[PDK 930.2:312 1497 13+-497.15) Izvorni manstveni rai POGLED NA NEKE OD PODATAKA U DVA NIZA POVIJESNIH SVJEDOCANSTAVA O POPISIMA STANOVNIKA I DOBARA U SLAVONIJI I BOSNI Jasna Andrié Pogled na povijesne podatke iz popisa obavljenih u Slavoniji na prijelazu iz 17. w 18. stoljeée i u Bosni kroz posljednju tre¢inu 15. pa do kraja 16. sto- ljeéa, iznimno neée biti pogled povjesnigara veé etnologa. Usporedujemo po- datke iz svjedotanstava koja su po vrsti ista, ali ne potjetu iz istoga vremena i iz istih krajeva. Usporedbi je svrha da uputi na moguénost postojanja za- jednitke osnove za takve podatke, u kakvih, gledanih zasebno, srodnost i pri- padnost vrsti nije uvijek lako prepoznati. I Prvi popisi od Turaka tek oslobodene Slavonije zavrseni su 1698. i 1702. godine, »Vjerno se je ispitalo, kakova su podavanja bila pod Turcima, da se onda tako i nadalje pobire. Vjerno se pitalo, sjecaju li se Ijudi njekadanjega krScanskoga gospodara samo zato, da se dobije temelj, da ove zemlje mogu pripasti samo carsku komoru.« Prvi je izdavatelj jednoga dijela tih popisa, Tadija Smitiklas, znao da se tu nalaze i pomalo neobiéni podaci, pa je Zelio spomenuti »da nasi izvjestitelji redovito govore, da su prije Turaka bili ovuda gospodari 'Hungari’ ili ‘antiqui Hungari’. Ovo se u samim spomenicima tu- maci, kada se veli 'Hungari id est gauri’, a drugi put veli se samo gauri.« Ko- morski Ginovnici pitali su seljake za njihove gospodare prije turskoga vreme- na, a oni se toga uglavnom ne sje¢aju, »samo znadu kazati, da su Turci ’Hun- gare’ od ovuda bacili«. T. Smigiklas je imao svoje tumaenje tih kazivanja, Osnovano na znatenju rijeéi »gaure.t Navedeni tekst T. Smigiklasa zapazio je etnolog Milenko Filipovié. U svom opseZnom radu bavio se on i lokalnim povijesnim narodnim predajama u koji- ma se éesto govori o stanovnicima iz nekoga bivsega vremena, a mogu to biti i Madiari ili Ugri. 0 predajama u kojima se oni pojavijuju M. S. Filipovié raspravlja i u posebnom prilogu.? Poznate su i rasirene po negdje Sirem, drug- VIL. T. Smidiklas, Dvijestogodisnjica oslobodenja Slavonije II, Zagreb 1891, V, VI— 2M. S. Filipovic, Nekolike napomene o prouéavanju predanja 0 starom stanov- niStvu, Godi8njak DruSiva istoriéara Bosne i Hercegovine XVI, 1965, Sarajevo 1967, 71dje uzem prostoru sjeverne Bosne i po zapadnijim dijelovima Srbije, a ima ih iu Crnoj Gori Kazivanja su povezana s mjesnim pojavama: s grobljem, pustim selom, sa rusevinama crkvi, samostana, kuéa i gradevina uopée, sa zemlji8tima, s vinogradima i deugim nasadima, pa i s vrstama predmeta.‘ Katkada predaje navode i razlog zbog kojega su otisli ili nestali negdaénji sta- novnici, a mogu to biti Madzari. Bilo je to mozda zbog dugotrajne zime, zbog snijega koji je padao ljeti, nakon nerodnih godina, nakon borbi s kakvim n prijateljem.s Na lokalnu predaju upozorava éesto jedino koji mjesni naziv. U svom posebnom prilogu osvrnuo se M. S. Filipovi¢ i na pojavu imena »Ma- diare u ulozi naziva koji susjedi daju stanovnicima nekih sela u sjeverozapad- noj Bosni, a postoje i podaci prema kojima u nekim krajevima od toga imena potjetu nadimci i prezimena pojedinih obiteljis U izvorima koje je objavio T. Smigiklas, Madzari se spominju samo u ne- kim dijelovima Slavonije, u pojedinim mjestima tih podruéja: u kraju oko Donjega Miholjca, oko Orahovice i u vise mjesta oko Pakraca i Daruvara. Kazivanja ih povezuju s pustim selima i naseljima, sa samostanima, crkvama, utvrdama i dvorcima, a za te su pojave, napose u svezi s negdasnjim stanjem i vlaSéu, pitali zapisivaci. \noga su od naselja zateéena pustim ili su bar neko vrijeme bila bez sta- novnika. U Gregorijancima kod Donjeg Miholjca bila je »tempore antiquorum Hungarorum« Zupna crkva, »et est iam antiquitus hic pagus desertuse. U ko- tart: Orahovici