Izdava

BONJAKA ZAJEDNICA KULTURE

PREPOROD BIH
SARAJEVO
Za izdavaa
DR. SENADIN LAVI, predsjednik
Suizdava
BONJAKA ZAJEDNICA KULTURE
PREPOROD BIJELJINA/JANJA
BIJELJINA
Urednik
JUSUF TRBI
Priprema
MIRZA JUNUZOVI
Lektor
SAMER EL CHEKH
Tehniko ureenje
DAMIR RIBI
EMIR AHMETOVI
tampa
OFF-SET Tuzla
Za tampariju
SADIKA MURI, direktor

SEMBERIJA
KROZ VIJEKOVE
Zbornik radova sa naunog skupa
Batina i naslijee Semberije

Bijeljina 2012. godine

PREDGOVOR

Potovani itaoci

Pred vama je knjiga koja govori o istoriji Semberije, tanije : o nekim
periodima i pojavama, o ljudima i obiajima, o zajednikom ivotu, o nastajanju i
razvoju naselja, doseljavanju stanovnitva, ratovima i stradanjima, dakle, o onome
to se deavalo u vremenima koja su ostala za nama, a to do danas nije bilo dovoljno
poznato, ili je bilo sasvim zaboravljeno. Istorija je na brdovitom Balkanu ve odavno
postala tijesto koje vjete ruke ideologa i politiara mijese po sopstvenoj elji i
potrebama doktrine koju zastupaju, pa se ini da sve to se desilo, od najstarijeg doba
do danas, ima barem dva lica, da je sve moglo biti i ovako i onako, da je sve to magla i
mrak u kojem se ne zna ko je ko, ta se zbilja dogodilo, ko je ta poeo, a ko zavrio. I
ini se da dananja suprotstavljenost nacionalnih vizija see do najdaljeg vremena, pa
jo nije jasno ko je ovdje bio prije Slavena, a ko poslije, ni iji su tadanji nadgrobni
spomenici, ni iji su vladari bili, ni ko se za ta borio. Pogotovo to vai za doba
vievjekovne turske vladavine na ovim prostorima, koja je iza sebe ostavila naciju to
batini porijeklo i istoriju starih dobrih Bonjana. Nakon osloboenja od Turaka novi
vladari su pretvorili u prah i pepeo sve to je od Turaka ostalo, od damija i kua, do
mislilaca, umjetnika i njihovih djela i svakog civilizacijskog dometa toga vremena,
sve je baeno u duboku tamu ljekovitog zaborava. Ostali su samo Bonjaci, ljudi
iznikli iz ovoga tla, kojima je, zbog tue vladavine, uskraeno pravo na sopstvenu
istoriju, na sopstvenu naciju, na dravu, na ivot, na kolektivno pamenje. Progonjeni
sa teritorija na kojima su Turci imali vlast, stijenjeni u bosanskim gudurama, vezani
oko vrata lancima podozrenja i mrnje, dobri su se Bonjani povukli u sebe, u svoju
tjeskobu, u svoju samou, ekajui da jednom svane i neki drugaiji dan. Vukui svoj
kamen tekom strminom od sabaha do jacije, od danas do sutra, od jednog progona do
drugog, od jedne smrti do druge, od jednog do drugog, treeg i ko zna kojeg stradanja,
oni se svikoe na sudbinu, pa su mirno gledali kako ih rijeka nosi. A kad su na kraju
dvadesetog vijeka shvatili da im prijeti potpuni nestanak, dooe malo sebi, pa spasie,
bar za neko vrijeme, i sebe i ono malo drave koja im preostade. A dokle e, ne zna se.
I onda vidjee da su im ukrali istoriju i sjeanje i da o samima sebi skoro
nita i ne znaju. Iz mraka prolosti poee polako da iskrsavaju istine, dugo sakrivane
i ubijane, i onda shvatie da su zaboravili sami sebe, da su prespavali dobar dio svoje
prolosti, i da sada moraju traiti to to su pogubili.
Ali, prije toga valja pobijediti dugo njegovanu bonjaku utnju, naviku
da se glava sakriva iza tarabe, da se eka i ne djeluje, valja savladati tradicionalni
nedostatak interesa za organizovanje, za institucionalni rad, za zajedniko dobro, za
pisanje i stvaranje, valja probuditi glad za istorijom, da bismo otkrili ono to otvara
budunost. Bijeljinski Bonjaci vijekovima nisu nita pisali o sebi, nisu zabiljeili ni
trunku od onoga to su radili, preivljavali, stvarali, dobijali i gubili, ni jedno zrnce
vremena nisu sauvali na papiru, a zna se da samo rukopisi ne gore. I kad je vihor
rata protiv nae domovine opustoio i ovaj kraj, a ostalo dovrili novi krojai istorije,
izgledalo je da Bonjaka ovdje, zapravo, nije ni bilo, da je itava njihova prolost
pustinja koju tek treba otkrivati i zapisivati.

Bonjaka zajednica kulture Preporod, osnovana 2003. godine, prihvatila

je da na svoja nejaka plea natovari taj teret, da pokua danas ostaviti tragove onoga
to je bilo, da danas stvori svjedoke onoga ega vie nema. O tome ete itati na kraju
ove knjige.
Dakako, istraivanje prolosti je sloen posao koji, u konanici, ne trpi
podjele. Jer, prolost pripada podjednako svima to su iznikli iz ovoga tla, svima koji
su ovdje bili, jesu i bie, kao to crkva Notre Dame ili Aja Sofija pripadaju batini
svih ljudi svijeta. Pogotovo je to potrebno ovdje, gdje svi ideoloki centri imaju
sopstvenu sliku istorije i sopstvene istine, pa je samo nepristrasno, objektivno i od
ideologije osloboeno miljenje sposobno da sve dijelove mozaika prolosti sastavi u
jedinstvenu sliku.
A zbirka rukopisa koja je pred vama nastala je od radova predstavljenih na
naunom skupu koji je, pod nazivom Batina i naslijee Semberije, odran u Bijeljini
14. decembra 2011. godine. Neizmjernu zahvalnost za taj nesvakidanji poduhvat
( prvi ovakve vrste u Bijeljini) dugujemo Zavodu za zatitu i koritenje kulturnohistorijskog naslijea Tuzlanskog kantona, posebno Benjaminu Barjaktareviu i
Rusmiru edoviu, koji su organizovali sve svoje snage da nam pomognu. Zahvalni
smo na podrci i Bakiru Izetbegoviu, lanu Predsjednitva BiH, i Adilu Osmanoviu,
ministru za raseljene osobe i izbjeglice Federacije BiH, kao i naelniku optine
Bijeljina Mii Miiu.
Temu za svaki rad izabrali su uesnici, pa ne oekujte uobiajenu knjigu
istorije. To je zbirka radova o razliitim pojavama, vremenima i ljudima, i sve to
moe posluiti buduim istraivaima, ali i nepristrasnim itaocima koji e, nadajmo
se, nai na ovim stranicama i neto to do sada nisu znali i to e im biti vano.

Jusuf Trbi

OD PRAHISTORIJE
DO DANANJIH DANA

Edin AKOVI, prof.

PROSTOR SEMBERIJE U PRAHISTORIJSKOM I

ANTIKOM RAZDOBLJU

Saetak: Zahvaljujui svojim iznimno povoljnim prirodno-geografskim
uvjetima i geoprometnom poloaju, Semberija je bila naseljena od najstarijih
vremena. Ravniarski kraj i plodno tlo su privukli zemljoradnike zajednice mlaeg
kamenog doba, te je ovdje osnovan niz neolitskih naselja, koja, u kulturnom pogledu,
pripadaju istonobosanskoj varijanti vinanske kulture. U razdoblju eneolita,
najizrazitija kulturna pojava je badenska kultura, a zabiljeeni su i tragovi kostolake
i vuedolske kulture. Postoje i nalazi iz ranog bronanog doba, ali su nedostatni za
kulturno odreenje, dok u srednjem i kasnom bronanom dobu Semberija ulazi u krug
kulturne grupe Barice-Greani, sa kojom na tlu sjeverne Bosne zapoinje period
polja sa arama. ivot se ovdje nije prekidao ni tokom haltatskog perioda, u kojem
je zapaena pojava ratnikih grobova s prilozima, a haltatske skupine postupno
bivaju integrirane u latenski kulturno-civilizacijski krug, sa kojim ovi prostori ulaze u
protohistorijsko razdoblje. Pod rimsku vlast Semberija je dospjela tokom Panonskog
rata (Bellum Pannonicum), 12.-11. god. p.n.e. i najvjerovatnije je uvrtena u okvire
peregrinske civitas Amantinorum et Sirmiensis, da bi kasnije ula u municipalne okvire
Sirmija, koji izrasta u jedan od glavnih urbanih centara ovog dijela Rimskog carstva.
Semberskim su podrujem vodile trase znaajnih putnih pravaca magistrale SiscijaSirmij i ceste od Argentarije do Sirmija, to je dodatno uvjetovalo izraen proces
akulturacije, romanizacije i urbanizacije, koji je ostao izraen sve do kasne antike i
vremena seobe naroda.
Kljune rijei: Semberija, prahistorija, arheoloka nalazita, kulturne grupe,

antika, romanizacija, urbanizacija.

Geografsko podruje koje nazivamo Semberijom oduvijek je predstavljalo
oblast pogodnu za ivot ljudskih populacija, zahvaljujui povoljnim prirodnim
uvjetima, ali takoer i svom geoprometnom poloaju. Semberija je sa sjevera omeena
Savom, a sa istoka rijekom Drinom. Kad kaemo omeena, to za stariju prolost treba
shvatiti uvjetno: u prapovijesna vremena rijeke su puno ee bile faktor povezivanja
negoli razdvajanja; dolinama rijeka su vodile prirodne komunikacije, kojima su
se kretali ljudi, robe i ideje. Du rijeke Save je tekao jedan od glavnih prirodnih
komunikacijskih pravaca stare Europe, dok je dolina Drine u dalekoj prolosti
takoer bila jedna od prirodnih prometnica, koja je povezivala panonski prostor sa
unutranjou Balkana. Na taj nain, u geografskom smislu, Semberija je bila otvorena
prema panonsko-karpatskom bazenu, ali i povezana sa oblastima na jugu, te se tu od
starih vremena dodiruju, susreu i proimaju razliiti kulturni izrazi i utjecaji bilo
da se radilo o procesima dugotrajne i mirne kulturne transmisije i akulturacije, bilo da
je rije o naglim i slojevitim promjenama, kakve su nastajale zbog ratnikih prodora i
migracionih kretanja, u pojedinim nemirnim i burnim periodima.

11


Arheoloka istraivanja na podruju Semberije su dosta rano zapoela. Prvi
nalazi sa ovoga prostora zabiljeeni su jo krajem XIX stoljea, kada su rimske starine
u tadanjem bijeljinskom kotaru zainteresirale Carla Patscha, strunjaka za antiko
razdoblje u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. On je ovdje vrio terenska istraivanja
i rekognosciranja, zabiljeivi interesantne podatke o brojnim lokalitetima, od
kojih su neki u meuvremenu i nepovratno propali. No, poslije Patscha, pa sve do
iza Drugoga svjetskog rata, nije bilo znaajnijih istraivakih zahvata. Tek kasnih
1950-tih, tada mladi arheolog Zdravko Mari koji kasnije izrasta u jednog od
najznaajnijih strunjaka za razdoblje eljeznog doba obilazi niz prahistorijskih
lokaliteta na podruju Semberije, vri rekognosciranja i probna iskopavanja. U
narednim desetljeima, glavni je nositelj istraivanja prapovijesti i antike na podruju
Semberije bio Muzej istone Bosne u Tuzli, kao regionalna muzejska institucija. U
tom su razdoblju u vie navrata vrena terenska istraivanja i rekognosciranja, a na
nekim lokalitetima i manja iskopavanja, kojima je rukovodila Milica Kosori, kustosarheolog Muzeja. U isto vrijeme, za prostor Semberije interesirao se i Ivo Bojanovski,
jedan od najveih bosanskohercegovakih istraivaa antike, u okviru svojih studija
o rimskim cestama. Znaajno je spomenuti da od 1972. godine u Bijeljini djeluje
zaviajna muzejska zbirka, koja vremenom prerasta u Muzej Semberije, zahvaljujui
kojem su ouvani brojni nalazi s ovoga podruja.
Ipak, uprkos prilino velikom broju otkrivenih i evidentiranih arheolokih

nalazita, te dugogodinjem interesu znanstvenika za najstariju prolost ovoga prostora,
moe se konstatirati da je Semberija jo uvijek arheoloki nedovoljno istraena.
Na malom broju lokaliteta vreni su obimniji istraivaki radovi, a sistematska
iskopavanja i multidisciplinarni pristup su potpuno izostali. Zbog toga su i saznanja
dobivena na osnovu dosadanjih radova nerijetko oskudna i nesigurna. Topografija i
prostorni raspored, naselja sami po sebi dosta govore, posebno sa stanovita okoline
i predione arheologije, ali kada je sembersko podruje u pitanju, teko da nam mogu
biti od koristi u izvoenju zakljuaka. Naime, okoli se ovdje u prolosti dosta
mijenjao, sve do recentnih vremena. Pored toga to su uvjetovale komunikacijsku
otvorenost prostora Semberije (kao i cijele sjeveroistone Bosne), Sava i Drina su,
kao dvije velike i vodom bogate rijeke, u prola vremena znatno utjecale na okoli i
ivote ljudi u njihovoj blizini. To se posebno moe kazati za Drinu, koja izbijajui iz
uske rijene doline kod dananjeg epka tee dalje irokom aluvijalnom ravnicom
(sembersko-mavanskom makroplavinom), koju je u davna vremena i stvorila svojim
radom i nanoenjem materijala. Kao silovita rijeka, Drina intenzivno erodira obale,
stvarajui meandre, rukavce, sprudove, ade i mrtvaje, pomjerajui korito i mijenjajui
pravac svog toka. Ue Drine je u dalekoj prolosti bilo znatno istonije nego danas,
u pravcu apca, kao to je i tok Save bio neto junije. Pomjeranjem Drine ka zapadu
i nanoenjem rijenog materijala, korito Save je potiskivano ka sjeveru. Pri viem
vodostaju ovih dviju rijeka, one esto nisu mogle primiti vodu iz svojih pritoka, koje
su se potom razljevale iz korita i plavile okolni ravniarski teren, stvarajui bare i
velike povrine zamovarenog zemljita. Takav okoli preovladavao je u Semberiji
sve do pred kraj XIX stoljea, kada su poduzeti obimni radovi na regulaciji vodotoka

12

i isuivanju movara iako su moda jo i Rimljani neto na tom planu inili. U

svakom sluaju, ove su injenice uvjetovale zadravanje ljudi na neto uzdignutijim
terenima, viim terasama pored rijeka i tzv. gredama, iznad poplavnog podruja Save,
Drine i njihovih rukavaca i pritoka.
*

Najstariji tragovi ivota ljudi na prostoru Semberije potjeu iz neolita,
odnosno mlaeg kamenog doba i to njegove srednje i mlae faze, od poetka V
milenija p.n.e. pa do sredine IV milenija p.n.e. Za sada u Semberiji nisu pronaeni
nikakvi materijalni tragovi iz starijeg razdoblja, paleolita, koje je trajalo do konca
ledenog doba (tj. do prije neto vie od 10.000 godina). Brojni materijalni tragovi
prisustva paleolitskih lovaca i sakupljaa kako onih starijih, neandertalaca, tako i
ranih modernih ljudi pronaeni su na prostoru sjeverne Bosne, preteno u dolinama
rijeka Usore i Ukrine, ali kada je oblast izmeu Bosne i Drine u pitanju ti nalazi su
veoma rijetki: evidentirana su svega dva lokaliteta na graanikom podruju, te jedan
na kalesijskom, to je u oba sluaja jako daleko od Semberije.

Kada je rije o neolitu sjeveroistone Bosne i irih krajeva u donjim tokovima
Save i Drine, najstarija kulturna manifestacija je bila starevaka kultura (Garaanin,
1979: 115-143), nazvana tako po eponimnom nalazitu u Vojvodini. Nositelji ove
kulture, koja se javlja u VII mileniju p.n.e. i koja se odlikovala vjetom keramikom
industrijom, bile su zemljoradnike zajednice koje su osnovale brojna naselja u
ravniarskim predjelima, uz tokove rijeka, ali i dublje u unutranjosti. Vei broj
lokaliteta sa ostacima starevakih naselja otkriven je u susjednoj Slavoniji, a to se
tie sjeveroistone Bosne do danas je prisustvo starevake keramike ustanovljeno
jedino na poznatom neolitskom nalazitu u Gornjoj Tuzli (ovi, 1961: 81-88 i 108112; 1976: 17-18; Benac, 1964: 30-33). Slojevi starevake kulture su u pravilu
relativno tanki. Dri se da su nositelji ove kulture boravili na jednome mjestu, bavei
se motiarskim poljodjelstvom, onoliko koliko im je to plodnost zemlje doputala
kada bi iscrpili zemlju, kretali su se dalje. To je ujedno i objanjenje za disperziju ove
kulture na velikom geografskom podruju (ovi, 1976: 17).

Kada je prostor Semberije u pitanju, za sada nema tragova naseljenosti u
starijoj fazi neolita, iako starevaki nalazi ovdje s obzirom na poziciju naselja
u Gornjoj Tuzli, koje su, po svoj prilici, naselile populacije sa panonskih prostora
ne bi iznenadili. No, isto je tako mogue da je itavo to podruje bilo pusto, sve
do mlae faze neolita, kada su ovdje osnovana dosta brojna naselja jedne nove
kulturne manifestacije vinanske kulture, nazvane tako po najstarijem otkrivenom
nalazitu u Vini, na desnoj obali Dunava, desetak kilometara nizvodno od Beograda.
Ova se neolitska kultura rasprostirala znaajnim dijelom jugoistone Europe (od
srednjeg Potisja na sjeveru do Skopske kotline na jugu, odnosno od Sofijskog bazena
na istoku do rijeka Usore i Bosne na zapadu), te predstavlja jednu od najvanijih
pojava u prahistoriji ovoga kontinenta. Vinanska se kultura u sjeveroistonoj Bosni
javlja jo u srednjem neolitu, a svoj vrhunac doivljava tokom kasnog neolita; na

13

ovome prostoru, ona se razvija u jednoj perifernoj, osiromaenoj varijanti, sa nekim

specifinostima u materijalnoj kulturi (Benac, 1957: 209-211; 1961: 39-78; 1964: 3339; 1964a: 129-149; ovi, 1961: 79-139; Garaanin, 1979: 191-192; Marijanovi,
1988: 183). Najznaajnija njena nalazita su Gornja Tuzla i Varo u Koraju, zatim
Dobrovac kod elia, Gradina u Gornjoj Slatini kod Bosanskog amca, Gradi u
Matiu kod Oraja, nalazite u centru dananje Tuzle, Koria Han kod Graanice, te
lokaliteti u Ularicama, evarlijama, ijama i Kaloeviu, izmeu Doboja i Tenja. U
ovu skupinu spada i desetak do sada otkrivenih lokaliteta na podruju Semberije.

Najvea neolitska aglomeracija na semberskom podruju nalazila se na
podruju sela Batkovia i Ostojieva, gdje su arheoloki ustanovljena ukupno etiri
lokaliteta Gradac i Poljoprivredno dobro u Batkoviu, te Veliki i Mali Gradac u
Ostojievu. Naselja su bila smjetena uz potok Bistrik, jedno drugome u blizini. Na
lokalitetu Gradac u Batkoviu ustanovljen je kulturni sloj debljine do dva metra,
sa dva graevinska horizonta i velikim obiljem pokretnog arheolokog materijala.
Na susjednom Poljoprivrednom dobru, kulturni sloj je bio dosta tanji (oko 0,5 m)
i u vrijeme otkria ve znatno oteen poljskim radovima. Lokaliteti Veliki i Mali
Gradac, dva niska breuljka u Ostojievu, jedan pored drugoga, takoer kriju ostatke
neolitskog naselja. Na Malome Gradcu kulturni je sloj debeo oko 1,2 m, a na Velikom
i do 2 metra (Kosori-Stalio, 1967: 21-27; Kosori, 1982: 126-128; ALBiH, II,
1988: 88, 90, 94 i 98). Osim spomenutih nalazita, ostaci naselja iz razdoblja neolita
ustanovljeni su i na lokalitetima Oraje u Patkovai i Mijaljkua u Donjoj aavici
(ALBiH, II, 1988: 94-95), zatim na lokalitetu olakovaa u Golom Brdu (ALBiH,
II, 1988: 90), te lokalitetu Babia Brdo u selu Glaviice (Kosori, 1979: 173), a tu
je i sluajni nalaz neolitske kamene sjekire na lokalitetu Lug u Vranima (ALBiH, II,
1988: 94).
Iskopavanja na spomenutim lokalitetima i obilje pokretnih nalaza

omoguavaju nam da dosta pouzdano rekonstruiramo sliku o svakodnevnom ivotu
stanovnika neolitskih naselja ovoga kraja. Osnovna grana njihovog privreivanja
bila je zemljoradnja kao i kod drugih neolitskih zajednica. Na to, izmeu ostalog,
upuuju i kameni rvnjevi pronaeni na Velikom Gradcu (Ostojievo) i Gradcu u
Batkoviu, kao i nalazi pitosa jame za skladitenje ita u Glaviicama. Sudei po
nalazima ivotinjskih kostiju, zastupljeno je bilo i stoarstvo, te lov i ribolov. Dobar
dio prostora Semberije u ono doba je bio prekriven gustom hrastovom umom, sa
dosta divljai, a u brojnim barama, rijenim rukavcima i potocima bilo je obilja
ribe i koljkaa. Od koljki se izraivao nakit, a od rogova lovljenih jelena razna
orua i drugi predmeti. U ribolovu su koritene mree, od kojih su nam se do danas
sauvali samo utezi od peene zemlje, a manji primjerci takvih utega koriteni su
za tkalake stanove. Na neolitskim naseljima sjeveroistone Bosne takvi su nalazi
redovita pojava. Na svakom nalazitu pronaen je velik broj primjeraka sitnog orua
od kremena, izraenog tehnikom okresivanja (razliiti sjekai, strugalice, noii, vrci
strijela, itd.), kao i dosta kremenih jezgri i odbitaka, koji pokazuju da se izrada odvijala
u samim naseljima. No, vee orue od kamena, oblikovano uz upotrebu tehnike
glaanja, poput masivnih kamenih sjekira za sada je dosta rijetko na semberskim

14

neolitskim nalazitima, iako je njegova pojava na drugim lokalitetima sjeveroistone

Bosne dosta uestalija. Vjerovatno je uzrok tome nedostatak kvalitetnog kamenog
materijala, podesnog za izradu takvog orua, kako to i M. Kosori zakljuuje (1967:
24). Zbog toga su ljudi pribjegavali upotrebi drugih, njima dostupnih materijala na
Gradcu u Batkoviu su tako otkrivene dvije eki-sjekire, izraene od kosti, odnosno
jelenjeg roga. Svojevrstan izuzetak predstavljaju sjekire izraene od mehkih vrsta
kamena, na spomenutom nalazitu, koje su kao takve bile nepodesne za uporabu. Ima
pretpostavki da su one sluile u votivne svrhe (Kosori, 1967: 24).

Uope, stanovnici neolitskih sela mogli su zadovoljiti gotovo sve svoje
potrebe u okviru vlastite zajednice od proizvodnje hrane, orua i oruja, keramikih
posuda, tkanine i odjee, pa sve do izgradnje nastambi. A kada je o njima rije, gradile
su se etvrtaste kue od drvenih stubova i kolja pobodenog u zemlju, sa ispunom od
pletera oblijepljenog pjeskovitom ilovaom. To nam svjedoe i ostaci kunog lijepa,
odnosno ulomaka fasade zidova, sa ije se unutarnje strane prepoznaju otisci drvene
konstrukcije. Pod u kuama je bio od nabijene zemlje, a krov od nekog lakeg materijala
slame ili trske. Kue su bile mahom jednodijelne, sa ognjitem ili kalotnom pei u
sredini, oko kojeg se odvijao sav ivot. Zbog takve arhitekture, poari su u neolitskim
naseljima bili stalna opasnost i esto su u njima stradale i pojedine kue, i itavo
naselje. Bio je to oito sluaj i u naselju na Velikom Gradcu u Ostojievu, na kojem su
kue iz oba ustanovljena graevinska horizonta meu kojima, inae, nije bilo vee
hronoloke razlike stradala u poaru (Kosori, 1982: 126-127; 2001: 7).

Keramiki materijal pronaen na spomenutim neolitskim lokalitetima u
Semberiji pokazuje tipine odlike tzv. istonobosanske varijante vinanske kulture
i potpuno odgovara ostalim neolitskim nalazitima sjeveroistone Bosne. Posude su
uglavnom bikoninog i koninog oblika, sa ravnim, rairenim i uvuenim obodom,
a pronaeni su i poznati vinanski pehari na visokoj nozi, te sudovi sa zailjenim
(konusnim) nogama, jedna od specifinosti spomenute regionalne varijante u
sjeveroistonoj Bosni, inae nepoznata u drugim oblastima rasprostiranja vinanske
kulture. Najei su kanelirani ornamenti, a neke su posude ukraene naljepljivanjem
plastine trake, kao i glaanjem, te bojenjem.
*

Neolitska naselja sjeveroistone Bosne egzistirala su sve do sredine IV
milenija p.n.e., nastavljajui svoj tradicionalni nain ivota i djelatnosti i u vremenu
u kojem je, u istonim dijelovima Balkanskog poluotoka ukljuujui i arita
vinanske kulture blie tim krajevima - ve procvalo rudarstvo i metalurgija bakra,
najavljujui dolazak novog prahistorijskog razdoblja eneolita, u kome su nain
ivota, ekonomika i socijalna struktura doivjeli temeljitu preobrazbu. Eneolitsko je
doba obiljeeno i postupnim pokretima stoarskih populacija Protoindoeuropljana i
njihovih kultura, s prostora junoruskih stepa ka podunavsko-karpatskom bazenu.
Bilo je to i vrijeme klimatskih promjena, u prijelazu iz atlantika u subboreal, kada
je zavladao hladniji i suniji period, te su se i stepski prostori irili na raun uma i

15

obradivih povrina. Protoindoeuropska pomjeranja su pogaala neolitske zajednice

koje su im se nale na putu, te su neke od njih bivale i unitene, a najvei se dio i sam
prilagodio novim uvjetima, usvojivi stoarski i nomadski nain ivota. Javljali su se
i novi, hibridni kulturni izrazi, poput badenske kulture, jednog amalgama razliitih
keramikih stilova i oito mjeavine heterogenih populacija, koje su bile izuzetno
pokretljive i koje su spomenutu kulturu proirile golemim prostranstvom srednje i
jugoistone Europe.

U svom ve formiranom obliku badenska kultura prodire i na sjevernobosanske prostore, ukljuujui i Semberiju. Na ovom je prostoru arheoloki
ustanovljeno vie lokaliteta sa tragovima te kulture, dok vinanska kultura iezava.
Ranije se u arheolokoj literaturi dralo da je prodor badenske kulture bio nasilan, te
da su prve skupine njezinih nosilaca prethodno spoznavi bakreno oruje, jahanje
konja i ratnike vjetine upadale u dananju sjeveroistonu Bosnu, pljakajui i
unitavajui mirno neolitsko stanovnitvo, pri emu su sva velika i dugotrajna
vinanska naselja nestala priblino u isto vrijeme (ovi, 1976: 75). No, taj proces,
po svoj prilici, nije bio tako brz, niti se tako naglo odvijao; pljake i pustoenja je
moda i bilo, ali takoer i mirnih pomjeranja novih populacija, koje su zaposjedale
nova podruja u ovim krajevima, osnivajui svoja naselja. Novi kulturni izrazi su se
irili i na taj nain, i meusobnim kontaktima, i na razne druge naine, tako da su se,
kroz dui niz godina i desetljea, kroz vie generacija, nositelji vinanske kulture
kao, uostalom, i drugih neolitskih kultura na ovom prostoru i sami prilagoavali
duhu vremena, usvajajui eneolitski nain ivota i privreivanja, te odlike duhovne i
materijalne kulture. Po svoj prilici, takav se dugotrajan proces prilagodbe odvijao i u
sjeveroistonoj Bosni, pa i u Semberiji.
Kada je Semberija u pitanju, u ovoj je zemljopisnoj regiji arheoloki

identificiran vei broj lokaliteta s nalazima badenske kulture. Lokalitet Brdo, u selu
Dvorovi, najpoznatiji je od njih. Radilo se o telu, visine oko 2 metara, sa brojnim
nalazima badenske keramike, zatim komadima kunog lijepa (neki s uoljivim
otiscima zidne konstrukcije od prua), te primjercima obraenih kremenica
(Mari, 1961: 43-45; Kosori, 1965a: 91-92). Keramika sa Brda se moe povezati
sa materijalom odgovarajuih nalazita s druge strane rijeke Save, poput onoga u
Bapskoj (Benac, 1964: 135). Na lokalitetu Brodi, u istome selu, takoer su otkriveni
fragmenti badenske kulture, a Zdravko Mari, koji je vrio rekognosciranje terena u
Dvorovima, pretpostavlja da je badensko naselje moglo postojati i na lokalitetu Humke,
zbog topografske slinosti sa Brdom (Mari, 1961: 45-46). Naselje sa materijalnim
ostacima badenske kulture otkriveno je i na lokalitetu Njive kod Patkovae (Kosori,
1978: 17), a istoj kulturi pripada i mlai sloj ve spomenutog nalazita Veliki Gradac u
Ostojievu (Kosori, 1982: 127). Sluajni nalazi keramike na podruju samoga grada
Bijeljine takoer se svrstavaju u badensku kulturu (ALBiH, II, 88), a njoj, po svome
obliku i ornamentici, pripada i jedna konina posuda iskoritena kao ara, pronaena
na lokalitetu Rapanovi Polje, izmeu Dvorova i Trijenice, gdje su, inae, utvreni
ostaci vieslojnog prahistorijskog naselja (Kosori, 1982: 121 i 123). Istom krugu
moda pripadaju i ostaci ara na lokalitetu Oraii u selu Batkovi, na mjestu gdje se
kasnije razvilo ranosrednjovjekovno naselje (remonik, 1970: 151-152; ALBiH, II,
95).

16


Nalazi badenske kulture u Bosni i Hercegovini sugeriraju da ona u nau zemlju
prodire u svom ve oformljenom obliku, s podruja Slavonije, gdje su egzistirala
brojna badenska naselja. Nalazi iz Semberije se mogu svrstati u stariju fazu njezina
prodora, dok bi mlau inili nalazi sa uzvienja Vinogradine, u evarlijama kod Doboja
(Benac, 1979: 22). U sluaju Semberije ostaje nejasno je li se tu radilo o prodoru
populacije nositelja badenske kulture, ili pak usvajanju badenskih kulturnih elemenata
od dotadanjih nositelja kasnoneolitske vinanske kulture. Kao to je spomenuto, u
naoj se ranijoj arheolokoj literaturi prodor i ove, i drugih prapovijesnih kultura,
obino tumaio u svezi s migracionim kretanjima populacija nositelja dotinih
kultura, pri emu se prividno nagli nestanak neke starije kulturne pojave interpretirao
kao unitenje, nestanak ili, u najboljem sluaju, asimilacija njezinih nositelja. To je
bilo u skladu sa tada dominirajuom kolom Kossina-Childeove kulturno-historijske
arheologije, kod koje su se arheoloke kulture i njihove specifinosti najee tumaile
kao odrazi etniciteta, uz naglaena difuzionistika objanjenja kulturalnih promjena.
Spominjemo to iz razloga to se i interpretiranje nalaza s podruja Semberije odvijalo
u tom duhu.
Bez namjere da ulazimo u detaljniju elaboraciju, treba kazati da se takav

pristup u suvremenoj arheolokoj znanosti smatra ve odavno prevazienim. Niti
jedna arheoloka kultura i kulturna grupa ne odraava nuno etniki identitet njezinih
nositelja, niti je kretanje, prenoenje i disperzija kulturnih elemenata uvijek posljedica
migracije. U tom smislu, prodor badenske kulture u Bosnu, u prvom redu na prostor
Semberije, ne mora znaiti da su je donijele nove populacije koje su prele Savu,
iako se na ovome stupnju istraenosti ni takva mogunost ne smije iskljuiti. Ipak,
injenica je da se ivot u eneolitskim, badenskim naseljima ovoga prostora odvijao
na veoma slian nain kao i u neolitskim vinanskim, a kada je naselje na Velikom
Gradcu u pitanju, tu se opaa i odreen kontinuitet: eneolitski sloj badenske kulture
nalazi se neposredno iznad starijeg, neolitskog sloja.
Kao to je poznato, na osnovama badenske kulture razvila se kostolaka

kultura, a iz nje, opet, uz utjecaj prodora protoindoeuropskih skupina (nositelja tzv.
stepske kulture) vuedolska kultura, kao najznaajnija eneolitska manifestacija
u ovom dijelu Europe. Kada je bosanskohercegovaki prostor u pitanju, ovakav
relativno-hronoloki redoslijed i genetski odnos ovih kultura nije uvijek jasno iskazan
(Benac, 1979: passim). Ima sluajeva da se u istim slojevima javljaju nalazi iz razliitih
kultura, to je oito bilo posljedica zadravanja starijih keramografskih elemenata i
u mlaim razdobljima. Kada je semberski kraj u pitanju, nalazi kostolake kulture
ustanovljeni su na lokalitetu Adice u Ostojievu (ALBiH, II, 88), u povrinskim
nalazima keramikih fragmenata, dok se elementi vuedolske kulture prepoznaju i u
nekim keramikim nalazima naenim na razini ve spomenute eneolitske are sa
lokaliteta Rapanovi Polje kod Dvorova (Kosori, 1982: 123).

Kostolakoj kulturi pripadaju i keramiki nalazi sa lokaliteta Jazbine u
Batkoviu (remonik, 1977: 230), a po svom obliku i ornamentici, u istu je kulturu
svrstana i jedna posuda (terina), pronaena prilikom iskopavanja kasnobronanodobne
nekropole na lokalitetu Silajet u Dvorovima, koja je iskoritena u jednom grobu

17

umjesto are (Kosori, 1965: 83-90). Tanije, spaljeni ostaci umrle osobe poloeni
su na zemlju i poklopljeni posudom okrenutom dnom na gore to je pogrebni ritus
primijenjen na cjelokupnoj nekropoli i brojnim drugim nekropolama slinog tipa, koje
pripadaju kulturnoj grupi Barice-Greani, a nju od kostolake kulture u hronolokom
pogledu razdvaja gotovo itav milenij. Bez obzira to je dotini grob, sa zdjelom koju
je M. Kosori identificirala kao kostolaku prostorno poneto izdvojen u odnosu na
nekropolu, ovaj nalaz jo uvijek izaziva odreene nedoumice.
*

U drugoj polovici III milenija p.n.e. dolo je do raspada velikog vuedolskog

kulturnog kompleksa, pod novim posljednjim migracionim prodorom stepskih
populacija sa istoka. Regionalne varijante vuedolske kulture na irem prostoru
zapadnog Balkana tada su postale supstratom na kome su se oformile nove kulture
i kulturne grupe, koje hronoloki ve pripadaju ranom bronanom dobu. No, kada
je sjeveroistona Bosna u pitanju, period ranog bronanog doba je veoma slabo
osvijetljen. Na vieslojnom nalazitu u Gornjoj Tuzli ustanovljeno je prisustvo
keramike sa elementima moriko-mokrinskog kulturnog kompleksa (ovi, 1984:
105; 2010: 279), koji se prostirao na podruju dananje Vojvodine, ali ta pojava je
jo uvijek izolirana, s obzirom na prostorni hijatus izmeu Gornje Tuzle i ostalih
nalazita spomenute kulture. Prisustvo ranobronanodobne keramike utvreno
je na jo nekim nalazitima ove regije, poput Koria Hana u Graanici ili Luga u
Kakmuu pod Ozrenom (Kosori, 1980: 111), pa tako i u Semberiji, na podruju sela
Dvorovi (ALBiH, II, 93; Mari, 1961: 47). Ipak, svi ti izdvojeni nalazi za sada ne
nude mogunost blieg odreivanja kulturne pripadnosti ovoga prostora. Moda e
neka budua istraivanja izmijeniti tu sliku, ali se u ovom trenutku stjee dojam da je
prostor sjeveroistone Bosne tokom ranog bronanog doba bio dosta slabo naseljen,
te da postojee lokalitete moda moemo vezati uz povremena zadravanja razliitih
stoarskih populacija, koje su se kretale irim prostorom oko Save. Iz tog razdoblja
moda potjee i sluajni nalaz kamene sjekire sa lokaliteta Begov put Vrbovae
u Bosanskoj Rai, iji neto razvijeniji oblik, nalik na sjekire izraivane od metala,
ukazuje na eneolitski period ili rano bronano doba (ovi, 1957: 249).

Stanje se mijenja tokom srednjeg i poetkom kasnog bronanog doba,
kada se na irim prostorima sjeverne Bosne i junih dijelova Slavonije oblikuje i
razvija kulturna grupa Barice-Greani, kao dio jednog ireg kulturnog kompleksa.
Ova je kulturna grupa izdvojena na osnovu nekropola sa specifinim pogrebnim
ritusom: umrle osobe su kremirane u svojoj odjei i sa nakitom, a zatim su njihovi
paljevinski ostaci polagani u plitku grobnu jamu, sa ostacima nakita, te poklapani
keramikom posudom sa dnom okrenutim na gore. U starijoj fazi (1600.-1300. god.
p.n.e.) nad grobovima (i to vie desetaka njih) podizani su tumuli, dok u mlaoj
fazi prevladavaju ravna groblja. Kasnijim istraivanjima u Bosni i Hercegovini i
Hrvatskoj sa nekropoloma ove kulturne grupe povezana je i naseobinska keramika,
ranije svrstavana u tzv. bebrinski tip hatvanskog kompleksa (ovi, 1988: 23; 1988a:

18

60-61; 1988b: 100-102; 2010: 280-283; Kalafati, 2011: 41-63; Kaljanac-akovi,

2009: 78-90.). Analizom keramikih i bronanih objekata zakljueno je da se kulturna
grupa Barice-Greani razvila na autohtonim ranobronanodobnim osnovama, negdje
na prijelazu iz ranog u srednje bronano doba (period Br A2/B1, po Reineckeovoj
srednjoeuropskoj hronolokoj shemi, odnosno oko 1600. godine p.n.e.), pa do kraja
srednjeg, odnosno poetka kasnog bronanog doba (Br D/Ha A, oko 1200. godine
p.n.e.).

Na podruju Semberije otkrivene su dvije nekropole grupe Barice-Greani:
na lokalitetu Silajet u Dvorovima (Kosori, 1965: 83-90), te lokalitetu Crkvine u
Batkoviu (Kosori, 1967: 29-33.). Na obje je uoen tipini pokopni ritus spomenute
kulturne grupe: umrli su spaljeni zajedno u svojoj odjei i sa nakitom (to svjedoe
nagorjeli metalni predmeti), a zatim su ostaci njihovih ugljenisanih kostiju pokopani
u ravne grobove, tako to su poloeni na zemlju i poklopljeni irom zdjelom. S
obzirom na odsustvo tumula, kao i na tipologiju posuda i metalnih objekata, ove
nekropole pripadaju mlaoj fazi kulturne grupe Barice-Greani, u vrijeme kada ona,
po obiljejima materijalne i duhovne kulture, ve pripada irem krugu kompleksa
kulture polja sa arama, izuzetne pojave u europskoj prapovijesti, koja se odlikovala
velikim procvatom metalurgije, trgovine i zanatstva, irei se panonsko-karpatskim
prostranstvima od poetka XIII pa sve do kraja VIII stoljea p.n.e. (Vinski-Gasparini,
1983: passim).

Opa karakteristika koja povezuje razliite grupe kulture polja sa arama
predstavlja spaljivanje umrlih i sahranjivanje njihovog pepela u arama (urnama), u
ravnim grobovima. Tada je i u kulturnoj grupi Barice-Greani naputeno podizanje
tumula, ali su se paljevinski ostaci umrlih i dalje polagali na zemlju i poklapali
posudom sa dnom okrenutim na gore, a nisu stavljani u aru. Borivoj ovi je
spomenutu promjenu unutar kulturne grupe Barice-Greani i njezinu mlau fazu
promatrao kao posljedicu migracija iz srednjeg Podunavlja, pozivajui se na pojavu
kulturnih elemenata karakteristinih za grupu Baierdorf-Velatice, te je drao da su
prodori tih novih populacija preslojili i asimilirali nositelje starije faze kulturne grupe
Barice-Greani (ovi, 2010: 23;). No, u novije je vrijeme ukazano da se pojava
karakteristinih elemenata povezivanih sa Baierdorf-Velatice krugom moe paralelno
pratiti na znatno irem prostoru (Teran, 1999: 100-101). Stoga se, vjerovatno,
radilo o daljem autohtonom razvoju grupe i njezinoj integraciji u kompleks kulture
polja sa arama. Upravo u tom razdoblju grupa je doivjela i ekspanziju, jer veina
njezinih nekropola na prostoru izmeu Bosne i Drine, pa tako i spomenute dvije iz
Semberije, pripadaju upravo toj mlaoj fazi. Semberija je i krajnja do danas utvrena
istona taka rasprostiranja kulturne grupe Barice-Greani. Interesantno je da se dosta
blizu, na zvornikom podruju i dalje, s obje strane Drine uzvodno, susreu sasvim
drukiji pogrebni obiaji (inhumacija pod tumulima), u okviru podrinjske kulturne
grupe srednjeg i prve faze kasnog bronanog doba (ovi, 1988c, 138-139), a kasnije
glasinake kulturne grupe kasnog bronanog doba (Kosori, 1976, passim).

