je prihvaćen.
I kad je u jesen sve upućivalo na miroljubiv razvoj u Evropi,
iznenada je izbila velika ekonomska kriza, koja je u Njemačkoj imala
značajne posljedice. Teško ekonomsko stanje u zemlji iskoristile Paul von Hindenburg
su pristalice Adolfa Hitlera okupljene u Nacionalsocijalističkoj
radničkoj partiji Njemačke (NSDAP). Nacionalsocijalisti su pojačali propagandu i fizički
teror posebno protiv pristalica radničkih stranaka. Na uzastopnim parlamentarnim
izborima u julu i oktobru 1932. nacionalsocijalisti su dobili veoma velik broj glasova: 37,4
odnosno 34%. Na sve načine su pokušavali prigrabiti vlast. Do januara 1933. sporazumjeli
su se s ostalim desničarskim strankama i predsjednikom Paulom von Hindenburgom
(1847-1934), pa je Hitler 31. januara 1933. postao kancelar Njemačke.
Nakon Hindenburgove smrti 30. juna 1934. Hitler je postao predsjednik i zapovjednik
vojske, a uskoro je proglašen i vođom njemačkog naroda.
Socijalistički sovjetski tip
U svijetu se između dva rata razvijao socijalistički sovjetski sistem, izrastao iz
pobjedonosne Oktobarske revolucije u Rusiji. Na periferiji sovjetske države se u proljeće
1918. posvuda organizovala kontrarevolucija i formirane su protivboljševičke vlade.
Kontrarevoluciju je novcem i oružjem počela pomagati Antanta. Britanci su se već u martu
iskrcali u Arhangelsku, Japanci u maju u Vladivostoku, a njima su se potom pridružili i do
tada neutralni Amerikanci.
Do jeseni je Crvena armija, koju je od proljeća 1918. organizovao
Leon Davidovich Trotsky (Trocki, 1879-1940.), zaustavila nadiranje
kontrarevolucionarnih armija prema središnjim predjelima
Rusije.
Kad je u jesen 1918. završen Prvi svjetski rat i na Zapadu, Antanta
je krenula u otvorenu intervenciju u Rusiji protiv boljševika.
Kolčakovu vladu u Omsku priznala je kao vladu cijele Rusije
i uspjela da Kolčaka prizna i general Denikin, koji je s pomoću
Francuza skupio veću kontrarevolucionarnu vojsku u Ukrajini
i na Donu. Kontrarevolucija je u proljeće 1919. još jedanput
krenula na vojnički marš protiv Moskve i Lenjingrada. Međutim,
Antantino vijeće u Parizu je na Wilsonov nagovor odlučilo da se
Leon Trotsky Antanta vojnički ne angažuje u Rusiji. Tako je brojčano narasla i
103
 Historija IV
Staljin - revolucionar koji je
zloupotrijebio ideale
Josif Visarionovič Džugašvili, poznatiji
pod pseudonimom Staljin (Čelični),
rođen je 1878. godine u Gori (Gruzija).
Pripada onim ljudima XX stoljeća koji su
došli iz siromaštva iz daleke provincije i
zauzeli izuzetno važno mjesto u historiji
svoga naroda pa i svijeta. Kada je umro
u Moskvi 5. marta 1953. godine, bio je
moćnik bez čijeg imena više ne može
biti nijedne opće evropske historije prve
polovine ovoga stoljeća, personificiralo je
stvaranje nekontrolisane moći političkog
aparata, samovolju jedne ličnosti, čak
birokratsko upražnjavanje humanističke
srži socijalističke revolucije. Staljin je
volio vlast, bio je politički realist, u
izboru metoda praktičan, ali nije imao
humanističkih skrupula. Više prepreden
nego mudar, skrivao je svoje želje u velike
ideale, prikazivao je ono što je po njemu
korisno kao neophodno za očuvanje
revolucije, sve svoje poteze je tumačio kao
nužno sredstvo za očuvanje vlasti.
Staljinov život predstavlja put od
anonimnosti i siromaštva ka diktatorskoj
moći, ali to nikako nije osnovno historijsko
pitanje koje se za njega vezuje.
104
disciplinovana Crvena armija u ljeto i jesen 1919. redom
razbijala vojsku kontrarevolucije, koja se bez direktnog
angažovanja Antante nije mogla držati, jer je u narodu
gubila svaku podršku zbog potpunog zanemarivanja
socijalnih potreba vremena. Do proljeća 1920. sovjetska
se vlast proširila gotovo na svu teritoriju nekadašnje
države, uključujući i Ukrajinu.
U prvim godinama nakon revolucije, u razdoblju
tzv. “ratnog komunizma”, boljševici su nastojali ukinuti
tržišnu privredu, pa su čak pokušali ukinuti i novac, te
uvesti robnu razmjenu između pojedinih grana privrede,
što je regulisala država. Nemiri među radništvom,
do kojeg je došlo zbog državnih rekvizicija i potpune
nezainteresovanosti seljaka za povećanje i modernizaciju
proizvodnje, navelo je vodstvo boljševika da porazmisli
o novom načinu ekonomije. Na X kongresu boljševika
usvojene su, na Lenjinov prijedlog, osnove nove
ekonomske politike (NEP).
Ta politika se zasnivala na dvjema postavkama:
socijalistički program ukidanja privatnog vlasništva
nad većim preduzećima u važnim privrednim granama
se nije smio napuštati, ali je posebnu zainteresovanost
proizvođača trebalo povećati razvijanjem tržišnih odnosa.
Time je poboljšan položaj seljaka i u proljeće 1921. godine
su ukinute rekvizicije i uveden je porez u naturi. Preostale
viškove su seljaci mogli slobodno prodavati na tržištu,
a dopušteno je i otvaranje manjih privatnih poduzeća i
trgovine.
Krajem 1922. godine boljševici su proglasili Savez
Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR). SSSR je u
ljeto 1923. godine dobio i svoj ustav. Nakon što je 21.
januara 1924. umro neosporni vođa sovjetske države
Lenjin, državu je vodio kolegij trojice dok napokon nije
Staljinu pošlo za rukom da sam dođe na čelo vlasti. Staljin
je objavio učenje o “socijalizmu u jednoj zemiji”, koji je
veliki Sovjetski Savez sa svojim ljudima i bogatstvima
sposoban ostvariti. Tako je on prišao pretvaranju SSSR-a
u industrijsku državu, pa je u tu svrhu 1927. proglasio prvi
veliki petogodišnji plan. Taj plan je razbio seljački privatni
posjed i donio potpunu kolektivizaciju, ali i modernizaciju
poljoprivrede, putem motorizacije, elektrifikacije sela i
izgradnje velikih industrijskih preduzeća.
Svijet između dva rata (1918-1939)
Ekonomski uspon SSSR-a je bio očigledan. Drugi petogodišnji plan je uz izgradnju
velikih kanala i željeznica nagovijestio nastanak velikih kombinata, u koje su se trebale
udružiti različite industrije cijelih pokrajina, kao i poboljšanje kvaliteta proizvoda.
Uprkos tim obećanjima potrošnih dobara nije bilo više nego prije, jer je u prvi plan sve
više stupalo naoružanje i naglo jačanje Crvene armije.
Totalitarni režimi
U razdoblju između dva rata u nekim državama svijeta pojavili su se totalitarni politički
sistemi, koji se zajedničkim nazivom označavaju kao fašistički.
Italija
Na tokove evropskih događanja Italija nije toliko utjecala svojim vanjsko-političkim
aktivnostima koliko time što se u njoj razvio novi društveno-politički oblik - fašizam,
koji su kasnije prihvatili i u nekim drugim državama, pa se općenito upotrebljava kao
oznaka za diktatorske režime koji su se pojavili u periodu između dva svjetska rata. Zbog
velikih obećanja prilikom stupanja Italije u Prvi svjetski rat, italijansko građanstvo je
bilo razočarano ratnim plijenom, iako je ona dobila znatan dio nekadašnje Habsburške
monarhije. Na toliko željenoj sjevernoj obali Jadranskog mora bila je uspostavljena
Kraljevina SHS, pa se italijanske teritorijalne aspiracije nisu
mogle u potpunosti ostvariti. Italija se finansijski našla u vrlo
teškom položaju, a njena privredna razvijenost bila je potpuno
neujednačena: na sjeveru ona je već imala modernu krupnu
industriju, a na jugu zaostalu poljoprivredu s feudalnom
strukturom i trajnom nezaposlenošću stanovništva.
Opće izborno pravo dovelo je do formiranja brojnih
stranaka. Nasuprot katolitički orijentisanim strankama stajali
su socijalisti, koji su se priključili Trećoj (komunističkoj)
internacionali, dok početkom 1921. godine nije i tu došlo
do podjele na socijaliste i
komuniste. U ljeto 1920.
godine u Sjevernoj Italiji sve
Mussolini je upućivalo na predstojeću
socijalističku revoluciju. Revolucionarno raspoloženo
radništvo zaposjelo je tvornice i osnivalo radnička vijeća.
Strah od socijalističke revolucije olakšao je uspon
Benita Amilcarea Andree Mussolinija (Benito Amilkare
Andrea Musolini, 1883-1945.), u kojem su se ujedinile
težnja za vlašću i znatne demagoške sposobnosti s
mnogo realističke političke pronicljivosti. Od borbenog
pacifističkog socijaliste on se bio pretvorio u vatrenog
zagovornika ulaska Italije u rat, a potom je, iskoristivši Crnokošuljaši
105
 Historija IV
Sa ovakvim plakatima nacisti su širili
mržnju prema Jevrejima. Jevrejske radnje
su od 1933. godine bile bojkotovane,
a 1935. godine Nirnberškim rasnim
zakonima su Jevrejima oduzeta građanska
prava.
Plakat iz 1937. godine sa pozivom
na izložbu Die ewige Jude
(Vječni Jevrej). Kako su Jevreji
predstavljani u javnosti?
106
uznemirenost naroda i nemoć vlade, osnovao vlastiti
pokret.
Borbeni sastavi (Fasci di combattimento) s kojima je
započeo bitku protiv postojećih političkih stranaka dali
su ime cijelom pokretu. Protiv generalnog štrajka, koji
je ljevica najavila u oktobru 1922. godine, Mussolini je
svojim borbenim sastavima - Crnokošuljašima (Camicie
Nere) zapovjedio marš na Rim. Kralj se pokorio i povjerio
Mussoliniju da sastavi vladu te je time legalizovan
fašistički pokret.
Neosporni unutrašnjo-politički uspjesi, kao što su bili
stabilizacija valute, smanjivanje nezaposlenosti, osvajanje
novih obradivih površina i osamostaljenje Italije u pogledu
snabdijevanja žitom, učvrstili su fašistički režim i pružili
mu široku društvenu podršku.
Nacizam
Treći Rajh je bio zasnovan na nekim političkim i
ideološkim stavovima neposredno naslijeđenim iz XIX
stoljeća, koje je Hitler razradio u političku teoriju i
pretvorio u praksu.
Nacionalsocijalistički pokret je, došavši na vlast,
počeo ostvarivati društvo i državu rasne čistote. Osnovu
njegovog rasizma činio je antisemitizam, pa je namjera
da se ideologija pretvori u političku stvarnost otvorila
pitanje mnogobrojnih Jevreja, čija je uloga u njemačkom
društvu, privredi i kulturi bila veoma istaknuta, a od kojih
su mnogi nosili u sebi duboko ukorijenjeno njemačko
nacionalno osjećanje. Ali, upravo je ovo srastanje Jevreja
u njemačku naciju budilo ogorčenje antisemita, naročito
nacionalsocijalista.
Pravne osnove rasnoj državi su postavljene Nirnberškim
rasnim zakonima, od kojih je jedan zvanično nosio ime
Zakon o zaštiti Rajha, a drugi Zakon o zaštiti njemačke
krvi i njemačke časti. Prva među tim naredbama od 14.
novembra 1935. utvrdila je princip da Jevrej ne može biti
državljanin Rajha. On ne raspolaže sa pravom glasa u
političkim pitanjima i on ne može vršiti javne funkcije.
Država nacionalsocijalista nije bila samo
antisemitska; ona je za niže rase proglasila i neke druge
etničke grupe, pa čak i porodice naroda, pa je rasna
Svijet između dva rata (1918-1939)
strogost bila usmjerena i na Rome. Totalitarna mašinerija počela ih je progoniti i slati u
logore već od decembra 1938. godine; u Drugom svjetskom ratu su i za njih došli dani
masovnog uništavanja. U pogledu drugih evropskih naroda, Slaveni su smatrani za nižu
rasu, što nije bilo bez najtješnje veze sa namjerama da se njemačka država proširi na
Čehoslovačku, Poljsku, Sovjetski Savez. Za ljude niže rase smatrani su i svi Nijemci sa
urođenim teškim psiho-fizičkim manama, pa ni oni nisu smatrani članovima zajednice.
Kada su otpočeli ogledi na živim ljudima, uz logoraše su kao “pokusni kunići” služile i
osobe sa urođenim teškim manama.
Uzroci koji su doveli do pojave fašizma u drugim državama bili su slični onima u Italiji
i Njemačkoj. U Japanu se učvrstio snažan militaristički režim, koji se oslanjao na vojne
krugove na čelu sa carem. U Španiji se pripadnici fašističkog pokreta nazivaju falangisti,
pod vodstvom generala Franka, a u Portugalu pod vodstvom Salazara. U Grčkoj je vođa
fašista bio Metaksis, u Mađarskoj Salaši, a u Rumuniji je postojala fašistička organizacija
“Gvozdena garda” sa Hortijem Simom. U Bugarskoj je fašiste predvodio Aleksandar
Cankov.
Jedan od vodećih državnika tridesetih godina uistinu je senzacionalno plijenio ogromna evropska
i svjetska interesovanja - Adolf Hitler. Bio je dijete nepoznatih i siromašnih roditelja, rođen
1889. u malom provincijskom mjestu Braunau u Austriji. Kad se u pedeset i šestoj godini života
odlučio na samoubistvo, u Berlinu 30. aprila 1945., bio je poznat cijelom svijetu kao vođa Velikog
Njemačkog Rajha i proklet od najvećeg dijela čovječanstva kao glavni krivac za svjetski rat čiji ga
je pakao progutao. Među državnicima Evrope bila je to posve izuzetna figura, osobena već svojom
vanjštinom: sitno, čak komično lice, dva kao zaljepljena kratka brka i zalizana kosa sa jasnim
razdjeljkom.
Nažalost, on nije imao ulogu u smiješnom i prelijepom snu neke komedije, nego u krvavoj historiji
Evrope. Avanturizam ga je odveo u Drugi svjetski rat, u kome je preduzimao riskantne postupke,
jedan za drugim, a na kraju rezultat je bio: srušilo se sve što je stvorio, njegov Rajh, njegov pokret
i sama njegova politička ličnost. Među ličnostima XX stoljeća bio je to fanatik. Što se tiče njegovog ličnog života, nije ništa stekao
osim zloglasnog historijskog imena. Ali je zato gazio preko miliona ljudskih života, da bi konačno i sebe doveo do samouništenja.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
SAD od završetka Prvog svjetskog rata do kraja svjetske ekonomske krize
“Zlatne dvadesete godine” (“fabulous twenties”) nisu bile posljednja
faza kapitalizma na vrhuncu uspona već posljednja faza reprezentativnog
privatnokapitalističkog “big businessa” sa simbolikom uspjeha u zvanju i idealom
potrošačkog društva.
Obilje u tim godinama predstavljaju automobili, hladnjak i radio, zabavljačka
filmska industrija, komercijalizirani spot, džez i ilustrirani visokotiražni časopisi.
Kao najvažniji događaj u zakonodavstvu toga vremena valja zbog njegovih
dalekosežnih posljedica spomenuti na prvom mjestu uvođenje prava glasa za
žene 28. augusta 1920. (19. Ustavni amandman) koje vodi računa o izmijenjenom
107
 Historija IV Svijet između dva rata (1918-1939)

položaju žene u industrijskom društvu. Za razliku od 1914. god., kada je u SAD- Privredni razvoj svijeta izme|u dva
u bilo zaposleno 2 miliona žena, godine 1930. radilo ih je 10 miliona. Zabrana rata. Velika ekonomska kriza
prodaje alkohola (prohibicija) od 1. januara 1920., pa sve do ukidanja toga zakona
5. decembra 1933. podijelila je narod u “dry” i “wet”, u “suhe” i u “mokre”, pa je s Slom na berzama 1929. godine i svjetski finansijski
krijumčarenjem i potajnim pecerama, igrom na sreću i korupcijom komunalnih krah koji je uslijedio, bili su manifestacija dubokih
činovnika pojačala razvoj gangsterstva. Međusobne borbe gangstera u Chicagu slabosti svjetske ekonomije. Bilo je nekoliko uzroka
(Al Capone), o kojima se još i danas snimaju filmovi, postale su čuvene i zloglasne. nestabilnosti. Prvi svjetski rat izazvao je dramati~an
Priznanje građanskog prava svim Indijancima rođenim u SAD-u (2. juna 1924.) porast proizvodnih kapaciteta, posebno vojnih, u ve}oj
bio je zakašnjeli akt političkog razbora, koji je uostalom donio malo promjena u mjeri izvan Evrope, ali nije bilo odgovaraju}eg porasta
Ekonomska kriza prijeti da
socijalnoj i ekonomskoj diskriminaciji američkih prastanovnika koji su većinom živjeli potra`we. Osim toga, postojao je veliki nesklad izme|u “proguta” cijeli svijet
u rezervatima na rubu minimuma egzistencije. Uz taj zakon izglasan je 26. maja poqoprivrede i industrije.
1924. novi zakon o useljivanju zbog straha da bi zemlju mogli preplaviti stranci; taj Me|unarodne finansije se nikada nisu oporavile
je zakon odredio niske kvote useljivanja, a svim je Kinezima i Japancima generalno od poreme}aja uzrokovanih Prvim svjetskim ratom.
zabranio imigraciju. To je dovelo do kritičnih reakcija u inozemstvu, a u američkom Predratni sistem ~vrstih valutnih kurseva i potpune
narodu pokazalo da treba korigovati svoju ideologiju o “loncu za topljenje” (“melting konvertibilnosti zamijewen je kompromisom -
pot”). zlatnodeviznim standardom - koji nikada nije dostigao
Velika ilustrirana povijest svijeta, Rijeka 1978. stabilnost potrebnu za obnavqawe svjetske trgovine.
Prva ekonomska kriza trajala je od 1921. do 1923., a
zahvatila je uglavnom zara}ene zemqe, posebno Japan,
Italiju i Wema~ku.
RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
Rezultati razvoja su se nagomilavali u industrijskim
big business - veliki biznis zemqama, a unutar tih zemaqa na industrijskom i
Reichswehr - vojska u Njemačkoj između 1919. i 1935. godine finansijskom poqu. Pove}ana proizvodwa omogu}ila
rasizam - mržnja prema određenoj ljudskoj rasi, smatranje svoje rase superiornom je pad cijena hrane i sirovina tokom dvadesetih godina,
antisemitizam - vještački stvorena nacionalna mržnja prema Jevrejima pogor{avaju}i uvjete trgovine u zemqama koje su
nacionalizam - u ovom historijskom periodu reakcionarna ideja koja bezrazložno uzdiže jednu naciju ili narod na zavisile o izvozu tih artikala, te smawuju}i wihovu
uštrb drugih, često popraćena težnjom za uništenje ili podvlaštenje drugih nacija sposobnost da kupuju industrijske proizvode iz Evrope
i SAD-a. Plate su u SAD-u zaostajale za profitima,
ugro`avaju}i razvoj doma}eg tr`i{ta i ograni~avaju}i
potencijal novih industrija.
PITANJA I ZADACI
Op}u ekonomsku krizu pokrenula je finansijska
Šta je izazvalo krizu demokratije u evropskim državama nakon Prvog svjetskog rata? kriza. Velike {pekulacije na berzi 1928. otvorile su Qudi u nevjerici nakon pada
put naglom padu cijena akcija u oktobru 1929. godine. U berze u Wujorku
Koje su zajedničke crte totalitarnih društava? trci za likvidno{}u kapital je tekao natrag iz Evrope
Koje su osnovne razlike između fašizma i nacizma? u Ameriku i nestabilni evropski prosperitet se brzo U mnogim industrijskim zemqama
slomio. otpu{teno je vi{e od ~etvrtine
radnika. Industrijska proizvodwa
Efekti ekonomske krize nisu bili jednaki u svim u Wema~koj i SAD-u pala je na 53%
podru~jima svijeta. Neke su se ekonomije brzo oporavile, u odnosu na proizvodwu iz 1929. a
dok su neke posrtale ~itavu deceniju. svjetska trgovina je pala na 35%.
Jedna od rijetkih zemaqa koju je ekonomska kriza ^inilo se da privredna depresija
mimoi{la bio je SSSR. Uo~i pojave krize on je pre{ao nema kraja. Sve do 1939. svjetski
na plansku proizvodwu, dok su osnovna sredstva za prosjek nezaposlenosti je bio iznad
11%.

108 109
 Historija IV
proizvodwu bila u dru{tvenom vlasni{tvu. Osim
toga, SSSR je bio izolovan od svjetske privrede, jer
su svjetske sile vr{ile ekonomsku blokadu. Problem
nezaposlenosti nije postojao, pa dok je u ve}ini zemaqa
proizvodwa stagnirala u SSSR-u je zabiqe`ila znatan
napredak.
Tridesetih godina u ekonomiji su se desile
zna~ajne strukturalne promjene. Nove industrije
su i daqe napredovale, promijenili su se obrasci
potro{we, periferne oblasti pove}ale su proizvodwu
industrijskih dobara, a realne zarade su porasle.
Ra|ao se novi svjetski ekonomski poredak, ~ija su se
sredi{ta nalazila u Volstritu i Detroitu. Me|utim,
Bera~ica gra{ka u Kaliforniji, ni 1939. okosnica tog novog sistema nije dostigla nivo
majka sedmero djece u velikoj industrijske proizvodwe iz 1929. i tek je Drugi svjetski
bijedi (snimqeno u martu 1936.
rat izvukao SAD iz depresije.
godine)
Prva reakcija vlada pogo|enih zemaqa bila je
deflacija i poku{aj o~uvawa vrijednosti valuta.
Uskoro su kobne posqedice krize navodile vlade da
poku{aju stimulirati doma}u ekonomiju reflacijom,
devalvacijom, nadaju}i se pove}awu izvoza, za{titnim
i preferencijalnim carinskim aran`manima.
Uspjeh tih stimulansa zavisio je od izdr`qivosti
i ~vrsto}e s kojima su se oni primjewivali, i {to je
jo{ bitnije, kako se brzo i koliko provodilo ponovno
naoru`awe. Wema~ka i Velika Britanija su se rano
naoru`ale, stimuliraju}i svoju i privredu Komonvelta,
Skandinavije i Isto~ne Evrope.
Ekonomska kriza imala je u Wema~koj katastrofalne
razmjere i posqedice. Ona je zahvatila cijelu privredu, a
posebno industriju, trgovinu, finansije i poqoprivredu.
Nezaposleni radnici u Nastala je inflacija, a broj nezaposlenih je pre{ao 6
Wema~koj bili su spremni miliona. Nadnice su opadale a porezi su rasli.
raditi bilo {ta
Francuska i SAD su se naoru`ale kasnije, zbog ~ega
su bile mnogo o{trije pogo|ene recesijom 1937-38. U
me|unarodnim okvirima slu`bene mjere su dovele do
pada i nazadovawa trgovine. Ve}i dio svijeta bio je do
1935. podijeqen na pet monetarnih blokova: podru~je
funte i dolara, podru~je zlata, podru~je jena te valutno
podru~je pod wema~kom kontrolom. Te grupacije uglavnom
su odgovarale novom obrascu trgovine i utjecaja.
Rezultat inflacije - O`ivqavawe ekonomskog nacionalizma pratio je novi
bezvrijedna nov~anica od bilion
intenzitet u me|unarodnoj politici. Japanska izvozna
wema~kih maraka
110
Svijet između dva rata (1918-1939)
ofanziva imala je svoj politi~ki odraz u vojnoj agresiji
na Kinu. Hitler, Musolini i Japanci iskoristili su
poreme}aje nastale ekonomskim slomom, pa se svijet
polarizirao u dva oru`ana tabora: sile Osovine,
(Wema~ka, Italija i Japan), i demokratije predvo|ene
Velikom Britanijom, Francuskom i SAD-om. Izme|u
wih stajao je SSSR, jedina zemqa koja je, izolirana od
svjetskog tr`i{ta, uspjela odr`ati ekonomski rast 30-
ih godina, i koju su obje strane poku{avale pridobiti
za saveznike ili potpuno izolirati.
Malo je zemaqa iz ekonomske krize iza{lo bez
ve}ih unutra{wih promjena. Budu}i da je ekonomska
kriza radikalizovala gradski proletarijat,
Ameri~ki predsjednik Frenklin
siroma{ne seqake i bezemqa{e, nacionalisti~ki i
Delano Ruzvelt (1882-1945) je svoj
revolucionarni pokreti u Africi, Aziji i Latinskoj
reformni program nazvao Wu Dil
Americi su dobili nove pristalice.
({to u `argonu zna~i novo dijeqewe
Razvijeni svijet ravnao se prema ova dva obrasca: igra}ih karata) a wegov prvi ciq je
prvi je bio liberalan i demokratski, simboliziran bio rije{iti nezaposlenost. Trebalo
u Ruzveltovim Wu Dilom u SAD-u i vladom narodne je pru`iti pomo} nezaposlenim
fronte u Francuskoj. U obje zemqe je izbor lijevih radnicima i izgladwelima.
ili liberalno orijentisanih vlada uzrokovao veliki Organizovao je javne radove (slika
talas {trajkova i sindikalnih organizacija i potaknuo doqe) za koje je osigurao pomo}
poku{aj reformi. dr`ave.
Ekonomska kriza imala je zna~ajne posqedice na
socijalne i politi~ke promjene u Evropi 1929-1939.
godine. Protestni pokreti qevice i desnice javili su
se u gotovo svim zemqama, kao odgovor na ekonomsku
krizu.
Do{lo je do sloma ne samo ekonomskog liberalizma
ve} i liberalnih politi~kih institucija. Ozdravqewe
svjetske privrede krenulo je lagano 1933. godine.
Ve}ina demokratskih dr`ava pre{la je na plansku
proizvodwu i slobodnu trgovinu, ukidaju}i nedr`avne
monopole. Istovremeno su poduzimani veliki javni
radovi, uvedena je socijalna pomo} i nastoji se pove}ati
kupovna mo} stanovni{tva kako bi se privreda {to
br`e oporavila. Uloga dr`ave u planirawu privrednih
tokova bila je dominantna. Sli~ne korake su poduzimale
i totalitarne dr`ave koje su br`e prebrodile krizu,
zahvaquju}i otvarawu velikog broja tvornica oru`ja i
izgradwi brojnih komunikacija za vojne potrebe. To su
ujedno bili glavni razlozi zbog kojih su fa{isti~ke
zemqe bile spremnije za rat od zemaqa gra|anske
demokratije.
111
 Historija IV
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Period 1919-1938. karakteri{e ekonomska kriza koja je unijela uznemirenost
u cijelu Evropu, a ostali svijet najte`e pogodila tridesetih godina.
Posqedice Prvog svjetskog rata zapam}ene su zbog poku{aja da se sve vrati na
“redovno stawe”.
Sjediwene Dr`ave su dvadesetih godina do`ivqavale veliki prosperitet.
Sa opu{tawem do koga je do{lo u poslijeratnim godinama to je stvorilo
grozni~avu atmosferu “ludih dvadesetih”. Isto to, samo u mawoj mjeri,
osjetilo se i u Evropi krajem te decenije, kada je o`ivqavawe privrede
doprinijelo popularizovawu ameri~ke muzike, igara i filma.
Ne{to optimisti~nija ekonomska klima krajem dvadesetih godina okon~ana
je krahom Volstrita u oktobru 1929. Bum koji je Amerika do`ivqavala po~eo
je da jewava u qeto te godine. Opadawe privrednih pokazateqa i pad akcija
izazvali su paniku. U Americi je do{lo do velike nezaposlenosti kada su krediti
presahli: potro{wa je opala, a bankrotstva i neprodate zalihe postali su
op}a pojava.
Kriza je za dvije godine zahvatila cijeli industrijalizovani svijet. U SAD
je 1932. bilo vi{e od 12 miliona nezaposlenih; u mnogim naseqima je sve bilo
u zastoju. Veliki krah je porazno djelovao i na evropsku privredu, jer su mnoge
zemqe zavisile od ameri~kih kredita.
Depresija je imala zna~ajne politi~ke posqedice. U SAD se nezadovoqstvo
radom predsjednika Huvera i wegovim rje{avawem ekonomske krize odrazilo u
pobjedi Franklina D. Ruzvelta, koji je obe}ao “Wu Dil”.
U Wema~koj su rastu}a nezaposlenost i strah od dru{tvenog sloma doveli
do podr{ke Wema~koj partiji i podrili temeqe Vajmarske republike.
Istorija 2. Ilustrovana enciklopedija, Mladinska kwiga,
Qubqana, 1984.
RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA
inflacija - prekomjerno pove}awe koli~ina papirnog novca uz veliki pad wegove vrijednosti
devalvacija - smawewe vrijednosti novca s obzirom na zlato i valute drugih dr`ava
reflacija - nastojawe da se novcu poslije neke krize vrati vrijednost
PITAWA I ZADACI
Kako je tekao privredni razvoj nakon rata?
Koji su uzroci krize iz 1929. godine?
Na koji je na~in rije{ena ekonomska kriza?
Koje su wene politi~ke posqedice?
112
Svijet između dva rata (1918-1939)
Izvanevropski svijet (1918-1939)
Završetak rata donio je promjene i na drugim
kontinentima. Najveće su se odigrale u Aziji gdje je jačala
nacionalna svijesti i demokratija.
U Indiji se budila nacionalna ali i klasna svijest.
Organizuju se sindikati i povećava broj štrajkova.
Nacionalna intelektualna elita, svjesna usluga koje je
njihova zemlja u ratu učinila Velikoj Britaniji, zahtijeva
nezavisnost.
Na čelo Kongresne stranke 1920. godine došao
je Mahatma Ghandi, koji je na tom položaju ostao
narednih 30 godina. Vodio je borbu za nezavisnost
Indije na poseban način, dajući pečat cijelom pokretu.
Cilj borbe je bila samouprava a način borbe pasivan
otpor. Na nasilje Britanaca nije se odgovaralo istom
mjerom, revolucionarnom borbom, nego građanskom
neposlušnošću, bojkotom engleske robe i Engleza uopće. Mohandas Karamchand Ghandi
(Mahatma Gandi, 1869-1948.) je jedna
Ni u zatvoru nije prestao da se bori na svoj način, štrajkom
od najznačajnijih figura savremenog
glađu.
čovječanstva. Rođen je 1869. u skromnoj
Tokom 1927. i 1928. godine u Kongresnoj stranci došle trgovačkoj porodici. Diplomirao je pravo u
su do izražaja radikalne struje na čijem je čelu stajao Londonu. Propagirao je politiku nenasilja
Jawaharlal Nehru, koji je nakon Ghandijeve smrti došao i građanske neposlušnosti. Više puta
na čelo pokreta. Te struje su za dublje društvene promjene je osuđivan, ali je pobjeđivao britanski
tražile i oružanu borbu a bile za saradnju sa seljaštvom i pritisak gladovanjem. Mahatma (“dobra
duša”) Ghandi, smatrao je preslicu
radništvom.
simbolom rada i nezavisnosti, simbolom
Još 1920. stvoren je Sveindijski kongres sindikata
u kojem se utjelovljuje jedinstvo Indije.
kojim je rukovodila Kongresna stranka. Radnici su često
Ubijen je u atentatu 30. januara 1948.
štrajkovali, u borbi za svoja prava. Najveći talasi štrajkova godine.
bili su 1921., i od 1932. do 1934., kada je štrajkovalo
oko 500 000 radnika. Između dva rata pojavile su se
komunističke grupe koje stiču utjecaj među radništvom.
Konačno, 1934. stvorena je i KP Indije, koja ipak nije
imala značajnijeg udjela u oslobodilačkom pokretu, zbog
odbijanja saradnje sa Kongresnom strankom. Na takav stav
je utjecala Kominterna, odnosno Staljin, koji nije vodio
računa o specifičnostima borbe indijskih komunista.
Britanci su na razne načine nastojali ugušiti indijski
pokret. Oni su koristili i vjerski antagonizam između
Hindusa i muslimana, pa je još 1906. stvorena Sveindijska
muslimanska organizacija, koja je bila protivnik
113
 Historija IV Svijet između dva rata (1918-1939)

Kongresnoj stranci. To je nakon Drugog svjetskog rata dovelo do rascjepa Indije i Revolucionarna previranja zahvatila su i zemlje
izdvajanja Pakistana. Latinske Amerike. To je smetalo Sjedinjenim Državama
Da bi zadržala Indiju na svojoj strani, za vrijeme Drugog svjetskog rata Velika Britanija koje su se plašile širenja boljševizma u susjedstvu. Iz tih
je nudila indijskim vođama da Indija postane dominion, ali su oni to odbili. Nakon rata razloga SAD su svojim trupama intervenisale u Nikaragvi,
borba i pregovori su nastavljeni. Ipak, 1947. od Indije su stvorene Indijska unija, Pakistan Dominikanskoj Republici i Hondurasu. Od 1929. godine
i Cejlon. Indija je dobila nezavisnost, Postala je članica Commonwealtha, ali je ta veza sa SAD su vodile umjerenu politiku u Srednjoj i Južnoj
Velikom Britanijom bila formalna. Nezavisnost su dobili i Pakistan i Cejlon. Americi, nastojeći osigurati sebi novo tržište. Da bi imale
Arapi su, nakon oslobođenja od višestoljetne osmanske vlasti, željeli stvoriti jedinstvenu apsolutnu ekonomsku kontrolu u ovom dijelu svijeta, SAD
i ekonomski jaku državu. Ali, to nije odgovaralo Francuskoj i Velikoj Britaniji koje su željele su se postavljale kao arbitar u lokalnim i međudržavnim
gospodariti tim područjem zbog otkrića velikih nalazišta zemnog gasa, nafte i petroleja. sukobima. Velika kriza je poljuljala položaj SAD-a u
One su iskoristile svoju nadmoć i podijelile Arabijski poluotok na interesne zone. Latinskoj Americi, ali je Rooseveltova administracija brzo
povratila ugled.
Politici evropskih sila uspio se oduprijeti narod Perzije, koji je pod vodstvom Reza
Kana Pahlavija (1878-1944) svrgnuo posljednjeg iranskog šaha i 1925. godine proglasio
Pahlavija novim šahom. Reza Kan se donekle ugledao na turskog državnika Atatürka pa je
nastojao usmjeriti svoju zemlju ka privrednom i kulturnom Chiang Kai-shek
napretku. On razvija snažnu nacionalnu kampanju koja
dovodi do prihvatanja novog imena za zemlju - Iran.
Japan je doživo veliki ekonomski prosperitet RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
tokom Prvog svjetskog rata, zahvaljujući preuzimanju
posredničke trgovine između britanskih dominiona. Kuomintang - politička stranka u Kini, zalagala se za antikolonijalističku i antiimperijalističku nacionalnu borbu
Nakon rata, mirovnim ugovorom u Versaju, Japan je Kine
postao vlasnik svih njemačkih kolonija na Pacifiku i u
Kini, što je naročito povoljno utjecalo na razvoj njegove
industrije, te on postaje jedna od pet vodećih svjetskih
sila. Međutim, krupno građanstvo (industrijalci i
finansijski magnati) željeli su proširiti svoje poslove, pa PITANJA I ZADACI
Reza Kan Pahlavi su zato poticali japansku armiju na ratobornost. Ubrzo se
japanska armija otela političkoj kontroli i spremala se za Do kojih je promjena došlo u svijetu nakon Prvog svjetskog rata?
proširenje japanske imperije. Potrebu za dokazivanjem svoje Šta se dešava nakon raspada Osmanskog carstva na Bliskom Istoku?
snage i moći, Japan je usmjerio na susjednu Kinu u kojoj se
Do kakvih je promjena došlo u Kini?
vodio građanski rat.
Kina je kraj rata doživjela u potpunom haosu. U njoj su
postojale dvije vlade i dvije države. Jedna je bila revolucionarna
kojom je vladao vojno-politički pokret pod nazivom
Kuomintang, dok je druga bila u rukama vojno-birokratske
vlade u Pekingu. Kuomintang je pod vodstvom Sun Yat-sena
(1866-1925), nastojao stvoriti nezavisnu, modernu državu, te
se iz tih razloga povezao sa kineskim komunistima. Međutim,
Sun Yat-senovom smrću na čelo Kuomintanga došao je Chiang
Kai-shek (1887-1975) koji se okrenuo protiv komunista. On je
zaveo svoju vlast u većem dijelu Kine. Tako pocijepana Kina
dočekala je početak Drugog svjetskog rata.
Sun Yat-sen

114 115
 Historija IV Svijet između dva rata (1918-1939)

Put u Drugi svjetski rat

Događaji u svijetu između 1931. i 1939. godine označili su slom međunarodnog sistema
sigurnosti, koji je uspostavljen Versajskim mirom. Taj sistem, sa Društvom naroda kao
središtem, trebao je spriječiti prerastanje spora između dviju država u opći rat. Sistem
se nije mogao osloniti na pomoć SAD-a, a SSSR, iako član Društva naroda, od 1934. do
1939. nikada nije igrao veću ulogu. Stoga je vodstvo pripalo Velikoj Britaniji i Francuskoj.
Činjenica da je Njemačka za vrijeme vladavine Hitlera težila ili svjetskoj prevlasti ili
propasti, utjecala je da se sama Italija ili Japan nisu odvratili od ekspanzionističkih namjera.
Kada su se sve tri udružile u paktu protiv Kominterne (Antikominterna pakt) u novembru
1936. a potom u Trojnom paktu, demokratske snage su natjerane u defanzivu.
Japanski ekspanzionizam poticao je isključenje sa vitalnih tržišta i osjećaj rasne
diskriminacije. Japanska ekspanzija u Mandžuriji i sjevernoj Kini do 1936. bila je sračunata
na kontrolu kineskih potencijala i eliminisanje britanskog, američkog i sovjetskog
utjecaja. Ekspanzija Japana počela je pritiskom na sjevernu Kinu, a nastavila se otvorenim
osvajanjem centralne Kine i obalnog pojasa (1937-1939), a zatim se proširila na sjevernu
Indokinu.
Italijanski ekspanzionizam je bio inspirisan Mussolinijevom potrebom da ispuni
nacionalističke ambicije i održi ugled svjetskog državnika. To ga je motivisalo da ojača
položaj Italije u Srednjoj Evropi i pokuša steći kolonijalno carstvo u Etiopiji 1935. godine. Vojne operacije tokom građanskog rata
Britanski i francuski otpor te pobjeda antifašističke Narodne fronte u Francuskoj naveli
su ga na intervenciju u Španiji i na okretanje Hitleru formiranjem osovine Rim-Berlin ih je snabdijevala oružjem, tehničarima i pilotima, a Italija Kao i brojni evropski i američki
(1936.). sa više desetina hiljada dobrovoljaca. Tri godine kasnije intelektualci u Španskom građanskom
nakon što je savladana republikanska odbrana Madrida i ratu se na strani republikanaca borio
Hitlerov ekspanzionizam bio je u skladu sa njemačkim nacionalističkim željama da i Ernest Hemingway. Svoje doživljaje
se nadoknade gubici nakon Versajskog mirovnog ugovora 1919. godine i težnjom za Barcelone, u zemlji je uspostavljena fašistička diktatura.
zabilježio je u romanu “Za kim zvono
hegemonijom u Evropi, uključujući evropski dio Rusije, te za kolonijalnim carstvom u Nakon toga, počeo je teror i represalije nad političkim zvoni”, po kojem je snimljen film (“For
Africi. protivnicima. Uhapšeno je oko milion osoba, od kojih je whom the Bell Tolls”) sa Ingrid Bergmann
jedan dio bio likvidiran, a većina bila osuđena na zatvorske i Gary Cooperom u glavnim ulogama. Na
kazne. Veliki broj antifašista je uspio emigrirati. slici je scena iz filma.
Španski građanski rat

Nakon uspjeha Narodnog fronta na izborima u Španiji 1936. godine, vojna hunta, koju
je predvodio general Francisko Franco (1892-1975) je pokušala da uz podršku fašističkih
organizacija, crkve i veleposjednika, u maju, pučem, preuzme vlast u zemlji. Došlo je do
građanskog rata, koji je trajao od 1936. do 1939. godine, a
postao je i međunarodni problem.
Dok su Francuska i Velika Britanija zastupale politiku
nemiješanja, SSSR je snabdijevao republikance ratnim
materijalom. Iz cijelog svijeta hiljade dobrovoljaca Za svjetsku izložbu 1937. godine u Parizu
borilo se u “internacionalnim brigadama” na strani Pablo Picasso je izložio sliku koja je
republikanaca. Njemačka i Italija pružile su punu podršku podsjećala na uništenje baskijskog grada
pobunjenicima pod vodstvom generala Franca. Njemačka Guernice, koji je avijacija njemačke legije
Francisko Franco Kondor pretvorila u pepeo i prah.