selo je Mrazovo ostalo pusto »a quo antiqui Hungari debeliati sunte, a mjesto »Struczanczy« opustjelo je kada su ti ostari« Ugri bili istje- rani iz Slavonije. Tri sela u okolici Pakraca dobila su nove stanovnike, nakon Sto su, po kazivanju, dugo bila nenaseljena. Medurié i Bujavica opustjeli su nakon poraza »starih« Ugra i ponovno su naseljeni koju godinu prije popisa. Za Derezu se kaze da posto »...antiqui Hungari a Turcis expulsi fuissent, hic pagus ab antiquo desertus mansit« i nove je stanovnike dobila jo prije 45 godina (kao da na nju nisu djetovali posljednji ratni dogadaji).7 Ostali podaci o »starime Ugrima povezani su s nekima od podataka o rugevinama zgrada: crkava, samostana, utvrda i dvoraca. Samo su neke od erkvi bile privedene svrsi, tako u Donjem Miholjcu »ecclesia ad sanctum Michaelem dicitur ab antiquis hungaris catholicis erectae. Selo Sveti Durad 235. M. S, Filipovic, A magyarok az észak-boszniai és az, észak-szerbiai néphagyomé- nyban, Miiveltség és hagyomany X, Debrecen 1968, 37—S4; na Smiéiklasov podatak upozorava na str. 47. Dugujem zahvalnost pokojnome dr Beli Rémeru, koji mi je bio preveo navedeni prilog. 3 O tim predajama, na prostoru Bosne: V. Palavestra, Narodna predanja o sta- rom stanovnistvu, Glasnik Bemaliskog mz Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Etnologija, N. s. XX'XXI, Sarajevo 1966, 26, 31, 63, 64, 65, 68, 69, 10, 71, 72, 19 (kar: ta). « M. S. Filipovié A magyarok .., n. dj., 38, 39, 40; V, Palavestra, n, dj., 68 (ru- Sevine zdanja), 69 (ostaci naselja), 70’ (ostaci puteva), 71 (erkvina), 72’ (groblja). + M. S. Filipovié, A magyarok ..., n. dj,, 51—52; V. Palavestra, n, dj., 63, 64, 65 (navedeni podaci tiéu se samo predaja o Madzarima, a djelo sadrai pregled’takvih podataka i iz predaja koje su u sveri s drugim etni¢kim nazivima). © M. S. Filipovié, A magyarok .., n. dj., 37, 47, 48, 49—50. 1 T. Smigiklas, n. dj., 119, 283, 286, 258, 261, 254. Nazive naselja utvrdujemo i emo prema: S. Pavivie, Podrijetlo hrvatskih i’ srpskih naselja i govora u Slavoni fagreb 1953, 78kod Donjeg Miholjca bilo je »tempore antiquorum Hungarorume uz gradsko naselje. Tu su rugevine samostana koji je za Turaka sluzio katolicima, dok je crkva bila kalvinska (u posljednje vrijeme bili su je preuzeli katolici).* U blizini Daruvara »magnum dirutum monasterium Beli Closter nuncu- patum, ab antiquis Hungaris desertum manete, a u okolici su postojale i ru- Sevine velike crkve, srugene za poraza »starihe Ugra.® U Brestoveu i u Ulja- niku kod Daruvara crkve su srugene upravo »tempore antiquorum Hungaro- rum«.° Rugevine i crkve i utvrde nadere su u Subotskome Gradu kod Pa- kraca, opustjele »dum antiqui Hungari debellati fuissent«. Tvrda u Podborju (u Daruvaru) »sub antiquis Hungaris ruinata este, a tu su postojale i »rudera magna antiquae christianorum ecclesiae«. Mjesto je dugo bilo pusto.! U Ku- kunjeveu, blizu Subotske i Pakraca, spominju se ostaci gradevine uz rijeku Pakru — »dicitur tempore antiquorum Hungarorum curia nobilitaris fuisse«. Gotovo ista pojava bila je utvrdena i dosta daleko odavde, u Viljevu kod Do- njega Miholjca, gdje »...rudera cuiusdam curiae nobilitaris, in qua antiqui Hungari ante 300 annos habitabant, extant«.? U Orahovici, tada gradu, postojale su zidine »ad modum curiae nobilita- ris, in qua antiqui Hungari vulgo Gauri habitasse dicinture, a u Mikleugu je bila nadena tvrdava u rugevinama >in qua antiqui Hungari, Gauri nuncupati, olim habitabante. Bivga crkva svete Jelene u blizini Gaja kod Pakraca, ostala je pusta »a quo antiqui gauri expulsi fuissente.¥* M. S. Filipovié dr#i znaéaj- nom pojavu da se u popisima Slavonije biljezi i naziv »Gaurie. Taj se naziv, u obliku »Kauric, javijao u Bosni u svojstvu etnonima, a na vise je mjesta pozaat i iz povijesnih predaja, kao ime negdasnjih stanovnika.