U semberskom kraju za sada nisu pouzdano ustanovljeni ostaci naselja grupe
Barice-Greani. ini se da bi se sa spomenutim nekropolama moglo povezati naselje

19

na lokalitetu Rapanovi Polje u Trijenici, gdje je pronaeno i dosta keramikog

materijala iz kasnog bronanog doba. To nalazite je blizu nekropole na lokalitetu
Silajet, a radilo se oito o naselju otvorenog tipa, kakva su bila naselja kulturne grupe
Barice-Greani. Spomenutu pretpostavku vjerovatnom je smatrala i Milica Kosori,
koja je istraivala oba lokaliteta (Kosori, 1982: 125). Keramika kasnog bronanog
doba pronaena je i na podruju Kojinovca (ALBiH, II, 97). Vjerovatno je takvih
naselja bilo i drugdje u ovome kraju, samo to ona jo nisu otkrivena. Inae, kada
je rije o naseljima ove kulturne skupine, ona su uglavnom jednoslojna, a skromni
ostaci arhitekture, kako to konstatira ovi (2010: 280), ukazuju na pretpostavku da
su u pitanju moda i sezonska (zimska) boravita neke populacije koja se prvenstveno
bavila stoarstvom.
U mlaoj fazi kasnog bronanog doba, od Ha A2 perioda (XII stoljee p.n.e.),

kulturna grupa Barice-Greani se dezintegrira pod snanim utjecajima novih kulturnih
strujanja, a moda i populacionih prodora sa sjevera (u okviru tzv. balkanskopodunavske seobe). ini se da prostor sjeveroistone Bosne tada zaposjedaju
nove skupine ljudi, koje u kulturnom pogledu preslojavaju nositelje grupe BariceGreani. U tom razdoblju iezavaju njezine nekropole, a javlja se velik broj novih
naselja na tlu sjeverne i posebno sjeveroistone Bosne, koja su mahom gradinskog
tipa. Ostaci ovakvih naselja su ustanovljeni na lokalitetima irom sjeveroistone
Bosne, kao i uz donji tok rijeke Drine, na zvornikom podruju (ALBiH, II, 62 i d.;
Omerevi-akovi, 2008: 59-69). Keramika pronaena na njima pokazuje neke ope
karakteristike kulture polja sa arama, uz snano prisustvo utjecaja bosutske kulturne
grupe s prostora istone Slavonije i Srema, te srednjobosanske kulturne grupe s juga,
te ju je ovi na osnovu toga svrstao u posebnu kulturnu grupu: Vis-Pivnica (ovi,
1965: 86). Gradinski tip naselja, sa fortifikacijskim elementima, svjedoi o nesigurnim
vremenima u kojima je ova kulturna grupa egzistirala, a nemirnim i nestabilnim
prilikama se obino tumai i pojava veeg broja ostava razliitih bronanih predmeta,
kakve se takoer javljaju na ovom podruju (Vinski-Gasparini, 1983a: passim), iako
ima i drugaijih miljenja koja ukazuju na njihov votivni karakter (Teran, 1987:
72-73; 1999: 122-124). to se tie ueg prostora Semberije, nalazi vezani za mlau
fazu kasnog bronanog doba, u vrijeme trajanja grupe Vis-Pivnice, za sada nedostaju.
Gradinskih naselja s obzirom na ravniarski karakter predjela ovdje nije ni bilo.
Mogue da je spomenuto naselje na Rapanovi Polju egzistiralo i u ovom razdoblju,
jer neki ulomci keramike pokazuju paralele sa keramikom industrijom Donje Doline
(Kosori, 1982: 123), odnosno tzv. starijeg naselja u Donjoj Dolini, koje je osnovano
nakon propasti grupe Barice-Greani. Tu je i sluajni nalaz bronane kelt-sjekire sa
lokaliteta Vrela u selu Batkovi, datiran u Ha B period (1000.-750. god. p.n.e.).

Na samom prijelazu iz kasnog bronanog u eljezno doba, tj. poetkom Ha
B3 faze (800.-750. god. p.n.e.), dolo je do prekida ivota na gotovo svim gradinskim
naseljima u ovom kraju, time do gaenja kulturne grupe Vis-Pivnica. Ovu je oblast
zahvatila odreena stagnacija u razvoju, a moda i depopulacija, iji uzroci jo nisu
objanjeni (ovi, 1988d: 24). Pojava skeletnih grobova sa orujem i predmetima iz
srednjobosanskog i glasinakog kulturnog kruga, u Tenju, i Gornjoj Tuzli, ukazuje na

20

mogue etnike infiltracije s juga (Vinski-Gasparini, 1983: 618, 620, 624 i 632; ovi,
1987: 454-455). U ovu sliku se uklapaju i nalazita na podruju majevikog sela
Jablanica, 30-ak km udaljenog od semberske ravnice. Na uzvienju Donji Bardailovac,
iznad sela, otkriveno je vie grobova sa inhumacijom i bogatim bronanim prilozima
(fibule, ogrlice, naoarasti privjesci, narukvice, itd.). Nalazi su datirani u Ha B2 ili B3
fazu (ALBiH, II, 90). Na susjednom uzvienju Gornji Bardailovac, pak, ustanovljeni
su nalazi keramike koji indiciraju da se radi o gradinskom naselju (ALBiH, II, 90).

Tokom starijeg eljeznog doba tragovi ivota na irem prostoru sjeveroistone
Bosne su minimalni, ali je Semberija u tom pogledu izgleda bila izuzetak, poto vei broj
lokaliteta ukazuje da je naseljenosti u tom razdoblju ipak bilo. Najvea koncentracija
nalazita zabiljeena je na podruju Dvorova i uglavnom se radi o grobnim nalazima,
sluajno otkrivenim prilikom vaenja ljunka ili drugih zemljanih radova, 1950-tih
godina. Na njivama u blizini eljeznike stanice pronaena je jedna alica s visoko
uzdignutom tordiranom drkom, datirana u kraj VIII ili poetak VII stoljea p.n.e., te
dvije masivne bronane narukvice s presjekom u obliku slova D, koje vjerovatno
potjeu iz razorenog groba, datirane takoer VIII stoljee p.n.e. (Mari, 1961: 4850). Sa istog prostora potjee nalaz bronanih pojasnih okova, iz razorenog enskog
groba, koji potjeu s kraja VII ili iz VI stoljea p.n.e. (Mari, 1961: 53-54), te dva
skeletna groba sa prilozima. U jednom od njih naeno je devet perli od ute ili zelene
staklene paste, dvadesetak bronanih spirala i tri bronana okova za pojas, a u drugom
etiri bronane fibule sa rebrastim lukom i trapezastom nogom (karakteristine za fazu
Va glasinake kulture, a poznate i u Donjoj Dolini); zatim dvije narukvice, bronani
kolutovi, staklene perle, itd. Oba grobna nalaza su datirana s kraja starijeg eljeznog
doba (Mari, 1961: 50-55), odnosno u fazu Ha D3 (500.-450. godine p.n.e.). Izmeu
Dvorova i Trijenice, na jednoj njivi je otkrivena grobnica sa etiri skeleta, te sedam
eljeznih kopalja, jednim kraim krivim maem i manjom zemljanom posudicom s
dvije drke koje nadvisuju obod; ona je datirana takoer u kraj starijeg eljeznog doba
(Mari, 1961: 50-55). U Trijenici, pak, otkriven je skeletni grob u kome su se kao
prilozi nalazila dva eljezna koplja (ALBiH, II, 97). Jedan je haltatski grobni nalaz
zabiljeen i u samoj Bijeljini, gdje je u dvoritu gradske bolnice, prilikom kopanja
kanala za vodovod 1963. godine, pronaen skeletni grob u kome su kao prilozi bila
dva eljezna koplja s kratkim usadnikom i irokim listom, datirana u Ha D period
(ALBiH, II, 88). Od naseobinskih nalaza, fragmenti keramike okvirno datirani u
starije eljezno doba pronaeni su na kompleksu zemljita Brodi, u Dvorovima
(Mari, 1961: 57-58), te prilikom iskopavanja na Rapanovi Polju u Trijenici
(Kosori, 1982: 123 i 125). U starije eljezno doba datirano je i jedno eljezno koplje,
pronaeno na podruju Kojinovca (ALBiH, II, 97), a istom razdoblju vjerovatno
pripadaju i eljezna koplja pronaena na lokalitetu Klis u Batkoviu, te pored Save u
Vranima (ALBiH, II, 88 i 92)..

Svi spomenuti nalazi su za sada dosta izolirani i rijetki da bi se na osnovu njih
mogli izvui neki vri zakljuci u pogledu kulturnog odreenja. Zdravko Mari je,
svojevremeno, na osnovu nalaza iz Dvorova zakljuio da starije eljezno doba ovoga
kraja predstavlja rezultat dviju kulturnih komponenti june, glasinake i istone,

21

trake (Mari, 1961: 63), dodavi kako se to odnosi samo na metalne objekte, dok
keramika predstavlja nastavak domaih oblika izraslih na bazi kulture arnih polja.
Uistinu, Semberija je zbog svog geografskog poloaja bila otvorena importu i kulturnim
utjecajima kako glasinake kulture i ilirskog juga, tako i istono-balkanskih, odnosno
trakih podruja, a slinosti se zapaaju i sa razvijenim haltatskim naseljem i
trgovako-zanatskim sreditem u dananjoj Donjoj Dolini na Savi, kod Bosanske
Gradike. Kada su u pitanju aspekti duhovne kulture o kojima imamo podataka, u
prvom redu pogrebni ritus, haltatski nalazi iz Semberije pokazuju slinost sa vie
kulturnih manifestacija koje su se razvijale na junopanonskom prostoru. Inhumacija
u ravne grobove, u ispruenom poloaju i uz stavljanje priloga, kao to je to sluaj
u ovome kraju, javlja se i u tzv. srijemskoj grupi zapadnobalkanskog kompleksa
(Vasi, 1987: 556), odnosno junopanonskoj haltatskoj grupi, kako je neki zovu, a u
zavrnim fazama starijeg eljeznog doba postaje dominantan obred i u daljskoj grupi,
koja se razvijala na prostoru istone Slavonije i Baranje (imi, 2004: 56-58), te u
kulturnoj grupi Donja Dolina Sanski Most (ovi, 1987: 270-273). Isto tako, ovaj
obred susreemo i junije, u okviru srednjobosanske grupe (ovi, 1987a: 511-512),
dok je na podruju glasinake kulture (u istonoj i jugoistonoj Bosni, jugozapadnoj
Srbiji, Sandaku i dalje ka jugoistoku) i dalje dominantno ukopavanje pod tumule
(ovi, 1987b: 638; Kosori, 1976: passim). Karakteristino je da su tijela umrlih
polagana u pravcu sjever-jug, pri emu je glava nekada bila okrenuta jugu, a nekada
sjeveru. Izgleda da je ovakva pojava bila izraena i u spomenutoj srijemskoj grupi
zapadnobalkanskog kompleksa (Vasi, 1987: 556), a posebno u daljskoj grupi, gdje
je redovna pojava i gdje grobovi nikada nisu orijentirani ka istoku ili zapadu (imi,
2004: 558).
*

Od sredine V stoljea p.n.e. na irim panonskim prostorima postupno zapoinje
irenje nove kulturne pojave, latenske kulture, sa kojom nastupa i novo prapovijesno
razdoblje mlae eljezno doba. Kada je Semberija u pitanju, najvei broj latenskih
nalaza je skoncentriran na istom prostoru gdje je zapaena najvea koncentracija
nalaza iz starijeg eljeznog doba, odnosno na podruju Dvorova i Trijenice, to na
odreen nain govori o naseobinskom, pa vjerovatno i populacijskom kontinuitetu
izmeu ta dva perioda.

U Dvorovima, na lokalitetu Brodi, pronaeno je vie ulomaka sive latenske
keramike, raene na lonarskom kolu, kao i grafitirane keramike (Mari, 1961, 62-63),
dok je na lokalitetu Kriva Bara, prilikom poljoprivrednih radova, pronaeno latensko
eljezno koplje (ALBiH, II, 93). Na lokalitetu Pjeskulja, izmeu Dvorova i Trijenice,
otkriven je vei broj latenskih skeletnih grobova sa prilozima. U dva od njih, tijela
umrle osobe su bila u ispruenom poloaju, s glavom okrenutom ka jugu; prilozi u
prvom su se sastojali od zemljane posude, eljeznog maa i dva koplja, a u drugom
je naen dvobridni eljezni ma s koricama, eljezno koplje, a navodno i keramika
zdjela. Oba groba su datirana u srednji laten, odnosno II stoljee p.n.e. (Mari, 1958,

22

251-252; 1961, 58-59). Na ranije spomenutom lokalitetu Rapanovi Polje u Trijenici,

iskopavanjima su otkriveni ostaci latenskog naselja, a pored brojnih nalaza keramike
(kako sive latenske, raene na lonarskom kolu, tako i grube, raene slobodnom
rukom), otkrivene su i tri fibule, uz jo nekoliko fragmenata, kao i dva eljezna noa
(Kosori, 1982: 124-125). Na lokalitetu Porednica takoer su zabiljeeni sluajni
nalazi latenske keramike, koji ukazuju na postojanje naselja (ALBiH, II, 96), a nalaze
s podruja Trijenice upotpunjuju tri koplja sa lokaliteta Kamenik (Mari, 1961: 6061). Od ostalih latenskih lokaliteta s podruja Semberije, evidentirani su ostaci naselja
na lokalitetu Jazbine u Batkoviu (remonik, 1977: 230), zatim dva grobna nalaza:
skeletni grob u Golom Brdu, u kome su pronaeni dijelovi astragaloidnog bronanog
pojasa (ALBiH, II, 90), te paljevinski grobovi u arama na lokalitetu Dugi Kajii u
Dazdarevu (ALBiH, II, 90), koji su na osnovu jedne posudice tzv. dakog tipa datirani
u mlae eljezno doba.
U naoj arheolokoj literaturi, irenje latenske kulture i svih njezinih

tekovina: lonarskog kola i novih keramikih oblika, naprednijih tipova oruja
i oklopa, razliitih formi nakita, itd. ranije se vezivalo za migracije niza srodnih
etnikih skupina oznaenih zajednikim imenom Kelti, koji su negdje u IV stoljeu
p.n.e. prodrli na podruje Panonije i pokorili autohtone panonske etnike zajednice,
a zatim pravce svojih daljih prodora usmjerili ka unutranjosti Balkana i bogatim
centrima helenistike civilizacije. No, paljivijim prouavanjem arheoloke grae i
kontekstualnom analizom historijskih izvora, uz primjenu novijih interpretacijskoteorijskih modela, stjee se sasvim drugaija predstava o prijelazu iz starijeg eljeznog
doba u mlae, na irim panonsko-podunavskim prostorima. Disperzija latenske kulture
je, zapravo, predstavljala irenje kulturalnih formi i kompleksan proces kontinentalne
globalizacije u unutranjosti Europe, koji je rezultirao kretanjem ljudi i dobara.
Migraciona kretanja keltskih populacija, radi kolonizacije i osvajanja novih obradivih
povrina, bila su posljedica, a ne uzrok latenizacije. Panonija je tada postala zonom
interakcije i akulturacije, u kojoj su se mijeale razliite etnike i socijalne skupine, te
oblikovali novi etniki i socijalni identiteti (Dino, 2007: 48-68).

Kada je rije o historijskoj i etnokulturnoj interpretaciji latenskih nalaza s
podruja Semberije, oni su se uglavnom pripisivali Keltima, odnosno vezivali uz
etniku i politiku zajednicu Skordiska, za koju se, na osnovu navoda nekih antikih
pisaca i odreenih onomastikih naznaka, tvrdilo da je keltska, a ije se jezgro
nalazilo oko ua Save u Dunav, te izmeu Save i Morave. Istina, Zdravko Mari,
koji je najvie i prouavao latenske nalaze s prostora Semberije, bio je u tom pogledu
znatno oprezniji. Objavljujui rezultate istraivanja, Mari je zakljuio da se ne moe
utvrditi predstavljaju li keltski elementi u Semberiji zaostavtinu Kelta ili samo
njihove direktne utjecaje na ove prostore. S obzirom na neposredno susjedstvo sa
skordianskom teritorijom, on naglaava da nije iskljueno da su oni ovaj prostor i
nastanjivali, ali da se u svakom sluaju ne moe pretpostaviti potpuni nestanak starijeg
stanovnitva, dodavi da se moe pomiljati da su autohtoni stanovnici semberskih
prostora preuzeli mnogo toga iz materijalne kulture Kelta, pa je zbog toga na osnovu
ovakvih objekata teko raspravljati o etnikim problemima (Mari, 1961: 65). U

23

neto kasnijim razmatranjima keltskih utjecaja na prostore Bosne i Hercegovine,

Mari je bio jo jasniji, te je latenske nalaze s prostora Semberije tumaio kao
rezultat kulturnih utjecaja i jakih privrednih veza sa latenskim centrima u Panoniji
i Podunavlju, a ne kao rezultat navodnog naseljavanja keltskih etnikih skupina u
Semberiji (Mari, 1963: 79-80). Isti je autor na latensku kulturu, a prije svega sivu
keramiku raenu na lonarskom kolu, sasvim ispravno gledao kao na jedan opi,
generalni i globalni kulturni fenomen, koji nema nuno keltsko etniko odreenje,
istiui da bi prikladniji naziv za latensku kulturu bio latenska civilizacija (Mari,
1963: 74-75). Kada je Semberija u pitanju, Mari je ukazivao na prisustvo zdjela
s uvuenim obodom, koje su po svom obliku izdanak starih, domaih tradicija, jo
od vremena kulture polja sa arama, ali koje su raene latenskom tehnikom, na
lonarskom polju (Mari, 1961: 62-63; 1963: 71). To predstavlja svjedoanstvo ne
samo o preuzimanju gotovih keramikih proizvoda iz latenskih radionica sjeverno od
Save, nego i o primanju latenske tehnike, odnosno tehnologije lonarskog toka, koja
je primjenjivana i na proizvodnju nekih tradicionalnih, domaih oblika.
Ipak, neki drugi autori su potpuno zanemarivali njegove zakljuke i argumente.
Tako Borislav Jovanovi u svom prikazu keltsko-latenske kulture u Praistoriji
jugoslavenskih zemalja (1987: 826-828) Semberiju promatra kao jednu od perifernih
oblasti Skordiska, navodei kako tu stoje na raspolaganju pouzdaniji podaci
o naseljavanju i ivotu Kelta. Sve latenske nalaze s ovoga podruja Jovanovi
interpretira kao keltske, odnosno skordianske. Iako spominje da su na nekim
latenskim naseljima ustanovljena prethodna domorodaka naselja iz starijeg
gvozdenog doba, zakljuuje ipak da nema nikakvih bliih podataka o meusobnim
odnosima starosedelaca sa doljakim Keltima (Jovanovi, 1987: 827). Latenska
nalazita iz Semberije kao dokaz keltskog prisustva uzima i Milica Kosori (2001:
14-15).

U takvome pristupu, koji je potpuno u duhu ranije spomenute kulturnohistorijske arheologije, osobenosti materijalne kulture su se izjednaavale sa
elementima etniciteta i etnikog identiteta, a arheoloka kultura na jednom odreenom
podruju obino je promatrana kao odraz etnike skupine koja je taj prostor
naseljavala. S tim u vezi, i latenski su nalazi najee interpretirani kao keltski.
Meutim, u suvremenoj znanosti, etniki se identitet, kao i bilo koji drugi vid identiteta,
promatra kao fluidan, nestalan i promjenjiv socijalni fenomen, odnosno kao vanjska
ili unutarnja subjektivna konstrukcija odreene ljudske skupine u odnosu prema nekoj
drugoj skupini. Osobenosti materijalne kulture u prolosti, odnosno tipoloki slini
artefakti, nain gradnje, pogrebni obredi i sl. ne mogu se povezivati sa etnicitetima,
iako odreeni predmeti (dijelovi odjee, oruje, bojna oprema, itd.) ili pak primjena
odreenih obreda (specifian nain sahranjivanja) ponekad jesu oznaavali identitet
pojedinca ili grupe. (Opirnije o ovom pitanju: Dino, 2011: passim, i literatura tamo
navedena). No, i u tom sluaju, taj identitet je ee bio socijalni nego etniki.

U tom svjetlu treba sagledati i latenske nalaze iz Semberije. Pojava mukih
grobova, sa orujem kao prilozima, svjedoi o prisustvu i znaaju drutvenog sloja
ratnika, a tipino latenski primjerci oruja i bojne opreme, kao i nakita iz panonskih

24

radionica, govore ujedno i o kulturnoj integraciji Semberije sa irim prostorom

latenske kulture u Panoniji, ali i o intenzivnim trgovakim vezama, o emu svjedoe i
dosta esti pojedinani nalazi novca. U selu Amajlije je, tako, pronaena jedna drahma
helenistikog grada Dyrrhachiuma (dananji Dra u Albaniji), u Donjoj Bukovici
jedna tetradrahma barbarskog kova, a neto dalje, u Bogutovom selu, barbarska
kopija tetradrahme Filipa Makedonskog (ALBiH, II, 88 i 90). U Janji su naeni
novci Dyrrhachiuma i Apollonie (Patsch, 1896: 415-417; Bojanovski, 1981: 157). U
Dvorovima su pronaeni primjerci tzv. keltskog novca (kovanog od Skordiska), a dva
novia kasnije izgubljena naena su i na lokalitetu Kamenik u Trijenici (Mari,
1961: 60-61).
Upadljivo je i da su, pored prisustva ratnikog sloja, ovdanja do sada

otkrivena naselja bila otvorenog tipa, to, uz razvijene trgovake veze, svjedoi o opoj
stabilnosti i sigurnosti. Ona je mogla biti posljedica dobre politike organiziranosti
na irim prostorima, te odsustva meusobnih sukoba i ratovanja veeg obima. Stoga
se moe pretpostaviti da su tokom srednjeg i dijela ranog latenskog razdoblja, u
arheolokom smislu, odnosno u II i kroz vei dio I stoljea p.n.e., razliite etnike
skupine sa irih prostora june Panonije, ukljuujui i ove semberske, bile integrirane
u jau politiku zajednicu, koja je garantirala njihovu sigurnost. Bila je to, moda, ona
zajednica koju antiki pisci spominju pod imenom Skordiska, najee ih smatrajui
izravnim potomcima Kelta, koji su na prostore Panonije doli u IV stoljeu p.n.e.
Keltstvo Skordiska u novije je vrijeme uspjeno osporeno (Dino, 2007), a itavu tu
zajednicu (o kojoj veoma malo znamo, jer ono malo svjedoanstava to su antiki pisci
o njima ostavili, iz vlastite perspektive i veoma subjektivno teko se moe ocijeniti
kao pouzdano) moemo promatrati kao jedan politiki sjedinjen etniki konglomerat,
predvoen ratnikim slojem, koji je poduzimao ratnike i pljakake pohode prema
jugu Balkanskog poluotoka, napadajui i posjede koje je Rimska republika stekla u tim
krajevima, nakon osvajanja Ilirske kraljevine, Makedonije i Grke (Papazoglu, 1969:
218 i d.). U tom svjetlu vjerovatno treba tumaiti i navod rimskog pisca Plinija (Nat.
hist., III, 2:17), da Klaudijska gorta (Mons Claudius) kako se u antikim vrelima
naziva lanac slavonskih planina dijeli Tauriske i Skordiske. Sam podatak vjerovatno
potjee sa velike karte Marka Vipsanija Agripe (Domi Kuni, 2004: 130; 2006: 7475), a na njoj je prikazana ne samo pojednostavljena etnika slika panonskih prostora,
nego vjerovatno i neto starije stanje od onoga koje je prethodilo rimskim osvajanjima.
U zadnjih nekoliko desetljea stare ere mo skordianske politike zajednice slabi,
tako da se uoi rimskih osvajanja ovih krajeva na historijskoj pozornici javlja itav
niz razliitih narodnosnih i politikih zajednica, poput Breuka, Andizeta, Amantina,
itd. U jednu od tih etnikih zajednica bilo je integrirano i podruje dananje Semberije
najvjerovatnije u onu amantinsku, ije se sredite nalazilo na podruju zapadnog
Srijema, oko razvijenog protourbanog sredita Sirmija. Dalje ka istoku nalazila
se oblast Skordiska, ve znatno oslabljenih, a uzvodno uz Savu, s Amantinima su
graniili Breuci, u ijim se teritorijalnim okvirima nalazio vei dio sjeveroistone
Bosne.

25


Kada govorimo o ovim protohistorijskim etnikim zajednicama, moramo
imati na umu da su one uzimajui u obzir neke od osnovnih elemenata etniciteta,
poput jezika i drugih kulturno-antropolokih znaajki najvjerovatnije bile dosta
srodne. Etniki identitet njihovih lanova bio je subjektivna kategorija, koja se
oblikovala u odnosu prema lanovima ostalih zajednica, onima koji su doivljavani
drugim i drugaijim. Ipak, da se tu nije radilo o nekim vrstim etnikim vezama, a
ni politikoj organizaciji, svjedoi jedan primjer iz neto kasnijih vremena, u vrijeme
velikog dalmatinsko-panonskog ustanka 6-9. godine, poznatog i kao Batonski ustanak
(po imenima dvojice vrhovnih voa). Kada je jedan od njih izdao ustanike ciljeve i
sklopio primirje i nagodbu s Rimljanima, morao je obilaziti pojedina uporita meu
svojim sunarodnicima i uzimati taoce kao zalog za vjernost (Cass. Dio, LV, 34, 5). O
labavoj politikoj organiziranosti meu panonskim narodima svjedoi i grko-rimski
pisac Apijan iz Aleksandrije, navodei da Panoni ne ive po gradovima, nego ratrkani
po zemlji i selima, prema srodstvu, dodavi i to da nemaju zajednikog vijea ni
vladara, niti zajednike uprave (Illyr., 4, 22).
Naravno, to je isuvie generalna, pa i pristrasna ocjena, jer isti pisac u daljem

izlaganju spominje grad Sergestiku, njegove stanovnike, gradske prvake i obian
narod, to ipak govori o nekim tragovima protourbanog ivota u Panoniji, gdje su se
razvila brojna napredna zanatska i trgovaka sredita, danas arheoloki identificirana,
a na nekima od njih su kasnije, u vrijeme rimske vlasti, ponikli antiki urbani centri.
Izgleda da je i na prostoru Semberije postojala jedna takva manja aglomeracija, na
irem podruju Dvorova, to svjedoi prethodno spomenuta gusta koncentracija
latenskih nalaza. Ipak, promatrajui iri kraj, nema sumnje da je tu dominirao nain
ivota kakvog u svojoj ocjeni Panonije potcrtava Apijan. Ovdje se sigurno nalazilo
vie manjih, ratrkanih zaselaka, u kojima su ivjele pojedine rodovske zajednice
svojim skromnim i tradicionalnim nainom ivota. Izmeu sela i obradivih povrina,
na uzdignutijim terenima, pruale su se guste umske povrine i movare, ba u skladu
sa onom naizgled negostoljubivom slikom Panonije koju nam opisuju Apijan, Plinije
Stariji, Dion Kasije i drugi (v. Domi Kuni, 2006: 60-62).
Ipak, uprkos svojoj prividnoj negostoljubivosti, panonski je prostor za
Rimljane bio od velikog stratekog i geopolitikog znaaja, prvenstveno kao dio
kopnene komunikacijske spone izmeu Italije i Istoka, ali i kao ishodite daljih
osvajanja. U sistemu drevnih komunikacija stare Europe, dolina rijeke Save je imala
poseban znaaj. Kretanje robe, ljudi i ideja, od apeninsko-alpskog prostora do juga
Balkana, u oba smjera, dokumentirano je i arheolokom graom, i u nekim od spisa
antikih autora (Domi Kuni, 2006: 63). Stoga se moe pretpostaviti da su godinama,
pa i desetljeima prije rimskih legija, puteve osvajake politike Rima u ovim krajevima
trasirali italski trgovci.
*

Izuzevi neke ranije prodore rimske vojske, u sklopu kaznenih misija i
pljakakih pohoda, rimsko zaposjedanje Panonije poinje dosta kasno sa velikim

26

Oktavijanovim ilirikim pohodom 35-33. godine p.n.e. Prva etapa u tom osvajanju bilo
je zauzimanje panonskog grada Segestike, na mjestu dananjeg Siska, gdje Rimljani
podiu novo naselje, Sisciju, koje postaje ishodite buduih rimskih osvajanja u ovom
dijelu Europe. Drugu etapu, nakon to je Oktavijan postao princeps i primio titulu
Augusta predvodio je u njegovo ime njegov posinak i budui nasljednik Tiberije.
Pod Tiberijevim zapovjednitvom rimska je vojska u tzv. Panonskom ratu (Bellum
Pannonicum), 12. i 11. godine p.n.e., proirila rimsku vlast do obala Dunava i pokorila
one panonske narode na koje nikada prije nije napala rimska vojska, kako to sam
August kae u svojim memoarima (Res gestae divi Augusti, 30). Prema pisanju Diona
Kasija (LIV, 31, 1-4), Tiberije se u svom pohodu protiv Panona to je mogue vie
koristio svojim saveznicima Skordiscima, koji su bili susjedi Panoncima i slino
naoruani (Cass. Dio, LIV, 31). Pokoravanje Panonije je, po navodima istog pisca,
bilo praeno pustoenjem zemlje i nanoenjem mnogih nepravdi stanovnitvu, a
Tiberije je nakon poraza zarobljene mukarce dao prodati u ropstvo. Da li je slina
stradanja doivjelo i indigeno stanovnitvo na prostoru dananje Semberije (koja je
pod rimsku vlast dospjela upravo u ovom ratu), ne zna se. Ukoliko je taj kraj pripadao
Breucima ili Amantinima, onda je to dosta vjerovatno, jer su ove dvije etnije bile
glavni nositelji otpora Rimljanima u Panonskom ratu, kako to svjedoe Svetonije
(Tib., 9) i Rufije Fest (Brev., 7). Ako se, pak, nalazio u sastavu skordianske politike
organizacije stradanja je mogao izbjei, jer su Skordisci, vidjeli smo, djelovali kao
saveznici Rimljana, iako su kasnije i sami potinjeni.

U svakom sluaju, Bellum Pannonicum je omoguio Rimljanima zaposijedanje
june Panonije, a sa pokoravanjem Amantina vjerovatno je zaposjednuto i njihovo
sredite Sirmij, koji postaje najznaajnije rimsko uporite u ovom dijelu jugoistone
Europe. Kao takav, ovaj e grad biti i znaajan strateki centar rimskih antiustanikih
operacija tokom tzv. Batonovog rata (Bellum Batonianum), velikog ustanka u
provinciji Ilirik, tanije u njezinim sjevernim dijelovima, koji je izbio 6. godine nove
ere. Ustanak je predstavljao kulminaciju nezadovoljstva indigenog stanovnitva
zbog nametanja poreza od strane Rimljana i brojnim zloupotrebama pri njihovom
ubiranju, zatim zbog prisilne mobilizacije i vojne slube itd., to je kod razliitih
etnija dovelo do jaanja osjeaja meuetnike kohezije i meusobne povezanosti, uz
rast ksenofobije i mrnje prema rimskim osvajaima (Paali, 1975: passim; Dino,
2010: 142-144; Mesihovi, 2011: 153-159).

Ustanak je izbio negdje na prostoru dananje srednje Bosne, meu Dezitijatima,
pobunom domaih augzilijarnih jedinica pod vodstvom Dezitijata Batona, a zatim
se proirio na Panoniju (Cass. Dio, LV, 29, 1-2), gdje su na elo ustanika izabrani
Baton iz naroda Breuka i neki Pinnes, po svoj prilici njegov sunarodnjak (Vell. Pat.,
II, CX, 4). Nakon to su se u vlastitim sredinama obraunali s malobrojnim rimskim
graanima, veteranima i trgovcima (Vell. Pat., II, CX, 6), panonski su ustanici udarili
na Sirmij, ali su morali uzmaknuti nakon to je gradu u pomo stigla rimska vojska
iz Mezije (Cass. Dio, LV, 29, 3). Povratak glavnine rimske vojske s Dunava i granica
Germanije primorao je ustanike da zajedno djeluju, te su Baton Dezitijat i njegov
breuki imenjak sklopili savez (Cass. Dio, LV, 30, 1-2), a potom zaposjeli gorje Mons

27

Alma (dananja Fruka gora), u cilju ponovnog ugroavanja Sirmija. No, ponovo
im to nije polo za rukom, zbog intervencije Rimljana i njihovih trakih saveznika
(Cass. Dio, LV, 30, 3). Iako su se ustanici ponovo pokuali suprostaviti Rimljanima u
otvorenoj borbi, u bici kod Volkejskih movara 7. godine (Vell. Pat., II, CXII, 4-6; Dio
Cass., LV, 32, 3), njihovo ratovanje se odvijalo uglavnom na gerilski nain (Vell. Pat.,
II, CXI, 3-4, Cass. Dio, LV, 30, 4-6). Kada su Rimljanima stigla znaajna pojaanja i
kada je vojskovoa Tiberije vojsku podijelio na vie manjih borbenih skupina i odreda
(Vell. Pat., CXIII, 2; Cass. Dio, LV, 32, 4), radi lakeg savladavanja lahko naoruanih i
pokretljivih ustanika (Cass. Dio, LV, 30, 5), pustoenje njihovih podruja se nastavilo,
a njemu se druge ratne zime pridruila pojava gladi i boletina (Cass. Dio, LV, 33, 1).
Ubrzo je, kako to navodi Velej Paterkul, rimski historiar i neposredni uesnik guenja
ustanka, sva Panonija traila mir (II, CXIV, 4). Suoen s opasnou istrebljenja
svog naroda, breuki voa Baton se u ljeto 8. godine n.e., negdje na obalama rijeke
Bathinus (dananja Bosna) sa vojskom sporazumno predao Rimljanima, izruivi im
svog suborca Pinnesa (Vell. Pat., CXIV, 4; Cass. Dio, LV, 34, 4). Uprkos intervenciji
Batona Dezitijatskog, koji je upao s vojskom na breuki teritorij, te zarobio i pogubio
svog imenjaka (Cass. Dio, LV, 34, 5), Rimljani su uspjeli da savladaju ustanike u
Panoniji (Cass. Dio, LV, 34, 6), a potom su teite operacija prenijeli u unutranjost
dananje Bosne (Vell. Pat., II, CXV, 2).
Kakva je bila sudbina podruja Semberije u ovim dogaanjima, teko je rei,

jer nikakvih konkretnih arheolokih tragova nemamo. U napadima na Sirmij ustanici
su nastupali sa zapada i sjevera, tako da je ovaj prostor u poetku ostao po strani.
Nakon bitke kod Volkejskih movara, odnosno negdje uz rijeku Vuku u Slavoniji, te
prodora rimskih jedinica iz Mezije i Sirmija do Siscije, a potom i natrag breukopanonski ustanici su se najvjerovatnije glavninom snaga povukli na prostor juno
od Save, gdje se naredne godine i desila predaja Batona Breukog. Nakon njegovog
zarobljavanja i pogubljenja, te ponovne pobune Breuka, Rimljani su sa tri vojske
krenuli ka unutranjosti Bosne, a jedna od njih, pod zapovjednitvom Marka Plaucija
Silvana, krenula je iz Sirmiuma (Cass. Dio, LV, 34, 6). Mogue da je ta vojska, ili
barem neki njezini dijelovi, prela i preko podruja Semberije. U svakom sluaju,
ova posljednja rimska ofanziva je zadala i zavrni udarac ustanicima, koji su u ljeto 9.
godine n.e. potpuno poraeni, a cjelokupni pobunjeni prostor Ilirika pacificiran.
*

Poslije uguenja Batonovog ustanka Rimljani su u Iliriku izvrili temeljitu
upravnu reorganizaciju. Sama je provincija podijeljena na dvije nove Panoniju i
Dalmaciju, a podruje Semberije je pripalo provinciji Panoniji. Pokorene indigene
zajednice su u upravno-administrativnom pogledu organizirane kao peregrinske
civitates (domorodake opine, odnosno etnika administrativna podruja), koje su u
poetku bile pod rimskom vojnom upravom, a potom su se na njihovom elu nalazili
lanovi lokalne drutvene elite (Paali, 1984: 224; Bojanovski, 1988: 60-63; Buzov,
2005: 133-135). Na prostoru june Panonije postojalo je vie peregrinskih civitates,

28

a podruje sjeveroistone Bosne najveim je dijelom ulazilo u civitas Breucorum,

peregrinsku zajednicu ustrojenu na etnikom teritoriju Breuka (Strab., VII, 5, 3; Plin.,
NH, III, 25, 148; Ptol., II, 15, 2). Bojanovski (1988: 341.) pretpostavlja da je dio
ovoga prostora ulazio i u okvire kornakatske civitas (civitas Cornacatorum), za koju
se inae dri da je nastala odvajanjem jednog dijela breukog teritorija (Zaninovi,
2003: 445; Domi Kuni, 2006: 79), ali ta je njegova pretpostavka ipak malo
vjerovatna. Kornakatska je civitas nastala oko naselja Kornakuma (dananji Sotin kod
Vukovara) i ne mora nuno znaiti da je odvojena od Breuka. Izgleda da su stanovnici
protourbanih naselja u Panoniji oblikovali samostalne i posebne skupine, koje su se
identificirale sa svojim naseljem vie nego sa irim okolnim etnijama i politijama.
Tako Apijan spominje Segestane kao stanovnike grada Segestike (, Illyr., II,
17 i 22-24), zatim je tu primjer Amantina i Sirmijaca, koji su ustrojeni kao posebna
civitas (Plinije Stariji, NH, III, 25, 148; ovi posljednji su oito indigeni stanovnici
Sirmija). Stoga bi, ini se, bilo ispravno na taj nain gledati i pitanje Kornakata. U
svakom sluaju, o protezanju teritorije peregrinske zajednice Kornakata juno od
Save za sada nema nikakvih dokaza. Sam je prostor Semberije vjerovatno uao u
okvire civitas Amantinorum et Sirmiensis.

Odmah nakon pacifikacije Ilirika, Rimljani su krenuli u goleme graevinske
poduhvate izgradnju cestovne mree, uz prateu infrastrukturu. Izgradnjom cesta
ostvarena je efikasnija kontrola nad potinjenim zajednicama, te steena mogunost
to kraeg i sigurnijeg prebacivanja trupa u sluaju neke nove pobune. Dobre ceste su
bile i osnovni preduvjet za privredni oporavak i dalji razvitak provincija, eksploataciju
prirodnih bogatstava, te razvoj trgovine. Jedna od najranije izgraenih, ali i najvanijih
cesta na ilirikom prostoru bila je magistrala Emona-Siscija-Sirmij (Bojanovski,
1984: passim). Od Siscije, ta cesta je bila trasirana juno od Save, prelazila je Unu
i vodila preko Prosare i Lijeve polja do Motajice, zatim je prelazila na lijevu obalu
Save i dalje Slavonijom, sve negdje nizvodno od dananje Gunje, gdje je ponovo
prelazila na bosansku stranu, po svoj prilici izmeu Rainovaca i Brezovog Polja
(Bojanovski, 1984: 212-214). Dalje je vodila podrujem Semberije, otprilike trasom:
Vrani Dragaljevac Donja aavica Velika Obarska Batkovi Brodac, gdje
se sastajala sa cestom koja je dolazila od Zvornika, kao jedna od trasa znaajnog
puta Salona-Argentaria-Sirmij. Iz Brodca, u kojem se vjerovatno nalazila putna
stanica (mansio) Drinum flumen, cesta je prelazila Savu i vodila dalje prema Sirmiju
(Bojanovski, 1984: 216-220).

Istovremeno, Rimljani su poticali kolonizaciju pokorenih podruja, tj.
naseljavanje rimskih graana trgovaca, zanatlija i vojnih veterana. Oni osnivaju
nova urbana naselja, koja su u upravnom smislu bila organizirana kao municipiji.
Neki su kasnije izdignuti i u rang kolonija, kao najviih samoupravnih jedinica
Carstva. U okviru municipalnih granica, pored urbane jezgre, nalazilo se i ire okolno
podruje, ager, odnosno pripadajui kompleksi obradivog zemljita, sa vie ruralnih
aglomeracija (vici, pagi), uz pojednine villae rusticae kao sredita latifundija (veih
poljoprivrednih dobara). Proces municipalizacije je tekao postupno, na raun teritorija
peregrinskih civitates.