116 117
 Historija IV Svijet između dva rata (1918-1939)

Anschluss (Anšlus) Austrije
i komadanje Čehoslovačke
Od kraja 1936. godine Njemačka je izašla iz diplomatske
izolacije. Versajski mirovni ugovor Njemačka je ponovo
prekršila 1938. godine. Hitler je bio opsjednut idejom
o velikoj i jakoj Njemačkoj. Vršio je stalni pritisak na
Austriju, miješajući se u njene unutrašnje odnose,
pomažući fašiste Arthura Seiss Inquarta. Uz njegovu
pomoć srušili su zvaničnu vlast Kurta Schuschnigga i 13.
marta 1938. godine njemačke trupe su ušle u Austriju i
izvršile pripajanje ili Anschluss.
Nakon pripajanja Austrije, na redu je bilo osvajanje
Ulazak Hitlera u Beč
Čehoslovačke. Hitler je koristio neslogu čehoslovačkog
građanstva, fašistički pokret u Sudetskoj oblasti gdje je
živjelo dosta Nijemaca i popustljivost zapadnih sila pa je
uputio zahtjev da se Njemačkoj ustupi Sudetska oblast.
Istovremeno je na granici Čehoslovačke, spremajući se za
rat, gomilao vojne snage.
Rastumačimo karikaturu
agresivni akt Njemačke bio je usmjeren prema Poljskoj,
od koje je Hitler tražio luku Gdansk (Danzig).
Svi politički potezi u Njemačkoj bili su praćeni sve
jačim terorom, čije su najveće žrtve bili Jevreji. Devetog
novembra 1938. godine širom zemlje nacisti su organizovali
napade na Jevreje. U Kristalnoj noći 9/10. novembra u
cijeloj državi zapaljene su mnoge sinagoge, uništeno je na
hiljade jevrejskih radnji i ubijeno oko stotinu Jevreja, koji
su od tada bili isključeni iz javnog života.
Britanski i francuski stav prema Hitleru bio je do 1939.
godine daleko od jedinstvenog. Hitlerova autokratija,
antiboljševizam i antisemitizam bili su cijenjeni, a u većem
dijelu Evrope nije bilo otpora saradnji sa nacističkom
Njemačkom.
Nakon neuspjeha Društva naroda u slučaju Etiopije,
Belgija i druge manje evropske države pokušavale su
očuvati svoju samostalnost, pridružujući se 1938. godine
Kopenhagenskoj deklaraciji. To je bio uzaludan pokušaj
jer su do 1939. godine samo granice Španije, Portugala,
Turske, Švicarske i Švedske ostale nepovrijeđene. Velika
Britanija i Francuska su pokušavale izbjeći sukob smirujući
Hitlera. Nakon žrtvovanja Čehoslovačke u Münchenu
1938. godine to više nije bilo moguće. Zbog neodlučne
politike zapadnih zemalja, Sovjeti su se u augustu 1939.
godine nagodili sa Hitlerom, zaključujući Ugovor o Chamberlain je bio uvjeren da
je u Münchenu uklonjena svaka
nenapadanju. Nizom ugovora s pribaltičkim državama i
mogućnost da dođe do rata
Danskom Njemačka je stvorila povoljne uvjete za napad
na Poljsku.

Komadanje
Čehoslovačke

Krajem septembra 1938. godine je u Münchenu

Nevill Chamberlain tokom
potpisivanja Münchenskog
sporazuma
održan sastanak predsjednika vlade Velike Britanije i
Francuske Nevilla Chamberlaina (Čemberlen) i Édoarda
Daladiera (Daladje), s Hitlerom i Mussolinijem. Rezultat
Uništeni kafe u Berlinu nakon
sastanka bio je novi ustupak Hitleru. Münchenskim
“Kristalne noći”
sporazumom od 29. septembra Sudetska oblast je predata
Njemačkoj. U martu 1939. godine, njemačke trupe su ušle
u Čehoslovačku, okupirale je i raskomadale. Na njenoj
teritoriji stvoreni su Češki Protektorat pod njemačkom
vlašću, a Slovačka je postala satelitska država. Naredni

118 119
 Historija IV
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Münchenski sporazum
Sastanak dvojice diktatora sa predsjednicima vlada Britanije i Francuske, počeo
je u 12 sati i 45 minuta.
Konferencija je bila tako brzo improvizovana da joj je nedostajala svaka
organizovanost. Zapisnici se uopće nisu vodili, delegacije su sjedile u udobnim
naslonjačima, razbacanim u velikom krugu. Poslije odmora za ručak, u sobu su
nagrnuli ambasadori, službenici i ađutanti, koji su sačinjavali publiku, poredanu
duž zidova. Zajednička diskusija bila je često prekidana upadicama ili razgovorima
pojedinaca, a to je bilo olakšano teškoćama oko prevoda. Kad god bi članovi ove ili
one delegacije ulazili ili izlazili radi pripremanja nacrta, nastajao je prekid u radu.
...Najzad je postignut sporazum u ranim jutarnjim časovima, 30. septembra.
Dvojica diktatora su prepustili Britancima i Francuzima odvratan zadatak da
saopće Česima uslove pod kojima će se izvršiti kasapljenje njihovih zemalja...
...One noći kada je održavana minhenska konferencija napisao je general Jodl u
svom dnevniku: “Potpisan je Minhenski sporazum. Čehoslovačka kao sila više ne
postoji...”
...Za šest mjeseci Austrija i Sudetska oblast predstavljali su trijumf onih metoda
političkog rata koje je Hitler tako brižljivo pripremao posljednjih godina. Time
je sjajno odbranjena i njegova postavka o slabosti zapadnih demokratija, kao i o
međunarodnoj pocjepanosti koja nije dopuštala stvaranje jedinstvenog fronta protiv
njega. Pet godina poslije dolaska na vlast, on je Njemačku uzdigao sa najnižeg položaja
na kome se nalazila u čitavoj svojoj historiji na položaj vodeće sile u Evropi, a sve
to ne samo bez rata, nego i uz pristanak Britanije i Francuske. Taktika zakonitosti
donijela je velike dividende, kako u inostranstvu tako i kod kuće...
Alan Balok, Hitler. Slika tiranije, Beograd (bez god. izdanja).
PITANJA I ZADACI
Kako je ekonomska kriza djelovala na Španiju?
Šta se desilo nakon puča?
Kako su reagirale pojedine evropske zemlje na događaje u Španiji?
Šta se desilo sa Austrijom i Čehoslovačkom?
Kakav je bio stav Velike Britanije i Francuske prema Hitlerovoj agresivnoj politici?
120
Svijet između dva rata (1918-1939)
Razvoj nauke i tehnike.
Kultura i sport između dva rata
U periodu između dva rata, nauka i tehnika su doživjele veliki napredak i omogućile
veliki ekonomski prosperitet. Najveći napredak ostvaren je u fizici, hemiji, matematici,
biologiji, medicini, te tehničkim naukama čija istraživanja po brojnosti, opširnosti i dubini
nadmašuju ranije periode.
Fizičari otkrivaju talasno kretanje atoma (1924.), postojanje protona (pozitivnog
elektrona, antielektrona) i neutrona (1932.). Nastavljena su istraživanja na polju nuklearne
fizike. Godine 1938. naučnici su u laboratoriju izveli prvu atomsku fisiju bombardovanjem
izotopa urana neutronima. To otkriće otvorilo je put korištenju nuklearne energije
ali i stvaranju atomske bombe. Istraživanja fizičara bila su usmjerena na područje
elektromagnetnih talasa što je omogućilo upotrebu televizije i usavršavanje radija.
Hemija je svoja istraživanja usmjerila prema tehničkoj primjeni. Svoja dostignuća
bilježila je na planu organske hemije, što je omogućilo otkrića mnogih vrsta sintetičkog
materijala (bakelita, celuloida, celofana, vještačke svile i gume). Od 1938. godine počela
je proizvodnja najlona i perlona i vještačkih vlakana.
Tehnika svoje napore usmjerava u unapređivanju kvaliteta materijala, usavršavanju
tehnologija, a najveći uspjeh doživljava u stvaranju avionske industrije i usavršavanju
avio-konstrukcija.
Značajan napredak postigla je biologija. Naučnici su pronašli encime, vitamine i
hormone. Usavršavanje mikroskopa omogućilo je brži razvoj mikrobiologije. Razvila
se i genetika, nauka o pojavama i zakonitostima nasljeđivanja kod biljaka, životinja i
čovjeka.
Na području medicine postignut je značajan napredak.
Godine 1928. Alexander Fleming (1881-1955) je pronašao
penicilin za kojeg je utvrdio da efikasno liječi infekcije
(zarazne bolesti).
Napredak su bilježile i društvene nauke. U ovom
periodu arheologija je postigla kapitalna otkrića što je
utjecalo i na razvoj historijske nauke. Mada su arheološka
otkrića imala međunarodni značaj, većina društvenih
Fleming u laboratoriju
nauka je nosila prvenstveno nacionalno značenje.
Indijski arheolozi su otkrili prastaru civilizaciju
Mohendžo Daro 1921., dok je u Egiptu Howard Carter
(1874-1939) 1922. godine otkrio Tutankamonovu
grobnicu
Nakon završetka Prvog svjetskog rata u umjetnosti su se javili novi pogledi i pravci.
U likovnoj umjetnosti prevladavala su velika imena apstraktnog slikarstva, Pablo Picasso
(1881-1973), Wassily Kandinsky (Vasilij Kandinski, 1866-1944.), Marc Chagall (Šagal,
1887-1985.). Javljali su se i novi pravci kao što su nadrealizam i ekspresionizam. Salvador
121
 Historija IV Svijet između dva rata (1918-1939)

Od interpretatora muzičkih djela poznati su pjevač Novi moment historije muzike

Kandinsky, “Kompozicija na bijelom II”; Chagall “Ja i selo”; Dalí, “Ustrajnost sjećanja”
Dalí (1904-1989) je u nadrealističkim slikama prikazivao
svijet iracionalnih vizija, a nadrealista Max Ernst (1891-
1976) obogaćivao je slikarstvo tehnikama kolaža i
fotomontaže.
Među brojnim piscima koji su djelovali nakon Prvog
svjetskog rata, posebno su značajni bili André Breton
(1896-1966) glavni teoretičar nadrealizma, George
Bernard Shaw (1856-1950) kao najznačajniji dramatičar
te Jean Paul Sartre (Žan Pol Sartr, 1905-1980.) začetnik
Breton francuskog egzistencijalizma.
Na području muzike između dva rata isticali su se
kompozitori George Gershwin (1898-1937), Alban Maria
Johannes Berg (1855-1935) i Maurice Ravel (1875-1937).
Gershwin je svojim djelom “Rapsody in Blue” (“Rapsodija
u plavom”) uveo u muzičku umjetnost simfonijski jazz. A.
Berg je bio predstavnik muzičkog ekspresionizma, dok su
se u djelima Ravela nalazili klasicistički i impresionistički
motivi. Njegovo djelo “Bolero” jedno je od najpoznatijih
muzičkih djela XX stoljeća.
Sredinom tridesetih godina afirmisala se jazz muzika.
To muzičko razdoblje je poznato pod imenom swing.
Sartre
i svirač jazza Louis Armstrong Satchmo (1901-1971),
francuska šansonjerka Édith Piaf (1915-1963) i violinist
Yehudi Menuhin (1916-1999).
Od svih umjetnosti međuratnog perioda najveći uspon
je zabilježen u filmskoj. U tom periodu je snimljeno mnogo
filmova vrhunske kvalitete. Od 1927. snimaju se zvučni
filmovi. Zvučnom filmu su u početku davane male šanse
da će se probiti do gledalaca. Ali, četiri godine kasnije sa
nijemim filmom “Siromašni milioner” okončana je prva
etapa historije filma.
Komedija, koja je potekla iz cirkusa, razvila se
posredstvom filmskih glumaca nadarenih za upotrebu
simboličkih predstava. Charlie Chaplin stvorio je od
nijemog filma izražajno sredstvo velike preciznosti. To je
bila, po njegovim riječima “poezija pokreta”. Kao glumac i
režiser, podigao je film do velike komedije koja izražava bol
i gorčinu svijeta i donosi olakšanje putem smijeha. On je
bio malena skitnica Šarlo s polucilindrom i štapom, koji je
uvijek upadao u neočekivanu nevolju i uvijek je dočekivao
dobrotom i ljubaznošću. Postao je sveopći junak svoga
vremena, na kraju uvijek odlazeći cestom, s netaknutim
dostojanstvom, ma kakav bio poraz ili gubitak. Čaplin
je reagirao na krize svoga vremena. U filmu “Potraga za
zlatom” napravio je parodiju na filmove pionirima, u filmu
“Moderna vremena” način proizvodnje na pokretnoj traci.
U filmu Veliki diktator (1940.) porugom je razotkrio sliku
Hitlera.
predstavljala je pojava jazza, koja je
nastala u crnačkim četvrtima New
Orleansa, a u Evropu stigla za vrijeme
Prvog svjetskog rata. U tridesetim
godinama jazz muzika je počela osvajati
cijeli svijet i emancipovati se kao
samostalna muzika. U principu, jazz je
kolektivna improvizacija: njegove opće
oznake su naglašeni ritam, agresivna
zvučnost i oprečnost između solističkog i
grupnog izvođenja. Od značajnih stilskih
perioda do 1945. godine treba spomenuti
Dixieland, New Orleans-jazz i Chicago-
jazz, Swing-jazz i Be-boop.
Al Jolson (Asa “Al Jolson” Yoelson, 1885/6-
1950) litvanskog porijekla, bio je prvi
glumac koji je progovorio i propjevao u
historiji kinematografije. Na slici se vidi
našminkan kao Afroamerikanac za ulogu
u prvom zvučnom filmu “The jazz singer”
(“Pjevač džeza”) iz 1927. godine.

www.jolson.org
Inserti iz Chaplinovih filmova
“Moderna vremena” i “Veliki
diktator”

Louis Armstrong Satchmo
Prikazivali su se i crtani filmovi - niz slika ili crteža likova u raznim pozama slikanih
na pokretnoj pozadini. Godine 1923. počeo ih je stvarati Walt Disney (1901-1966), a
upotrebljavao ih je u širokim okvirima komedije; njegovi Mickey Mouse (Miki Maus) i
Donald Duck (Paja Patak) postali su popularni u cijelom svijetu. Njegov prvi prikazani
Yehudi Menuhin Édith Piaf dugometražni animirani film bio je Snjeguljica i sedam patuljaka (1938.).

122 123
 Historija IV Svijet između dva rata (1918-1939)

Poznati glumci iz međuratnog perioda su bili Rudolph
Valentino (1895-1926), Greta Garbo (1905-1950), Clark
Geble (1901-1960), Vivien Leigh (1913-1967). Od 1929.
godine u SAD-u se za filmska dostignuća dodjeljuju
nagrade Američke filmske akademije - Oscar.
Nakon Prvog svjetskog rata nastavljena su
međunarodna sportska takmičenja. Od 1920. godine
ponovo se održavaju olimpijske igre, na kojima je
zabilježen sve veći broj sportista i takmičarskih
disciplina. Od 1924. godine, organizuju se Zimske
olimpijske igre. U sportu su se između dva rata posebno
isticali finski atletičari, trkači na duge staze. Najpoznatiji
među njima bio je Paavo Nurmi (1897-1973). Osvojio
je ukupno devet zlatnih olimpijskih medalja, od toga u
Parizu 1924. godine čak pet, a u razmaku nešto dužem
od jednog sata čak dvije. U Finskoj je bio toliko cijenjen
da su mu Finci još za vrijeme života podigli spomenik.
U međuratnom periodu na popularnosti je
posebno dobio fudbal. Godine 1930. u Montevideu je
održano Prvo svjetsko prvenstvo u nogometu, na kojem
je pobjednik bio domaćin, Urugvaj.
Gable i Leigh su zajedno glumili u velikom
hitu “Gone with the wind” (“Prohujalo s
vihorom”) za kojeg je ona 1939. godine
dobila Oscara za najbolju žensku ulogu.
Lik Mickeya Mousea iz 1932.
godine
Položaj žena U XX stoljeću počinje se razvijati
i feminologija - nauka o ženama.
Izučavala se u “slobodnim školama” sa
Tek nakon završetka Prvog svjetskog rata žene interdisciplinarnim pristupom. Od 1971.
Velike Britanije dobile su pravo glasa, ali ograničeno,
godine, ova vrsta nastave se naziva
a 1928. godine i potpuno. Kao najvažniji događaj u “ženske studije”.
zakonodavstvu toga vremena u SAD-u zbog njegovih
dalekosežnih posljedica treba spomenuti na prvom mjestu uvođenje prava glasa za žene
28. augusta 1920. (19. ustavni amandman) koji vodi računa o izmijenjenom položaju žene
u industrijskom društvu. Za razliku od 1914. godine, kada je u SAD-u bilo zaposleno 2
miliona žena, godine 1930. radilo ih je 10 miliona.
Nakon završetka Prvog svjetskog rata mlade generacije su odlučne da sebi izgrade
bolji svijet. U modi su nastupile značajne promjene. Tvrdilo se da je za emancipaciju žena
više značilo izbacivanje iz upotrebe korzeta nego dobivanje prava glasa. Godine 1920.
ulazi u modu trajna ondulacija kose koja do danas nije izišla iz mode.
Feminizam je, prolazio kroz različite faze u XX stoljeću. Pojava različitih ideologija, ratna
zbivanja i razvoj tehnologija su znatno utjecali na feminističke ideje. U Sovjetskom Savezu
žene su u početku uživale punu ravnopravnost ali su od 1930. godine imale dvostruku
ulogu i ulogu domaćice i radnice u poljoprivredi ili industriji. Iako je zbrinjavanje djece bilo
organizovano na državnom nivou loši stambeni uvjeti i nedostatak mogućnosti kupovine i
odmora otežavali su ženama život.

PITANJA I ZADACI
Do kojih je otkrića došlo u periodu između dva rata u fizici, hemiji, biologiji i medicini?
Koje su karakteristike razvoja likovne i muzičke umjetnosti, filma i književnosti?
Kako je tekao razvoj sporta između dva rata?

Nurmi

Jedanaeste Olimpijske igre i IV zimske Olimpijske igre održane su u Njemačkoj. One su davale Hitleru mogućnost da prikaže svoju
ideologiju i pokaže ponovno uzdizanje Njemačke, te pretpostavljenu nadmoć arijevske rase kroz jaku propagandnu kampanju.
Po prvi put niz trkača (njih 3 075) donosi baklju iz Olimpije u Grčkoj, da bi se zapalio olimpijski plamen u Berlinu. Unatoč nadama
nacista, neprikosnovena zvijezda igara nije bio Nijemac, nego James Cleveland “Jesse” Owens (Džesi Ovens, 1913-1980.), tamnoputi
Amerikanac. On je osvojio zlato na 100 m, 200 m, štafeti 4x100 i skoku udalj. Hitler je napustio stadion da ne bi morao dodijeliti
medalje crnom atletičaru.

www.jesseowens.com

124 125
BiH u sastavu nove države (1918-1941)

1918. Formirana prva vlada Kraljevine SHS

1919. Svečano otvorena zgrada Narodnog pozorišta u Sarajevu
1920. Izbori za ustavotvornu skupštinu
1921. Vidovdanski ustav, Zakon o zaštiti države
1928. Atentat na članove Hrvatske seljačke stranke u Skupštini
Kraljevine SHS u Beogradu
1929. Uspostava Šestojanuarskog režima, Zakon o promjeni naziva
države i teritorijalnoj podjeli na upravna područja
1930. Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije
1931. Oktroisani ustav
1934. Atentat u Marseju
1939. Sporazum Cvetković-Maček, u Sarajevu konstituisan pokret za
autonomiju BiH
 Historija IV
Principi na kojima je stvorena nova dr`ava - Kraqevina Srba, Hrvata i Slovenaca
(kasnije Kraqevina Jugoslavija) nisu omogu}ili ravnopravan status svih naroda koji
su u{li u wen sastav. U periodu izme|u dva svjetska rata Bosna i Hercegovina je
do`ivjela mnoge teritorijalne promjene.
Polo`aj Bosne i Hercegovine u novoj dr`avi
Stvarawem Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1. decembra 1918. godine), Bosna i
Hercegovina se na{la unutar nove dr`ave ~ime se wen polo`aj bitno izmijenio u pore|ewu
sa periodom austrougarske uprave. Mada je jo{ neko vrijeme zadr`ala pojedine elemente
i oblike svoje autonomnosti, ona je u okviru Kraqevine izgubila svoj dr`avni identitet.
Bilo je vi{e razloga koji su doveli do toga: centralizovana vlast, unitaristi~ke
te`we srpskog gra|anstva i vojske, nesloga unutar bosanskohercegova~kog politi~kog
vrha, razli~iti politi~ki programi, tendencije i ciqevi bosanskohercegova~kih
politi~ara, zavo|ewe diktature...
Ulaskom u Kraqevinu SHS, Glavni odbor Narodnog
vije}a (formiran prilikom stvarawa Dr`ave SHS)
prestao je sa radom, dok je Narodna vlada nastavila
obavqati svoje du`nosti sve do 31. januara 1919. godine
kada je preimenovana u Zemaqsku vladu. Me|utim,
tom prilikom smawen je wen djelokrug rada, jer su joj
u nadle`nosti ostala ~etiri resora: za unutra{we
poslove, pravosu|e, poqoprivredu te za prosvjetu i
vjeru. Ostali poslovi Zemaqske vlade BiH preneseni
su na vladu u Beogradu ~ime je izvr{ena centralizacija
uprave.
Od prvih dana stvarawa Kraqevine SHS, kraq
Aleksandar Kara|or|evi} je pokazivao diktatorske
Aleksandar ú sklonosti. Sam je imenovao predsjednika vlade, a
dr. Alberta Kramera (Ministar za Ustavotvornu
skup{tinu i izjedna~ewe zakona) zadu`io je da sastavi spisak poslani~kih kandidata
za Privremeno narodno predstavni{tvo {to je trebalo biti zadatak zajedni~kog rada
Narodnog vije}a u Zagrebu i predstavnika naroda Kraqevine Srbije.
Nakon osamnaest mjeseci rada na dono{ewu Zakona o izborima za Ustavotvornu
skup{tinu (donesen 3. septembra 1920.) raspisani su izbori 28. novembra 1920. godine.
Tokom 1919. godine u Bosni i Hercegovini je o`ivio strana~ki rad. Ponovo su obnovqene
neke stare politi~ke stranke, a stvorene su i nove. Ve}ina stranaka osnovana je na
vjersko-nacionalnoj osnovi. Neke stranke imale su svoju centralu u Sarajevu, dok
su druge bile ogranci istoimenih stranaka iz Zagreba ili Beograda. Veliki broj
stranaka u svom programu su isticale unitarizam i centralizam, kao npr. Demokratska
stranka Srbije kojoj su se pridru`ile i druge sli~ne stranke {irom Kraqevine, dok
su se za federalisti~ko ure|ewe opredijelile tri bosanske stranke: Jugoslavenska
muslimanska organizacija, Hrvatska pu~ka i Hrvatska te`a~ka stranka. Pored ovih
128
BiH u sastavu nove države (1918-1941)
stranaka zna~ajane su jo{ dvije politi~ke stranke koje
su djelovale na tlu Bosne i Hercegovine: Komunisti~ka
partija Jugoslavije i Hrvatska seqa~ka stranka.
Na izborima su u~estvovale 22 politi~ke stranke, a
biralo se 419 poslanika. Me|utim, kada su delegati za
Ustavotvornu skup{tinu trebali otpo~eti sa radom,
Kraq je zatra`io da mu svi poslanici polo`e zakletvu
vjernosti. Polagawe takve zakletve odbilo je dosta
poslanika, te je u radu Skup{tine u~estvovalo svega 342
poslanika. Glavno politi~ko pitawe bilo je unutra{we
ure|ewe, te je od samog po~etka rada Ustavotvorne
skup{tine do{lo do podjele na dva tabora. Sa jedne strane
stajale su stranke koje su zastupale centralisti~ko i
unitaristi~ko ure|ewe, dok su sa druge strane stajale
stranke koje su se zalagale za unutra{wu autonomiju,
federaciju, pa ~ak i oblik konfederacije. U taboru
opozicije, stranke su se podijelile na struju “tvrdih” i
“autonomisti~kih”. Prvi su bili spremni na sve metode
da bi ostvarili svoje ciqeve, dok su drugi nastojali
biti lojalni dr`avi i koristiti se samo dozvoqenim
politi~kim metodama. Kraqeva potvrda
Sve ovo nije toliko zabriwavalo kraqa, koliko se Vidovdanskog ustava
brinuo zbog velikog uspjeha Komunisti~ke partije na
izborima za Ustavotvornu skup{tinu. Kada su uskoro
Kraqevinu po~eli potresati brojni {trajkovi radnika
i rudara, Kraq je sa vladom na{ao pravi povod da tu
stranku stavi pod prismotru, a ubrzo je dono{ewem
“Obznane” i Zakona o za{titi dr`ave (2. august 1921.)
zabraweno politi~ko djelovawe ove partije, te ona
prelazi na ilegalni rad.
Nakon povla~ewa poslanika Komunisti~ke partije, u
radu Skup{tine u~estvovalo je svega 258 poslanika koji
su na kraju donijeli Ustav 28. juna 1921. na Vidovdan, po
~emu je ovaj akt dobio naziv Vidovdanski ustav. Prema
Ustavu, Bosni i Hercegovini je zagarantovan postoje}i
teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine (~lan
135. ili tzv. turski paragraf). Prakti~no, to je
Ukaz o progla{ewu 1. decembra
zna~ilo da je zadr`ana upravna podjela iz osmanskog i za dr`avni praznik Kraqevine
austrougarskog perioda na {est okruga koji su postali Srba, Hrvata i Slovenaca
oblasti (tuzlanska, sarajevska, mostarska, travni~ka,
vrbaska i biha}ka). Bosna i Hercegovina nije vi{e
sa~iwavala jedinstvenu upravnu cjelinu sa sjedi{tem
u Sarajevu, jer je svaka oblast za sebe ukqu~ena u
centralizovanu dr`avnu upravu.
129
 Historija IV BiH u sastavu nove države (1918-1941)

^lan 10.
Nijedan gra|anin ne mo`e biti izgnan iz dr`ave. On se ne mo`e protjerati u
zemqi iz jednog mjesta u drugo, ni zato~iti u jednom mjestu, osim u slu~ajevima
koje je zakon izri~ito predvidio.
Niko se ne mo`e, ni u kom slu~aju, protjerati iz svog zavi~ajnog mjesta, bez
sudske presude.
^lan 12.
Garantuje se sloboda vjere i savjesti. Usvojene vjeroispovijesti ravnopravne
su pred zakonom. U`ivawe gra|anskih i politi~kih prava nezavisno je od
ispuwavawa vjere...

Odjeqak ñúúú
Prelazne odredbe

^lan 135.
Zakonom o razgrani~ewu oblasti, Bosna i Hercegovina }e se razdjeliti u
Podjela Bosne i Hercegovine
na {est oblasti oblasti u svojim sada{wim granicama. Dok se to zakonom ne uredi, okruzi u
Bosni i Hercegovini va`e kao oblasti. Spajawe tih oblasti vr{i}e se odlukom
Pro{irimo znawe oblasnih skup{tina doti~nih oblasti, donesenom ve}inom od 2/3 glasova...
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - Vidovdanski ustav, Beograd, 1921.

Ustav Kraqevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 28. juni 1921.

Odjeqak ú RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA

Op{te odredbe
provizorij - privremeno stawe, period u kome do izbora vlade neko tijelo ili vi{e wih (naj~e{}e stara,
^lan 1. postoje}a tijela) vr{i upravu zemqom
Dr`ava Srba, Hrvata i Slovenaca je ustavna, parlamentarna i nasqedna centralizam - oblik vladavine iz jednog centra, gdje je sva vlast i uprava neke zemqe skoncentrisana u
Monarhija. Slu`beni je naziv dr`ave: Kraqevina Srba, Hrvata i Slovenaca jednom centru
federalizam - dr`avno ure|ewe koje stvaraju dvije i vi{e dr`ava radi zajedni~kog (politi~kog i ekonom-
skog) interesa na principu ravnopravnog ~lanstva i narodnog opredjeqewa
Odjeqak úú
unitarizam - te`wa za jedinstvom, ujediwewem; te`wa da u savezu dr`ava ona najve}a ili najja~a dominira
Osnovna gra|anska prava i du`nosti
nad ostalima
^lan 4.
Dr`avqanstvo je u ~itavoj Kraqevini jedno. Svi su gra|ani pred zakonom
jednaki. Svi u`ivaju jednaku za{titu vlasti.
^lan 5. PITAWA I ZADACI
Garantuje se li~na sloboda. Niko ne mo`e biti pozvan na odgovornost, niti
biti pritvoren, niti ina~e ma od koga biti li{en slobode, osim u slu~ajevima Kakvo je ure|ewe imala Kraqevina SHS?
koje je zakon predvidio... Koja su gra|anska prava garantovana Vidovdanskim ustavom?
Kako je administrativno-teritorijalno organizovana BiH po odredbama “turskog paragrafa“?

130 131
 Historija IV BiH u sastavu nove države (1918-1941)

Političke i teritorijalne promjene Podjela Kraljevine Jugoslavije na banovine. Uočite promjene na teritoriji Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je u sastavu novostvorene državne zajednice doživjela političke,

upravne i teritorijalne promjene.
Doneseni Ustav Kraljevine SHS predviđao je teritorijalnu cjelovitost Bosne i
Hercegovine u postojećim granicama, s tim da dotadašnji okruzi “važe kao oblasti”. Takva
uprava zadržana je sve do donošenja Zakona o pokrajinskoj upravi, 21. jula 1921. godine.
Dotadašnji predsjednik Zemaljske vlade preimenovan je kraljevim ukazom u pokrajinskog
namjesnika, a oblasti u srezove i kotare. Time državne granice nisu bile promijenjene.
Međutim, centralne vlasti nastojale su što brže pokrajinske oblasti pretvoriti u županije
čime bi se djelokrug uprave ponovo smanjio. Tokom decembra 1923. godine likvidirana
su odjeljenja za vjere, pravosuđe, socijalnu politiku i za unutrašnje poslove, a do februara
1924. godine likvidirani su svi poslovi pokrajinske uprave za Bosnu i Hercegovinu. Dalje
promjene uslijedile su nakon zavođenja diktature.

Šestojanuarski režim. Kraljevina Jugoslavija

Politički život u Kraljevini SHS nakon donošenja Ustava postao je haotičniji i
bezobzirniji. Tome su pridonosile i represalije kao i teror kojeg su primjenjivali vladajući
krugovi na čelu s kraljem. Kralj je često mijenjao vlade, a prema političarima se ponašao
vrlo bezobzirno, ne praveći izuzetka ni prema onim političarima koji su podržavali
velikosrpsku ideju i samoga kralja. Situacija je kulminirala atentatom Puniše Račića na
hrvatske poslanike u Skupštini (20. juna 1928.). On je hicima iz pištolja usmrtio Đuru
Basaričeka i Pavla Radića, dok je smrtno ranio Stjepana Radića (predsjednik Hrvatske
seljačke stranke). Ovaj incident kojeg je naručio sam kralj, poslužio mu je kao izgovor za
ukidanje Vidovdanskog ustava, raspuštanje Narodne skupštine i zavođenje diktature.
Podjela Kraljevine Jugoslavije na banovine 1929. godine
Proglasom od 6. januara 1929. godine kralj Aleksandar Karađorđević zaveo je
monarhodiktaturu i time preuzeo na sebe sve funkcije države. On je postao nosilac
cjelokupne vlasti u zemlji. Donosio je i ukidao zakone, birao je sebi odane ljude za vladu
zemlje, kao zapovjednik vojne sile imenovao je oficire i razduživao ih dužnosti. Da bi se u sve četiri banovine u manjini, a na ovaj način je, ujedno, razbijena njihova etnička
izvršio potpunu centralizaciju i unitarizaciju zemlje, on donosi Zakon o nazivu i podjeli kompaktnost. Usljed sprovođenja ovih promjena došlo je do smjenjivanja postojeće
Kraljevine na upravna područja (3. oktobra 1929.) prema kome je zemlja dobila novi uprave čime je u nezavidan položaj dovedena Jugoslavenska muslimanska organizacija
naziv - Kraljevina Jugoslavija. Umjesto dotadašnje podjele na pokrajine, cijela država je (JMO) i muslimansko stanovništvo. Nove funkcionere dekretom je postavljao kralj po
podijeljena na devet banovina: Dravsku, Savsku, Vrbasku, Primorsku, Zetsku, Drinsku, ličnom nahođenju i prema simpatijama, što je izazivalo nezadovoljstvo stanovništva.
Dunavsku, Moravsku i Vardarsku. Time su izbrisane državne i nacionalne granice Novi udarac bosanskohercegovačkom stanovništvu zadat je ukidanjem Ministarstva
južnoslavenskih naroda, a granice banovina formirane su tako da u šest od ukupno devet vjera čiji su poslovi povjereni Ministarstvu pravde, te je i na tom planu izvršena
banovina većinsko stanovništvo čini srpsko stanovništvo. centralizacija. Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije, donesenim
Položaj Bosne i Hercegovine unutar Kraljevine Jugoslavije veoma se pogoršao. Njene 3. januara 1930. ukinut je Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-
višestoljetne državne granice su izbrisane novom teritorijalnom podjelom, kao i njena mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini čime je ukinuta vjerska, vakufska i prosvjetna
državna cjelovitost. Teritorija i stanovništvo Bosne i Hercegovine našli su se podijeljeni samouprava Muslimana. Sjedište Islamske vjerske zajednice preneseno je u Beograd, dok
unutar četiri banovine: Vrbaske, Primorske, Zetske i Drinske, od kojih se samo ona prva su Sarajevo i Skoplje zadržali Ulema medžlis (savjet svećenstva) čije je članove dekretom
u cijelosti nalazila na bosanskohercegovačkom tlu. Muslimansko stanovništvo našlo određivao sam kralj.

132 133
 Historija IV BiH u sastavu nove države (1918-1941)

Bosanskohercegovački begovat pretrpio je štetu na samom početku stvaranja nove Milana Stojadinovića i utjecali na princa Pavla da
države, kada je u haosu poslijednjih dana rata brojno srpskopravoslavno seljačko sve zaoštrenijim međunarodnim odnosima, koji
stanovništvo upadalo na imanja, pljačkalo, otimalo, palilo i na različite načine uništavalo su prijetili opstanku Kraljevine Jugoslavije, otvori
ili otuđivalo begovsko dobro. Veliki broj seljaka je samoinicijativno otuđio komade “hrvatsko pitanje”. Nakon pada Stojadinovićeve vlade
begovskog posjeda smatrajući da je to njihovo pravo jer im je kralj Aleksandar (tada za premijera je imenovan Dragiša Cvetković, bivši
još regent) obećao zemlju ako uzmu učešća u ratu protiv Austro-Ugarske. Država je, ministar bez utjecaja.
uistinu, preuzela obavezu novčane naknade u gotovini i u obveznicama, ali su te naknade Ključ za “hrvatsko pitanje” nađen je u podjeli vlasti
bile vrlo niske, niže od vrijednosti zemlje, a rok plaćanja je bio vrlo dug (rok isplate 40 na račun teritorije Bosne i Hercegovine zbog čega je
godina). Izbijanje Drugog svjetskog rata prekinulo je ovu akciju, te je država ostala dužna Dragiša Cvetković i Vlatko Maček
protestvovao Spaho direktno kod kneza Pavla.
vlasnicima preko 95% predviđene naknade. Sporazumom Cvetković-Maček od 26. augusta 1939. stvorena je koaliciona vlada i
Stanje stvoreno Šestojanuarskim režimom potvrđeno je donošenjem Ustava Kraljevine osnovana Banovina Hrvatska. Bila je to nagodba između hrvatskih i srpskih građanskih
Jugoslavije (3. septembra 1931.), kojeg je kralj “darovao narodu”, odnosno kojeg je kralj krugova o podjeli interesnih sfera i preraspodjeli vlasti. Na temelju tog sporazuma
nametnuo. Ovaj ustav prozvan je oktroisani jer je proglašen bez učešća naroda, tj. novoosnovanoj Banovini Hrvatskoj dodijeljen je bosanskohercegovački teritorij u
Skupštine. Ustavom je uvedeno Narodno predstavništvo (parlament) koje se sastojalo Bosanskoj Posavini - općine i kotarevi Brčko, Gradačac, Bosanski Šamac, Bosanski Brod
od Gornjeg doma ili Senata i od Donjeg doma ili Narodne skupštine. Oba doma imala su i Derventa, a u jugozapadnom hercegovačkom području - Stolac, Čapljina, Ljubuški,
zakonodavnu vlast, ali je njihova moć i uloga bila formalna jer je Kralj i ovim Ustavom Mostar, Konjic, Prozor, Fojnica, Travnik, Bugojno, Tomislavgrad i Livno.
sebi osigurao neprikosnovenost, te apsolutnu nadmoć postavljajući i imenujući delegate
Senata. Prije izbora članova za Narodno predstavništvo, koji su bili raspisani za 8.
novembar 1931. Kralj je donio Zakon o udruživanju, zborovima i dogovorima kojim je
zabranjeno stvaranje stranaka na vjerskom, plemenskom (nacionalnom) ili regionalnom
karakteru.
U sastav vlade ušli su pretežno unitaristički i centralistički elementi što je izazvalo
reakcije starih, predrežimskih stranaka, koje zahtijevaju preuređenje države. Između
ostalih, oglasio se i dr. Mehmed Spaho (predsjednik JMO-a) koji u svojoj deklaraciji
poznatoj pod nazivom “Sarajevske punktacije” traži uređenje po “ravnopravnim političko-
historijskim jedinicama”, od kojih je jedna i Bosna i Hercegovina (januar 1933.). Ali, Kralj
se oglušio na sve rezolucije građanskih stranaka i ostao pri svojoj apsolutističkoj politici
sve do smrti u oktobru 1934. godine, kada je stradao od ruke atentatora u oktobru u
Marseilleu prilikom zvanične posjete Francuskoj.
Nakon ubistva kralja Aleksandra Karađorđevića na prijestolje je došao njegov
maloljetni sin Petar u čije je ime zemljom vladalo tročlano Namjesništvo s knezom
Pavlom na čelu. U doba ovog namjesništva dolazi do odustajanja od politike otvorene
diktature, do ukidanja šestojanuarskog zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici i do
ponovnog premještanja Rijaseta u Sarajevo, ali i do nove teritorijalne podjele zemlje.
U Kraljevini Jugoslaviji glavni su problem bili odnosi između hrvatske opozicije i
srbijanskih krugova oko princa Pavla Karađorđevića. Skupštinski izbori 1935. i 1938.
godine bili su značajan pokazatelj jačanja Hrvatske seljačke stranke te pozicija drugih
političkih snaga. Na izborima održanim 5. maja 1935. godine Mačekova opoziciona
lista dobila je 37,4% glasova nasuprot vladinoj, koja je imala 60,6% glasova. Na izborima
koji su održani 11. decembra 1938. postotak glasova na Mačekovoj listi porastao je na
44,90%, a na vladinoj pao na 54,09%. Rezultati skupštinskih izbora, verifikaciona rasprava
u Skupštini, “hrvatsko pitanje” te neki vanjskopolitički činioci doveli su do pada vlade
Podjela Kraljevine Jugoslavije na banovine 1939. godine. Uporedite ovu kartu sa onom na 133. stranici.