™ T. Smiéiklas donosi za mjesto Borovo podatke iz 1697. godine, ali Ugri se u njima ne spominju. O istome mjestu svjedodi odlomak iz popisa, po svoj prilici prijevod, a taj je popis obavijen negdje prije 1706. godine. Pola sata hoda od tada’njega naselja bila je nekada, govorili su ljudi, varo8 sa tristo kuéa, a »u ovoj varos: prece su staiali ugri za staroga vrémenac. Bila je ogra- dena, a imala je crkvu i utvrdeni grad u kojem je, kazivalo se, pred tristo go- dina »voevoda ugarski imenom’ Laus’ staial’e. Posebno je istaknuto da je u vrijeme popisa Borovo bilo samo seosko naselje.9 U novije vrijeme pronagao je i objavio I. Mazuran mnoga od popisnih svjedoganstava do kojih T. Smigiklas svojevremeno nije mogao do¢i. Glavni- nu ine podaci za kotare Valpovo, Donji Miholjac, Moslavinu, Slatinu i Viro- viticu, a potjetu iz 1698. godine. Za te je krajeve T. Smigiklas naSao samo po- bu da naglasi »hungaris catholicis« (2a Donji Miholjac). ¥ Isto djelo, 248—249. 1 Tsto djelo, 246, 257. 11 Tsto djelo, 262, 246—247. # Isto djelo, 259, 106. * Isto djelo, 271, 274, 258. 4 M. S. Filipovié, A magyarok..., n. dj., 47. Isti autor, Nekolike napomene ..., n. dj., 235, navodj da je naziv poznat iz predaja Muslimana u srednjoj i u istoénoj Bosni. V. Palavestra, in. dj., 24, spominje jo& i sjevernu Hercegovinu, a pojava toga naziva »vezana je gotovo iskljudivo za predanja zabiljeZena od Muslimanac. Izvo- ri bi ini se dopustali blazu prosudbu. © T. Smiciklas, n. dj., 51 (stanovnici kaéu da je tempore adhuc Christianorum« Borovo bilo grad),’ 52 (postoje temelji zgrada, crkve, samostana ili zamka, te na drugome mjestu dvorca ili utvrde). D. Ruvarac, Srpska mitropolija karlovatka oko polovine XVIII. veka, Srijemski Karlovci 1902, ‘II—182, te 184, Tekst je pisan ¢irili- com, Objainjenje koje se tite popisa donosi autor u uvodu, 161—168. 19Valpova i dijelom Donjega Miholjca, i to iz 1702.1° Izvori koje je objavio I. zivanja 0 Madzarima, barem ne u dosad poznatim ob- licima, U mijestu Viljevu, gdje je 1702. godine zabiljezeno da su u dvorcu pri- je tristo godina Zivjeli »stari« Ugri, popis iz 1698. nalazi da je taj dvorac, po kazivanju. stanovnika, pripadao »antiquo christianorum tempore« nekome »Herzegovina dictume.1? Pailjivim odabiranjem mogla bi se u tekstovima popisa utvrditi i druga xazivanja. U popisima koje je objavio T. Smiéiklas spominju se dakako i ‘Turci. Oni su srusili crkve u Antinu, Dalju iu Martincima, u kotaru osjeékom, crkvu u Ivancima kod Valpova, te samostan i crkvu u Voéinu.’* Na vise se mjesta spominje da su Turci kamenje s ruSevina crkvi i utvrda koristili za svoje gradnje. U Koski kod Nasica, crkvu svetoga Petra oStetili su, kaze se, Tatari.t0 Pri predajama koje spominju Ugre (Madgare) ne bi trebalo pomisijati na kazivaée iz samo nekih grupa stanovniStva, jer zabiljezene su i u naseljima sa vise ili manje starosjedilaca, i u naseljima s novijim stanovnicima, katoli ke i pravoslavne vjere, a dolazili su, jedni i drugi, s raznih strana: iz okolice, iz Bosne i iz ude Hrvatske. Jedino Sto povezuje zapise koji spominju Madzare osoba je zapisivaéa. Isti je zapisivaé biljezio sve podatke te vrste Koji posto- Je, i to u svim krajevima u kojima je popis obavljao (za Borovo zapisivaé nije Poznat).