29


Nova antika naselja su ubrzo postala kulturna sredita i arita antike
civilizacije, preko kojih se vrila akulturacija peregrinskog stanovnitva, te postupna
romanizacija, koja se ogledala u stjecanju prava rimskog graanstva pojedinaca
meu indigenim stanovnitvom, te stvaranja jednog novog sloja koji je predstavljao
odreenu sponu izmeu rimskih doljaka i starosjedilaca. U vrijeme julijevskoklaudijevske dinastije, proces davanja prava graanstva peregrinima u ilirikim
provincijama, posebno u Panoniji, bio je slabo izraen, ali sve se mijenja u vrijeme
dinastije Flavijevaca, odnosno cara Vespazijana (69.-79.) i njegove dvojice sinova,
pod kojima zapoinje veliki prosperitet Panonije (v. Mocsy, 1974: 112 i d.). Nakon
sloma Batonovog ustanka, pokorenim indigenim zajednicama je ponovno nametnuta
prisilna mobilizacija, sprovoena jo bezobzirnije nego ranije. Naime, veina je
vojnosposobnih mukaraca novaena u augzilijarne jedinice i slata na dugotrajnu
vojnu slubu u razne dijelove carstva. Po isteku etvrtstoljetne vojne slube, upoznavi
veliki kozmopolitski svijet Rimskog carstva, ti islueni vojnici su u kulturnom
pogledu i nainom ivota ve bili dobrim dijelom romanizirani, a od cara Vespazijana
bi redovito kao nagradu za vojnu slubu stjecali i pravo rimskog graanstva, uz
zemljine posjede. Neki od njih su ostajali ivjeti u krajevima gdje su sluili ili bi pak
birali neki drugi dio Carstva isto onako kao to su se stranci-veterani nastanjivali
u Panoniji, a bilo je izgleda i mnogo onih koji su se vraali u zaviaj, na to ukazuju
nalazi vojnih diploma u Slavonskom Brodu, Negoslavcima, Vukovaru, Bijeloj Crkvi,
itd. (Brunmid, 1896/1897: 1-6; Dorn, 1984: 165-174; Mikiv, 1998: 83-101; 2000:
103-107; Koledin, 2000: 231-239). Oni su u rodnome kraju predstavljali glavne
nositelje romanizacije, zajedno sa lokalnom indigenom aristokracijom, koja takoer
od vremena Flavijevaca poinje dobivati rimsko graanstvo, pa i pravo upravljanja
vlastitim zajednicama. Svjedoi to i natpis iz Novog Slankamena u kome se spominje
T. Flavius Proculus, pr(inceps) praef(ectus) Scord(iscorum) (ILJug, I, 280), a
vjerovatno je slino bilo i kod drugih peregrinskih civitates.

Za sembersko podruje je od posebnog znaaja bilo osnivanje kolonije u
Sirmiju (Colonia Flavia Sirmiensium), od strane cara Vespazijana, dedukcijom veterana
ravenske flote u znak zahvalnosti za podrku u preuzimanju vlasti. Ima pretpostavki
da je amantinska civitas tada prestala postojati (Mocsy, 1974: 114). Njezin je teritorij
inkorporiran u gradsko podruje Sirmija, dok je amantinska plemenska aristokracija
postepeno primala rimsko graanstvo, utopivi se u vii sloj kolonijalnog stanovnitva
Sirmija. U svakom sluaju, ovaj grad od Vespazijanovog vremena doivljava sve vei
i vei razvoj i stjee sve znaajniju ulogu. Vespazijan je takoer uvrstio i granicu
(limes) na Dunavu, te dovrio izgradnju cestovne infrastrukture na podruju june
Panonije. Vespazijanovim putem su nastavili i budui carevi, od Trajana (98-117.)
koji je, inae, provinciju Panoniju podijelio na dvije nove (Gornju i Donju Panoniju),
pa sve do careva iz dinastije Sever.

U sjeni Sirmija, kao znaajnog urbanog, upravnog, privrednog i kulturnog
sredita, semberski su prostori i sami osjetili zamah procesa romanizacije, koji je
vjerovatno ukljuio ne samo akulturaciju indigenog stanovnitva, nego i naseljavanje
stranaca. No, nismo u mogunosti da taj proces podrobnije pratimo, jer nam epigrafski

30

izvori gotovo u potpunosti nedostaju. Za sada, poznat je svega jedan potpun natpis
epitaf Marka Ticija Prokula, sirmijskog dekuriona (ILJug, III, 02960 = AE 1925,
134), kojeg je objavio C. Patsch 1924., iz zaostavtine Philippa Baliffa, s naznakom
da potjee iz sjeveroistone Bosne. Opravdano se vjeruje da je u pitanju upravo
sembersko podruje i zbog blizine Sirmija, i zbog bogatstva ostalih rimskih nalaza.
Na alost, mnogi od njih su do danas nepovratno propali, posebno monumentalni
kameni spomenici semberski je kraj, naime, u novovjekovnoj i suvremenoj prolosti
uvijek bio dosta gusto naseljen, a oskudijevao je u kamenom materijalu, pa su mnogi
spomenici u meuvremenu uniteni, rasparani i iskoriteni kao graevinski materijal.
U nedostatku natpisa u kojima se spominju domai ljudi (prethodno spomenuti
oito pripada jednom strancu, doseljeniku ili potomku doseljenika), o intenzitetu
romanizacije na podruju Semberije mogli bismo suditi kroz naseobinsku sliku,
koju moemo dosta solidno nazrijeti, zahvaljujui dosad evidentiranim arheolokim
lokalitetima bez obzira na injenicu da oni mahom nisu sistematski istraeni. Oblast
Semberije je, u odnosu na veinu drugih dijelova sjeveroistone Bosne, bila dosta
dobro urbanizirana, to se ima zahvaliti kako blizini Sirmija, tako i injenici da su
Semberiju presijecale znaajne putne komunikacije, a ne tako daleko su bila i znaajna
urbana sredita: Cibale (Vinkovci) i Mursa (Osijek).

U selu Brodac, na lokalitetu Tomove bare, uoeni su ostaci brojnih rimskih
kua, a na lokalitetu Prekaje su otkopani temelji rimske zgrade zidane od opeka (po svoj
prilici villa rustica). Naeno je obilje keramike, metalnih predmeta, stakla, kao i dosta
nalaza novca iz razdoblja kasne antike (od Klaudija II Gotskog do Konstantina II), itd.
(Patsch, 1897: 517-518; remonik, 1957: 129-150; Bojanovski, 1981: 159; ALBiH,
II, 96). U susjednom Ostojievu, na ranije spominjanom prahistorijskom lokalitetu
Veliki Gradac, u povrinskom sloju su se uoavali rimski naseobinski tragovi (Patsch,
1897: 518). Slino je i sa istoimenim prahistorijskim lokalitetom u Batkoviu, gdje se
takoer nailazilo na rasute komade rimske opeke i keramike, a navodno se nalazio i
zlatni novac. Na kompleksu zemljita Jazbine zabiljeeni su brojni povrinski nalazi
rimske crvene keramike (remonik, 1977: 231), a na lokalitetu Crkvite u zaseoku
Lipovica, na povrini od oko 1 hektar, brojni ulomci rimskih zidnih opeka. Na potoku
Danici navodno su se zapaali ostaci nekog starog mosta, moda rimskog (Patsch,
1897: 518-519; Bojanovski, 1981: 159).

Na podruju sela Dvorovi, gdje je kako smo prethodno vidjeli, postojalo
naselje i u predrimskom periodu uoeni su tragovi vee antike aglomeracije. U
zaoseoku Dijelovi je prilikom oranja na vie lokaliteta nalaena rimska keramika,
opeke, crijep, graevinski kamen, malter, itd., kao i podne opeke heksagonalnog
oblika. Uz seoski put od Dijelova prema Ljeskovai uoeni su takoer nalazi rimskog
graevinskog materijala, kao i na lokalitetu Krivaci, gdje su opaeni i ostaci rimskog
puta, te lokalitetu Begluci. U zaseoku Hanite su se ranije nalazili ostaci neke vee
zgrade, moda villae rusticae (Bojanovski, 1981: 157-159; ALBiH, II, 88-89). Tragovi
rimskih naselja su ustanovljeni i u Trijenici na lokalitetima Porednica i Rastik, te na
vie mjesta u selu Dazdarevu (Bojanovski, 1981: 159).

Znaajnija antika aglomeracija se prostirala i na mjestu dananje Velike
Obarske, gdje se tragovi rimskog graevinskog materijala i ulomci keramike zapaaju

31

na vie lokaliteta: u zaseoku Poljana, na povrini od oko 10 hektara, zatim na lokalitetu

Kamenjak, na povrini od oko 4 hektara, dok su kod seoskog groblja uoeni ostaci
rimske ciglane. Na lokalitetu Crkvine, pak, evidentirani su ostaci villae rusticae
(Patsch, 1897: 519; Bojanovski, 1981: 160-161). Na podruju Popova su se na dva
lokaliteta izoravali ostaci rimskog graevinskog materijala i keramike (Bojanovski,
1981: 157), a u Novom Selu nekadanjem Franzjosefsfeldu, heksagonalne podne
opeke (Patsch, 1897: 518-519).
Rimska opeka se izoravala i na podruju Amajlija, gdje su zabiljeeni i nalazi

rimskog novca, te fragmentirane bronane statuete (Patsch, 1897: 520; Bojanovski,
1981: 157), dok je u Kovanluku - pored tragova villae rusticae otkriven i jedan
rimski grob ozidan opekom, te uoeni ostaci ceste (Bojanovski, 1981: 157). U
oblinjoj Patkovai, ostaci rimskog naselja su utvreni na vie mjesta, a otkrivena su i
dva rimska skeletna groba, ozidana opekom (Bojanovski, 1981: 156-157; ALBiH, II;
88). U Kojinovcu, na lokalitetu Crkvite, izorava se rimska opeka i crijep, a uoeni
su tragovi rimske ceste. Veliko rimsko naselje se nalazilo na podruju Janje, gdje se
na lokalitetima Crkvite, Delina baa i Paii izorava rimski graevinski materijal,
keramika, novac i drugi nalazi (Patsch, 1897: 520; Bojanovski, 1981: 155). Tragovi
rimskih naselja ili villa rustica uoeni su takoer i u Obrijeu, Glaviicama, Glogovcu
i aavici (Bojanovski, 1981: 154-156), a nalazi novca u Bosanskoj Rai i na uu
Drine (Patsch, 1897: 520-521).

Kao to se iz prezentiranih podataka moe uoiti, sva ova naselja su se prostirala
paralelno sa rijekama Drinom i Savom, odnosno du prethodno spomenutih rimskih
puteva, ija se trasa najvie i moe pratiti zahvaljujui upravo tim nalazima. Negdje
se tu nalazila i putna stanica Drinum flumen (Tab. Peut., V, 4; Rav. Cosm. IV, 19).
Nije poznato da li je neko od spomenutih naselja bilo samostalni municipij ili su ona
pak bila vici kolonije u Sirmiju. No, uoeni ostaci rimskog graevinskog materijala,
opeke i tegula, nedvosmisleno ukazuju na tip izgradnje po antikim normama. Tu
sliku upotpunjuje i odreen broj nekropola i grobova, pojedinanih nalaza rimskih
artefakata, kao i nalaza novca, a izvan okvira naselja su identificirani i ostaci vila
rustika, kao sredita veih zemljinih posjeda. Sve to odaje jedan dosta visok stupanj
urbanizacije ovog prostora, koji indirektno svjedoi i o njegovoj romanizaciji, jer
svakako je i domai etniki element imao u tome odreenu ulogu. Bilo je to, svakako,
uvjetovano i razvijenom trgovinom i prometom, kada je preko Semberije do Sirmija
i drugih urbanih sredita Panonije stizalo rudno blago Argentarije, zatim kamen
iz kamenoloma oko Zvornika, podrinjski kvarcni pijesak za staklarske radionice
Sirmija, itd. (Bojanovski, 1984: 255-256). Prisustvo veeg broja rustinih vila, kao
sredita latifundija, govori da je na tlu Semberije postojala razvijena poljoprivredna
proizvodnja, iji su produkti plasirani meu brojno stanovnitvo Sirmija, koji je u
vrijeme kasne antike postao i jedan od najveih gradova rimskog carstva.

O intenzitetu romanizacije mogli bi svjedoiti i neki nalazi koji odraavaju
duhovnu kulturu ovih prostora u rimsko doba, odnosno umjetniki i kultni spomenici.
Oni su, na alost, takoer jako rijetki i do sada ih je pronaeno svega nekoliko. U
selu Amajlije je pronaena jedna mala figurica, visine svega 13 cm, koja predstavlja

32

muku osobu u trenutku obavljanja svakodnevnog posla moda koijaa ili

kormilara (Bojanovski, 1984: 219). Figurica je djelo vjetog majstora, veoma je
precizno i realistino izvedena, te po svoj prilici predstavlja uvoz odnekle sa strane.
Istom krugu je vjerovatno pripadala i polomljena statueta iji je fragment (ruka) naen
takoer u Amajlijama (ALBiH, II, 88). No, jedan nalaz sa obala Drine peatnjak iji
je gornji dio modeliran u obliku ljudske glave, grotesknog izraza, bademastih oiju
sa zjenicama, a malih uiju (Bojanovski, 1984: 219), odaje po svoj prilici domaeg
majstora, kod koga se nedostatak likovne izobrazbe nadopunjuje izrazitim talentom i
osjeajem za realistinost (Vasilj, 2002: 92; up. Babi, 2001: 21). U selu Kojinovac
je naen odlomljeni dio nadgrobne stele, na kome su prikazane tri figure (Bojanovski,
1981: 155-156). Na osnovu izraenih detalja nonje, spomenik takoer pokazuje
lokalna obiljeja.

to se tie spomenika kulta, oni u Semberiji za sada skoro u potpunosti
nedostaju: i oni posveeni nekom indigenom boanstvu, i oni vezani za rimske
dravne kultove. Do danas je naena tek jedna votivna olovna ploica tzv. dunavskih
konjanika istonobalkanskog kulta porijeklom iz Trakije, koji se rairio i na
podruju ilirikih provincija (o tome: Imamovi, 1977: 236-249). Ploica je naena u
selu Velika Obarska i sadri sloen prikaz, gdje se izmeu dva korintska stuba nalaze
dva konjanika, bog Sol, muki i enski lik, te likovi razliitih ivotinja i predmeta
(Gabrievi, 1972: 53-57; Imamovi, 1977: 434).

Iako je kao pojava neobian i izuzetan, ovaj spomenik predstavlja
dragocijeno svjedoanstvo rimskog kozmopolitizma i sinkretizma, karakteristinog
za provincijalno drutvo III stoljea. Ve u tom razdoblju, moemo kazati, akulturacija
indigenog stanovnitva i njegovo stapanje sa razliitim rimskih kolonistima definitivno
su zavreni, te je oblikovan novi, provincijalni panonski identitet prepoznatljiv
u bogatstvu razliitosti. Vrata tom stapanju i zavretku romanizacije ovih prostora
otvorio je uveni edikt cara Karakale iz 212. godine, kojim je rimsko graanstvo
dodijeljeno svim slobodnim stanovnicima Carstva. Tada je izbrisana pravna razlika
meu peregrinima i rimskim graanima u Panoniji, pa tako i na prostoru dananje
Semberije. Time su i peregrinske civitates definitivno prerasle u municipije, a
indigene zajednice se postepeno utapaju u mase rimskog provincijalnog stanovnitva.
Ve u drugoj polovici III stoljea raste mo i utjecaj tzv. ilirikih careva vojnih
zapovjednika porijeklom iz ilirikih provincija, koji su se probili do samog carskog
prijestolja. Neki od njih su roeni upravo u Sirmiju ili njegovoj okolini, a moda ne bi
bilo previe smjelo ni pretpostaviti da je neko od njih potakao i sa prostora dananje
Semberije.

Razdoblje kasne antike, koje nastupa od kraja III stoljea, predstavljalo je
vrijeme bujanja antikog ivota na semberskim prostorima, to svjedoe nalazi novca
iz tog vremena na spomenutim lokalitetima. U okviru administrativnih reformi koje
je sproveo car Dioklecijan, grad Sirmij je dobio ogroman znaaj, kao sjedite jednog
od etvorice tetrarha (cezara Galerija). Istovremeno, dvije Panonije su podijeljene na
etiri nove provincije, a Sirmij postaje sjedite provincije Pannonia Secunda, koja se
nazivala i Pannonia Sirmiensis (Andri, 2002: 124-125). U Sirmiju je tada djelovala

33

i kovnica novca, u koju je dopremano srebro iz srebrenikog kraja (Argentaria), a

postaje i sjedite jedne od prvih ranokranskih opina ilirikog prostora, koja je
dala svoje muenike jo u vrijeme Dioklecijanovih progona krana. Kranstva je
moda bilo i na semberskom podruju, ali za sada nemamo nikakvih tragova koji bi to
potvrdili.

Meutim, period kasne antike na prostorima Semberije predstavljao je
i vrijeme tekih izazova i barbarske opasnosti, koja se nad istonim dijelovima
Panonije nadvila jo u posljednjim desetljeima III stoljea. Tada su krizu, nemire i
smutnje u Carstvu iskoritavali narodi s onu stranu limesa, te poduzimali pljakake
upade i prodore dosta duboko unutar rimskog teritorija. Meu njima su se posebno
isticali Goti, koji su u jednom takvom pohodu, 267. godine, opustoili i podruja
ilirikih provincija (Imirovi, 2010: 29 i d.). Na meti ovog barbarskog napada
nali su se, po svoj prilici, i dijelovi Donje Panonije juno od rijeke Save, odnosno
rudnici srebra oko dananje Srebrenice, kao i rudnici na podruju Srbije, na to
ukazuje nekoliko ostava novca iz Srbije, sjeveroistone Bosne i susjedne Slavonije.
Mogue da je tada stradao i prostor Semberije. Car Klaudije II je privremeno suzbio
tu opasnost, ali posljednja desetljea IV stoljea donose nove probleme. Zbog ope
krize, sistem odbrane na dunavskom limesu se uruio, a skupine germanskih naroda
Gota, Alana i Vandala, nahrupile su na rimski teritorij, ovaj put ne radi pljake,
nego radi zaposjedanja zemlje, a za njima su uskoro pristigli i Huni. U meuvremenu,
podijeljeno na dva dijela, Istono i Zapadno, Carstvo im se nije moglo suprostaviti.
Nema nikakve sumnje, u tom razdoblju su stradali i prostori Semberije. Svjedoi to
ponajprije velika ostava novca (oko 20 kg), pronaena u selu Modranu (Bojanovski,
1981: 155), u kojoj posljednji primjerci potjeu iz vremena vladavine cara Gracijana
(375.-383. g.). To je i posljednji sigurno datiran materijalni ostatak iz razdoblja
antike na semberskim prostorima. Nema sumnje, njihova otvorenost i pristupanost
u ovom se razdoblju esto pokazivala kobnom, to je moralo dovoditi do razaranja
i pustoenja, pa i do depopulacije ovog prostora. Tu nije bilo veih utvrda izuzev
nekoliko slabih burgusa (poput onoga na lokalitetu Nakia kula uz Savu), i barbarima
se niko nije mogao suprotstaviti. Nema sumnje da je dobar dio stanovnitva ve bio
izbjegao dalje prema jugu, barem neto junije, u brdovita podruja, gdje na potezu
od Zvornika prema Kalesiji vidimo pokuaje reorganizacije ivota, kroz izgradnju
utvrenih refugija. Otvoreni, ravniarski krajevi Semberije, ispresijecani irokim
rimskim putevima kojima je u suton antike odjekivao topot barbarskih konjikih
odreda, postao je tako dosta nepogodno mjesto za ivot. Ipak, taj ivot se nastavljao,
pod pritiskom i upravom razliitih barbarskih naroda, koji su u tim burnim vremenima
ovladavali ovim prostorom (opirnije o razdoblju velike seobe naroda na tlu june
Panonije: Andri, 2002; Graanin, 2005; 2006; 2007; 2008; 2009 i 2011), sve do
kraja VI stoljea, kada ovi krajevi bivaju trajno zaposjednuti od avarsko-slavenskih
skupina, koje unitavaju sve tragove antikog ivota i civilizacije. Time i semberski
prostori ulaze u mrano doba ranoga srednjeg vijeka.

34

BIBLIOGRAFIJA

Kratice:

AE
ALBiH

ANU BiH
CBI
CIL, III

IG
GZM
GZM n.s. A.
HAD
ILJug, I


ILJug, III


Op.Ar.
PJZ

VAMZ

LAnne pigraphique, Pariz

Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom I-III, Sarajevo:
Zemaljski muzej, 1988.
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
Centar za balkanoloka ispitivanja ANU BiH, Sarajevo
Corpus Inscriptionum Latinarum, vol. III, Inscriptiones Asiae,
provinciarum Europae Graecarum, Illyrici Latinae.
lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Tuzla
Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, Arheologija
Hrvatsko arheoloko drutvo, Zagreb
Ana ael Jaroslav ael, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia
inter annos MCMXL et MCMLX repertae et editae sunt, Situla 5,
Ljubljana 1963.
Ana ael Jaroslav ael, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia
inter annos MCM et MCMXLII repertae et editae sunt, Situla 25,
Ljubljana 1986.
Opuscula Archaeologica Radovi Arheolokog zavoda, Zagreb
Praistorija jugoslavenskih zemalja, I-V, Sarajevo: Centar za
balkanoloka ispitivanja, 1979. (I-III.), 1983. (IV.) i 1987. (V.).
Vjesnik Arheolokog muzeja, Zagreb

Izdanja literarnih izvora

A)
Appian, Illyrica Appians Roman History, vol. II, The Loeb Classical Library,
Harvard University Press, 1962.
Cassius Dio: Dios Roman History, vol. VI.-VII., The Loeb Classical Library, Harvard
University Press, 1955.
Plinije Stariji, Naturalis historia: Pliny, Natural History, vol. II, Libri III-VII, LCL,
Harvard University Press, 1961.
Ptolemej, Claudii Ptolemaei Geographia, ed. Karl Mller, Alfredo Firmin Didot,
Paris 1883.
Res gestae divi Augusti: Velleius Paterculus compendium of Roman history and Res
gestae divi Augusti, The Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1961
Strabon, The Geography of Strabo, The Loeb Classical Library, Harvard
University Press, 1969.
Velleius Paterculus: Velleius Paterculus compendium of Roman history and Res gestae
divi Augusti, The Loeb Classical Library, Harvard University Press, 1961.

35

B)
Epigrafski izvori
ILJug, III, 2960 = AE 1925, 134; Sjeveroistona Bosna (C. Patsch)
D(is) M(anibus) / M(arco) Titio Proculo d[ec(urioni)] / col(oniae) Sirm(iensium)
IIvir(o) patri [et] / Flaviae Praesent[inae] / matri et M(arco) Titio [Pro]/c[lino]
dec(urioni) col(oniae)
ILJug, III, 1622 = Mesihovi, 2011a: 637; Gromile, Metaljka, Bijeljina:
] / [---]ia(?) quietis / [---] sima quondam
ILJug, I, 280; Novi Slankamen
T(itus) Fl(avius) Proculu[s] / pr(inceps) praef(ectus) Scor(discorum) / an[n(orum)]
XXXXI / h(ic) s(itus) e(st) / T(itus) Fl(avius) [D]ulcis / pater [fili]o suo / pientissimo
/ fecit
CIL, III, 3224, Bassianae (Donji Petrovci Putinci, Vojvodina)
[S]cemaes Liccav[i] / f(ilius) Amantinus Ho[b]/se<s=F> a<n=M>norum dec[e]/m
gente Undius / centuria secun/da in flumen per/it Hemona posu/ere Liccaus pate/r
Loriqus et Lica/ios cognati
C)
Literatura
Andri, Stanko 2002: Juna Panonija u doba Velike seobe naroda, Scrinia Slavonica,
2, 2002, 117-167.
Babi, Mirko 2001: Bijeljinski kraj od dolaska starih Rimljana do turske okupacije,
Srpska vila, VII/14, 2001., 17-27.
Benac, Alojz 1957: Neke nove prethistoriske kulture u sjeveroistonoj Bosni, IG, I,
1957, 209-211.
Benac, Alojz 1961: Neolitski telovi u sjeveroistonoj Bosni i neki problemi bosanskog
neolita, GMZ n.s. A., XV-XVI, 1960-1961, 39-78.
Benac, Alojz 1964: Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu,
Sarajevo: Veselin Maslea, 1964.
Benac, Alojz 1964a: Prilozi za prouavanje neolita u sjevernoj Bosni, GZM n.s. A.,
XIX, 1964, 129-149.
Benac, Alojz 1979: Eneolitsko doba u Bosni i Hercegovini neka nova razmatranja,
GZM n.s. A, XXXIV, 1979. (1980.), 15-26.
Bojanovski, Ivo 1957: Nepoznata varijanta barbarske tetradrahme, Numizmatike
vijesti, 25, 1957, 7-9.
Bojanovski, Ivo 1981: Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i
naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (III): Prilog prouavanju antikih naselja i
komunikacija u istonoj Bosni, Godinjak CBI, XIX, 17, 125-197.
Bojanovski, Ivo 1984: Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i
naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji (IV): Rimska cesta Siscia-Sirmium (Tab. Peut)
i njena topografija, Godinjak CBI, XXII, 20, 145-265.
Bojanovski, Ivo 1988: Bosna i Hercegovina u antiko doba, ANUBiH, Djela, LXVI,
CBI, 6, Sarajevo 1988.
Bojanovski, Ivo 1988a: Saobraaj. B) Doba rimske vladavine. ALBiH, I, 151-160.

36

Brunmid, Josip 1896/1897: Rimski vojniki diplom iz Bijele Crkve kod Rae (kotar
mitrovaki). Vjesnik HAD, nova serija II/2, 1896./1897., 1-6.
Buzov, Marija 2005: The Romanization and Urbanization of the Roman Province of
Pannonia in Light of the Autochtonous and Immigrant Populations, u: Illyrica Antiqua
Ob honorem Duje Rendi-Mioevi, Zagreb: Odsjek za arheologiju Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Arheoloki muzej Zagreb, 2005., 125-143.
ovi, Borivoj 1957: Nekoliko manjih preistoriskih nalaza iz BiH, GZM n.s. A, XII,
1957, 241-255;
ovi, Borivoj 1961: Rezultati sondiranja na praistorijskom naselju u Gornjoj Tuzli,
GZM n.s., A, XV-XVI, (1960-1961), 1961, 79-139.
ovi, Borivoj 1965: Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni,
GZM n.s. A, XX, 1965., 27-145.
ovi, Borivoj 1976: Od Butmira do Ilira, Sarajevo: Veselin Maslea, 1976.
ovi, Borivoj 1984: Bronzano i eljezno doba, u: Kulturna istorija Bosne i
Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast,
Sarajevo: Veselin Maslea, 1984., 101-190.
ovi, Borivoj 1987: Grupa Donja Dolina Sanski Most, PJZ, V, 1987., 232-286.
ovi, Borivoj 1987a: Srednjobosanska grupa, PJZ, V, 1987., 481-528.
ovi, Borivoj 1987b: Glasinaka kultura, PJZ, V, 1987., 585-643.
ovi, Borivoj 1988: Bronzano doba, ALBiH, tom I, 21-24.
ovi, Borivoj 1988a: Barice-Greani kulturna grupa, ALBiH, tom I, 60-61.
ovi, Borivoj 1988b: Kultura polja sa urnama, ALBiH, I, 100-102.
ovi, Borivoj 1988c: Podrinjska kulturna grupa, ALBiH, I, 138-139.
ovi, Borivoj 1988d: eljezno doba, ALBiH, I, 24-26.
ovi, Borivoj 2010: Bronzano doba sjeverne Bosne u svjetlu novih istraivanja,
GZM n.s. A, vol. 52, 2010, 277-286.
remonik, Irma 1957: Arheoloka istraivanja u Brodcu, IG, I, 1957, 127-150.
remonik, Irma 1970: Jazbine i Oraii, Batkovii, Bijeljina slavenska naselja,
AP, 12, 1970, 151-152.
remonik, Irma 1977: Ranoslavensko naselje Jazbine u Batkoviu kod Bijeljine,
Godinjak CBI, XV, 13, 1977., 227-308.
Domi Kuni, Alka 2004: Literarni izvori za ilirike provincije (Dalmaciju i osobito
Panoniju) u Naturalis historia Plinija Starijeg, VAMZ, XXXVII, 3, 119-171.
Domi Kuni, Alka 2006: Bellum Panonicum (12.-11. pr. Kr.): Posljednja faza
osvajanja june Panonije. VAMZ, XXXIX, 1, 2006, 59-164;
Dorn, Antun 1984: Rimska vojnika diploma iz Negoslavaca. Izdanja HAD-a, IX,
1984, 165-174.
Dino, Danijel 2007: The Celts in Illyricum whoever they may be: the hybridization
and construction of identities in Southeastern Europe in the fourth and third centuries
BC, Op.Ar., 31, 2007, 49-68.
Dino, Danijel 2010: Illyricum in Roman Politics 229 BC-AD 68, Cambridge
University Press, 2010.
Dino, Danijel 2011: Indigene zajednice zapadnog i sredinjeg Balkanskog poluotoka

37

i 21. stoljee: metodoloki problemi, Godinjak CBI, XL/38, 2011., 197-206.

Gabrievi, Martin 1972: Olovna ploica sa predstavom dunavskih konjanika iz
Velike Obarske (OS Bijeljina), IG, IX, 1972, 53-57.
Garaanin, Milutin 1979: Centralnobalkanska zona, PJZ, II, 79-212.
Graanin, Hrvoje 2005: Huni i juna Panonija, Scrinia Slavonica, 5, 2005., 9-47.
Graanin, Hrvoje 2006: Goti i juna Panonija, Scrinia Slavonica, 6, 2006., 83-126.
Graanin, Hrvoje 2007: Gepidi, Heruli, Langobardi i juna Panonija, Scrinia
Slavonica, 7, 2007, 7-64.
Graanin, Hrvoje 2008: Slaveni u ranosrednjovjekovnoj junoj Panoniji, Scrinia
Slavonica, 8, 2008, 13-54.
Graanin, Hrvoje 2009: Avari, juna Panonija i pad Sirmija, Scrinia Slavonica, 9,
2009, 7-56.
Graanin, Hrvoje 2011: Juna Panonija u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju (od
konca 4. do konca 11. stoljea), Zagreb: Plejada, 2011;
Imamovi, Enver 1977: Antiki kultni i votivni spomenici na podruju Bosne i
Hercegovine, Sarajevo: Veselin Maslea, 1977.
Imirovi, Rajmon 2010: Barbarsko osvajanje bosanskohercegovakih prostora u
vrijeme kasne antike, rukopis magistarskog rada, Filozofski fakultet u Tuzli, 2010.
Jovanovi, Borislav 1987: Keltska kultura u Jugoslaviji. Istona grupa, PJZ, V, 1987.,
815-854.
Kalafati, Hrvoje 2011: Prilog poznavanju odnosa grupe Barice-Greani, bebrinskog
tipa hatvanske kulture, brodske kulture i posavske kulture, Op.Ar., XXXV/1,
2011., 41-63.
Kaljanac, Adnan akovi, Edin 2009: Barice - Greani: kulturna grupa kasnog
bronanog doba u Slavoniji i sjevernoj Bosni, Graaniki glasnik, XIII/27, 78-90.
Koledin, Jovan 2000: Rimska vojnika diploma iz Vukovara. Glasnik Srpskoga
arheolokog drutva, XV-XVI, 1999./2000., 231-239.
Kosori, Milica 1965: Praistorijska nekropola u selu Dvorovima kod Bijeljine, IG,
VI, 1965, 83-90.
Kosori, Milica 1965a: Probni arheoloki radovi na lokalitetu Brdo u Dvorovima,
IG, VI, 1965, 91-95.
Kosori, Milica Stalio, Blaenka 1967: Neolitsko naselje u selu Batkoviu kod
Bijeljine, IG, VII, 1967, 21-27.
Kosori, Milica 1967: Praistorijska nekropola kod Bijeljine, IG, VII, 1967, 29-33.
Kosori, Milica 1976: Kulturni, etniki i hronoloki problemi ilirskih nekropola
Podrinja, Tuzla: Muzej istone Bosne, 1976.
Kosori, Milica 1978: Rezultati probnih radova na lokalitetu Njive kod Patkovae,
IG, XII, 1978, 17-18.
Kosori, Milica 1979: Rezultati istraivanja praistorijskih nekropola i naselja na
podruju Podrinja 1974-1977., Starinar, XXVIII-XXIX, 1977-1978 (1979.), 173-199.
Kosori, Milica 1980: Praistorijska naselja na podruju Spree, IG, XIII, 1980,
103-116.
Kosori, Milica 1982: Rezultati istraivanja praistorijskih naselja na podruju

38

Semberije, IG, XIV, 1982, 121-132.

Kosori, Milica 2001: Bijeljina i okolina u praistorijskom periodu, Srpska vila,
VII/14, 2001., 5-16.
Mari, Zdravko 1958: Neki novi manji preistoriski nalazi iz BiH, GZM n.s. A, XIII,
1958, 243-253.
Mari, Zdravko 1961: Praistorijski nalazi i lokaliteti iz Trijenice i Dvorova kod
Bijeljine, IG, IV, 1961, 43-67.
Mari, Zdravko 1963: Keltski elementi u mlaem eljeznom dobu Bosne i Hercegovine,
GZM n.s. A, XVIII, 1963, 63-83.
Marijanovi, Brunislav 1988: Neolitsko doba, ALBiH, I, 16-18.
Mesihovi ,Salmedin 2011: Rimski vuk i ilirska zmija. Posljednja borba, Sarajevo:
Filozofski fakultet u Sarajevu, elektronsko izdanje, 2011.
Mesihovi, Salmedin 2011a: Antiqui homines Bosnae, Sarajevo: Filozofski fakultet u
Sarajevu, elektronsko izdanje, 2011.
Mikiv, Jesenka 1998: Rimska vojnika diploma iz Slavonskog Broda, VAMZ, III, 3031, 1997./1998., 83-101.
Mikiv, Jesenka 2000: Ave Marsunnia! Brodenses te salutant, Opuscula
Archaeologica, 23-24/1999.-2000., 103-107.
Mocsy, Andras 1974: Pannonia and Upper Moesia. A history of the middle Danube
provinces of the Roman Empire, London Boston: Routledge & Paul Kegan, 1974.
Omerevi, Bego akovi, Edin 2008: Prahistorijske gradine na podruju
Tuzlanskog kantona. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Tuzli, 9, 2008, 59-69.
Papazoglu, Fanula 1969: Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba (Tribali,
Autarijati, Dardanci, Skordisci i Mezi), ANU BiH, Djela, XXX, CBI, 1, 1969.
Paali, Esad 1960: Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo:
Zemaljski muzej, 1960.
Paali, Esad 1975: Quaestiones de Bello Dalmatico-Pannonicoquae (a. 6-9. n.
ae.), -u: Sabrano djelo, Sarajevo: Svjetlost, 1975., 376-421 = Godinjak Istorijskog
drutva BiH, VIII/1956, 1957, 245-300.
Patsch, Carl 1896: Novci iz Apollonije i Dyrrhachija, GZM, VIII/3, 1896., 415-417.
Patsch, Carl 1897: Mali rimski nahoaji i posmatranja, GZM, IX/4, 1897., 511-537.
Patsch, Carl 1902: Nahoaji novaca, GZM, XIV/3, 1902, 391-438.
imi, Jasna 2004: Grupa Dalj, u: Ratnici na razmeu istoka i zapada: starije eljezno
doba u kontinentalnoj Hrvatskoj, Zagreb: Arheoloki muzej, 2004., 35-77.
Teran, Biba 1987: Obredi in verovanje, Bronasta doba na Slovenskem, katalog
izlobe, Ljubljana, 1987, 65-78.
Teran, Biba 1999: An Outline of Urnfield Culture Period in Slovenia, Arheoloki
vestnik, 50, 1999., 97-145.
Vasi, Rastko 1987: Sremska grupa zapadnobalkanskog kompleksa, PJZ, V, 1987.,
555-558.
Vasilj, Snjeana 2002: Bijeljina i njezino podruje u doba antike, IG, XVII, 2002,
81-95.

39

Vinski-Gasparini, Ksenija 1983: Kultura polja sa arama sa svojim grupama, PJZ IV,
547-646.
Vinski-Gasparini, Ksenija 1983a: Ostave s podruja kulture polja sa arama, PJZ, IV,
647-667.
Zaninovi, Marin 2003: Breuci od Sirmija do Marsonije, Opuscula Archaeologica,
27, 2003, 443-449.

40

Mr. Sc. Rusmir Djedovi

SEMBERIJA
HISTORIJSKO-GEOGRAFSKA ISTRAIVANJA

Saetak: Podruje Semberije nalazi se u krajnjem sjeveroistonom dijelu
Bosne i Hercegovine. U svom dugom historijskom razvoju, pored snane pripadnosti
podruju Bosne i Hercegovine, Semberija je bila i pod znaajnim uticajima susjednih
historijsko-geografskih cjelina: Srema (Srijema), Mave i Slavonije.
U ovom radu, sa geografskog aspekta, teritorijaliziraju se neke kulturne i
urbane pojave i procesi u razliitim historijskim periodima, a koje nalazimo na
podruju Semberije i neposredne okoline.

Kljune rijei: Semberija, historijsko-geografska istraivanja, Bijeljina, Janja

Prahistorijski i antiki hidronimi

Nesumnjivo najstariji geografski nazivi na podruju Semberije su nazivi
velikih rijeka koje je omeavaju, Save i Drine. Kako je redovna pojava da su najstariji
toponimi nekog podruja hidronimi (nazivi voda), tako je i ovdje sluaj. Nazivi
rijeka Save i Drine su vrlo stari, potiu jo iz prahistorijskih vremena, a potvreni
su u antikim izvorima. Etimologiju njihovih naziva treba traiti u najeem nainu
nastanka drevnih hidronima, tj. u rijeima jezika prahistorijskih etnikih zajednica,
ije je znaenje u smislu tei i voda.
Zanimljivo je i postojanje hidronima Bosut, kod Meaa, kada znamo za

naziv poznate rijeke Bosut u Sremu koji je takoe vrlo star.

Dalja prolost

O daljoj prolosti ovog podruja vrlo zorno govore arheoloki lokaliteti

i toponimi. Brojni su do sada poznati arheoloki lokaliteti iz perioda prahistorije i
srednjeg vijeka.
Na podruju Semberije treba posebno istai veliki broj toponima koji govore o

starinama iz navedenog perioda. Oni su najbolji trag za multidisciplinarna istraivanja
(arheoloka, toponomastika...) karakteristika ovog podruja u navedenim periodima.

Od toponima tipa Gradac, Gradina i Grad istiemo : Gradac predio, naselje
i breuljak izmeu Crnjelova Gornjeg i aavice Donje, Gradac sjeverno od
Batkovia, blizu su toponimi Klis, Vitaj brdo i Vitaj bara; Veliki i Mali Gradac u
Batkoviu. Gradine blizu su toponimi Gradac i Maarevac, Gradine kod Janje,
Gradine u Ruhotini, Gradine zemljite kod Meaa, Gradski rad - na Savi, blizu
su toponimi Salinski bogaz i Salinska bara Na Avare ili u narodu Obre, iz ranog
srednjeg vijeka, podsjea toponim Obarska.

41


Na jo jedan narod iz srednjeg vijeka Kalisije (Halisije) podsjeaju toponimi:
Kalesnica potok, Kalesija (zemljite blizu Save), Kalesija (zemljite kod Crnjelova
Donjeg).

Na mogue tragove starog naroda Kazara (Hazara) upuuju toponimi tipa
Kozara, kojih ima na vie mjesta u Semberiji.

Toponimi Salinski bogaz i Salinska bara, koji se nalaze pored rijeke
Save, podsjeaju na srednjovjekovnu bosansku zemlju (oblast) Soli. Soli se u
srednjovjekovnoj dravi Bosna spominju prvi put 1225. godine, a sredite su joj bile
upe Gornje i Donje Soli i naselje Sol, na mjestu dananje Tuzle. Toponimi Salinski
bogaz i Salinska bara upuuju na to da se zemlja (oblast) Soli u jednom periodu
srednjeg vijeka protezala na podruje Semberije i izlazila na rijeku Savu, a na tom
mjestu se nalazio stari prelaz (bogaz) za Slavoniju i Srem.

Na srednjovjekovna sredita i dvorove feudalnih familija upuuju toponimi:
Dvorovi naselje, Dvorine (preko Save kod Jamene), Dvoranica (preko Save kod
Rae).
Na mogue vjerske objekte crkve, upuuju brojni lokaliteti tipa klisa,

crkva i crkvina. Navodimo neke: Klis dio Batkovia (od turske rijei kilisi, a ova
od eclesia, u znaenju crkva); Bijela Crkva na Savi (kod mosta), Bela Crkva sa
druge strane rijeke, Bela Crkva naselje na Savi (koje se javlja na starim kartama).
Crkvina u Batkoviu, Crkvine u Kojinovcu. Neki od ovih toponima odnose se na
prahistorijske starine (narod esto tako naziva drevne lokalitete).

Detaljna istraivanja pojedinih lokaliteta mogu pokazati precizniju pripadnost
ovih lokaliteta. Da li se radi o ranokranskim, katolikim, lokalitetima bosanske
crkve ili pravoslavne? Podsjeamo, uveni Zgoanski steak koji se nalazio na
grobu nekog lana bosanske vladarske dinastije Kotromania, zapravo se nalazio na
lokalitetu kojeg narodna tradicija naziva Crkvina.