134 135
 Historija IV
Sporazumom Cvetković-Maček otvoreno je pitanje daljnjeg preuređenja države, a na
površinu su isplivale tendencije i interesi pojedinih građanskih političkih snaga.
Hrvatski političari rješenje granica Banovine Hrvatske nisu smatrali konačnim. Vođa
Hrvatske opozicije dr. Vlatko Maček imao je protivnike u desničarski orijentisanim
pripadnicima vlastite stranke (HSS), koji su smatrali da Hrvati nisu dobili odgovarajuće
ustupke. On je posebno bio izložen pritisku pripadnika ekstremne desnice koji su bili
uvjereni da postignuti sporazum predstavlja poraz vodstva Hrvatske seljačke stranke i
izdaju borbe za “stvaranje nezavisne hrvatske države”, koja se temeljila na velikohrvatskoj
koncepciji.
U to vrijeme pojavila se ideja o “srpskoj zemlji”. Zagovornici te ideje smatrali su da se
Vrbaska, Drinska, Dunavska, Moravska, Zetska i Vardarska banovina trebaju spojiti u
jedinstven teritorij pod nazivom Banovina “srpska zemlja”, sa sjedištem u Skoplju. Ovaj
plan se temeljio na koncepciji “velike Srbije” u okviru buduće monarhistički uređene
federacije, koju bi činile tri federalne jedinice: Srbija, Hrvatska i Slovenija. Srpski građanski
krugovi pokušali su se organizovati preko Srpskog kulturnog kruga Slobodana Jovanovića,
Dragiše Vasića, Stevana Moljevića i drugih, naročito u nacionalno mješovitim krajevima
te onim koji se graniče s oblastima nastanjenim Muslimanima i Hrvatima. Nalazeći se
u službi velikosrpskog programa, Srpski kulturni krug postavio je zahtjev da se Bosna i
Hercegovina priključi srpskoj teritorijalnoj jedinici. Stevan Moljević u svojim je istupima
bio protiv autonomije BiH i njenog odvajanja od Srbije, napadao je autonomistično
Sarajevo kao nosioca “bošnjaluka”, a Sarajevo i Zagreb zbog zanemarivanja Bosanske
krajine. Srpski građanski klub želio je ovu oblast pretvoriti u zapadnu predstražu Beograda
kao nosioca državne misli i centra koji je trebao potrti utjecaj Sarajeva i Zagreba.
Ovim idejama se, u ime JMO-a, suprotstavio dr. Džafer Kulenović s autonomističkom
koncepcijom, videći BiH kao četvrtu jedinicu. Oživljavanje takvih koncepcija i zahtjev
za autonomiju Bosne i Hercegovine u uvjetima sporazuma Cvetković-Maček dobili su
neposrednu podršku cjelokupnog muslimanskog stanovništva, zajedno sa predstavnicima
postojećih kulturno-prosvjetnih, vjerskih i privrednih organizacija. Nezadovoljna
ponuđenim rješenjem statusa Bosne i Hercegovine, bosanskohercegovačka studentska
omladina na univerzitetima u Zagrebu i Beogradu istaknula je zahtjev za njenu autonomiju.
U trećem pismu iz decembra 1939. stalo se na stanovištu da bi svaka podjela značila
nepravdu za svaki od njenih naroda. Tada je ponuđen program koji je uvažavao interese
svih naroda, utemeljen na “ravnopravnosti, jednakosti i uzajamnosti svih građana,
nezavisno od njihove vjerske, nacionalne i partijsko-političke pripadnosti”.
Usljed ovih događaja, razvijale su se čitave teorije kojima se dokazivalo da je Bosna
srpska ili hrvatska zemlja. U ovakvim političkim odnosima BiH je predstavljala područje
gdje su se najočitije oslikavali postojeći nezadovoljeni nacionalizmi, koji će već u prvim
godinama Drugog svjetskog rata dobiti katastrofalne razmjere. Sve planove o reorganizaciji
Kraljevine Jugoslavije prekinuo je rat 1941., ali su oni doprinijeli stradanju svih naroda, a
posebno naroda Bosne i Hercegovine.
136
BiH u sastavu nove države (1918-1941)
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi 6. januar 1929.
Član 1. - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je nasljedna monarhija.
Član 2. - K
 ralj je nosilac sve vlasti u zemlji. Kralj izdaje i proglašuje zakone,
postavlja državne činovnike i daje vojne činove. Kralj je zapovjednik
vojne sile. On daje ordene i druga odlikovanja.
Član 3. - K
 ralj vrši amnestiju za sve krivce. Amnestija je opšta i pojedinačna.
Kralj vrši pomilovanja. On može dosuđenu kaznu oprostiti, smanjiti ili
ublažiti.
Član 4. - K
 ralj predstavlja državu u svim njezinim odnosima sa tuđim
državama. Kralj oglašuje rat i zaključuje mir.
Član 5. - Kralj i Prestolonasljednik su punoljetni kad navrše 18 godina života.
Član 6. - K
 raljeva je ličnost neprikosnovena. Kralju se ne može ništa u
odgovornost staviti, niti Kralj može biti tužen...
Član 16. - Ministri su odgovorni kralju. Kralj može optužiti ministre.
Član 17. - Ministrima sudi Državni sud.
Zakon o zaštiti javne bezbjednosti i poretka u državi
Član 3. - Kako ona udruženja i političke partije sa ciljem predviđenim u čl. 1. ovog
zakona tako isto zabranjuju se i rasturaju sva udruženja i političke stranke, koje vrše
propagandu ili ubjeđivanje drugih, da treba promijeniti postojeći poredak u državi,
isto tako zabranjuju se i rasturaju sve političke stranke, koje nose obilježje vjersko
ili plemensko. Organizovanje, pomaganje ili postajanje članom ovakve organizacije
ukoliko ne potpada pod udar čl. 2. ovog zakona, kazniće se zatvorom do 1 godine i
globom do 10.000 dinara.
Branko Petranović, Momčilo Zečević, Jugoslavija 1918-1984., Zbirka dokumenata,
Beograd, 1985.
RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
diktatura - oblik vladavine u kojoj jedan čovjek ili manja grupa ljudi ima neograničenu vlast
oktroisan - naziv za ograničene ustavne akte koje samoinicijativno donosi vladar, nastaju najčešće kada vladaru
apsolutisti zaprijeti opasnost od nemira ili revolucije
PITANJA I ZADACI
Do kakvih je političkih promjena došlo u periodu od 1929. do 1933. godine koje su se odnosile na BiH?
Analizirajte kartu Kraljevine Jugoslavije nakon proglašenja Šestojanuarskog režima i Banovine Hrvatske 1939.
godine nakon sporazuma Cvetković-Maček. Opišite promjene koje su vezane za Bosnu i Hercegovinu.
137
 Historija IV BiH u sastavu nove države (1918-1941)

Privredni i društveni razvoj Bosne i Hercegovine novostvorene države, tj. nešto više nego u Sloveniji i Vojvodini zajedno, a imala je šest puta
manje industrijskih preduzeća. Pri kraju ovog perioda, Bosna i Hercegovina je činila 15%
Privredni napredak započeo je u Bosni i Hercegovini austrougarskom vladavinom, ali stanovnika Kraljevine Jugoslavije, a svega 7% od svih industrijskih preduzeća zemlje.
je taj razvoj bio grubo prekinut izbijanjem Prvog svjetskog rata, te raspadom Monarhije Tek u drugoj polovini 30-ih godina, dolazi do relativnog privrednog uspona: izgradnja
1918. godine. željezničkih pruga Ustiprača-Bileća-Nikšić i Bihać-Knin, proširenje kapaciteta željezare
Neposredno nakon rata, u Bosni i Hercegovini živjelo je ili boravilo 1 890 460, a u Zenici i fabrike celuloze u Drvaru, izgradnja industrijskih preduzeća u Višegradu,
deset godina kasnije 2 323 555 osoba. Nacionalnu pripadnost stanovništva nije lahko početak elektrifikacije, javni radovi itd. Time se nije mogla nadoknaditi stoljetna privredna
utvrditi iz popisa stanovništva jer se popis nije vršio na takav način da se stanovništvo nerazvijenost niti zaostajanje za nešto razvijenijim drugim jugoslavenskim pokrajinama
o tome izjašnjava. Tek se može pretpostaviti nacionalna šarolikost prema rubrikama (Slovenijom i Hrvatskom u industriji, Vojvodinom i Srbijom u poljoprivrednoj
predviđenim za izjašnjavanje o maternjem jeziku i vjeroispovijesti. Prema analizama, proizvodnji).
tada je u BiH živjelo otprilike 3,3% osoba kojima maternji jezik nije bio hrvatsko-srpski ili
srpsko-hrvatski već neki drugi (strani), dok su ostalih 96,7%, koji su se služili tim jezikom,
pripadali pravoslavnoj, rimokatoličkoj, evangelističkoj, islamskoj i jevrejskoj vjeri.
Većina stanovnika živjela je i radila na selu, tako da je poljoprivreda glavna grana
bosanskohercegovačke privrede. O tome dovoljno govore podaci da se njome bavilo
čak 84,1% stanovništva, dok se industrijom i zanatstvom bavilo svega 6%. U tercijarnoj
grupi zanimanja (uprava, vojska, prosvjeta, kultura, banke, uslužne djelatnosti) bilo je
zaposleno 9,9% stanovnika.
U poljoprivredi je preovladavao sitni seljački posjed koji je obrađivan na vrlo primitivan Fabrika sode u Lukavcu snimljena
način. Brojna begovska i agovska imanja stradala su u neredima 1918. godine, kao i mnoge 1927. godine
gazde koje su seljaci ubili. Korijene takvog ponašanja seljaka treba tražiti u historijskom
naslijeđu i vjersko-nacionalnoj strukturi sela. Patrijarhalni odnosi na selu i nedostatak
velikih zemljišnih posjeda, kao i primitivna sredstva za rad nisu dozvoljavala prodor Proširimo znanje
kapitalističkih odnosa i kapitalističke privrede na bosanskohercegovačko selo. Stoga je - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
ekonomska kriza 1929-1933. nanijela dosta štete poljoprivredi.
BiH je obuhvatala površinu od 51 199 km2. Na toj površini živjelo je 1937. god. nešto
U Bosni i Hercegovini je industrijalizacija započela u vrijeme austrougarske uprave.
preko 2,5 mil. stanovnika. Na 1 km2 živjelo je, dakle, oko 50 stanovnika. Na prvi
Prema podacima iz 1926. godine, postojalo je 468 industrijskih preduzeća koji su upošljavali
pogled čini se da je gustina stanovništva u BiH bila malena u odnosu na većinu
vrlo mali broj ljudi. Ova preduzeća su bila malih kapaciteta, te se može reći da se radilo o
evropskih zemalja i da je pružala velike mogućnosti za proširivanje poljoprivrede, ali
malo većim manufakturama koje su većinom naslijeđene iz doba austrougarske vladavine.
je takvo shvatanje u osnovi nerealno. Kada se uzme da na poljoprivrednu površinu
Osnovu industrije činile su: drvna industrija, rudarstvo, topioničarstvo i metalurgija, te
otpada 25 500 km2, a koja obuhvata i 7 000 km2 pašnjaka, onda se vidi da su te
hemijska industrija. Od 1935. godine počinje brži privredni razvoj što će utjecati i na
mogućnosti ograničene…
razvoj industrije. Kapaciteti pojedinih preduzeća, naprimjer, željezare u Zenici, su se
Oskudica u zemlji u toliko je teže pogađala seljake i našu bosansko-hercegovačku
povećali dok su na drugim mjestima bili podignuti novi pogoni. Međutim, svi radovi
poljoprivredu što je ona u svojoj osnovi bila primitivna po načinu obrade i daleko od
vezani uz elektrifikaciju, industrijalizaciju i izgradnju željezničkih saobraćajnica nisu bili
svih modernijih sredstava i iskustava kojima se odlikovala poljoprivreda izvjesnih
dovoljni i bili su daleko od stvarnih potreba. Inferioran položaj Bosne i Hercegovine u
krajeva Jugoslavije. Krajnjim naporima i neproduktivnim trošenjem radne snage
oblasti industrije dovoljno je ilustrirati sa nekoliko podataka. Naprimjer, u odnosu na
naš je seljak na najvećem dijelu obradivog zemljišta uspijevao da osigura prinose,
stanovništvo Slovenije, gdje je industrijalizacija bila na najrazvijenijem nivou, BiH je od
nesrazmjerne uloženom trudu. To je dolazilo otuda što je bosanski seljak na rđavom
svih južnoslavenskih zemalja u najvećem zaostatku. Čak je i Makedonija bila ispred Bosne
zemljištu radio sa drvenim plugom, primitivnom branom, bez sijačice i valjka, bez
i Hercegovine. Naslijeđena nerazvijenost industrijskog progresa pojedinih dijelova nove
kosačica, bez redovnog i dovoljnog đubrenja. Poljoprivredna proizvodnja, pod takvim
države ne samo da je nakon 1918. sačuvana nego je i znatno povećana. Najveći napredak
uslovima, nije zadovoljavala ni najminimalnije potrebe prehrane stanovništva, pa
doživjelo je rudarstvo i topioničarstvo. Slika industrijskog razvitka BiH može se pratiti i
su se redovno morale uvoditi izvjesne količine žitarica iz ostalih plodnih krajeva...
putem statističkih pokazatelja prema kojima je 1918. godine u BiH živjelo 13% stanovnika

138 139
 Historija IV
Nerodice su bilo redovno praćene masovnom glađu stanovništva i skapavanjem
stoke.
Iako su postojali vanredno povoljni uslovi da se u onim krajevima koji su se pretežno
bavili primitivnim stočarstvom razvije jedno moderno stočarstvo oslobođeno
uzgredne neproduktivne zemljoradnje, nije se pošlo tim putem. Naprotiv, seljak je u
tim krajevima i nadalje bio prinuđen da se bavi neproduktivnom zemljoradnjom. Isti
je slučaj bio i sa krajevima koji su imali uslova da razviju naprednu zemljoradnju,
ali su se ipak bavili nerentabilnijim stočarstvom.
…Dok je austrijska vlada, svakako rukovođena i svojim interesima, uviđala potrebu
uvođenja i snabdijevanja tadašnje bh. poljoprivrede oruđima i poljoprivrednim
spravama, beogradske vlade nijedanput nisu ozbiljno postavile ovo pitanje. Prema
podacima od 1906. do 1914. godine u BiH je, uz neposrednu pomoć tadašnje strane
uprave, nabavljeno oko 12.000 gvozdenih plugova, 2.500 strojeva za čišćenje sjemena,
3.000 vinogradskih prskalica, 197 vršalica itd. Iako su postojali povoljni uslovi usljed
poslijeratne konjunkture i poleta da seljak sa minimalnom državnom pomoći dođe
do najnužnijih modernih oruđa i sprava za modernizovanje svoje proizvodnje,
tadašnje vlade nisu pokazivale nikakvog razumijevanja ni želje da se pozabave tim
pitanjem.
Oslobođenje, april 1944., br. 7.
PITANJA I ZADACI
Koje su osnovne karakteristike privrednog razvoja BiH u periodu između dva svjetska rata?
Šta znate o privredi svoga kraja u periodu između dva rata?
140
BiH u sastavu nove države (1918-1941)
Kultura i prosvjeta
Društveno-ekonomski odnosi u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata odredili
su i njen kulturni i obrazovni razvoj. S obzirom da su politički i društveno-ekonomski
odnosi bili na niskom stupnju razvoja, kultura i prosvjeta nisu se mogli ni razvijati u
punom obimu.
O kulturno-prosvjetnom nivou stanovništva Bosne i Hercegovine dovoljno govori
podatak da je preko 80% bilo nepismenih osoba, naročito žena kojima su patrijarhalno-
vjerski odnosi stajali na putu opismenjavanja i školovanja. Sve do 1937. godine u BiH nije
postojala niti jedna visokoškolska institucija. Te godine se u Sarajevu otvara Viša islamska
šerijatska škola u rangu fakulteta, te nešto kasnije Poljoprivredni fakultet.
Bosanskohercegovački gimnazijalci bili su prisiljeni i dalje studirati u Beču, Pešti,
Pragu, Zagrebu i Beogradu. Kako je studiranje u inostranstvu iziskivalo veća novčana
sredstva razna prosvjetno-kulturna društva osnivala su potporne fondove i stipendirali
studente. Poznata društva su bila: “Gajret”, “Prosveta”, “Preporod”, “Napredak”, “Narodna
uzdanica” i dr. Mada su ta društva bila osnovana na vjersko-nacionalnoj osnovi, njihovo
kulturno djelovanje bilo je značajno zbog prosvjetiteljskog rada i okupljanja omladine.
Ulogu u širenju opće kulture imale su čitaonice i lokalna kulturno-umjetnička (pjevačka,
glumačka i sl.) društva.
U periodu između dva svjetska rata, izlazilo je desetak različitih časopisa i listova, čiji su
izdavači bile političke stranke, vjerske i kulturne ustanove.
Međutim, ti časopisi nisu bili duga vijeka, naročito oni
koji su prevladavali nacionalne ograde jer je unitaristički
pritisak natjerao Muslimane i Hrvate da se više angažuju
na očuvanju nacionalnog identiteta i jedinstva naročito
nakon proglašenja Šestojanuarske diktature.
Muslimani su na prvom Kongresu Bošnjaka
intelektualaca održanom 6. i 7. septembra 1928. godine
povodom 25-godišnjice osnivanja Muslimanskog
kulturno-potpornog društva “Gajret”, postavljali pitanja
nacionalne samobitnosti, emancipacije žena, njihovog
školovanja, prihvatanja “moderne kulture”, privrednog i
kulturnog napretka.
Na kulturnom planu tek će tridesetih godina doći Ivo Andrić
do ponovne zajedničke suradnje pisaca i književnika sa rad slikara Koste Hakmana
pojavom socijalne literature. Godine 1928. osnovana je Grupa sarajevskih književnika
koja je težila okupiti sve bosanskohercegovačke pisce neovisno o nacionalnosti kojoj
pripadaju. Članovi Grupe bili su istaknuti književnici kao Hasan Kikić, Hamza Humo,
Isak Samokovlija, Ivo Andrić, Antun Branko Šimić, Nikola Šop, Skender Kulenović i dr.
Poslije formiranja Kraljevine SHS likovni život u BiH se sporo obnavljao. Prva važnija
akcija bila je osnivanje Kluba umjetnika SHS koji je brojao mali broj članova, a brzo je
i prestao sa radom (1927.). Međutim, kako je ovo bio period dozrijevanja eminentnih
141
 Historija IV
Gabrijel Jurkić, “Dvije sestre u
suncu” , 1921.
Zgrada Narodnog pozorišta u Sarajevu
svečano je otvorena 1919. godine. U
njoj su između dva rata održane brojne
pozorišne, baletne i operne predstave.
PITANJA I ZADACI
Koje su osnovne karakteristike kulturnog razvoja BiH u međuratnom periodu?
142
domaćih majstora, umjetničko stvaralaštvo ovog perioda
dostiže visoku razinu. To je period stvaralaštva Ismeta
Mujezinovića, Voje Dimitrijevića, Gabrijela Jurkića, Adele
Ber, Hakije Kulenovića, Ive Šeremeta i brojnih drugih.
U svijetu muzičke kulture i umjetnosti svakako
najznačajniji je događaj vezan uz osnivanje Sarajevske
filharmonije (1923.) čiji je prvi dirigent bio Bogdan
Milanković, a najčuveniji Oskar Danon.
U pozorišnom životu najbolje kreacije su pripadale
Avdi Džinoviću, Tomi Kuruzoviću, Safetu Pašaliću,
Nadi Vorni, Esadu Kazazoviću i drugim istaknutim
bosanskohercegovačkim pozorišnim umjetnicima.
BiH u sastavu nove države (1918-1941)
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
...Veći broj škola u selima, vlastitim pobudama vršio je na ovaj ili onaj način prosvjetni
utjecaj na okolinu. Na priredbama za roditelje, prilikom školskih ili državnih
praznika pripreman je kulturno-zabavni ili informativni program. Jedno vrijeme su
se i školski odbori, pored ostalog rada bavili i pitanjima pouka za narod (higijenski
uslovi života na selu, borba protiv zaraznih bolesti, itd.). Bilo je škola u kojima su
postojale i manje biblioteke, sa popularnim štivima, koja su se čitala izvan škola.
Učitelji su povremeno održavali predavanja za mještane. Učitelji kao aktivni radnici
u zemljoradničkim zadrugama ili mjesnim organizacijama kulturno-prosvjetnih
društava, u kojima su najčešće bili knjižničari, okupljali su oko škole čitaoce sa
sela. Među učiteljima je bilo politički uzdignutih i naprednih ljudi, koji su redovno
primalim stručnu i dnevnu štampu. To su često bili jedini primjerci, koji su stizali
u selo, pa je to bila prilika i povod da se stupi u jedan kulturni odnos sa selom.
Učitelji su organizatori dramskih, recitatorskih ili čitalačkih priredbi, pa je i tim
putem prodirala kulturno-zabavna riječ u selo. Ako je u selo dolazio neki kulturni
radnik ili stručnjak (ljekar, agronom, veterinar itd.), a bilo je i takvih dolazaka, onda
je škola ustupala prostorije, a učitelji su se brinuli o dolasku seljaka na sastanak.
Tamo gdje nije bilo poštara, a takvih naselja je bilo najviše, učitelji su po djeci slali
pisma i poruke, a ponekad na isti način prikupljali podatke od đačkih roditelja i
slali onima kojima je to služilo.
Od srednje se škole nije ni programski tražio neki rad izvan škole, osim održavanja
saradnje sa đačkim roditeljima. Ove škole su radile u većim gradskim centrima, gdje
je kulturno-zabavni život bio organizovaniji, stizala je redovno dnevna i periodična
štampa, postojale su knjižare, ponegdje i neki klubovi, organizovane su dramske
predstave. U većim mjestima postojali su bioskopi, pjevačka društva, manji muzički
ansambli itd., tako da se škola bavila kulturnim radom učenika (biblioteke, literarne
družine, pjevanje, muziciranje itd.), dok su se nastavnici pojedinačno uključivali
u kulturno-prosvjetni rad u gradu kao urednici i saradnici u štampi, horovođe,
predavači itd.
U pogledu političkog prosvjećivanja stanovništvo je bilo prepušteno građanskoj štampi
i političkim strankama, gdje je vladao metod neko u klin neko u ploču. Treba ovdje
istaći i ulogu pojedinih vjerskih zajednica, koje se ni u ovom periodu nisu pridržavale
samo vjerskog učenja, nego su se, neke manje, neke više, bavile i pitanjima politike. Sve
se ovo, sa manjim izuzecima, odvijalo u zatvorenim nacionalno vjerskim okvirima.
Sanmo neki ozbiljniji naučni historijski tekstovi i nastavni programi izlazili su iz ovog
okvira i pružali nešto objektivniju sliku o društveno-političkim kretanjima, i to više o
tim kretanjima u svijetu nego u samoj zemlji. Zadatke političkog prosvjećivanja vlast
je usmjeravala prema političkom sistemu u zemlji i odnosima kakvi su tom sistemu
odgovarali.
Papić Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini 1918. - 1941., Sarajevo 1984.
143
Drugi svjetski rat (1939-1945)
1. 9. 1939. Napad Njemačke na Poljsku - početak Drugog svjetskog rata
3. 9. 1939. Velika Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj
april/juni 1940. Njemačka vojska osvojila Dansku, Norvešku, napad na
Nizozemsku, Belgiju, Luksemburg i Francusku
10. 6. 1940. Početak njemačkog zračnog napada na Veliku Britaniju
27. 6. 1940. Formiran Trojni pakt: Njemačka-Italija-Japan
22. 6. 1941. Njemački napad na SSSR
1941. Atlantska povelja
7. 12. 1941. Japanski napad na američku luku Pearl Harbour
4. 7. 1942. Bitka kod Midwaya
23. 10. 1942. Početak prodora saveznika kod El Alamaina
januar 1943. Konferencija u Casablanci
jan/feb. 1943. Propast njemačkih snaga kod Staljingrada
juli 1943. Iskrcavanje saveznika na Siciliji
8. 9. 1943. Kapitulacija Italije
nov/dec. 1943. Konferencija u Teheranu
6. 6. 1944. Iskrcavanje saveznika u Normandiji
februar 1945. Konferencija u Yalti
maj 1945. Pad Berlina i kapitulacija Njemačke
juli 1945. Konferencija u Potsdamu
august 1945. Bačene atomske bombe na Hirošimu (6.8.) i Nagasaki (9.8.),
formiran Međunarodni sud za ratne zločine
septembar 1945. Kapitulacija Japana
 Historija IV
Bombardovano var{avsko naseqe
Paradirawe wema~ih vojnika
kroz Var{avu
Ministri vawskih poslova Wema~ke
i Sovjetskog Saveza su 23. augusta
1939. potpisali Akt o nenapadawu.
Time je Wema~ka mogla osvajati
Poqsku i sjevernoevropske susjedne
zemqe bez straha od sovjetskog
napada. Ministri su se ponovo
sastali i dogovorili podjelu Poqske.
146
Prvi period rata (1939-1941)
Napadom Wema~ke na Poqsku, 1. septembra 1939.
po~eo je Drugi svjetski rat. Brzina operacija u Poqskoj,
koje su trajale samo trideset pet dana najavile su od
samog po~etka novi na~in ratovawa - muweviti rat,
zasnovan na masovnoj i uskla|enoj upotrebi oklopnih
i zra~nih snaga.
Vrhovna komanda Wema~ke odlu~ila je da 1.
septembra otpo~ne napad na Poqsku. U no}i od 31.
augusta na 1. septembar wema~ki ka`wenici, odjeveni
u uniforme poqske vojske, inscenirali su napad na
wema~ku pograni~nu radio-stanicu. Povod za rat
bio je prona|en. Tog posqedweg dana mjeseca augusta
stajale su spremne prema Poqskoj wema~ke oru`ane
snage, daleko nadmo}nije od poqskih, podijeqene u
dvije grupe. Avijacija, podijeqena u dvije zra~ne flote
sa 1 390 aviona, imala je zadatak da razbije poqsku
avijaciju, dezorganizuje veze i komunikacije, i sprije~i
svako koncentrisawe poqske vojske. Ukupne snage protiv
Poqske brojale su 1,5 miliona vojnika. Poqske snage po
broju, sastavu i spremnosti nisu bile dorasle wema~kim
snagama. Wema~ke vojne snage vr{ile su bombardovawe
vojnih ciqeva i gradova u Poqskoj, nanose}i velike
gubitke i izazivaju}i paniku me|u stanovni{tvom. One
su izolovale i opkolile ve}e vojne grupacije poqske
vojske i uni{tavale ih.
Ve} 3. septembra Velika Britanija i Francuska su
objavile rat Wema~koj.
Nakon {to je otpor Poqaka savladan, po~etkom
oktobra 1939. zemqa je okupirana i raskomadana. Zapadni
dio pripao je Wema~koj, a isto~ni dio SSSR-u. Nastoje}i
da iskoristi novonastalu situaciju, SSSR je pripojio
tri balti~ke dr`ave, Estoniju, Litvu i Letoniju, a zatim
je ratom prisilio Finsku na teritorijalne ustupke.
Nasilno je izmijewena i granica prema Rumuniji.
Nakon kapitulacije Poqske, Nijemci su prebacili
velike vojne snage na Zapadni front. Wema~ke trupe
su 9. aprila 1940. u{le u skandinavske zemqe, Dansku
i Norve{ku. Danska je kapitulirala gotovo bez borbe,
dok je Norve{ka nastavila borbu kroz me|unarodni
pokret otpora. Nijemci su vr{ili bezobzirno
Drugi svjetski rat (1939-1945)
bombardovawe norve{kih gradova. U zemqi su se
javili i petokolona{i, na ~elu sa fa{istom Vidkunom
Kvislingom (1887-1945). U junu 1940. godine Norve{ka
je prisiqena na kapitulaciju, a Nijemci su na wenoj
teritoriji uspostavili jake podmorni~ke i avio-baze.
Muwevitim prodorom, uz razorna bombardovawa
i desante, Nijemci su u maju 1940. godine prisilili
Kvisling
na kapitulaciju Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg i
okupirali wihovu teritoriju.
Na liniji prema Wema~koj Francuska je imala
izgra|enu odbrambenu liniju nazvanu Ma`ino linija,
koju su Nijemci zaobi{li upadaju}i u Francusku
preko Belgije. U francuskoj vojsci zavladala je velika
panika, posebno nakon {to su wema~ke snage 14. juna
1940. godine u{le u Pariz bez borbe i proglasile ga
“otvorenim gradom”. Nakon kratkog otpora krajem juna
1940. godine kapitulirala je i Francuska. Oko dvije
tre}ine wene teritorije je okupirano, a Alzas i Lorena
su anektirane. U okupiranom dijelu zemqe stvorena je
profa{isti~ka vlada u Vi{iju na ~elu sa mar{alom Paten
Filipom Patenom (1856-1951).
Britanski vojnici u Denkerku
Izme|u 26. maja i 4. juna 1940. godine
nakon ru{ewa mita o Ma`ino liniji,
u operaciji Dinamo evakuisano je
338 000 britanskih, francuskih i
belgijskih vojnika od Denkerka do
britanske obale. Oko 900 brodova iz
raznih zemaqa su pomogli ovu akciju
spa{avawa vojnika. Za Britance je to
zna~ilo veliki poraz ali je uspje{no
Albert Sper, Adolf Hitler i Arno Breker u Parizu, snimqeno obavqena evakuacija bila velika
28. 6. 1940. utjeha.
147
 Historija IV Drugi svjetski rat (1939-1945)

Na Dalekom Istoku Japan je nastavqao invaziju na plana. U to vrijeme izvan doma{aja Wema~ke nalazili
Kinu. On je koristio gra|anski rat izme|u ^ang Kaj- su se otoci i strate{ke baze koje je Britanija dr`ala
{eka i revolucionarnih kineskih snaga. Uskoro je u Sredozemqu.
do{lo do sporazuma izme|u KP Kine i Koumintanga, pa Poslije po~etnih uspjeha, Hitler se odlu~io za
je ^ang Kaj-{ek morao prihvatiti borbu sa Japanom. napad na Sovjetski Savez. On je bio uvjeren da Velika
U Africi su vo|ene borbe izme|u britansko- Britanija nije u stawu da preduzme ozbiqnije napade
Romel u Africi
francuskih i italijansko-wema~kih snaga. Italijani dok se Wema~ka bude bavila sa SSSR-om. On se ~ak
su sproveli ofanzivu i prodrli do Nila. U decembru zanosio mi{qewem da }e uspjeti pridobiti zapadne
1940. Britanci su pre{li u protivofanzivu i potisli sile za napad na SSSR, pod parolom borbe protiv
Italijane kroz Libijsku pustiwu. komunizma. Me|utim, one su stale na stranu SSSR-a,
Ofanziva je nastavqena i naredne godine. Talijani uvidjev{i kolika opasnost prijeti od fa{izma.
su se povukli do Tripolisa. Tada su Nijemci pritekli Nakon neuspje{nog italijanskog napada na Gr~ku,
u pomo} i komandu je preuzeo mar{al Ervin Johanes Wema~ka je pru`ila pomo} saveznici. Ona je 6. aprila
Eugen Romel (1891-1944) nazvan “Pustiwska lisica”. napala Gr~ku i do po~etka jula ju je uspjela okupirati.
Nakon sloma Francuske i povla~ewa britanskih Pripremaju}i se za novi pohod protiv SSSR-a
snaga jedini otpor wema~kim snagama je pru`ala Velika Hitler je nastojao da se ~vr{}e pove`u agresivne
London nakon bombardovawa Britanija. Ona se na{la na udaru wema~kih snaga u sile. U jesen 1940. godine Wema~ka, Italija i Japan
qeto 1940. godine. Wema~ka avijacija je trebala prvo su u Berlinu zakqu~ile Trojni savez. Wime su se Najdu`u opsadu u Sovjetskom
Izme|u septembra 1940. i maja 1941.
godine wema~ka avijacija je izvela uni{titi britansku industriju i saobra}ajnice. Nakon obavezale da }e jedna drugoj pomo}i u slu~aju ako ih Savezu je do`ivio Lewingrad (St.
127 te{kih no}nih napada - 71 na toga trebalo je uputiti wema~ku kopnenu vojsku. U qeto napadne neka zemqa koja jo{ nije bila u ratu. Budu}i Petersburg). Podr`ani od finskih
London i druge na gradove Liverpul, 1940. godine Nijemci su izvr{ili sna`ne zra~ne napade da su se izvan ratnih sukoba nalazile samo SAD, jasno trupa Nijemci su opkolili grad u
Glazgov i Belfast. U tim zra~nim na Britaniju, u kojima su pretrpjeli velike gubitke. je da je pakt bio usmjeren protiv wih. U Trojni savez septembru 1941. godine i na wega su
napadima poginulo je oko 60 000 Britanske Kraqevske zra~ne snage (RAF) sprije~ile u{le su i neke mawe dr`ave, u kojima su se prethodno ispalili oko 100 000 bombi i oko
civila. su invaziju wema~kih snaga na britansko tlo. To je u~vrstili fa{isti~ki re`imi. Nakon japanske 200 000 granata. Stanovnici su bili
prisililo Nijemce da odustanu od svog prvobitnog okupacije u pakt je u{la satelitska dr`ava Manxuko, izlo`eni gladi i velikoj hladno}i.
a nakon komadawa ^ehoslova~ke i Slova~ka. U toku Iako je svaka slobodna povr{ina
1940. paktu su pristupile Finska, Ma|arska i Rumunija, pretvorena u vrt, racionalizacija
po~etkom 1941. Bugarska, a marta 1941. Jugoslavija, koja je bila vrlo stroga i 630 000 civila
je prakti~no u wemu bila samo dva dana. je umrlo usqed pothrawenosti i
Jo{ 1938. godine ^er~il je bio najodlu~niji protivnik pravqewa ustupaka Hitleru, pa dok je ogroman broj Britanaca
smrzavawa. Opsadu je nakon 890
slavio ^embrlena, on je imao li~ne hrabrosti da se u javnosti suprotstavi kratkovidom odu{evqewu. Kad je po~eo Od prvih dana rata Wema~ka je na Isto~ni dana, u januaru 1944. godine okon~ala
Drugi svjetski rat, Britanci su se sjetili upornog proroka nu`nog sukoba sa Hitlerovom Wema~kom. Kona~no, kada front usmjerila ogromne vojne snage opremqene Crvena armija.
su isku{ewa na boji{tima i tjelesna iscrpqenost starog ^emberlena najsavremenijom ratnom tehnikom. Uz wih su se borile
nametnuli smjenu predsjednika vlade, postojao je samo jedan pravi ~ovjek i snage Italije, Rumunije, Ma|arske, Finske i nekih
kome je kraq Xorx Ȏ mogao ponuditi te{ku du`nost vo|ewa zemqe u ratu
drugih wema~kih saveznika.
- Vinston ^er~il. Od tada je nekoliko godina `ivio samo za uni{tewe
Tre}eg Rajha i uni{tewe Adolfa Hitlera i u tome je bio nepopustqiv. Na U prvih dvadeset dana ofanzive Nijemci su izvr{ili prodor na svim frontovima.
sve primamqive ponude Berlina za mir 1940., Velika Britanija vo|ena Crvena armija, iznena|ena i nepripremqena, do`ivjela je velike qudske i materijalne
^er~ilom, odgovorila je nepovoqno, mada je bila u te{kom polo`aju. gubitke. Brzim prodorom oklopnih snaga, Nijemci su opkolili brojne jedinice, a
I dok su nad Londonom vo|ene te{ke zra~ne borbe, a na evropskim zatim ih postepeno uni{tavale.
obalama La Man{a prijete}i se okupqale invazione snage, britanski Do kraja 1941. godine Nijemci su uspjeli zauzeti Litvaniju, Estoniju, Moldaviju,
premijer je poru~ivao evropskim diktatorima da }e se Britanci boriti Bjelorusiju, dio Ukrajine, Krim. Zatim su opkolili Lewingrad, i upravili sve svoje
do posqedweg ~ovjeka, pa ako zatreba braniti se i fla{ama. Zbog ovog, snage prema Moskvi, misle}i da }e wenim osvajawem biti odlu~en rat. Iako su wema~ke
zbog odlu~nog otpora u ~asovima izuzetne krize, ^er~il je u{ao u red
snage do{le na 30 km od Moskve, tu ih je zaustavila `estoka zima i odlu~an otpor Rusa.
najistaknutijih qudi stoqe}a. Imperija je o~evidno u wegovom liku
Tu su do`ivjeli svoj prvi veliki poraz u Drugom svjetskom ratu.
iskoristila svoju posqedwu {ansu. Sir Vinston ^er~il (1874-1965)

148 149
 Historija IV
Brzi uspjesi Japana na azijskom prostoru ukazali su na opasnost od fa{izma. Vlada
SAD-a zahtjevala je od Japana da se povu~e sa zauzete kineske teritorije i iz Indokine.
Odmah zatim SAD su uvele vojnu obavezu, i sklopile sporazum sa Velikom Britanijom,
radi za{tite wihovih politi~kih i ekonomskih
interesa. Odgovor Japana bio je napad na SAD. Bez
objave rata japanske snage su 7. decembra 1941. godine
napale glavnu ameri~ku pomorsku bazu Perl Harbur,
na Havajskim otocima. Pri tom napadu potopqeno je i
onesposobqeno pet velikih ratnih i 15 drugih brodova
i 188 ratnih aviona. Iznena|ene i nespremne ameri~ke
snage do`ivjele su te`ak poraz.
Narednog dana SAD su objavile rat Japanu a nakon
toga, 11. decembra Wema~ka i Italija SAD-u, a Japan
Napad na Perl Harbur
Velikoj Britaniji. Istoga dana Kina je objavila rat
Wema~koj.
PITAWA I ZADACI
Kada je po~eo Drugi svjetski rat?
Koje su vojne operacije vo|ene do kraja 1941. godine?
Kada i za{to SAD ulaze u rat?
Sile Osovine. Okupacioni sistemi -
kolaboracija. Pokreti otpora
Zemlje Osovine nastojale su preurediti svijet tako da
u njemu ostvare apsolutnu vladavinu. Oni su stvarno ili
djelimično okupirali mnoge zemlje i potpuno dominirali
životom na okupiranom području. Sa ciljem potpore
njihovoj politici, u zauzetim zemljama ustanovljeni su
različiti kvislinški sistemi.
Na njemačka osvajanja su ljudi u Evropi različito
reagovali. U otvorenu službu fašista stavljao se veliki broj
političkih i vojnih funkcionera tih zemalja, a negdje i
kompletne dotadašnje strukture. To se desilo u Francuskoj
i u Norveškoj. Ime predsjednika Norveške Vidkuna
Quislinga postalo je sinonim za izdajnika. Pripadnici
pokreta i organizacija javno su propagirali i širili fašističke
ideje, izjašnjavajući se za uključenje u ratne planove sila
Osovine. Oni organizuju poluvojne i vojne formacije po
uzoru na fašističke. U razračunavanju s protivnicima
najbrutalnije su primjenjivali teror i nasilje.
150
Drugi svjetski rat (1939-1945)
U pojedinim zemljama javljaju se pokreti otpora koji
su vremenom dobili široke razmjere. Oni su prolazili
kroz različite faze. Nakon njemačke invazije na Sovjetski
Savez došlo je do prave mobilizacije komunista iz
pokreta otpora i njihovog aktivnog učešća u borbama
na strani saveznika. Ovi pokreti su se bavili društvenim
bojkotom okupatora, pomaganjem odbjeglih zatvorenika
i štrajkovima. Najuspješniji evropski pokret otpora bio je Vojnici Pokreta otpora
jugoslavenski partizanski pokret.
Svakodnevno izloženi masakrima stanovništvo
u Istočnoj Evropi je počelo pružati aktivan otpor. U
Sovjetskom Savezu pokret otpora je poprimio oblik
partizanskih aktivnosti koje su vođene pod kontrolom
sovjetske vlasti i koje su potpomagale borbe Crvene
armije.
Među pokretima otpora koji su djelovali u Zapadnoj
Evropi, u Norveškoj, Danskoj, Nizozemskoj, Belgiji,
Francuskoj i Luksemburgu, francuski pokret otpora je bio Charles de Gaulle
najznačajniji, jer je ostvarena uska saradnja pripadnika
pokreta otpora i vojnih jedinica generala Charlesa de
Gaullea (Šarl de Gol, 1890-1970.).
Pokreti otpora su postojali i u samim zemljama sila
osovine. U Italiji je to konačno dovelo i do saradnje sa
snagama koje su se borile za Mussolinijev pad.
U Njemačkoj je pokret otpora bio slabo organizovan
pa je propalo nekoliko pokušaja atentata na Hitlera.
Pokret otpora u Poljskoj je djelovao kroz sabotaže i
ilegalne konspiracije.
U međuvremenu, zbila se jedna od najvećih tragedija
u historiji poljskog naroda. Prema direktivama vlade u
izbjeglištvu, podzemna Armija Krakowa digla je ustanak
u Varšavi. Ustanak je izbio 1. oktobra 1944. godine,
u vrijeme kad se Crvena armija već posve približila
varšavskom predgrađu Pragi (na desnoj obali Visle) i
bio je dobro organizovan, pod vodstvom generala Bor-
I u Sovjetskom Savezu su plakatima
Komorowskog, te su ustanici već prvih dana postigli
pozivani preživjeli građani, u područjima
znatne uspjehe i zauzeli velike dijelove grada. Nijemci su
zauzetim od Nijemaca, da se priključe
bezobzirno i sistematski gušili ovaj ustanak, a sovjetske
partizanima i nemilosrdno uništavaju
snage su za to vrijeme ostale po strani, što je bio primjer neprijatelja. Partizanske grupe su
Staljinove realne politike i dokaz njegove rješenosti da pokušavale uništiti njemačka vojna
koristi sva sredstva za ostvarenje svojih ideoloških ciljeva. postrojenja.
Pripadnici poljskog pokreta otpora jednako su se plašili
151
 Historija IV
Churchillov prijedlog
Atlantske povelje
Načela Atlantske povelje bila su sljedeća:
- SAD i Velika Britanija ne traže nikakva
teritorijalna ili bilo kakva druga
teritorijalna povećanja;
- Svaka teritorijalna promjena mora
odgovarati slobodno izraženoj volji
naroda;
- Svaki narod ima pravo da izabere oblik
vladavine pa zato treba vratiti suverena
prava i prava samoupravljanja onim
narodima koji ih budu silom lišeni;
- Svi narodi bez razlike na veličinu i ulogu
u Drugom svjetskom ratu, treba da imaju
pod jednakim uvjetima pristup trgovini i
sirovinama svijeta, potrebnim za njihovo
blagostanje;
- Najpotpunija saradnja među svim
narodima na privrednom polju, da bi
se osigurali bolji uvjeti rada, privredni
napredak i socijalna sigurnost;
- Uspostavljanje mira koji će svim narodima
osigurati život bez straha i bijede;
- Slobodna plovidba svim morima i
okeanima;
- Narodi svijeta treba da se odreknu
upotrebe sile. Narode koji prijete ili bi
mogli prijetiti agresijom, treba razoružati
sve dok se ne uvede širi i stalni poredak
opće sigurnosti.
152
od sovjetskog komunizma kao i od njemačke nacističke
vlasti. Sovjeti su likvidirali kao reakcionare većinu
muškaraca i žena, pripadnika poljske Zemaljske vojske,
koji su predvodili ilegalni pokret otpora.
Japansko prisvajanje i okupacija područja koja su se
ranije nalazila pod vlašću Francuske, Velike Britanije,
Nizozemske i SAD-a utjecala su na pojavu pokreta otpora
protiv Japanaca na Filipinima, u Vijetnamu, Indoneziji,
Malaji i Burmi i posredno u Indiji. Cilj ovih pokreta otpora
je bio ne samo oslobađanje od okupacije nego i ostvarenje
socijalne revolucije.
Antifašistička koalicija
Već na samom početku Drugog svjetskog rata počeli
su se stvarati savezi koji su imali za cilj zajedničko
suprotstavljanje fašističkim silama. Sporazum između
SSSR-a i Velike Britanije potpisan je 12. jula 1941. godine.
Njime su se potpisnice obavezale da će jedna drugoj pružiti
svaku pomoć u ratu. Ovaj sporazum bio je prvi korak za
formiranje antifašističke koalicije. Kasnije je SSSR sklopio
savez i sa SAD-om, Francuskom, Kinom i drugim zemljama
koje su učestovale u ratu protiv sila osovine. Pored toga,
ove zemlje sklopile su i niz međusobnih ugovora kojima
je stvaran moćni savez - antifašistička koalicija, u kojoj
su glavnu ulogu imale tri velike sile, SSSR, SAD i Velika
Britanija.
Nakon napada na SSSR počinje se stvarati jedinstven
front. Četrnaestog augusta 1941. godine, na britanskom
ratnom brodu “Prince of Wales” na Atlantiku, sastali su se
predstavnici SAD-a i Velike Britanije i objavili Atlantsku
povelju, zajedničku izjavu predsjednika SAD-a Franklina
D. Roosevelta i predsjednika vlade Velike Britanije
Winstona Churchilla.
Na Londonskoj konferenciji 24. septembra 1941.
godine, načela Atlantske povelje je, pored osnivača,
prihvatilo 10 država, koje su se nalazile u ratu sa
Njemačkom i Italijom, među kojima i SSSR i Jugoslavija.
Deklaraciju zasnovanu na načelima Atlantske povelje, u
Washingtonu je potpisalo još 15 država, a do kraja rata još
Drugi svjetski rat (1939-1945)
21. Atlanska povelja imala je veliki značaj kao program
za čije su se ostvarenje borili saveznici protiv Hitlerove
koalicije. Ona je prva nagovijestila stvaranje Organizacije
ujedinjenih nacija i obećala slobodu i samoopredjeljenje
naroda.
U Moskvi je od 29. septembra do 1. oktobra 1941.
godine održana konferencija predstavnika SAD-a,
SSSR-a i Velike Britanije, na kojoj su te zemlje odlučile
da zajedničkim snagama ratuju do konačne pobjede
protiv fašističkih sila. Početkom 1942. godine Atlantsku
povelju je potpisalo 26 država i to je bio značajan korak
u stvaranju antifašističke koalicije.
U toku rata održani su više puta sastanci šefova zemalja
antifašističke koalicije, sa ciljem da se usklade vojne
akcije i donesu važne političke odluke. Nakon iskrcavanja
saveznika u Africi sredinom januara 1943. godine, sastali
Sa konferencije u Casablanci
su se Churchill, Roosevelt i De Gaule u marokanskom
gradu Casablanci. Na konferenciji je odlučeno da se
nakon što istjeraju sile Osovine iz Afrike, američke i
britanske snage iskrcaju na Siciliji. Američki predsjednik
Roosevelt je iznio zahtjev za bezuvjetnom kapitulacijom
sila Osovine, Njemačke, Italije i Japana.
Od 28. novembra do 1. decembra 1943. godine došlo
je do novog sastanka Roosevelta, Staljina i Churchilla
u Teheranu radi usklađivanja operacija za konačnu
likvidaciju fašizma. Na konferenciji je dogovoreno
otvaranje drugog fronta u Zapadnoj Evropi.
Od 4. do 11. februara 1945. godine u Yalti, na Roosevelt, Churchill i Staljin u
poluotoku Krimu održana je konferencija saveznika, Teheranu (gore) i na Krimu (dolje)
gdje je postignut sporazum o položaju
Poljske i Njemačke i o Dalekom Istoku.
Dogovoreno je da će Njemačka biti
podijeljena u četiri okupacione zone
- američku, britansku, sovjetsku i
francusku. Na konferenciji je Staljin
obećao da će SSSR, tri mjeseca nakon
završetka rata u Evropi, ući u rat protiv
Japana.
Nakon kapitulacije Njemačke, novi
američki predsjednik Harry Truman
(1884-1972) sastao se sa Staljinom i
novoizabranim predsjednikom vlade
153
 Historija IV Drugi svjetski rat (1939-1945)

Velike Britanije Clementom Atleejem (1883-1967) koji je

tokom konferencije zamijenio Churchilla, na konferenciji
u Potsdamu kod Berlina o denacifikaciji Njemačke i
okončanju Drugog svjetskog rata. Postignut je dogovor
o podjeli Njemačke i Austrije i njihovih glavnih gradova
Berlina i Beča u četiri okupacione zone kojima će upravljati
SAD, SSSR, Velika Britanija i Francuska.
 potrebno, u olakšavanju održavanja takvih izbora...
Truman http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_World_War_II_Conferences
Radi što skorijeg stvaranja prilika u kojima bi oslobođeni narodi mogli vršiti
ova prava, tri Vlade će zajednički potpomoći narod u bilo kojoj oslobođenoj
evropskoj državi ili državi bivšem satelitu Osovine u Evropi, gdje to po njihovom
mišljenju prilike budu zahtijevale (a) u uspostavljanju uslova unutrašnjeg mira
(b) u preduzimanju vanrednih hitnih mjera za pomoć postradalom stanovništvu,
(c) u obrazovanju privremenih vlada u kojima će biti u punoj mjeri zastupljeni svi
demokratski elementi stanovništva i koje će se obavezati da će se što skorije putem
slobodnih izbora obrazovati vlade koje će odgovarati volji naroda, i (d) gdje je to
Ovom deklaracijom mi potvrđujemo svoju vjeru u načela Atlantske povelje, svoje
svečano obećanje u Deklaraciji Ujedinjenih Nacija i svoju rješenost da, u saradnji
sa ostalim miroljubivim narodima uspostavimo na pravu zasnovan poredak
u svijetu, koji će poslužiti miru, bezbjednosti, slobodi i općem blagostanju cijelog
čovječanstva.”
Ujedinjene nacije, Beograd 1947.

RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA

antifašizam - politički pokret protiv fašizma, a za odbranu demokratije, slobode, kulture i društvenog napretka
Atlee denacifikacija - skup mjera poduzetih radi potiranja fašizma u razmišljanju ljudi u simbolima, ideologiji...

Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - PITANJA I ZADACI

Krimska konferencija u Jalti (održana od 4. do 11. februara 1945. godine) Šta su to kolaboracionističke snage?
Koja su načela sadržana u Atlantskoj povelji?
“Predsjednik Vlade Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, Ministar Koje su konferencije predstavnika zemalja antifašističke koalicije održane u toku Drugog svjetskog rata?
Predsjednik Ujedinjene Kraljevine i Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država
Koje su odluke tom prilikom donijete?
međusobno su se savjetovali u interesu naroda svojih zemalja i naroda oslobođene
Evrope. Oni zajednički izjavljuju svoju saglasnost da za vrijeme privremene
nestabilnosti u oslobođenoj Evropi usklađuju politiku svojih triju vlada u pomaganju
naroda oslobođenih ispod vlasti nacističke Njemačke i naroda država bivših satelita
Osovine u Evropi da na demokratski način riješe svoja neodložna politička i privredna
pitanja.
Uspostavljanje reda u Evropi i obnavljanje narodnog privrednog života mora
se izvršiti na način koji će omogućiti oslobođenim narodima da unište posljednje
ostatke nacizma i fašizma i stvore demokratske ustanove po svom sopstvenom
nahođenju. Ovo je jedno od načela Atlantske povelje - pravo svih naroda da izaberu
oblik vladavine pod kojim žele živjeti - vraćanja suverenih prava i prava upravljanja
samim sobom onim narodima koji su ih bili silom lišeni od strane napadačkih
naroda.

154 155
 Historija IV
Preokret u Drugom svjetskom ratu
Tokom Drugog svjetskog rata ratna tehnika je znatno
napredovala. Rat je vođen na kopnu, u zraku i na moru.
Posebno su do izražaja došle podmornice, koje su potapale
ratne ali i putničke i trgovačke brodove.
Od ljeta 1942. godine saveznici su uspjeli ostvariti
premoć u zraku. Munjeviti rat omogućio je Japanu
velike uspjehe. Velika ratna mornarica, avijacija i dobro
naoružana kopnena vojska omogućili su mu da posjedne
teritorije na Dalekom Istoku i Tihom okeanu. U januaru
1942. godine u njegovim rukama se nalazila čitava
Malezija (osim Singapura), Filipini (osim otoka Batan) i
čuveni Koregidor. Val japanskih osvajanja se potom širi na
Borneo, Celebes, Novu Britaniju, zahvata Novu Gvineju,
Burmu, a 15. februara je kapitulirao i Singapur. Tokom
marta Japanci su potpuno okupirali Indoneziju i Donju
Burmu, čime je presječeno snabdijevanje Kine.
Japanska ekspanzija bila je usporena bitkama kod
Koralskih otoka u maju 1942. godine. Mjesec dana poslije,
nastojeći da uništi ostatke američke flote, japanska flota je
krenula prema otoku Midwayu, pomorskoj i zračnoj bazi
SAD-a. Američke snage su ovaj napad dočekale spremne,
nanoseći Japancima u velikoj pomorskoj bici težak poraz.
Uništena su četiri japanska nosača aviona, a japanska
mornarica se od ovog poraza nije oporavila do kraja
Uništeni japanski brod kod rata. Poraz u bici kod Midwaya je označio kraj japanske
Midwaya premoći na Tihom okeanu.
Od augusta 1942. godine situacija se mijenja: 7. augusta
je počela američka protivofanziva, u pravcu Gvadalkanala,
koja je označila preokret strategijske situacije na Dalekom
Istoku.
Godina 1942. bila je i dalje kritična za Sovjetski Savez.
I pored masovnog prebacivanja ratne industrije u oblast
Urala i Bajkala i u Sibir, Sovjetski Savez je morao sačekati
sredinu godine da počne masovnu proizvodnju oružja i
opreme za kojima su neprekidno rasle potrebe Crvene
armije.
Nastojeći da osvoje naftna polja na Kavkazu i unište
Crvenu armiju, Nijemci su pokrenuli veliku ofanzivu na
Istočnom frontu. Ta ofanziva je trajala od ljeta 1942. do
proljeća 1943. godine. Došlo je do najkrvavijih bitaka
156
Drugi svjetski rat (1939-1945)
u kavkaskim planinama i pred Staljingradom. Grad je
postao poprište ogorčenih borbi, koje su se vodile za
svaku ulicu i kuću.
Crvena armija je sa milion vojnika započela 19.
novembra 1942. snažnu protivofanzivu, koja je do 2.
februara 1943. godine završena najtežim porazom koji
su sile Osovine pretrpjele u Drugom svjetskom ratu.
Zarobljeno je 91 000 njemačkih a poginulo 147 000
vojnika. Strateška ofanziva je od tada prešla na stranu
Crvene armije i zadržala se do kraja rata.
Nakon bitke za Staljingrad, u ljeto 1943. godine je
počela nova sovjetska ofanziva, uz masovnu upotrebu
artiljerije i avijacije. Kod Kurska se od 5. jula do 23.
augusta odigrala najveća tenkovska bitka u historiji. Pošto Ruševine Staljingrada
je razbila 30 njemačkih divizija, Crvena armija je otpočela
opću ofanzivu na širokom frontu do Crnog mora. U
stalnim napadima oslobodila je Ukrajinu i Bjelorusiju, a
zatim prešla sovjetsku granicu i ušla u Poljsku. U Varšavi
je u ljeto 1944. izbio ustanak koji su Nijemci ugušili
nakon dva mjeseca. Ustanici su računali na pomoć
sovjetske armije, ali im je Staljin uskratio. Varšava je za Ruski tenkovi kod Kurska
osvetu gotovo potpuno uništena a u ustanku je stradalo
oko 200 000 Poljaka. U toku augusta 1944. godine Crvena
armija je izvršila prodor prema Rumuniji, koja je uskoro
kapitulirala. Početkom septembra u Bugarskoj je izvršen
prevrat, zbačena je fašistička vlada i objavljen je rat
Njemačkoj.
Iskrcavawe saveznika na Siciliji i
kapitulacija Italije
Na afri~kom rati{tu su britanske snage pod
zapovjedni{tvom generala Bernarda Lou Montgomerija
(1887-1976) u jesen 1942. godine pobijedile wema~ko-
italijanske snage kod El Alamejna u Egiptu. Nakon toga
ameri~ko-britanske snage su zaposjele Sjevernu Afriku
(Maroko, Al`ir i Tunis), odakle su se u skladu sa
dogovorom postignutim na konferenciji u Kazablanci,
10. jula iskrcale u ju`nu Italiju, na Siciliju. Nijemci
su odatle izba~eni nakon mjesec dana. Prodor saveznika
izazvao je pad Mussolinijevog re`ima. Krajem augusta
1943. godine Mussolini je bio smijewen i interniran, a General Montgomeri
157
 Historija IV
na ~elo italijanske vlade je postavqen general Pijetro
Badoqo (1871-1956). Ta vlada je 8. septembra potpisala
kapitulaciju Italije. Hitler je odmah reagovao. Kraq
i Badoqo su se povukli u Brindizi, a Hitler je 12.
septembra organizovao osloba|awe Mussolinija, koji
je formirao Socijalnu republiku Italiju na sjeveru
zemqe, koju su okupirali Nijemci.
Saveznici su se iskrcali u Kalabriji 3. septembra, a
u Salernu 9. septembra. Nijemci su svoje snage povukli
Britanski vojnici kod na sjever zemqe. Napuq je oslobo|en 1. oktobra, a
El Alamejna Badoqo je 13. oktobra objavio rat Wema~koj.
Iako je Italija izi{la iz rata, borbe na wenom
teritoriju su vo|ene i daqe. Nijemci, utvr|eni na
Abrucima pru`ali su ogor~en otpor, posebno kod
Monte Kasina, koji dominira prirodnim putem iz
Doline Liri ka Rimu. I pored iskrcavawa u pozadini
fronta krajem januara 1944. godine, frontalni napadi
su mogli po~eti tek 11. maja. Francuski korpus je
uspje{no izvr{io prodor. To je omogu}ilo saveznicima
da 4. juna zauzmu Rim, i nastave ofanzivu prema sjeveru.
Uskoro }e Italijanski front postati drugostepeno
rati{te.
Badoqo
Borbe u Sjevernoj Africi
158
Drugi svjetski rat (1939-1945)
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Iz posqedweg pisma jednog wema~kog vojnika iz Staqingrada:
...Dragi o~e. Divizija je spemna za veliku borbu, ali velika borba se ne}e
odr`ati. Ti }e{ se ~uditi da Ti pi{em na Tvoju adresu u uredu, ali ono {to
imam u ovom pismu da ka`em to se govori samo me|u mu{karcima. Ti }e{ to u
izvjesnoj formi proslijediti majci. Mi smijemo danas pisati, ka`e se kod nas.
To zna~i za one koji poznaju situaciju mi to mo`emo samo jo{ jedan put. Ti si
pukovnik, dragi o~e, i ~lan General{taba. Ti zna{ {ta to zna~i, i time }e{
me po{tediti obja{wewa koja mogu zvu~ati sentimentalno.
Kraj je. Mislim da }e jo{ otprilike sedam dana potrajati, i tada }e biti
gotovo.
Ja ne `elim tra`iti razloge koji se za ili protiv na{e situacije na frontu
mogu navoditi. Ovi razlozi su sada potpuno neva`ni, a osim toga beskorisni,
ali ako ja imam ne{to o tome da ka`em onda samo jedno:
Ne tra`i obja{wewa za situaciju kod nas nego kod vas, i kod onih koji su za
to odgovorni. Dr`i glavu uspravno. Ti, o~e, i oni koji su istog pogleda. Budi
oprezan da ne do|u jo{ ve}e nevoqe na{oj domovini. Ovaj pakao na Volgi treba
da vam bude opomena. Molim Te nemoj da ovo saznawe ode u vjetar.
Das Dritte Reich. Ein Lesebuch zur deutschen Geschichte 1933-1945,
pripremio: Christoph Studt, München, 1995.
PITAWA I ZADACI
Koje su velike bitke tokom rata dovele do preokreta na svim frontovima?
159
 Historija IV
Američki vojnici na britanskoj
obali kreću ka Normandiji
Njemačke mine postavljene na
jednoj od plaža Normandije
Iza neprijateljskih linija izbačeni
su rasklopivi motocikli, da bi se
padobranskim jedinicama omogućio brži
transport. Njihova maksimalna
brzina je iznosila 48 km.
160
Završna faza Drugog svjetskog rata
Iskrcavanje saveznika u Normandiji
Nakon dugih vojnih i političkih priprema 6. juna 1944.
godine počelo je iskrcavanje britansko-američkih snaga
na zapadnoj obali Francuske, u Normandiji. To je bila
čuvena operacija Overlord. Saveznici su izvršili snažna
bombardovanja a zatim je počelo iskrcavanje iz zraka i
sa desantnih brodova. U operaciji je na strani saveznika
učestvovalo 2 856 432 vojnika sa 12 873 aviona, 6 941
brod i oko 5 000 tenkova. Ukupne snage brojale su oko
3 miliona vojnika. Njemačke vojne snage brojale su
1 370 780 vojnika, naoružanih sa 394 broda, 500 aviona
i 1 900 tenkova. Bila je to najveća kombinovana vojna
operacija u historiji. Uprkos snažnom otporu njemačkih
snaga saveznici su prvog dana operacije uspostavili
nekoliko mostobrana. Brz prodor saveznika počeo je tek
sredinom septembra, nakon novog iskrcavanja na jugu
Francuske. Ubrzo je oslobođen Pariz, a Nijemci su se
povlačili do rijeke Sene. Do jeseni 1944. godine oslobođene
su Francuska, Belgija, Luksemburg i Nizozemska.
Novinska najava operacije Overlord
Drugi svjetski rat (1939-1945)
Kapitulacija Njemačke i Japana
U januaru 1945. godine počela je sovjetska ofanziva
pravcem Varšava-Berlin. Nakon tri sedmice borbi Crvena
armija je napredovala oko 400 km i došla na 80 km od
Berlina. Američke vojne snage, pod komandom generala
Montgomeryja prešle su 7. marta Reinu (Rajnu) i zauzele
grad Köln (Keln). U toku aprila savezničke snage su se
sastale na Elbi i od tada zajedno učestvovale u vojnim
operacijama. Napredovanje savezničkih snaga pratilo je
snažno bombardovanje njemačkih gradova. Posebno je
teško stradao Dresden, koji je sravnjen sa zemljom. U
gradu je uništeno oko 90 000 kuća i ubijeno oko 25 000 Razrušeni Dresden
stanovnika.
Istovremeno je počela sovjetska ofanziva u Mađarskoj.
Crvena armija je uskoro ušla u Budimpeštu i nastavila
kretanje prema Beču koji je početkom aprila opkoljen a
uskoro i osvojen.
Sredinom aprila 1945. godine počeo je sovjetski
napad na Berlin, u kojem je učestvovalo 140 divizija
sa oko 22 000 topova. Ubrzo je izvršen proboj fronta
i počele su ulične borbe. Kad su sovjetske trupe ušle u
grad, u svom skloništu 30. aprila ubio se Hitler, njegova Berlin u maju 1945. godine
tek vjenčana supruga Eva Braun i neki njegovi saradnici.
Berlin je konačno kapitulirao 2. maja.
Osmog maja Njemačka je kapitulirala pred zapadnim
saveznicima a 9. maja pred sovjetskim trupama. Nakon
kapitulacije vrhovnu upravu je preuzelo Savezničko
kontrolno vijeće.
Početkom 1945. godine počela je i velika ofanziva
saveznika na Dalekom Istoku, na Filipinima, a zatim
se prenijela i na druge otoke. Nakon višemjesečnog
bombardovanja Japanci su imali velike gubitke, ali su se
fanatično borili upotrebljavajući svoje kamikaze. Nakon
što je u aprilu u najvećoj amfibijskoj invaziji američkih
snaga (451 000 vojnika, sa 1 727 aviona i 1 321 ratnim
brodom) zauzeto ostrvo Okinawa, koje je branilo
140 000 japanskih vojnika, položaj Japana postao je
bezizgledan. Uprkos tome, Japan je nastavio borbu i
nakon kapitulacije Njemačke, iako su njegovi gradovi
neprestano bombardovani od američke avijacije. Budući
da su američke trupe imale velike gubitke u vojnim Objava Hitlerove smrti u
novinama
161
 Historija IV Drugi svjetski rat (1939-1945)

operacijama, Amerikanci su donijeli odluku o upotrebi Žene u Drugom svjetskom

atomske bombe. Ona je bačena 6. augusta na Hiroshimu
i 9. augusta na Nagasaki. Po dogovoru sa saveznicima ratu
Sovjetski Savez je 9. augusta objavio rat Japanu i izvršio
prodor u Mandžuriju. Nakon poraza Japanci su 2. Mobilizacija žena u Drugom
septembra potpisali bezuvjetnu kapitulaciju. svjetskom ratu
Više od 1.700.000 japanskih vojnika se vojnim kodeksom 1942. godine obavezalo
Prije izbijanja Drugog svjetskog rata
caru koji je bio povezan sa tradicijom samuraja, da će radije umrijeti nego pasti u
zarobljeništvo. Iz tih razloga su Japanci bili fanatični borci sve do gorkog kraja. U
većina žena je radila u domaćinstvu. Kad
februaru 1945. godine američka mornarica je izvršila napad na ostrvo Iwo Jima (Ivo su muškarci stupili u rat, žene su morale
Džima), južno od Japana. Japanci su ogorčeno branili ostrvo - od 21 000 vojnika preuzeti njihov posao. Gotovo sve djelatnosti
preživjelo je samo 216. koje su ranije obavljali muškarci sada su
Podizanje američke zastave na vršile žene. Vozile su autobuse, kamione,
Iwo Jimi  radile kao željezničarke, brodograditeljke, Novinski članak u kojem je prikazana žena
www.iwojima.com tokom obuke za proizvodnju ratne opreme
inženjerke. Mnoge žene su bile angažovane
u pokretu otpora, neke su kao agentice bile
angažovane na neprijateljskim teritorijama...

Ratnica Rozi
Ratnica Rozi, u SAD je postala simbol nove radnice. Žene su bile potrebne u fabrikama
da bi zamijenile 16 miliona muškaraca koji su se nalazili na frontu. U nove zadatke
američke žene ubrajali su se izrada ratne opreme kao i održavanje željeznica i a druge
službe.
Budući da je sve više muškaraca bilo potrebno na frontu, plakati su pozivali žene da
podrže vojne snage.
Nedostatak pilota i mehaničara je doveo do toga da su mnoge žene učile letjeti. One
su prevozile avione od fabrika do aerodroma, a vršile su važne službe kod njihovog
održavanja i servisiranja.

Od tave i lonca do lonca za avione

Bombardovanje Japana
Zbog nedostatka metala ratni plakati su pozivali domaćice da predaju nepotrebne
stvari iz domaćinstva. One su pretapane i korištene za izradu aviona. Nakon završetka
rata oštećeni neprijateljski avioni su reciklirani i prerađivani u posuđe i druge predmete
potrebne u domaćinstvu.
Kasnih šezdesetih godina XX stoljeća feministički pokret u Britaniji i Njemačkoj
je bilježio značajne rezultate. Žene su postale više politički aktivne, borile su se za
ravnopravnost, demokratizaciju društva, za ekonomsku nezavisnost i mogućnost da se
aktiviraju u javnom životu i u politici. Posljednje evropske zemlje koje su dale pravo glasa
ženama su Švicarska (1971.) i Lihtenštajn (1984. godine). U drugim zemljama Evrope
Eksplozije u Hiroshimi i Nagasakiju žene su pravo glasa dobile većinom nakon Drugog svjetskog rata.

162 163
 Historija IV Drugi svjetski rat (1939-1945)

Rezultati i posljedice Drugog svjetskog rata Proširimo znanje

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Drugi svjetski rat je po surovosti, intenzitetu i obimu nadmašio sve ranije ratne
sukobe. Borbenim dejstvima zahvaćeno je 40 zemalja, od 61 koliko je uzelo učešća u Koncentracioni logori
ratu. Mobilisano je oko 110 miliona osoba, a na frontu je angažovano preko 100 hiljada
Za vrijeme Drugog svjetskog rata silno je porastao broj koncentracionih logora, te ih
tenkova, 80 000 aviona, 500 000 artiljerijskih oružja i preko 5 miliona mitraljeza.
je na kraju rata bilo preko četiri stotine: 395 logora za muškarce i 17 za žene. Najvažniji
Računa se da je za nepunih šest godina život izgubilo preko 50 miliona osoba, od su bili logori Flozenberg, Ravensbrik, Dahau, Buhenvald, Terezijenštat, Aušvic,
čega 19 miliona vojnih osoba i 31 milion civila. Gubici naoružanja, materijalnih dobara i Oranienburg, Mauthauzen, Bergen-Belzen, Nojengam i Štuthof. Koncentracionim
privrede prevazišli su sve ratove u historiji. logorima je prije rata upravljao glavni ured državne sigurnosti, a za vrijeme rata
glavni privredni i upravni ured SS-odreda koji je bio podređen Himleru.
država vojne i civilne žrtve država vojne i civilne žrtve
Broj zatvorenika je za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogo porastao. Prema
Belgija 86 000-113 000 Poljska 5 798 000-6 000 000 nirnberškim dokumentima 1. oktobra 1944. bilo je u nacionalsocijalističkim logorima
Čehoslovačka 225 000-500 000 SAD 298 000-411 000 524 277 zatvorenika. Od februara 1942. koncentracioni logori su u službi vojne
Francuska 321 000-600 000 SSSR 16 000 000-22 000 000 industrije. Zatvorenici iz radnih logora i oni iz vanjskih dijelova koncentracionih
Grčka 345 000-488 000 Velika Britanija 357 000-534 000 logora sistematski su upotrebljavani u industriji naoružanja. U koncentracione
logore upućuju se i zatvorenici iz okupiranih zemalja i strani radnici, a također i
Jugoslavija 1 027 000 Njemačka 4 280 000-7 000 000
politički sumnjive osobe iz okupiranih zemalja. Unutar logora ili kraj njih podižu
Kina 10 310 000 Italija 395 200-483 000 se tvornice za ratnu industriju. U provođenju tih mjera nacionalsocijalisti počinju
Nizozemska 206 000-249 900 Japan 1 972 000-2 227 000 izgrađivati sistem Kapo koji je još više povećao teror i grozote u koncentracionim
Ukupan broj vojnih i civilnih žrtava iznosio je 41 620 600-51 942 900 logorima. Nacisti su pred njemačkim stanovništvom nastojali prikriti obim tih
grozota zabranivši da se govori o koncentracionim logorima.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata u Parizu je 1946/47. godine održana mirovna Poseban oblik koncentracionih logora predstavljali su “logori smrti”, koji su u duhu
konferecija. Na njoj su prisustvovali predstavnici oko 20 država - pobjednici, pet poraženih “konačnog rješenja jevrejskog pitanja” tokom rata služili za istrebljenje ruskih ratnih
zemalja, Italije, Rumunije, Mađarske, Bugarske i Finske, sa kojima je 10. februara 1947. zarobljenika, Roma a posebno evropskih Jevreja. Akcija uništavanja Jevreja stajala
godine sklopljen mirovni ugovor. Sa Austrijom, Japanom i Njemačkom mirovni ugovor je pod upravom specijalne referade koju je vodio Ajhman, koji je primao upute od
je sklopljen kasnije, i sam Prijedlog mirovnog ugovora dale su velike sile - SAD, SSSR, Himlera. Do oktobra 1941. otpremljeno je oko 537.000 Jevreja s područja Rajha, i
Francuska i Velika Britanija. Između njih vodile su se oštre diplomatske borbe, zbog kojih 30.000 Jevreja iz Protektorata u koncentracione logore na istoku. Jevreji su se dijelom
neki problemi nisu riješeni ugovorima koji su sklopljeni. Italija je morala vratiti oblasti upotrebljavali za prisilan rad, jedan je dio ostao Terezienštatu, u Čehoslovačkoj, ali
koje je otela Jugoslaviji, osim Trsta. Morala je vratiti neka ostrva oteta od Grčke, kao i većina je ugušena u plinskim komorama u logorima smrti Treblinka, Majdanek,
odreći se Albanije i kolonija u Africi. Rumuniji je vraćen dio teritorija koje su joj otele Aušvic itd. Procjenjuje se da je ubijeno oko 6 miliona ljudi.
Bugarska i Mađarska. SSSR i Poljska su se proširile na račun Njemačke, što je bilo konačno Velika ilustrovana povijest svijeta, Rijeka, 1978.
regulisano u mirovnom ugovoru s njom. Austrija je dobila nezavisnost, ali su vojne snage
SAD-a, Francuske i Velike Britanije ostale u zemlji do 1955. godine.

RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA PITANJA I ZADACI

kamikaze - japanski piloti-samoubice koji su se od jeseni 1944. godine avionima natrpanim eksplozivom
obrušavali na američke ratne brodove; tako su nazvani po ciklonima koji su u XIII stoljeću spasili
Japan od invazije Kublaj-kana
amfibij - avion sa plutačama za spuštanje na vodenu površinu, tenk koji se može kretati i po kopnu i po vodi
Šta znate o iskrcavanju saveznika u Normandiju? Pogledajte neki film o tome.
Prikažite hronološki događaje u završnoj fazi rata u Evropi i na Dalekom Istoku.
Procijenite i uporedite materijalne i ljudske gubitke u Drugom svjetskom ratu.

164 165
BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)

10. 4. 1941. u Zagrebu proglašena NDH

17. 4. 1941. kapitulacija Kraljevine Jugoslavije
27. 7. 1941. ustanak u Bosni i Hercegovini
26-27. 11. 1941. Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću
jan/feb. 1942. II ofanziva, Igmanski marš
april/juli 1942. III ofanziva, Kozara
jan/april 1943. IV ofanziva, bitka za ranjenike na Neretvi
maj/juni 1943. V ofanziva, Sutjeska
25-26. 11. 1943. Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu
29-30. 11. 1943. Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu
maj 1944. Desant na Drvar
30. 6.-2. 7. 1944. Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu
juli 1944. formiran Jedinstveni narodnooslobodilački front (JNOF)
6. 4. 1945. partizanske jedinice oslobodile Sarajevo
16-28. 4. 1945. Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sarajevu
28. 4. 1945. formirana vlada Narodne republike Bosne i Hercegovine
7-10. 8. 1945. Treće zasjedanje AVNOJ-a u Beogradu
29. 11. 1945. proglašenje Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ)
 Historija IV BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)

Okupacija Jugoslavije. Kolaboracionističke snage. Bosna i naroda. Zakonskom odredbom donijetom 17. aprila 1941. predviđeno je da za zločinstvo
veleizdaje odgovaraju svi koji povrijede čast i životne interese hrvatskog naroda ili na bilo
Hercegovina u okviru NDH koji način ugroze opstanak NDH ili državne vlasti.
Zakonskom odredbom od 10. jula 1941. teritorija NDH je podijeljena na 22 upravne
Politika Kraljevine Jugoslavije u godinama pred rat bila je profašistički orijentisana. jedinice - velike župe čiji su se nazivi podudarali sa nazivima župa srednjovjekovne
Tokom 1940. godine fašizam se učvrstio u susjednim zemljama: Mađarskoj, Rumuniji i bosanske države, čime se nastojalo istaći “historijsko pravo” i opravdati pretenzije na
Bugarskoj. Njemačka i Italija su nastojale potčiniti i Jugoslaviju da im ne bi bila prepreka u bosanskohercegovačku teritoriju.
ostvarivanju dalje ekspanzije. Krajem 1940. pojačan je pritisak sila Osovine da Jugoslavija
pristupi Trojnom paktu. Smatrano je da na teritoriji NDH mogu živjeti samo Hrvati i Muslimani, koji su iz
nacionalističkih razloga proglašeni “cvijećem hrvatstva”, a Bosna i Hercegovina za “dušu i
Konačno, predsjednik vlade Dragiša Cvetković i ministar vanjskih poslova Ante srce Hrvatske”. Kulturna misija Muslimana sastojala se u povezivanju Hrvatske i Srednje
Cincar Marković su u Beču, 25. marta 1941. godine potpisali akt o pristupanju Jugoslavije Evrope, s Orijentom i evropskom civilizacijom. Tako su Muslimani proglašeni Hrvatima
Trojnom paktu. Širom zemlje su na inicijativu KPJ organizovane demonstracije, koje su i preko noći “zakonskim aktom” nasilno asimilirani. Od jeseni 1941. naziv Bosna i
27. marta doživjele vrhunac. Istovremeno, grupa oficira na čelu sa Dušanom Simovićem Hercegovina nije se smio spominjati u javnim sredstvima informisanja.
je izvršila državni udar i dovela na vlast maloljetnog Petra II. Nova vlada nije čak ni
formalno otkazala pakt, a pripreme za rat i odbranu zemlje su tekle veoma sporo. Vlada
je vjerovala u mogućnost da Jugoslavija ostane neutralna.
Agresijom Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju, koja je otpočela 6. aprila 1941. godine
bez objave rata, izbio je kratkotrajni aprilski rat, koji je završen slomom jugoslavenske
države. Jugoslavenska vojska, iznutra razrivena kapitulantskim duhom u vladajućim
krugovima i Vrhovnoj komandi, slomljena je za desetak dana. Potpisivanjem bezuvjetne
kapitulacije 17. aprila 1941. godine i bjekstvom vlade u inostranstvo prestala je postojati
Kraljevina Jugoslavija. Još u toku aprilskog rata nastalo je komadanje i rasparčavanje
zemlje.
Sa ciljem pružanja potpore njemačkoj i italijanskoj politici, ustanovljeni su kvislinški
sistemi različitog nacionalnog porijekla. Zavisni od njihove vlasti i njima podređeni,
sukobljavali su se u pitanju njihovog mjesta i uloge u sistemu “nove Evrope”, pitanju
granica i teritorija. Kvislinzi su bili razvrstani na različite struje koje su se međusobno
sukobljavale, povezujući se sa različitim utjecajima u okupatorskom aparatu. Ipak su
sve dosljedno ispunjavale obaveze prema silama Osovine, posebno u odnosu prema
komunistima i obnovi Jugoslavije.
Pod okriljem nacističke Njemačke, u Zagrebu je 10. aprila 1941. proglašena Nezavisna
država Hrvatska (NDH), kojoj je Bečkim dogovorom, 20. aprila 1941. između ministara
vanjskih poslova Njemačke i Italije definitivno prepuštena Bosna i Hercegovina.
Rimskim ugovorom koji su 18. maja 1941. godine potpisali Ante Pavelić i Mussolini
određena je granica između NDH i područja na Jadranu koja su priključena Italiji. U
Drugoj zoni Italija je zadržala svoje garnizone, prepuštajući civilnu vlast Nezavisnoj
državi Hrvatskoj.
Odmah po proglašenju NDH, aktivnosti ustaških vlasti u BiH bile su usmjerene
na to da se što prije izmijeni struktura stanovništva i u tom cilju vršen je najteži vid
denacionalizacije. Taj cilj nastojao se realizovati s jedne strane tezom o hrvatskom
“podrijetlu” Muslimana, a s druge strane istrebljenjem Srba, Jevreja i Roma. Teroru su,
osim Srba, bili izloženi Hrvati i Muslimani, koji su proglašeni za izdajnike hrvatskog
Okupacija i podjela Jugoslavije - uočite šta se desilo sa granicama Bosne i Hercegovine

168 169
 Historija IV
Jasenovac je bio najveći “logor smrti” na
tlu Jugoslavije. U njemu su smrt našli
brojni Jevreji, Srbi, Romi i svi antifašisti
iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Podaci
o broji stradalih su još uvijek predmet
diskusija i kontraverznih tumačenja. Na
slici je ulaz u logor.
Glavni zadaci programa Draže Mihajlovića:
- Omeđiti de facto srpske zemlje i učiniti
da u njima ostane samo srpski živalj;
- Radikalno očistiti gradove i popuniti ih
svježim srpskim elementom;
- Izraditi plan za čišćenje ili pomjeranje
seoskog stanovništva sa ciljem
homogenosti srpske državne zajednice;
- U srpskoj jedinici, kao naročito težak
problem, uzeti pitanje Muslimana i
riješiti ga.
U toku realizacije svog programa u
istočnoj Bosni i Sandžaku, četnici su
primijenili četiri metode genocida:
a) masovna ubistva civilnog stanovništva;
b) progonstvo civila;
c) u ništavanje imovine kako bi se
onemogućio opstanak i preživljavanje;
d) pokrštavanje Muslimana, odnosno
prevođenje na pravoslavnu vjeru.
170
Progoni srpskog i jevrejskog stanovništva ispoljili
su se posebno u Bosanskoj krajini, u Hercegovini, kao
i u Lici i na Kordunu. Vršeni su na inicijativu i podršku
okupacionih snaga i centralnih organa NDH zajedno sa
poglavnikom Pavelićem, koji je još 4. aprila najavio opća
čišćenja u “novoj državi”.
Cijeli aparat NDH, predvođen ustaškim glavnim
stožerom uporno je od uspostave vlasti radio na
raspirivanju mržnje protiv srpskog naroda.
Neposredno nakon proglašenja NDH, jedan dio
muslimanskih građana, priklonio se novostvorenoj državi
dok je dio ostao u opoziciji prema NDH. Najveći dio
(poslovni krugovi, inteligencija i svećenstvo) se u jesen
1941. godine otvoreno distancirao od ustaške politike
masovnih progona i istrebljenja Srba i Jevreja. Posebno
je bila značajna akcija uglednih građana koja se ispoljila
u otvorenom protestu protiv fašističkog terora. Rezultat
toga bile su poznate protuustaške rezolucije donesene
od septembra do decembra 1941. u Prijedoru, Sarajevu,
Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini, Tuzli itd., u kojima se javno
protestvovalo protiv zločina, i osuđeno je učestvovanje
Muslimana u takvim djelima i apeliralo na njih da se
klone svakog nasilja. Autori i potpisnici ovih rezolucija
osudili su ustašku politiku ubijanja, pljačke, deportovanja
i progona Srba, ogradili se od zločina koje su izvršili
pojedini Muslimani, protestujući protiv pokušaja da se
na njih kao cjelinu svali odgovornost za ustaške zločine,
iznoseći istovremeno podatke o progonima samih
Muslimana.
Paralelno sa ustaškim zločinima nad srpskim življem
započeo je četnički genocid nad Muslimanima. Teror koji
je izvršen u ljeto 1941. bio je uvertira u masovne zločine
na području jugoistočne Bosne i Sandžaka, a ubistva i
progonstva Muslimana potrajala su sve do kraja rata. U
ovim krajevima četnici su nastojali realizovati jedan od
strateških ciljeva ostvarenja “homogene Srbije”, potpunim
čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne od
Muslimana i Hrvata.
Plan velike homogene Srbije temeljio se na projektu
člana četničkog političkog vodstva i kulturnog kluba u
Banjoj Luci, advokata Stevana Moljevića. Ovaj projekt
dopunjen je kasnije programom četničkog pokreta Draže
Mihajlovića.
BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Muslimanske rezolucije iz 1941. godine
U rezolucijama su mnoge istaknute ličnosti tadašnjeg javnog života kao i neki
pojedinci u nizu gradova Bosne i Hercegovine osudili ustaška nasilja nad Srbima
i drugim progonjenim stanovništvom. Začetak svih rezolucija može se smatrati
skupštinski zaključak organizacije Ilmije (vjerskih službenika). U tački 4 donesenoj na
toj skupštini, javno se protestvovalo protiv zločina... Kroz sve ove rezolucije provlače
se po svome sadržaju osnovne koncepcije:
1. Muslimani osuđuju ustaška ubijanja, pljačke, deportiranje i uopće progone
Srba; nasuprot tome ističu ideju bratstva i dobrog susjedstva, tražeći zaštitu za
progonjene.
2. Ograđuju se od onih Muslimana pojedinaca koji su sudjelovali u zločinima,
ujedno ih oštro osuđujući; protestirajući protiv pokušaja da se na Muslimane
kao cjelinu svali odgovornost za ustaške zločine.
3. Iznose podatke o progonima Muslimana.
Evo šta npr., banjalučka rezolucija kaže o grozotama ustaškog režima:
“Najelementarnija prava čovjeka gažena su bez ikakvih skrupula. Sigurnost života
i imetka, sloboda vjere i savjesti prestali su da važe za veliki dio naroda ovih
krajeva.”
Potpisnici rezolucije imali su odvažnosti, vrijedne divljenja, kada su ustaške
postupke otvoreno okvalificirali izrazom zločini, koji su činili neke ustaše i drugi
odgovorni i neodgovorni faktori. “Jer ovo” - kaže se u rezoluciji - “što se kod nas radilo,
sumnjamo da bi moglo naći primjera u historiji kojeg bilo naroda.”
Banjalučka rezolucija dalje podrobnije govori o tim zločinima i kaže: “Ubijanje
svećenika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama
često posve nevinih ljudi, žena pa i djece, gonjenje u masama od kuće i iz postelje
čitavih porodica s rokom od jednog do dva časa za spremanje i njihovo deportovanje
u nepoznate krajeve, prisvajanje i pljačkanje njihove imovine, rušenje bogomolja,
često njihovim vlastitim rukama, silenje na prelazak na katoličku vjeru, sve su to
činjenice koje su zaprepastile svakog istinskog čovjeka i koje su i na nas Muslimane
ovih krajeva djelovale najneugodnije.” Dalje se osuđuje pljačka srpske i jevrejske
imovine...
Pojavom rezolucija manifestovalo se nezadovoljstvo većine Muslimana fašističkim
sistemom nacionalne, vjerske i rasne diskriminacije... Pavelić je prijetio da će
sarajevskim asfaltom prije poteći krv autora rezolucija negoli da će se vlada NDH
odreći svog programa. Naročito je bio bijesan ustaški povjerenik u Sarajevu Jure
Francetić, koji je prijetio da će svi potpisnici biti upućeni u koncentracione logore.
Muhamed Hadžijahić, Muslimanske rezolucije iz 1941.; u: Istorija naroda
Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.
171
 Historija IV BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)

Glavninu partizanskih jedinica ~inili su Srbi, dok

RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA su rukovodioci, posebno organizatori ustanka bili i iz
kolaboracionist - saradnik neprijatelja i okupatora redova Muslimana, Hrvata i Jevreja. U toku 1942. godine
denacionalizacija - odnarođavanje u svim jugoslavenskim podru~jima partizanske snage su
deportovanje - odvođenje u zarobljeništvo neprekidno rasle. Formirawem Narodnooslobodila~ke
homogen - istovrstan, istorodan, cjelovit vojske Jugoslavije (NOVJ) i partizanskih odreda 20.
kapitulacija - prekid borbe i predaja na milost neprijatelju novembra 1942. godine partizanske jedinice su dobile
rezolucija - odluka, zaključci nekog skupa obiqe`ja regularne armije sa oko 150 000 boraca. Ve}
četnici - vojne formacije formirane početkom XX st. radi borbe protiv Osmanlija, tokom rata pripadnici vojnih od qeta 1942. ja~aju politi~ke osnove NOP-a. Narodna
snaga koji su sarađivali sa okupatorom vlast osigurava `ivot na slobodnim teritorijama. U
ustaše - ustanici, pobunjenici, tokom rata pripadnici radikalne organizacije čiji je cilj bio formiranje NDH septembru 1942. godine su tzv. Drinskim propisima
Narodnooslobodila~ki odbori (NOO) postali stalni
organi vlasti. Krajem te godine postojala je velika
PITANJA I ZADACI slobodna teritorija, prava dr`ava u Hitlerovoj
Ismet Mujezinovi} “Proboj”
evropskoj tvr|avi - Biha}ka republika. U toku 1943.
Kada je kapitulirala Jugoslavija? godine Tita i partizanske snage prihvatile su sve sile Mujezinovi} je jedan od bh. slikara
koji je ~esto pratio Josipa Broza
Kako je izvršena podjela teritorija Bosne i Hercegovine nakon okupacije? antihitlerovske koalicije.
Tita i ostavio je iza sebe ve}i broj
Koje su kvislinške snage djelovale na području Bosne i Hercegovine? Usqed promjene vawskih i unutra{wih okolnosti, likovnih djela iz Drugog svjetskog
Šta su sadržavale muslimanske rezolucije iz 1941. godine? krajem 1941. godine NOP je u{ao u fazu diferencijacije, rata.
koja je privremeno suzila wegove redove i istovremeno
vi{e revolucionisala. Odnosi revolucionarnih i kontrarevolucionarnih snaga
Narodnooslobodila~ki pokret (NOP) u Bosni i po~eli su da pro`imaju sve ostale politi~ke odnose. [iroka antifa{isti~ka
platforma postala je posredovana revolucionarnim organizaciono-politi~kim
Hercegovini okvirima prema idejnom konceptu KPJ. Od kraja 1941. godine poduzimaju se radikalne
intervencije u dru{tvenoj, politi~koj i ekonomskoj osnovi, radi br`e revolucionarne
Srpski narod, egzistencionalno sasvim ugro`en, spontano je 1941. godine digao transformacije. KPJ je na to bila upu}ena zbog otvorenog kolaboracionizma i
ustanak u gotovo ~itavoj NDH. Ustanicima je pri{la i KPJ, prenose}i im svoja politi~kog legimitisawa ~etni~kog pokreta.
organizaciona i borbena iskustva. U ratnom po`aru jedino su partizanske oru`ane Velike operacije i pobjede Narodnooslobodila~ke vojske u 1943. godini na podru~ju
snage, s Josipom Brozom Titom na ~elu, pru`ale uto~i{te i spas svakom ko je bez Bosne i Hercegovine dovele su do razbijawa mehanizma vlasti NDH i osloba|awa
obzira na vjeru, narodnost i politi~ko ubje|ewe bio za pomirewe, za parolu “bratstva velikog dijela zemqe, {to je omogu}ilo op}i porast snaga
i jedinstva”, a za borbu protiv okupatora i wegovih pomaga~a. U toku ustanka 1941-1942., i utjecaja NOP-a. Kona~no, zaustavqeni su negativni
ta politika dala je izvjesne rezultate, otupquju}i o{tricu bratoubila~kog rata, ~ime procesi koji su u predratnom periodu, a posebno nakon
je sprije~eno nacionalno i vjersko razra~unavawe i me|usobno uni{tavawe. Donekle okupacije vodili produbqivawu jaza izme|u srpskog,
je nadvladan nacionalni {ovinizam i vjerska iskqu~ivost, a ve}ina stanovni{tva je muslimanskog i hrvatskog stanovni{tva.
prihvatila politi~ku platformu KPJ.
Afirmacija NOP-a utjecala je na politi~ka kretawa
Od septembra 1941. godine u partizanske jedinice je stupao ve}i broj Hrvata i u masama muslimanskog stanovni{tva. Wihovi gra|anski
Muslimana. Istovremeno je na drugoj strani srpsko stanovni{tvo u toku ustanka krugovi sve vi{e su se orijentisali na ja~awe svog
1941/42. uvi|alo da su wegovi neprijateqi pored usta{a i wema~ki i italijanski utjecaja me|u stanovni{tvom, kako bi mogli utjecati na
okupatori, a ne muslimansko i hrvatsko stanovni{tvo. rasplet na kraju rata, nastoje}i da se odr`e i oja~aju
Ve} u toku 1941. godine ustanak je zahvatio gotovo cijelu teritoriju Bosne i muslimanske milicije, nastale na anti-komunisti~koj i U ratu su u~e{}e uzele i `ene. Osim
Hercegovine. Prve borbe su na poziv KPJ po~ele 27. jula 1941. godine napadima anti~etni~koj osnovi u okviru oru`anih snaga NDH i {to su radile kao bolni~arke,
partizanskih grupa na Drvar, O{treq i Bosansko Grahovo. Ubrzo je ustanak buknuo zeleni kadar koji je okupqao dezertere iz Domobranstva, u~estvovale na akcijama, i{le su i u
u cijeloj Bosanskoj krajini, isto~noj i centralnoj Bosni, a u Hercegovini su borbe odnosno one koji su izbjegavali regrutovawe u domobrane borbu. Na slici su rawene partizanke
po~ele ve} u junu 1941. godine. i usta{e. tokom lije~ewa u Italiji.