*t Postoji ipak i podatak iz drugoga izvora, ne potjete iz popisa, a zna- éajan je i zato Sto je stariji. »Goleme rusevine slavonskih crkvi i samostana, koje je gledao sa zadivljenjem papin vizitator oko g. 1630, svjedogile su po- slije Stotinu godina da su tu bila nekada »blazena vremena kada su viadali start Huxgari (hrvatsko-ugarski viadari« Podatak potjeée iz Arhiva Kongrega- cije De propaganda fide u Rimu” lz novijeg doba nema mnogo predaja o Madéarima, zabiljezenih u kraje- vima sjeverno od Save i Dunava; vise je mjesnih imena koja s tom pojavom mogu biti u svezi. »Po narodnom predanju stanovali su u staroj Indiji Mada- ri«@! U Srijemu su utvrdeni i mjesni nazivi: Madzarica, Madzarice, Madzarov © 1. Maturan, Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702, godine, Osijek 1966, 7-8, Isto djelo, 48. Usporediti se mogu_jo8 i podaci za Gregorijance (str. 37 — ka- zivaéi upucuju na kulturne ostatke i isticu da je to selo nekada bilo grad), za Do- nji Miholjac (str. 47) i za Sveti Durad (str. 51). O osobama iz proslosti ima jo§ na- voda i u ovim popisima, a i kod T. Smigiklasa. © T, Smigiklas, n. dj., 45, 48, 122, 128, 73. ¥ Isto djelo, 123. » Usp, za naseljena mjesta: Isto djelo, 101 (Sveti Durad — kalvini i katolici 102 (Donji Miholjac — katolici), 106 (Viljevo — katolici koji su dosli iz raznih mj sta), 246 (Brestovac kod Daruvara — pravoslavni, dosli iz raznih mjesta), 247 (Da- ruvar — pravoslavni), 248 (Pakrani i Bijela — pravoslavni), 254 (Dereza — pravo- slavni i katolici, sabrani iz raznih mjesta), 257 (Uljanik — pravoslavni koji su dosli iz Bosne; Gaj — katolici, iz Hrvatske), 258 (Medurié — katolici, iz Hrvatske i s raz- nih strana), 258—259 (Kukunjevac — pravoslavni, doSli iz Hrvatske), 261 (Bujavica = katolici, iz okolice Krizevaca), 262 (Subotski Grad — pravoslavni, dosli iz Bosne), 211 Orahdviea — dosijaci, katdlici | pravoslavni), 274 (Mikleus — pravosiavnl, iz osne). % Popis kotara Valpova, Male Vlaske i kotara Orahovice obavio je 1702. godine Alexander Joannes de Kallanek (Kallaneck); usp. isto djelo, 119, 270, 288. % J. Buturac, Katoli¢ka crkva u Slavoniji za turskoga viadanja, Zagreb 1970, 18. » R. Markovié, Indija, Novi Sad 1923, 8. 80do, Madiarsko polovje, te Ugarsko seliStet Naziv Madzarske gradine zabilje- Zio ye u Banatu M. 8. Filipovié2s U selu Vuki kod Dakova postoji mjesto s kulturnim ostacima, zvano Madiarev vinograd.® Za zemljiSte na kojem su sa- da Sume, ili su tu ne tako davno bile, u Gorjanima je poznat naziv Madzareva bara, a u Posavskim Podgajcima Madgarska bara" U popisima koje donosi T. Smigiklas, toponimi se javljaju kao obiljezja granica. Dva puta ime ne- obradene zemlje (Sto nee biti bez razloga) upucuje na Madiare: u »gosposti- nie Kaptol (»...ad dumetum Ternik Magyaria vocatume) i u gospostini Ku- tjevo, kod Mitrovea (»...ad dumetum Magyarassa . . .«):2 Il Drugi niz izvora o nekoliko popisa potje’e iz Bosne i Hercegovine, iz po- sljednje tredine 15. i iz 16. stoljeéa. U cjelini jo8, gini se, nisu objavijeni. Pagnju povjesnigara privukli su podaci Koji se javijaju u dijelu tih po- pisa, a ticu se naziva »kristijane i od njega izvedenih rijeéi i pojmova. Podat- ke je objavio povjesniéar iz Turske T. Okié? pa se istrazivati oslanjaju za- sad na njegove izvode, a neki mozda i na ono Sto su sami u izvorima utili. T. Oki¢ je podatke razvrstao prema pojavama i pojmovima s kojima su po- vezani, to jest s obzirom na nazivije koje za naselja, dobra i posjede upotreb- Jjavaju turski izvori. Naziv »kristijani« javlja se u svezi s pojmovima: selo, bastina, mezra (seliste), vinograd, ¢iflik (vrsta feudalnog dobra), mulk (vla- stiti posjed), seliste, zemin (veleposjed), polje, vrt, zemljiSte, Ijetni pa’njak.% Prostornim rasporedom podataka bavio se M. Haddijahié. Utvrdio je »da defteri registriraju krstjanske zemlje samo na podrugju koje je 1463. bilo za- hvaéeno osvajanjeme, a zatim je (s posebnom svrhom) dao pregled tih posjeda i naselja i njihovo prostorno grupiranjes' Vidljivo je iz pregleda da su poda- ci rasprseni, no ima i takvih koji se titu medusobno ne odvige udaljenih se- la, a za neka od sela ima i po vise podataka, istovremeno, gotovo istovremenih ili vremenski razligitih. A. Mijatovié je u kraéem pregledu upozorio na znataj toponima i antropo- nima koji se javijaju