Posebno je pitanje o pravoslavnim crkvama u ovom dijelu srednjovjekovne
Bosne, jer je srpska srednjovjekovna drava bila znatno jugoistonije od Semberije.

Ovom tipu toponima pripadaju i sljedei: Popovi naselje, Popovac
zemljite zapadno od Bijeljine, Popovaa sjeverno od Bijeljine. Takoer, toponim
Prancije (od Franjevci, Pranjevci) u Ruhotini
Na poznate i snane uticaje Ugarske (Maarske) na podruju Semberije

podsjeaju toponimi kao to su: Balatun naselje u uglu Save i Drine, Sala dio
Balatuna, Sala - dio Bijeljine, Maarevac zemljite kraj Save, Maarbrod na rijeci
Modran, zatim toponimi: Batar, Belegen...

Vrlo je zanimljiva etimologija toponima: Kuzovrat, Svora bara, Gromielj.

Srednjovjekovni toponimi su Zagoni predio, urino brdo i urevo
u aavici Gornjoj, Stupanj breuljak, rjeica i naselje kod Dragaljevca Donjeg,
Batkovi, Gojsovac, Danica, Meai, Taborite Velino Selo-Raa, Taborite istono od Bijeljine

Zanimljivih toponima u Semberiji ima i iz starijeg osmanskog perioda, kao
to su: Hase naselje (u znaenju veliki feudalni posjed), Karantin (ue Drine), Ada
Kale (Janja).

42


Dakle, brojni arheoloki lokaliteti i veliki broj zanimljivih toponima govore
o bogatim i raznovrsnim historijsko-geografskim sadrajima podruja Semberije,
pogotovo u srednjem vijeku.

Nazivi za Bijeljinu i Semberiju

Nazivi najvanijih historijsko-geografskih sadraja u ovom podruju odnose
se na sredinje naselje Bijeljinu i ravnicu Semberiju.
Toponim Bijeljina je srednjovjekovne starosti i odnosi se na upu kao
administrativno-teritorijalnu cjelinu. Ovaj naziv se u raznim varijantama pojavljuje
vie puta u srednjem vijeka, npr. 1378. i 1446. godine. U dubrovakim izvorima
spominje se 1446.godine kao Bielina. Nahija koja je naslijedila srednjovjekovnu upu,
spominje se pod nazivom Bijeljina svega nekoliko godina po osmanskom osvajanju,
tj. 1533. godine.

Sredinje naselje upe i nahije Bijeljina nazivalo se etvrtkovite. U tom
naselju se od srednjeg vijeka odrava sedmini pazarni dan etvrtkom, zbog ega je
upravo i nazvano etvrtkovite. Da takva praksa nazivanja naselja po danu odravanja
najvanijeg dogaaja u nekoj sredini, sedminog pazara, nije rijetka, govore nazivi
brojnih naselja kao: Subotita, Nedjeljita, Utorkovita, Sredske...

Potpuno isti je nain nastanka imena i srednjovjekovnog naselja na mjestu
dananjeg grada Kladnja. On se u srednjem vijeku naziva etvrtkovite i sredite je
upe Kladanj. Poetkom osmanske uprave je kasaba etvrtkovite i sredite nahije
Kladanj. Kasnije za grad preovladava naziv Kladanj, po nazivu nahije.

Takav proces je i u sluaju naselja i grada etvrtkovite, sredita upe i nahije
Bijeljina, koji tokom osmanske uprave dobiva naziv prema upravnoj jedinici ije je
sredite, tj Bijeljina.

Blizu, na rijeci Savi, nalazi se zemljite sa nazivom Subotite, koje govori
o tradiciji mjesta starog sedminog pazara subotom (blizu su toponimi Gracevi i
Kranjska).
Porijeklo naziva Semberija nije do kraja istraeno. Ima vie teorija o njegovoj

etimologiji.
Zanimljivo je miljenje o maarskom porijeklu naziva. Szemben na

maarskom znai preko ili nasuprot. Ovdje se misli preko rijeke Save. U Panoniji ima
dosta toponima sa osnovom Szember.
Da je takva jezika formula za imenovanje prostora postojala na ovom

podruju, govore i sljedei primjeri. Postoji toponim Prijeka Bara pored rijeke Save,
a toponim Preka uma u blizini naselja Raa.

Srednjovjekovna upa Bijeljina

Podruje dananje Semberije u srednjem vijeku pripada upi Bijeljina.

upa je u srednjem vijeku administrativno-politika cjelina, koja obino
zauzima jednu karakteristinu prirodnu i historijsko- geografsku cjelinu (sliv
rijeke, kotlinu, planinsku zaravan...) a koja je jasno omeena od susjednih (velikom

43

rijekom, planinskim i brdskim grebenom, velikim umama...). Takav je sluaj i sa

srednjovjekovnom upom Bijeljinom, koju sa dvije strane omeavaju velike i teko
prohodne rijeke Sava i Drina, a sa jedne strane sjeveroistoni ogranci umovite
planine Majevice. upa Bijeljina se tada sastoji od srednjovjekovnih seoskih opina,
ije tragove nalazimo u kasnijim katastarskim opinama (k.o.).

upa se u srednjem vijeku nazivala: Bijeljina, Bjeljina, Bielina, Bilina...
Nazivi Biblina (franjevakog samostana) i Beljino (za mjesto iz ranog srednjeg vijeka)
su manje vjerovatni. Sa zapada, jugozapada i juga dodiruje se sa srednjovjekovnim
bosanskim upama: Koraj, Teoak i Zvornik. Mogue je da se zapadno prema upi
Koraj, ka rijeci Savi, uklinjavala upa Zavr, sve do rijeke Save i utvrde Novi na njoj.
upa Bijeljina najvjerovatnije pripada srednjovjekovnoj bosanskoj zemlji

(oblasti) Soli, a kada se uklapa u Usoru, onda pripada toj zemlji (oblasti). Sa
sjeverozapada (preko rijeke Save) je Slavonija, sa sjeveroistoka (preko Save i Drine,
sa lijeve strane Save a od ua Drine i sa desne) Srem, ka jugu uzvodno uz Drinu
(izgleda sa obje strane) je srednjovjekovna bosanska zemlja Podrinje, a dalje na
jugoistoku je zemlja Mava (sliv rijeke Kolubare), koja pripada Ugarskoj i njome
upravljaju razni ugarski vazali.

Sremska Mitrovica

Posebno pitanje u historijsko-geografskim istraivanjima Semberije je uticaj

Sirmijuma, odnosno Sremske Mitrovice na to podruje.

Poznato je da je drevni velegrad Sirmijum bio jedan od najveih gradova
antike na Balkanu. Svojim ukupnim (administrativnim, ekonomskim, kulturnim,
urbanim) uticajem sigurno je imao ogroman upliv i na prilike u dananjoj Semberiji.
To je podruje koje je samo nekoliko desetina kilometara udaljeno od Semberije i
povezano sa njom vanim komunikacijama.

Dananje ime grada nastalo je od naziva srednjovjekovne crkve sv. Dimitrija,
u obliku Szentdemeter i Dimitrovci ili Dimitrovica, pa Mitrovica. Szenthdemeter
ugarski je naziv sa Sremsku Mitrovicu (po ranokranskoj crkvi Sancti Demetri)

U osmanskom periodu ovaj grad ponovo postaje vaan regionalni centar.
Sremska Mitrovica je dobila status ehera ili velikog grada prije 1578. godine. Velegrad
Sremska Mitrovica tada ima 15 mahala sa preko 700 kua i oko 5.000 stanovnika, to
je za tadanje evropske prilike bilo rijetko. eher Sremska Mitrovica ima i ariju,
preko 10 muslimanskih bogomolja, tri godinja vaara, dva sedmina pazarna dana,
skelu - pristanite na Savi...

Sredinom 17. stoljea Evlija elebija pie da Sremska Mitrovica izgleda
poput velike varoi (ehera). Po njemu, ona ima: 1.500 kua, nekoliko arija, 18
damija i mesdida, 5 medresa, 10 mekteba, 3 tekije, 3 hamama, 6 hanova, 400
duana. Sremska Mitrovica ima tada i dva velika panaura vaara (na njima je bilo
300 malih duana). Prvi je u sezoni treanja i na njemu se okupi do 50.000 ljudi.

Dakle, kroz dugi period veliki grad Sirmijum Sremska Mitrovica morao je
uticati i na ukupne prilike u Semberiji.

44

Raa

Odmah preko rijeke Save nalazi se stara utvrda i naselje Raa, koja je svojom
blizinom zasigurno takoer uticala na prilike na ovom podruju.

Raa sa sremske strane jeste srednjovjekovno naselje sa utvrdom. Sredinom
16. stoljea dobila je status grada.
U drugoj polovini 16. stoljea (1578. godine) grad (kasaba) Raa ima pet

muslimanskuh mahala sa 151 kuom i nemuslimansku mahalu sa 37 kua. Prihodi od
skele su bili znaajni.
Francuski putopisac M. Quiclet je 1658. godine proputovao kroz Rau i

opisuje je kao vrlo lijep i velik grad sa lijepim damijama.
Sredinom 17. stoljea poznati putopisac Evlija elebija grad Rau opisuje

kao znaajno naselje sa utvrdom. Ima sedam muslimanskih i etiri bugarske i srpske
mahale. Grad Raa tada ima 550 kua, pet damija, tri mekteba, dvije medrese, dvije
tekije, dva hana, hamam, pristanite, carinarnicu... Ima muftiju, centar je kadiluka, a
sve ulice i putevi su popoeni daskom i balvanima.
Tokom 17. stoljea utvrda Raa je velika i predstavnik je tzv. zvjezdastih

utvrda. Kao takvu je imamo ucrtanu na brojnim starim kartama.
Stjecajem historijskih prilika u novije doba naselje Raa je izgubilo na

vanosti, a staru utvrdu na obali Save rijeka je unitila.

Najstarija naselja

Podruje srednjovjekovne upe Bijeljina moralo je biti dobro naseljeno. Bilo

je plodno, ravniarsko, na vanim komunikacijama (i putnim i rijenim), a o tome
govore i brojni materijalni ostaci i toponimi.
Kao sigurno potvrena srednjovjekovna naselja za sada su etvrtkovite i

Glaviice. Okolo su utvrde Teoak, Novi, Raa.
Poto je podruje Semberije definitivno zauzeto od strane Osmanlija izmeu

1520-1529. godine, oekivano je da osmanski popis iz 1533. godine daje podatke o
rijetkim i malim naseljima u nahiji Bijeljina. Ratna dogaanja uslovljavaju iseljavanje
veine starog srednjovjekovnog stanovnitva Semberije. Tada se spominju: Mirkovac
(kasnije Mirkovac ili Batkovi), ukojevii (Hukovii, danas Modran), Grm Selite
i etvrtkovite. Kao manje ili vie pusti lokaliteti tada se u nahiji Bijeljina navode:
Obrovac, Obrovce, Preliska, Krevac, pusto selo Bistrica, Borovac, Gojsal Ali Selite,
Prlaka, Rusovac, Livada Stepaniin, Marniin, Glaviice.
Navedena etiri naselja (Mirkovac, ukojevi-Hukovi, Gojsal Selite

i etvrtkovite) po dolasku osmanske uprave imaju staro stanovnitvo, a vlaka
kolonizacija slijedi kasnije.
Osmanska uprava, uobiajeno, daleko sa juga dovodi Vlahe stoare radi

oivljavanja podruja. Zvorniki sandakbeg kao pogodnu linost za to nalazi vlakog
kneza Ivana. O njemu u jednom dopisu Porti iz 1545. godine on izvjetava da je
knez Ivan oivio i naselio deset sela koja su do tada bila prazna i poruena i da taj

45

knez pokazuje brigu i trud oko carskog dobra (emval-i padisah) kao i da je poznat
po ispravnosti i vrijednoi. Zbog toga je beratom dobio posjed (timar) od 500 aki.
Poto je bio izgubio berat, knez Ivan je 1546. godine o tome bavijestio zvornikog
sandakbega, koji je naloio da mu se on obnovi.

Tokom 16. stoljea na ovom podruju se stabilizuju politike i ekonomske
prilike, pa dolazi do razvoja brojnih naselja. Meu njima se spominju: Tvrdkovac,
Popovi ili Zvona Selite, Goisal Selite (danas Gojsovac) ili Krevac ili Vrljaka,
Kuzovrat, Tomaevac (u blizini), Dunjevac (Gunjevac - danas toponim od Janje ka
Amajlijama, mjesto na starim kartama - Gunjevac), Obarska, Trijenica, Maretica
(danas Marii), Ruhotina Donja i Gornja, Brodac, Obrova ili Obrovac i Crnjelovo.
Meu ovim naseljima neka su neubicirana: Tvrdkovac Janja(?), Obrova ili Obrovac,
Maretica Marii(?).

Zatim se tokom 16. stoljea spominju i druga naselja: Brona (Brvena),
Brekolovice, Dugoevac, Lorna, Tvrdkovac. Mezra Dolnje Polje je u osmanskim
defterima naznaena kao ajirlik (livadite) izmeu rijeke Save i Deznice.
Poetkom 17. stoljea u nahiji Bijeljina se u defterima spominje veliki broj

naselja i posjeda. Navodimo neke primjere. Veli-aga i Mustafa su imali posjed koji
se sastojao od: mezre Krevac, mezre Gojsal Gaj Selite, Prlake i Jarinaca i Livade
Stenik na obali vode Brodnjae. Na podruju dananje Semberije tada posjede imaju
zapovjednici i posade utvrda Novi, Brko i Raa.

Janja kada je postala grad

Jedno od otvorenih historijsko-geografskih pitanja ovog podruja jeste
i starost naselja Janja i kada je ona dobila status grada (kasabe). Naime, dobro je
poznato da je Janja kao naselje sa utvrdom (palankom-arampovom) postojala u 18.
stoljeu, a kao grad sa arijom i veim brojem mahala krajem osmanskog perioda.

U historiografskoj literaturi se ovo pitanje ve poelo razmatrati u kontekstu
mjesta roenja najpoznatijeg bonjakog epskog junaka Alije erzeleza, koji je ivio
u drugoj polovini 15. stoljea.

Historiar Ibrahim-beg Peevija, koji je ivio krajem 16. i poetkom 17.
stoljea, u svom poznatom djelu Tarihi Peevi o Aliji erzelezu pie kao hrabrom
muslimanu iz kasabe Janj(e), koji se posebno isticao u borbama pod beogradskom
tvravom. Dalje pie da je poginuo kao ehid i o njemu se pjeva pjesma.
Neto kasnije, sredinom 17. stoljea, Evlija elebija pie da je Alija erzelez

porijeklom iz kasabe Banja (Janja).

Dakle, ovi navodi Peevije i elebije otvaraju pitanje starosti kasabe Janja.
Poto su oba autora ivjela i pisala u 17. stoljeu, moda su znali da u tom periodu
Janja ima status grada (kasabe).

46

Bijeljina status grada i utvrda

Poznato je da naselje na mjestu dananje Bijeljine postoji jo od srednjeg
vijeka. Tada se nazivalo etvrtkovite, bilo je sredite upe Bijeljine, a ime je dobilo
po danu odravanja sedminog pazara.

Dolaskom Osmanlija naselje se sve vie razvija, a do kraja 16. stoljea postaje grad.
Godine 1580. Bijeljina dobija status grada (kasabe). Do tada su uspostavljeni

sedmini pazar i godinji sajam (stari sajam iz Koraja preneen u etvrtkovite).
Stanovnici su osloboeni feudalnih poreza i bave se gradotvornim uslunim
djelatnostima. Od ranije u naselju postoje i damija i trg (arija).
Zbog svega toga, naselje postaje i sredite kadiluka sa tri nahije. Meu

zanatima se tada u gradu spominju: kovai, krojai, duneri, tabaci, samardije... Stari
naziv etvrtkovite postepeno se zamjenjuje nazivom nahije, Bijeljina.
elebija sredinom 17. stoljea spominje Bijeljinu kao eher Bijeljinu i

naprednu kasabu. Grad Bijeljina tada ima 500 lijepih kua i pet mahala, sa oko
3000 stanovnika. Ima i najmanje tri damije.
Narodna pjesma ovo naselje poznaje kao eher Bijeljinu.

U gradu Bijeljini je praktino, od poetka pa do kraja osmanske uprave,

postojao neki oblik utvrenja. Radilo se o tipinom ravniarskom utvrenju toga
doba, koje se naziva palanka, a u narodu i arampov. To je utvrenje sa bedemima od
nabijene zemlje, ojaane drvetom i jarkom ili hendekom okolo, napunjenim vodom.
Bijeljinska palanka je esto stradala, obnavljana i proirivana. Najvie je

stradala u Bekom ratu i u prvoj polovini 17. stoljea. Od sredine toga stoljea znatno
je proirena i do kraja osmanske uprave je bila jedna od najprostranijih utvrda u Bosni
i Hercegovini. Prema debljini (do 20 m) i visini (10 m) bedema i irini (20 m) i
dubini (do 10 m) jarka, utvrda u gradu Bijeljini je bila i jedna od najtvrih kod nas.
Na zemljanom bedemu su bile palisade od hrastovih trupaca i mnogobrojne fortice sa
topovima.
Kao i poznata tuzlanska palanka, utvrda u sreditu Bijeljine imala je etiri

kapije, Zvornika (Paia), Janjica, Raanska i Drinska. Na sve etiri kapije bile su
vee tabije (skraene kule) od debelih hrastovih balvana, sa kamenim nadgradnjama.
Vrata su bila od debelih hrastovih dasaka okovanih eljezom, a prilazilo im se preko
pokretnih mostova, koji su se podizali na ekrk.
Unutar palanke nalazilo se vie prostornih i urbanih sadraja. Stara arija

sa duanima i zanatskim radnjama, vie ulica, zgrada Konaka (uprava kadiluka),
zgrada vojnog zapovjednitva, podzemni arsenal, te vie kua bijeljinskih begova.
Unutar palanke (arampova) nalazio se uveni dvorac Ali-pae Fidahia, bosanska
Imamovia kua itd...
Oko palanke su se nalazile i razvijale Nova (Janjica) arija, kao i brojne

bijeljinske mahale sa privatnim kuama i avlijama, namijenjenim za stanovanje.

47

Ka evropskom gradu

Razvoj grada Bijeljine, prema tadanjim modernim evropskim uzusima,
zapoinje krajem osmanske uprave. Prije 1878. godine grade se brojni urbani
sadraji, koji svojim izgledom doprinose izgledu grada (nova zgrada Konaka-uprave,
pravoslavna crkva, menzilhana-pota, kasarna-krla...), grade se savremeni putevi.
Grad Bijeljina tokom austrugarske uprave (nakon 1878. godine), sve vie

mijenja svoju urbanu strukturu i izgled. Gradovi Bosne i Hercegovine, inae, u tom
periodu doivljavaju razliite promjene i postepeno sve vie lie na evropske gradove.
Neki od njih postali su vana industrijska sredita i postepeno su dobijali

oblike evropskog industrijskog grada (i po socijalnoj strukturi i po vanjskom izgledu
Tuzla, Zenica), dok je veina ostala na zanatstvu, sitnom preduzetnitvu (s modernim
zanatima) i pojaanoj trgovini i saobraaju. Specifine i vidljive promjene doivjeli su
i oni gradovi koji su postali vojni centri i strateka uporita Monarhije. Takav sluaj
je i sa Bijeljinom, koja se nalazi blizu granice, i Austro-Ugarska u njoj gradi kasarnu
i druge pratee sadraje.
U gradu Bijeljini se za vrijeme austrougarske uprave razvija privreda,

infrastruktura, kao i kulturni uvot. Sredite Bijeljine poprima sve vie izgled
tadanjeg modernog evropskog, zapravo srednjoevropskog grada. Grade se brojni
urbani sadraji, koji po svom arhitektonskom izgledu mogu biti u bilo kom gradu
Evrope. Radi se o zgradama Landesbanke, Gradske vijenice, Rimokatolike crkve,
Jevrejskog sinagoge, Narodne kole, Trgovake kole, Srpske osnovne kole,
Kasarne...
Tada je karakteristina ulica Wilmastrasse, koja po ukupnom ambijentu

pripada gradovima srednje Evrope.

Zakljuak

Podruje krajnjeg sjeveroistonog ugla Bosne i Hercegovine, kao i

sjeveroistone Bosne, jeste izraena historijsko-geografska cjelina poznata pod
nazivom Semberija.
Sa historijsko-geografskog aspekta Semberija ima niz zanimljivih tema, ija

istraivanja daju kompleksniju sliku bogatog i raznovrsnog naslijea ovog dijela
Bosne.

U Semberiji se nalaze brojni toponimi ije istraivanje upotpunjuje sliku
historijsko-geografskih karakteristika ovog podruja od najstarijih vremena.
Najstariji toponimi su hidronimi Sava i Drina. Veliki je broj toponima tipa Grad,
Gradina i Gradac.
Vrlo su zanimljivi i toponimi Semberija i Bijeljina za srednjovjekovnu upu, a

kasnije grad.
Ovo podruje je od antike pod snanim uticajem najznaajnijeg rimskog

grada u unutranjosti Balkana, Sirmijuma. Kao Sremska Mitrovica, u osmanskom

48

periodu imao je status ehera, velegrada. Takoer, u osmanskom periodu na prostor

Semberije znaajno utie i grad Raa.

Meu otvorenim pitanjima historijsko-geografskih istraivanja Semberije
jeste i nastanak naselja Janja i njegovo prerastanje u grad (kasabu).

Svakako najvanija historijsko-geografska tema Semberije jeste viestoljetni
razvoj naselja Bijeljina. Od srednjovjekovnog trga pod nazivom etvrtkovite, preko
dobijanja statusa grada u 16. stoljeu i razvoja ka evropskom gradu na prelazu 19/20
stoljee, do dananjeg savremenog grada, sredita ovog dijela Bosne i Hercegovine.

Izvori i literatura

Austrougarske topografske karte sa kraja 19. stoljea, razmjer 1:75.000. Sekcije

Jamena und Bijeljina i Mitrowitz i Janja.
Topografska karta razmjera 1:100.000, sekcija Bijeljina.
Topografske karte razmjera 1:25.000, sekcije koje pokrivaju Semberiju.
Evlija elebi, Putopis, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
Zijad ehi, Ibrahim Tepi, Povijesni atlas Bosne i Hercegovine, Sejtarija, Sarajevo,
2002.
Adem Handi, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, Prilozi za orijentalnu
filologiju, XII-XIII, 1962-63., Orijentalni institut, Sarajevo.
Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975.
Iljas Hadibegovi, Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea,
Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 2004.
Nedim Filipovi, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Centar za kulturu i obrazovanje
Teanj, Teanj, 2005.
Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, BZK Preporod, Bijeljina, 2006.
Kemal Nurki, Popis bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra, JU Arhiv Tuzlanskog
kantona, Tuzla, 2009.

49

Doc. dr. Edin Mutapi

BIJELJINA I OKOLINA U SREDNJEM VIJEKU

Abstract:

Bijeljina and enviroment in the mrdieval century

Although the written evidence of immediate area of Bijeljina during the
medieval century are more than modest, we can not tear away to the conclusion
that in this area, which was an important communication center, played out a very
dynamic life. Anyway, that confirms and very early existence of a monastery in a
mentioned territory. A significant contribution to the mentioned statement give a
previously found traces of a medieval material culture. Bijeljina was an important
center for transmitting of the Bosnian spiritual, cultural and political interests to the
neighboring Hungarian territories which were located east and north of the present
Bijeljina.

Keywords: Sarajevo, Drina, Sava, Bosnia

Uvod

Bijeljina je danas grad koji se nalazi na samom sjeveroistoku Bosne i

Hercegovine, te je od susjednih drava Srbije, odnosno Hrvatske, odvojena rijenim
tokovima Drine i Save. Pisani tragovi o medijevalnom dijelu prolosti bijeljinskog kraja
vie su nego skromni. Meutim, znaajan dio izvora nastalih u periodu od nekoliko
stoljea tokom srednjeg vijeka, potvruju rijeku Drinu kao granicu bosanske drave. O
tome dragocijene informacije daju Pop Dukljanin u svom Ljetopisu i Ivan Kinam.1
Navedenu granicu uz rijeke Savu i Drinu potvruje i mrea ranosrednjovjekovnih
utvrenja.2 Naposlijetku, to e potvrditi i bosanski ban Stjepan II u svojoj povelji,
konstatovavi da vlada od Save do mora i od Drine do Cetine.3 U nekoliko uvodnih
reenica eljeli smo istai da se podruje dananje Bijeljine i okoline jo od ranog
srednjeg vijeka nalazilo u okviru zemlje Usore, odnosno srednjovjekovne bosanske
drave.

1 Ferdo ii, Letopis popa Dukljanina, SKA, BeogradZagreb, 1928., 398-399; Vizantijski
izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Beograd, 1959., knjiga IV, str. 26-29.;
2 Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo, 1988
3 Ludwig Von T h a l l c z y ; Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter,
Mnchen und Leipzig 1914. (dalje: T h a l l c z y, S t u d i e n ) s t r. 1 3 - 1 5 .

50

Pisani tragovi o bijeljinskom podruuju u srednjem vijeku

Kada govorimo o neposrednom bijeljinskom podruju do XV stoljea, gotovo

da nemamo pomena ovih krajeva u historijskim izvorima. U tome, kao izuzetak,
svakako moemo uzeti Popa Dukljanina i njegovo spominjanje bitke koja se odigrala
kod Belline4, u kojoj slavenski kralj Tihomil pobjeuje Ugre. Latinski tekst vezan za te
dogaaje glasi:

Quodam itaque tempore, dum esset rex in partibus Sremi, Sremani congregantes
se cum Ungaris, commiserunt praelium cum rege. In quo loco ceciderunt Sremani cum
Ungaris et facta est eis contritio magna. Ab illo ergo die dicta est planities lila, in qua
factum est praelium, Bellina5, nomine regis, ob victoriam, quam habuit ibi rex, usque
hodie.6

Rezultat navedenog dogaaja bio je uspostavljanje mira i granice na rijeci Savi
do njenog utoka u Dunav (Post haec Ungari ad regem miserunt quaerendo pacem.
Rex praeterea fecit pactum cum eis hoc modo, ut ab illo die in antea non auderent
transire flumen Sava et a loco unde surgit et sicut currit usque quo intrat in magno
flumine Donavi, neque homines regis transirent in illam partem, neque ili in istam; et
placuit eis et fecerunt pacem.) 7

Muhamed Hadijahi je, sasvim utemeljeno, smjestio pomenutog Tihomila meu
bosanske velikae. On je svoje sjedite imao u ahbeskom gradu na Romaniji, ije je
podruje u svom nazivu dugo uvalo njegovo ime, gdje i danas postoje ostaci navedenog
srednjovjekovnog grada. Hadijahi je, takoe, odlino primijetio da se upa (oblast)
Drina moe ubrojati meu srednjovjekovne bosanske zemlje i on je jasno razlikuje od
Podrinja (srednji i donji tok Drine).8 Meutim, Hadijahi smatra da se navedena bitka
odigrala mnogo junije i da se radi o iskrivljenim oblicima naziva rijeka. Ne elei dalje
4 F. ii, Ljetopis, str. 322; Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb, 1950., str. 72.
5 Historiografija je esto navedeno naselje poistovjeivala sa Bijeljinom. Meutim, sama
Bijeljina postoji u prvim osmanskim defterima, ali kao nahija, dok naselje na njenom
mjestu nosi naziv etvrtkovite. Navedenu injenicu u historiografiji ispravno je primijetio
M. Dini, da nedaleko od apca, dakle u Mavi, postoji naselje pod istim imenom (Mihajlo
Dini, Srednjovekovni Srem, Srpske zemlje u Srednjem veku, Istorijsko-geografske
studije, Beograd, 1978., str. 274. Napominjemo da na poetku osmanske vlasti doista
na navedenom prostoru postoje naselja Gornje i Dolnje Beljino koja pripadaju nahiji
Bogurdelen (Vidi: Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka, iz 1519 i 1533.
godine, Sarajevo, ANUBiH-SANU, 1986. , str. 157; dalje: Dva prva popisa)
6 F. ii, Letopis, str. 322; V. Moin, Ljetopis popa Dukljanina, str. 72.
7 F. ii, Letopis, str. 322; U daljem dijelu Ljetopisa govori se o sudbini Tihomila i
njegovoj brzoj smrti poslije navedenog dogaaja. Post haec reversus est rex in maritimas
regiones. Quadam autem die, dum intraret in unum oppidum Tribuniae, suibitanea morte
defunctus est. Tune sepelierunt illum in ecclesia saneti Michaelis in eodem oppido cum
grandi honore. Populi autem fleverunt illum multis diebus. Septima autem die dormitionis
eius, uxor illius peperit filium, quem Tiscemirum vocavit, quod latine dicitur consolator
populi.
8 Muhamed Hadijahi, Je li Tihomil iz Kronike popa Dukljanina historijska linost? GDI
BiH, broj XVII, Sarajevo, 1966-1967. (dalje: Muhamed Hadijahi, Tihomil) str. 397-418.

51

da ulazimo u analizu ovog problema, spomenut emo samo injenicu da Ranjina u svojim
Annales Ragusini govori o navedenim dogaajima najobimnije, dakle poznaje najvie
injenica, te govori o bosanskom banu Budislavu, koji se nalazio u Sremu i u ijoj slubi
je bio pomenuti Tihomil. Velika je vjerovatnoa, ukoliko navedene injenice uzmemo
kao historijski pouzdane, da je, kao nagradu za pobjedu nad Ugrima, Tihomil dobio
mjesto velikog upana Rake.9

Ne treba zaobii mogunost da je Bijeljina u tom periodu gradila neku znaajniju
administrativno-geografsku cjelinu zajedno sa naseljima Gornje i Dolnje Beljino, koja
se javljaju u prvim popisima Zvornikog sanaka i pripadaju nahiji Bogurdelen.10
Udaljenosti su neznatne da se ime ne bi prenosilo, a eliminisanjem bosanskih utjecaja
preko Drine naziv se prvenstveno zadrao za veu administrativnu cjelinu (upu), da
bi tek kasnije bio upotrijebljen i za naziv naselja grada. Naime, Bijeljina se u prvim
izvorima osmanske provenijencije javlja kao slabo naseljena nahija.11

to se tie gradskog centra, Osmanlije zatiu varo etvrtkovite, koja
e tek kasnije biti pretvorena u razvijen urbani centar (kasabu) uz pomo dravne
intervencije.12 O spominjanju Bijeljine u srednjovjekovnim izvorima mogue je
govoriti i na osnovu jedne povelje ugarskog kralja Sigismunda Luksemburkog brai
Gorjanski od 1. VIII 1406. godine. U navedenom dokumentu se, pored ostalog, kae:
conflicmm districtus nostros de Beleen et de Macho13. Prema naem miljenju, radi
se o prostoru sa desne strane rijeke Drine koji se nalazi de Macho, jer se Bijeljina
pod navedenim nazivom javlja kasnije, ali svakako, to je potvrda da je navedeni
9
10
11
12

Muhamed Hadijahi, Tihomil, str. 404-406.

A. Handi, Dva prva popisa, str. 157.
A. Handi, Dva prva popisa, str. 111, 167-168, 178.
A. Handi, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, POF XII-XIII, 1962., str. 5354; Carskom odredbom nareeno je da se u spomenutoj kasabi (etvrtkovitu), gdje
stanuju muslimani, obavlja duma (molitva petk om); u njoj sjedi kadija. Kako se ovo
mjesto nalazi na putu koji vodi iz Hercegovine, Klisa, Dubrovnika i Bosne prema
budimskoj i temivarskoj krajini i stoji kao derbend na javnom putu prema raanskoj
skeli, dobro naseljeno, bilo bi dobro, a i za carsku blagajnu vrlo korisno da
to mjesto postane kasaba. Stoga su emini i ajani vilajeta (Zvornikog sandaka)
insistirali da se u tom mjestu uspostavi pazarni dan i godinji sajam (panaur), te da
to mjesto postane kasaba, to bi i za gospodara zemlje (zvorniikag sandak-bega) bilo
korisnije, pa su uputili predstavku Visokoj Porti. Poto se uvidjelo da je opravdano
i potrebno da spomenuto mjesto pos tane kasaba, izdata je carska zapovijed od 20.
dumada 988. (2. VIII 1580), da se to mjesto ubiljei u defter kao kasaba i da se u
njemu uspostavi pazarni dan i godinji sajam. Isto tako muslimani te kasabe, kao i
u drugim kasabama, nee vie plaati rajinske pristojbe, a plaae svome sandakbegu
samo kaznu za prekraje, pristojbe prilikom vjenanja i badihavu. Na temelju carske
zapovijedi spomenuto stanovnitvo oproteno je od ostalih dravnih tereta. Kako je
ovo gornje bilo ubiljeeno u ranijem defteru, to je na isti nain ubiljeeno i u ovom
novom defteru.
13 Ferdo Sii, Nekoliko isprava iz poetka XV st., Starine, Jugoslavenska akademija znanosti
i umjetnosti, Knjiga XXXIX, Zagreb, 1938., str. 276-286 (279).

52

prostor nekada gradio jednu administrativnu cjelinu.14 Takoe pomen in Bielina

imamo u jednom dokumentu u Dubrovakom arhivu, iz kojeg saznajemo da
su 3. III 1446. ljudi ilokog bana opljakali Bogiu Bogmilovia u navedenom
mjestu.15 S pravom, dakle, moemo prihvatiti Handievo miljenje da se
navedeno pominjanje odnosilo samo na upu, a ne na istoimeno naselje. Naime,
iz navoenja pojedinih geografskih imena u srednjovjekovnim izvorima obino
se ne vidi na to se tano odnosi, na odreeno mjesto, upu ili oblast. Prema
tome, Bijeljina je u predosmansko doba bila zasebna upa, a njeno sjedite je u
ranijem periodu bio tvrdi Teoak, a kasnije, svakako, tu gdje se nalazio samostan
kojeg 1378. godine spominje Pizanski u sastavu mavanske kustodije.16 U znatno
kasnijem sauvanom popisu istih kustodija iz 1514. godine, kojeg je u nauci prvi
elaborirao D. Mandi, spominje se samo samostan S. Mariae Campaniae dok
samostana u Bijeljini (Biblina) nema u popisu. Meutim, Mandi ovaj samostan
S. Mariae Campaniae ili S. Mariae in Campo ubicira kod Bijeljine.17 Tu valja
biti oprezan, jer i Jelani u svom popisu jedino za ovaj samostan ne daje naziv
mjesta u zagradi. Isto tako jedino kod ovog samostana S. Marie in campo se
navodi naziv samostana (odnosno posveenja). Upravo iz tog razloga donosimo prepis
onako kako je to uinio Jelani.18

V.
Mavanska.

Alan (Alsan), Bijelina (Biblina), Ljubovija, Ljubi (de

Lab), Mava (Mazue), (s. Marie in campo), Toak
(Coscick), Vrhokrupa (Vert-hocrup), Srebrenica
(Srebernica).

Tab. br.1. Popis samostana mavanske kustodije iz 1378. god. prema J. Jelaniu

Prema tome, ukoliko se samostan Biblina odnosio na Bijeljinu, on je na
tom podruju nestao prije dolaska Osmanlija, te ga osmanska uprava ne zatie niti
popisuje u svojim defterima. A to se tie samostana S. Mariae in Campo, on je
14 Pored sve loginosti gornje pretpostavke, moramo svakako dati prednost podacima
koje nam pruaju turski popisni defteri, tj. da se centralno naselje turske nahije, kao i
srednjovjekovne upe u vrijeme turskog osvojenja nazivalo samo etvrtkovite.
Ovo tim prije to su turski popisivai striktno pazili da se jedno mjesto tano ubiljei,
pa ako je jedno mjesto imalo po dva naziva, ubiljeena su obadva, a katkada i tri. Prema
tome, bilo bi udno zato i sjedite same nahije, etvrtkovite, nije tako zabiljeeno
(Bijeljina ili etvrtkovite, odnosno obratno), ako je ono bilo poznato i pod nazivom
Bijeljina. (A. Handi, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, str. 48)
15 Drago krivani, Putevi u srednjovjekovnoj Srbiji, Beograd, 1974., str. 57.
16 A. Handi, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI v., str. 48; Jurijan Jelani, Kultura i
bosanski franjevci, I, fototip izdanja iz 1912., Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 37.
17 Dominik Mandi, Hercegovaki spomenici franjevakog reda iz turskog doba, sv. I,
1463.1699., Mostar, 1934., str. 10.
18 ., J. Jelani, Kultura i bosanski franjevci, I, str. 37.

53

zapisan u osmanskim defterima iz 1533. i 1548. godine, ali u susjednoj korajskoj

nahiji, i to na njenoj periferiji prema srednjovjekovnoj upi Bijeljina.19

Kroz bijeljinsko podruje prolazio je put koji je vodio iz Podrinja, tj. preko
Srebrenice, Kulata, Zvornika, Teoaka i Bijeljine prema Mitrovici i Iloku.20 U
Bijeljini se sastajao s tim glavnim putem i put koji je vodio od rijeke Bosne, tj.
Doboj-grada dolinom Spree, zatim preko Srebrenika i Soli.21

Bijeljina je od 1464. godine ula u sastav Srebrenike banovine i bila
njen sastavni dio vjerovatno do pada ove teritorije pod osmansku vlast neto
prije 1520. godine.22 Naime, do danas nije pronaen nijedan siguran izvor koji
govori o tome kada je Posavina, tj. prostrano podruje izmeu rijeka Drine, Bosne
i Save, sjeverno od Srebrenika i Teoaka potpalo pod osmansku vlast. A. Handi
smatra da se to dogodilo 1521. godine, prilikom pada Beograda i apca i ope
osmanske ofanzive preko Save. Miljenja smo da je zbog nepostojanja znaajnih
utvrda oko Bijeljine, a poto su Srebrenik i Teoak izgubljeni najkasnije 1520.
godine, tu sudbinu moralo dijeliti i ire bijeljinsko podruje.23 Jedino je sigurno
da Bijeljine nema u najstarijem poznatom popisu Zvornikog sandaka iz 1519.
godine.24 Opepoznato je da u navedenom popisu nema mjesta sjeverno od
Zvornika, odnosno nahija Gornje, Donje Tuzle i Drameina. Jedino je poznato da
su naselja Gornja i Donja Tuzla bila pod osmanskom vlau prije mjeseca juna
1515. godine.25 Prema tome, da je navedeno podruje bilo pod osmanskom vlau,
zasigurno bi se nalo u navedenom popisu.

Prvi popis podruja sjeveroistone Bosne do granice na rijeci Savi, odnosno
Drini, imamo u sumarnom popisu (defteru) Zvornikog sandaka, koji je zavren
do aprila 1533. godine. U navedenom popisu spominje se nahija Bijeljina, i to kao
has zvornikog sandakbega. U navedenoj nahiji nalaze se samo etiri sela, i to:
Mirkovac, ukovii, Grm Selite i etvrtkovite, te tri mezre: Jerilska, Obrovac i
Obrovae, koje su sastavni dijelovi pojedinanih timara.26
19 Mezra Crkva Sveta Marija, u blizini sela Bili Potok (Dva prva popisa, str. 145.), odnosno
Mezraa-i kilisa-i Isveta Marija der kurb-i karye-i Bili Potok tabi i Koraj (Adem Handi
i dr., Najstariji katastarski popisi bosanskog, zvornikog i klikog sandaka, knjiga, V,
Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1978., str. 473 b.).
20 Konstantin Jireek, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, prevod
ore Pejanovi, Svjetlost, Sarajevo, 1951., 127.
21 D. krivani, Putevi u srednjovjekovnoj Srbiji, str. 57-59; A. Handi, Postanak i razvitak
Bijeljine u XVI vijeku, str. 47.
22 O Srebrenikoj banovini vie vidjeti: Radovi sa naunog skupa Srednjovjekovna Bosna i
Srebrenika banovina, Biljeg Srebrnika, br. 5-6., 37-82.
23 O padu Srebrenike banovine vidjeti: E. Mutapi, Srebrenika banovina nastavak
kontinuiteta bosanskohercegovake dravnosti ili ne?, Biljeg Srebrenika, IV, 2006., str.
104-110.
24 A. Handi, Dva prva popisa; A. Handi, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku,
str. 46-47.
25 A. Handi, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, str. 46-47.
26 A. Handi, Dva prva popisa, str. 111, 167 i 168. Svega je 57 kua u cijeloj nahiji.