172 173
 Historija IV
Napredak NOP-a na teritoriji cijele Jugoslavije
Istovremeno su se javqale tendencije za povezivawe sa ~etni~kim vodstvom, koje
se demago{ki izja{wavalo za “nacionalno pomirewe”. Ve} u drugoj polovini 1943.
i pojedini odredi “muslimanske milicije” i “zelenog kadra” su prelazili na stranu
Narodnooslobodila~ke vojske ili su zahva}eni kolebawem i demoralizacijom,
ostajali pasivni.
Sli~ni procesi su zahvatili i hrvatsko stanovni{tvo u BiH, koje je bilo pod
sna`nim utjecajem klera i desnog krila Hrvatske seqa~ke stranke. U gradskim centrima
je poja~ana diferencijacija, a pojedini lokalni prvaci ove stranke su pristupali
Narodnooslobodila~kom pokretu. Istovremeno, me|u hrvatskim seqa{tvom javqala
se rezerva prema NDH, izbjegavala se mobilizacija u Domobranstvo, kao i druge
obaveze prema usta{koj vlasti.
Va`an faktor ja~awa ~etni~kog utjecaja u zemqi bila je podr{ka koju je u svijetu
organizovala jugoslavenska vlada u izbjegli{tvu. Radio-stanice i druga sredstva
informisawa u Velikoj Britaniji i SAD-u, donosili su vijesti o borbama ~etnika
protiv okupatora, stvaraju}i la`ni mit o Dra`i Mihajlovi}u kao vo|i najja~eg
pokreta otpora u Evropi. Pored toga, ~etnici su od Velike Britanije primali
pomo} u oru`ju, novcu i drugom materijalu {to je oja~alo wihov utjecaj u narodu. Na
raspolo`ewe stanovni{tva negativno su djelovali i brojni drugi faktori: ofanziva
okupacionih i kvislin{kih snaga, represalije (paqewe naseqa, masovna ubistva,
pqa~ke, internacije), gubitak slobodnih teritorija i povla~ewe partizanskih snaga,
lo{e snabdijevawe...
174
BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)
Iako naslije|eni odnosi vjerske i nacionalne iskqu~ivosti na tlu BiH nisu u
cijelosti bili prevazi|eni, otvarale su se nove historijske perspektive. Opredjeqewe
osnovnih masa svih naroda BiH za NOP zna~ilo je negaciju nacionalisti~kih sukoba
i hegemonisti~kih pretenzija. Te promjene bile su pouzdana osnova za rje{ewe statusa
BiH u novoj federalnoj dr`avi.
Vojne ofanzive vo|ene u toku Drugog svjetskog rata na podru~ju BiH
Druga ofanziva
Nakon formirawa Prve proleterske brigade Vrhovni {tab donosi odluku o
prodoru u isto~nu Bosnu. Stvorena je slobodna teritorija sa centrom u Fo~i. Borbe
u isto~noj Bosni su poznate pod imenom Druga neprijateqska ofanziva i traju od 15.
januara do 5. februara 1942. god. U ofanzivi su u~estovali Nijemci, Italijani, usta{e,
domobrani i ~etnici, ~iji je ukupan broj iznosio oko 30.000, dok su partizanske snage
brojale oko 4500 boraca. Vrhovni {tab je donio odluku da dio ú proleterske brigade
sa Vrhovnim {tabom prodre u Fo~u, a drugi dio, preko Sarajeva i Igmana, tako|er da
se probije do Fo~e. Igmanski mar{ spada u najve}e poduhvate ú proleterske brigade,
gdje su partizani na temperaturi od -32° C pro{li pored Sarajeva, pa preko Igmana
mar{om u du`ini od oko 100 km. Nakon mar{a bilo je oko 150 promrzlih boraca, ali
glavnina snaga se probila do Fo~e.
Tre}a ofanziva
Ofanziva je trajala od sredine aprila do sredine juna 1942. godine. U toku ove
ofanzive planina Kozara je bila centar otpora partizanskih snaga. Borbe na Kozari
po~ele su 10. juna i trajala je do 16. jula. Sa oko 3 000 opkoqenih partizana i oko
500 rawenika u zbijegu je bilo i oko 80 000 civila, koji su bje`ali ispred terora
okupatora. Zbog broj~ane nadmo}i neprijateqa donesena je odluka o proboju ka Grme~u.
Uz velike gubitke dio partizanskih snaga, kao i dio stanovni{tva u zbijegu, uspio je
da se probije, dok je preostali dio uhap{en i
odveden u logore.
^etvrta ofanziva
Ofanziva je trajala od 10. januara do kraja
aprila 1943. godine. Uz nekoliko kompletnih
wema~kih i italijanskih divizija u~estvuju
brojne snage usta{a, ~etnika i domobrana. Ovim
je zapo~eo zimski ciklus operacija protiv NOP-
a nazvan “Weiss I i II”.
Ciq ofanzive je bio presje}i slobodnu
teritoriju, ~iji je centar bila zapadna Bosna
i uni{titi dijelove NOVJ-a. Vrhovni {tab
Marijan Detoni
je odlu~io izvr{iti proboj u pravcu Neretve. “Prelazak preko Neretve”
175
 Historija IV BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)

Borbe su najprije po~ele u Lici, Baniji, na Kordunu i u zapadnoj Bosni, gdje se Pro{irimo znawe
neprijateqske snage nisu uspjele probiti do centra slobodne teritorije. Partizanske
snage su se povukle u pravcu Neretve, pri ~emu su {titile oko 4.000 rawenika. Izvr{en - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
je proboj na desnu obalu Neretve uz spa{avawe rawenika. Na lijevoj obali Neretve Proglas KPJ 1941.
nasuprot partizana je bilo oko 25 000 ~etnika sa Dra`om Mihajlovi}em na ~elu.
Time je po~ela Bitka za rawenike, koja je trajala 40 dana (od 8. februara do 31. marta
1943.). Vrhovni {tab je naredio da se sru{e mostovi na Neretvi i po~ne prelaz preko Narodi Jugoslavije: Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci i drugi...
improvizovanog mosta. Na drugoj obali nanesen je te`ak poraz ~etni~kim jedinicama,
a partizanske snage su izvr{ile prodor kroz Hercegovinu prema Drini. ...Va{a zemqa je porobqena, i opqa~kana od tih istih zlo~inaca, koji se
drznu{e da dignu svoje okrvavqene kanxe na Sovjetski Savez. Vi ste bili
pobije|eni u ratu, ali niste pokoreni. Slavne tradicije borbe za pravdu i
Peta ofanziva slobodu Va{ih djedova ne smiju se zaboraviti. Sada je vrijeme da poka`ete da
ste dostojni potomci svojih slavnih predaka. Sada je vrijeme, sada je kucnuo
Poznata pod nazivom Bitka na Sutjesci, ova ~as da se dignete kao jedan u boj protiv okupatora i wihovih doma}ih slugu.
ofanziva je trajala od 15. maja do kraja juna 1943. krvnika na{ih naroda. Ne prezajte ni pred kakvim terorom neprijateqa. Na
godine. Oko 100 000 neprijateqskih vojnika uz teror odgovarajte masovnim udarom po najosjetqivijim ta~kama. Uni{tavajte
pomo} artiqerije i avijacije je zapo~elo novu sve - sve {to koristi fa{isti~kim osvaja~ima.
ofanzivu. Plan je bio opkoliti partizane u
oblasti doweg toka rijeke Pive i Tare kao i Komunisti Hrvatske, Slovenije, Dalmacije, Makedonije itd.
Durmitora i Pivske planine. Vrhovni {tab je
Ne oklijevajte ni ~asa, ve} hitno organizujte partizanske odrede. Stanite
donio odluku o proboju ka Sutjesci. Razvile su
na ~elo oslobodila~ke narodne borbe protiv okupatora kao {to to ve} ~ine
se borbe na planini Vu~evu, u kawonu Sutjeske va{i srpski i crnogorski drugovi.
i na Zelengori. Nakon proboja glavnine vojske
Iskoristite sada u ovoj te{koj situaciji Va{e godinama ste~eno iskustvo.
stvara se slobodna teritorija u isto~noj Raweni i bolesni prilikom Ne prezajte ni pred kakvim `rtvama sada kada je u pitawu oslobo|ewe
Bosni. odmora na Sutjesci
naroda, kada fa{isti~ki krvoloci prijete da istrijebe sve {to je napredno
i slobodoqubivo. U boj drugovi! U boj protiv fa{isti~kih zlotvora,
neprijateqa slobode i napretka; u boj za slobodu i nacionalnu nezavisnost. U
Desant na Drvar (operacija “Kowi~ki skok”) boj za zbacivawe fa{isti~kog okupatorskog jarma!
Saznav{i da se Josip Broz Tito sa Vrhovnim {tabom nalazi u Drvaru, Nijemci Komunisti, na vama le`i te`ak ali ~astan zadatak organizacije izvo|ewa
su po~eli pripremati napad na ovaj grad. Prvo su bacali propagandne letke nude}i te{ke borbe sa krvolo~nim fa{isti~kim zlo~incima.
nov~anu nagradu za Tita, a onda
su 25. maja 1944. godine izveli Radnici, seqaci, gra|ani i omladino Jugoslavije!
zra~ni udar. Ipak, NOVJ je
U boj! U boj protiv fa{isti~ke okupatorske bande koja te`i da istrijebi
reagovala na vrijeme i uspjeli ne samo najboqe borce naroda ve} i Slavene na Balkanu, koja te`i da podjarmi
su se povu}i prema Grahovu, ali ~itav svijet, koja te`i da zavede najstra{niju vladavinu nad narodima koju
uz zna~ajne gubitke. Nijemci pamti istorija. U boj, jer je sada kucnuo ~as da zbacimo okupatorski fa{isti~ki
su se uspjeli domo}i dijela jaram. U boj, jer je to na{ dug prema sovjetskim narodima koji se bore i za na{u
arhivskog materijala Vrhovnog slobodu. U boj, u posqedwi boj za uni{tewe fa{isti~ke zaraze!
{taba ali im on nije bio od 12. jula 1941.
velike koristi.
Centralni komitet Komunisti~ke partije Jugoslavije
Branko Petranovi}, Mom~ilo Ze~evi}, Jugoslavija 1918-1984., Zbirka
Wema~ki padobranci tokom desanta na Drvar
dokumenata, Beograd, 1985.

176 177
 Historija IV
RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA
afirmacija - potvr|ivawe, postizawe ugleda ili priznawa
diferencijacija - razdvajawe, stvarawe razlike
domobrani - vojnici teritorijalne odbrane
{ovinizam - mr`wa i bezobzirnost prema drugim narodima
PITAWA I ZADACI
Za{to je do{lo do ustanka u Bosni i Hercegovini 1941. godine?
Ko se nalazio na wegovom ~elu?
Koji su bili ciqevi NOP-a?
[ta su Narodnooslobodila~ki odbori?
Istra`ite kakva je i kolika je bila uloga `ena tokom rata u BiH.
Izgradnja bosanskohercegovačke državnosti.
AVNOJ. ZAVNOBiH
Uporedo sa stvaranjem oružanih snaga i vođenjem borbe protiv okupatora u svim
jugoslavenskim područjima formirala se mreža Narodnooslobodilačkih odbora, na
čijem su se čelu u drugoj polovini 1943.
godine nalazila zemaljska antifašistička
vijeća narodnog oslobođenja. Takvo
vijeće koje je predstavljalo najviši organ
narodne vlasti za Bosnu i Hercegovinu
formirano je 25. novembra 1943.
godine u Mrkonjić-Gradu. U glavnom
dokumentu Zemaljskog antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenja Bosne i
Hercegovine (ZAVNOBiH) - Rezoluciji
istaknuto je da narodi Bosne i
Hercegovine stvaraju, u zajednici sa
ostalim narodima novu Demokratsku
Federativnu Jugoslaviju slobodnih
naroda, te da narodi BiH kroz svoje
jedino političko predstavništvo,
Zemaljsko antifašističko vijeće naroda
Jajce - mjesto održavanja Drugog zasjedanja AVNOJ-a
178
BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)
Bosne i Hercegovine hoće da “njihova zemlja, koja nije AVNOJ
ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska, Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a
muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena održanom u Jajcu 29. novembra 1943.
Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna godine usvojena je Deklaracija na osnovu
ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i koje su donijete odluke:
- da se AVNOJ konstituiše u vrhovno
Hrvata”.
zakonodavno i izvršno tijelo
Odluka o izgradnji Jugoslavije na federativnom Jugoslavije, kao vrhovni predstavnik
principu, usvojena na Drugom zasjedanju Antifašističkog suvereniteta države i naroda Jugoslavije
vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) i da se uspostavi Nacionalni komitet
u Jajcu 29. novembra 1943. godine predstavljala je oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) kao
državno-pravni oblik rješenja nacionalnog pitanja u organ narodne vlade preko kojeg bi
Jugoslaviji. Svim narodima zagarantovana je jednakost i AVNOJ vršio svoju funkciju;
ravnopravnost. Najveći izraz toga prava bilo je priznanje - da se oduzmu izbjegličkoj vladi prava
zakonite vlade Jugoslavije i da se zabrani
narodima Jugoslavije da u okviru zajedničke države
povratak kralju Petru II u zemlju;
imaju svoju državnost. Osnovu federacije predstavljalo
- da se pregledaju svi međunarodni
je pravo svake nacije da ima svoju federalnu jedinicu. ugovori izbjegličke vlade i ne priznaju
Jedini izuzetak od nacionalnog principa učinjen je u ukoliko ih ubuduće sklapa;
pogledu Bosne i Hercegovine, jer je njenim narodima - da se Jugoslavija izgradi na
zbog nacionalne složenosti, priznato pravo da imaju federativnom principu, kao država
svoju posebnu federalnu jedinicu. Bosna i Hercegovina je, ravnopravnih jugoslavenskih naroda.
kao šesta federalna jedinica, uvrštena u koncept budućeg
uređenja Jugoslavije.
Na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, održanom u
Sanskom Mostu od 30. juna do 2. jula 1944. donijeto je
jedanaest odluka, od kojih su posebno važne bile Odluka
o konstituisanju ZAVNOBiH-a u najviše zakonodavno i
izvršno tijelo BiH, Deklaracija o pravima građana BiH,
Odluka o radu i ustrojstvu Narodnooslobodilačkih odbora
i Skupština u Federalnoj Bosni i Hercegovini i Odluka
o poslovniku za rad ZAVNOBiH-a. Ovim odlukama
postavljeni su temelji državnosti Bosne i Hercegovine i
one su imale ustavno-pravni značaj.
Odlukama Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a, koje je održano u Sarajevu od 26. do
28. aprila 1945. godine, dovršena je izgradnja vlasti Federalne Bosne i Hercegovine.
Zakonom o izmjenama i dopunama Odluke o konstituisanju ZAVNOBiH-a, on je
prerastao u Narodnu skupštinu BiH, a Zakonom o Narodnoj vladi BiH stvorena je
njena prva Vlada u novoj državi. Odluke ZAVNOBiH-a potvrđene su i odlukama
Trećeg zasjedanja AVNOJ-a, najvišeg političkog i zakonodavnog tijela nove Jugoslavije.
Usvajanjem Deklaracije o proglašenju Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 29.
novembra 1945. godine, definitivno je ozakonjeno postojanje nove Federativne Narodne
Republike Jugoslavije, a Ustavom iz 1946. godine propisana je njena organizacija.
179
 Historija IV
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Velika povelja naroda Bosne i Hercegovine
Među odlukama koje je Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja
Bosne i Hercegovine prihvatilo na svom Drugom zasjedanju posebno mjesto zauzima
deklaracija Vijeća o pravima građana BiH. To je dokument od historijskog značaja
za njene narode, u kome su oni slobodno napisali svoja osnovna i neotuđiva prava.
U ovoj Deklaraciji treba naročito istaći tri stvari koje joj daju njen historijski
značaj.
Prvo, ravnopravnost Srba, Muslimana, Hrvata Bosne i Hercegovine, koja je
njihova zajednička i nedjeljiva domovina. Historija Bosne i Hercegovine bila je teška
i mračna kroz vijekove u prvom redu zbog toga što su se o nju otimali jači, što je
nju uvijek neko sa strane svojatao. Osvajači su iskorištavali vjerske i nacionalne
razlike naroda BiH da bi svoje osvajačke težnje ostvarili, a kad bi ih ostvarili, da bi
ovjekovječili svoju vladavinu. U tom cilju oni su raspirivali mržnju među narodima
Bosne i Hercegovine, koja je ponekad dovodila do bratoubilačkog rata, koji je
pustošio BiH, i otežavao njeno jedinstvo u borbi za slobodu. Prvi put u historiji, Srbi,
Muslimani i Hrvati BiH, ujedinjeni u Narodnooslobodilačkom pokretu, ostvaruju
svoje borbeno jedinstvo, postavljajući kao svoj zajednički cilj da izgrade slobodnu i
zbratimljenu Bosnu i Hercegovinu, ravnopravnu federalnu jedinicu u demokratskoj
federativnoj Jugoslaviji...
Drugo, demokratska prava i slobode, podjednako za ženu i muškarca, kakva
nikad nisu uživali građani i građanke BiH. Naša demokratija nikla je iz narodnih
dubina; ona se razvila u teškoj borbi u kojoj se krvarilo i politički učilo. Naučili smo
da smo pali u ropstvo, iz koga se valjalo oslobađati kroz krv i stradanja, u prvom
redu zbog toga što nismo imali najosnovnijih građanskih prava, što su našu sudbinu
kovale ruke onih koji nisu vodili računa o narodu, već o svojim sebičnim prljavim
interesima. Iz toga smo izvukli pouku, da svoju sudbinu kujemo sami, da naša
demokrtija bude doista narodna vlast. Ona ne daje narodu prava samo na hartiji,
već i mogućnost da ta svoja prava upravljanja državom i ostvaruje, punim učešćem
u rješavanju svih pitanja narodnog i državnog života.
Treće, nova demokratija biće sredstvo u rukama naroda da sebi obezbijedi
materijalno blagostanje, da podigne svoj kulturni nivo i da sačuva zdravlje. Jednom
riječi, da pomoću nje obezbijedi sebi život dostojan čovjeka.
Sva demokratska prava i slobode (štampe, zbora i dogovora, udruživanja,
vjeroispovjesti i savjesti) uživati će podjednako svi građani i građanke bez obzira na
rasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost.
Oslobođenje, br. 8. juli 1944.
180
BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)
RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
federativan - onaj koji je u sastavu federacije
konstituisanje - organizovanje
PITANJA I ZADACI
Šta je ZAVNOBiH?
Gdje je i kada održano Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a?
Razmislite šta je za Bosnu i Hercegovinu značila Velika povelja naroda.
Rezultati i posljedice rata
Prisjeti se kakve je posljedice imao Prvi svjetski rat za Bosnu i Hercegovinu.
Jugoslavija je u Drugom svjetskom ratu pretrpjela ogromne ljudske i materijalne gubitke.
Historijska nauka je utvrdila da je približan broj stradalih u ratu oko 1 027 000 ljudi. Oni
su poginulo u borbama ili stradavali. Veliki gubici pretrpljeni su i zbog okupatorske i
kvislinške politike raseljavanja stanovništva, masovnih progona i ubijanja u logorima.
U Jugoslaviji je materijalna šteta procijenjena na 46,9 milijardi dolara. Spaljeno je,
srušeno ili oštećeno oko 820 000 zgrada, a bez krova nad glavom je ostalo oko 20%
stanovništva. Ratnim razaranjima bilo je zahvaćeno oko 40% ukupne industrije i skoro
svi rudnici. Oštećena je većina puteva i mostova, škola i uništeni su mnogi historijski
spomenici.
Posebno teška razaranja u Drugom svjetskom ratu pretrpjela je Bosna i Hercegovina,
čija je teritorija stalno bila poprište velikih borbi vođenih za vrijeme vojnih ofanziva. Od
blizu 820 000 uništenih zgrada u Jugoslaviji, oko 390 000 nalazilo se na području Bosne i
Hercegovine. Uništeno je ili u većoj mjeri bilo oštećeno 130 većih industrijskih pogona,
24 rudnika, gotovo sva preduzeća drvne industrije, 1 172 škole i najveći dio saobraćajnih
komunikacija. BiH je dočekala kraj rata i sa velikim ljudskim gubicima. Za četiri godine
izgubila je oko 407 000 stanovnika.
Gotovo su potpuno uništeni gradovi: Drvar, Bosanski Petrovac, Bihać, Glamoč, Ključ,
Prozor, Višegrad. Uništen je i najveći dio poljoprivrednog inventara a stočni fond je
smanjen za oko 70%.
Nakon rata nova država je socijalno i politički formirana po projektu KPJ. “Bratstvo i
jedinstvo” bila je parola koja je trebala pobuditi smisao socijalističkog zajedništva među
Jugoslavenima i zaliječiti stare rane.
181
 Historija IV BiH u Drugom svjetskom ratu (1941-1945)

Proširimo znanje A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima,

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU - na Južnim Bulevarima i Kelovima Rastanka,
Rođeni dvadeset treće, streljani četrdeset druge na Cvjetnim Trgovima i Mostovima Mirabo,
divne i kad ne ljube, čekale su Ane, Zoje, Žanet.
Večeras ćemo za njih voljeti, Čekale su da se vrate vojnici.
Bilo ih je 28. Ako se ne vrate,
Bilo ih je pet hiljada i 28. svoja bijela, negrljena ramena daće dječacima.
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj pjesmi bilo ljubavi. Nisu se vratili.

Sad bi bili očevi. Preko njihovih streljanih očiju prešli su tenkovi.

Sad ih više nema. Preko njihovih streljanih očiju.
Mi, koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali Preko njihovih nedopjevanih marseljeza.
samoće svih Svjetskih Robinzona, Preko njihovih izrešetanih iluzija.
mi, koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili,
mala velika moja, Sad bi bili očevi.
večeras ćemo za njih voljeti. Sad ih više nema.
I ne pitaj jesu li se mogli vratiti. Na zbornom mjestu ljubavi, sad čekaju kao grobovi.
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put, Mala velika moja,
crven kao komunizam gorio horizont njihovih želja. Večeras ćemo za njih voljeti.

Preko njihovih neljubljenih godina, izbodena i uspravna, Izet Sarajlić, Izabrane pjesme, Sarajevo, 2000.
prešla je budućnost ljubavi.
Nije bilo tajni o polegnutoj travi.
Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi. PITANJA I ZADACI
Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom. Kakve je posljedice imao Drugi svjetski rat za Jugoslaviju i Bosnu i Hercegovinu?
Bile su noći, Koliki su iznosili materijalni a koliko ljudski gubici u ratu?
bile su žice,
bilo je nebo koje se gleda
posljednji put,
bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti,
bili su vozovi i makovi,
i s njima, s tužnim makovima
jednog vojničkog ljeta,
s divnim smislom podražavanja,
takmičila se njihova krv.

182 183
 Historija IV Svijet podjela i integracija (1945-1992)

Analiza spomenika kao historijskih izvora PITANJA I ZADACI

Pokušajte analizirati spomenike Drugog svjetskog rata na tlu Jugoslavije na slikama.
Politička simbolika
Spomenici su znak sjećanja. Bez obzira da li su oni zasnovani kao znak sjećanja ili su
izrasli nesvjesno u simbol prošlosti, oni povezuju prošlost sa sadašnjošću. Političke kulture
su uvijek kulture sjećanja. Spomenici i simboli predstavljaju pokušaj implementacije
tradicije.

Opis spomenika
U opisu jednog spomenika moraju biti obuhvaćeni njegovi pojedinačni elementi.
Potrebno je objasniti šta pokazuje spomenik i na šta on treba podsjećati? Kada je on
građen? Koliko je velik? Iz kojih elemenata se sastoji? Kakav stav su imale predstavljene
osobe? Kakav prvi utisak izaziva spomenik? Borka Avramova, Spomenik
Spomenik palim borcima u bici na Sutjesci, narodnooslobodilačkoj borbi, detalj reljefa
Tjentište (Bosna i Hercegovina) “Žrtve” u Tetovu (Makedonija)
Analiza spomenika
Da bismo analizirali neki spomenik, moramo sebi postaviti nekoliko pitanja.
Djeluje li spomenik na promatrača mirno i umirujuće ili nemirno i izazovno? Je li
slika okoline spomenika deformisana? Jesu li alegorijske figure i upotrijebljeni simboli
prepoznatljivi?
Pitanje o vrsti spomenika: radi li se o slici heroja ili standardnoj slici vladara? Je li
postavljena spomen-ploča ukazuje na određenu funkciju? Je li tekst od informativnog ili
manipulativnog karaktera?

Interpretacija spomenika
U jednom daljem koraku moraju biti prikupljene dodatne informacije poredane od
historijske pozadine postavljanja, koje mogu dati zaključak o svrsi i koristi spomenika. I Ante Gržetić, Spomenik bola i prkosa streljanim u Kragujevcu (Srbija)
spomenici koji više ne postoje ili nisu realizovani nude svjedočanstvo o prošlosti ako se
traže razlozi njihovog rušenja, uklanjanja ili zašto je njihova izgradnja zaustavljena.
Vrlo je važno gdje je spomenik prvobitno bio postavljen. Da li je njegovo mjesto Istražujte i druge spomenike. Predložene stranice su samo primjer. Vi idite dalje, pa pokušajte istražiti i
promjenjeno? Koji razlozi su bili odlučujući za to? spomenike podignute u poraženim državama
Neizostavno je i pitanje naručioca izgradnje spomenika. Koji su interesi bili povezani http://www.wwiimemorial.com
sa podizanjem spomenika. Na koji način je spomenik finansiran? Da li su to privatni
prilozi ili javna sredstva? Šta to znači ako su državna sredstva bila dodijeljena? http://en.wikipedia.org/wiki/War_memorial
Na koji je način izvještavano o njegovom postavljanju? Ima li izvora koji oslikavaju http://en.wikipedia.org/wiki/Atomic_bombings_of_Hiroshima_and_Nagasaki#Hiroshima
umjetnost spomenika? Da li je bio natječaj na kojem se diskutovalo o njegovom cilju? Šta http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Sowjetischer_Soldat_Sowjetisches_Ehrenmal_(Berlin-Tiergarten).jpg
je poznato o korištenju spomenika? Da li su nakon postavljanja na spomeniku nastupile
promjene?

184 185
Svijet podjela i integracija (1945-1992)

29. 10. 1945. Usvojena Povelja Ujedinjenih nacija

1946. Nirnberški proces
1947. Maršalov plan
1949. Uspostava dvije Njemačke, Osnovan Savjet Evrope
1950. Korejski rat
1955. Formiran Varšavski pakt
1961. Gradnja Berlinskog zida, prva Konferencija nesvrstanih, Jurij
Gagarin-prvi čovjek u svemiru
1962. Kubanska kriza
1966. Presađivanje srca
1968. Studentski nemiri
1969. Prvi čovjek na Mjesecu
1975. KESS (Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji)
1977. Prvo dijete iz epruvete
1986. Nesreća u Černobilu
1989. Rušenje berlinskog zida
1992. Sporazum u Mastrichtu
1. 1. 2002. Euro
 Historija IV Svijet podjela i integracija (1945-1992)

Nirnber{ki proces smrt, 126 na zatvorske kazne, dok je 35 osoba oslobo|eno optu`be. Nekoliko smrtnih
kazni naknadno je preina~eno u zatvorsku kaznu, a u vi{e slu~ajeva kazne zatvora su
Proces u wema~kom gradu Nirnbergu je prvi primjer djelimi~no opro{tene.
su|ewa ratnim zlo~incima pred javnim me|unarodnim Statut Me|unarodnog vojnog suda, materijali nirnber{kog procesa i Nirnber{ki
vojnim sudom u historiji. Prvi put je jedan takav forum principi znatno su utjecali na materijalno i formalno pravo po kojima su odr`ana
proglasio agresiju najte`im me|unarodnim zlo~inom i su|ewa ratnim zlo~incima u raznim zemqama. Proces protiv glavnih japanskih
prvi put se sudilo najvi{im dr`avnim, politi~kim i ratnih zlo~inaca odr`an pred drugim Me|unarodnim vojnim sudom u Tokiju od maja
vojnim funkcionerima jedne dr`ave za masovne ratne 1946. do novembra 1948. godine vo|en je u osnovi po sli~nim principima i propisima.
zlo~ine, zlo~ine protiv ~ovje~nosti i zlo~ine genocida. Oni su na{li odraza i u me|unarodnoj Konvenciji o spre~avawu i ka`wavawu zlo~ina
Po prvi put osu|ene su i zlo~ina~ke organizacije: genocida kao i u ~etiri @enevske konvencije iz 1949. godine o za{titi `rtava rata. U
Osu|enici tokom procesa u vodstvo Nacionalsocijalisti~ke partije, Tajna skladu sa konvencijama, krivi~ni zakonici mnogih zemaqa sadr`avali su te odredbe.
Nirnbergu
dr`avna policija (Gestapo) sa Slu`bom sigurnosti,
SS jedinice i SA odredi, koji su vr{ili zlo~ine
kao dr`avna akta po nare|ewu wema~ke dr`ave, s tim Pro{irimo znawe
da svaki ~lan tih organizacija mo`e biti su|en pred
sudovima zemaqa ili okupacionih sila u Wema~koj. - HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Potvr|en je i realizovan princip li~ne odgovornosti Sredinom 50-ih godina u Wema~koj je kru`ila sqede}a anegdota:
za zlo~ine takve vrste, bez obzira na zvani~ni polo`aj Me|u posqedwim wema~kim povratnicima iz rata nalazio se jedan general,
i rang krivca, na zakonitost wegovog djelovawa po koji je kao zapovjednik pje{adijske divizije u Staqingradu pao u zarobqeni{tvo
unutra{wem pravu i na nare|ewa pretpostavqenih. i od sovjetskog suda bio osu|en na 25 godina zatvora. U miru sreo je slu~ajno
Nirnber{ke sudije jednog majora wegove divizije.
Nirnber{ki proces je potvrdio da je najve}i dio
krivi~nih djela iz optu`bi po~iwen pa je 12 osoba progla{eno krivim i pogubqeno Po~eli su razgovor i general je pitao:
(Herman Gering, Joakim fon Ribentrop, Vilhelm fon Kajtel, Ernst Kaltenbruner, - Uostalom, kako je admiral Deniz?
- Deniz? - major za~u|eno - Deniz sjedi u [pandau.
Alfred Rozenberg, Hans Frank, Vilhelm Frik, Julijus [trajher, Fric Zojkel,
- U [pandau? [ta admiral radi u [pandau?
Alfred Jodl, Artur Zajs-Inkvart i Martin Borman). Trojica su osu|ena na
- On sjedi u [pandau, u zatvoru naravno!
kaznu do`ivotnog zatvora (Rudolf Hes, Valter Funk i Erih Reder), a ~etvorica - Ah, da, naravno. A {ta radi biv{i {ef {taba Romela, general [peide?
na vremenske kazne zatvora u trajawu od 10 do 20 godina (Karl Denic, Baldur fon - On sjedi u Parizu.
[irah, Albert [per i Konstantin Nojrat). Od optu`be su bili oslobo|eni Hjalmar - U zatvoru?
[aht, Franc fon Papen i Hans Fri~e, dok je Robert Li izvr{io samoubistvo prije - Ne, kod NATO-a, naravno.
po~etka su|ewa, a industrijalcu Alfridu Krupu prekinuto je su|ewe zbog stara~ke - Ah, da , naravno.
oronulosti. Sovjetski sudija Me|unarodnog vojnog suda general Iona Niki~enko, - I {ta je sa poznatim generalom Majerom?
izdvojio je mi{qewe zbog osloba|awa od optu`be [ahta, Papena i Fri~ea, osude Hesa - On je u Kanadi.
na do`ivotnu robiju umjesto smrtne kazne i odluke kojom vlada Rajha, General{tab i - Kod NATO-a?
Vrhovna komanda nisu progla{eni zlo~ina~kim organizacijama. - Ne, u zatvoru naravno.
U zoru 16. oktobra 10 od 11 na smrt osu|enih prijestupnika prema zakonu je obje{eno. - Ah, da naravno. I {ta radi biv{i {ef General{taba general Hojzinger?
Gering je izbjegao vje{ala tako {to je u prethodnoj no}i sebi oduzeo `ivot kapsulom - On sjedi u Bonu.
- U zatvoru?
cijanida. Wegovo tijelo izlo`eno je u sportskoj sali zatvora zajedno sa tijelima
- Ne, u Ministarstvu odbrane, naravno.
ostalih da bi se na~inila fotografska dokumentacija. Zatim su sva tijela bila
General povratnik ustaje i ide. Za{to tako iznenada? - vi~e major.
spaqena i pepeo razasut na nekom nepoznatom mjestu. - U zavod, - odgovara general, - ako je tako kao {to ste rekli, jasno je da sam
Pored velikog procesa pred Me|unarodnim vojnim sudom Nirnber{kim, tzv. ja onda lud.
naknadnim procesima nazivaju se i 12 procesa vo|enih od augusta 1946. do aprila 1949. Alfred Groser, Deutschbilanz, Minhen, 1972.
pred Ameri~kim vojnim sudom u Nirnbergu na osnovu Zakona br. 10 Kontrolnog savjeta
za Wema~ku i Naredbe br. 7 komandanta ameri~ke okupacione zone u Wema~koj. Na tim
procesima pred sud je izvedeno 185 funkcionera Tre}eg Rajha, od kojih su 24 osu|ena na