u popisima. Tako u nahijama Borovac i Samobor »jeda- naest gospodara obitelji uz ime imaju dodatak izraz »Kristian« (Radun Kri- 2 D. J, Popovié, Srbi u Sremu do 1736 7, Beograd 1950, 45, 47, 50, 82, 107. ® M.S. Filipovié, Razligita etnoloska grada iz Vojvodine, Novi Sad 1962, 54, * M. Cepelié, Poviest.sela Vuke, Dakovo i njegova okolica 1, Dakovo 1978, 230 (djelo je napisano 1914. godine, v. str: 215). * M. Markovié, Selo Gorjani kod Dakova, Zbornik za narodni Zivot i obigaje juénih Siavena 46, Zagreb 1975, 147; I. Lesic-Bartolov, Tragovi proslosti babogred- ‘sko-Zupanjske i drenovaéke Posavine (prilog proucavanju), Zupanjski zbornik 5, Zu- panja 1975, 196. ® T. Smiciklas, n. dj., 154, 159. » T, Okié, Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie d’aprés des documents turcs inédits, Siidost-Forschungen XIX, Miinchen 1960, 108—133. % Redoslijed je prema T. Okicu, a vecinom i znagenja rijeti i pojmova. Zna- éenje izraza mezra, prema: A. Handzié, Grad Sabac i njegova nahija u prvoj polo- vini XVI vijeka, Clanci i grada za kulturnu istoriju istoéne Bosne IV, Tuzla 1960, IL i_prema: H. Sabanovic, Krajiste Isa-bega Ishakovica, Zbirni katastarski popis iz 1435. godine, Sarajevo 1964, 133, pod: Mezra. U tom je djelu izlozena svrha i na- Ein popisivanja i znatenje popisa (str. XXXII—XLVID. ui M, Hadtijahic, Zemljiini posjedi »Crkve bosanskec, Historijski zbornik XXV- -XXVI, 1972-73, Zagreb 1974, 461—480, napose 467—472. 6 RADOVI 17 81stian, Cvitko Kristian, Stipasin Kristian, Radivoj Kristian i dr.), cije znagenje nije jasno .. «.#? Samo u navedena dva sluéaja radi se o popisima seljana, ina- ée se imena susrecu povezana s pojmovima baitine, vinograda i razliénih vrsta posjeda i zemljista. Dio podataka koje o krstjanima donosi T. Okié, zapravo su nazivi mjesta. Ponekad je to sasvim nesumnjivo, a za neke od podataka nije to moguée u potpunosti odrediti. U nahiji Brod (Zenica) zabiljezeno je selo »Kristijanska Gorax, u Gornjoj Trnavici, u nahiji Zagorje, veleposjed »Kristijan dole, u O lovcima carsko zemljiste »Kristijanski gaj«s* Trebalo bi tu vjerojatno uvrsti i podatke o selistima koja su oznagena kao »Kristijan selistesi« (u Pridvorici i Krizevidima u nahiji Olovei i u Ridici, Maglaj). Medu zemljistima zvanim omezra’a«, za jedno je reéeno da se zove »Mezra’a i Kristijane (Gomionica, Visoko), a vise ih je oznateno kao »mezra’a kristijan« bez posebne napomene © nazivu, Neke mezre imaju odredena viastita imena, a prema podacima bile bi krstjanske, Dva se takva seli8ta u pridvorici (Olovei) zovu: »Doljnji Kristi- yanlik« i »Gornji Kristiyanlik«. Ime »Kristiyanlike nosi i dio pa’njaka u selu Zdrimeima (»Zdrmci«), u nahiji Uskoplje, a brojna zemljista oznaéena su kao krstjanska i medu njima za neka se izriéito kaze da se u tom smislu i zovu (u selu Tatini, a moze se ono zvati i Babina, u nahiji Brod, i u selu »ZabSan Luge, Visoko). O toponimu se vjerojatno radi i u podatku da u selu Banié Brdu, u nahiji Brod, postoji »Kristiyan Bostanligi« (vrt), a takvi bi se podaci mogli modda na¢i i medu nazivima bastina.s Neka su od zemlji8ta krstjani bili napustili, tako i vinograd, zvan Pretku- éac, u selu Cadulj Dolu (Neretva). U Siocu, u nahiji Brod, vinograd je napu- stio »Kristian Svitace.