54


Osmanlije su iz stratekih razloga podigli tvravu Novi na Savi, u granicama
bijeljinske nahije. To je osmanlijska graevina graena od cigle, a nastala je u drugom
ili poetkom treeg decenija XVI stoljea, kao jedno od nekoliko utvrenja na
Savi. Imala je i podgrae, varoicu Novi. Tvrava nije bila sjedite nahije, nego je
predstavljala manje vojno uporite i straarnicu na tom vanom vodenom putu. Imala
je malenu posadu, jednu odu, odnosno buljuk od 12 stalnih mustahfiza. Poruena je
za vrijeme Bekog rata (1683-1699) i od tada nije vie bila u upotrebi, tj. nije imala
posadu. Zatim je od 1718. do 1739. godine cijelo to podruje bilo u posjedu Austrije.
Kasnije je, vjerovatno, popravljena i sluila kao kula, poput mnogih kula u Bosni u
XVIII i XIX stoljeu, te je u tom periodu prozvana imenom Nakieva kula.27

Na osnovu analiziranja prirodno-geografskih faktora koji utiu na stvaranje
jedne upe, P. Aneli sasvim opravadano smatra da su Bijeljina i Teoak u ranijim
periodima srednjega vijeka sainjavali jedinstvenu cjelinu, organiziranu u upu.
Potvrdu za navedeno razmiljanje imamo u injenici da navedeno podruje predstavlja
jednu prirodno-geografsku cjelinu koja je omeena (zatvorena) rijenim tokovima
Drine i Save na istoku i sjeveru, a obroncima planinskog lanca Majevice na
jugu, ispunjena slivovima rjeica: Danice, Janje i Tavne. itav prostor je ravan na
sjeveru, a brdovit na jugu, to je uvjetovalo i karakter njegove politike organizacije
u prolosti, a i danas. U srednjem vijeku, kao i u doba osmanske uprave, ovdje su bila
formirana dva upravna kotara (kasno-srednjovjekovne upe) Bjeljina i Teoak, koje
su, uostalom, i Osmanlije preuzele u svoju administrativno-organizacionu formu.28

Kao razlog za navedeno miljenje navodimo injenicu da su podruja ove
dvije kasno-srednjovjekovne upe spadala pod ingerencije mavanske kustodije, za
razliku od ostatka Usore, ija su podruja spadala pod patronat usorske kustodije. To
najbolje moemo uoiti neto podrobnijom analizom popisa fra Bartola Pizanskog iz
1378. godine. Naime, dijelei dijaceze bosanske vikarije, Pizanski spominje usorske
dijaceze: akovo (Diaco), Modria (s. Hlye), Vrbica (Uerbice), Skakava (Schachoue),
Lindva (Lindue), Bukovica (Buchouice). Meutim, pored usorskih, navedeni autor
nam daje i popis mavanske kustodije, gdje nabraja sljedee samostane: Alan (Alsan),
Bijeljina (Biblina), Ljubovija, Ljubi (de Lab), Mava (Mazne), (s. Marie in campo),
Teoak (Coaciek), Vrhokrupa (Verthocrup), Srebrenica (Srebernica).29 Dakle, Bijeljina
i samostan S. Marie in campo i crkva u Teoaku ulaze u jednu regionalnu cjelinu. Za
razliku od navedenih, npr. susjedni samostan u Skakavi, koji se nalaze u upi Koraj,
pripada usorskoj dijacezi.30 Da ne bi djelovalo zbunjujue, moramo napomenuti da je
samostan S. Marie in campo bio na samoj periferiji susjedne upe Koraj, te je kao
takav uvrten u mavansku kustodiju.
27 A. Handi, Stari grad Novi na Savi, GDI, broj XIV, Sarajevo, 1963., str. 239-251.
28 Pavao Aneli, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku,
Prilozi instituta za istoriju u Sarajevu, Broj XIII, Sarajevo 1977., str. 24; A. Handi,
Bijeljina, 45-72.
29 Julijan Jelani, Kultura i bosanski franjevci, I, str. 37.
30 Julijan Jelani, Kultura i bosanski franjevci, I, str. 37.

55


Dakle, u poznom srednjem vijeku navedena upa se cijepa na dvije kasnosrednjovjekovne upe koje je osmanska administracija preuzela u svojoj organizacionoj
shemi u statusu nahija. Rije je o Bijeljini i Teoaku.
Ostaci materijalne kulture

Na podruju Bijeljine, kao vane komunikacione take u ranom srednjem
vijeku, imamo niz lokaliteta. Tako imamo tragove kontinuiranog ivota nedaleko od
obale Save, u mjestu Bosanska Raa. U navedenom naselju pronaena su tri ognjita s
fragmentima gradine i kasnije srednjovjekovne keramike, a u sredini prostora rimska
fibula 1.2. v. i slavenska S naunica. U naselju Gojsovac (Dvorovi, Bijeljina)
otkriveno je naselje koje po tipologiji pronaene keramike pripada ranom srednjem
vijeku. Nedaleko od navedenog lokaliteta u istom naselju (Dvorovi), na lokalitetu
Brodi, otkrivene su dvije ranoslavenske grobne urne.31
U periodu ranog srednjeg vijeka znaajna naselja otkrivena su na podruju Batkovia
u Bijeljini. Naime, u viegodinjim istraivanjima, koja je na lokalitetima Jazbine
i Oraii provela Irma remonik, otkriven je veliki broj zemunica, keramike i
drugih materijalnih ostataka koji pripadaju ranom srednjem vijeku (period od VII do
XII stoljea).32 Slino naselje istraivao je S. Peri na lokalitetu Gradine, u naselju
Ostojievo, (Bijeljina) te ustanovio zemuniko naselje iz perioda ranog srednjeg
vijeka. 33

to se tie spomenika materijalne kulture na irem bijeljinskom podruju,
evidentirani su, uostalom kao specifikum bosanskih medijevalnih prostora, lokaliteti
sa stecima u naseljima: Batkovi, aavica, Gornja Bukovica, Gornji Dragaljevac,
Glaviice i Kojinovi. Radi se o manjim nekropolama. Na tri steka su sauvani
natpisi koji uvaju uspomenu na Mihalja Veselinovia34, Grubca Horia35, dok
oteeni tekst u Jazbinama (lokalitet Klisa) kao najinteresantniji krije ime gosta
Milorada.36 Navedeni steak donosi informaciju o znaajnom organizacionom
31 Arheoloki leksikon, tom 2, str. 89.
32 Irma remonik, Jazbine i Oraii, Batkovii, Bijeljina slavenska naselja, Arheoloki
pregled, broj 12. Arheoloko drutvo Jugoslavije, Beograd, 1970., str. 151-152.; Irma
remonik, Batkovii Jazbine, Bijeljina slavensko naselje, Arheoloki pregled,
broj 15. Savez arheolokih drutava Jugoslavije, Beograd, 1973., str. 87-88. Gradine
su zemunikog karaktera. O ivotu Slavena u zemunicama imamo i pisane tragove od
Prokopija koji govore da su oni ivjeli u zemunicama koje su meusobno povezane
hodnicima pri tome esto mijenjajui ivotnu teritoriju (Historija naroda Jugoslavije I, str.
71).
33 S. Peri, Gradine, Ostojievo, Bijeljina slavensko naselje, Arheoloki pregled, broj 15.
Savez arheolokih drutava Jugoslavije, Beograd, 1973., str. 88-89.
34
A se lei Mihal Veselinovi[], a postavista [a na] njem [ka]men .v. (2) [br]ata
[Maretin i Bati. A se pisa Brani[]at dijak] (Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa
Bosne i Hercegovine, knjiga IV, str. 115-117).
35
A se lei [Grub] c Hor[i], a postav[i] [n]a njem bili [g] ... stan br[at] jego.
(Marko Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH, knjiga IV, str. 115-117).
36 Navedeni tekst . Belagi (Novopronaeni natpisi na Stecima, Nae starine, broj XII,
Sarajevo, 1969., str.141-142).

56

centru Crkve bosanske, za iji rad je na ovom podruju bio zaduen njen gore
navedeni visoki slubenik. Vjerovatno je ovaj centar bio vrlo utjecajan u vjerskoj
propagandi uenja Crkve bosanske u susjednoj Slavoniji, a posebno u Mavi i
Sremu.37 I sam naziv lokaliteta Klisa govori o postojanju crkve. Meu matrijalnim
ostacima treba spomenuti i vrlo vrijedan ma tipa magna spata koji je pronaen
u navedenim krajevima, odnosno u Jelasu kod Donjeg Broca.38

Bosanski utjecaji sa istone strane Drine

Bijeljinsko podruje bilo je znaajna baza irenja bosanskih srednjovjekovnih
utjecaja na sjever, a pogotovo istok na prostore koje je tokom srednjeg vijeka najveim
dijelom kontrolisalo ugarsko kraljevstvo. Jo od antikih vremena kao znaajan
regionalni centar na podruju istono od Drine razvio se Sirmijum. Jedan pogled na
kartu dovoljan je da pokae da se istoni ugao izmeu Drine i Save geografski mnogo
neposrednije prikljuuje Sirmijumu.39 Takoe, analiza karata srednjovjekovne Ugarske
i srpskih zemalja govori da navedeni prostor predstavlja svojevrsni interegnum,
odnosno meuprostor, na koji je svoje aspiracije konstantno iskazivala Ugarska.
Naalost, poto se historiografija Bosne jo posmatra iz perspektive XIX stoljea,
kako je to zakljuila Nada Klai,40 nikome ni na kraj pameti nije bilo da na tom
prostoru vidi u odreenom razdoblju podruje bosanskih zemalja. Uostalom, dvije
sile XV stoljea, Ugarska i Osmansko carstvo, tu su bosansku prisutnost poznavale,
te imamo, prema Ugarskoj, predstrae za dalja osmanska osvajanja u vidu tri
(bosanske) banovine: Jajake, Srebrenike i Mavanske. Sa druge strane, Osmansko
carstvo, poslije osvajanja, navedeni prostor ukljuuje u sastav Zvornikog sandaka,
objedinjujui pri tome podruja s obje strane ove rijeke.41
37 O navedenim utjecajima vie vidi kod: Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoj i
bogumilstvu, Zagreb, 1975., str. 287-293.
38 Grupa autora, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena
do godine 1463., HKD Napredak, Sarajevo, 1942., str. 642. U XIV vijeku razvija se od
ovog tipa prirodnom evolucijom gotski ma, kod koga se balak, nakrstica i list znatno
produljuju, a jabuica na balaku dobiva oblik spljotene jabuke ili kruke. Uslijed
produenja otrice ma postaje tei, pa je bilo nuno produiti i balak, da se, po potrebi,
maem uzmogne baratati sa dvije ruke. To je takozvana magna spata, veliki ma, a kovali
su ga u Dubrovniku.
39 M. Dini, Srednjovekovni Srem, str. 272.
40 Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo,
1982., str. 50-54; Adem Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku,Svjetlost, Sarajevo,
1975., str. 32-51.
41 Grupa autora, Istorija Maara, Clio, Beograd, 2002., str. 158-184; Adem Handi, Dva
popisa; Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 1997., str. 108109; Ljudevit Thallczy, Povijest, (banovine, grada i varoi) Jajca 1450 - 1572,
Zagreb, 1916. (prevod Milan pl. uffllay); S. irkovi, Istorija, Adem Handi, Tuzla;
Edin Mutapi, Srebrenika banovina nastavak kontinuiteta bosanskohercegovake
dravnosti ili ne?, Biljeg Srebrnika, br. 4, Srebrenik, 2006;

57


Sa naeg stanovita, stvar pojednostavljuje pismo pape Grgura IX iz 1229.
godine, u kojemm se spominju Sirmia citerior i ulterior. Iz navedenog pisma se moe
vidjeti da na pomenutom prostoru nije uspostavljena redovna crkvena organizacija,
tako da quam terre illius homines episcopalem appellant.42 Dakle, u onostranom
Sremu ne postoji redovna crkvena organizacija. ta bi to bio ovostrani i onostrani
Srem? Ne elei se uope dalje uputati u historijsko-geografske analize, iznosimo
pretpostavku da se radi o podruju koje je, kako je to Dini primijetio, poznatije pod
kasnijim nazivom Mava. Navedeno podruje se tako, prema naem miljenju, dijeli
na dio koji se nalazio pod ugarskom vlau i dio koji je bio u sastavu bosanske zemlje,
vjerovatno u sastavu Usore i Soli, kao njena najistonija granica. Upravo ovakva
organizacija Usore i Soli u X stoljeu naslanja se na kasno-antiku podjelu provincije
Panonije.43

U prilog injenici da je na podruju Srema oito bosansko prisustvo,
najbolje potvruje injenica da u periodu od Sebastijanusa (Sebastijana) krajem VI
stoljea, pa do Oliveriusa iz 1231. godine, ne postoji redovna crkvena organizacija,
te se spomenuti Oliverius smatra post restitutam Episkopi Sirmienses. Dakle, u
navedenom periodu ne postoji organizovana katolika niti biskupska hijerarhija na
navedenom prostoru, to ide u prilog tvrdnji da je taj prostor bio u sastavu Bosne.44
U prilog naim tvrdnjama ide i irkoviev zakljuak o trgovini robljem, pri emu on
kae da najvei deo sveta prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne, te da je takva
trgovina zabiljeena i iz Srema, dok iz srpskih dravnih teritorija nije zabeleeno
ni jedno lice, kao predmet navedene trgovine.45

42 G. Fjer, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, III/2, Budae, 1829- 44.
, str. 157-158; M. Dini, Srednjovekovni Srem, str. 272.
43 Poznato je da su romejsku vlast u podruju Srema sruili Avari prilikom zaposjedanja
Sirmijuma 582. godine. U nauci je poznato da su na ovom prostoru privremenu vlast
uspostavili Bugari (zauzeli Beograd i Sirmijum) oko 825. godine. Nepoznato je dokle je
granica tih osvajanja ila na zapad, ali uglavnom se vjetaki prikljuivala i Mava. Poslije
pada Bugarske, Sirmijum i Beograd ulaze u sastav Samuilovog Makedonskog carstva, da
bi po njegovom unitenju, vlast uspostavila Bizantija 1019. godine. U narednom periodu
pojaani su ugarski uticaji na ovom podruju, koji dobijaju naroito na snazi poslije
smrti Manojla Komnena 1180. godine. Nikada niko nije posebno analizirao navedenu
granicu u zapadnom dijelu Mave, niti duinom trajanja vlasti pojedinih drava. Jedino
je historiografija zaobila mogunost bosanskog prisustva, bez obzira na znaajne ostatke
ijekavice i steaka na navedenom podruju, pa i spomen u izvoru koji je temelj za raniju
historiografiju Ljetopis popa Dukljanina, odnosno Porfirogenita, koji govori o Sklaviniji
koja se sastoji iz Panonije i Dalmacije. (M. Dini, Zapadna Srbija u srednjem veku, Srpske
zemlje, str. 52)
44 Daniele Ferlato, Illiyrici sacri, tomus septimus, Ecclesia Diocletana, Venetiis,
MDCCCXVII.
45 Sima irkovi, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Srpska knjievna zadruga,
Beograd, 1964., str. 76.

58


Moramo spomenuti i da jeziki ostaci, koji postoje u toponomastici dananje
Mave i srbijanskog Podrinja, u sebi kriju brojne tragove ikavice, na koju se u kasnijem
periodu naslanja i ijekavica.46

Tak poslije smrti Dragutina, njegov brat i srpski kralj Milutin pokuao je da
zaposjedne Mavu, Beograd, Kuevo i Branievo (ovostranu i onostranu Mavu)
u ekspanziji srednjovjekovne srpske drave prema sjeveru, ali u tome nije uspio.
Meutim, u tom sukobu on je uspio Srbiji prikljuiti do tada najsjevernije dijelove
koji su se nali u sastavu srpske drave, a to je dolina Mlave i Peka.47

Stoga, nimalo ne udi miljenje nekih historiara da je bosanski ducatus
sastavni dio ugarske krune. Najbolji dokaz za to jeste sva ona konfuzija s razliitim
banovima Bosne, Usore i Soli, te Mave, koja se sve ee vee upravo za Usoru i
Soli. Upravo oni nisu htjeli da pravilno shvate tu konfuziju i fiktivnost naslova,
ve smatraju da prostor sjeverne Bosne postaje poprite sukoba feudalnih oligarha,
koji e konano dovesti do uplitanja napuljskih Anuvinaca, u prvo vrijeme tek kao
posrednika koji, zajedno s papinstvom, pokuavaju pomiriti zavaene oligarhe i zemlji
vratiti mir.48

U samom poetku fiktivne Dragutinove vladavine na podruju Mave,
dolo je do prisnijeg zbliavanja sa vladarskom porodicom srednjovjekovne Bosne.
Naime, Dragutinova ki Jelisaveta udaje se za Prijezdinog sina (1284. godine) i
nasljednika bosanskog banskog prijestolja Stjepana I Kotromania. Ova bosanskosrpska alijansa pokazala je znaajne politike rezultate jedno stoljee kasnije, jer
je dala banu Tvrtku pravni osnov da se proglasi za srpskog kralja.49

Dakle, Prijezdi uope ne smeta da otac supruge njegovog sina Stjepana nosi
titulu koja je ve ustaljena na ugarskom dvoru za one kojima je, uostalom, bila potrebna
titula radi linog statusa (jo od vremena Zlatne bule). Tako Dragutin u svojoj tituli
objedinjuje Mavu, nekada sastavni dio Usore i Soli, za koju iz stratekih razloga nije
bio puno zainteresovan niti bosanski ban niti ugarski kralj, jer njihova utvrenja su
zapadnije, odnosno sjevernije kada je u pitanju Ugarska, odnosno istonije kada je u
pitanju Bosna, gdje je rijeka Drina predstavljala sigurnu granicu.

Ipak, iz potovanja prema dokumentima, ostavimo mogunost da u
neposrednom podruju rijeke Drine, u upi Bijeljina, nije moda bio dio te teritorije.
Takvu mogunost ostavlja patronat Mavanske kustodije nad crkvenim prilikama na
tom podruju.50
46 Aleksandar Loma, Neki sluajevi dijalektikog preslojavanja u toponimiji severozapadne
Srbije, Zbornik este jugoslavenske onomastike konferencije, SANU, Nauni skupovi,
Knjiga XXXVII, Odeljenje jezika i knjievnosti, Knjiga 7., Beograd, 1987., str. 155-164.
47 Milo Blagojevi, Pregled istorijske geografije srednjovjekovne Srbije, Zbornik
istorijskog muzeja Srbije, broj 20, Beograd, 1983. (dalje: M. Blagojevi, Pregled istorijske
geografije), str. 84
48 Mladen Ani, Putanja klatna, Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV stoljeu,
ZIRAL, Mostar, 1997. str. 73-74.
49 S. irkovi, Istorija, str. 75;
50 Julijan Jelani, Kultura i bosanski franjevci, I svezak, fototip izdanja iz 1912., Sarajevo,
1990., str. 37.

59


Da je u ugarskoj pravno-politikoj praksi postojala intitulacija zemalja koje
su se samo djelimino nale pod njenom vlau, najbolje nam govori praksa sa poetka
XV stoljea, kada su, zauzimanjem nekoliko gradova na sjeveru Usore, proglaavali
odreene velikae vojvodom Usore.51

Ostavi bez srpskog prijestolja, Stefan Dragutin naao se u vrlo tekoj situaciji,
jer, koliko je poznato, u Srbiji nije zadrao nijednu oblast, tako da mu rodbinske
veze ostavljaju mogunost neto izraenije uloge u politikom ivotu. Upravo ovo
povezivanje sa bosanskom banskom porodicom omoguuje mu da se nesmetano u
politikom ivotu pojavljuje kao gospodar Mave, Usore i Soli, od ranije poznatih
fiktivnih naslova za bjegunce i strance na ugarskom dvoru. Takva situacija nije
smetala, zahvaljujui rodbinskim vezama, ni ugarskom kralju, niti banu Bosne.
Svakako da je historijsku ulogu Dragutina u velikoj mjeri znaajnijom uinio

papa Nikola IV, koji je zagovarao uniju katolike i pravoslavne crkve. Iz tog se razloga
obraa srpskoj kraljici Jelisaveti, te obojici njenih sinova, Dragutinu i Milutinu.
Uostalom, papi je potrebno saveznitvo sa Dragutinom i u borbi oko ugarskog
prijestolja. Upravo rezultat te saradnje i neophodnost saveznitva uvjetovala je papu
Nikolu IV da Dragutinu poalje barskog nadbiskupa Marina koji nam je, kae papa,
ponizno ispriao da u stranama Bosne koje su podlone tvojoj vlasti ima mnogo ljudi
koji su zaraeni heretikom zloom. Zato ga Dragutin moli neka mu poalje neke
ljude koji bi taj kraj oistili od spomenutih zabluda.52 Uostalom, i Mava se, kao to
smo konstatovali, moe ubrojati meu strane Bosne.

Da bi lake spoznali pravu vjeru, papa im alje dvojicu franjevaca Marina
i Ciprijana. Oni nose pismo kraljici- majci Jelisaveti, da kao majka djeluje na svoje
sinove ut devote redeant ad predicte fidei unitatem i da ponizno prime spasonosne
franjevake opomene. 53

U nauci je zabiljeeno da se upravo u Ilincima u Sremu Tvrtko I Kotromani
1374. godine vjenao sa Dorotejom, kerkom bugarskog cara Stracimira. 54

Velika koncentracija steaka na desnoj strani donjeg Podrinja svakako
govori o snanim bosanskim utjecajima na tim podruijima. Samo da napomenemo
da koncentracija steaka na ovim prostorima nita ne zaostaje od one sa druge strane
Drine, dananje bosanske, gdje je tokom XV stoljea uspostavljena ugarska vlast koja
51 Tako npr. od 1411.1415. godine Ivan Gorjanski, vazal kralja Sigismunda, nosi titulu
usorskog vojvode koju istovremeno nosi i Vukmir Zlatonosovi kao pripadnik bosanskog
plemstva. (P. Aneli, O usorskim vojvodama, str. 34; P. ivkovi, Usorska vlasteoska
porodica Zlatonosovii i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije
XV stoljea), Historijski zbornik, god. XXXIX (1), Zagreb, 1986. /dalje: P. ivkovi,
Zlatonosovii/ str. 147-161; ivkovi, Pavao; Tvrtko II Tvrtkovi Bosna u prvoj polovini
XV stoljea, Sarajevo, 1981.)
52 Nada Klai, Srednjovjekovna Bosna, Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove
krunidbe (1377.g.), Eminex, Zagreb, 1994. str. 137-141.
53 N. Klai, Srednjovjekovna Bosna, str. 137-141.
54 ivkovi, Pavo; Usora i Soli poprite znaajnih dogaanja u XIV i XV stoljeu, lanci
i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Muzej istone Bosne u Tuzli, knjiga XV, Tuzla,
1984.

60

je selektivno unitavala steke. Za navedena unitavanja razlozi se jedino mogu nai u

znaaju steaka za bosansku duhovnost i religioznost.

Za informaciju, napominjemo da su lokaliteti steaka pronaeni u sljedeim
opinama sa desne obale (danas srbijanske) strane donjeg Podrinja: Bogati55, Loznica56,
Mali Zvornik57, Krupanj58, Oseina59, Valjevo60, Lajkovac61, Ljig62, Ljubovija63, Bajna

55 U neposrednom prisasvkom dijelu, gdje se nalazi ova opina, registrovan je jedan lokalitet
sa stecima, i to u naselju Klenje lokalitet Drum (efik Belagi, Steci katalokotopgrafski pregled Veselin Maslea, Sarajevo, 1971; dalje: . Belagi, Steci, str. 413)
56 Na podruju opine Loznica evidentirani su sljedei lokaliteti steaka, i to: a) lokalitet
Crkva, gdje je danas kultnost mjesta nastavljena novim pravoslavnim grobljem, nalaze
se dva steka, iji su natpisi naalost, danas nevidljivi, iako su postojali; b) u samom
centru grada, u Varoi, na lokalitetu Raev kamen, sauvan je lijepo obraen steak koji je
danas uniten. Na podruju Banje Koviljae imamo sljedee lokalitete: Zejtin Toka (10
steaka) i Gradac (10). Steke imamo u sljedeim naseljima, odnosno lokalitetima: Donja
Nedeljica Crkva (4), urii (6), Stupnica Groblje (10), Donja Borina-Mramornjaa (20)
(. Belagi, Steci, str. 413-414).
57 Na ovom opinskom podruju imamo sljedee lokalitete: a) Brasina Mramornjaa, bila
je velika nekropola, koja je u novije vrijeme unitena. Na etiri su sauvani natpisi, u
kojima se spominju Moisav Pripkovi (na svom plemenitom), zatim Obrad plemeniti
Planjanin, te Obrad Milatovi i Pripko Ili; b) Radelj nalazi se steak sa motivom krsta,
ispod kojeg stoji natpis da tu lei Bogu na svom plemenitom i da mu je spomenik podigao
njegov sin Mladen. (. Belagi, Steci, str. 414-415)
58 Podruje Krupnja je veoma bogato stecima i na njenom opinskom podruju zabiljeeni
su sljedei lokaliteti: a) Dvorska dva lokaliteta pod nazivom Maarsko Groblje (15+23);
b) Zavlaka Markovo brdo (6); c) Bela Crkva Crkva (10); Tolisavac Maarsko groblje
(stotinjak steaka 20. ukraenih). U samom naselju Krupanj imamo sljedee lokalitete:
arampov (1); Makov kamen (Mramorje) (10); Burdia rast (4); Ivanovi njive (10).
Steke, takoe, imamo u sljedeim naseljima, odnosno lokalitetima: Krava (2); LipenoviMramorje (100); Vrbi Maarsko groblje (10); ljivova Gujina bara (Mramorje) (10)
(. Belagi, Steci, str. 415-417)
59 U selu Peslop na lokalitetu Mramorje registrovano je 11 steaka. (. Belagi, Steci, str.
417)
60 Na podruju Valjeva evidentirana su sljedea tri lokaliteta: a) manastir Dokmir (2); Bobova
Rimsko (Maarsko) groblje (14); Suvodanje biransko groblje (6).
61 U sklupu Manastira Stepanja nalazi se jedan vrlo ukraen steak (. Belagi, Steci, str.
418)
62 U selu Branii, na lokalitetu Maarsko groblje, nalaze se tri steka. (. Belagi, Steci,
str. 418)
63 Donje Postenje Mramorje (7); Grabovica Vrhpolje (6); Gornja Trenjica (4). (.
Belagi, Steci, str. 418)

61

Bata64, Kosjeri65, Uice66 itd. Ovom prilikom smo naveli samo one opine koje se
prostiru do velike okuke rijeke Drine. Upravo tu postavljamo prirodnu i historijsku
granicu usorske zemlje. Samo da napomenemo da se lokaliteti sa stecima nastavljaju i
dalje prema jugu, i sa desne strane obale Drine.67
I na kraju, moramo konstatovati da je upravo na podruju Srema vrlo raireno
uenje Crkve bosanske. U izvorima, njeno djelovanje se moe pratiti tokom XIV
stoljea pa do 1437. godine. Tako je stvoren pogodan teren i za prodor husitskog
pokreta u navedene krajeve.68

Saetak

Iako su pisani tragovi o neposrednom bijeljinskom podruju tokom srednjeg
vijeka vie nego skromni, moemo zakljuiti da se na ovom podruju, kao znaajnom
komunikacijskom sreditu, odigravao vrlo dinamian ivot. Uostalom, to potvruje
i vrlo rano postojanje samostana na navedenom teritoriju. Znaajan doprinos ovoj
konstataciji daju i do sad pronaeni tragovi medijevalne materijalne kulture. Bijeljina
je predstavljala i znaajan centar za ekspanziju bosanskih duhovnih, kulturnih i
politikih interesa na susjedne ugarske teritorije, koje su se nalazile istono i sjeverno
od dananje Bijeljine.

64

Baevci Rogljaac (Rogulje, Rosulje) (1); Baevci Arnautovaa (3); Okletac

Priplav (6), ranije bilo 15 te jo jedna nekropola unutar sela; Ovina Rimsko groblje
(103); Svojdrug Mramorje (24); Gornja Crvica Livade (52); Bajna Bata Solotua
(1); Vieslava Bagrenjar (Dinov grob) (1); Lug Crkvina (postojala nekropola koja
je unitena, sauvana tri fragmentna sanduka koji su skliznuli ka Drini; Dobrotin
Kostojevie Vragan (9); Zlodol Dub Bogumilsko groblje (12). U selu Beserovina
imamo sljedea dva lokaliteta: a) Selenica (2) i Bosiljkovac (3); Peruac Bagrue
(Mramorje) 93 steka (1953. godine bilo 112. steaka); Gaoii Krivaa (Ridovi,
Mramorje) (18); U selu Rastite imamo sljedee lokalitete: Aluge (Borje, Prisoje) (42);
Gajevi Mramorje (35); Uroevina Mramorje (38). U selu Zaovine, na lokalitetu Biljeg,
imamo usamljeni steak u obliku stuba. (. Belagi, Steci, str. 419-421)
65 Na podruju opine Kostjeri imamo sljedee lokalitete: Markovite Drpinci (5); Raana
Maarsko groblje (2); Rosii (3); Skakavci (1). U nutranjosti steci se nalaze i na
podruju Valjeva. (. Belagi, Steci, str. 421-422)
66 Mokra gora Markovo polje (Rimsko groblje) (38); Kremna Stamenia groblje (43);
Uice Beli grob (3) (. Belagi, Steci, str. 422)
67 . Belagi, Steci.
68 J. idak, Studije, str. 287-290.

62

Risto Mati, prof.

STECI U ZAGONIMA
Jedan osvrt na nau prolost
(Separat)

STECI SU NAJBROJNIJI I NAJLJEPI ARHITEKTONSKI I LIKOVNI
UKRAS SVIH KRAJEVA BOSNE I HERCEGOVINE. ONI NAS NAJDIREKTNIJE
POVEZUJU SA NAIM KORIJENIMA, ISTORIJSKIM, DUHOVNIM,
UMJETNIKIM, JEZIKIM...

Na lokalitetu u Gornjim Zagonima, koji jo od srednjeg vijeka nosi naziv
Mramorje, nalazi se zanimljivo, arheoloki neistraeno mjesto, gdje se na prvi pogled
uoavaju i nasluuju temelji nekog velikog objekta. Tu se nalaze i dva nadgrobna
spomenika, steka69 , koje su mjetani ovih godina pomjerili dublje u umu, jer im
smetaju pri oranju. Ranije je oranje pomou volovske zaprege bilo plitko, pa plug
nije zakaao graevni materijal, ali, otkako se poelo sa dubokim oranjem traktorima,
traktoristi moraju podii plugove kako navedeni temelji ne bi smetali obradi. Temelji
se proteu u pravcu istok-zapad, a tano mjesto gdje su se nalazili steci prije
pomjeranja nije poznato. Ako poemo od pretpostavke da se tamo, gdje ima steaka,
obino nalazila i crkva, onda temelji tog objekta na Mramorju, (koji onemoguavaju
duboko oranje), predstavljaju temelje crkve!

U do sada istraenim istorijskim dokumentima, u Popisu bosanskih spahija,
Zagoni se prvi put spominju 1711. godine pod dva naziva : Hmeljnica-Zagone.70
Meutim, nalazi steaka na jo neistraenoj nekropoli na Mramorju pomjeraju granicu
vremena postojanja sela kao naseljenog mjesta, (pod istim nazivom), daleko u rani
srednji vijek, u godine vladavine Kulina bana i njegovih nasljednika. To se odmah
moe zakljuiti po izgledu steaka. U bilo kojoj deceniji toga vremena kad su steci
postavljeni, to mjesto je, naravno, ve imalo svoje stanovnike.

69 Rije steak, stojei nadgrobni kamen i danas izaziva polemiku da li je njegov naziv
opravdan i da li ga treba zamijeniti sa kamik. O tome vidi podrobnije u lanku Kreimira
Kuia: Zato bi trebalo terminom `kamik` zamijeniti termin `steak`? (Hrvatska vojska,
Zagreb., UDK 811. 163. 42). Vodi se takoe polemika da li ga treba nazvati rogobatnim
bosanski steak, ispravnim hercegovaki steak, ili arhainim humski bilig, te da su
steci iskljuivo hercegovaki fenomen. (R. Dodig: Vulgarizacija steaka, str. 249)
70 Popis bosanskih spahija iz 1123 (1711), Glasnik Zemaljskog muzeja Sarajevo, 1930.
godine

63


I sam naziv sela Zagoni71 - potie iz srednjeg vijeka, (zgon, 72,
prema nazivu kuluenja bez naknade za obavljeni posao i u veoma surovim uslovima,
esto daleko od rodnog kraja), pa nam i to govori da se na njegovoj teritoriji nalaze
znatni jo neistraeni, istorijski lokaliteti puni tragova daleke prolosti.

Stanovnici Zagona, poev od srednjeg vijeka, naseljavali su se u nekoliko
talasa. Jedan od njih je nakon velikih migracija u 16. vijeku doao iz Metohije, odnosno
iz bilingvistikih (dvojezikih) oaza naeg juga, iz Hercegovine, Crne Gore, sjeverne
Albanije i ostalih junih krajeva. (Taj drugi talas nametnuo je, umjesto dotadanjeg
ikavskog, ijekavski nain govora, a donio je i nazive Semberija i Majevica). Mogue
je da je naseljavanje teklo i kasnije, poslije stiavanja epidemija kuge, koja je na ovim
prostorima veoma esto harala i neke porodice potpuno istrijebila. (Postoji podatak
zabiljeen u Trnovi da je od 1542. do 1878. godine kuga nemilosrdno harala vie
od sedamdeset puta. Tu opaku bolest donosili su najvjerovatnije turski vojnici, ali i
izbjeglice iz drugih krajeva, koji su u potrazi za naseljavanjem esto mijenjali svoje
prebivalite. U Bosni je epidemija kuge ostavljala vrlo teke posljedice u periodu od
1782. do 1785.)

Moe se takoe pretpostaviti da je na to pusto zemljite stanovnitvo
naseljavano i zgonom, koji je u ovim krajevima podrazumijevao krenje uma
i ienje terena. Po tom zgonu i selo Zagoni dobili su ime, najvjerovatnije u
predturskom vremenu, ali je zgon primjenjivan i pod Turcima.
Mi, zapravo, ne znamo kada i s kojim krajnjim ciljem je primjenjivan zgon u

Zagonima. Ostaje nedoumica zato je trebalo kriti tako velike povrine. Ako je broj
stanovnika bio mali, velike povrine iskrenog zemljita nisu bile potrebne, ili, ako je
stanovnitvo bilo brojno, ono samo je moglo istiti teren bez primjene zgona. Ako se
uzme u obzir da je preko teritorije Zagona uspostavljena granica poslije Poarevakog
mira iz 1718. godine izmeu Turske i Austrije, i da je teren oko granice morao biti
pregledan i ist, to ipak ne znai da je jedino tada primjenjivan zgon, i da su tada
nastanjivani Zagoni. Oni su ve od godine 1711. bili poznati kao naseljeno mjesto.

Sjeanje na granicu moglo bi se konkretizovati na osnovu tragova karaule
u Krevini (Donji Zagoni), gdje se i danas uoavaju opkopi u duini od pedeset-sto
metara. Ta karaula je graena od drvenih direka, poto nema tragova cigle, a kamena
svakako nema ni u najblioj okolini. Bila je, vjerovatno, sa palisadom (u zemlju
pobodeni debeli trupci kao odbrambeni nasip), a karaulu je opsluivalo tridesetak
vojnika.73

I naziv lokaliteta Mramorje (kao mjesto sahranjivanja, znai: groblje), u
Gornjim Zagonima, jasno potvruje starost naseobine. Taj naziv zasigurno potie iz
predturskog doba, vjerovatno ak od prije 1400. godine, raunajui vrijeme bosanske
srednjovjekovne drave i Bosanske crkve u kojoj je kult steaka bio uobiajeni nain
obiljeavanja mjesta sahranjivanja pokojnika. Postojanje crkve (velikih dimenzija?)
71 Jedan lokalitet u Brezi, na kome se nalazi bogumilska nekropola sa etiri steka u obliku
sljemenjaka, takoe se naziva Zagoni.
72 Dr Milan Vlajinac: Zgon ili kuluenje van mesta stanovanja, str. 16 i dalje.
73 N. oki: Prodor Jovana Pania na Majevicu septembra 1875. godine, str. 43

64

istovremeno potvruje da je na ovom lokalitetu bila velika i stalna naseobina. Steci,

ili mramorovi, kako im je jedno od imena, postavljani su na mjestima koja e se
prozvati Mramorje. Takvih naziva lokaliteta ima po cijelom prostoru nalazita steaka,
a nekoliko i na Majevici.74

Na Mramorju u Gornjim Zagonima je, prema tome, postojalo groblje i crkva
i gore pomenuti temelji su, ustvari, temelji te crkve. Kome je ona pripadala, nije do
sada utvreno.

Ponegdje se lokalitet sa stecima naziva Igrite, Trzan ili Molitvite, i na tim
se mjestima okupljaju ljudi, naroito u vrijeme neke opasnosti od nevremena ili sue,
ali i na molitve u odreene dane, posebno ako u mjestu nema crkve.75

U centralnoj Bosni su preteno stvarane male nekropole, prvenstveno za
potrebe pojedinih porodica i manjih bratstava, ali tamo gdje steaka ima manje, moe
biti da su oni uniteni, jer je bilo sluajeva da su cijele nekropole unitavane. Tamo
gdje je bilo vie pomjeranja stanovnitva, ili gdje je bilo vie stanovnika- stranaca, koji
su po svojoj tradiciji obiljeavali svoje grobove, bilo je i mnogo ruenja, pa i steaka
je manje. U vrijeme progona Bosanske crkve bilo je mnogo njihovog namjernog
unitavanja.

Prosjean broj spomenika na nekropolama kree se od 20 do 40, ali ih ima i
sa preko 200 (Dabar Polje, Boljuni, Kupres). Ima ih i malobrojnih sa po 5 -10, ali i
osamljenih.76

Za postavljanje steaka vladala su odreena pravila. Umrli su postavljani u
grobne rake ispod steaka tako, da im je glava bila okrenuta ka zapadu, a noge ka
istoku. Po istom pravcu su postavljani i steci. No, ponekad je dolazilo do odstupanja
u zavisnosti od zemljita, pa ak i od poloaja sunca.77 Ponekad se nad grobnom rakom
postavljao neobraeni kamen i vjerovatno je pripadao siromanim pokojnicima.

Istraivanje grobova na Mramorju, ispod ve pronaenih, ali i jo neotkopanih
steaka, do sada nije vreno78, tako da uopte nemamo taan uvid u tu nekropolu.
74 M. S. Filipovi: Majevica, str. 15. . Belagi: Steci Centralne Bosne, str. 108; Kalinovik,
str. 10.
75 B. Mati: Zagoni, monografija, str. 275
76 Ja sam nalazio mnogo takvih osamljenih spomenika u hercegovakim umama sa dosta
podataka o pokojniku, njegovom zanimanju i poimanju ivota. To se i na prvi pogled moglo
zakljuiti po ukrasima na samom spomeniku, ali i po natpisima, od kojih je jedan bio vrlo
slian ovome zabiljeenom u asopisu Gloria, (br. 375, strana 106 od 10. avgusta 2010).
Ovaj ivot je san Demona. A ja drim svoje srce na dlanu i poklanjam ga tebi. Ti steci
su ponegdje toliko zarasli u korov i umu da im se veoma teko moe pristupiti.
77 Na pravoslavnom groblju u Kacevcu poloaj svih pokojnika nije isti: jedni su okrenuti
glavom prema zapadu, a drugi prema jugu, ili sjeveru, to je donekle uslovljeno poloajem
samog groblja i njegovim nagibom.
78 Joco Jovi, iz Trnove, kopajui temelje za kuu 1956. otkopao je 65 kostura sahranjenih
u jednom redu i okrenutih prema istoku. Meu kosturima je bilo i djeijih i neto metala,
ali laici nisu ustanovili iz kog perioda je to, a nijedna ustanova nije izvrila pregled. Tu se
nalazi i mnogo steaka, ali i razne grnarije. (Trnova, str. 9)

65


Takvo istraivanje dalo bi odgovor o broju grobova, vremenu i nainu
sahranjivanja, o uzrocima smrti, o starosti i polu pokojnika, antropolokom genomu,
vrsti odjee, grobnim prilozima i mnogo drugih podataka koji mogu biti od velikog
znaaja za nauku. Naravno da pri tom iskopavanju brigu vode pravi strunjaci, jer se
deavalo da strunjaci svojim arheolokim istraivanjem jedne grupe grobova,
teko otete druge.79

Ne znamo ni kako su poredani grobovi na Mramorju.
Na pojedinim nekropolama sa stecima postoje ovalno poredani i u zemlju

zabijeni komadi manjih neobraenih kamenova, koji su zatvarali priblino povrinu
iznad rake. To je tzv. megalitska tradicija koju susreemo od Japana, preko Mongolije,
jugoistone Azije do zapadne Afrike, pa preko grkog ostrva Levkasa i Bugarske do
naih predjela, naroito Bosne i Hercegovine i Peljeca. Kamen, vjerovatno povrh
glave, neto je vei (oko 50 cm) od onog ponad nogu. 80

Mali broj steaka ne odraava i broj grobova. Na nekim nekropolama sa dva
steka bila su ukopana 22 groba.
Steci, koji se danas nalaze na ivici ume u Gornjim Zagonima, ranije su se

nalazili dvadesetak metara uz strminu. Ne postoje tragovi, niti sjeanje na kojem su
tano mjestu bile grobne rake iznad kojih su se nalazili ovi steci. Na vrhu zaobljenog
uzvienja, po svjedoenju Stevana Maksimovia, nalazi se jo zemljom pokrivenih
grobnih kamenova, a ispod njih, vjerovatno, kosti pokojnika.
Zemljite pripada porodici Drage i ede Maksimovia.