188 189
 Historija IV
Osnivanje Organizacije ujedinjenih nacija (OUN)
Prije završetka Drugog svjetskog rata predstavnici pedeset zemalja sastali su se u aprilu
1945. godine u San Francisku i prihvatili Povelju ujedinjenih nacija, osnovni dokument
te mađunarodne organizacije. Povelja je stupila na snagu 24. oktobra 1945. godine i taj
dan obilježava se kao Dan Ujedinjenih nacija. Ciljevi Organizacije ujedinjenih nacija su
očuvanje mira i sigurnosti u svijetu, te razvijanje saradnje i prijateljskih odnosa na temelju
ravnopravnosti i uzajamnog poštovanja.
Godine 1948. Ujedinjene nacije su donijele Univerzalnu deklaraciju o pravima čovjeka.
Sjedište Organizacije ujedinjenih nacija je u New Yorku. Njeni glavni organi su Generalna
skupština, Vijeće sigurnosti, Sekretarijat, Ekonomsko-socijalno vijeće, Starateljsko vijeće
i Sud pravde.
Generalnu skupštinu OUN-a čine svi članovi Ujedinjenih nacija. Ona može raspravljati
o međunarodnim problemima, ali nema pravo nametnuti odluke. Vijeće sigurnosti ima
zadatak očuvanja mira i sigurnosti u svijetu. Ovlašteno je za poduzimanje potrebnih
mjera u međunarodnom sporu ili situaciji koja može ugroziti mir. U te mjere ubrajaju
se sankcije (ekonomske, trgovačke, kulturne itd.), kojih se moraju pridržavati sve članice
Ujedinjenih nacija.
Vijeće sigurnosti ima pet stalnih zemalja članica (SAD, Rusija, Velika Britanija,
Francuska i Kina) koje imaju pravo veta na odluke i 10 članica koje se mjenjaju svake
dvije godine.
Ekonomsko-socijalno vijeće rukovodi svim ekonomskim i socijalnim djelatnostima
Ujedinjenih nacija. Starateljsko vijeće upravlja teritorijama koje nemaju punu samoupravu
i nalaze se pod nadzorom Ujedinjenih nacija. Međunarodni sud pravde je glavni sudski
organ OUN-a.
Najviše upravno tijelo OUN-a je Sekretarijat. Čine
ga generalni sekretar, koji je glavni administrativni
službenik OUN-a i potrebno osoblje. Osim tih organa
Ujedinjene nacije imaju niz agencija i organizacija.
Visoko povjereništvo za izbjeglice (UNHCR) brine se
za izbjegle ili prognane u svijetu. Svjetska zdravstvena
organizacija (WHO) brine se za poboljšanje i održavanje
zdravstvenih standarda u svijetu. O pravima djece u
svijetu brine se UNICEF, a o zaštiti svjetske kulturne
baštine UNESCO.
Djelovanjem svojih agencija OUN je u velikoj mjeri
unaprijedila zdravstvenu zaštitu u mnogim zemljama.
Pomoć je pružena velikom broju izbjeglica u svijetu,
posebno za vrijeme ratnih dešavanja. Unaprijeđena su
ljudska prava u svijetu i dat je doprinos zaštiti kulturne
baštine čovječanstva.
Plakat Ujedinjenih nacija
190
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Povelja Ujedinjenih nacija usvojena 26. juna 1945.
Mi, narodi Ujedinjenih nacija, riješeni da spasimo buduća pokoljenja nemani
rata, koji je već dva puta u toku našeg života nanio čovječanstvu neopisive patnje, i da
ponovo potvrdimo vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ljudskih
ličnosti, u ravnopravnost ljudi i žena i nacija, velikih i malih, i da uspostavimo uvjete
pod kojim se mogu očuvati pravda i poštovanje obaveza koje proističu iz ugovora i
drugih izvora međunarodnog prava, i da pomažemo socijalni napredak i poboljšanje
životnih uvjeta u slobodi...
Glava I - Ciljevi i načela
Član 1.
Organizacija ujedinjenih nacija ima sljedeće ciljeve:
Da očuva međunarodni mir i sigurnost i u tu svrhu: da poduzima efektivne
kolektivne mjere radi sprječavanja i otklanjanja svega što ugrožava mir, i suzbijanja
akata agresije i drugih povreda i da ostvari mirnim sredstvima, u skladu sa načelima
pravde i međunarodnog prava, poravnanje ili rješenje međunarodnih sporova, ili
situacija koje bi mogle dovesti do povrede mira;
Da razvija prijateljske odnose među nacijama, zasnovane na poštovanju načela
ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda i da poduzima druge odgovarajuće mjere
za učvršćenje sveopćeg mira
Da ostvari međunarodnu saradnju rješavanjem međunarodnih problema,
privredne, socijalne, kulturne i humanitarne prirode i razvijanjem i podsticanjem
poštovanja prava čovjeka i osnovnih sloboda za sve bez razlike rase, spola, jezika ili
vjere.
Da bude središte odakle će se dovoditi u sklad rad nacija, na postizanju ovih
općih ciljeva.
Član 2.
Organizacija ujedinjenih nacija i njeni članovi, u sprovođenju ciljeva izloženih u
članu 1, radiće shodno sljedećim načelima:
Organizacija počiva na načelu suverene jednakosti svih svojih članova;
Svi članovi organizacije ispunjavaju savjesno obaveze preuzete po ovoj Povelji,
kako bi svakom od njih osigurali prava i povlastice koje proističu iz članstva;
Svi članovi rješavaju svoje međunarodne sporove mirnim sredstvima, na takav
način da međunarodni mir, sigurnost i pravda ne budu dovedeni u opasnost;
Svi članovi u svojim međunarodnim odnosima, uzdržaće se od prijetnje silom,
ili od upotrebe sile koja bi bila uperena protiv teritorijalnog integriteta ili političke
nezavisnosti ma koje države ili koja bi na ma koji drugi način bila u suprotnosti sa
ciljevima Organizacije ujedinjenih nacija...
Ujedinjene nacije. Zbirka dokumenata 1941-1945., Beograd, 1947.
191
 Historija IV
Svijet podijeljen na dvoje. Period hladnog rata
Hladni rat označava stanje zaoštrenih odnosa i napetosti dviju ili više zemalja, odnosno
suprotstavljenih blokova. Naziv dobija nakon Drugog svjetskog rata, označavajući stanje
u međunarodnim odnosima, a posebno između blokova. Razvio se oko neriješenih
pitanja nakon rata (Njemačka, Berlin, Koreja, Vijetnam, Srednji i Bliski Istok). Ispoljio se
u svim područjima međunarodnog života - u politici, ekonomiji, kulturi, nauci i tehnici...
Njegovo glavno obilježje bili su propagandni i psihološki rat, trka u naoružanju, stvaranje
vojnih i političkih saveza...
Nakon završetka Drugog svjetskog rata međunarodni odnosi su se razvijali u znaku
sukobljavanja dviju velikih sila - SAD-a i SSSR-a. Kada se završio Drugi svjetski rat SSSR
je u istočnoj Evropi uspostavljao komunističke režime u nizu zemalja (Poljska, Istočna
Njemačka, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunija, Bugarska). Razvoj u Istočnoj Evropi
izazivao je zabrinutost kod zapadnih zemalja sa SAD-om na čelu, zbog širenja komunizma.
One su prišle stvaranju vojne organizacije, koja je to trebala spriječiti. U ljeto 1949. godine
u Washingtonu je osnovan Sjevernoatlantski pakt (NATO). U njemu su se okupile SAD,
Velika Britanija, Kanada, Francuska, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Island, Danska,
Norveška, Portugal i Italija. Savezu su kasnije pristupili i SR Njemačka, Turska i Grčka.
Kao reakcija na stvaranje NATO pakta slijedilo je stvaranje Varšavskog pakta, vojno-
političkog saveza kojeg su 1955. godine u Varšavi potpisale vlade NR Albanije, NR
Bugarske, NR Mađarske, DR Njemačke, NR Poljske, NR Rumunije, SR Čehoslovačke i
SSSR. Članice su potpisale i bilateralne sporazume o prijateljstvu i međusobnoj pomoći.
192
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
Odredbe Varšavskog ugovora predviđale su uzajamnu vojnu i drugu pomoć u slučaju
oružanog napada ili pritiska na jednu ili više članica potpisnica. U skladu sa Poveljom
OUN-a Varšavski pakt je naglašavao obavezu razumnog rješavanja svih međunarodnih
sporova bez upotrebe ili prijetnje silom. Raspadom komunizma u SSSR-u i Istočnoj
Evropi Varšavski pakt je 1991. godine raspušten.
Političke krize i ratovi
Nastojeći da onemogući Njemačku da ponovo ugrozi
svjetski mir, pobjedničke savezničke sile su nakon rata
podijelile njenu teritoriju na četiri okupacione zone, a
grad Berlin u četiri okupaciona sektora.
Zapadni saveznici SAD-a, Velika Britanija i Francuska
su ujedinili svoje okupacione zone i u njih uveli centralnu
upravu. Tri bivše okupacione zone su 1949. godine
proglašene za Saveznu Republiku Njemačku (Zapadna
Njemačka - BDR), a za glavni grad je određen Bonn.
Nakon toga sovjetska okupaciona zona proglašena je za
Njemačku Demokratsku Republiku (Istočnu Njemačku
- DDR).
U Zapadnoj Njemačkoj je uspostavljen demokratski
višepartijski sistem, dok je Istočna Njemačka uređena
po sovjetskom modelu. Berlin je podijeljen na dva dijela,
Zapadni i Istočni Berlin, koji su 1961. godine fizički
odvojeni zidom. Gradnja Berlinskog zida
Podjela Njemačke na okupacione zone poslije II svjetskog rata
193
 Historija IV Svijet podjela i integracija (1945-1992)

Nakon Prvog svjetskog rata odlukom Društva naroda uprava nad Palestinom povjerena Ratni sukobi u Južnoj Aziji
je Velikoj Britaniji, koja je dozvolila naseljavanje Jevreja. To je dovodilo do sukoba
doseljenika sa Arapima koji su se suprotstavljali toj odluci. Nakon završetka Drugog Sporazumom iz 1947. godine Velika Britanija je priznala nezavisnost Indije. Zemlja je
svjetskog rata Velika Britanija se odrekla uprave nad Palestinom, pa je problem iznesen podijeljena na dva dijela, na Indiju i Pakistan. Izmješanost stanovništva i različita vjerska
pred Ujedinjene nacije, gdje je predložena podjela na jevrejski i arapski dio. Jevrejsko pripadnost predstavljali su glavni problem u uspostavi granica između Indije i Pakistana.
nacionalno vijeće je 1948. godine proglasilo Republiku Izrael, sa glavnim gradom Tel Područje na kome su se posebno sukobljavali bio je Kashmir (Kašmir) u sjeverozapadnim
Avivom. Tada su okolne arapske zemlje napale Izrael. Nakon vojnih uspjeha izraelske planinskim predjelima. Zbog toga je između njih više puta dolazilo do vojnih sukoba.
vojske i osvajanja novih teritorija uz posredovanje OUN-a rat je završen. Najozbiljniji sukob između Indije i Pakistana izbio je 1971. godine, kada je Istočni Pakistan
Napetosti između arapskih zemalja i Izraela dostigle su vrhunac 1967. godine. Nakon želio proglasiti nezavisnost. U sukob se umiješala Indija i porazila pograničnu pakistansku
što su Egipat, Sirija i Jordan nagomilali svoju vojsku prema Izraelu, izraelska vojska je vojsku. Tada se Istočni Pakistan proglasio nezavisnim pod imenom Bangladeš.
preduhitrila njihovu i u Šestodnevnom ratu je porazila. Izrael je tada zauzeo arapski dio Indija i Pakistan su se sukobljavali i oko granice u Himalajima. U vrijeme kubanske
Jerusalema, Golansku visoravan i poluotok Sinaj. krize Kina je napala Indiju i porazila njene pogranične trupe. Međutim, zbog povlačenja
Novi sukobi izbili su 1973. godine, kada je egipatska vojska napala izraelsku na Sueckom sovjetskih trupa sa Kube, bila je primorana obustaviti vojne operacije.
kanalu. U ovaj sukob umiješala se i Sirija. Nakon što je izraelska vojska porazila egipatsku
i sirijsku, u sukob se umiješao Sovjetski Savez i zaprijetio nuklearnim ratom. SAD su na to
odgovorile podizanjem borbene spremnosti svoje vojske. Arapske zemlje su odgovorile Vijetnamski rat
tako što su povećale cijenu nafte za četiri puta, pa je izbila naftna kriza.
Nakon povlačenja francuskih trupa iz Indokine, SAD
Izrael je bio primoran obustaviti vojne operacije, a mirovni sporazum sa Egiptom su nastojale zaustaviti širenje komunističkog utjecaja na
potpisan je 1978. godine. Uprkos svim mirovnim dogovorima sukob Izraela i arapskih Dalekom Istoku. Radi rješavanja budućnosti Vijetnama
zemalja traje i danas. nastale su 1954. godine dvije države Sjeverni i Južni
Slična podjela provedena je i na Dalekom Istoku. Sjeverni dio Koreje okupirale su Vijetnam, sa različitim unutrašnjim uređenjem. Sjeverni
sovjetske, a južni dio američke vojne snage. U sjevernom dijelu je 1949. godine proglašena Vijetnam se formirao kao socijalistička, a Južni Vijetnam
Demokratska Narodna Republika Koreja a na jugu Republika Koreja. Sve češći sukobi kao kapitalistička država.
duž granice dviju Koreja doveli su 1950. godine do rata, u koji su se uključile i velike Početkom 1955. godine u Južnom Vijetnamu počela
sile. Nakon jednog graničnog sukoba vojska Sjeverne Koreje, uz pomoć SSSR-a i Kine, je aktivnost Viet Conga, komunističkog pokreta koji se
prodrla je u junu 1950. u Južnu Koreju. U početku sukoba vojska Sjeverne Koreje je zalagao za ujedinjenje Južnog i Sjevernog Vijetnama u
zauzela gotovo cijelu Južnu Koreju. Vijeće sigurnosti OUN-a je tada proglasilo Sjevernu jedinstvenu državu. Plašeći se uvođenja socijalističkog
Koreju agresorom i pod zastavom OUN-a 16 zemalja je poslalo svoje snage u odbranu poretka, Južni Vijetnam nije prihvatao ujedinjenje, što je
Južne Koreje. Najveći dio tih snaga dale su SAD. One su dovelo do građanskog rata. “Make love, not war!” (“Vodimo ljubav a
uspjele potisnuti sjevernokorejsku vojsku sve do korejsko- ne rat.”) - bio je poklič američke omladine
Sjeverni Vijetnam je pružio pomoć Viet Congu, dok
kineske granice. Tada je Kina poslala pomoć Sjevernoj koja je bila potresena američkom
su SAD aktivno učestvovale u ratu na strani Južnog
Koreji, pa se rat rasplamsao novom žestinom. Nakon tri politikom u Vijetnamu. Na slici je
Vijetnama. U tom ratu
godine ratovanja sukob je okončan a granica je ponovo prikazana demonstracija protiv rata u San
poginulo je oko 2,5 Franciscu 1970. godine. Uskoro su ratni
uspostavljena na 38. paraleli sjeverne geografske širine.
miliona Vijetnamaca i protesti prerasli u masovni pokret hippija
U ratu je život izgubilo oko tri miliona osoba. U nekoliko desetina hiljada i djece cvijeća.
Sjevernoj Koreji ostao je na vlasti komunistički sistem koji Amerikanaca. Američke
Granica između se temeljio na kultu ličnosti Kim Il Sunga (1912-1994),
Sjeverne i Južne Koreje trupe su se 1973. godine
kojeg je poslije smrti zamijenio sin Kim Il Jong. Sistem povukle iz Vijetnama.
vlasti u Južnoj Koreji, koji se temljio na političkoj eliti, dopuštao je ekonomske slobode, Nakon tri godine, 1976.,
pa se zemlja razvila u vodeću industrijsku zemlju na Dalekom Istoku. dva Vijetnama su se
ujedinila u Socijalističku

www.vietnampix.com
Američki napad na republiku Vijetnam. http://en.wikipedia.org/Wiki/Vietnam_war
položaj Viet Conga

194 195
 Historija IV
Utrka u naoružanju
Kada je Sovjetski Savez 4. oktobra 1957. godine objavio
da je u zemljinu orbitu lansiran prvi vještački satelit
“Sputnik I” svijet je bio iznenađen. Time je pokrenuta
svemirska utrka između SAD-a i SSSR-a, u kojoj je
čovječanstvo postiglo ogroman naučni i tehnološki razvoj,
ali je potaklo i utrku u naoružanju, koja je svijet dovela na
ivicu kataklizme.
Američki odgovor na lansiranje “Sputnika I” je uskoro
uslijedio. SAD su ubrzale razvoj raketa sa nuklearnim
bojevim glavama. Počela je nova utrka u naoružanju, u
kojoj su svijet ugrožavale interkontinentalni balistički
projektili sa dometom od nekoliko hiljada kilometara, koje
su se mogle lansirati iz podzemnih silosa, podmornica na
“Sputnik I”
nuklearni pogon, željezničkih kompozicija.
Kubanska kriza
Svaki sukob između SAD-a i SSSR-a izazivao je strah
od upotrebe atomskog oružja, pa se svijet našao na
ivici kataklizme. Jedna od takvih kriza bila je kubanska,
koja je zaprijetila nuklearnim ratom. Kada su kubanski
revolucionari na čelu sa Fidelom Castrom (rođ. 1926.)
preuzeli vlast na Kubi 1959. godine, uslijedila ja reakcija
Sjedinjenih Američkih Država, koje nisu mogle dozvoliti
da se na američkom kontinentu pojavi zemlja sa
Fidel Castro iz vremena revolucije
komunističkom vlašću. Pokušaj SAD-a da svrgne Castra
nije uspio, a u sukob se umiješao SSSR koji je Kubi poslao
vojnu pomoć - nuklearne rakete.
Kada su američki izviđački avioni snimili lansirne
rampe i skladišta raketa, SAD su zahtijevale da se rakete
uklone sa Kube i objavile pomorsku blokadu.
Vojske SAD-a i SSSR-a bile su u stanju pune ratne
pripravnosti, a svijet se našao na ivici nuklearnog rata.
Kriza je riješena dogovorom američkog predsjednika
Johna F. Kennedyja (1917-1963) i šefa sovjetske države
Amerikanci su locirali bazu na
Nikite Khrushcheva (Hruščov, 1894-1971). SSSR je
kubanskoj teritoriji
povukao svoje raketne projektile sa Kube, a SAD je
odustao od pokušaja da ukloni tamošnji režim.
196
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
Nakon završetka kubanske krize, tražene su
mogućnosti za poboljšanje američko-sovjetskih odnosa,
u prvom redu ograničenje nuklearnog oružja. Utrka u
naoružanju trajala je sve do početka 70-ih godina, kada
je započela politika detanta (popuštanja nepetosti u
odnosima između dviju velesila). Karikatura iz vremena hladnog
rata
Došlo je do potpisivanja prvog sporazuma između
SAD-a i SSSR-a o ograničenju nuklearnog oružja.
Američki predsjednik Richard Nixon (1913-1994) i
sovjetski vođa Leonid Brezhnev (1906-1982) potpisali su
u maju 1972. godine u Moskvi sporazum o ograničenju
nuklearnog oružja (SALT I). Iako su 1979. godine američki
predsjednik Jimmy Carter (rođ. 1924.) i Leonid Brezhnev
potpisali novi sporazum (SALT II) trka u naoružanju je i
dalje nastavljena. Potpisivanje SALTA II
Ratovi sa Irakom
Nakon dolaska na vlast 1979. godine irački diktator
Saddam Husein (1937-2006) nastojao je ovladati
Persijskim zalivom, gdje se nalaze najveće svjetske zalihe
nafte. Koristeći tešku situaciju u Iranu, Irak ga je napao
1980. godine. Rat, u kojem su obje države imale velike
gubitke, završen je 1989. godine, uz posredovanje OUN-
a. Naredne godine iračka vojska je zauzela Kuvajt. Nakon
što su Iračani odbili napustiti zauzeto područje, u januaru
Demolirana vozila u Iraku nakon
1991. godine započela je vojna operacija oslobađanja bombardovanja (Zalivski rat)
Kuvajta nazvana Pustinjska oluja, u kojoj su učestvovale
vojne snage SAD-a te arapskih i evropskih zemalja. Nakon
četrdesetodnevnih zračnih udara po strateškim ciljevima
iračke vojske savezničke snage su uspjele osloboditi
Kuvajt.
Naftna polja u

plamenu tokom
http://en.wikipedia.org/Wiki/
američkog Iran_Iraq_War
bombardovanja
(Zalivski rat) http://en.wikipedia.org/Wiki/Gulf_war
197
 Historija IV Svijet podjela i integracija (1945-1992)

Proširimo znanje Dekolonizacija i “Tre}i svijet”

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Dekolonizacija
“Hladni rat je bio suviše vruć”
Maršal Rodion Malinovski, bivši sovjetski ministar odbrane, izjavio je: Bore}i se na strani zemaqa Antifa{isti~ke koalicije, neke kolonije su jo{
“Ako bi Amerika bila tako luda da nas napadne svojim raketama, ne bi imala tokom Drugog svjetskog rata stekle nezavisnost. Na po~etku 1941. godine oslobo|ena
vremena da se raduje nad uništenjem Sovjetskog Saveza: bila bi i sama odmah je Etiopija. Iste godine nezavisnost je proglasila Sirija.
razorena.” Odgovorio mu je njegov tadašnji američki kolega Robert McNamara (Mak Nakon zavr{etka Drugog svjetskog rata zapo~eo je proces osamostaqivawa kolonija
Namara): “Ako Sovjetski Savez napadne, to će biti njegov kraj.” - dekolonizacija. Problemom kolonija bavila se Organizacija ujediwenih nacija.
Jednom riječju na pragu dvije hiljadite godine mir je “osiguravan” međusobnim Nakon razmatrawa stawa u kolonijama, Op}a skup{tina Ujediwenih nacija je 1960.
prijetnjama. Najavljena je upotreba totalnog oružja jer je snaga tog oružja trebala godine u skladu sa prihva}enim na~elima u Poveqi izglasala Deklaraciju o davawu
obeshrabriti eventualnog agresora. nezavisnosti kolonijalnim zemqama i narodima.
Termin “zastrašivanje” ima sada već jedino kazneni smisao. To je kao neki Kolonijalne sile su poku{ale i oru`jem braniti svoje posjede, ali bezuspje{no. Do
moderan fatalizam, apstrakcija u smislu “sveopćeg masakra”, nešto što se čini kad sredine 60-ih godina oslobodila se ve}ina azijskih zemaqa, a u {ezdesetim godinama
propadne moć uvjeravanja. Vizija pobjednika sve više postaje sablast preživjelog afri~kih. Dok su 1946. godine samo ~etiri afri~ke zemqe bile ~lanice OUN-a, 1975.
koji luta pustinjom ruševina, izložen smrtonosnim radijacijama, razoren psihički, godine ih je bilo 47.
nastojeći sačuvati svoj život bolesnog bića. Za vojne stručnjake to je dovoljno. Oni
važu atomski rat brojevima: snažan napad raketama s nuklearnim glavama jedne
nuklearne sile na drugu izazvao bi trenutačnu smrt nešto više od trećine cjelokupnog
stanovništva napadnute strane...
Atomski pakao mijenja Zemljin šar. Amerika, Sovjetski Savez, Azija, Afrika, Evropa
postaju plave, iako su bile bijele: to da je od njih znači ostao zemaljski kostur. Bila bi
spašena dva neprijateljska vrhovna štaba, nakon što su se borila tek nekoliko minuta
i razorila život na planeti, a veliko je pitanje da li bi i oni preživjeli katastrofu. Mir
neće biti pobjeda, već muk, grobna tišina: mir dviju ili četiriju hiljada individuuma,
s jednom ili drugom ideologijom u srcu, kao dvije Noine arke unaprijed određene
da obnove i nanovo nasele svijet. Novi praroditelji bit će, možda, jedan admiral i
njegova tajnica.
Svijet poslije Drugog svjetskog rata, knj. 1, Beograd, 1975.

RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA

detant - izraz za popuštanje zategnutih diplomatskih odnosa, stišavanje međunarodne napetosti

PITANJA I ZADACI
Šta označava pojam “hladni rat”? Koja su njegova obilježja?
Koje su političke krize izbile poslije Drugog svjetskog rata?
Kakve posljedice su krize ostavile na vrijeme u kojem mi živimo?
U toku 20. stoqe}a geografija Afrike se znatno izmijenila, a u ratovima i kolonizacijama granice su
stalno bile podlo`ne promjenama. Jo{ i danas se vode ratovi za pro{irewe granica i promjene naziva.
Tako je 1970. godine predsjednik biv{e francuske kolonije Dahomej dao zemqi ime Benin. Ali Benin
siti koji je oko 1600. godine bio cvjetaju}i grad poznat po bronzanim radovima poznatog Beninskog
carstva danas pripada Nigeriji.

198 199
 Historija IV Svijet podjela i integracija (1945-1992)

Ve}ina biv{ih kolonija nisu ekonomski i politi~ki bile spremne za samostalnost,

{to su nekada{we kolonijalne sile iskoristile za privredno, politi~ko i vojno
mije{awe (neokolonijalizam). Borba za prevlast u biv{im kolonijama vodila je novoj
zategnutosti u svijetu i sukobima me|u blokovima sila.
Velika Britanija je odlu~ila da se dekolonizacija izvr{i na miran na~in. Biv{e
kolonije povezane su u Britansku zajednicu naroda (Commonwealth of Nation), koja
povezuje privredno, politi~ki i jezi~ki nekada{we britansko kolonijalno carstvo.
Mnogo te`i bio je proces osloba|awa kolonijalnih oblasti koje su Francuzi
proglasili za dio francuske dr`ave. Sna`an nacionalno-oslobodila~ki pokret u
francuskim kolonijama, prije svih u Al`iru, prisilio je francusku vlast da prizna
wihovu nezavisnost.
Dekolonizacija se najte`e odvijala u kolonijama mawih kolonijalnih sila, npr.
Portugala. Wene dvije kolonije Angola i Mozambik osamostalile su se tek 1975.
godine i to nakon te{kih oru`anih sukoba.
Radi unutra{we nerazvijenosti, a da bi o~uvale svoju nezavisnost biv{e
kolonije su bile prisiqene odr`avati tijesne politi~ke i ekonomske odnose sa
biv{im gospodarima prodavati svoje sirovine i otvoriti svoje tr`i{te za wihove
industrijske proizvode. Takav oblik iskori{tavawa - neokolonijalizam - dobio je
velike razmjere.
Neokolonijalne sile su se mije{ale u unutra{wo-politi~ki razvoj novoformiranih
dr`ava, {to je u nekim afri~kim i azijskim dr`avama dovelo do vojnih sukoba.

˜ÖTre}i svijet˜˜ - Pokret nesvrstanih

Dr`ave koje su se suprotstavile blokovskoj podjeli svijeta i neokolonijalizmu,
povezale su se u Pokret nesvrstanih. Pokret se formirao 1955. godine na konferenciji
u Bandungu (Indonezija), na kojoj su u~estvovale 23 azijske i 6 afri~kih dr`ava. U
svojstvu promatra~a na konferenciji je bila je prisutna
Jugoslavija.
Dr`ave, u kojima je `ivjelo pola milijarde
stanovni{tva, po~ele su se suprotstavqati politici
velikih sila. Nakon Bandun{ke konferencije
inicijativu za povezivawe nesvrstanih preuzela je
Jugoslavija, a podr`ale su je Indija i Egipat. Zato
su se na Brionima 1956. godine sastali Josip Broz
Tito (1892-1980), Gamal Abdel Naser (1918-1970) i
Xavaharlal Nehru (1889-1964) koji su 19. jula potpisali
Nakon potpisivawa izjave na
Brionima deklaraciju. U decembru 1961. u Beogradu je odr`ana
Prva konferencija nesvrstanih, na kojoj je u~estvovalo
25 punopravnih ~lanica (11 iz Azije, 11 iz Afrike,
Jugoslavija, Kuba i Kipar). U~esnici konferencije
su se zauzimali za dekolonizaciju, mir i sigurnost
u svijetu, kao i za rje{avawe privrednih te{ko}a u
zemqama u razvoju.
Pokret nesvrstanih dr`ava je na po~etku 60-ih
godina imao veliki zamah. Na wihovu inicijativu
OUN su ustanovile konferenciju za trgovinu i razvoj
(UNCTAD).
Zbog me|unarodnih sukoba pokret je do{ao u krizu
(rat u Vijetnamu, kinesko-indijski sukob, bliskoisto~na
kriza...). Iako su u OUN-u ~lanice Pokreta nesvrstanih
imale ve}inu, nisu imale zna~ajnijeg utjecaja na
me|unarodne odnose, pa su se uglavnom posvetile
ekonomskim pitawima.
Nakon {to se Pokret nesvrstanih pro{irio na oko
100 dr`ava, ponovo je do{lo do krize. Na jednoj strani 
su po~eli ratni sukobi ~lanica pokreta (Vijetnam- www.nam.gov.za
Kampu}ija, Irak-Iran), dok je na drugoj strani
Kuba `eqela pokret staviti pod okriqe isto~nog
bloka. Na konferenciji na Kubi 1979. godine Tito je
uspio sprije~iti takav razvoj doga|aja. Iako Pokret
nesvrstanih postoji i danas, wegov utjecaj je vrlo slab.

200 201
 Historija IV Svijet podjela i integracija (1945-1992)

Pro{irimo znawe Integrativni procesi u Evropi nakon 1945.

- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Iako je sredinom XX stoljeća svijet bio oštro podijeljen, upravo ta podvojenost je
Tre}i svijet stvorila uvjete koji su zahtijevali formiranje svjetske zajednice.
Uprkos {teti koju je zapadni imperijalizam nanio mnogim dru{tvima u Nakon Drugog svjetskog rata javile su se ideje o evropskom povezivanju. Još u
drugim dijelovima svijeta i u tim dru{tvima su za izvoz i op{ti privredni ljeto 1946. godine britanski premijer W. Churchill je pozvao na osnivanje “Sjedinjenih
rast bila najkorisnija vremena kada su industrijalizovane nacije bile u evropskih država” kako bi ojačala sigurnost u svijetu. Nosioci tih udruživanja trebale su
ekspanziji... biti Njemačka i Francuska.
Me|utim, s obzirom na ogroman broj zemaqa Tre}eg svijeta, wihov udio u Evropske zemlje suočile su se sa potrebom da postave nove temelje na kojima će sa
svjetskoj proizvodwi je jo{ uvijek bio nesrazmjerno nizak, a wihovo siroma{tvo uspjehom izgraditi svoj daljnji život, svoju stabilnost, sigurnost i svoj utjecaj u svijetu.
se u`asno manifestovalo. Prosje~an dru{tveni proizvod po stanovniku u Prvi korak učinjen u pravcu evropske ekonomske integracije bila je Evropska zajednica
industrijalizovanim zemqama je bio 10 660 dolara, 1980. godine, a samo 1580 dolara za ugljen i čelik. Robert Schuman (1886-1963), ministar vanjskih poslova Francuske,
u zemqama sa sredwim dohotkom kao {to je Brazil i {okantnih 250 dolara po predstavio je 9. maja 1950. godine plan o ujedinjenju resursa uglja i čelika Francuske i Velike
stanovniku u najsiroma{nijim zemqama Tre}eg svijeta kao {to je Zair. Jer,
Britanije u okviru međunarodne organizacije, koja bi bila otvorena za sve zainteresovane
~iwenica je bila da iako je udio Tre}eg svijeta kao cjeline rastao, dobit nisu
ravnomjerno dijelile sve nedovoqno razvijene zemqe. Razlike u bogatstvu nekih
tropskih zemaqa bile su velike jo{ onda kada su se kolonijalisti povukli -
isto onako kao {to su bile velike prije imperijalne epohe...
Te razlike su bile pogor{ane nejednakom potra`wom za proizvodima odre|enih
zemaqa, razli~itim nivoima pomo}i koju je neka zemqa mogla da osigura, kao i
nepostojano{}u klime i politike, kao i djelovawem ekonomskih snaga koje su
bile sasvim izvan wihove kontrole. Su{a je mogla godinama da pusto{i neku
zemqu. Gra|anski ratovi, gerila, prisilna preseqewa seqaka su mogli da umawe
poqoprivrednu proizvodwu i trgovinu.
Pol Kenedi, Uspon i pad velikih sila, Podgorica, 2003.

RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA

dekolonizacija - osloba|awe od kolonijalne zavisnosti
neokolonizacija - iskori{tavawe potencijala biv{ih kolonija

PITAWA I ZADACI
[ta je dekolonizacija? Do ~ega je ona dovela?
Koje su afri~ke dr`ave podlegle neokolonijalizmu? Kakav je wihov polo`aj danas?
Na koji je na~in funkcionisao Pokret nesvrstanih?
Zbog ~ega danas nesvrstani nemaju utjecaja?
Zemlje Evropske unije