#* NapuStenima trebalo bi drZati sva seliSta (i mezre). Za jednu njivu, »bosanskim imenome zvanu »Seli8te«, kaze se da je ostala na- kon krstjana (Dusina, Brod).s? Krstjani su bili napustili i zemljista u Ljubo- gosti, u sarajevskoj nahiji. Podatak se spominje dvaput, u popisu iz 1489. gi dine i u drugom popisu koji je obavijen krajem toga, 15. stoljeca. Trecina & luka u selu Doljanima (Sarajevo), bila je neobradena, pretvorena u ledinu, a potjeée od Kristijana Radina. Na ugaru je lezalo i krstjansko zemlji8te koje se nalazilo na granici sela Kaotice i sela Gomionice, u nahiji Visoko, a bilo je u sastavu jednoga Gitluka.s Podaci upucuju na pojavu da su krstjani potpuno bili napustili barem ve- Ginu onih zemljista za koja se navodi da su nekad bila njihova. Ima i spornih primjera. Pri podatku o ¢itluku Alije i Husejina, sinova Iijasa, iz sela Hra- ® A, Mijatovié, Problem nestanka »Crkve bosanskee u poratnoj historiografiji, Croatica christiana’periodica 2 (ID, Zagreb 1978, 7. Podaci su za sela Ribi¢ i Rasto- ku, popisana 1477 (7. Okié, n. dj., 122123). A. Mijatovié ih stavija u najstariji po- pis, u kojem je antroponima malo. % T. Okié, n. dj., 122, 126. % Isto djelo, 126, 124125. % Isto djelo, 129, 127, 128, 126. Za pitanje toponima usp. i: J. Sidak, Problem »Crkve bosanske« u porathoj historiografiji, Studije o »Crkvi bosanskoj« i bogumil- stvu, Zagreb 1975, 334 — navod, da se od’ redovnika-skrstjanac uw popisima. spo- minju »'Kristian Cvitko Gost’ i ‘Radonja Gost’, ali samo po tome Sto su neke zem- Aji8ne éestice, po njima prozvane, pripale éiflicima dvojice muslimana«. * T. Okié, n. dj. 125. # Isto djelo, 126, USli bi u tu kategoriju i podaci za mezre (str. 124125), te i podatak da u nahiji KreSevo postoji seliste Radonje Gosta (str. 127, 131). * Isto djelo, 128. 82snice (moZda: Hrangiéa) u sarajevskoj nahiji, s jednim se od njih suotio i T. Okié, Posjed je zabiljezen kao obiteljska bastina, a potjeée od krstjanske zem- Ije. Po mi8ljenju T. Okiéa moze to znagiti da su Alija, Husejin i njihov otac bili bogumili.” Postoji pitanje Sto je krstjanima u vrijeme popisa doista i pripadalo, to jest gdje su bili prisutni. Opseg mogucih pojava te vrste M. Haddijahié je sur zio na one za koje »iz Oki¢eva teksta nesumnjivo proizlazi da ih defteri regi- striraju kao zemljista koja krstjani obradujue. Takvih podataka u najstari- jem popisu ne bi bilo, tek u popisu iz 1477. spominju se dva sela s poimence navedenim krstjanima. U tom se popisu nalazi i podatak da je »u rucie krst- jana bagtina u selu Zaslivju (Neretva). Tri bastine u ruci krstjana zabiljeZene su 1585, godine (u Gornjem Zapornju, Neretva, te u Strni’tu i Donjem Svinj- cu, u Osanici). U istom se izvoru spominju dva éitluka koje obraduju krstjani (a Sopotnici i u Selu, u nahiji Neretvi), a u imenu je viasnika oznaka »Kristi- jane. Vukas, Cvitko i VukaSin, krstjani, obraduju zemlji8te u Gornjoj Blizni, u nahiji Pribud. Prema popisu s kraja 16. stoljeéa krstjanima su pripadale zemlje zvane »Bilo polje« u selu Pribiznici, u nahiji Kladanj, a jedno se zem- ljiéte u Gornjoj Tatovnici, nahija Hrtar, »nalazi u rukama krstjana i voynu- ka«.‘® Posljednji je podatak, upravo na isti naéin, prvi puta zabiljeZen 1489. godine (selo je tada navedeno kao: Tatinica).! Kada bismo izostavili posjede za koje odluka o tome pripadaju li krstjanima zavisi samo od antroponima, ostale bi »u rukamac krstjana: éetiri bastine (Zaslivje, 1477, Gornji Zaporanj, Strni8te i Donji Svinjac, 1585.), zemlje u selu Pribiznici (kraj 16. stoljeca), zem- Ije u Gornjoj Tatovnici (i to kroz oko stotinu godina) — i jedva 3to drugo. Po M. Haddijahiéu, zemljistem »koje su krstjani obradivali vjerojatno ne mnogo prije ovog popisa moze se mozda smatrati i zemljiste u selu Donjem Lepencu, nahija Boraé, za koje je oznageno da je putem tapije kupljeno od krstjana«. Podatak je s kraja 16. stoljeéa.