Mramorje

Poloaj Mramorja u Gornjim Zagonima doslovno ispunjava srednjovjekovne

uslove za postavljanje groblja:81
1. teren treba da je breuljkast i uzdignut u odnosu na okolinu, da ima
dominantan poloaj i da je
2. pored vode. U blizini tee potok Danica, istina, veim dijelom godine presui,
jer nema jaeg sopstvenog izvora, pa protekne nakon obilnijih kia. (Toponim
Danica postoji u okolini Stoca i Donjeg Hrasnog.)
3. redovno pored samih puteva. Mramorje se, zaista, nalazi pokraj nekada vrlo
prometnog puta; to je stari rimski i srednjovjekovni karavanski trgovaki put, ije
tragove i danas vidimo;
4. nedaleko od naselja.

79 A. Miloevi: Steci, str. 33

80 D. Zori: Prinos problematici steaka, str. 207
81 . Belagi: Steci centralne Bosne, str. 108

66


Mramorje, ipak, ne zadovoljava jedan uslov: nije u blizini kamenoloma za
izgradnju steaka. Do najblieg majdana, na Baljku, ima dvadesetak kilometara.

Nekropole sa stecima, po rijeima istoriara A. Benca, (pa i ova na
Mramorju), esto se nalaze u predjelima gdje danas caruje bespue, ili se proteu
beskrajni panjaci i ume, bez znaajnijih naselja i sa malo stanovnika. Vidljivo je da
se struktura naselja mijenjala tokom vijekova i steci nam to upravo svojim poloajem
dokazuju. U doba steaka na tim istim mjestima postojala su stalna naselja, o emu
svjedoe ovi vrsti grobni biljezi.

Mjesto Mramorje, na kome se nalaze temelji nekog (neistraenog) sakralnog

objekta. Tu se nalaze i dva steka, (pomjereni na ivicu ume i zarasli u iblje).
Isklesani su iz monolitnog kamena.

Nadgrobni spomenici i njihova sudbina

Crkvite

Bilo je uobiajeno da mjesto, gdje se nekad nalazila crkva, pa je poruena,
dobije naziv Crkvite (na pr. u Suhom Polju). Naziv Mramorje u Gornjim Zagonima
do dananjih dana nije ostavljao mogunost promjene u Crkvite, prosto zato to on
podrazumijeva i groblje i sakralni objekat.

Veliina nekropole u G. Zagonima pokazuje da se radi o znaajnom
vjerskom i kulturnom lokalitetu koji se nalazio na putu Brodac Koraj. Zajedno

67

sa jo neubiciranom crkvom u Donjim Zagonima Kovaiima, najvjerovatnije na

lokalitetu Hmeljevina (u Paljevinama i Kitogu ?), i vjerovatno jednom crkvom u
Zabru, to sve svjedoi o vrlo intenzivnom prometu trgovaca, posebno dubrovakih,
do turskog vremena, kada silom osvajaa druge kulture i vjere dolazi do njegovog
naglog slabljenja i na kraju potpunog prestanka. U vremenu progona pripadnika
Crkve bosanske od strane ugarskih feudalaca, krstakih opasnosti, pritisaka iz Rima,
progona u vrijeme i poslije kralja Stjepana Tome, prisiljavanja na odricanje od te vjere,
(i sam Kulin-ban, kao vladar, bio je prisiljen na in abjuracije, odricanja), potrebe
za prividnim odricanjem, uz javno obeanje potovanja ikona, krsta, svetih tajni, i sl.,
dolazilo je do unitavanja crkvenih svetinja. U takvim progonima crkve su ruene
ili spaljivane, (naziv Paljevine bi na to mogao podsjeati), svetenstvo rastjerano ili
pobijeno, stanovnitvo raseljeno. Zavladala je pusto koja e trajati sve do nailaska
novog talasa stanovnika s juga, uglavnom nomadsko-stoarskog, koji e sa sobom
donijeti nove kultove i obiaje.
Novopridolo nomadsko-stoarsko stanovnitvo s juga zateklo je tu zatrvenu

stariju kulturu i na njoj su zapoeli svoju tradiciju, tim prije to je od vremena procvata
te ranije kulture i njihovog dolaska prolo relativno malo vremena.

I groblja i temelji raznih objekata zaostali nakon ruenja i unitavanja,
kao i drugi objekti u blioj i daljoj okolini, zasigurno nisu mogli doljake ostaviti
ravnodunim. Doljaci su sigurno u G. Zagonima zatekli nadgrobne spomenike te
stare unitene kulture, pa su oformili svoje groblje u njegovoj neposrednoj blizini, s
druge strane potoka Danice. Inae, tradicionalno sahranjivanje vri se porodino i u
kontinuitetu, gdje sin eli da bude sahranjen pokraj svoga oca. To dokazuje zato kod
zagonske crkve, gdje je na poetku dvadesetog vijeka predlagano novo groblje, to
mjesto nije prihvaeno za sahranjivanje, iako je po poloaju podobno za to.82 Posebno,
ako se zna da su stanovnici G. Zagona uglavnom doseljeni iz Lokanja, onda njihovo
naseljavanje ne ide u daleku prolost.

Mi danas nemamo nikakvih potvrda ko je od prethodnog stanovnitva iz
prvog talasa naseljavanja preostao na ovim prostorima. Ali, sjeanje na davnu
kulturnu prolost (prije dolaska Turaka) prenoeno je s koljena na koljeno na naredne
generacije. Moemo samo postavljati hipoteze o takvom sjeanju, ali jedan podatak,
naoko sitan i beznaajan, a sam po sebi neobian, mogao bi na to ukazivati.

im je turska sila poela da jenjava i turski pohodi na sjever zavravali ratnim
porazima, poeo je naglo da jaa kulturni uticaj iz Evrope. Tada poinje da se stvara
povoljnija klima za organizovanje kolstva.83 U Zagonima su jo u to tursko doba
seoski prvaci zaeli ideju o otvaranju kole i zbilja, ve u prvoj polovini 19 vijeka,
poslije tristogodinjeg ropstva, dolazi do otvaranja prve kole. Postoji zapisan podatak
da je kola u Zagonima, tzv. zagonako uilite radila 1860. godine. Ne moe se sa
sigurnou odrediti kad je zaista osnovana, (najvjerovatnije 1840 - 1845. kao vjerskosvjetovna ustanova), ali u svakom sluaju prije 1860.84 To svakako objanjava zato
82 B. Mati: Zagoni, str. 135
83 V. Bogievi: Istorija razvitka osnovnih kola u Bosni i Hercegovini
84 B. Mati: ibidem, str. 90

68

je u Zagonima otvorena kola, kad kole nije bilo ni u mnogim ekonomski jaim i
bogatijim selima, pa ak ni u mnogim gradovima.

kola u Zagonima, osnovana prije 1860. godine

Bogat i raznovrstan kulturni i drutveni ivot u Zagonima, koji vue svoje
korijene jo od tih davnih vremena, od prije turskog ulaska na teritoriju Bosne i
osvajanja dijela Evrope, jasno je uoljiv u tradiciji. Takva tradicija se zadrala do
naih dana, kad se kod kole i crkve u Zagonima formirala jedna kulturna oaza u kojoj
su se, pored uitelja i svetenika i njihovih supruga, nali istaknutiji mjetani, eljni
znanja i novih poimanja vremena u kome ive. To istovemeno objanjava dug boravak
mnogih svetenika i uitelja u selu.

Steci

Steci srednjevjekovni nadgrobni spomenici, jedinstvena su pojava u

kulturi naroda na teritoriji Bosne i Hercegovine i Dalmacije gdje ih ima najvie, a
i u ostalim krajevima koji granie sa tom teritorijom. Moglo bi se slobodno rei da
se nalaze na sredinjoj teritoriji rimskog Ilirika koji se, podjelom rimskog carstva
na Istono i Zapadno, naao na periferiji i jednog i drugog, te tako vijekovima ostao
van direktnog domaaja i istonog, vizantijskog, i zapadnog, latinskog kulturnog
uticaja. Svojom brojnou, od vie desetina hiljada, iako vremenom zloupotrebljavani
i unitavani, steci predstavljaju i danas najmasovnije likovno stvaralatvo na
otvorenom igdje zabiljeeno na svijetu. To su najosobenija djela evropske narodne
umjetnosti i nemaju uzora. Na njima se krije ogromno likovno blago visoke kulturnoumjetnike vrijednosti. To su, kako su ih medijevalisti okarakterisali, kulturni endemi
balkanskog srednjovjekovlja.

Steak je stablo koje povezuje nau kronju sa naim korijenom.

Prve pisane podatke o stecima nalazimo u putopisu Slovenca Benedikta
Kupreia iz1530. godine.

69


Steci su zagonetna pojava, ali je sigurno da je njihov postanak uzrokovan
odreenim kulturnim strujanjima.

Po imenima koja se nalaze na natpisima zakljuuje se da su ona slovenske
provenijencije, odnosno hrianska imena koja su bila u upotrebi na kraju srednjeg
vijeka u Bosni.

Steaka ima na mnogim briljivo odabranim mjestima, odakle se prua
irok vidik na okolinu, u nizinama i planinama, ali najee na manjim ili veim
uzviicama i humkama pokraj puteva, jer su nai srednjevjekovni preci teili da svoje
mrtve sahranjuju na prometnim mjestima.85 Tih nekoliko desetina hiljada steaka
nisu ravnomjerno rasporeeni. Najvea gustina nekropola konstatovana je u junom
krakom pojasu teritorije steaka: jugozapadna Bosna, dio Dalmacije, zapadna i
istona Hercegovina, jugoistona Bosna i dio Crne Gore, a zatim podjednako u pojasu
centralne Bosne i zapadne Srbije uz Drinu. Oni su vidno prorijeeni u sjeverozapadnoj
Bosni.
Kad danas posmatramo teritoriju na kojoj se nalaze steci, moramo sebi

postaviti neizbjeno pitanje: zato steaka nema na teritoriji Srbije, osim u pograninom
dijelu sa Bosnom, Makedonije (barem ne u ovakvom obliku i broju), i Bugarske,
odakle se tvrdi da je poteklo bogumilstvo, a ni na teritorijama koje su u neposrednom
susjedstvu bile na zapadu. Tamo, na zapadu, ima grobova sa slinim oblikom, ali
bez steka. Ostaje, prema tome, zakljuak da steci nisu ni od kuda uvezeni, nego
predstavljaju autentian i jedinstven obiaj sahranjivanja i obiljeavanja grobnog
mjesta stanovnika Bosne i Hercegovine toga vremena.
Brojno stanje ovih spomenika jo nije tano utvreno. Prema nekim ranijim

istraivanjima u Srbiji ih je evidentirano vie od 2.000, u Crnoj Gori blizu 3.000, i u
Hrvatskoj oko 4.000, a da ih u BiH ima oko 66.000.86

Neka novija prebrojavanja pokazuju da na 3.162 lokaliteta ima 69.356
steaka, ito:
u BiH 59.593, ili 86% (Ovdje nisu ubrojana dva otkrivena steka iz Zagona!)
u Hrvatskoj 4. 447
u Crnoj Gori 3.049
u Srbiji 2.267

Najvie steaka ima u okolini Stoca, Nevesinja i Konjica, a u Hrvatskoj u
okolini Sinja (1313).

Drugi podaci se ve razlikuju. U Jugoslaviji ima 2.988 nekropola sa 66.663
steka, od toga u BiH ima 2.016 nekropola sa 58.547 steaka. U Nevesinju ih ima
3.884, Konjicu 3.18, Livnu 2.494, Trebinju 2.06, Rogatici 2.628, Stocu 2.319...
(Internet)

Iz predloene tabele jasno se vidi da broj steaka, i pored nastojanja da se
tano utvrdi, nije konaan. Pronalaze se nove nekropole, ali, naalost, ima dosta
primjera njihovog unitavanja.
85 . Belagi: Kupres, str. 93.
86 Blic, od 11. februara 2011. (M. Marjanovi) ; Dodig: Vulg. str. 245

70


Steci su uglavnom poloeni i uspravni, raeni od kompaktnog materijala,
krenjaka svijetlosive boje i boje okera, koga ima u izobilju. Rjee je to kriljevac,
sedra, konglomerat, granit. Majdani, iz kojih je kamen vaen, redovno su blizu
nekropole. Tako majdani diktiraju izbor materijala.

Naziv steak novijeg je datuma. U natpisima koji se nalaze na ovim
spomenicima oni se nazivaju bilig i kam. Inae, u narodu se uju razna imena,
a najee mramor i maet. Za groblje sa stecima u narodu se uju ovi nazivi:
grka, maarska, rimska, (rimaka), kaurska, svatovska87, kuna,
ciganska, pasja, divovska, idovska, a ponegdje i bogumilska groblja.
Kultura steaka nastala je pri kraju 11. vijeka i traje do prvih decenija 16. vijeka,
a najintenzivnija klesarska aktivnost javlja se od kraja 14. vijeka i traje do kraja
15. vijeka. Postavljani su uglavnom pored starijih kultnih mjesta, praistorijskih
tumula (tumulusa), gradina, antikih naselja i aglomeracija, crkava i grobalja. Slian
kriterijum za lociranje svojih tumulusa imali su i Iliri. Vrlo je est sluaj da su steci
postavljani na ilirske tumule ili u njihovoj blizini.
Bez krsta do krsta
Na svim hrianskim grobljima spomenici su ili u obliku krsta ili nose simbol
krsta. I na srednjevjekovnim nekropolama nalazimo krst. Ali, krst je u poetku ovdje
prije arhitektonsko i likovno rjeenje, nego obavezni simbol hrianskih spomenika,
jer ih ima ogroman broj i bez tog simbola. (Na stecima u Zagonima nema simbola
krsta). Simbolika krsta kao grobnog znaka je tokom sljedeih vijekova nadivjela
trajanje steaka i pokazuje da su steci postavljeni nad hrianskim grobovima.
Meutim, rijetko se nae spomenik s natpisom koji ne bi imao na poetku znak krsta,
invokaciju Hristovog imena, ili poetak Oenaa. To nije sluajno. To ima duboku
vezu sa vjerskim osjeanjem pokojnika koji su pokopani pod takvim nadgrobnim
spomenikom.

Iako mi sa ove vremenske razdaljine ne moemo potpuno jasno odgonetnuti
svu simboliku znakova na stecima i njihovo znaenje, bilo zbog slabijeg klesarskog
rada, bilo zbog oteenja, i to je najvanije, zbog naeg poimanja njihove stvarnosti,
ipak se, po onome to oni nude, zakljuuje da se radi o arheolokom i likovnom
fenomenu i visokoj kulturnoj i neponovljivoj umjetnikoj vrijednosti.

Ti kameni blokovi, uglavnom impozantnih veliina i teine, klesani u raznim
oblicima, od tvreg i mekeg materijala, zavisno od kamenoloma, od vremena
njihovog postavljanja kao biljeg grobnog mjesta pokojnika, pa do danas, na posjetioca
ostavljaju snaan utisak i uvjerenje da se tu radilo o potovanju neuobiajenog kulta
koji slavi ivot u prirodnom ambijentu. Tu se ne slavi kult mrtvih. Svetaki ispijena i
tuna lica, koja nalazimo na freskama i ikonama srednjevjekovnih crkava, tjeraju nas
na razmiljanje o smrti kao eshatolokom problemu ivota. Ovdje su, zahvaljujui
klesarskoj vjetini kovaa (kako su sebe nazivali majstori - klesari), oslikani likovi u
87 Postoji legenda da su se tu susreli svatovi, i u neposrednoj borbi svi do reda izginuli
zajedno sa mladom i mladoenjom.

71

igri i radosti, u kolu, oivieni scenama iz svakodnevnog ivota, lova, vitekih turnira;
tu ima i ivotinja, konja, ptica, divljih svinja, medvjeda, biljaka i cvjetova, u kojima
pokojnik, naalost, vie ne moe uivati. Sve je u pokretu, igra se kolo, razdragani
mladii i djevojke se dre za visoko podignute ruke u kojima dre cvijee, konji su
razigrani, pas je podigao glavu, otvorio usta i isplazio jezik kao da laje, rep mu je
podignut i naprijed zakovren kao da njime mae; ptice pjevaju, pijetao kukurie,
viteki turnir je u punom zamahu, u lovu je vepar upravo proboden kopljem; jedan
drugi lovac je kleknuo, u rukama dri nategnut luk i strijelu uperenu u jelena koji
se nalazi pred njim.88 Jelen ima razgranate rogove. Svi su obasjani suncem, sve je
to uokvireno trakama sa liem i cvijeem, grozdovima, rozetama, zvijezdama i
drugim ukrasima. Gdje se na spomeniku nalaze isklesani likovi, oni su predstavljeni
sa podignutom desnom rukom u znak pozdrava i dobrodolice,89 a pored glave nalazi
se isklesano sunce.

Sanduk iz Borja kod Ljubukog. Da li su dvije ene, sa ljiljanima u rukama, simboliki

cilj vitekog nadmetanja, ili su zainteresovani posmatrai, - ali ratnici dugakim
kopljima hrabro kidiu jedan na drugog. Oko njih se vije mjeovito kolo sve u ustrom
pokretu kao da kamen treperi.
88 Ako su lovili jelena znai i da su jeli njegovo meso, to je u suprotnosti sa temeljnom
postavkom bogumilstva da se meso i proizvodi od ivotinja ne jedu i to navodi na zakljuak
da je steak iz kasnijeg perioda kad je dolo do odstupanja od tradicije bogumilstva.
89 Ima istraivaa koji tumae da je desna ruka na spomeniku podignuta u znak opomene!
Da je tako, u svim civilizacijama prsti bi bili skupljeni sa u vis ispruenim kaiprstom.
Rairenih pet prsta nikog ne opominju, ali ga doekuju i pozdravljaju. tavie, da se istakne
dobrodolica, desna je ruka proporcionalno vea u odnosu na ostale dijelova tijela.

72


Kad gledate to ustro kolo, kao odraz veselja i radosti, zar i vama ne dolazi
elja da prepletete nogama kao to to rade igrai, ili da zamislite sebe kako igrate iza
kolovoe koji na nekim stecima predvodi kolo ak jaui na konju, ili jelenu!? Zar
ne ujete ciku mladih ena, ili podvriskivanje mladia, rzanje konja, lajanje pasa,
pojanje pjetlova, zar ne ujete hujanje vjetra i treperenje lia?

Na ovom steku prikazana je povorka tunih ljudi koji nose ranjenika ili
pokojnika, koji sa podignutom rukom mae i, kao da se budi, poruuje prolaznicima:
Ja vas pozdravljam, idite sreno i veselo dalje i neka vam namjera bude uspjena!
Ovdje pobjeuje ivot, igra, lov, i svakodnevna borba za opstanak. Unutranje zdravlje
koje zrai iz ovih primitivnoh i rustikalnih reljefa, snaga, istinitost, a iznad svega
sloboda, jesu kvaliteti koji su potrebni svakom savremenom civilizovanom ovjeku.90

Takav kult posjetioca, dodue, opominje da se nalazi na groblju, nad grobom
gdje lee zemni ostaci pokojnika, ali pogledom na scene koje su na stecima prikazane,
on nikako ne moe zanemariti ogromnu ljepotu i vrijednost ivljenja.

Pred tim scenama posjetioci su dovedeni na samu ivicu dogaaja koji e se za
koji trenutak poeti odvijati, kao da se nalazimo pred zavjesom koja se upravo podie
da bismo gledali predstavu u kojoj i sami uestvujemo. Ne znamo jo kakav e krajnji
ishod biti, ali vidimo sve uesnike u spektaklu, vidimo kulise i dekor u kome se odvija
scena, oekujemo akciju. To nas pomalo navodi na pomisao o dramskom zapletu
koji nalazimo kod ana Rasina, francuskog dramaturga iz 17. vijeka, kada gledalac
unaprijed osjea scenski prikaz od samog poetka i svojom matom, paralelno sa
stvarnim scenarijem, nastavlja u svojoj glavi, sopstvenim redoslijedom, privoenje
radnje njenom kraju.91 Pred stekom, svjesni smo da je pokojnik zavrio svoj ivot i
da, prema vjerskoj tradiciji, odlazi na drugi svijet. Ali mi od tog drugog svijeta nita
ne vidimo, niti nam se na bilo koji nain on priziva; ta tema nigdje nije dotaknuta.
90 . Belagi: Kalinovik, str. 54.; Mihi, str. 582.
91 R. Mati: Interprtation de BRITANNICUS de Jean Racine, str. 25. Racine nous amne
la crise finale; toute laction reprsente un violon dont les cordes sont si tendues se
casser.(Princ Britanik se, nakon to Neron otima njegovu zarunicu Juniju, nalazi pred
nepredvidivom tekoom ta dalje da radi protiv zloudnog i monog polubrata. Drama
upravo tada i zapoinje).

73


Ali zato, njegov ovozemaljski ivot vidimo da se odvija kao na dlanu: bio je
ratnik i uestvovao na turnirima i u borbama ne alei sopstveni ivot; bio je vjet u
rukovanju orujem, kopljem, buzdovanom, maem; bio je dobar i neustraiv lovac,
jer se hrabro suoavao sa medvjedom, ili veprom, ak negdje i s leopardom! Volio je
i uzgajao plemenite konje; bio je dobar i vrstan domain; gradio je prostranu i lijepu
kuu i pokrivao je indrom, a ne slamom; volio je ukrase kojima je ukraavao svoju
kuu kao to je ukraen ovaj kamen; volio je sunce, mjesec i zvijezde; volio je drvee
i druge biljke; svoje goste uvijek je doekivao dobrodolicom; volio je da se nadmee
u igri i radosti; ene su uvijek bile u njegovoj blizini. Nije zaostajao ni u pismenosti,
epitafi koje susreemo puni su emocija i duhovnosti, ponekad su i aljivi do te mjere
da ne oekujemo da su zapisani nad grobom. Bio je duboko religiozan, svaki natpis
poinjao je krstom, ili prizivanjem Bojeg imena. I samo kao takav elio je da ostane
upamen kod buduih pokoljenja.
To je naivna, ali doivljena predstava ivota.

Mi, naravno, nemamo dokaze za ba ovakva razmiljanja. Ali, naruioci

steka kod klesara su u to vrijeme sasvim dobro znali kakvim osjeanjima je bio
rukovoen pokojnik, kako je radio, postupao, o emu je mislio, kako je shvatao ivot
i ta je buduim pokoljenjima potrebno kazivati o njemu. I tako su i sami vidjeli svoj
sopstveni ivot. Nije bilo potrebno da se ma ili strijela stavljaju u grobnu raku, mada
je i to ponegdje prisutno. Tu i tamo pokoja naunica ili kopa, veoma rijetko zlatna,
pokoji novi, i sl., moe se nai uz kosti pokojnika; znalo se da to u zagrobnom
ivotu niemu ne slui.

I, eto, mi kao posmatrai, mi pred sobom imamo svreni in jedne drame,
zavrnu scenu ivota: BIETE KAKAV SAM JA, A JA NEU BITI KAKVI STE
VI, vijekovima ranije poznata upozorenja na zavretak ivota: FUI QUOD ES, ERIS
QUOD SUM, bio sam to si, bie to sam.

U pogledu ishrane oni su jeli meso i mlijene proizvode. Na stecima se
jasno vide uesnici u lovu, pa ako su lovili jelena ili vepra, jeli su njegovo meso.
Obiaj poljevanja mlijekom pri objedu na stecima na Spasovdan, datiran u tradiciji,
dokazuje da su i mlijeni proizvodi bili u upotrebi za ishranu. Oni su, naime, na
Spasovdan obanima donosili ponude u jelu i stavljali na steke. I tu obani zajedniki
ruaju. Za vrijeme tog ruka svi obani zamau kukurijek u kiselo mlijeko i time
jedan drugog mau po licu. Slian obiaj postojao je u Zagonima i iroj okolini kad se
ukuani, posebno djeca, na Spasovdan prskaju mlijekom.92

Kod oblaenja to se jasno vidi na stecima nosili su razliite vrste odjee,
(svetena lica crno sa kukuljicom), to iskljuuje siromatvo u odijevanju. Njihovi
vjerski voe su oblaili brokatnu odjeu i nisu odudarali od naina oblaenja
tadanjeg vremena koje susreemo na freskama po pravoslavnim manastirima. Gradili
su kue, velike i prostrane, istina ponekad manje u vrijeme kad se na nekim mjestima
do graevinskog materijala teko dolazilo. Na ilirskim tumulusima gradili su svoja
groblja i vjerske objekte to znai da su nastavili viestoljetnu tradiciju. Crkvena
hijerarhija pokazuje da je organizovana na svjetovni nain. Vjerski voe bili su uz
92 B. Mati, Zagoni, str. 276; . Belagi, Kalinovik, str. 28.

74

vlast ili ak nosioci vlasti. Takoe, nije tano da lanovi Crkve bosanske nisu ratovali.
Isusovo pruanje i drugog obraza u ivotu nije primjenjivano. Naprotiv, oni su itekako
uestvovali u borbama protiv ugarskih feudalaca, (a u vrijeme Turaka, kao nosioci
timara i ifluka, bili su ak obavezni da idu u rat). Na teritoriji Bugarske veoma
hrabro su se suprotstavljali Vizantiji.

Nisu se izgladnjivali do smrti. Uivanje u lovu, o emu imamo predstavu na
skoro svim ukraenim stecima, navodi nas na pomisao o uivanju i u hrani!

Ali ono to, uprkos svemu, odudara od uobiajenog naina ivota, a to se
vidno moe nazrijeti na njihovim nadgrobnim spomenicima, jeste prihvatanje ivota
u punom njegovom sjaju i ljepoti. Kad posjetilac iz bilo kog ugla posmatra vilovito
kolo naslikano na steku, nikako ne moe pomiljati na prolaznost ivota i na smrt.

enili su se i udavali. Njihove brane zajednice nisu stvarane iz koristoljublja;
bile su zasnovane iskljuivo iz ljubavi, jer mlada nije u brak unosila nikakav miraz,
kao to je to bilo uobiajeno u Evropi. Jedino je morala obeati da e biti vjerna.

Meutim, zabrana polnog optenja i raanje djece kod dijela svetenstva i,
naroito kod tadanje inteligencije, kod savrenih, tzv. signaculum sinus, postala je
samoubilaka i vodila je ka polaganom nestanku cijele zajednice. Iz toga je proizlazilo
da su najobrazovaniji i najsposobniji imali pred sobom samo dva izbora: ili ii ka
dobrovoljnom samounitenju potivanjem strogih propisa vjere, ili naputanju vjere
zarad sopstvenog potovanja prirodnih zakonitosti nagona. Na taj nain dolazilo je
retrogradno do negativne selekcije i smanjenja ukupne populacije, to je, s druge
strane, slabilo ukupni odbranbeni potencijal drave.

Steci su, prema tome, odgovarali prilagoenom bogumilskom uenju koje,
barem u poetku, nije priznavalo crkvu (kao zgradu), ni knjigu (kao molitvenik). Oni
ne odraavaju neku bunu; ne pokazuju nikakav revolucionarni zaokret. Sa sigurnou
se ne moe utvrditi poetak, niti posebno nagli nestanak, ali se jedino zna vrijeme
njihove najaktivnije upotrebe.

Takvo dualistiko uenje je posljedica drutvenih odnosa toga vremena. To
je reakcija na svakodnevnu ivotnu stvarnost punu suprotnosti, pa e se ta teka
ivotna praksa idealizovati na steku. Srednjovjekovni mrak i nezadovoljstvo e se
zamijeniti prizorima iz eljenog ivota, ili onakvog kakvog su ve doivljavali u
svojoj izolovanoj sredini.

Pripadnost steaka
Svojatanje steaka

Obiaj i ukraavanje steaka najvie se razvilo u vrijeme jaanja feudalizma
i bosanske samostalnosti. Sa periodom steaka poklapa se i period bogumilstva u
Bosni koje je bilo od najsnanijeg uticaja. Veina stanovnika Bosne je bila privrena
bogumilima, tj. crkvi bosanskoj, pa je sahranjivanje pod steke bilo tradicija
bosanskih bogumila, tj. krstjana. Naunici to nazivaju bogumilskom umjetnou.
(Ovaj termin nije najbolje rjeenje, jer ne obuhvata cjelokupni ivalj Bosne i
Hercegovine.)

75

Ve godinama se naunici ne mogu da sloe o tome kome zapravo pripadaju

steci. Jedni tvrde da su oni vezani iskljuivo za hrvatski narod i hrvatsko teritorijalno
podruje, podrazumijevajui pod tim Bosnu i Hercegovinu, kao i Dalmaciju sa
zaleem. S druge pak strane, srednjovjekovna Bosna, za vrijeme bana i kralja Tvrtka I,
protezala se na zapad do Zadra i Obrovca, ukljuujui gradove Split, Trogir i ibenik,
te otoke Bra, Hvar i Korulu, a na istok sve do iza Prijepolja i Mileeve. Na jugu je
Stonsko primorje, Konavle i Kotor ve pripadalo Humu. To je vrijeme velikog ugleda
i uspona srednjovjekovne bosanske drave, otvaranja rudnika, jaanja trgovakih
veza, kovanja bosanskog novca, i sl. 93
Granice te bosanske drave nisu se mijenjale ni za vremena Tvrtkovih

nasljednika - kralja Dabie, kraljice Jelene Grube i kralja Ostoje, odnosno oblasnog
gospodara velikog vojvode Sandalja Hrania Kosae na istonoj i oblasnog gospodara
velikog vojvode hercega Spljetskog Hrvoja Vukia Hrvatinia, na zapadnoj strani.
Ovdje se, prema tome, radi o narodima srednjevjekovne Bosne, bez obzira na

to da li se oni, ili neki njihovi dijelovi u vremenskom periodu steaka, mogu danas
nacionalno tretirati kao Hrvati, ili kao Srbi. Pojava steaka u krajevima nekadanje
hrvatske drave prvenstveno je posljedica naseljavanja bosanskohercegovakog
ivlja i prenoenja obiaja klesanja i postavljanja steaka u tim krajevima. Ali, u
izboru reljefnih motiva i obradi steaka osjea se uticaj primorske klesarske tradicije.
Stoga je nauno opravdano da se steci smatraju bosanskohercegovakom

pojavom, bez obzira na to to je obiaj klesanja steaka preao i na susjedna podruja.
Osim toga, u jednom potpunijem sagledavanju steaka ne bi trebalo da izgubimo iz
vida to to oni pripadaju hrianima, podrazumijevajui tu i hrianske jeretike.

Bilo je migracija na sve strane iz ekonomskih razloga, zatim je bilo enidbenih
veza, a onda i politikih, a vrlo mnogo trgovakih i zanatskih. Za vrijeme Sandalja, a
vjerovatno i neto prije njega, dolo je do iseljavanja bosanskih porodica u Patrovie
i u okolinu Cetinja, u Crnoj Gori, koji su nazivani Vlasima.94
93 Marinka imi: Boljuni, gdje se negira bilo kakvo postojanje Bosne, meu ostalim negira
se i pismo, spominje se hrvatska irilica (?), a steci su hrvatski grobovi. Bilo je
pokuaja da se pridjev bosanski brie iz sjeanja u imenima nekih bosanskih mjesta.
Inae, negiranje postojanja prati civilizaciju od njenih prapoetaka. Tzv. abolitio memoriae,
brisanje iz sjeanja je jedna od najstranijih kazni na koju je neko bivao osuen. Imena
nekih faraona u Egiptu su brisana sa spomenika, ali je o njima ostao i dalje obrisani trag!
Meutim, najee se deava da ba onaj koji strada u jednom vremenu, kasnije postane
poznatiji nego oni koji su ga tako kaznili. Najoitiji primjer je Jan Hus, poznati eki
teolog. Ni kralj Sigismund koji ga je izdao, ni pizanski papa koji ga je proglasio jeretikom i
dao spaliti na lomai, kao ni mnogi drugi, u istoriji nisu ostavili nita drugo, ve samo svoja
runa djela za sjeanje.
94 Vlah na aromunskom jeziku znai ovjek koji se bavi stoarstvom. Vlasi su prvobitno
romanski starosjedioci, ali su tokom vremena srbizirani i uveani prilivom slovenskog
elementa tako da se od 13 vijeka pod tim imenom nije podrazumijevala posebna etnika
grupa, ve stoarsko-seljako stanovnitvo. Prvobitni Vlasi sa svojim stoarskim
zanimanjem nisu bili stalno naseljeni na jednom mjestu. (Mihi, 575, 708) U srpske
zemlje dolazili su i romanski Vlasi iz Epira i Tesalije. Novi stanovnici koje su ovdje
dovodili Turci bili su Vlasi, tj. hriani u turskoj vojnoj slubi, ali po prezimenima su bili
srpskog etnikog karaktera. (Trnova, str. 10; M. Filipovi: Majevica, str.14/15 i str. 22)

76


Prema tome, ovi kameni nadgrobni spomenici karakteristini su za podruja
stare bosanske drave.


Preko krsta do niana

I eto, predmet bogumila zapravo jo nije dovoljno rijeen, pa ni pripadnost
steaka, jer steci su bili obiaj svoga vremena, njegovih pogleda na svijet, vjerskih
osjeanja i umjetnikih stremljenja. Nalazimo ih kod katolikog, pravoslavnog, a sa
dolaskom Turaka, i kod islamiziranog stanovnitva.

Krstaa iz Grahovia, Travnik

Sie lei Mihovio Grahovi prave vire rimske koji poteno hoae i bogu
se moljae i dobru knjigu znae. (Daj) mu boe dui da bude (spa)sen. Na suprotnoj
strani ima predstavu polumjeseca. Oblik ovakvog nadgrobnog spomenika naunici
nazivaju hrianski nian.95

Prave vire rimske, to na spomeniku pie, dokazuje da je Mihovio
Grahovi prevjernik, da se javno tako je napisano izjanjavao kao katolik, a,
vjerovatno tajno, bio krstjanin.

95 . Belagi: Steci centr. Bosne, str. 102

77

Polumjesec i krst. Stojei steak, istona strana stuba u Ljubini (lijevo). Steak iz
Kupresa (desno)
Posmatrajui oblik i uklesane simbole, kojoj vjeroispovijesti pripadaju ovi

spomenici?

Na spomenicima se jasno ocrtava krst i polumjesec. Zbog oteenja zvijezda
(rozeta) se ne vidi. Na steku iz Ljubine se jasno ocrtavaju jo neki bogumilski simboli
(uvijena vrpca na vertikalnom frizu), ali nema scena lova, turnira, kola, i sl.

Da li spomenik iz Grahovia, gdje se navodi prave vire rimske, dokazuje
da steci pripadaju hrvatskom narodu kao katolicima? Onda bi ovi spomenici,
sa polumjesecom, pripadali Muslimanima (?) prije nego su primili islam! Lii li
spomenik na Ljubini na nian? A ta da radimo s krstovima, koji lie na pravoslavni,
ali i katoliki?

78

Krstaa na groblju u Grahoviima, na podruju Travnika.


S prednje strane ima tordiran krst, a s druge strane rozetu u vijencu. Ovakve
krstae sa velikom okruglom glavom, a bez poprenog kraka, specifikum su podruja
srednje Bosne.

Zar ovaj spomenik (krstaa, prednja i zadnja strana), sa vidljivim hrianskim
oznakama krsta, ne poinje pomalo da lii na muslimanski nian? Poznato je da su s
poetka niani nosili bogumilske simbole.

Na kasnijim grobljima, i na hrianskim, i na muslimanskim, pojavie se
isti ukrasi koje susreemo na ranijim stecima: konjanici sa uzdignutom sabljom,
ruka sa prstima, biljna stilizacija, itd. Na jednima e se naglaavati krst, na drugima
polumjesec i zvijezda (rozeta). Spomenik sa krstom e izgubiti vodoravnu preku,
nian e na glavi zadrati bogumilske frizove i trake. I jedni i drugi nastavie tradiciju
sahranjivanja uz srednjovjekovne nekropole.96

Vjerska i nacionalna polarizacija nije bila tako oigledna, krst i druge slike
nisu prezirani, niti je bila poznata neka hereza.97 Pri sastavljanju nekih testamenata,
kao na pr. testament hercega Stjepana 1466. godine, bili su prisutni gost Radin
(krstjanin), mileevski mitropolit David, njegovi redovnici: jedan bosanske crkve,
drugi pravoslavne. Polarizacija e se pojaati dolaskom Turaka na Balkan i u Bosnu,
koji donose novu religiju i obiaje. Sa islamizacijom kultura steaka se postepeno
gubi.

I u dananje vrijeme, na muslimanskim, kao i na katolikim i pravoslavnim
grobljima, (koja su ponegdje smjetena jedna pored drugih, ili u neposrednoj blizini),
oblik nadgrobnog spomenika, isklesan u vidu pravougaone granitne ploe ili stuba,
sa usjeenim imenom pokojnika, latinicom ili irilicom, sa simbolom pravoslavnog
ili katolikog krsta, ili polumjeseca sa zvijezdom i ponekim ajetom iz Kur`ana, - na
svim grobljima je manje-vie identian, i to e buduim istraivaima predstavljati
arheoloki problem.

Takoe, dodatnim motivima i simbolima, poput uklesane slike ribe,
motorbicikla, harmonike, i sl., eli se prikazati (kao i na srednjevjekovnim stecima),
zanimanje pokojnika ili predmet njegovog interesovanja za ivota. 98

Steci u Zagonima

Steci koje nalazimo u Gornjim Zagonima su manjih dimenzija, isklesani su
od kamena sedre, (sige), i do njih se prilino teko dolazi, jer su zarasli u ipraje i
umu. (Sada im se lake moe prii od Bunareva.)

Nije poznato da li su ispod tih steaka, na mjestu odakle su pokrenuti, bile kosti
pokojnika i da li su i gdje uklonjene. Isto tako, nije poznato da li je na tom mjestu tih
96 . Belagi: Kalinovik, str. 25
97 M. Vego: Ljubuki, str. 36; Brotnjo, str. 166
98 Prilino rijedak simbol sokola na stecima nema nita zajedniko s vjerskim obiajem, ve
sa zanimanjem pokojnika, kad je iao u lov, ili njegovim grbom. Naziv ptice dao je u BiH
dosta srednjovjekovnih imena gradova: Soko-grad na Pivi, Sokolac na Romaniji, Sokolac
kod Bihaa, Soko-grad u Konavlima, Soko-grad na Plivi, itd.

79

steaka bilo vie, jer nije vreno bilo kakvo iskopavanje, i ne postoji bilo ije sjeanje
na njih, posebno zato to takve nekropole, vjerovatno zato to su u religioznom smislu
proglaene za jeretike, ne stvaraju bilo kakav interes i najee su zarasli u korov i
ipraje.

Ova dva steka sa krovom na ovalne dvije vode, sljemenjaci, manjih su
dimenzija. Prema sastavu kamena od koga su isklesani, radi se o kamenu sedri,
(sigi), koji ne nalazimo u blizini Mramorja. Takav kamen vaen je na majdanu na
Baljku u Ugljeviku.

Oba steka imaju na sebi sa jedne eone strane ukrase u vidu dvostruke spirale
koje pogledom iz daljine podsjeaju na sovine oi, ali iz blizine uoavaju se listovi
to daje utisak da se radi o stilizaciji biljke sa dva velika cvijeta koji se, poput ljiljana,
naginju na jednu i drugu stranu. Iznad spirala na centralnom dijelu imaju simbol u
vidu rozete.

Na stecima u G. Zagonima ne uoavaju se slovni znakovi. Ne moe se sa
sigurnou utvrditi vrijeme kome pripadaju, ali su zasigurno veoma stari.
Njihove dimenzije su sljedee:
Steak A:

Steak B:
postolje: 70x70 cm
postolje: 70x55 cm
postolje, debljina 20 cm
postolje, debljina: 20 cm
visina: 70 cm
visina: 80 cm
irina spirale: 20x20 cm
irina: 80 cm
rozeta oteena
rozeta: 12x12 cm
Raspon izmeu linija spirale 1 cm, debljina linija spirale 1,5 cm.

Dolazak Turaka i islamizacija u Bosni

Islamizacija u bijeljinskoj nahiji zavrena je do sredine 16. vijeka. Na islam
su prelazili svi drutveni slojevi, i oni koji su nekada bili nosioci vlasti, i srednji
stale, tj. posjednici slobodnih batina, kao i raja, tj. siromani, ali i oni kojima prijeti
proganjanje. Svi su, na neki nain, nalazili interesa da priu otomanskoj vlasti i da
sasvim promijene svoj poloaj.