202 203
 Historija IV
zemlje. SR Njemačka, Belgija, Francuska, Italija, Luxemburg i Nizozemska potpisale su
Pariski sporazum kojim se uspostavlja prva Evropska zajednica uglja i čelika. Iste zemlje
potpisuju u Rimu 1957. godine sporazum kojim je uspostavljena Evropska ekonomska
zajednica (EEZ). Sporazum je predviđao da se saradnja iz proizvodnje čelika proširi i na
druge grane privrede.
Iste zemlje su 1957. godine osnovale Euratom, radi iskorištavanja novih izvora. Od
1973. članice EEZ-a postaju Danska, Velika Britanija i Irska, a od 1981. godine i Grčka.
Od 1986. godine EEZ-u su se pridružile Španija i Portugal.
Ti koraci su označili početak nove Evrope, koja se više ne sastoji od konkurentskih
kolonijalnih sila nego Evrope kao tehnički napredne i međusobno povezane jedinice
unutar savremenog svijeta. Potpisivanjem 1992. godine Sporazuma iz Maastrichta o
Evropskoj uniji (EU, koja je zamijenila EEZ) otvorena su vrata ekonomskoj i monetarnoj
uniji. To su važni faktori i za čvršće političko povezivanje. Odluka o jedinstvenom tržištu
EU stupila je na snagu 1. januara 1993. godine.
Institucije Evropske unije su: Evropsko vijeće, Savjet Evrope, Evropski parlament,
Vijeće EU, Evropska komisija, Evropski sud i Evropske banke.
Evropsko vijeće je institucionalizovano u Maastrichtu. U njegovom sastavu se nalaze
šefovi država članica EU, predsjednik Evropske komisije te ministri vanjskih poslova
zemalja članica. Savjet Evrope je osnovan 1949. godine i spada u red najvažnijih
evropskih institucija. Njegovo sjedište se nalazi u Strasbourgu. Evropski parlament
djeluje od 1979. godine. Njegovo sjedište je u Strasbourgu, gdje se jednom mjesečno
održava većina plenarnih sjednica. Vijeće EU ima najvišu zakonodavnu vlast u EU. Kroz
ovu instituciju koju čine ministri zemalja članica prolaze svi evropski zakoni. Evropska
komisija je prvi put ustanovljena u januaru 1958. godine kao operativni organ EEZ-a
sa sjedištem u Brusselsu (Briselu). Evropski sud pravde, sa sjedištem u Luxemburgu
je uveden od uspostave EEZ-a. Njegov glavni zadatak je da tumači i pravno razvija
evropsko zakonodavstvo. Evropska investiciona banka, nastala Rimskim ugovorom
(1957. godine) je finansijska institucija EU koja ima
zadatak da doprinese njenom uravnoteženom razvoju.
Od 1995. godine nove članice Evropske unije postale
su Austrija, Finska i Švedska, dok je Norveška na
referendumu odbila pristupanje Uniji zbog otvorenih
pitanja oko ribarenja i eksploatacije nafte i gasa. Od 1.
januara 2002. na snazi je jedinstvena valuta zemalja
članica Evropske unije - euro (€) u 12 zemalja članica, koje
Novčanice eura čine tzv. Euro-zonu. Izvan zone ostale su Velika Britanija,
zbog tradicionalne vezanosti Britanaca za svoju valutu funtu, koja je simbol britanske
snage i nezavisnosti te Danska i Švedska iz unutrašnjih razloga.
Važnost uvođenja zajedničke valute eura je ogromna. Stanovnici EU su dobili
mogućnost da prilikom poslovanja i putovanja u druge zemlje Unije koriste prednosti
zajedničke valute. Iza vrijednosti eura stoji snažna privreda zemalja članica Evropske
204
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
unije, tako da je ova valuta vrlo brzo zauzela svoje mjesto na glavnim svjetskim novčanim
tržištima i učvrstila svoj odnos prema dolaru i jenu.
Prvog maja 2004. godine Evropskoj uniji pristupile su sljedeće države: Kipar, Češka,
Slovačka, Estonija, Mađarska, Latvija, Litvanija, Malta, Poljska i Slovenija. Rumunija i
Bugarska su stupile u Uniju 1. januara 2007. godine, a sljedeći najozbiljniji kandidati su
Turska i Hrvatska. Od decembra 2005. godine kandidat je i Makedonija a kandidatura
naše države, te Albanije, Crne Gore i Srbije se još razmatra.
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Član V Mastrihtskog sporazuma 7. februar 1992.
Član J
Uvodi se zajednička spoljna i bezbjedonosna politika, koju određuju sljedeće
odredbe:
Član J. 1.
1. Unija i njene zemlje članice utvrđuju i sprovode zajedničku spoljnu i bezbjedonosnu
politiku, određenu odredbama ovog člana, a koja pokriva sve oblasti spoljne politike
i bezbjednosti.
2. Ciljevi spoljne politike i zajedničke bezbjednosti su:
- očuvanje zajedničkih vrijednosti, osnovnih interesa i nezavisnosti Unije
- jačanje svih oblika bezbjednosti Unije i njenih država članica
- očuvanje mira i jačanje međunarodne bezbjednosti, u skladu sa principima Povelje
Ujedinjenih nacija, kao i principima završnog dokumenta i Helsinškog sporazuma
i ciljevima Pariške povelje;
- razvoj međunarodne saradnje
- razvoj i jačanje demokratije i pravne države, kao i poštovanje ljudskih prava i
osnovnih sloboda.
… 4. Države članice aktivno i bezrezervno podstiču spoljnu politiku i bezbjednost
Unije u duhu lojalnosti i uzajamne solidarnosti. Uzdržavaju se od svake akcije
suprotne interesima unije ili koja može da šteti njenoj djelotvornosti kao integrativne
snage u međunarodnim odnosima. Savjet brine o poštovanju ovih principa.
Član J. 2.
Države članice u središtu Savjeta međusobno se izvještavaju i dogovaraju o svim
pitanjima spoljne politike i politike bezbjednosti koja su od zajedničkog interesa, kako
bi obezbjedile da njihov zajednički uticaj bude najdjelotvorniji njihovim uzajamnim
djelovanjem.
Svaki put kada bude smatrao potrebnim, Savjet utvrđuje zajednički stav.
Države članice usklađuju svoje djelovanje u središtu međunarodnih organizacija i
prilikom međunarodnih skupova, na kojima zastupaju zajedničke stavove…
Žorž-Anri Sutu, Neizvjestan savez. Istorija Evropske zajednice, Beograd, 2001.
205
 Historija IV
Pad komunističkih režima u Evropi
Raspad SSSR-a
Godine 1985. generalni sekretar partije SSSR-a postao
je Mikhail Gorbachev (Gorbačov, rođ. 1931.). Sovjetski
Savez je tih godina dostigao vrhunac krize. Politički hrabar
Gorbačov je krenuo revolucionarnim putem ekonomskih
i političkih reformi pod parolom glasnosti i perestrojke.
Perestrojka je značila preuređenje cjelokupnog privrednog
sistema. Gorbačov je uporno tvrdio da se perestrojka ne
može postići bez glasnosti i da glasnost nameće ne samo
ukidanje cenzure i pokoravanja, nego i reformu cijelog
političkog sistema, uključujući ukidanje monopola
Plakat iz vremena Gorbačova Komunističke partije i njene kontrole nad državnim
institucijama.
Političku i privrednu reformu Sovjetskog Saveza istovremeno je ometalo izbijanje
nacionalnih pokreta, koji su perastali u separatizme. Sve je ukazivalo da je raspad
Sovjetskog Saveza neminovan.
Putem nezavisnosti prve su početkom 1990. godine krenule baltičke republike Letonija,
Estonija i Latvija. Na tom putu im se nešto kasnije pridružila Ukrajina i ostale republike.
Gorbačov je, da bi pokušao oživjeti veze, koje su bile u Sovjetskom Savezu, osnovao
Zajednicu Nezavisnih Država. Međutim, ona je samo bila rješenje za blaži i postepeni
raspad SSSR-a. U Rusiji je sredinom 1990. godine na predsjedničkim izborima pobijedio
Boris Yeltsin (Jeljcin, 1931-2007.), koji je bio opredjeljen za nezavisnost Rusije. Ključni
ljudi Komunističke partije, vojske i KGB-a izveli su u Moskvi, u augustu 1991. godine,
neuspjeli državni udar. Time je obilježen kraj komunizma u SSSR-u i ubrzo je došlo do
konačnog raspada države.
Raspad SSSR-a
206
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
Pad komunizma u ostalim zemljama Istočnog bloka
U historiji novije Evrope ključna je bila 1989. godina, koja je obilježena padom
komunističkih režima, a bili su pod sovjetskim patronatom u zemljama Istočne Evrope.
Pad komunizma u istočnoevropskim zemljama usko je povezan sa promjenama u
Sovjetskom Savezu.
Prva promjena režima u Istočnoj Evropi dogodila se u Poljskoj. Još 1986. godine bilo
je jasnih naznaka da se klima vlada Wojciecha Jaruzelskog (rođ. 1923.). U septembru iste
godine amnestirani su svi protivnici režima. Privredna situacija se pogoršavala i došlo je
do niza dugotrajnih štrajkova. U takvoj situaciji javio se opozicioni pokret Solidarnosti.
Ne obazirući se na protivljenje vojske i tvrde partijske frakcije, Jaruzelski je legalizovao
Solidarnost u aprilu 1989. godine i pristao je na uvođenje višestranačkog sistema. Na
izborima, koji su održani u junu iste godine Solidarnost je dobila 99 od 100 mjesta u
Parlamentu. Nakon toga formirana je vlada, čiji je predsjednik postao Tadeusz Mazowiecki
(Tadeuš Mazovjecki, rođ. 1927.). Tako je Poljska postala prva zemlja u Istočnoj Evropi,
koja je dobila nekomunističku vladu nakon više od četrdeset godina. U januaru 1990.
godine održani su i predsjednički izbori, na kojima je pobijedio Lech Wałęsa (Leh Valensa,
rođ. 1943.), lider Solidarnosti.
U maju 1988. godine na čelo Komunističke partije Mađarske, poslije Jánosa Kádára
(Janoš Kadar, 1912-1989.), došao je Károly Grósz (Karolj Gros, 1930-1996.). Proces
promjene režima u Mađarskoj krenuo je u junu 1989., kada je u Budimpeštu vraćeno tijelo
pogubljenog Imre Nagyja (Imre Nađ, 1896-1958.). Njegova sahrana se pretvorila u velike
demonstracije protiv režima. Tada mu je i partijsko rukovodstvo odalo počast. Nakon
toga, partija se sredinom ljeta transformisala u Socijalističku stranku, pokušavajući sebe
predstaviti u novom svjetlu i tako sačuvati svoju moć. Uveden je višestranački sistem, a
najjače opozicione stranke su postale Savez slobodnih demokrata i Demokratski forum.
Na izborima održanim početkom 1990. godine najviše glasova je osvojio Demokratski
forum. Predsjednik Mađarske postao je Jószef Antall
(Jožef Antal, 1932-1993.), koji je bio član Stranke desnog
centra.
Pad režima u Čehoslovačkoj bio je najbrži. Ključni
datum je bio 17. novembar 1989. godine, kada su
sazvane demonstracije u znak sjećanja na pedesetu
godišnjicu pogubljenja devet čeških studenata od strane
njemačkih okupatora. Demonstracije su se pretvorile u
protestni marš protiv režima i tražene su hitne promjene.
Dvadesetog novembra formiran je Građanski forum
za koordinaciju opozicionih aktivnosti, na čijem čelu je
bio dramski pisac Václav Havel (rođ. 1936.). Od tada su
svakodnevno održavane masovne demonstracije. Nakon Cvijećem na policajce - “Nježna
revolucija”
207
 Historija IV
toga, 24. novembra, Politbiro je podnio kolektivnu ostavku i komunističko rukovodstvo
je pod pritiskom naroda odstupilo. Alexandar Dubček ponovo je vraćen na položaj
predsjednika parlamenta, s kojeg je smijenjen poslije sovjetskog upada 1968. godine.
Umjesto Gustáva Husáka novi predsjednik Čehoslovačke postao je Václav Havel. Njegov
položaj je potvrđen i na izborima održanim naredne godine. Nakon pada komunizma u
Čehoslovačkoj ona se raspala na dvije države, koje su u budućnost krenule samostalno.
Pad komunizma i kasnije odvajanje Češke i Slovačke, desio se bez nasilja pa se ovaj proces
naziva i Nježna revolucija.
Bugarska je jedina zemlja istočnog bloka u kojoj su državni udar izveli članovi Politbiroa.
Na sjednici Centralnog komiteta, koja je održana 10. novembra 1989. godine, Todor
Zhivkov (Živkov, 1911-1998.) je iznenađeno slušao kako njegovi dotadašnji saradnici čitaju
tekst njegove ostavke. Na mjestu predsjednika naslijedio ga je Petar Mladenov (1936-
2000). U frakciji protiv Zhivkova bili su mlađi ljudi, svjesni da su reforme neophodne. Na
slobodnim izborima koji su održani u junu 1990. godine, bivši komunisti kao Socijalistička
partija osvojili su 47% glasova i tako reformisani još neko vrijeme uspjeli opstati na vlasti.
Međutim partija je protiv sebe imala većinu stanovništva. Politička borba za veće slobode
se nastavljala i predsjednik Mladenov je podnio ostavku. Njega je 1992. godine zamijenio
lider Saveza demokratskih snaga Zhelyu Zhelev (Željo Želev, rođ. 1935.).
U Rumuniji je pad komunističke diktature ostvaren uz velike žrtve. Nicolae
Ceauşescu (Nikolaj Čaušesku, 1918-1989.) je vjerovao da je najsigurnije ustoličen od svih
istočnoevropskih vladara.
Rumunska revolucija je karakteristična po tome što nije imala svoje istaknute vođe,
već je bila djelo širokih narodnih masa, koje su ustale protiv tiranije. Kap koja je prelila
čašu punu gnjeva, bilo je proganjanje protestantskog svećenika Mađara Lászla Tőkeśa
(Laslo Tokeš, rođ. 1952.) u Temišvaru. Zbog toga su 17. decembra 1989. godine u
Temišvaru izbile demonstracije, koje su ugušene uz mnogo žrtava. U znak solidarnosti
sa Temišvarom izbile su masovne demonstracije u Bukureštu i drugim rumunskim
gradovima. Sve se odvijalo velikom brzinom i demonstracije su se pretvorile u sveopću
borbu protiv Ceauşescove tiranije. Ceauşescu je 22. decembra naredio da vojska otvori
vatru na demonstrante. Međutim, ta naredba nije poštovana. Ministar odbrane izvršio je
samoubistvo, a vojska se suprotstavila tajnoj policiji.
Bio je to kraj diktature. Ceauşescu je pokušao pobjeći sa svojom suprugom, ali su
uhvaćeni. Vojni sud ih je 25. decembra osudio na smrt i odmah su pogubljeni. Nekoliko
sedmica poslije pada diktature u Rumuniji su se javile stare tradicionalne stranke. Bivši
komunistički lideri, koji su kovali zavjeru protiv Ceauşesckog, osnovali su Nacionalni
front spasa, kao prijelaznu vladu. Na općim izborima, održanim u maju 1990. godine,
Nacionalni front spasa je odnio pobjedu, a njegov lider Ion Iliescu (Jon Iliesku, rođ. 1930.)
je postao predsjednik Rumunije koji se na toj poziciji održao do 2000. godine.
208
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
Ujediwewe Wema~ke
Do kona~nog rje{ewa wema~kog pitawa nije moglo
do}i sve do slabqewa jednog od suparni~kih blokova u
Evropi. To se i dogodilo 1989. godine, kada je do{lo do
previrawa u Sovjetskom bloku, a tako i u samoj Isto~noj
Wema~koj.
Previrawa u Isto~noj Wema~koj po~ela su u augustu
1989. godine, kada su hiqade Isto~nih Nijemaca
okupirali zapadnowema~ke ambasade u Budimpe{ti,
Var{avi i Pragu tra`e}i azil. Ma|ari su po~etkom
septembra odlu~ili da ih puste da pre|u na Zapad. Isto su
poslije toga u~inili ^esi i Poqaci. Vlasti u Isto~noj
Wema~koj su zahtijevale da vozovi sa izbjeglicama
iz Praga i Var{ave pre|u preko wene teritorije. To
je izazvalo nove demonstracije i prebjege u Zapadnu Ples na ru{evinama
Wema~ku. Od tada je svakodnevno iz Isto~ne u Zapadnu Berlinskog zida
Wema~ku znalo prebje}i oko dvije hiqade qudi.
Najvi{e demonstracija protiv re`ima odr`ano
je u Lajpcigu. One su se odr`avale svakog ponedjeqka
uve~er. Broj wihovih u~esnika se pove}avao iz sedmice
u sedmicu. Od samo nekoliko stotina demonstranata
u septembru wihov broj je 16. oktobra dostigao oko
200 hiqada. I u Berlinu je istog dana iza{lo oko
pola miliona qudi. Policija je poku{ala rastjerati
demonstrante, ali zbog velikog otpora nije uspjela u
tome. Sqede}eg dana, 17. oktobra, predsjednik Isto~ne
Wema~ke, Erih Honeker (1912-1994), podnio je ostavku
i svoju du`nost predao Egonu Krencu (ro|. 1937.) ali su
on, Politbiro i vlada podnijeli neopozive ostavke ve}
8. novembra.
Tih novembarskih dana 1989. godine do{lo je i do
ru{ewa Berlinskog zida, koji je i fizi~ki dijelio
Berlin od 1961. godine. Na prvim slobodnim izborima,
odr`anim u martu 1990. godine, u Isto~noj Wema~koj
najvi{e glasova osvojila je Kr{}ansko demokratska
unija (CDU). Sve~ano ujediwewe Wema~ke obavqeno
je 1. oktobra 1990. godine, a za kancelara je imenovan Helmut Kol
Helmut Kol (ro|. 1930.). Ponovno ujediwewe Wema~ke
poni{tilo je jedan od rezultata poslijeratne
hladnoratovske podjele Evrope.
209
 Historija IV
Pro{irimo znawe
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Govor saveznog kancelara Helmuta Kola na dan wema~kog ujediwewa
1. oktobra 1990.
Za nekoliko sati jedan san }e postati stvarnost. Nakon preko 40 gorkih
godina podjele Wema~ka, na{a domovina, ponovo je ujediwena. Za mene je ovaj
trenutak jedan od najsretnijih u mom `ivotu: i iz brojnih pisama i razgovora
znam koju veliku radost ve}ina vas osje}a.
Na jedan takav dan mi usmjeravamo pogled naprijed. Ipak kod sve radosti
`elimo da mi prije svega mislimo na sve koji su zbog podjele Wema~ke posebno
patili. Porodice su bile stra{no pocijepane. U zatvorima su bili zatvoreni
politi~ki zarobqenici. Qudi su umirali na zidu.
To sve na sre}u pripada pro{losti. To se ne smije vi{e nikada ponoviti.
Stoga, ne smijemo to nikada zaboraviti. Mi dugujemo sje}awe `rtvama. I mi ih
dugujemo na{oj djeci i unucima. Oni treba zauvijek da budu po{te|eni takvog
iskustva.
Mi Nijemci smo nau~ili iz historije. Mi smo jedan narod koji voli mir i
slobodu.
Na{a slobodarska demokratija, mora biti obiqe`ena vi{estrano{}u,
tolerancijom i solidarno{}u. Solidarnost mi moramo prije svega kao Nijemci
me|usobno dokazati. Pred nama le`i - to zna svako - jedan te`ak put. Mi }emo
i}i zajedno tim putem. Ako se dr`imo zajedno i ako smo spremni na `rtvu,
imamo sve {anse na zajedni~ki uspjeh.
Mi znamo da na{u radost dijele mnogi qudi u svijetu. Oni trebaju znati
{ta nas u ovom trenutku pokre}e: Wema~ka je na{a domovina, ujediwena Evropa
na{a budu}nost.
Europa Archiv. Geselschaft für internationale Politik, Bonn, 1990.
RJE^NIK NEPOZNATIH POJMOVA
monetarna unija - sporazum dr`ava o zajedni~kom regulisawu nov~anih jedinica
perestrojka - prestrojavawe, pojam koji se koristio u dru{tvenoj i ekonomskoj politici
PITAWA I ZADACI
Kako je tekao proces formirawa Evropske unije?
Kako se zove zajedni~ka valuta Evropske unije i koje su wene prednosti?
Kako je tekao proces raspada komunisti~kog sistema u Evropi?
Kakve su bile posqedice?
210
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
Nauka, tehnika i kultura u drugoj polovini XX stoljeća
Jedan od najznačajnijih događaja koji je obilježio XX stoljeće je naučna revolucija.
Naučni i kulturni razvoj koji je ostvaren u proteklih 50 godina iz temelja je izmijenio život
čovječanstva, a kretanja koja su se tada pojavila išla su prema novim revolucionarnim
promjenama.
Veliki napredak naučnog znanja i njegova primjena u svakodnevnom životu, vršili su
sve jači utjecaj na privredni, društveni i politički život čovjeka, kao i njegov kulturni i
moralni razvoj.
U roku od pedeset godina čovjekovo poznavanje svemira povećalo se preko svih
dotadašnjih iskustava; energija iz mnogih izvora je ukroćena, a nuklearna energija još dalje
je povećala čovjekovu moć. Ljudi su putovali brzinom većom od brzine zvuka, izbacili su
satelite u putanju oko Zemlje, poslali rakete da kruže oko Sunca i spustili se na Mjesec.
Tokom pedesetih godina iz nuklearnih centrala se počela dobivati energija. Godine
1947. konstruisan je tranzistor, što je omogućilo razvoj kompjuterske tehnologije.
Do sedamdesetih godina kompjuteri su postali sastavni dio naučnih, poslovnih,
komunikacijskih i vojnih sistema, a od osamdesetih dio svakodnevnog života.
Tehnička djelatnost na polju komunikacija do sredine XX stoljeća se najvećim dijelom
temeljila na potrebi da se čovjeku nešto saopći, glasovi da ih čuje, slika da je vidi i štampa
da je može čitati.
Sredinom XX stoljeća čovjek je mogao poslati telegram u bilo koji dio svijeta: mogao
je neku pošiljku uputiti morskim ili kopnenim putem, automobilom, željeznicom ili
zračnim putem avionom. Mogao je čuti poruke upućene putem radija iz bilo kojeg mjesta
na planeti.
Nakon Drugog svjetskog rata usavršila se televizija. U deceniji nakon Drugog svjetskog
rata više od trideset zemalja uvelo je redovnu televizijsku službu, a 1955. godine bilo je u
upotrebi oko 45 miliona TV-aparata. Od 1949. godine ostvarena je televizijska slika u boji,
što je potisnulo crno-bijele televizijske aparate. Veliki broj ljudi mogao je na televizijskim
ekranima pratiti događaje koji su se zbivali stotine pa i hiljade kilometara daleko.
Dnevna štampa je čitaocima pružala natpise i slike primljene teleprinterom i telefotom.
Veliki napredak zabilježen je na području prijenosa zvuka. Pojavili su se stereouređaji,
videorekorderi, kasete, kao i kompakt-disk (CD), ploča za laserski gramofon ili elektronski
računar u kojem je tonski zapis u digitalnom obliku (1979.). Iste godine je izumljen i
prijenosni stereo-uređaj (walkman).
Zabava, znanje, muzika i film došli su do miliona ljudi posredstvom masovnih
komunikacija. One su bile sredstvo koje je proširilo masovnu kulturu. Iako je njena
vrijednost postala predmetom rasprava, uloga novih sredstava komuniciranja u njenom
stvaranju i proširenju bila je neosporna.
Razvoj fizike, hemije i biologije pomjerio je granice ljudskih znanja. Genetski
inženjering omogućio je intervencije u razvojnim procesima i stvaranje živih organizama.
Napredak nauke posebno je zabilježen na području medicine, donoseći nova i moćna
211
 Historija IV
sredstva za suzbijanje bolesti i potpuno iskorjenjivanje kuge, malarije, boginja i kolere.
Preventivna medicina smanjila je smrtnost novorođenih beba, produžila trajanje života i
podigla njegov nivo kakav nije imalo nijedno društvo ranije. Pedesetih godina pronađena
je vakcina protiv dječije paralize, pri pregledu trudnica koristi se ultrazvuk. Od 1956.
godine koriste se kontracepcijske tablete (antibebi pilule). Značajni rezultati postignuti
su u hirurgiji, gdje se od 1967. godine uspješno izvode transplantacije pojedinih organa
(bubrezi, jetra). U liječenju karcinoma (raka), počela je primjena kemoterapije. Nove
bolesti (ebola, AIDS ili SIDA, kravlje ludilo, SARS, ptičija gripa...) prisiljavaju naučnike
na nova istraživanja.
Primjena naučnih tekovina na sredstva razaranja prešla je u naučno natjecanje da se
stvori oružje za potpuno uništenje i da se izgrade sredstva koja će se uputiti da razore
cijelo protivnikovo društvo. U stoljeću nakon Drugog svjetskog rata borba za nadmoć
u pogledu razornog oružja i sredstava za izbacivanje
projektila i njihovo hvatanje sama po sebi je bila oblik
ratovanja. U središtu nove borbe bio je problem da se
pronađe što brže sredstvo otkrivanja, kako bi se spriječilo
iznenađenje. Vojnoj avijaciji je pošlo za rukom da probije
zvučni zid i da postigne rekorde sve većih i većih brzina.
Dalekometni projektili postali su još brži, tako da su put
od jednog kontinenta do drugog mogli prevaliti u svega
nekoliko minuta. Savremeni način ratovanja je malo
Četvoricu mladića iz Liverpoola,
Johna Lennona, Paula pružao prilike za vojničke vrline, kao što je junaštvo i
McCartneya, Georgea Harissona srčanost. U času kada rat više nije značio natjecanje u
i Ringo Stara slušale su rado sve vještini borbe, nego je sva njegova težina stavljena na
generacije i sve nacije. razaranje, on je pošao smjerom dehumanizacije onih
koji su ga vodili. Zahtjevi totalnog rata ugrozili su sve
društvene vrijednosti.
Veliki napredak zabilježen je u razvoju saobraćaja.
Razvili su se novi tipovi automobila. Veliki napredak
zabilježen je u željezničkom saobraćaju, što je omogućilo
povećanje udobnosti i brzine prijevoza putnika.
Napredak brodogradnje omogućio je izgradnju velikih
brodova za prijevoz različite robe.
Primjena izuma u proizvodnji ubrzala je razvoj
kibernetike kao posebne nauke. Ona je omogućila
automatizaciju (robotizaciju) proizvodnje.
Književnost i umjetnost više nisu bile kulturno
naslijeđe obrazovane elite. Kulturni izraz je po cijelom
svijetu dobivao karakter univerzalnosti.
Zaštitni znak Rolling Stonesa Novost u razvoju muzike predstavljala je upotreba
(Bill Wyman, Brian Jones, Charlie elektronike. Oko 1965. godine javila se pop muzika,
Watts, Mick Jagger)
kao mješavina bluesa, rocka i pjesme. Proizvodnjom
212
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
kaseta i CD-a pop muzika je dobivala sve više poklonika.
Britanski vokalno-instrumentalni sastavi Beatles i Rolling
Stones su toj muzici dali konačnu formu. Muzika je brzo
prelazila granice kontinenata, spajajući cijeli svijet. Kralj
novog muzičkog pravca - rock ‘n’ rolla - bio je Elvis Presley
(1935-1977).
U književnosti poslijeratnog svijeta stvaraju mnogi
vrhunski autori: Jean Paul Sartre, Aleksandar Solženjicin, Elvis Presley - omot singlice
Boris Pasternak, William Faulkner, Ernest Hemingway i Jailhouse Rock - Zatvorski rok
dr.
Filmska umjetnost je u poslijeratnom razdoblju
doživjela značajan napredak. Nakon rata razvio se
italijanski neorealizam. U svijetu se snimaju filmovi
različitog žanra (ratni, kriminalistički, vesterni, muzički,
naučno-fantastični, erotski, kao i filmski spektakli sa
historijskim temama. Zvijezde filmske umjetnosti su bili
Humphrey Bogart (Hemfri Bogart, 1899-1957.), James
Dean (Džems Din, 1931-1955.), Merilyn Monroe (Merlin
Monro, 1926-1962.), Ingrid Bergman, Brigitte Bardot
(Brižit Bardo, rođ. 1934.)...
Merilyn Monro u jednoj od
najpoznatijih scena u filmu The
Seven Year Itch - Sedam godina
vjernosti
Humphrey Bogart Brigitte Bardot
PITANJA I ZADACI
Koja su najznačajnija tehnička otkrića u drugoj polovini XX stoljeća?
Kako je tekao razvoj umjetnosti i kulture nakon Drugog svjetskog rata?
Kakva je uloga masovnih sredstava komuniciranja?
Na koji način sredstva komuniciranja povezuju svijet?
213
 Historija IV
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Masovne komunikacije su bile sredstvo koje je proširilo masovnu kulturu. Njihovim
posredstvom zabava, znanje, muzika i sport došli su do miliona ljudi.
Upotreba svakog novog komunikacionog sredstva proširila se u astronomskim
razmjerama.
...Radio-emisije, kojima se u SAD, Velikoj Britaniji i Njemačkoj započelo još
početkom 1920-ih godina, brzo su se proširile po Evropi, Sovjetskom Savezu,
Britanskoj Zajednici Naroda i Japanu. Potkraj 1940-ih godina samo je nekoliko
udaljenih ostrva i nekoliko afričkih teritorija bilo bez lokalne radio-emisione službe.
Godine 1955. prvi put je broj radio - aparata premašio broj komada dnevnih listova
prodanih po cijelom svijetu; broj radio-aparata cijenio se na 257 000 000 komada a
broj dnevnih novina na 255 000 000 komada. Najveća koncentracija radio-aparata
zabilježena je u Sjedinjenim Državama, u kojima se našla polovica svih aparata na
svijetu ili 760 aparata na svakih 1 000 stanovnika...
Porastu stope televizijskih aparata moramo se čak i više začuditi. U deceniji
nakon Drugog svjetskog rata više od 30 zemalja uvelo je redovnu televizijsku službu,
a oko 1955. godine bilo je u upotrebi nekih 45 000 000 televizora. Premda je četiri
petine tih aparata još bilo u SAD, televizijska služba se proširila gotovo po svim
krajevima Velike Britanije, gdje je bilo 4 000 000 televizora, a osam evropskih zemalja
sudjelovalo je u uzajamnoj programskoj mreži poznatoj pod imenom Eurovizija...
Komunikaciona sredstva postala su isto tako prijeko potrebna za vođenje poslova
kao i strojevi. Posredstvom telefona kupci su naručivali, a preduzeća su prodavala i
davala obavijesti: upravnici su primali i izdavali upute, vrhovni organi upravljanja
u svako su vrijeme mogli znati šta se događa u preduzeću kao cjelini; banka je
pomoću telefotoa mogla usporediti potpis; upravnik tvornice mogao je posredstvom
televizije promatrati što i kako se radi u tvornici; raspoređivač auto - taksija mogao je
upravljati cijelim brigadama automobila udovoljavajući pozivima izvana; izviđački
avion mogao je dovesti ribare do ribljih jata. Telegraf, telefon radio i televizija u svim
oblicima bili su ugrađeni u sklop i dnevnu djelatnost svakovrsnog poslovanja, vojne
djelatnosti i rada državne uprave te u život naroda.
Posredstvom brzih komunikacionih tehnika širom svijeta, rasprostrta mreža za
skupljanje novosti, neprestano je narode svijeta obavještavala o tome što se događa
bilo gdje na svijetu. Osim toga, upotreba masovnih komunikacionih sredstava u
svrhu organiziranja i održavanja masovnog tržišta, podvrgla je čovjeka dvadesetog
stoljeća reklamama koje su ga zapljuskivale kao beskonačna rijeka pogotovo u
zemljama gdje su radio i televizija svoju djelatnost stavili na komercijalnu bazu.
Dvadeseto stoljeće. Historija čovječanstva. Kulturni i naučni razvoj. Prvi dio:
Uvod; razvoj i primjena znanstvene spoznaje, Naprijed, 1969.
214
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
Ličnosti koje su obilježile XX stoljeće
Dvadeseto stoljeće bilo je prebogato događajima iz svih sfera ljudskoga djelovanja.
Velika naučna otkrića, progres, biznis, industrija, ekonomija, mediji, umjetnost, kultura,
sport itd. su amplitudu rasta doživjeli posebno u međuratnom razdoblju i u vrijeme
nakon Drugog svjetskog rata. Cijelo XX stoljeće može se determinisati kao vrijeme
velikog kulturno-naučnog napretka ali i velikog moralno-političkog pada. Svaku rušilačku
ideologiju pratila je potreba za njenim ostvarenjem u pogledu umjetnosti, nauke i tehnike.
Ono što je specifičnost XX stoljeća, ako izuzmemo prirodni tok civilizacijskog napretka,
jeste brojnost značajnih ličnosti koje su obilježile ovo stoljeće kao stoljeće modernosti i
kao razdoblje dominacije individualiteta.
Slavne ličnosti postajale su slavne jer su u velikoj mjeri bile potpomognute društvenom
i medijskom potrebom za stvaranjem ikona karizmatične aure, zapravo su više isticane
zbog onoga što rade jer je njihovo djelovanje bilo pod stalnom lupom javnosti.
Posebno se to odnosilo na profitabilnu filmsku industriju, ali i na književnu, likovnu,
muzičku, sportsku, pozorišnu, fotografsku, novinarsku, modnu, te posebno, na političku
svjetsku scenu. Iz tih širokih društveno potvrđenih sfera lansirane su ličnosti koje se danas
spominju kao oni bez kojih XX stoljeće ne bi bilo onakvo kakvim ga historijske čitanke
predstavljaju. Dakle, kao vrijeme novotarija, dinamike, naučnog rasplamsaja, stalnih
promjena, velikih umjetničkih djela, sportskih rekorda - vrijeme pomjeranja granica
ljudskih mogućnosti.
Sve od prvog leta avionom, upotrebe telegrafa i telefona, ili izuma pokretnih slika,
pa do leta na Mjesec i pune kompjuterizacije, u službi je svjedočenja o XX stoljeću kao
stoljeću čovjeka.
Slavnih ličnosti, koje su markirale put napretku ili koje su učinile da industrija zabave
preko velikog ekrana i televizora uđe u naše domove, ima toliko da bi cijeli jedan udžbenik
bio malo samo da ih nabrojimo.
Zvjezde su rođene u XX stoljeću. “Zvjezda” postaje
idol kojeg obožavaju mase i čije se lice smije sa naslovnica
visokotiražnih časopisa.
Moderna umjetnost ne može se zamisliti bez genijalnih
Pabla Picassa, Salvadora Dálija, Jacksona Pollocka, Pieta
Mondriana, Vasilija Kandinskog, koji su inicirali poglede
i pravce kao što su apstraktna umjetnost, nadrealizam,
kubizam, ekspresionizam. Sredinom 60-ih godina jedan
je novi vid umjetnosti preplavio svijet - pop art, čiji je
najistaknutiji predstavnik Andy Warhol (1928-1987),
koji je preoblikovao stvarnost dajući joj motive nove pop Poznato djelo Andyja Warhola
kulture. Tih godina pojavljuje se konceptualna umjetnost
koja preferira idejnost djela ne apostrofirajući njegovo
puno ostvarenje i insistirajući na poruci, angažmanu,
konceptu.
215
 Historija IV
Sergei Mihailovich Eisenstein
Orson Welles (1915-1985) bio je poznat i
kao radio voditelj. Godine 1938. svojom
izvedbom radio-drame The War of the
Worlds (Rat svjetova) unio je paniku u
domove miliona slušalaca.
Jedna od najpoznatijih snimljenih filmskih
triologija u drugoj polovini XX stoljeća je
“The Godfather” ili “Kum” u kojoj su uloge
imale sve same zvijezde: Marlon Brando,
Al Pacino, James Caan, Robert Duvall.
216
Filmska umjetnost postala je čudo XX stoljeća. Od svih
umjetnosti film doseže najveći uspon. Vrhunska filmska
djela izlazila su iz rediteljskih vizija Roberta J. Flaherta,
Sergeia Mihailovicha Eisensteina, Federica Fellinija,
Ingmara Bergmana, Orsona Wellesa, Johna Hustona,
Alfreda Hitchcocka, Francisa Forda Coppole, Stanleyja
Cubricka, Martina Scorsesea i drugih velikana svjetske
kinematografije. U glumačkom smislu, rođene su mnoge
zvijezde, koje su postale simboli Hollywooda, najveće
ikad stvorene radionice za film.
Sredinom XX stoljeća filmski festivali u Cannesu,
Veneciji, Berlinu te glamurozna i prestižna ceremonija
dodjele Oscara u Hollywoodu, utjecali su na još veću
ekspanziju filmskih zvijezda Merilyn Monroe, Elizabeth
Taylor, Ave Gardner, Brigitte Bardot, Sophie Loren,
Marlona Branda, Jamesa Deana, Humphreya Bogarta,
Ingrid Bergman, Simon Signoret, Laurencea Oliviera,
Jean Gabina. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća palicu
su od ovih zvijezda preuzeli Robert de Niro, Al Pacino,
Dustin Hoffman i drugi.
U animiranom filmu postižu se vrhunske kreacije, a na
tom polju se posebno ističe studio Walta Disneya koji je
stvorio svevremene junake crtanih filmova i fimove koji
se pamte (“Alisa u zemlji čuda”, “Petar Pan”, “Pepeljuga” i
drugi).
Sportska takmičenja, posebno olimpijske igre,
predstavljale su pregled najboljih rezultata ostvarenih u
različitim disciplnama. Ličnosti koje će se u tom pogledu
pamtiti svakako su oni koji su rušili svjetske rekorde.
Nakon međuratnog uspjeha atletičari Paavo Nurmija
i Jessea Owensa te plivača Johnnyja Weissmullera, u
međuratnom periodu bili su nosioci sportskih uspjeha.
U drugoj polovini XX stoljeća tu su atletičarske legende:
Emil Zatopek zvani “češka lokomotiva” zbog izdržljivosti
na dugim stazama i sprintašica Wilma Rudolph te Carl
Lewis, zatim, Muhamed Ali, devet puta svjetski bokserski
šampion u teškoj kategoriji, Sergej Bubka, prvi čovjek koji
je u skoku s motkom preskočio šest metara, veliki teniser
Bjorn Borg, košarkaš Magic Johnson, vozači Formule
1 Alain Prost i Ayrton Senna te fudbalske legende
Edson Arantes do Nascimento Pelé i Diego Armando
Maradona.
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
U muzičkom smislu, XX stoljeće bilo je izuzetno
razuđeno, od klasične muzike do jazza, od modernog
pop i rock zvuka do sintetizovane muzike. Kao ikone XX
stoljeća ostat će upamćeni Elvis Presley, Beatles, Rolling
Stones te pjevači Tina Turner, Diane Ross, Cesária Évora,
Frank Sinatra i mnogi drugi. Francusku šansonu je
proslavila Edith Piaf, jazz počiva na ingenioznosti Louisa
Armstronga, dok je Enrico Caruso postao 1903. godine
prvim tenor Metropolitan opere u New Yorku, otvarajući
vrata opere u svijet popularnosti. Ženski “Caruso” bila je
Maria Callas, kraljica opere, koja se 1965. godine oprostila
zauvijek od operne scene.
Na prijelazu iz XIX u XX stoljeće pozorišna umjetnost Johnny Weissmüller (1904-1984)
imala je Saru Bernhardt, veliku dramsku umjetnicu kojoj okušao se i kao glumac te je
se cijeli svijet klanjao. Jedna druga umjetnica osnovala je glumio u više filmova o Tarzanu.
plesnu akademiju u Rusiji. Bila je to Isadora Duncan, prva
koja je izvodila moderni ples.
U domenu modne industrije prednjačila je Gabrielle
Bonheur “Coco” Chanel, kreatorka čiji su modeli otvorili
nove dizajnerske vizije u pogledu projektiranja savremene
ženstvenosti, dok je Yves Saint-Laurent oblačio ženama
pantalone i tako unosio revoluciju u modu. Coco Chanel
je davne 1924. godine dizajnirala popularni parfem
“Chanel No. 5”.
Charles Lindbergh je 1927. godine preletio Atlantik
avionom “Duh svetog Ludovika”, a 35 godina poslije, Yuri
Gagarin je 1961. bio prvi čovjek u svemiru. Osam godina
nakon njega, posada Apolla XI (Neil Armstrong, Edwin
Aldrin i Micheal Collins) sletjela je na Mjesec. Armstrong
je tad izrekao svoju čuvenu rečenicu: “Ovo je mali korak
Yuri Gagarin
za čovjeka a veliki za čovječanstvo.”
Među najpopularnije mislioce proteklog stoljeća svrstavaju se egzistencijalista Jean
Paul Sartre, utemeljitelj psihoanalize Sigmund Freud, Martin Heidegger, Herbert Marcuse,
Bertrand Russel...
Armstrong na mjesecu
217
 Historija IV
Albert Einstein, naučnik
Albert Einstein (1879-1955) rođen je u Njemačkoj dok je svoj stvaralački vijek proveo
u Americi. Ovaj fizičar 1905. godine formulisao je teoriju relativiteta (E=mc2) kojom je
modernu nauku pretvorio u revoluciju i omogućio je nove predstave o vremenu, materiji
i prostoru. Takvo shvatanje dovelo je do dubljeg poznavanja sastava atoma. Utemeljitelj
je i kvantne teorije. Einstein je dobio Nobelovu nagradu 1921. godine.
Maria Callas, operna diva
Najveća operna diva svih vremena Maria Callas rođena je 1923. godine u New Yorku,
od roditelja grčkih emigranata. Njena je kompletna životna storija, i karijeristički i
porodično, izazivala svojom kontroverzijom medijsku pažnju pa se može reći da je upravo
Maria Callas uvela show business u opernu svakodnevnicu.
Majka Tereza od Kalkute, redovnica
Jedna od najhumanijih osoba XX stoljeća je Majka Tereza. Ova Albanka, rođena u
Skoplju, cijeli je svoj život posvetila humanitarnom radu, pomoći i brizi za siromašne.
Dobitnica je Nobelove nagrade za mir za svoj humanitarni rad u Indiji.
Elvis Presley, kralj rock ‘n’ rolla
Presley je napravio pravi bum u poimanju muzike. Kada je 1957. godine na originalan
način i u šljaštećoj odjeći otpjevao pjesmu “Jailhouse Rock” vinuo se u samo muzičko
astralno nebo. Otvorio je put rock ‘n’ rollu i zauvijek ostao njegov “kralj”. Umro je 1977.
godine.
Marlene Dietrich, glumica
Ovu Njemicu zanosnog pogleda Hollywood je napravio divom. Kada se 1930. pojavila
u filmu “Plavi anđeo” svi su joj putevi ka slavi bili otvoreni. Marlene Dietrich nikad nije bila
samo objekt nečije pažnje nego i principijelna ličnost koja je u toku Drugog svjetskog rata
odbila biti dio njemačkog nacističkog miljea, a pjevala je i glumila za američke marince
koji su bili na strani antifašističkih snaga.
Muhamed Ali, bokser
Muhamed Ali devet je puta bio svjetski bokserski prvak u teškoj kategoriji. Zvali su ga
“brbljivcem” a svoju je prvu titulu ponio 1964. godine. “Brbljivac” je, međutim pokazao
i svoje antiratno ubjeđenje kada je odbio služiti vojsku i ići u Vijetnam. Proglašen je
najboljim sportistom XX stoljeća.
218
Svijet podjela i integracija (1945-1992)
Proširimo znanje
- KULTURA SJEĆANJA -
Prošlost jednog društva učinjena je kulturom, ali je često podložna kontraverznim
interpretacijama i diskursima. Sve što se u prošlosti dogodilo ne ostaje zadržano
u sjećanju ili ne postaje dio pisane historije. Tek sa činom sjećanja prošlo doba
postaje dio prošlosti. Ukoliko se ne sjeća i prošlost je zaboravljena i ona se nikada
neće ponovo pojaviti.
Ostaci prošlosti, koji sjećanje drže budnim su u kulturno-teorijskoj diskusiji
identifikovani kao mjesta sjećanja. Nasuprot tome definicija spomen-mjesta ide
dalje od konkretnih institucija i uspostava, kao što su arhivi, muzeji ili mjesta
sjećanja i obuhvataju simbole, jubileje, dane sjećanja, dokumenta, protokole, slike,
fotografije, filmove i objekte, sve kulturne manifestacije koje imaju ulogu da nešto
sačuvaju u pamćenju.
Lady Diana, princeza od Walesa, ostat će upamćena kao istinska tragična ikona
kraja XX stoljeća. Bila je humanist, zagovornik poštivanja ljudskih prava i borac za
uklanjanje mina u Bosni i Hercegovni i drugdje u svijetu.
Kada je 31. augusta 1997. godine, Diana poginula u saobraćajnoj nesreći,
svjetska javnost je reagovala sa tugom. Desilo se nešto nepredviđeno. Ljudi iz
raznih društvenih slojeva i generacija su bili šokirani. Stotine hiljada ožalošćenih
osoba položilo je cvijeće i satima čekalo da se upiše u knjigu žalosti. Više od dvije
milijarde ljudi u 178 zemalja širom svijeta pratilo je prijenos njene sahrane na
televiziji. Vijest o njenoj smrti bila je najvažnija vijest 1997. godine. Još uvijek
gotovo svi ljudi se sjećaju Dianine smrti. Sjećanje povezuje ljude ono je postalo
sastavni dio zajedničkog - kolektivnog sjećanja.
Koliko će se sjećanje na jedan određeni događaj sačuvati zavisi prije svega od
društvenih i kulturoloških okvira. Odnos društva prema prošlosti, kako i čega
se pojedinačno sjeća, šta pri tome bude zaboravljeno ili ponovo otkriveno ko je
nosilac ili posrednik konstrukcije prošlosti - i konačno kojim interesima sjećanja je
to vođeno - to su osnovna pitanja kulture sjećanja jedne grupe, društva ili nacije.
Kolektivno sjećanje koje povezuje Dianina smrt omoućava u procesu sjećanja
jedinstvo grupe ožalošćenih. On vremenske tačke kada tema “Diana” ne bude više u
svakodnevnoj komunikaciji, potrebno je pomoćno sredstvo koje će sjećanje na njenu
ličnost i smrt održati budnim. Kao takvo sredstvo mogu biti godišnjice, televizijske
emisije, ili potrošački proizvodi. Izrada kozmetike sa njenim likom, knjiga o Diani,
Kalendara sa njenim likom... U svojoj cjelokupnosti položen je time temelj kulture
sjećanja na Dianu, koja je utisnula njenu sliku u historiju.
PITANJA I ZADACI
Koga biste vi svrstali među najpoznatije i najutjecajnije ličnosti XX stoljeća? Zašto?
219
Bosna i Hercegovina u okviru FNRJ/SFRJ (1945-1992)