® U sastavu éitluka Muhameda i njegova oca Ratka, u selu Kunovu, bilo je zemlji8ta koja su oni posjedovali od viadanja Hercega, a nalazile su se tu i zemlje koje su pripadale Kristijanu Cvatku Gostu. U Orahovici, u nahiji Neretvi, na mjestu zvanom Babino brdo postojale su zemlje koje je »prokleti kralj oduzeo krstjanima, da bi ih dao stanovnicima selac. Na podruéju sela Vruéan nalazila su se zemljista Kristijana Bozi¢eviéa — xkoja mu je kralj dao«.t M. Hadiijahi¢ je upozorio da su u novije vrijeme u okolici Konjica zabilje- Zena imena mjesta koja se mogu ticati krstjana. To su: Kr8éan do, Kr8¢anski dolac i Krstanj lokva“ 1711, godine jedno mjesto u nahiji Brod zabiljezeno je pod imenom koje se dita meSto kao Krstan-Gorae, a iz okolice Visokoga u istom je izvoru jo8 jedan teSko éitljiv toponim: »Nesto kao Krstanluk (...) % Isto djelo, 127. “© M, Hadiijahié, n. dj., 415. Moida bi podacima koje autor navodi trebalo do- dati i jedan iz 1468/69. godine, a tiée se bastine koju posjeduje »Kristian Berkovice uw selu »Riyavasac (ili Rijavniste u popisu iz 1489,), prema: T. Okié, n. dj., 124. 4 Istovjetnost dvaju podataka iz Gornje Tatovnice spominje M. Hadzijahié, n. dj., 472; upozorio je na to iT. Okié, n. dj., 129. © M, Hadzijahié, n. dj,, 475; T. Okié, n. dj., 127. “ T. Okié, n. dj., 127, 128, 129. “ M, Hadtijahié, n. dj., 474. P. Andelié, Srednjovjekovna kultna mjesta u oko- lini Konjica, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Arheologija, N. s. XII, Sarajevo 1957, 195. 83ili Krstaljevoc.s Selo Kristijanska Gora u nahiji Brod utvrdeno je popisom iz 1469. godine i ponovno popisom Koji je obavijen oko sredine 16. stoljeéa.** U selu Gradu do Visokoga jedna se njiva i izvor zovu danas imenom Krééa- nica, a pripadao bi ovamo i podatak o nazivu Krs¢an-bukva za brdo kod Gor- nije Zgos6e. Poznavanje toénih tekstova popisa bilo bi dakako veoma vaino za utvr- divanje pojedinosti i za bolje razvrstavanje podataka, no pitanje 0 kakvoj se pojavi radi, a dalje i o njenim znatenjima, veé sada je moguée postaviti.® Podaci su mogli, ini se, zavisiti o dobroj volji i kazivaga i zapisivaéa, napose i zbog coga Sto za tursku viast nije postojala zasebna vrsta stanovnika, s utvr- denim pravima i obavezama, a pod nazivom »krstjanie. Uz napu8tene posje- de, popisi su zabiljezili i posjede koje krstjani jo8 dre. Mode se pri tome pomisljati i na neSto vise ili na neSto manje to&nu obavijest kazivaéa zapisi- vaéu, ili na nesto vige ili manje totan zapis (pa i na prepisivanje zapisa kroz vise popisa), no obavijesti te vrste mogle su postojati i mogu imati ulogu u sklopu éitava pitanja. Trebalo bi medu ostalim pomigljati i na nadimke za pojedince, za obitelji i za grupe Ijudi. «© V. Skarié, Popis bosanskih spahija iz 1123. (I7L1.) godine, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini XLII, Sarajevo 1930, 42, 45. “© T. Okié, n. dj., 122 (usp. i prema nap. 33). © M. S, Filipovié, Visotka nahija, Srpski etnografski zbornik XLIII, Beograd 1928, 281, 435, te 198, 610, 621, 629 (pod KrSéan bukvom izvire TrS¢anska rijeka); za toponim’Kr8¢anica usp. i: P: Andelié, Der urbanistische Komplex des mittelalterli- chen Visoki in Bosnien, Balkanoslavica 8, Beograd 1979, 104105; autor dr#i da se taj naziv mora protumaéiti kao oznaka 2a mjesto na kojem je stajala kuéa bosan- skih redovnika — »krstjanac. “ Dosadasnja mi8ljenja donosi J, Sidak, n. dj., 333-334, 351, (309). “© M, Hadtijahié, n, dj., 462463. Na svoje pitanje: »Kakav dakle ima smisao Sto se u defterima uopée pojavljuju krstjani’?« (str. 463), autor trai odgovor u rje- Senjima koja se titu Crkve bosanske i njezinih prava na posjedovanje zemljista (str. 463466). Pretpostavlja da je ta Crkva mogla steci pod turskom upravom legi- timnost, a tada bi se s njenim posjedima postupalo jednako kao i s posjedima Ka~ toliéke i Pravoslavne crkve (str, 465—466). »Krstjanska zemlji8ta, iako privremeno napustena, nisu trebala doci pod udar konfiskacije. To se moralo zabiljeziti i u def terima. Tu vjerojatno lezi i pravni smisao isticanja svojstva »krstjanske« zemlje u defterima« (str, 466). Pitanje koje je M. Hadzijahic postavio sastoji se zapravo u to- me: ili pojavijivanje »krstjanac u defterima ima smisla, a tada taj smisao valja na-