80


Iako mnogi istraivai istiu da islamizacija nije vrena nasilno, mijenjanje
vjere je u ivotu pojedinca najvea promjena; to je najznaajnija psiho-socijalna
odluka, gdje jedan pojedinac u jednom vremenu odluuje o sudbini desetina i
stotina, pa i hiljada svojih potomaka i sunarodnika. Takva odluka nikad se ne donosi
dragovoljno, tj nikad nije nenasilna. Za to moraju postojati duboki politiki, psihosocijalni, ekonomski i ko zna koji drugi razlozi.99 Na islam je prelazila uglavnom mlaa
generacija, a stariji su ostajali u svojoj vjeri. To islamizirano stanovnitvo postalo
je nosilac i oslonac otomanske vlasti. Novopridoli muslimani iz ranije osvojenih
krajeva (Bugarske, Grke i Srbije) postali su u Bosni nosioci timara i oslonci vlasti.
Islamizirano stanovnitvo dokazuje da su oni otpadnici (renegati) od crkve, a

ne od naroda kome su do tada pripadali, jer su ostali na mjestu dotadanjeg ivljenja i
sauvali su dotadanje tekovine za sve vrijeme turske uprave. Istina, turski je okupator
svim silama nastojao da uvrsti svoj poloaj, (pa i islamizacijom, najee prisilnom,
po principu cuius regio, ius religio), i to je donosilo ogromne opasnosti i ostavljalo
ozbiljne i dalekosene posljedice.
Do sada nigdje nije temeljito obraen taj najraniji period islamizacije i kako

se ona odraavala u stvarnosti kad su se na istom terenu nali pripadnici nove i stare
vjere. Kakav je bio odnos meu njima i u irem okruenju? Kakav je bio odnos unutar
islamizirane porodice u kojoj su se i dalje nalazili neislamizirani roaci? Kako su
obavljane enidbe i udaje? Ne moemo prihvatiti tezu da su pojedinci, primajui
islam, negdje otili. Mnogi su ostajali tu, uz svoje dojueranje suvjernike.100
99 Pitali Turci Marka: - Kai nam, Marko, hrianske ti vjere, za to bi se najprije poturio?
Za inat. Marija Kleut: Zlatna ica preko belog sveta, str. 51. Novi Sad, 1992.
U pjesmi enidba Maksima Crnojevia dvojica mladia iz abljaka odlaze u Stambol da
se poture da bi se, uz pomo istog gospodara, titili jedan od drugog. Narodne pjesme,
Svjetlost Sarajevo, 1987. Stjepan, sin Hercega Stjepana (1459-1516) iz Blagaja kod
Mostara, naljutio se na brau, otiao na Portu u Carigrad, na dvoru primio islam 24. 09.
1474. i dobio ime Ahmet Hercegovi. Postao je veliki vezir. Na svome dvoru imao je
Dubrovane, Dalmatince, Srbe, Crnogorce. (Mihi, o.. 575.)
Ponekad su katolici prelazili na islam i zbog postupka svojih biskupa koji su im uzimali
velike poreze u vinu i itu. (M. Vego: Brotnjo, str. 210). Bilo je sluajeva da su neki zbog
prisiljavanja prelazili na islam sa nadom da e doi vrijeme kad e se ponovo vratiti
na hrianstvo. U knjizi Ime i prezime epan Aleksi na str. 138 navodi da je od te
elje (tj. vraanje na staru vjeru) ostao samo veliki bijeli nian sa mjesecom i zvijezdom
u sredini i dva mala krsta pri vrhu. Na nianu je arapsko pismo kazivalo ko tu poiva.
(Izdanje Prosvjeta, Bilea, 2005.)
100
Ja sam u Hercegovini (u Stocu i okolini) poznavao neke muslimanske porodice koje
su tano znale svoje hrianske pretke i tvrdili da su s njima u krvnom srodstvu i vremenom
se posjeivali. U svojoj knjizi Smrt je neprovjerena glasina na str. 277 Emir Kusturica u
susretu sa Alijom Izetbegoviem, tadanjim predsjednikom Bosne i Hercegovine, navodi:
Ti zna, Emire, da smo se svi mi Izetbegovii u prolosti pisali k`o Srbi. Nama je Beograd
blii od Zagreba, - rekao je Alija, dok je njegova snaha sluila kafu sa rahat-lokumom. (
Izdanje Novosti, Beograd, 2010.)

81


U dokumentima je sauvan neobian, ali znaajan podatak iz vremena
primanja islama gdje je zapisano da su sinovi, primajui islam, uzimali imena turskoarapskog porijekla, a njihovi oevi zadrali imena slovenskog porijekla: Mahmud, sin
Radonjin, Mehmed, sin Radenkov, Mehmed, sin Boidarov, Jahja, sin Vojinov, Hasan,
sin Ivanov, Ferhad, sin Radovanov, Hajdar, sin Nikolin, Iskender, sin Vukiev, Dafer,
sin Stjepanov,101 Ahmed, sin Branka, Ahmed, sin Radojkov, Ahmed, sin Vukmira,
Hizir, sin Radosava, Ilijas, sin Radaka, Mustafa, sin Radina, Radohna, Jusuf i Radojko,
sinovi Milata, Radivoj, brat Hamze, Sulejman, sin Radia, Hokadem, sin Vukmila,
Radut, sin Stoje, Dejan, sin Radinca, postao musliman, a brat mu Radivoj ostao u
svojoj vjeri, ahin, sin Radosava, musliman, Mrka, sin Stepana; Hamza-beg je
dao spomenutom Mrki i njegovom bratu Mustafi pusta mjesta zvana Brezje...102,
batina Mehmeda u dranju Ferhada, sina Martinova i batina Novaka u ruci Mustafe
Hasanova,103 Paii sa Bivoljeg Brda vode porijeklo od Kneia, ali su roena braa
Mihia ... Tucakovii od pravoslavne porodice Rajkovia, pobjegao zbog krvi...,104
itd.

Prilikom prijema islama mnogi su zadrali svoja slovenska prezimena:
Obradovi, Mari, Dragi, Sokolovi, Ljub(ov)i, Preljubovi, Filipovi, Brankovi,
Brki, Ratkui, ili ih direktno preveli, olakovi, prema turskom: olak = invalid,
bogalj, ili Kurtovi, prema kurt = vuk, kurjak, prevedeno na turski: Vukovi pa
ih nalazimo i kod hrianskog, a i kod muslimanskog svijeta. (Kozomara, Kozi =
Buzaljko.)

S tim u vezi treba napomenuti da je meuzavisnost dviju vjera u istoj porodici
bila toliko jaka, da su sinovi, novi muslimani, svojoj djeci ponekad davali imena
djedova - hriana. Tako je u jednom defteru ostalo zapisano,105 a to nije bio jedinstven
sluaj, da je izvjesni emrud, sin Boidarov, svome sinu nadjenuo ime svoga oca:
Boidar (sin emrudov, unuk Boidarov).

Najvei broj novih muslimana naveden je kao neoenjen; znai, to su
mlai ljudi, vojnuci koji idu u rat i, kao neoenjeni, plaali dravi porez od 6
aki. Poreski obveznici bili su i tzv. dabe, tj. oenjeni siromani muslimani koji
plaaju dravi porez od 6 aka. Porez na ift iznosio je 22 ake, dok su krstjani
plaali ift u iznosu 25 aki.

Nosioci ifluka ili timara nisu bili samo muslimani, ve ima i ostalih:
Timar (posjed) kneza Hrvatina, Stepana i Radonje, zajedniki ga uivaju, a u rat idu
naizmjenino, ili: Timar Radivoja, sina Ivania, uiva ga i ide u rat. ili: U posjedu
Mahmuda i njegovog oca Radka bilo je sve to se ovdje navodi i to: njihove zemlje
koje su stalno drali od vremena Hercega, zemlje koje je drao krstjanin Cvetko,
gost (sveteno lice!), zemlje koje je drao nevjernik Dobri, sina Radaina, kuite u
101
A. Handi, isto, str. 63
102
A. S. Alii: Poimenini popis vilajeta Hercegovina, str. 64 i dalje,190 i dalje, 239 i
dalje, 332 i dalje, 510 i dalje, 593 i dalje, itd.
103
M. Vego: Historija Brotnja, str. 198
104
Mihi: Ljubinje, str.690 i dalje.
105
Alii, o.c. str. 256, 257, 263, 323, 337.

82

Gornjem Konulovu, tri njive koje je drao Radohna, sin Radoja, jednu estinu zemlje
zvane Trnovo, jednu etvrtinu zemlje zvane Obrnje i njive koje su bile na livadama
Okosa i Borovine, to je na njih upisano i to uivaju sa nevjernikom Petrom Vukiem
i njegovom braom. (Moe se ovdje uzgred istaknuti da u navedenom defteru,
pored nekih imena, nosilaca batina, ima i onih ije ime oca nije tano naznaeno,
ve je napisan nadimak, zanimanje ili socijalni status: Ostoja Krstjanin, Vuki, sin
Cigana, Dobrain, sin Starca, Brijo, sin Srbina, Radivoj, sin Crnca, Vuihna, sin Popa,
Milorad, sin Kopila, Branisav, sin Delata, ura, sin Delata, Radain, sin Kobile,
Ivan, sin Zlatara, Radas, sin obana, Radosav i Vukosav, sinovi Klobuara, Ivko,
sin Kovaa, Vukain, sin Brke, Vukain, sin Bogumila, Vitosav, sin Siromaha, sin
Siroeta, udovica Stojuna, udovica Miletica, ili Senkud, novi musliman, Omer, novi
musliman.)

Na jednom steku nalaze se ova imena: Alija i Jusuf Miloevi.106

Iz navedenog deftera, tj. popisa vilajeta,( koji obuhvata Hercegovinu, dok je za
Bosnu ili izgubljen, ili nije ni raen), jasno se vidi da je irenje islama u ovom periodu
(1475-1477) meu seoskim i vlakim stanovnitvom bilo neznatno, (u pojedinim
selima niko, ili po jedno, rjee dvoje), ali se osjea da je taj proces ve bio poeo. to
se ostalih konfesija tie, ne moe se ustanoviti koja je konfesija preovladala. Jo od
ranog srednjeg vijeka, (od Teodorika, godine 510- 511. i dalje)107, hriani i jednog
i drugog obreda nazivani su katolicima, a ako to nisu, uz njihovo ime dodavano je:
krstjanin. Oito je da je, znai, bilo i krstjana, i pravoslavnih i katolika. Njihova
konfesionalna organizacija bila je sigurno na dosta niskom nivou. Poto je u kasnijoj
fazi prelazak na islam zahvatio najvei dio stanovnitva, moglo bi se zakljuiti da je
pripadnost bosanskoj crkvi, odnosno krstjanima, bila velika. Moe se, prema tome,
dalje zakljuiti da ostale dvije konfesije, s obzirom da je bosanska crkva bila zvanina
dravna institucija, kojoj su pripadali i feudalci i vladari, nisu potpuno ovladale, pa su
oni bili, ustvari, kripto-hriani.

Posebna karakteristika tih prvih godina islamizacije odnosi se na sklapanje
brakova. Nemamo podataka da su prilikom udaje djevojke ostajale u svojoj vjeri;
poneki primjer iz epske poezije mogao bi na to podsjeati.
... pa u`vati Hajkunu evojku,
odvede je u zemlju Srbiju,
dovede je u bijelu crkvu,
od Hajkune pravi Aneliju,
pa je uze za vjernu ljubovcu.
(Mali Radojica)

Takve najjae porodine veze tokom jednog vijeka predstavljale su spojne
take dviju suprotstavljenih religija. One e vremenom oslabiti. Mora se pri tom imati
na umu da takvi odnosi tolerancije nisu mogli ostati van domaaja politikih interesa
106
107

R. Milievi, str. 118.

M. Vego: Brotnjo, str. 39.

83

druga dva jaka religiozna centra, Vizantije i Rima, kao i stvaranje novih i stalnih veza
Turske i njenih susjeda, ali i njene osvajake politike. Kasnije, stvaranjem i ueem
i drugih drava i sila, nastajae antagonizmi koji e dovesti do kulminacije pri kraju
dvadesetog vijeka i ostaviti nebrojene rtve svih vjeroispovijesti kao najtraginiji
peat u itavoj istoriji Bosne i Hercegovine, time to se na malom prostoru naao
jedan narod podstican protiv drugog, ili treeg, fideles contra infideles exhortando,
ve vijekovima ustaljena praksa monika za ostvarivanje svojih ciljeva.108
Poetni period islamizacije navodi nas na zakljuak da je (pod normalnim

ljudskim okolnostima, ako nije bilo prisile, ili porodinog neslaganja, ili mrnje), sin
emrud, na primjer, potovao svoga oca Boidara (pa je svome sinu nadjenuo ime
svoga oca!), da ga je posjeivao, kao i da se prema staroj vjeri (hrianskoj) odnosio sa
uvaavanjem, te, primajui novu vjeru (islam), nije zaboravio vjeru svoga oca. (Moda
je jedno vrijeme uestvovao u vjerskim obredima obje vjere.) To dalje pokazuje da je taj
sin sahranio svoga oca po hrianskom ritualu na hrianskom groblju109, a sam e biti
sahranjen po islamskom ritualu u haremu, a u stvari, na istom groblju, sin pored svog
oca!110 Njegovi sinovi i unuci, poislamljeni hriani, i dalje su obavljali vjerske rituale
dvojne vjere, a kada su vremenom sahranjivanja na hrianskim grobljima poela
da nestaju, jer su potomci tih porodica preli na novu vjeru, ta hrianska groblja su
naputena i zanemarena. Nadgrobni spomenici su preputeni vremenu i zloupotrebi,
pa se najloginija odluka vezana za potovanje sjeanja na djedove i pradjedove od
strane jo ivih srodnika, svela na to da se nadgrobni spomenici stare djedovske vjere
sakupe na jedno mjesto i ugrade u temelje vjerskog objekta nove vjere i tako zatite
od propasti. To moe biti jedno od objanjenja otkud hrianski spomenici u temeljima
Atik-damije u Bijeljini. To su, prema tome, zavjetni spomenici kao uspomena na
staru (pradjedovsku) vjeru. Znai, najvjerovatnije, uz saglasnost nasljednika, stari
spomenici su dovezeni do temelja budue bogomolje i u nju ugraeni.111 Pri tome,

108 A. Babi: o. c. str. 246

109 I pogibe na boju despotovu. Ase bileg Mahmuta Brankovia na svojoj batini.. Da je
blagoslovena ruka koja sijee i pisa. Na njegovom grobu je nian i lav kao porodini znak
Brankovia. Zadrao je, pri prelasku na islam, prezime, ali je sahranjen po islamskom
ritualu. Ovaj Srbin isprednjaio je u pojavi islamizacije koja e uskoro zahvatiti cijelu
Bosnu. (M. Karan: o.c. str. 100) Slino je bilo i sa porodicom Miloradovia Hrabrenim.
Koristei vjersku toleranciju osmanske vlasti njihovi vojvode se integriu u turski timarski
sistem, te postaju ktitori pravoslavnih crkava (itomislii, Oanjii), a prvi Hrabreni koji
su primili islam ukopavaju se na Radimlji. Jedan od Miloradovia pokopan je pod najljepe
ukraen steak na Radimlji. (O tome vidi: B. Mati: Zagoni, Parergon; Dr Salih Jalimam,
Senad Miijevi: Stolac od najstarijih vremena).
110 Groblja su bila zajednika gdje su sahranjivani , jedni pored drugih, i preobraenici i
starovjerci. Hasan i Ahmat dva Radilovieva sina. I u to stari Hasan umre. I to bijae
ovo: jer bie uzor ovjee junae junak. I tu nerovo brata, velike alosti radi pisae. I da je
blagoslovena ruka tko e projti. Proklet koji e privaliti (spomenik). To je najraniji nian
na groblju u adovini kod Rogatice. Nian je pisan irilicom. (Karan, o.c. str.103.)
111 S obzirom na mjesto i veliinu nekropole u G. Zagonima mogue je da je jedan broj
nadgrobnih spomenika odatle odvezen na neko drugo mjesto, ili je uniten. U razgovoru
sa nekim ljudima o stecima u G. Zagonima uo sam od jednog (naalost mlaeg) ovjeka

84

dozvoljeno je sjeenje i prilagoavanje dimenzija kamena novoj upotrebi. Pri gradnji,

naravno, neimari nisu obraali panju na natpise, koji su svakako izgubili znaaj, pa
su ih okretali prema zahtjevu objekta. Ti spomenici su tada, dodue, teko oteeni, ali
su, ponovnim izlaskom na svjetlost dana, opet progovorili o svojoj prolosti.

Nije objavljeno da li su u temeljima ostalih damija u Bijeljini, sruenih u ratu
1993. godine, naeni hrianski nadgrobni spomenici.

Povezanost dviju vjera u poetku nije predstavljala nikakvu polarizaciju.
Naslijeenu kulturu steaka nastavilo je i islamizirano stanovnitvo. Groblja su s
poetka bila zajednika, da bi se tek u kasnijoj fazi poela razdvajati po razliitoj
vjeroispovijesti.112 Crkve, savremene stecima, sa njima su inile jednu cjelinu. Ni
kasnije sagraene crkve nisu odstupale od ove tradicije.

Na osnovu istraivanja po hercegovakim crkvama moe se utvrditi da je
veliki broj hrianskih bogomolja izgraen na temeljima steaka, ili su oni ugraivani
u njihove zidove, to je podrazumijevalo da se i nadgrobnjaci, koji su se nalazili na
groblju gdje je namjeravana crkva, ostave na tom mjestu, to potvruje njihovu idejnu
povezanost.113

U nae vrijeme, neposredno uz temelje Atik damije, u centru Bijeljine,
izgraen je pravoslavni manastir, posveen Sv. Vasiliju Ostrokom, sa prateim
objektima. Mogue je da se na tom mjestu nalazilo jedno hriansko groblje sa
crkvom, najvjerovatnije drvenom, jer pri iskopavanju nisu naeni njeni tragovi.114
(Drveni minaret kod damije u Danici postojao je do osamdesetih godina dvadesetog
vijeka.)

Ako je postojalo, to groblje115 tada se nalazilo na periferiji Bijeljine
(etvrtkovita), pored Janjice116, ili njenog rukavca, i to takoe zadovoljava
srednjovjekovni obiaj da groblje bude pored vodenih tokova..

Mogue je, takoe, da su neimari u Atik damiju ugraivali te kamene blokove,
jer je zemljite za gradnju bilo movarno, pa su se bojali barovitog tla. Istina, mnoge
turske graevine irom osvojenih krajeva podizane su na loijem zemljitu od ovog
bijeljinskog, i od svoje izgradnje do naih dana odolijevaju vremenu.
kako te steke treba baciti u neku rupu. Odmah mi se nametnulo pitanje koliko je steaka
u prolosti zavrilo svoju sudbinu u nekakvim rupama.
112
Na podruju optine Visoko, u selu Zbilju, uz steke je smjeteno aktivno pravoslavno
groblje, a u blizini je i staro muslimansko groblje sa nianima iz 17. vijeka; u Priima kod
Varea pored steaka je staro rimokatoliko groblje, itd. (. Belagi: Steci centr. Bosne,
str. 26, 36
113
N. Mileti: Steci, str. 23)
114
M. Babi, G. Tomovi: Starosrpski natpisi iz Bijeljine, str. 82.
115
Groblje uz Atik-damiju postojalo je dugo iza Drugog svjetskog rata.
116
Kroz Bijeljinu (etvrtkovite) tekla je rijeka Danica, koja je kasnijim kanalom
odvedena izvan grada. Rijeka Janjica, koju spominje M. Grabanovi, na kojoj je skoro
cijele godine radilo sedam vodenica, kao rukavac Janje (doveden iz sela Modrana), ako
je taj podatak pouzdan, sluila je za punjenje dubokog jarka vodom oko visokih zemljanih
nasipa (arampova) kojima se Bijeljina branila od napadaa. M. Grabanovi: Bijeljina...,
str. 29-31

85


Nema, prema tome, uporita tvrdnja da su ti hrianski votivni kameni
blokovi ugraivani iz potrebe zatiranja stare kaurske vjere, kako to neki ele
prikazati, (dozvolimo mogunost i takvog razmiljanja), jer su, paralelno, u vrijeme
izgradnje Atik damije postojali, i poslije njene izgradnje opstali, istina u malom
broju, hrianski vjerski objekti i obiaji.

Ne bi trebalo iskljuiti ni mogunost zloupotrebe tih nadgrobnih spomenika.
Oni su, kako smo ve napomenuli, svuda (zlo)upotrebljavani i za gradnju puteva,
utvrenja, kua, raznih graevina, ak i za zgradu mekteba, i sl.117 U Pukovcu kod
Koraja neki steci su preklesani u niane. Slian je sluaj zloupotrebe i drugih starijih
objekata, kao na primjer, prilikom izgradnje tvrave Smedereva, kada su, u nedostatku
kamena, sve zaostale i dobro ouvane rimske graevine poruene i uzidane u gradske
zidine, gdje se i danas mogu proitati brojni latinski tekstovi, ili u Stocu, za izgradnju
doma kulture, kad je kamen dovlaen iz zidina srednjovjekovnog grada.

Ratovi su se stalno vodili na podruju Bosne i Hercegovine, pa su, pored svih
teta, stradali i vjerski objekti. Najei izgovor za ruenje bogomolja bio je da su
one jeretike, (tj. one druge strane, neprijateljske), bilo da su okupatori Ugari, bilo
Turci, bilo papska, bilo vizantijska shvatanja, bilo posljedica unutranjih suprotnosti.

U ruilakom nagonu za vrijeme ovog posljednjeg rata, kad su zbog pohlepe i
pljake ruene i sopstvene kue da bi se steklo pravo na tue i opremljenije, stradale
su i mnoge crkve i, pogotovo, damije, meu njima i Atik damija.

Bosanac ili Bonjak

Vizantija, i pored njenih uspona i padova, kao i srednjovjekovna Srbija sa
svojom visokom kulturom i dravnom organizacijom, za Osmanlije, taj ratniki
narod, predstavljala je izazov, - pravi Eldorado, kome se teko ko mogao oduprijeti.
To su bile bogate drave koje su predstavljale izazovan mogui plijen, do koga je
svako elio doi. (Srbija je naroito bila poznata po proizvodnji srebra i olova.)
O njima su nadaleko priane i prepriavane pustolovne prie.118
117
M. Grabanovi, o.c. str. 485; LJ. Petrovi-Sari, o.c. str. 112; . Belagi: Steci
centralne Bosne, str.41, 99.
118
Ti strani avanturisti i putopisci, posebno oni iz Francuske, po nazivu Bosne, u
njihovom pisanju: Bosnie izmislili su da se pridjev bosanski mora kazati bosniaque, to
po jezikim normama nije ispravno, posebno to poprima pejorativno (pogrdno) znaenje.
(Treba: fr. bosnien za muki i bosnienne za enski rod, engl. Bosnian.) Svi stanovnici
Bosne su Bosanci i Bosanke, Bosniens, Bosniennes, Bosnians, a nijedan nije Bonjak,
*Bosniaque. U dokumentima srednjovjekovne Bosne nalaze se latinski nazivi Bossona,
Boxena, Bosna, (a), a nijedanput *Bosnia, pa su i pridjevi bossonus, bossonensis,
boxensis, bosnensis, koje nalazimo u tim dokumentima, pravilno izvedeni, dok pridjev
bonjaki -*bosniacus nije pravilan, pa i ne postoji. Po rijei Bonjak, jezik kojim
govore Bonjaci, zvao bi se bonjaki. U rijei: Turska, na primjer, na francuskom:
Turquie, pridjev turski glasi turque, a ne: *turquiaque, jer bi to trebalo shvatiti pogrdno
i nepristojno. I od vremena austrougarske okupacije do danas pridjev bosanski glasi:
bosnisch.

86

* * *

Meusobni obrauni bosanske vlastele, kao i njihovo povijanje bez ikakvih
moralnih skrupula prema drugim feudalcima (Hrvatske, Rake, Zete, Dubrovnika),
za sopstvene interese, slabilo je centralnu vlast. Nikakva ideoloka snaga nije ih
koila da u obezbjeivanju vlastite neposredne koristi trae saveznike, ili zatitnike,
ili posrednike bilo u zemlji ili van nje, bez obzira na njihove prikrivene ili otvorene
namjere. Na vladara se gledalo samo onoliko koliko im moe pomoi ili odmoi u
uvrivanju ili proirenju vlasti na vlastitom domenu. Veliki vojvoda bosanski
Sandalj Hrani, u svojoj povelji iz 1420. godine istie kako ustupa svoj dio119 Konavla
Dubrovniku, od kraljevstva bosanskog dobija gradove i upe, a milostju i darom
bojim i velikoga cara sultana Mehmet bega... posjede koji su ranije pripadali Pavlu
Radenoviu i njegovom sinu Petru... grad Soko u Konavlu i po upe Konavoske.
Svoje gospodstvo i naslove njegov nasljednik Stjepan, godine 1453., izvodi iz
milosti boje i gospodara velikoga gospodina mi cara Amir sultana Mehmet bega...
nekoliko decenija prije nego e cijela bosanska drava potpasti pod vlast turske
carevine!120

Mi ovdje neemo istraivati jer nam to nije osnovni motiv u emu se
ogledala milost i dar boji velikog cara sultana Mehmt bega krupnom feudalcu
Sandalju Hraniu, ili njegovom nasljedniku Stjepanu, a sve prema njihovim poveljama
koje su sauvane iz tog vremena, i to deset godina prije konanog pada Bosne pod
Turke. Neke usluge koje su bosanski velikai inili Turcima, za to su bili u njihovoj
milosti, zavravale su se otvorenom izdajom i predajom sopstvene zemlje i naroda u
tue ruke davno prije turske okupacije Bosne i Hercegovine.

Bez jake centralne vlasti, stanje u Bosni u petnaestom vijeku postalo je
naroito haotino kad su se bosanski feudalci i vlastela, kao i vjerske voe u borbi za
vlast i podrku ondanjih spoljnih sila121, posebno Turaka koji su ionako ve vrljali
po Bosni, kako je to ve navedeno, u meusobnom obraunu estoko suprotstavljali
jedni drugima. Franjevaki red je sa svoje strane vrio surov pritisak za prelazak na
katolianstvo, pa su se stanovnici Bosne morali boriti za sopstveni opstanak, to je
neminovno dovelo do propasti drave.

U takvom haosu i beznau, koji je trajao decenijama prije dolaska Turaka,
u procijepu izmeu svoje vjere, iji prvaci su ve zanemarili njene izvorne principe,
s jedne strane, i agresivne katolike politike, koja je lomaama i prodajom u roblje
tjerala ljude na mijenjanje vjere, koja je za njih u svojoj sutini bila neprihvatljiva, s
druge strane, islam se pokazao prihvatljivijim i tolerantnijim.
119
U Bosni nije primjenjivan vizantijski princip pronije, koja je predstavljala nasljedni
posjed, vezan iskljuivo za vrenje vojne slube, za razliku od posjeda u Bosni koji su
darivani, a da se posjed nikad ne moe vratiti centralnoj vlasti ak i u uslovima kad
gospodar odbije, ili ak izda centralnog vladara. Ovaj mu moe uskratiti ivot, ali posjed,
jednom darivan, ne moe ponovo vratiti. (Povijest svijeta, str. 338.)
120
Citirano prema A. Babi: Iz historije srednjovjekovne Bosne, str. 322, 323.
121
Nesloga rukovodeih ljudi osamdesetih godina dvadesetog vijeka dovela je do
raspada Jugoslavije i njeno cijepanje po avovima. Budui da Bosna nema te avove
dolo je do etvorogodinjeg rata sa trajnim posljedicama.

87


To je bio i kraj nezavisnosti bosanske drave. Uvedena je turska uprava, koja
je omoguila brzu islamizaciju stanovnitva Bosne i Hercegovine. Ako se, osim toga,
zna da su i neki hriani postajali nosioci timara i ifluka, (a oni su bili obavezni da
idu u rat naizmjenino, kako je ranije navedeno), sasvim je jasno da e, u takvim
okolnostima, ti ljudi, pod turskom komandom, i sami prei na islam vrlo brzo, a
njihovi nasljednici jo bre. To su nesporne istorijske injenice.

kole za izradu steaka

Svaka, pa i omanja, nekropola, po svjedoenju istraivaa, imala je svoj

majdan! (Naveli smo da je majdan odreivao kvalitet steaka.) Znai da je i broj
klesara morao da bude veliki. Zar je mogue da se, na cijeloj teritoriji prostiranja
steaka, nije naao ni jedan koji e drugaije na steku prikazati ratnika, konja, kolo,
jelena i ostalo? Valjda bi se naao barem jedan steak na kome bi neki klesar na
drugaiji nain izrazio svoj umjetniki talenat. Ne. Takav, ako je i postojao, potovao
je pravila oslikavanja steaka: u plitkom plastinom reljefu oslikana su lica i predstave
ivotinja: konj, pas, medvjed, jelen, slikani su u profilu, ljudska figura najee s lica
(en face), isti polumjesec, isti tit s maem, iste bordure...na svim nekropolama je
isti kao da je hiljade steaka radio samo jedan klesar, ili samo jedna klesarska kola.
Mi tvrdimo da je nain oslikavanja steaka tada bio najstroije potovan i klesari su
se trudili da svojim klesarskim talentom ne odstupaju od uobiajene tradicije. Nije
bilo odstupanja ni na teritoriji Stoca, Kalinovika, istone Bosne, Dalmacije... Steak
(taj model!) bio je svima pred oima i nije bila doputena nikakva sloboda izraza.
Naruilac je mogao da odabere predstavu konjanika, tit i koplje, luk i strijelu, igrae
u kolu i dobijao je sliku kakvu bi dobio iz klesarske kole sa bilo kog lokaliteta. Ako
je naruilac elio neki tekst, bio bi pisan aktuelnim pismom, irilicom, ili bosanicom,
sa obaveznim poetnim znakom krsta. Klesari slova nisu pisali (brali), ve slikali, pa
zato nisu potovali zamiljenu liniju po kojoj se slova piu. Pri takvom slikanju
imali su jako puno tekoa sa prostorom, pa su slova izokretana, neravna, pa stoga
ponekad i neitljiva.

Skoro svi simboli steaka na jednom mjestu. Ljubuki, Bijaa

88


Na ovom steku imamo uklesane skoro sve bogumilske simbole: turnir i lov
na jelena, tit i ma, luk i strijela, ena (koja igra kolo), krst, mjesec i sunce, uvijena
vrpca sa sitnim spiralama.

Postoji na stecima nekoliko ukrasa koji su najei i, ini se, skoro neizostavni:
krst u njegovim razliitim varijacijama, sunce i polumjesec sa rozetom (zvijezdom),
tit i ma, luk i strijela, razni oblici izuvijanih vrpci, arkade, te jo poneko oruje, i sl.
Ljudske figure, obuene u odjeu ondanjeg vremena, uglavnom su predstavljene na
konjima (turnir), ili u lovu koji je bio najomiljenija vrsta zabave. Isto tako, nalazimo
ih kako igraju kolo.
Zato je simbol krsta izostao na stecima u Zagonima?

Teko je dati neki pouzdan odgovor. Nema nikakvog spora da se tu radi o

stecima na hrianskim grobovima. Meutim, odgovor bi se mogao traiti u vremenu
postavljanja steaka. Nije bio uveden obiaj da se steak ukraava krstom! Takav e
se obiaj pojaviti kasnije, pa sve do naih vremena, a to znai da su steci u Zagonima
daleko stariji od onih sa krstom. Iako je veoma teko datirati ove spomenike, ipak
bi se, uporeivanjem sa stecima bez krsta na drugim, moda ve datiranim, moglo
procijeniti vrijeme njihovog postavljanja.

Donedavno, spomenici su uglavnom izraivani u obliku krsta tako da se vide
preke, po kojim se prepoznaje da je krst postavljen na enski, ili muki grob, ali ovih
vremena krst se obino urezuje na samoj nadgrobnoj ploi.
Naslikana ruka na stecima simbolino ima dva znaenja. Ne moe se porei

da desna ruka sa rairenim prstima i proporcionalno vea od ostalog dijela tijela
pokazuje dobrodolicu. To je prijateljski pozdrav da vas due preminulih doekuju na
svoj nain dostojanstveno, iskazuju vam svoje potovanje i ele da ponovo doete. I
oekuju od vas da se na groblju ponaate krajnje pristojno, odmjereno, da proitate
natpise koji e vas obavijestiti, ali i posavjetovati, dodue i opomenuti, da grobove ne
popirate nogama, da ne privaljujete spomenik i zemlju, jer je i ova zemlja na njemu
dovoljno teka i onemoguava da se uiva u radostima ivota.

Ruka desna, desnica najee, ali i lijeva, naslikana od ramena do prstiju,
uz ma ili neko drugo oruje, upuuje posjetioca na sasvim drugaije tumaenje.

Srednjevjekovni ljudi bili su uesnici u estim bojevima. Odbrana porodice
i njene asti nalagala je svakodnevnu spremnost na najvea iskuenja. Pljakanje i
otimanje tuih dobara u haotinom vremenu borbe za vlast izmeu vladara i vlastele
tjerali su na posjedovanje i upotrebu oruja. Mi na nadgrobnom spomeniku itamo
jasnu poruku o potrebi opreza da se ne udaljavamo od maa i tita, koji e zatititi ast
i vjeru simbolino predstavljenu kao polumjesec i zvijezda.

89

Polumjesec, zvijezda, tit i ma, te ruka snani simboli na steku.

(Suho Polje, Obalj, Kalinovik)
Mjesec i njegove mijene su od pamtivijeka snano djelovale na fantaziju

ovjeka. Kod mnogih naroda razvio se kult koji je prvenstveno vezan za plodnost
ena.

Sunce, mjesec i zvijezda su boanstva slovenskih praotaca. Dok sunce, koje
je na stecima predstavljeno kruno, priziva na akciju, aktivnosti tijela u fizikom
smislu i poziva na cjelodnevni rad, mjesec istie emotivnu stranu ovjeka, njegov
senzibilitet.

(Polu)mjesec i zvijezda su na stecima oslikani kao simbol vjere davno prije
dolaska Turaka i prisustva islama u Bosni. Ima ak naunika (Truhelka, moda s
pravom,) koji tvrde da su simbole polumjeseca i zvijezde Turci preuzeli od Vizantije
nakon pada Carigrada i da je znak kao ireverzibilan postupak preuzet iz Bosne za
islamske zemlje.

Polumjesec je na stecima najee udruen sa rozetom (zvijezdom) ili krstom.
Njegovo mjesto na steku ne zauzima uvijek, kako bismo oekivali, centralno mjesto
na plohi oslikavanja, ali je, (tamo gdje ga, naravno, ima) vrlo uoljiv.
I spirala, i polumjesec sa zvijezdom (rozetom), kasnije sa krstom, kad je ovaj uao
u iru upotrebu, na stecima su hrianski simboli, koji nedvosmisleno obiljeavaju
grobove pripadnika Crkve bosanske.

Danas u Zagonima mali broj steaka, otkrivena samo dva, i oni zarasli u umu
i korov, i pored oigledne nebrige za istraivanje nae prolosti, dokazuju dugotrajno
postojanje sela i njegovog stanovnitva, od ranog srednjeg vijeka. Ako su Zagoni danas
slabo naseljeni, u prolosti su bili poprite velikih dogaaja kulturnih i istorijskih,
koji do sada nisu bili predmet interesovanja naunika. Neistraena nekropola, na
kojoj su se nalazili ovi steci prije pomjeranja, navodi nas na zakljuak da je takvih
nadgrobnih spomenika bilo znatno vie, da su oni ili negdje odneseni, ili, zbog loeg
materijala od koga su pravljeni, propali, ili, naalost, uniteni. (A moda su bili, kao
to se moe zakljuiti po preostala dva steka, izvanredne umjetnike vrijednosti, te
su se nali u neijoj kolekciji, to i nije tako loe- samo da nisu uniteni.)

90


Budui da su po pravilu na grobljima sa stecima, ili u njihovoj neposrednoj
blizini, bile i crkve i razni drugi vjerski objekti, koje nalazimo na do sada ispitivanim
nekropolama, i na Mramorju bismo, najvjerovatnije, otkrili jedan veliki dio prolosti
sela Zagona, ali ne samo njegove, ve i cijele okoline. Iz takvog istraivanja nali bi se
sigurno znaajni tragovi materijalne kulture, u istorijskom pogledu dublje od vremena
steaka. Ako se moe, tragom rimskog puta, i ko zna kojih jo puteva preko Zagona,
doprijeti do rimskih i jo ranijih vremena, to bi upotpunilo sasvim tamnu sliku o
naoj prolosti. Naravno, pobueni interes nikoga ne moe ostaviti ravnodunim. Na
taj nain bismo mogli da zatitimo od sigurnog propadanja ono to moe posluiti
dalekim pokoljenjima kao svjedoanstvo i o nama.
Steci su fenomen Bosne i Hercegovine, kakav susreemo, recimo, u nekim

zemljama Amerike gdje postoji fenomen kugli.122

Kamen kugl u Teoaku

U selu Trn, nedaleko od Banja Luke, na dubini od 4-5 metara, pronaene

su dvije kamene kugle prenika 30-40 cm, glatke i tee od kamena. Radnici su ih
bacili u temelje jedne kue i zabetonirali. Kakva god da je to kua, pa makar bila kao
francuski kraljevski dvorac Versaj, nije vrijedna tih dviju zabetoniranih arheoloki i
tehniki neispitanih kugla iz jo neistraene prolosti. Takve kugle, manjeg i veeg
prenika, nalazimo rasprostranjene na mnogim kontinentima, a najvie u Salvadoru i
Kostariki, pa i u Bosni..
U Teoaku je pronaeno osam takvih kugla nepoznatog porijekla i one su

postavljene na vidno mjesto i ukraavaju park. U Bijeljini njihova imitacija titi
pjeake po trotoarima.

122

S. Osmanagi: Bosanska piramida Sunca, str. 16, 47.

91

BIBLIOGRAFIJA
1. Vlajinac, Milan: Zgon ili kuluenje van mesta stanovanja od srednjeg veka do naih
dana, Srpska kraljevska akademija, Beograd, 1932.
2. oki, Neboja: Prodor Jovana Pania na Majevicu septembra 1875., Srpska vila,
Bijeljina, 2001.
3. Filipovi, Milenko S.: Majevica s osobitim obzirom na etniku prolost i etnike
osobine majevikih Srba, Sarajevo, 1969.
4. Mati, Branko: Zagoni, monografija, Bijeljina, 2010.
5. urkovi, Boro, Stevanovi, Milan, Panti, Bojo: Donja Trnova, monografija, 1980.
6. Miloevi, Ante: Steci i Vlasi, Regionalni zavod za zatitu spomenika kulture,
Split, 1991.
7. Zori, Damir: Prinos problematici steaka, Skuptina Hrv. etnolokog drutva,
I/1984.
8. Belagi, efik: Steci centralne Bosne, Sarajevo, 1967.
9. Bogievi, Vojislav: Istorija razvitka osnovnih kola u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, 1965.
10. Dodig, Radoslav: Vulgarizacija steaka, STATUS, Magazin za politiku kulturu i
drutvena pitanja, 10/2006. Mostar
11. Belagi, efik: Kupres srednjevjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo, 1954.
12. Belagi, efik: Kalinovik srednjevjekovni nadgrobni spomenici, Sarajevo,
1962.
13. Mati, Risto: Britannicus, interprtation de tragdie de Jean Racine; tude diplme,
Filozofski fakultet, Sarajevo, 1963.
14. imi, Dr Marinka: Natpisi na stecima u Boljunima kod Stoca, Matica hrvatska,
Sarajevo .
15. Mihi, Dr Ljubo: Ljubinje sa okolinom, Ljubinje, 1975.
16. Vego, Marko: Ljubuki. Izdanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1954.
17. Vego, Marko: Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, itluk,
1981.
18. Marija Kleut: Zlatna ica preko belog sveta, Novi Sad, 1992.
19. Handi, Adem: Postanak i razvitak Bijeljine u 16. vijeku, Sarajevo, 1965.
20. Grabanovi, Mustafa: Bijeljina i Bijeljinci, Bijeljina, 2006.
21. POIMENINI POPIS SANDAKA VILAJETA HERCEGOVINA, priredio

92

Ahmed S. Alii, Sarajevo, 1985.

22. Milievi, Risto: Hercegovaka prezimena, Svet knjige, Beograd, 2005.
23. Babi, Anto: Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1972.
24. Jalimam, dr Salih, Miijevi, Senad: Stolac od najstarijih vremena, Udruenje
Troya, Stolac, Mostar 2005.
25. Karan, Milenko: Psihologija steka, Prosveta, Ni, 2001.
26. Mileti, Nada: Umetnost na tlu Jugoslavije, Steci, Izdavaki zavod Jugoslavija,
Beograd/Zagreb/Mostar, 1982.
27. Babi, Mirko, Tomovi, Gordana: Starosrpski natpisi iz Bijeljine, Istorijski institut,
Beograd, 2004.
28. Povijest svijeta, od poetka do danas, (Weltgeschichte, Wissen im berblick,
Verlag, Herder, KG), Naprijed, Zagreb, 1977.
29. Osmanagi, Semir: Bosanska piramida Sunca, Klepsidra, Sarajevo, 2005.

93

Dr. Sc. Amira Turbi-Hadagi

Zumreta Jamakosmanovi
Indira Smajlovi

SIMBOLIKA IZRAZA I PORUKA INSKRIBIRANIH

BIJELJINSKIH STEAKA

Uvod

Steak je sam po sebi simbol poruke o vremenu i prostoru na kojem je
ovozemaljski ivot okonao neki ovjek. I, mada natpis na steku na prvi pogled
kazuje kome pripada humka, iza tog kamena i natpisa stoji vie poruka za susretae s
njim.

Prva i osnovna poruka sadrana je u nepovredivosti teritorija koji zauzima
steak, natpisom koristei strategiju emotivnog apela za potivanje umrlog. Druga
bi poruka bila da umrla osoba za ivota nije bila sama i nevana, jer joj je nadgrobni
spomenik imao ko podii.

