4 VELIKE MISTERIJE SVIJETA

Autor:webcafe.hr

Od artefakata koji jednostavno ne bi smjeli postojati do signala izvanzemaljaca, od neobjašnjivih

epidemija do šifriranih spisa koji nisu stoljećima odgonetnuti, neki misteriji jednostavno ostaju bez
objašnjenja i nakon stoljeća proučavanja.

Teoretičari zavjera vole svašta proglašavati neobjašnjim pa su im tako i piramide dokaz

izvanzemaljske intervencije, iako je to najjednostavniji oblik za slaganje hrpe kamenja, a čak postoje i
zapisi koliko su radnici na piramidi plaćani.

No ovi nalazi prkose ikakvom smislu i prema svemu što znamo jednostavno ne bi trebali postojati, a
ako ih ikada objasnimo, većina njih će zauvijek promijeniti naše shvaćanje povijesti.

1. Klin iz Aiuda

Uređujući obalu rijeke Moriš kod grada Aiuda u Rumunjskoj, radnici su prije 30-ak godina pronašli tri
krajnje neobična predmeta. Poslani su na analizu u Cluj Naopocu. Za dva se brzo ispostavilo kako
pripadaju izumrlom sisavcu koji je živio prije 80.000 godina. No treći predmet i danas zbunjuje
znanstvenike.

U pitanju je, pretpostavljaju stručnjaci, sjekira, klin ili slična alatka. Problem je u tome što je od
metala, i to 90 posto od aluminija, metala kojeg čovjek koristi tek zadnjih 200 godina.

Nagađalo se kako je sjekira možda podmetnuta u moderno doba, no dva neovisna laboratorija,
rumunjski i švicarski potvrdila su da je artefakt star 250.000 godina. Prema dosadašnjim arheološkim
nalazištima, u to vrijeme ljudski rod nije znao niti izbušiti rupu u kamenu, a kovinu, nije ni poznavao.
Ponajmanje aluminij koji je otkriven tek početkom 19. stoljeća. Ta je kovina još 1855. godine bila
toliko rijetka da je komad aluminija bio izložen na Svjetskoj izložbi u Parizu kao najveća rijetkost.

Aluminijska sjekira (ili klin) izložen je u Nacionalnom muzeju transilvanijske povijesti. Opis je kratak i
jednostavan: “Porijeklo još nepoznato”.

2. Moai

Na sam Uskrs 1772. godine nizozemski istraživač nabasao je na otočje koje ga je prilično iznenadilo.
Tragao je za Terrom Australis, hipotetskim južnim kontinentom za kojeg su tadašnji učenjaci smatrali
da mora postojati kako da bi sjeverna i južna polutka bile u ravnoteži. Umjesto kontinenta otkrio je
otok na jugoistoku Tihog oceana, usred “ničega”.

Prvo što ga je iznenadilo je to što je otok bio naseljen (s, kako je napisao, dvije do tri tisuće ljudi) iako
je gotovo 2000 km od najbližeg kopna (a 3500 km od obale Južne Amerike).

No najviše su ga šokirali ono po čemu su Uskršnji otoci najpoznatiji – Moai, divovski kipovi kamenih
glava.
Narod Rapa Nui, prije otprilike 700 godina uspio je isklesati i prenijeti nevjerojatnih 887 statua, od
kojih su neke visoke i do 10 metara i teške 82 tone. Svaku su od kamenoloma trebali prenijeti
otprilike 17 kilometara. A nitko ne zna kako.

Razne teorije predlažu užad, saonice, koturaljke, izravnane staze, pa čak i to da su ljudi polako gurali
naprijed-nazad do njezine destinacije. Dodatan problem je to što na otoku nema drveća koji bi bili
potrebni za infrastrukturu (iako, neki znanstvenici tvrde kako je to zato jer su posječena). U svakom
slučaju, znanstvenici su pokušali sve metode koje su im pale na pamet no sve su završile ili
lomljenjem ‘pokusnih’ kipova statua ili su bile daleko neučinkovite, tj. trebalo im je stotinu ljudi da
dnevno naprave niti stotinu metara. Ukratko, čitava populacija otoka ne bi radila ništa drugo nego
cijele godine teglila Moai statue.

3. Rongorongo

No divovske glave nisu jedina enigma Uskršnjih otoka. U 19. stoljeću, europski istraživači
zainteresirali su se za dvadesetak drvenih pločica na kojima su misteriozni spisi, nazvani Rongorongo,
što na jeziku naroda Rapa Nui znači “recitirati, govoriti”. Tekstovi su napisani u različitim pravcima, a
sami znakovi su obrisi ljudskih, životinjskih, biljnih i geometrijskih oblika. Do danas ih nitko nije uspio
dešifrirati, a niti autohtoni stanovnici nisu znali što znače. Neki antropolozi i etnolozi tvrde kako je
Rapa Nui imao drugi sustav pisanja, za obične stvari poput rodoslovlja ili kronika koji je izumro, a da
je svećenstvo konstruiralo drugo pismo koje su strogo čuvali u tajnosti.

4. Tepe

Göbekli Tepe u Turskoj je arheološko nalazište na planinskom prijelazu, a sastoji se od 200 stupova,
otprilike 3 metara visokih i 20 tona teških, složenih u otprilike 20 krugova. Mnogi stupovi imaju
ugravirane životinje predatore.

Ništa od ovog ne bi bilo iznenađenje da su podignuti, recimo, u vrijeme egipatskih piramida ili
Stonehenha, no Göbekli Tepe je sagrađen prije 12.000 godina.

Postojanje ovog nalazišta potpuno zbunjuje sva konvencionalna gledišta na uspon civilizacije. Prema
svemu što znamo, tada su ljudi tek gradili prve stalne nastambe. Ideja spomenika, i to toliko
monumetalnog, kojeg bi izgradilo lovačko-sakupljačko društvo koje tek izlazi iz ledenog doba je
nečuveno. Prije otkrića nalazišta, znanstvenici su vjerovali da ljudi tog vremena nisu imali kompleksan
sustav simbola, društvene hijerarhije i podjelu rada – tri važne stavke za izgradnju 89-metarskog
masivnog hrama.

Službena religija pojavljivala se jedino nakon što je agrikultura proizvela takve društvene odnose (ili
se barem tako smatralo), odnosno da je posljedica sjedilačkog društva. Međutim, pronalaskom
Göbekli Tepe sugerira se da je doba izgradnje hramova mnogo starije i da je možda obrnuto – da je
prvo nastala središnja religija koja je potom organizirala ljude u izgradnju monumentalnog spomenika
u blizini stalnih izvora hrane i tek potom postupno se počeli baviti poljoprivredom.

U svakom slučaju, ovo nalazište otvara mnogo više pitanje nego odgovora. Kako je nomadskom
čovjeku iz mlađeg kamenog doba, netom što je Zemlja izašla iz ledenog doba, uspjelo organizirati
radnu snagu? Zašto je sagrađen? Zašto je stariji od drugih sličnih struktura i to tisućama godina?