You might also like

• Enver Imamović - Tvrtko I, Kralj Bosne PDF

  

  Document8 pages

  Enver Imamović - Tvrtko I, Kralj Bosne PDF

  Wilhelm Felix

  No ratings yet
• Enver Imamović - Bošnjaci I Ljiljan

  

  Document11 pages

  Enver Imamović - Bošnjaci I Ljiljan

  Wilhelm Felix

  No ratings yet
• 95 Teza Martina Luthera

  

  Document7 pages

  95 Teza Martina Luthera

  Wilhelm Felix

  No ratings yet
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• Bosanski Fratri PDF

  

  Document4 pages

  Bosanski Fratri PDF

  Eldar Sulejmanovic

  No ratings yet
• Engleska U Doba Tjudora

  

  Document15 pages

  Engleska U Doba Tjudora

  Wilhelm Felix

  0% (1)
• Hasan Kafija Pruščak - Svjetlost Spoznaje Temelja Vjere

  

  Document340 pages

  Hasan Kafija Pruščak - Svjetlost Spoznaje Temelja Vjere

  dibekh

  100% (1)
• Pojam I Zadaci Kritike Izvora

  

  Document2 pages

  Pojam I Zadaci Kritike Izvora

  Wilhelm Felix

  No ratings yet
• Ustav TK

  

  Document16 pages

  Ustav TK

  Wilhelm Felix

  No ratings yet
• Idealistička Historiografija

  

  Document2 pages

  Idealistička Historiografija

  Wilhelm Felix

  No ratings yet
• Toni Milanović - Kriza 1980-Ih U Jugoslaviji I Međunarodni Pogledi

  

  Document8 pages

  Toni Milanović - Kriza 1980-Ih U Jugoslaviji I Međunarodni Pogledi

  Wilhelm Felix

  No ratings yet
• Afganistan 1979. I Titova SMRT

  

  Document19 pages

  Afganistan 1979. I Titova SMRT

  Marko Yankovic

  No ratings yet
• Raspad Jugoslavije

  

  Document67 pages

  Raspad Jugoslavije

  Borivoje Milosevic

  No ratings yet
• Semberija Knjiga

  

  Document393 pages

  Semberija Knjiga

  Dzemal Skrebo

  100% (1)
• Jugoslovenska Politička Emigracija PDF

  

  Document12 pages

  Jugoslovenska Politička Emigracija PDF

  Wilhelm Felix

  No ratings yet