1945. Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sarajevu

1946. Prvi poslijeratni izbori, Ustav NR BiH, gradnja pruge Brčko-
Banovići
1947. Gradnja pruge Šamac-Sarajevo, osnivanje Univerziteta u Sarajevu
1948. Sukob Tito - Staljin
1949. Odluka o osnivanju seljačkih radnih zadruga
1950. Samoupravljanje
1951. Gradnja pruge Doboj-Banja Luka, Naučno društvo BiH
1953. Ustavna revizija
1966. ANUBiH
1967-1971. Ustavne promjene
1974. Drugi ustav SFRJ, osnivanje Univerziteta u Banjoj Luci
1975. Univerzitet u Tuzli
1977. Univerzitet u Mostaru
1980. Smrt Josipa Broza Tita
1984. Olimpijada u Sarajevu
1992. Referendum u BiH, priznanje nezavisnosti, BiH primljena u OUN
 Historija IV
Položaj Bosne i Hercegovine u novoj državi
Komunistička Partija Jugoslavije/Savez Komunista Jugoslavije (KPJ/SKJ) je bila glavna
i jedina politička snaga u zemlji od 1945. do 1990. godine. Postala je državnom strankom
i odredila je jednostranački sistem. Novi ideološki okvir je bio stvoren u samom početku.
Još tokom rata na ključnim pozicijama zakonodavne, izvršne i sudske vlasti su se nalazili
komunisti. Isto je bilo u vojsci i policiji. Izbori za Ustavotvornu skupštinu su održani
11. novembra 1945. godine. Komunisti su u potpunosti kontrolisali izborni postupak i
pobijedili na izborima. Na prvom zasjedanju Ustavotvorne skupštine 29. novembra
1945. u Beogradu ukinuta je monarhija, a kralj Petar II Karađorđević je lišen svih prava.
Stvorena je Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ). Federativno uređenje i
ravnopravnost naroda sa republikama Slovenijom, Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom,
Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom, regulisano je Ustavom od 31. januara 1946.
Bosna i Hercegovina je ušla u sastav Federativne Narodne Republke Jugoslavije kao
ravnopravna federalna jedinica sa svojim Ustavom, Parlamentom, Vladom i ostalim
elementima državnosti i suvereniteta. Narodna Republika Bosna i Hercegovina u cijelosti
Položaj BiH u novoj državi - obratite pažnju na granice
222
BiH u okviru FNRJ/SFRJ (1945-1992)
je dobila svoje državno-pravno ustrojstvo svojim prvim Ustavom, proglašenim 31.
decembra 1946. godine.
Državno-pravni individualitet Bosne i Hercegovine je jedna od važnih tekovina, koje
su izvršene u Jugoslaviji u toku rata 1941-1945. Izgrađujući svoj program rješavanja
nacionalnog pitanja i buduće federativne strukture države, radnički pokret je stavom o
posebnosti Bosne i Hercegovine najbolje izrazio interese njenih naroda. KP je zauzela
ispravno shvatanje o nacionalnom identitetu Muslimana, koje je kasnije bilo različito
interpretirano. Važnu ulogu je imalo konstituisanje KP BiH u okviru KPJ (osnivački
kongres je održan u novembru 1948. u Sarajevu) i promjene koje su se javile u KPJ tj. SKJ
od VI kongresa 1952.
Ustavnom reformom iz 1953. uvedena je funkcija predsjednika Republike, a za prvog
predsjednika je izabran Josip Broz Tito. Istovremeno, učvršćena je samostalnost republika
u ostvarivanju njihovih prava i dužnosti. Utvrđeno je da su: “društvena svojina nad
sredstvima za proizvodnju, samoupravljanje proizvođača u privredi i samoupravljanje
radnog naroda u općini, gradu i srezu osnova društvenog i političkog uređenja zemlje”.
Godine 1963. Savezna narodna skupština je izglasala novi Ustav. Promijenjen je naziv
države i FNRJ se od tada naziva Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ).
U cilju daljnjeg razvoja samoupravljanja i jačanja nacionalne ravnopravnosti, ustavnim
promjenama 1967. i 1971. godine a posebno novim ustavima SFRJ, socijalističkih republika,
i socijalističkih autonomnih pokrajina od 1974 god. izvršene su radikalne promjene u
društveno-ekonomskom i političkom sistemu. Dolazi do jačanja položaja radnih ljudi u
odlučivanju o svim pitanjima njihovog života i rada.
Novi odnosi u federaciji počivali su na principu
da narodi i narodnosti svoja prava ostvaruju u
republikama i pokrajinama, osim onih prava za
koja je Ustavom SFRJ utvrđeno da se ostvaruju
u federaciji. Napušten je predstavničko-politički
parlamentarizam i uveden je delegatski sistem sa
delegatima kao izabranim predstavnicima naroda.
Međutim, ovaj sistem nije funkcionisao, jer delegatske
skupštine nisu bile izraz volje naroda. Državni organi
i izvršna tijela SKJ su dovodili delegatske skupštine u
poziciju izvršilaca njihovih odluka.
Stabilna vlast KPJ je ostvarivana čvrstom rukom.
Komunisti su neriješena pitanja iz ranijih perioda,
a prije svega nacionalno pitanje, rješavali njihovim
potiskivanjem i zamrzavanjem. Takvom presijom
granica totalitarizma je vrlo brzo pređena. KPJ/SKJ
je kontrolisao sve sfere državnog i društvenog života.
Uzdižući se iznad stanovništva i građana vlastite
Grbovi i zastave SFRJ i njenih
zemlje, KPJ je sve neuspjehe bazirane na ideološkim
republika
pogreškama nalazila u vanjskom neprijatelju i
unutrašnjim protivnicima.
223
 Historija IV
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Ustav SFRJ od 21. februara 1974.
Član 1.
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija je savezna država kao državna
zajednica dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih republika,
kao i socijalističkih autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova koje su u sastavu
Socijalističke Republike Srbije, zasnovana na vlasti i samoupravljanju radničke klase
i svih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna zajednica radnih ljudi i građana i
ravnopravnih naroda i narodnosti.
Član 2.
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju sačinjavaju: Socijalistička
Republika Bosna i Hercegovina, Socijalistička Republika Makedonija, Socijalistička
Republika Slovenija, Socijalistička Republika Srbija, kao i Socijalistička Autonomna
Pokrajina Vojvodina i Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo koje su u sastavu
Socijalističke Republike Srbije, Socijalistička Republika Hrvatska i Socijalistička
Republika Crna Gora.
Član 3.
Socijalistička republika je država zasnovana na suverenosti naroda vlasti i
samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi, i socijalistička samoupravna
demokratska zajednica radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti.
Član 4.
Socijalistička autonomna pokrajina je autonomna socijalistička samoupravna
demokratska društveno- politička zajednica zasnovana na vlasti i samoupravljanju
radničke klase i svih radnih ljudi, u kojoj radni ljudi i građani, narodi i narodnosti
ostvaruju svoja suverena prava, a kad je to u zajedničkom interesu radnih ljudi i
građana, naroda i narodnosti Republike kao cjeline Ustavom Socijalističke republike
Srbije utvrđeno - i u Republici…
224
BiH u okviru FNRJ/SFRJ (1945-1992)
...Član 10.
Socijalističko društveno- ekonomsko uređenje Socijalističke Federativne
Republike Jugoslavije zasniva se na slobodnom udruženom radu sredstvima za
proizvodnju u društvenoj svojini i na samoupravljanju radnika u proizvodnji i
raspodjeli društvenog proizvoda u osnovnim i drugim organizacijama udruženog
rada i u društvenoj reprodukciji u cjelini…
...Član 170.
Građaninu je zajamčena sloboda izražavanja pripadnosti narodu, odnosno
narodnosti, sloboda izražavanja nacionalne kulture i sloboda upotrebe svog jezika
i pisma.
Građanin nije dužan da se izjašnjava kome narodu, odnosno kojoj narodnosti
pripada, ni da se opredjeljuje za pripadnost jednom od naroda, odnosno jednoj od
narodnosti.
Protivustavno i kažnjivo je svako propagiranje ili sprovođenje nacionalne
neravnopravnosti, kao i svako raspirivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i
netrpeljivosti…
Službeni list SFRJ, br. 36, 1974.
PITANJA I ZADACI
Koja je bila najjača politička snaga u zemlji?
Kakav je bio položaj Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj državi?
Na kojim principima su počivali odnosi u jugoslavenskoj federaciji?
225
 Historija IV
Radni~ko samoupravqawe
U periodu pritisaka socijalisti~kih dr`ava na Jugoslaviju, KPJ se nalazila
u mobilnom stawu. Stare snage u zemqi su sa zadovoqstvom do~ekale napad
Informbiroa na KPJ 1948. godine. U ovakvoj situaciji CK KPJ je zatra`io okretawe
ka nacionalnim izvorima, poja~anu mobilizaciju qudskih i materijalnih snaga
zemqe. Uprkos velikom zalagawu planirana proizvodwa je u mnogim va`nim granama
podbacila zbog razli~itih faktora, po~ev od ekonomske blokade socijalisti~kih
dr`ava do nerealnih planskih zadataka. U ukupnom razvoju privrede, poqoprivreda
je vidno zaostajala, tako da je u januaru 1949. godine donesena odluka o stvarawu
seqa~kih radnih zadruga, u ciqu br`e kolektivizacije sela. Namjera je bila
pove}ati poqoprivrednu proizvodwu i poboq{ati polo`aj poqoprivrednika.
Stvarawe zadruga je preraslo u kampawu, u kojoj se nije vodilo ra~una o dobrovoqnom
u~lawivawu. Me|utim, nemo} industrije da snabdijeva selo i zadruge potrebnim
proizvodima je doveo do propasti cijelog poduhvata. Slom politike kolektivizacije
doveo je 1952/53. do napu{tawa ovakvog kursa.
Tokom 1949. godine KPJ je pokrenula inicijativu za pove}awe uloge radnika u
proizvodwi i wenoj organizaciji. Javqaju se prijedlozi za stvarawe organa preko
kojih bi radnici upravqali poslovima preduze}a. Radni~ki savjeti su trebali
prerasti u stvarne organe samoupravqawa. Narodna skup{tina FNRJ je ozakonila
radni~ko samoupravqawe na sjednici 27. juna 1950. godine, donose}i Osnovni zakon o
upravqawu dr`avnim privrednim preduze}ima i vi{im privrednim udru`ewima od
strane radnih kolektiva. Su{tina ovog zakona je bila da se dr`avna svojina mora
pretvoriti u dru{tvenu, koja }e biti pod upravom
proizvo|a~a. Uvode se radni~ki savjeti u tvornicama,
a samoupravqawe se poja{wava parolama koje se
pripisuju Josipu Brozu “Tvornice radnicima, zemqa
seqacima”. Radni~ki savjet je odlu~ivao kao kolektivni
organ i donosio najva`nija akta preduze}a - proizvodne
i finansijske planove, zakqu~ke o poslovawu, birao
i opozivao ~lanove upravnih odbora. Do{lo je do
Glasawe radni~kog savjeta decentralizacije i demokratizacije dru{tvenih
odnosa. Politi~ka vlast radni~ke klase je trebala da se ostvari u potpunosti. Prvo
je imovina nacionalizovana, a sada je data radnicima da sami o woj odlu~uju. Ovo je
shva}eno kao prijelaz dr`avne imovine u ruke dru{tva i prema teoriji socijalizma
vodi odumirawu dr`ave.
Stvarno upravqawe proizvo|a~a je bilo simboli~ko. Neki upravqa~i su u
radni~kom samoupravqawu vidjeli mogu}nost zasnivawa vlasni~kih odnosa nad
osnovnim sredstvima. Novi samoupravni odnosi, u kojima radnici odlu~uju o svome
radu i raspodjeli rezultata rada su ozakoweni Ustavnim zakonom 1953. godine. Daqwu
dogradwu je socijalisti~ki samoupravni poredak do`ivio Ustavom iz 1963. godine.
Ure|ewe BiH se zasnivalo na razvoju odnosa u kojima je radni ~ovjek odlu~ivao o
najzna~ajnijim pitawima svog materijalnog i dru{tvenog polo`aja, kao i pitawu
proizvodwe. Sistem je usmjeren na princip raspodjele prema radu, kao i ukidawe svih
vidova eksploatacije.
226
BiH u okviru FNRJ/SFRJ (1945-1992)
Privredni razvoj Bosne i Hercegovine poslije
Drugog svjetskog rata
Bosna i Hercegovina je kraj rata dočekala sa velikim ljudskim i materijalnim gubicima.
Najveći dio zemlje je bio uništen: spaljeni su gradovi, uništena privreda, stambeni fond,
stočni fond, uništene su škole. Teškoću u ovom periodu je predstavljala činjenica da
je Bosna i Hercegovina bila zaostala u razvoju i u prijeratnom periodu. Godine 1939.
samo 2% stanovništva je bilo zaposleno u industriji. BiH je 1946. godine dostigla
tek 69% prijeratne industrijske proizvodnje, a 1947. je samo 6,7% stanovništva bilo
zaposleno. U takvoj situaciji, najvažniji zadatak vlasti je bila obnova uništene zemlje.
Period neposredne obnove je trajao od završetka rata do 1947., kada je donesen Prvi
petogodišnji plan (Prva petoljetka). Izvršena je agrarna reforma 1946. godine i oduzeta
zemlja je pripala općem zemljišnom fondu i bila je dodjeljivana obrađivačima bez
zemlje i seljačkim zadrugama. Zatim je donesen Zakon o nacionalizaciji 1948. godine,
kojim su nacionalizovana manja trgovačka preduzeća i višak stambenog fonda, što je
pretvoreno u nacionalno dobro.
U periodu od 1945. do 1992. godine Bosna i Hercegovina je ostvarila krupne promjene
i rezultate u duštveno-ekonomskom razvoju. Privredni razvoj Bosne i Hercegovine je
bio vrlo uspješan sa porastom zaposlenosti, društvenog proizvoda i životnog standarda.
BiH je uspjela ostvariti kontinuiran i dinamičan razvoj i iz nerazvijene agrarne zemlje
izgraditi se u srednje razvijenu industrijsku zemlju.
Okosnica privrednog razvoja Bosne i Hercegovine je bila industrija. Od ukupno 530
000 novozaposlenih radnika u privredi u periodu 1953. do 1980. godine u industriji se
zaposlilo oko 230 000. U ovom periodu su se pored postojećih razvile nove industrijske
grane koje su do tada bile na niskom stepenu razvoja. To se posebno odnosilo na
industriju prerade metala, tekstila, prehrambenih proizvoda i elektroenergiju.
Osnovni pravci razvoja su usmjereni na razvoj onih privrednih grana u kojima je
BiH imala prednost u odnosu na druge krajeve. To je bila drvna industrija, rudarstvo
i metalurgija. Došlo je i do ubrzanog razvoja saobraćaja. Krajem 1980. godine u Bosni
i Hercegovini od ukupno kategorisanih puteva dužine 7 510 km bilo je 5 137 km sa
savremenim kolosijekom ili 68%. Broj autobusa je povećan za 12 puta a broj teretnih,
specijalnih, vučnih i priključnih vozila za oko 9 puta. Broj putničkih automobila se
povećao sa 574 koliko je bilo 1947. na 303 000 u 1980. godini.
Snažan razvoj je doživio i željeznički saobraćaj. Potpuno su ukinute pruge uskog
kolosijeka, izgrađene nove u dužini od 600 km i elektrificirane stare i nove pruge
normalnog kolosijeka u dužini oko 1 000 km. Nabavljen je veći broj modernih dizel i
električnih lokomotiva, a veći broj je opremljen savremenom signalno-sigurnosnom
tehnikom. Istovremeno je nabavljen znatan broj savremenih vagona za prijevoz robe i
putnika.
Sa svojim hidroenergetskim potencijalom i mineralnim bogatstvima, Bosna i
Hercegovina je postala privlačno područje za investiciona ulaganja. Najveća ulaganja
227
 Historija IV
Dinamičan privredni, a posebno
industrijski razvoj, utjecao je i na značajno
povećanje ličnog i društvenog standarda
stanovništva, na njihovo obrazovanje,
kulturni razvoj i stvaralaštvo.
Jedan od značajnijih pokazatelja
dostignutog nivoa standarda bila je
snabdjevenost domaćinstava trajnim
potrošnim dobrima. Godine 1968. 22,2%
a 1973. 50,6% domaćinstava u Bosni i
Hercegovini je bilo opremljeno plinskim ili
električnim štednjacima; 7,8% odnosno
38,5% frižiderima, 14,5%, odnosno 39,3
% televizijskim aparatima; 3,4%, odnosno
23,7% mašinama za pranje rublja, i
putničkim automobilima 2,6% u 1968.,
odnosno 11,4% u 1973. godini.
228
u BiH i u njenu privredu su ostvarena krajem Prve
petoljetke. Nakon ovog perioda dolazi do promjene u
obimu i sastavu investicija. Opredjeljenje na izmjenu
strukture privrede, kao i na brže podizanje standarda
uvjetovalo je drukčija ulaganja. Rezultat je bila ojačana
materijalna osnova privrede i porast proizvodnje. U
periodu od 1947. do 1952. broj zaposlenih je porastao
za 6,2%, a do 1978. ukupan broj zaposlenih bio je 2,8
puta veći. Istovremeno, produktivnost rada je povećana
za preko 1,6 puta. Privredni razvoj je bio intenzivan u
periodu 1951-1962., a stopa privrednog rasta u BiH je
iznosila 8-12% godišnje. Kasnije je razvitak usporen
(6-2%), ali je donio kvalitativno nove aspekte u razvoju
privrede.
Društveni proizvod je najpotpuniji pokazatelj
ukupnog ekonomskog razvoja. Došlo je do izgradnje
sistema, koji obuhvataju potpuni ciklus proizvodnje, od
sirovina do finalnih proizvoda. To se odnosilo na drvnu
industriju, elektroindustriju, metalurgiju, rudarstvo.
Kompletirani su energetski kapaciteti sa hidrosistemima
na Trebišnjici, Neretvi, Rami, Vrbasu i Drini, a izgrađeni
su i termoenergetski sistemi (Tuzla i Kakanj).
BiH u okviru FNRJ/SFRJ (1945-1992)
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Govor Josipa Broza Tita prilikom puštanja u saobraćaj Omladinske pruge
Šamac-Sarajevo
…Naša slavna omladina sjajno je izvršila svoju dužnost: izgradila je veliku željezničku
prugu koja širokim tračnicama spaja Bosnu i Hercegovinu s ostalim našim federalnim
jedinicama. Naša omladina je izvršila jedno herojsko djelo i naši narodi i naša vlada
izražavaju joj svoju najsrdačniju i najtopliju zahvalnost. Ovaj ogromni objekat, koji
ste završili vi omladinci - graditelji nove i srećnije Jugoslavije, ima u ekonomskom
pogledu ogroman značaj za dalji razvitak nove Jugoslavije. Ova pruga ima ogroman
značaj za cijelu našu zemlju, za sve naše federalne jedinice, za naš Petogodišnji plan
i njegovo izvršenje. Bogatstva koja leže u ovoj divnoj zemlji - Bosni, postaju s ovom
prugom pristupačnija za sve naše narode...
…Omladinska pruga ima isto tako i ogroman politički značaj. Ona ima veliki
politički i moralni značaj za naše narode - unutar zemlje i van njenih granica. Vaš
rad, drugovi i drugarice omladinci, na ovoj Omladinskoj pruzi, i prošle godine, na
pruzi Brčko-Banovići odjeknuo je širom cijelog svijeta - i vi ste svojim radom, svojom
požrtvovanošću digli ugled našoj zemlji u očima cijelog svijeta i sve klevete koje se
šire, kako je naša zemlja - zemlja nemira, kako je naša zemlja - zemlja neslobode
i šta ja sve znam, vi ste srušili vašim krampovima, vašim radom i pokazali cijelom
svijetu da je Jugoslavija zemlja mira, da radi i gradi da bi se digla iz ruševina u koje
su nas bacili ratna katastrofa i ratni zločinci koji su i danas ratni huškači.
Tito, Govori i članci, knj. III, Zagreb, 1959.
RJEČNIK NEPOZNATIH POJMOVA
kolektivizacija - podruštvljavanje
PITANJA I ZADACI
Koji su bili razlozi uvođenja samoupravljanja u Jugoslaviji?
Na kojim principima se ono temeljilo?
Kako je tekao privredni razvoj Bosne i Hercegovine nakon 1945. godine?
229
 Historija IV
Školstvo i kultura u BiH
Privredni razvoj su pratile kulturne i obrazovne promjene. Godine 1948. bilo je
nepismeno 45% stanovništva starijeg od 10 godina. Od 1947. godine osnivaju se
sedmogodišnje škole, a dvije godine kasnije je zakonom proglašeno obavezno osnovno
školovanje u trajanju od osam godina.
Razvitak mreže osnovnih škola pratili su i ostali uvjeti potrebni za rad škola - sagrađene
su nove školske zgrade, štampaju se udžbenici za osnovnu školu u novim izdanjima. Broj
stanovnika bez škole se od 66,8% 1953. godine smanjio na 25% 1981. godine. Od školske
1947/48. do 1979/80. godine, broj osnovnih škola je porastao od 1 323 na 2 499, a srednjih
od 142 na 452, viših i visokih od 4 na 53. I srednjoškolsko obrazovanje doživjelo je ubrzani
razvoj. Nakon rata otvarale su se građanske škole i gimnazije u mjestima gdje su radile
i prije rata. Građanske škole su imale tri programska smjera: trgovački poljoprivredni i
zanatsko-industrijski. U školskoj 1951/52. osmorazredne gimnazije su bile u Sarajevu,
Banjoj Luci, Mostaru, Bihaću, Bosanskom Novom, Bijeljini, Brčkom, Drvaru, Doboju,
Foči, Gradačcu, Jajcu, Prijedoru,
Travniku, Trebinju, Tuzli,
Visokom, Zenici. Od školske
1958/59. godine ostaju samo
gimnazije sa četiri razreda.
Ponovo se otvaraju stručne
škole, ali se osnivaju i nove. Širi
se mreža ovih škola i po broju i
Broj školskih ustanova u Bosni i Hercegovini 1948. i 1980. godine po stručnim profilima.
Istaknuto mjesto na planu obrazovanja ima Sarajevski
univerzitet (1947.) , te univerziteti u Banjoj Luci (1974.) i
Tuzli (1975.) kao i Univerzitet Džemal Bijedić u Mostaru
(1977.). Sarajevski univerzitet ima ne samo brojne
fakultete (arhitektonsko-urbanistički, elektrotehnički,
mašinski, građevinski, prirodno-matematički, šumarski,
poljoprivredni, veterinarski, medicinski, stomatološki,
farmaceutski, političkih nauka, filozofski, ekonomski,
pravni, i za fizičku kulturu) već i nekoliko viših škola i Rektorat Univerziteta u Sarajevu
akademija.
Godine 1947. su djelovale dvije, a 1980. godine 67 naučnih ustanova. Pokrenute su nove
oblasti u društvenoj djelatnosti: naučni rad, opera, balet, film, radio i televizija. Naučno
društvo Bosne i Hercegovine osnovano 1951. preraslo je 1966. godine u Akademiju nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Među brojnim registriranim naučnim ustanovama na teritoriju Bosne i Hercegovine
postojali su instituti iz oblasti prirodnih nauka, kao što su Hemijski institut Prirodno-
matematičkog fakulteta u Sarajevu, Institut za fiziku Prirodno-matematičkog fakulteta
230
BiH u okviru FNRJ/SFRJ (1945-1992)
u Sarajevu, Biološki institut Univerziteta u Sarajevu te Seizmološki zavod, nadalje brojni
instituti tehničkih nauka, instituti iz oblasti poljoprivrednih, šumarskih i veterinarskih
nauka, instituti medicinskih, te instituti društvenih nauka. U oblasti društvenih nauka plodnu
aktivnost su razvijali Orijentalni institut te Institut za jezike i književnost u Sarajevu.
Sa ustavnim reformama 1974. godine Bosna i Hercegovina je postala važan faktor
u izgradnji jugoslavenske zajednice u privrednom, političkom, državnom i kulturnom
pogledu.
U poslijeratnom periodu bosanskohercegovačka literatura dobija snažne impulse.
U ovom razdoblju afirmiše se niz pisaca među kojima treba istaći Maka Dizdara, koji se
oslobađa predratnog tradicionalnog izraza i postiže monumentalnost ostvarujući suglasje
između prošlosti i savremenosti. Njegovi stećci su simbolizirali proteklo vrijeme i javljaju se
po ocjeni kritičara kao “antropološka skica pređenog ljudskog puta”.
Zapaženi pjesnici poslijeratnog razdoblja su: Izet Sarajlić, Miodrag Žalica, Vladimir
Čerkez, Husein Tahmiščić, Dara Sekulić, Andelko Vuletić, Duško Trifunović, Velimir
Milošević, Slavko Šantić...
Među prozaicima isticao se Branko Ćopić, Meša Selimović, autor romana Derviš i smrt,
Ćamil Sijarić, Derviš Sušić, Mladen Oljača, Vitomir Lukić, Alija Isaković, Sead Fatahagić,
Nedžad Ibrišimović i Mirko Marjanović, Rodoljub Čolaković, Avdo Humo i dr.
Nakon Drugog svjetskog rata umjetnička muzika u Bosni i Hercegovini je doživjela
nagli uspon. Radio-stanica u Sarajevu, s vlastitim zborom (osnovana 1947.) i Simfonijskim
orkestrom (1962.), propagira djela domaćih kompozitora, a muzičke škole u Sarajevu
(posebno Muzička akademija, osnovana 1955.), Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru doprinijele su
širenju muzičkog obrazovanja. Stalna opera u Sarajevu započela je sa radom 1946. godine, a
dvije godine kasnije osnovana je i nova filharmonija. Sve življa je bila i stvaralačka djelatnost
domaćih autora.
Nakon rata počeo je i razvoj filmske umjetnosti. Godine 1945. osnovana je
Podružnica Jugoslavenskog državnog filmskog poduzeća za Bosnu i Hercegovinu,
ali je tek 1947. realizovan prvi filmski materijal na tom području - Filmski mjesečnik.
Razvitak bosanskohercegovačke kinematografije odvijao se u znaku pronalaženja vlastite
samosvojnosti. Filmska djelatnost se godinama temeljila na djelima koja su stvarali
autori iz drugih jugoslavenskih središta. Nakon prvih rezultata, koje su ostvarili Boško
Kosanović i Toma Janjić (“Crni Biseri”, “Parče plavog neba”), dolaze šezdesete godine,
kada se pojavljuje jedna talentovanija generacija bosanskohercegovačkih autora koji
kinematografiji u Bosni i Hercegovini daju nove razmjere i ostvarenja. To su: Bato Čengić
(“Mali vojnici”; “Slike iz života udarnika”); Boro Drašković (“Horoskop”); Vlatko Filipović
(“Moja strana svijeta”) i dr. S druge strane, u dokumentarnom filmu ova kinematografija
daje zrele rezultate. Midhat Mutapčić, Vlatko Filipović, Bato Čengić, Bakir Tanović, Vefik
Hadžismailović, Žika Ristić, Suad Mrkonjić, Petar Ljubojev i još neki daju djela zapažena
i u međunarodnim filmskim krugovima.
231
 Historija IV
Zgrada Narodnog pozorišta u
Sarajevu
U periodu nakon Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini osnovano je niz kulturnih,
prosvjetnih i naučnih ustanova čije se djelovanje uklapa u opće tokove društvenoga
razvoja.
Značajne kulturne ustanove u Bosni i Hercegovini su predstavljali Narodno pozorište
u Sarajevu, Zemaljski muzej u Sarajevu, Muzej revolucije BiH u Sarajevu, Muzej prvog
zasjedanja AVNOJ-a u Bihaću, Muzej drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, Muzej prvog
zasjedanja ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu, Spomen muzej “25. maj” u Drvaru, Muzej
“Kozara” u Prijedoru, Muzej Fočanskog perioda NOB-a u Foči, Muzej književnosti u
Sarajevu, Narodna i univerzitetska biblioteka BiH u Sarajevu, Umjetnička galerija Bosne
i Hercegovine u Sarajevu, Muzej grada Sarajeva, Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu,
Istorijski arhiv u Sarajevu, Arhiv Bosanske krajine u Banjoj Luci, Arhiv Hercegovine u
Mostaru, Istorijski arhiv u Tuzli te Arhiv srednje Bosne u Travniku. Na teritoriji Bosne i
Hercegovine osnovano je više od 100 općinskih narodnih biblioteka, a otvoreni su i radnički
univerziteti u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Doboju i Bihaću. U Banjoj Luci, Zenici, Brčkom,
Jajcu, Trebinju i Zavidovićima djelovali su domovi kulture, a u Trebinju, Visokom, Doboju
i Travniku zavičajni muzeji.
Za očuvanje spomenika prošlosti brinuli su se Zavod za zaštitu spomenika kulture
Bosne i Hercegovine u Sarajevu, te Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture u Sarajevu.
Na planu pozorišne kulture osim Narodnog pozorišta u Sarajevu djelovao je sarajevski
Kamerni teatar 55, Pozorište mladih i Pozorište lutaka, te narodna pozorišta u Banjoj Luci,
Tuzli, Mostaru i Zenici.
232
BiH u okviru FNRJ/SFRJ (1945-1992)
Proširimo znanje
- HISTORIJSKI TEKST ZA OBRADU -
Zaključujući impozantnu ceremoniju zatvaranja 14. zimskih Olimpijskih igara
u Sarajevu, 19. februara 1984. godine, predsjednik Međunarodnog olimpijskog
komiteta Huan Antonio Samaran je poručio: “Doviđenja, Jugoslavijo. Doviđenja,
drago Sarajevo.”
Riječi novinskog reportera ponekad su preslabe i nedovoljne da opišu i čitaocu prenesu
ono što se zbiva pred njegovim očima, tim prije što televizijske kamere omogućuju
milijardama ljudi širom svijeta da vide to isto. Rečenica poklekne pred značajem
događaja i njegovom ljepotom. Upravo to se zbilo i mnogim kolegama sinoć nakon
svečane ceremonije zatvaranja 14. zimskih Olimpijskih igara “Sarajevo 84”.
...U sjaju sunčanih olimpijskih boja, završene su Četrnaeste zimske olimpijske igre.
Veličanstveno! Svi smo srećni zbog toga, srećni i ponosni, jer su igre u Sarajevu,
združenim snagama naše zemlje, izvedene na impresivan način. Ni sami nismo
vjerovali de će ovih trinaest takmičarskih dana, proći tako brzo i besprijekorno, tako
silno i plameno, iz našeg srca, uranjajući u zbirke najljepših uspomena. I sada kada
sve već postaje historija, jedna ocjena se neodrživo nameće: Sarajevo će se pamtiti!
Pamtiće ga šampioni, jer su ovdje u žestokim sportskim okršajima iskovali zlatne,
srebrne i bronzane medalje. Pamtiće ga oni koji u nadmetanju nisu imali dovoljno
sreće, snage za veće podvige. Pamtiće ga prijatelji, koji su ovdje uvijek dobrodošli.
Pamtiće ga novinari, kojima je pruženo sve što se moglo dati da bi svoj odgovoran
posao obavili na najbolji mogući način. Na svakom koraku, Sarajevo je otvaralo srce
i širilo ruke. Za svoju toplu širokogrudost dobilo je zlatnu medalju i brojne pohvale
iz cijelog svijeta...
Rekordnim brojem olimpijskih ekipa i sportista, Sarajevo je otvorilo novo poglavlje
u historiji Zimskih olimpijskih igara. Afirmisalo je čak i one grane kojima su mnogi
počeli da odbrojavaju “posljednje časove”, afirmisalo je duh olimpizma, njegovo
jedinstvo i ljudske poruke za koje se valja u budućnosti boriti. Jednostavno rečeno:
Sarajevo je bilo na visini svakog svog zadatka i u olimpijskim spomenarima, ostaće
draga uspomena. Mnogi su prije početka igara sumnjičavo vrtjeli glavom ne vjerujući
da će obećanja biti ispunjena. Vjerovatno će i sada, nakon igara, pojedinci vrtjeti
glavom, ne vjerujući kako je sve to bilo moguće izvesti na tako briljantan način...
...Od sinoć na Koševu ne gori olimpijska vatra, ali njen plam grije svaki kutak naše
zemlje, jer je jedan ogroman posao zajedničkim naporom uspješno okončan. S mnogo
zalaganja i mnogo radosti. Zbog ljepote olimpizma, i ljudske sreće cijelog svijeta...
Oslobođenje, 20. februar 1984.
PITANJA I ZADACI
Kako je tekao razvoj školstva u Bosni i Hercegovini nakon 1945. godine?
Do kakvih je promjena došlo u društvenoj djelatnosti?
233
 Historija IV BiH u okviru FNRJ/SFRJ (1945-1992)

Raspad SFRJ Ustvari, Titov federativni ustav, koji je republikama ~lanicama dodijelio
suverenost oduzeo je Srbiji weno vode}e mjesto u zemqi. To vi{e nije bila jedina
Kada je u maju 1980. Josip Broz Tito sahrawen u Beogradu, na zadwi opro{taj su vladaju}a snaga u zemqi nego samo jedna od {est ravnopravnih republika, pa ~ak ni
do{li dr`avnici svih zna~ajnijih zemaqa svijeta. To je bila najveli~anstvenija najbogatija. Srbijanski politi~ari su smatrali da je Srbija bila jedina republika
sahrana od smrti francuskog predsjednika [arla de Gola. Tito, seqa~ko dijete, ratni koja nije imala puni suverenitet nad svojom teritorijom, budu}i da su dvije pokrajine,
heroj i tvorac mira, no{en je u grob kao kraq. Stotine hiqada qudi ispratilo ga je Vojvodina na sjeveru i Kosovo na jugu, prema saveznom ustavu zadr`ale autonomiju, i
na wegovom zadwem putu. ^inilo se da iza sebe ostavqa sigurno naslije|e. Me|utim, prakti~no se otele kontroli beogradske vlade. Osim toga, `alili su se da je Srbija,
wegovo `ivotno djelo, ujediwena i izme|u sebe pomirena Jugoslavija po~ela je ubrzo koja je u Drugom svjetskom ratu podnijela najvi{e `rtava bila svedena na nivo druge
da se raspada. klase. Te optu`be su bile daleko od stvarnosti, ali su proizvele u`asan u~inak.
Titovom smr}u zavr{ila se jedna epoha, jedina u historiji Jugoslavije koja je To je bio po~etak kraja Jugoslavije. Te`we Srbije za dominacijom u Jugoslaviji
zaslu`ila da se ozna~i mirnom. Tito se cijelog `ivota borio ~vrsto i nepopustqivo doprinijele su da se i u drugim republikama po~ne razmi{qati o sopstvenom putu u
protiv nacionalizma jugoslavenskih naroda koji je zemqu ve} jednom doveo do budu}nost. Uskoro su Slovenija i Hrvatska proglasile nezavisnost, a wihovim putem
samorazarawa. Postavio je pojedina~ne jugoslavenske dr`ave u wihove historijske }e krenuti i Bosna i Hercegovina.
okvire i dao im potpunu autonomiju. I bosanskohercegova~ki Muslimani su prvi put
u svojoj historiji dobili ono {to im je i pripadalo - status nacionalnosti.
Uprkos ekonomskim te{ko}ama i iskazanim politi~kim problemima situacija u
zemqi je u vrijeme i poslije smrti Josipa Broza bila pojavno stabilna. Jo{ jednom
je Josip Broz uspio da ujedini i smiri strasti u zemqi. Uspomene na veliku li~nost
isticawem wegovih dobrih poteza pogodovale su propagandi koja je pozivom na Tita
smirivala stawe. Glavna parola: “Dru`e Tito, mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne
skrenemo”, okupqala je oko sebe komunisti~ku vjeru u budu}nost. Tito je najzad bio
priznatom li~no{}u i u svijetu. To je ipak bila privremena slika kojom su i komunisti
bili optere}eni. Otpo~ela je valorizacija lika i djela Josipa Broza i komunista.
Masovni odgovori stanovni{tva ({trajkovi i demonstracije) pod pritiskom
ekonomskog kolapsa doveli su do prepoznavawa korupcije dr`avnih komunisti~kih
organa, rukovodstava i pojedinaca. Obi~an ~ovjek vi{e nije bio siguran. Vi{e nije
imao stabilnu dr`avu i minimalnu egzistenciju.
Komunisti~ka rukovodstva pojedinih republika, djelimi~no demokratizovana i pod
utjecajem nezadovoqstva stanovni{tva, po~ela su otvoreno iskazivati nezadovoqstvo
saveznim konceptima. Dotada{wi konsenzus u vrhu zemqe bitno je naru{en. Raspad
me|u komunistima na saveznom nivou poku{ali su iskoristiti komunisti pojedinih
republika. Savezne funkcije preuzimale su one snage koje su `eqele sprije~iti
promjene u zemqi. Komunisti Republike Srbije preuzimaju glavnu rije~ u spre~avawu
demokratizacije ekonomskog i politi~kog sistema u zemqi. Taj okvir unose u glavne
savezne poluge, jaku dr`avnu policiju i vojsku (JNA).
Raspad socijalisti~kog sistema zna~io je tako|er kraj komunisti~ke dr`avne
partije. U toku procesa demokratizacije izronile su nacionalisti~ke snage. Nakon
40 godina unutra{weg mira te snage nai{le su ponovo na izuzetno plodno tlo. Vi{e
nije bilo snage koja im se mogla suprotstaviti. Jugoslavenska ideja umrla je po drugi
put, a sa wome se raspala Titova dr`ava.
Dok su se Hrvati i Slovenci s pravom `alili na srpsku prevlast, Srbi su se sa Raspad Jugoslavije 1991. i 1992. godine
svoje strane osje}ali kao glavni nosioci patwe Titovog re`ima, kao `rtva “hrvatsko-
slovena~kog” saveza koji je mogao Srbiji uskratiti prava koja je ona mogla tra`iti.

234 235
 Historija IV
Proglašenje nezavisnosti Bosne i Hercegovine
Godine 1990. u svim jugoslavenskim republikama održani su parlamentarni izbori. U
Bosni i Hercegovini se to dogodilo 18. novembra 1990. a pobjedu su odnijele tri nacionalne
stranke: Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska
demokratska zajednica (HDZ).
Istovremeno je Međunarodna zajednica sazvala konferenciju o Jugoslaviji, sa
zadatkom da pomogne rješavanje političkih odnosa među republikama u procesu
disolucije Jugoslavije. Evropska zajednica i njene zemlje članice su na Savjetu ministara
Evropske zajednice u Brusselsu 16. decembra 1991. donijele Deklaraciju o Jugoslaviji i
Deklaraciju o smjernicama o priznavanju država u Istočnoj Evropi i Sovjetskom Savezu.
Odgovarajući na navedene Smjernice, Vlada Bosne i Hercegovine je 20. decembra 1991.
donijela Odluku o priznavanju državnosti, odnosno nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Slijedeći mišljenje br. 4. Arbitražne komisije Skupština SR BiH je donijela odluku o
raspisivanju referenduma, po kojoj je isti održan 29. februara i 1. marta 1992. godine.
Od ukupno 3 253 568 osoba sa pravom glasa na referendum je izašlo 2 073 568. Od
ukupnog broja glasača na referendumu za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine,
za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda
Bosne i Hercegovine - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj
žive izjasnilo se 2 061 932 glasača ili 99,44%.
Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine uslijedilo je na sjednici Savjeta
ministara Evropske zajednice u Briselu 6. aprila 1992., s tim da ono stupa na snagu
dan poslije. Ovim priznanjem Bosna i Hercegovina je i formalno prestala biti u sastavu
SFRJ. Političko-administrativne granice ranije republike, kao jedne od šest federalnih
jedinica SFRJ, postale su međunarodne državne granice. Bosna i Hercegovina je 22.
maja, zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom, primljena u članstvo Organizacije ujedinjenih
nacija.
PITANJA I ZADACI
Zbog čega je došlo do krize u Jugoslaviji osamdesetih godina?
Kako je tekao proces raspada Jugoslavije?
Kada su održani prvi slobodni izbori u BiH?
Kakvi su bili rezultati referenduma u Bosni i Hercegovini?
236
Izvori i literatura
Izvori i literatura za proširenje znanja
• Balkanski ugovorni odnosi 1876-1996., I tom (1876-1918), Beograd, 1998.
• Banac Ivo, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Zagreb, 1988.
• Besarović Risto, Kulturni razvoj Bosne i Hercegovine 1878.-1918., Prilozi za
istoriju Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.
• Bilandžić Dušan, Historija SFRJ, glavni procesi 1918-1985, Zagreb, 1985.
• Garde Paul, Život i smrt Jugoslavije, Zagreb, 1992., Sarajevo, 1996.
• Hadžibegović, Iljas, Bosanskohercegovački gradovi na razmeđu 19. i 20. stoljeća,
Sarajevo, 1991.
• Hauptmann Ferdo, Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske
vladavine (1878-1918), Prilozi i društvo Bosne i Hercegovine, II, ANUBiH,
posebna izdanja, knj. LXXIX, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 18, Sarajevo, 1987.
• Historija čovječanstva. Kulturni i naučni razvoj. Dvadeseto stoljeće, Svezak šesti.
knjiga I-IV, Zagreb, 1968.
• Horvat Josip, Prvi svjetski rat. Panorama zbivanja 1914-1918., Zagreb, 1967.
• Imamović Mustafa, Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i
Hercegovine od 1878. do 1914. godine, Sarajevo, 1976.
• Ilustrovana enciklopedija, Istorija 2, Ljubljana, 1986.
• Istorija Saveza komunista Bosne i Hercegovine, 1-2, Sarajevo, 1990.
• Kapidžić Hamdija, Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine,
Sarajevo, 1970.
• Kljaković Vojmir, Krizman Bogdan, Ljudi i događaji Drugog svjetskog rata, Zagreb,
1960.
• Kraljačić Tomislav, Kalajev režim u Bosni i Hercegovini 1882-1903, Sarajevo, 1987.
• Laker Volter, Istorija Evrope 1945-1992, Beograd, 1999.
• Malcom Noel, Povijest Bosne, Zagreb, Sarajevo, 1995.
• Mitrović Andrej, Vreme netrpeljivih, Beograd, 1974.
• Papić Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije
(1878-1918), Sarajevo, 1972.
• Papić Mitar, Školstvo u Bosni i Hercegovini (1878-1918), Prilozi za istoriju Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1987.
• Parks Henri Bemford, Historija Sjedinjenih Američkih Država, Beograd, 1985.
• Petranović Branko, Zečević Momčilo, Jugoslavija 1918-1984., Zbirka dokumenata,
Beograd, 1985.
• Popov Čedomir, Od Versaja do Danciga, Novi Sad, 1976.
• Redžić Enver, Bosna i Hercegovina u Drugom svjetskom ratu, Sarajevo, 1998.
• Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina, separat iz II izdanja Enciklopedije
Jugoslavije, Zagreb, 1983.
• Svijet poslije Drugog svjetskog rata, knj. 1, Beograd, 1975.
• Times - Atlas svjetske povijesti, Zagreb, 1986. i 2004.
• Ujedinjene nacije. Zbirka dokumenata 1941.-1945., Beograd 1947.
• Velika ilustrovana povijest svijeta, Rijeka, 1978.
237
 Historija IV
SADRŽAJ
Uvod..................................................................................................................................................4
Obilježje epohe 1878-1992...........................................................................................................4
EVROPA I SVIJET (1878-1914)
Suparništvo i savezništvo u Evropi (1878-1914)......................................................................8
Izvanevropski svijet (1878-1914)..............................................................................................13
Razvoj nauke i tehnike. Kultura na prijelazu dva stoljeća................................................... 20
JUŽNOSLAVENSKE ZEMLJE (1878-1914)
Južnoslavenske zemlje u okviru Austro-Ugarske monarhije (1878-1914)....................... 30
Srbija, Crna Gora i Makedonija (1878-1914)..........................................................................35
BiH U VRIJEME AUSTROUGARSKE UPRAVE (1878-1914)
Pokret otpora okupaciji BiH 1878. godine............................................................................. 42
Uspostava austrougarske uprave i dr`avno-pravni polo`aj BiH....................................46
Struktura stanovništva u BiH u doba austrougarske uprave.............................................. 50
Unutrašnjo-politički razvoj Bosne i Hercegovine................................................................ 52
Privredni razvoj BiH u doba austrougarske uprave............................................................53
Kultura i školstvo u Bosni i Hercegovini (1878-1914)......................................................... 56
PRVI SVJETSKI RAT (1914-1918)
Evropske krize pred Prvi svjetski rat....................................................................................... 62
Sarajevski atentat - varnica koja je zapalila svijet................................................................. 63
Zara}ene strane.............................................................................................................................65
Ratna tehnika................................................................................................................................ 67
Frontovi......................................................................................................................................... 69
Nezadovoljstvo ratom i revolucija u Rusiji............................................................................. 74
Rezultati i posljedice rata........................................................................................................... 77
Versajski mirovni ugovor. Formiranje Dru{tva (Lige) naroda.......................................78
238
Sadržaj
BiH U PRVOM SVJETSKOM RATU
(1914-1918)
Bosna i Hercegovina kao neposredno ratno područje........................................................ 86
Bosanci i Hercegovci na frontovima (1914-1918)...............................................................89
Bosna i Hercegovina i jugoslavensko pitanje.
Uključenje BiH u sastav Države Slovenaca Hrvata i Srba................................................... 91
SVIJET IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA (1918-1939)
Tri tipa političke scene u svijetu od 1919. do 1939. godine................................................ 98
Privredni razvoj svijeta izme|u dva svjetska rata. Velika ekonomska kriza.............109
Izvanevropski svijet (1918-1939)........................................................................................... 113
Put u Drugi svjetski rat............................................................................................................ 116
Razvoj nauke i tehnike. Kultura i sport između dva rata.................................................. 121
BiH U SASTAVU NOVE DRŽAVE (1918-1941)
Polo`aj Bosne i Hercegovine u novoj dr`avi.....................................................................128
Političke i teritorijalne promjene........................................................................................... 132
Privredni i društveni razvoj Bosne i Hercegovine.............................................................. 138
Kultura i prosvjeta..................................................................................................................... 141
DRUGI SVJETSKI RAT (1939-1945)
Prvi period rata.........................................................................................................................146
Sile osovine. Okupacioni sistemi - kolaboracija. Pokreti otpora..................................... 150
Antifašistička koalicija............................................................................................................. 152
Preokret u Drugom svjetskom ratu....................................................................................... 156
Iskrcavawe saveznika na Siciliji i kapitulacija Italije...........................................157
Završna faza Drugog svjetskog rata...................................................................................... 160
Rezultati i posljedice Drugog svjetskog rata........................................................................ 164
239
 Historija IV

BiH U DRUGOM SVJETSKOM RATU (1941-1945)

Okupacija Jugoslavije. Kolaboracionističke snage.
Bosna i Hercegovina u okviru NDH...................................................................................... 168
Narodnooslobodila~ki pokret (NOP) u Bosni i Hercegovini.....................................172
Izgradnja bosanskohercegovačke državnosti. AVNOJ. ZAVNOBiH............................. 178
Rezultati i posljedice rata........................................................................................................ 181
Analiza spomenika kao historijskih izvora.......................................................................... 185

SVIJET PODJELA I INTEGRACIJA (1945-1992)

Nirnber{ki proces....................................................................................................................188
Osnivanje Organizacije ujedinjenih nacija (OUN)........................................................... 190
Svijet podijeljen na dvoje. Period hladnog rata................................................................... 192
Dekolonizacija i “Tre}i svijet”.............................................................................................199
Integrativni procesi u svijetu nakon 1945. .......................................................................... 203
Pad komunističkih režima u Evropi..................................................................................... 206
Ujediwewe Wema~ke...................................................................................................................209
Nauka, tehnika i kultura u drugoj polovini XX stoljeća.................................................... 211
Ličnosti koje su obilježile XX stoljeće................................................................................... 215
Kultura sjećanja......................................................................................................................... 220

BOSNA I HERCEGOVINA U OKVIRU FNRJ/SFRJ

Položaj Bosne i Hercegovine u novoj državi........................................................................ 222
Radni~ko samoupravqawe..........................................................................................................226
Privredni razvoj poslije Drugog svjetskog rata................................................................... 227
Kultura i školstvo u Bosni i Hercegovini.............................................................................. 230
Raspad SFRJ..................................................................................................................................234
Proglašenje nezavisnosti Bosne i Hercegovine................................................................... 236

Izvori i literatura za proširenje znanja.................................................................................. 237

Sadržaj......................................................................................................................................... 238

Sarajevo Publishing d.d.

Sarajevo, Obala Kulina bana 4

Za izdavača:
Mustafa Alagić, dipl. oec.

240