Uzimajui u obzir samo ove dvije poruke, iz niza drugih do kojih bismo doli
daljnjom analizom, moramo sebi postaviti nekoliko pitanja u kontekstu razumijevanja
poruke kao kljunog elementa komunikacijskog procesa, a koji se neovisno od nae
volje odvija sa naom prolou, sadanjou i budunou, inei ciklinost sadraja
ljudskog ivota: znamo li da steak kao nadgrobni spomenik simbolizira ovjeka i da
svako nae bavljenje stekom jeste komuniciranje sa ovjekom? Ko je ON, a ko
smi mi u toj komunikaciji?

ON je komunikator, zaetnik tog komunikacijskog procesa iji smo mi
recipijenti, primaoci poruke. Jesmo li razumjeli poruku i kakav je na feedback odgovor na nju? Potujemo li ovjeka i pravo nepovredivosti njegova teritorija?123*
Nosimo li svevremensku odliku civilizacijskoga ruha - ljudskost?

Odgovore na ova pitanja imamo svi mi primaoci poruke, naalost, samo za
sebe - per se.

A gdje je taka zajednikog simbola razumijevanja poruke naeg davnog
pretka, koji nam prkosno zbori vi znate za mene, a hoe li neko znati za vas i kako?

Dekorirani i/ili inskribirani ovi spomenici sa odlikama fiksiranosti,
fosiliziranosti i monolitnosti, definiraju spomeniku topografiju i kulturnu
geografiju, svjedoe najizravniju emanaciju narodnoga stvaralakog duha i najvii
domet estetske kreacije u bosanskohercegovakoj kulturi srednjega vijeka. Njihova
leksika i strukturna okamenjenost, invarijantnost, semantika slivenost i semantika
nedjeljivost, integriraju inventar svjedoanstava o pismenosti regiona u kome su
egzistentni, izvodei taj region iz okrilja utnje i animnosti pretpismenoga na de fakto
bosaninoj i glagoljinoj epigrafici. Ovi su natpisi od velikog znaaja za rekonstrukciju
*
123
Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako
ete postupiti (Kuran, 10:14).

94

aspekta regionalne povijesti i opeumjetnikog oblikovanja, sa osobitim doprinosom

lingvistici, zahvaljujui angamanu domaeg ovjeka za infiltriranje u sfere
pismenosti.

U kolokvijalnome se govoru ovi spomenici razliito nazivaju: mramor,
maet/maeta, steak, kam, bilig/biljeg, steljak, usaenik ili ukupni nazivi: maarsko,
kaursko, ifutsko, idovsko, grko, rimsko ili, shodno mitologemama, divovsko
groblje. Belagi (1982:33) dri da je naziv mramor/mramorovi/mramorje/
mramori, koji ima izrazitu frekventnost u jugoistonoj Bosni i pojedinim krajevima
Hercegovine, filtrat iz grkoga jezika, izraza marmaros, to znai spomenik, iz ega
proizlazi na turskom mermer, ili se radi o vrsti kamena zvanoj mermer. Naziv maet/
maeta potvren u leksici zapadnih krajeva Hercegovine i nekim krajevima zapadne
Bosne, u interpretaciji Truhelke (1942:630) naziv dolazi od arapske rijei mehed u
znaenju : grob vjerskog muenika.
Kodeksi i tekstovi ispisani na pergameni ili papirusu de facto su zahvalnija

graa filolozima i paleografima od epigrafskih spomenika koji, uklesani u kamen,
koncizni i lapidarni, u naznaenoj pars pro toto formi predstavljaju izazov
istraivaima. Od srednjovjekovnih tekstova, koji su pisani na pergamentu ili papiru,
epigrafski spomenici su krtiji u slovnome korpusu, pa se na mnogim natpisima ne
mogu posvjedoiti sva slova abecede. Takoer, dok su kodeksi i uope pisani tekstovi
in-constantis, mobilis, kamen biljei statio, teak je, nepomian i postojan na mjestu
klesanja. Na mjestu gdje je natpis zapaen, u pravilu je tu i nastao, uzevi sa rezervom,
zbog eonimskog uzurpiranja, iako sami propovijedaju: Klet i prokl[e]t tko e
kre[nu]ti u me (Vego knj.II 1962:35).
efik Belagi smatra da ovi dekorirani i/ili inskribirani kameni monoliti

predstavljaju originalnu, markiranu kulturno-umjetniku pojavu srednjovjekovne
Bosne, da u niemu nemaju uzor, niti su iija kopija. (Belagi 1982:576). Vlaku i
bogumilsku teoriju tumai kao impresiju koja je nastala zbog vremenske i teritorijalne
podudarnosti. (Belagi 1982:525). Za njega ovi spomenici nisu vjerskog, nego
svjetovnog karaktera, a da uloga vjerske pripadnosti pokojnika nije imala bitnu
vanost, potvruje injenicom da ispod steaka lee pripadnici Crkve bosanske,
rimokatolici, pravoslavci i muslimani. Dakle, za njega su steci iskljuivo produkt
narodne umjetnosti, prkosni dokazi o ivotnim radostima, plesovima, o ljepotama
okoline, jak artistiki i moralni nonkonformizam bosanskog kulturnog fenomena.
Njihovu datost izvan Bosne tumai njenim irenjem prema jugu i meunarodnim
proimanjima, dok one u Lici i Slavoniji interpretira bjeanjem naroda iz Bosne pred
Turcima (Belagi 1982:569).

Periodizacija rada na stecima motivisana genesisom, strukturom i

sadrajem

Prema popisu provedenom sedamdesetih godina 20. st., u Bosni i Hercego
vini utvreno je postojanje 59.593 steka. U Hrvatskoj ih je 4.447, u Srbiji 2.267, a
u Crnoj Gori 3.049. In medias res, kompaktan teritorijalni raspored, pretpostavljeni

95

period trajanja i relativno fosiliziran repertoar oblika, dekor i inskripcija, govore da

steci predstavljaju jedinstvenost i originalnost, i ma koliko ih se nalo u susjednim
zemljama, steci su bosanski kulturni fenomen, i koliko god srednji vijek bio glo
balizacijski, a njegova kultura i umjetniki stilovi internacionalni, steaka najvie
ima u Bosni i Humu. Najstarija arita ove pismenosti nalaze se u starom Humu i
srednjoj (banskoj) Bosni, a kao trei centar spominje se okolina Vidoke. Najvei broj
natpisa sa ovog podruja nalazi se u Boljunima, jugozapadno od Radmilje i Stoca, te
u okolini Blagaja (sredite humske vlastele), u dolini Lave, u Podrinju (jugoistona
Bosna) od Foe do Vlasenice i Srebrenice. Rasprostranjenost natpisa, skoro linearnu
s prostiranjem samih steaka, mogli bismo definirati u slijedeim linesima: na istoku
Podrinjem i granicama Huma, Konavlinama na jugu, Cista Provom i Glamoem na
zapadu, te Bijeljinom na sjeveru, dok je njihovo glavno arite u Hercegovini, izmeu
Stoca, Neuma i irokoga Brijega. Iako manjega broja nego u Hercegovini, natpisi
su u novije vrijeme naeni i u istonoj Bosni oko Srebrenice i Zvornika, na podruju
srednjovjekovnih upa Usora i Soli, osobito oko Kalesije, i u sredinjoj Bosni od
Vrhbosne do Travnika i Zenice, te u Posavini oko Koraja i Bijeljine. Na prethodno
definiranome podruju eonima sauvano je nekoliko stotina epitafa, ija je jezina
struktura i strukturna fosiliziranost i relativna holistika reprodukcija oplodotvorila
prepoznatljivu i originalnu formu, postojanu u primjeni poetiziranih formulacija.
Nakon 18 godina traganja za stecima, Marko Vego (Zbornik srednjovjekovnih

natpisa Bosne i Hercegovine knj. I 1962, knj. II 1964, knj. III 1964. i knj. IV 1970)
viegodinji direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, objavio je 1970.
godine da je na bosanskohercegovakome prostoru evidentirao 325 inskribiranih
steaka (Vego, 1970). Na pomenuti Vegin korpus dodat emo jo inskribirane steke
otkrivene 2002. godine pri ponovnoj gradnji Atik damije u Bijeljini, koja je sagraena
u 16. st., a sruena 1992. godine.

Zahvaljujui epitafima i promjeni oblika steaka, danas se prilino uspjeno
moe odrediti vrijeme datiranja nekoga steka. Kultura steaka se de facto smjeta
u srednji vijek. Ponudit emo periodizaciju rada na stecima motivisanu vremenom
nastanka, kvalitetom rada i sadrajem:
1. faza genesisa i progresusa (nastanka i razvitka) - tijekom XI i XII vijeka;
2. faza cumulusa (vrhunca) - tijekom XIII, XIV i do konca XV vijeka;
3. faza placatusa (zamiranja) - kasno desetljee XV i polovina XVI vijeka.

U 1. fazi genesisa i progresusa smatra se da je najstariji oblik steka
nadgrobna ploa, i upravo takve, sa inkorporiranim obiljejem inskribicije, nalazimo
u Hercegovini, u okolini Trebinja. Takvi su oblici najvjerovatnije nastali pod utjecajem
ranijeg naina klesanja i postavljanja ploa u crkvama i oko njih. Ploe postoje
sve vrijeme trajanja steaka, to ujedno znai da im je vijek bio najdui. Natpisi na
ploama iz Polica i ieva kod Trebinja, datiraju s poetka XII vijeka, izmeu 11511200. godine (Vego 1964: 13). Skoro identine je datacije i natpis na ploi u Blagaju
iz 1194. godine (Vego 1962: 39). injenica da veina znanstvenika upravo kamene

96

ploe smatra vrstom steaka odreuje da je najstarija tzv. Humaka ploa, u Humcu
kod Ljubukog. Davni eho duha i rijei, koji je do nas doao izdaleka, kao posljedica
poligrafinosti, jeste irilini tekst Humske/Humake ploe iz kraja X ili poetka
XI stoljea, klesane od rubova ploe ka sredini u obliku etverougaone spirale sa
utkanim glagoljinim slovima: e - etiri puta i t - jednom. (Turbi-Hadagi 2003;
Vego 1962:30)

2. faza cumulusa predstavlja steke koji doivljavaju vrhunac svoje umjetnosti
u vrijeme kada su to politike, ekonomske i drutvene dispozicije oplodotvorile.
Pripadnici privilegiranog drutvenog sloja, kao i bosanskohercegovaka vlastela,
eljeli su na svojim nadgrobnim spomenicima pokazati sjaj i rasko svog svakodnevnog
ivota. Osim njih, steke su podizali i drugi (sitna vlastela, njihovi roaci, imuniji
inokosni seljaci) elei ih oponaati, to im je bilo mogue zahvaljujui relativno
povoljnim ekonomskim uvjetima, usljed razvoja rudarstva i trgovine (Belagi 1982:
576).
Do XIV stoljea obini se epitaf sastojao od dva dijela starijeg, kao zabiljeke

o identitetu s imenom, zanimanjem, ponekad s kratkom pohvalom i datumom smrti.
U veini sluajeva epitaf nije ukljuivao ivotnu dob pokojnika ili datum roenja.
Osim posredno, kroz simboliku i sliku, steci svojim natpisima kao da ele odagnati
i najmanju moguu nedoreenost, govore i poruuju izravno; oni mole i opominju,
zaklinju, upozoravaju i podsjeaju (Lovrenovi 2009).
3. faza placatusa obuhvata vrijeme XV i XVI vijeka pridie et post (uoi

i poslije) pada Bosne 1463. i Huma 1481. godine pod osmanlijsku vlast, vrijeme
paralelno sa umjetnou renesanse u Italiji, koja je kod nas izostala, kada kod nas jo
usporeno traje umjetnost Vizantije, kasne romantike i gotike, kad steci doivljavaju
commutationis (preobrazbu) u bosanske niane i kada poinje islamski artificum
(umjetnost). Epitafi na muslimanskim nianima tijekom prvoga vijeka osmanlijske
vlasti manifestiraju karakteristike umjetnosti steaka ranijega perioda, dre oblik
bosaninoga pisma i relativno leksiki i strukturalni stabilitet, predstavljajui
prijelaznu formu prema epitafima pisanim arapskim pismom, sa osobenostima
relativno znaenjske preobraenosti i demotiviranosti u odnosu na eonime ranije
formule.
Da je u to vrijeme u feudalnome drutvu ve dolo do imovinskog i utjecajnog

raslojavanja, pokazuju fragmenti sa epitafa: a se leie na svoj plemenitoj (Vego
1964:43) na svoj zemlji, na plemenitoj (Vego 1964:49), na svoj na plemenito
bat[i]ni,(Vego 1964:15).

Premda steke, kao cjelinu, odlikuju zajednike srednjovjekovne jezike
osobine, ipak se uoavaju dva osnovna jezikostilska tipa:
hercegovaki bosanski (srednjobosanski, zapadnobosanski i zapadnohercegovaki tip)

Pomenuta tipologina,na svoj nain, odraava se i na neke jezike
osobine, odnosno razlike u samim natpisima. Na hercegovakim stecima ee
su istonotokavske osobine sa ponekom lokalnom jezikom crtom, dok su oni
srednjobosanski i zapadnobosanski, odnosno zapadnohercegovaki, sa izrazitijim
odlikama zapadne tokavtine. Rije je o jednoj teritorijalnoj meudijalekatskoj

97

ujednaenosti jezika natpisa, a takoer i o ujednaenosti u duem vremenskom

rasponu od nekoliko vijekova. Visok stepen jezike i paleografske (slovne, grafijske)
ujednaenosti natpisa na stecima, svjedoi o pisanom maniru srednjovjekovnoga
bosanskog knjievnog jezika, razvijenom zakljuno sa XV vijekom i zavretkom prve
faze formiranja bosanskoga pisanog jezika. (Jahi, Halilovi, Pali 2000: 47-48).

I dok se ranije smatralo da su epigrafski spomenici pisani narodnim jezikom,
a crkvenoslavenske su jezine osobine vidljive samo u invokacijama i zavrnim
klauzulama isprava, novija istraivanja Darije Gabri-Bagari pokazuju da su
spomenici, nastali na bosanskohercegovakom prostoru u srednjem vijeku, pisani
jezinim izrazom u kojem se prepliu narodni elementi s crkvenoslavenskim, ovisno
o sadrajno-stilskim zahtjevima. (Gabri-Bagari 2005: 125)

Dakle, i u jeziku ovih natpisa dolazi do diferenciranja, ali isto tako je oita
teritorijalna meudijalekatska ujednaenost u rasponu od nekoliko vijekova na
jezikom i palografskom nivou, to svjedoi o pisanom maniru srednjovjekovnog
bosanskog knjievnog jezika, koji je razvijen zakljuno sa XV vijekom. Ostavljajui
po strani njihovu estetsku vrijednost, ovi su natpisi nesumnjiv argument da se bosanska
pisana rije vezuje za jedan iri kulturni proces pismenost koja je stvarana za potrebe
ovoga prostora. Nijedna historija knjievnog jezika ne odbacuje spomenike, imali oni
knjievne elemente ili ne, ali ipak se vodi rauna o tome da se neki natpisi ne mogu
promatrati u istoj ravni sa spomenicima koji samo prenose golu informaciju.

O njihovoj ekspresivnosti najbolje je pisao Mak Dizdar. Dramska dimenzija
ovih iskaza proizlazi iz zahtjeva pripovjedajueg prvog lica, za sluajuim drugim
licem. Tako se, na primjer, u jednom natpisu sa savrenom konciznou deskribira zla
sudbina mladog pokojnika:
Mlad sa ovog svijeta odohA jedan bijah u majke...
Fantastian element koji opisuje zlu kob jednog sunja, koji kao da je svojim
noktima u kamen uklesao bolni vapaj na svom biljegu, glasi:
A ovo pisa Vrsan Kosari,
Suanj, koji se ne raduje...

Jezine osobitosti natpisa iz Bijeljine

Svi novopronaeni bijeljinski natpisi uklesani su bosanicom: autohtonim
bosanskim pismom koje je nastalo po ugledu na irilicu.

Na novopronaenim bijeljinskim natpisima nema erva ( ), nego je on
zamijenjen grafemom ili k: dobrihni, lui, bolesalik.
Jezino: na natpisima dolazi do supostojanja norme staroslavenskoga i

starobosanskoga jezika. Na to ukazuju neki od ekscerpiranih primjera sa poluglasom
i bez poluglasa - brat egov : r(ab) teopr[i]l, pet.

Fonem j u postvokalnoj poziciji pisan je grafemom i: svoimi, svoiu, kao u

98

korpusu tekstova koji smo naslijedili iz kanona opeslavenskog knjievnog jezika.

Od imenica u nom. jed. m. r. nalazimo vlastite imenice: mrak v[i]dnovi,
dragosav, gergiije, te stsl. akuz. jed. kamen, stsl. nom. mno. sinove, a u lok. jed.
imenice . r.: stsl. zemli, crkve.

Brojeve nalazimo isklesane u starobosanskome obliku: dva, pet.

Zamjenice se javljaju u staroslavenskome i starobosanskome obliku: stsl.
pokazna zamjenica se koristi se u stsl frazi a se lei... Lina zamjenica ja javlja se u
stbos. obliku.: .

Natpisi su kratki, ali su esti oblici sloenih reenica: se lei r[ad]in a
zovom mrak v[i]dnovi, [se lei g]eorgie a zovom (...), [a se l]e[]i rab
b[oi] gergiije a zo[vo]m dragslav (...), itd.

Rodbinski nazivi su slavenskoga porijekla: brat egov, svoimi sinim[i].

Zakljuak

Da ponovimo, na kraju, neke teze s poetka ovog teksta.
Steak je sam po sebi simbol poruke o vremenu i prostoru na kome je

ovozemaljski ivot okonao neki ovjek. I, mada natpis na steku na prvi pogled
kazuje kome pripada humka, iza tog kamena i natpisa stoji vie poruka za susretae s
njim.

Prva i osnovna poruka sadrana je u nepovredivosti teritorija koji zauzima
steak, natpisom koristei strategiju emotivnog apela za potivanje umrlog. Druga
bi poruka bila da umrla osoba za ivota nije bila sama i nevana, jer joj je nadgrobni
spomenik imao ko podii.

Uzimajui u obzir samo ove dvije poruke, iz niza drugih do kojih bismo doli
daljnjom analizom, moramo sebi postaviti nekoliko pitanja u kontekstu razumijevanja
poruke kao kljunog elementa komunikacijskog procesa, a koji se, neovisno od nae
volje, odvija sa naom prolou, sadanjou i budunou, inei ciklinost sadraja
ljudskog ivota: znamo li da steak, kao nadgrobni spomenik, simbolizira ovjeka i da
svako nae bavljenje stekom jeste komuniciranje sa ovjekom? Ko je ON, a ko
smi mi u toj komunikaciji?
ON je komunikator, zaetnik tog komunikacijskog procesa iji smo mi

recipijenti, primaoci poruke. Jesmo li razumjeli poruku i kakav je na feedback:
odgovor na nju? Potujemo li ovjeka i pravo nepovredivosti njegova teritorija?124*
Nosimo li svevremensku odliku civilizacijskoga ruha - ljudskost? O svemu tome
izravno svjedoe novopronaeni originalni bosanini natpisi iz 14. i 15. stoljea, koji
su pronaeni u Bijeljini 2002. godine pri kopanju temelja tokom ponovne izgradnje
Atik damije, koja je poruena 1993. godine. Njihove jezine osobitosti pokazuju
supostojanje staroslovenske i starobosanske norme, a natpisi su koncipirani emotivno
i poetski: govore o tome iji je grob, npr. a se lei blosav lui i najee ko
podie spomenik postavie kamen sinove (...).
*
124
Zatim smo vas poslije njih namjesnicima na Zemlji uinili, da bismo vidjeli kako
ete postupiti (Kuran, 10:14).

99


Izvori:
Novopronaeni natpisi 2002. godine u Bijeljini. Danas se nalaze u Muzeju

Semberije u Bijeljini.

Literatura:

Beli, Aleksandar, 1962. Istorija srpskohrvatskog jezika, Beograd.

Belagi, efik, 1982. Steci - kultura i umjetnost, Sarajevo.
Belagi, efik, 1971. Steci i njihova umjetnost, Sarajevo.
Damjanovi, Stjepan, 2003. Staroslavenski jezik, Zagreb.
Dizdar, Mak, 1997. Antologija starih bosanskih tekstova, Sarajevo.
Dizdar, Mak, 1997. Antologija starih bosanskih tekstova, Sarajevo.
Dizdar, Mak, 1997. Kameni spava, Sarajevo.
ori, Petar, 1975. Staroslovenski jezik, Beograd.
Gabri-Bagari, Darija, 2005. Crkvenoslavensko i narodno u
bosanskohercegovakim epigrafskim spomenicima od 12. do 18. stoljea, Drugi
Hercigonjih zbornik, Zagreb.
Hamm, Josip, 1971. Staroslavenska itanka, Zagreb.
Hamm, Josip, 1974. Staroslavenska gramatika, Zagreb.
Ivi, Stjepan, 1970. Slavenska poredbena gramatika, Zagreb.
Jahi, Devad, Ismail Pali, Senahid Halilovi, 2000. Gramatika bosanskoga jezika,
Zenica.
Korkut, Besim, 1977. Kuran, Sarajevo.
Lovrenovi, Dubravko, 2009. Steci : bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka,
Sarajevo.
Mareti, T., 1931. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezika,
Zagreb.
Mileti, Nada, 1982. Umjetnost na tlu Jugoslavije - Steci, Mostar.
Skok, Petar, 1971-1973. Etimologijski rjenik hrvatskosrpskoga jezika, knj. I, II i III,
Zagreb.
Truhelka, iro, 1942. Sredovjeni steci, Sarajevo.
Truhelka, iro, 1889. Bosanica - Prinos bosanskoj paleografiji, GZM, knjiga IV,
Sarajevo.

100

Turbi-Hadagi, Amira, 2009. Deklinacija linih zamjenica ja i ti u bosaninim

pravnim tekstovima od 12. do 15. stoljea, LINGUA MONTENEGRINA, asopis za
jezikoslovna, knjievna i kulturna pitanja, br. 3, Cetinje, (213-229)
Turbi-Hadagi, Amira, 2009. Deklinacija glavnih brojeva u bosansko-humskim
poveljama od 12. do 15. stoljea, LINGUA MONTENEGRINA, asopis za jezikoslovna,
knjievna i kulturna pitanja, br. 4, Cetinje, (147-156)
Turbi-Hadagi, Amira, 2010. Jezine osobitosti bosaninih pravnih dokumenata
iz 15. stoljea pisanih u Sutisci, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Stoljea
Kraljeve Sutjeske, Kraljeva Sutjeska - Sarajevo, (33-50)
Turbi-Hadagi, Amira, 2010. Razvoj poluglasa u nekim bosansko-humskim
poveljama, Bosanski jezik. asopis za kulturu bosanskoga knjievnog jezika,
Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, (117-124)
Turbi-Hadagi, Amira, Jamakosmanovi, Zumreta, 2010. Natpis Boika Banovia
kao medij i njegove jezine osobitosti, Zbornik radova sa naunog skupa Kulturnohistorijsko i prirodno naslijee opine Banovii, Tuzla - Banovii, (37-42)
Vego, Marko, 1962. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj. I,
Sarajevo
Vego, Marko, 1964. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj. II i
III, Sarajevo
Vego, Marko, 1970. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, knj. IV,
Sarajevo

101

Doc. dr. Edin Rami

UPRAVNA ORGANIZACIJA KADILUKA BIJELJINA

Saetak: U radu je predstavljena administrativno-upravna organizacija

Kadiluka Bijeljina u vrijeme Osmanskog carstva. U uvodnom dijelu dat je kratak
pregled upravno-teritorijalne organizacije Osmanskog carstva, a zatim i predstavljena
upravna organizacija Kadiluka Bijeljina kroz sve vrijeme njegovog postojanja od
1572. godine pa do kraja Osmanske uprave na ovim prostorima.
Kljune rijei: Ejalet, sandak, kadiluk Bijeljina, nahija

Uvod

Najvie upravno-teritorijalne jedinice Osmanskog carstva bili su beglerbegluci

(paaluci ili ejaleti poslije 1590. godine). Na elu ejaleta nalazio se beglerbeg kao
najvii provincijski vojno-upravni funkcioner. Od XVI se stoljea za njega uobiajila
titula vezir ili valija. U upravljanju ejaletom beglerbegu je pomagao divan, stvoren po
ugledu na Carski divan, okupljen oko sultana. Beglerbeg je nosio titulu pae i vlast
koju mu je povjeravao sultan simbolizovala je zastava (sandak): motka na ijem je
kraju bila zlatna kugla, sa dva konjska repa (tug). Mandat beglerbegova bio je po
pravilu kratak, najee krai od tri godine, da bi se izbjeglo da se suvie vrsto ustale
u jednoj oblasti.

Ejaleti su se dijelili na sandake, tj. nie vojno-upravno teritorijalne jedinice.
Sandak (ar. liva, znai zastava ili bajrak) je bila oblast u kojoj se pod jednu zastavu
mogao mobilizirati odreeni broj spahija (vojnika-konjanika) kojima je zapovijedao
sandak-beg (alaj-beg), a na njegovoj zastavi nalazio se samo jedan konjski rep.125
Beglerbeg je, takoer, imao u potpunosti na raspolaganju jedan od sandaka na svojoj
teritoriji, koji se zvao pain sandak.

Nie administrativne jedinice bile su kadiluci (kaze). To su bili, prvenstveno,
sudski okruzi. Oni su predstavljali jezgro lokalne upravne podjele u Osmanskom
carstvu. Kadiluci su se dijelili na najnie upravno-teritorijalne jedinice koje su se
125
U poetku su u Osmanskoj dravi najvie administrativne jedinice bili sandaci.
Podjela na beglerbegluke (provincije), nastala je tek kasnije. Prvo je formirana najvia
pravno-administrativna jedinica na Balkanu, pod nazivom Rumelijski beglerbegluk.
Njegovo sjedite se tokom vremena mijenjalo. Najdue je bio u Sofiji, katkada u Jedreni
i vrlo kratko u Bitolju (Monastir). Poslije je, za vrijeme Bajazita I (1389.1402.), bio
osnovan i beglerbegluk Anadolija. (Istorija makedonskog naroda, I, Institut za nacionalnu
istoriju Skoplje, Beograd, 1970., str. 214)

102

zvale nahije, kojima su upravljale subae ili vojvode, a od XVIII stoljea muteselimi
ili muselimi.
Arapska rije kaza, kao upravni termin u sistemu osmanske
administrativne podjele, oznaava podruje na koje se protezala stvarna i
teritorijalna nadlenost jednog kadije (ar. kadi kadija, sudija).126 Kako su
kadije u Osmanskom carstvu, osim sudskih, imali i vrlo iroke isto upravne
nadlenosti, to je kaza ili kadiluk, kao teritorija na koju se protezala nadlenost
jednog kadije, bila stvarno redovna upravna jedinica u svim oblastima u kojima je bilo
muslimana. Svaki kadiluk obuhvatao je vei ili manji broj nahija, prem a tome
da li je brojana snaga muslimanskog stanovnitva u izvjesnom podruju bila
manja ili vea. Ako je u jednom sandaku muslimansko stanovnitvo bilo rijetko,
onda se teritorija kadiluka mogla da poklapa sa teritorijom itavog sandaka.
Tako je bilo itavih sandaka u kojima je postojao samo jedan kadiluk. Teritorija
jednog kadiluka, odnosno nadlenost kadija jednog kadiluka nije se morala
poklapati ni sa granicama dotinog sandaka, nego je mogla da prelazi preko
tih granica i da obuhvata nahije drugog sandaka. Ako se u jednoj oblasti broj
muslimanskog stanovnitva poveavao (islamizacijom ili kolonizacijom), onda je,
uporedo s tim procesom, rastao i broj kadiluka. U kadilucima sa jaom brojanom
snagom muslimana kadije su u svome sjeditu i u sjeditima udaljenijih veih
nahija postavljale svoje zastupnike koji su se zvali naibi.127 Oni su na odreenom
podruju, u jednoj ili vie nahija, vrili sudsko-administrativne poslove koje im je
preputao kadija dotinog kadiluka iz djelokruga svoje stvarne i teritorijane
nadlenosti.128

U okviru upravno-teritorijalnih jedinica razvijaju se i formiraju naselja. U
klasino osmansko doba, u Osmanskom carstvu su se razlikovale etiri vrste naselja.
To si bili velegradovi (eheri), mali gradovi (kasabe), zatim trgovi (bazari) i sela
(karije). Lokalna uprava u gradovima imala je, takoer, svoje osobenosti. Gradovi su
bili sjedita vojno-upravnih i sudskih organa. Gradsko stanovnitvo je bilo sastavljeno
iz razliitih drutvenih slojeva, pa su gradovi imali i posebne organe, ije je postojanje
bilo uslovljeno ekonomskim poloajem gradova i specifinom organizacijom gradske
126
Sueska, Avdo, Organizacija lokalne vlasti u Osmanskom carstvu do kraja XVII
vijeka, GPF, XI, Sarajevo, 1963., str. 252-254.
127
Naib (ar. nib) kadijin zastupnik ili namjesnik u nahiji koji je imao rang kadije.
(kalji, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989., str. 483)
128
Vie o nadlenosti kadija vidjeti u Hadibegi, Hamid, Prilog prouavanju
nadlenosti sudova u turskom periodu, Istorijsko-pravni zbornik, IIIIV, Sarajevo,
1953., str. 241-246. Kadije su bili plaeni iz dravnih sredstava (prema kolskoj
spremi i kategoriji kadiluka), a imali su pravo i na odreene takse za vrenje
sudsko-upravnih poslova. Te takse su se nazivale rusum, a naplaivane su
prilikom diobe imovine (l,5%2,5%), sklapanja brakova, izdavanja potvrda, ovjere
ugovora, uvoenja akata u protokol, itd. Sve akte koje bi kadija primio ili odluke
koje bi donio unosio bi u sudski protokol (sidil) u integralnom obliku, tako da
ovi dokumenti danas predstavljaju prvorazredni historijski izvor. (Kari, Fikret,
Istorija erijatskog prava, Sarajevo, 1997., str. 123)

103

proizvodnje. Jer, gradovi su bili sredite zanatstva i trgovine. Zanatlije su bile

udruene u posebne grupe (demate), koje su bile obuhvaene esnafskom cehovskom
organizacijom. Esnafi su djelovali kao samostalne organizacije na osnovu svojih
statuta. Najvaniji funkcioner esnafa bio je ehaja.129
Organizaciono-upravna struktura Zvornikog sandaka

Zvorniki sandak je tokom najveeg dijela svog postojanja bio
administrativno podijeljen na 31 nahiju, od kojih se 21 nalazila na bosanskoj
strani, i to (od juga prema sjeveru): ubin, Srebrenica, Budimir (Ludmer), Kulat,
Zvornik, Gostilj, Sprea, Drametin (Dramein), Sapna, Teoak, Bijeljina, Koraj,
Zavr, Gornja Tuzla, Donja Tuzla, Visori, Jasenica, Smolua, Srebren ik, Soko
i Nenavite (Gradaac). Na srbijanskoj se strani nalazilo 10 nahija: Brvenik,
Goanica, Krupanj, Bohorina, Jadar, Ptiar, Raevina, abac, Donja i Gornja
Mava.

U sudskom pogledu, nabrojene nahije ulazile su u sastav sledeih
kadiluka: 1)srebreniki: Srebrenica, Kulat, ubin i Budimir (Ludmer); 2)
brveniki: Brvenik i Goanica; 3) abaki: Bgrdelen (abac), Gornja i
Donja Mava; 4) zvorniki: Zvornik, Sapna i Zavr; 5) tuzlanski: Gornja
i Donja Tuzla, Sprea, Gostilj, Drametin, Visori, Jasenica i Smolua;
6) graaniki: Soko (Graanica), Srebrenik i Nenavite (Gradaac); 7)
bijeljinski: Bijeljina, Koraj i Teoak; 8) krupanjski: Krupanj, Bohorina,
Raevina, Jadar i Ptiar. U kasnijem periodu, u drugoj polovini XVII i
tokom XVIII stoljea, u okviru Zvornikog sandaka nailazimo i na kadiluk
Jadar i Ptiar (Loznica).

ematski prikaz kadiluka u okviru Zvornikog sandaka

129

104

Inaldik, Halil, Osmansko carstvo, klasino doba 1300.1600., Beograd, 1974., str. 214.

Kadiluk Bijeljina

Bijeljinski kadiluk prvi puta se spominje 2. augusta 1580. godine, a
formiran je, vjerovatno, 1572. godine. Pripale su mu, osim Bijeljine, jo nahije Koraj i
Teoak.130 Nastao je izdvajanjem velikih nahija Bijeljine, Teoaka i Koraja
iz Zvornikog kadiluka. Vee naselje na teritoriji ovog kadiluka, pored
Bijeljine, bila je jo Janja. 131 Pored kadije, u Bijeljini je sjedio jo i serdar i
ehaja zvornikog sandakbega, koji je ujedno imao vojvodaluk Bijeljinu.132

Nahija Bijeljina (Belina ili Bilina) Bijeljina se prvi puta spominje u
srednjem vijeku, u jednoj povelji ugarskog kralja Sigismunda Luksemburkog
brai Gorjanski, od 01. augusta 1406. godine. U navedenom dokumentu se
pored ostalog kae: conflicmm districtus nostros de Beleen et de Macho. 133
Takoer, pomen in Bielina imamo u jednom dokumentu u Dubrovakom
arhivu, iz kojeg saznajemo da su 03. marta 1446. godine ljudi ilokog bana
opljakali Bogiu Bogumilovia u navedenom mjestu. 134 Kasnije, osmanski
hroniar Neri spominje Bijeljinu u vezi sa dogaajima oko 1463. godine.

Prilikom analiziranja prirodno-geografskih faktora koji utiu na stvaranje
srednjovjekovnih upa, sasvim opravdano se smatra da su Bijeljina i Teoak u
ranijim periodima srednjeg vijeka sainjavali jednu cjelinu, organizovanu u upu.
Navedeno podruje predstavlja jednu prirodno-geografsku cjelinu, omeenu
rijenim tokovima Drine i Save na istoku i sjeveru, i obroncima planinskog lanca
Majevice na jugu, ispunjenu slivovima rjeica Danice, Janje i Tavne.135 itav
130
Handi, Adem, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, POF, XIIXIII, Sarajevo,
1965., str. 53-55.
131
Janja je naselje u donjem Podrinju. Nalazi se jedanaest kilometara juno od Bijeljine.
Prostire se na obje strane rijeke Janje, koja se na dva kilometra od naselja ulijeva u rijeku
Drinu. O vremenu nastanka Janje nema pouzdanih podataka. Janja se spominje kao trgovako
naselje u Bosanskom ejaletu, sa 3.945 stanovnika s poetka XVIII stoljea. Pouzdano se
zna da je Janja u prolosti dugo vremena bila kasaba, potom nahija u okviru Bijeljinskog
kadiluka (poetkom XVIII stoljea), pa ajanluk, a pred kraj osmanske uprave, od 1867. do
1878. godine, bila je mudirat (ispostava), to je znailo vei rang od opine. Neposredno
iza austrougarske okupacije, u Janji je bilo 3.500 stanovnika, preteno muslimana. (Luki,
Abel, Bosnien und die Herzegvina Lexicon aller Stdte und wichtegeren Orte, Prag,
1878., str. 59)
132
Kreevljakovi, H. Kapidi, H., Sudsko-administrativna podjela Bosne i
Hercegovine poetkom XIX stoljea, Istorisko-pravni Zbornik Pravnog fakulteta u Sarajevu,
III-IV, Sarajevo, 1950., str. 257.
133
ii, Ferdo, Nekoliko isprava iz poetka XV st., Starine, XXXIX, Zagreb, 1938., str.
276-286, 279.
134
krivani, Gavro, Putevi u srednjovjekovnoj Srbiji, Beograd, 1974., str. 57.
135
Semberija je narodni naziv za ovu ravnicu koja se prostire preko puta (ma.
szembe), na suprotnoj strani od Srema, koji je, zapravo, njen prirodni nastavak. Naziv
nije zabiljeen u historijskim izvorima, ali se danas uobiajeno koristi. (Kajmakovi, R.,
Semberija etnolola monografija, GZM n.s. Etnologija, XXIX, Sarajevo, 1984., str.
8-9)

105

prostor je ravan na sjeveru, a brdovit na jugu. U poznom srednjem vijeku ovdje

su formirana dva upravna kotara (upe) Bijeljina i Teoak, koje su Osmanlije
preuzeli u svoju administrativno-organizacionu formu.136 Prema tome, Bijeljina
je u doosmanskom vremenu bila zasebna upa, a njeno sjedite je bilo, svakako,
tamo gdje se nalazila crkva, odnosno samostan, koja se spominje 1378. godine u
sastavu Mavanske kustodije.137 Kroz bijeljinsku upu prolazio je put koji je vodio
iz Podrinja, tj. preko Srebrenice, Kulata, Zvornika, Teoaka i Bijeljine prema
Mitrovici i Iloku.138 U Bijeljini se sastajao s tim glavnim putem i put koji je vodio
od rijeke Bosne, tj. Doboj-grada, dolinom Spree, zatim preko Srebrnika i Soli.139

Bijeljina je od 1464. godine bila u sastavu Srebrenike banovine i bila
njen sastavni dio, vjerovatno do konanog pada ove teritorije pod osmansku vlast
oko 1520. godine, jer se ne spominje u najstarijem poznatom popisu Zvornikog
sandaka iz 1519. godine. Sljedei spomen Bijeljine imamo 1533. godine, kada
je selo Bijeljina bilo sredite istoimene nahije, pa se i na osnovu toga moe
pretpostaviti da je u predosmansko doba Bijeljina bila posebna upa.140 Neposredno
po osvajanju, ova nahija je bila opustjela. U sjeverozapadnom uglu ove oblasti,
koji ini Drina i Sava, u nahiji Bijeljini, koja je poetkom etvrtog decenija
tek naseljavana, evidentirana su 1533. godine samo etiri naselja etvrtkovite
(Bijeljina), Mirkovac, ukojevii i Grm Selite. U tim selima postojalo je te
godine svega 55 kua poreskih obveznika sa 18 mudereda, od ega 13 musli
manskih kua sa sedam mudereda (muslimani 23,6%). Navedeno muslim ansko
stanovnitvo bilo je nastanjeno jedino u etvrtkovitu. 141 Godine 1548. u
nahiji Bijeljini se bio znatno poveao i broj naselja, kao i broj domainstava
u dotadanja etiri naselja. To podruje je naseljavano osobito u periodu
izmeu 1533. i 1548. godine. Nastalo je u tom meuvremenu jo 14 novih
naselja: Tvrdkovac, Gornja Ruhotina, Donja Ruhotina, Popovi (ili Zvona
Selite), Kuzovrat, Tomaevac, Dunjevac (Gunjevac), Obarska, Trijenica,
Maretica, Krevac (ili Gojsal Selite ili Vrljaka), Brodac, Obrova (ili
Obrovac) i Crnjelovo. Ukupan broj domainstava iznosio je 752 (a 1533.
godine samo 55) sa 144 mudereda, od ega 221 muslimanska kua sa 107
mudereda (muslimana 29,4%, naprema 23,6% u 1533. godini). 142
136
Aneli, Pavao, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku,
Prilozi, XIII, Sarajevo, 1977., str. 24.
137
Jelani, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, I sv. fototip izdanja iz 1912., Sarajevo,
1990., str. 37.
138
Jiriek, Konstantin, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku,
(prevod ore Pejanovi), Sarajevo, 1951., str. 127.
139
krivani, Gavro, Putevi u srednjovjekovnoj Srbiji, Beograd, 1974., str. 57-59.
140
abanovi, Hazim, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982.,
str. 172-173.
141
Handi, Adem, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975., str. 131.
142
Handi, Adem, Dva prva popisa Zvornikog sandaka, Sarajevo, 1986., str. 111,
145, 167-168, 178.

106


Oko 15 godina nakon osmanskog osvajanja, u nahiji Bijeljina su, po sumarnom
popisnom defteru iz 1533. godine, postojala samo sela sa malobrojnim stanovnitvom
i malenom feudalnom rentom. U ovoj nahiji vlaka kolonizacija ostvarena je relativno
kasno, vjerovatno kasnije nego i u jednoj nahiji Zvornikog sandaka. U tom pogledu
s njom se moe uporediti nahija Nenavite, koja je godinu-dvije prije ove nahije
naseljena Vlasima. Nijedna od ove dvije nahije ne nalazi se u popisu Vlaha Zvornikog
sandaka, koji je izvren za vrijeme sandak-bega Sinan-bega (1526.1528.). Nahija
Bijeljina je ovo vrijeme predstavljala pust, nenaseljen i neobraen prostor. Njeno
ukupno stanovnitvo moglo je stati u jedno osrednje razvijeno selo. To sve ukazuje
da je ova nahija opustjela u ranijim osmansko-ugarskim borbama. Kada se ovakvo
stanje nahije uporedi sa njenim stanjem u iduem popisnom defteru iz 1548. godine,
onda se vidi kakav je ogroman znaaj imala vlaka kolonizacija. Vlasi su od mrtvih
i pustih krajeva u relativno kratkom vremenu stvorili naseljene i za proizvodnju
osposobljene agrarne povrine. Selo etvrtkovite igralo je ulogu sredita ove nahije
u ovo vrijeme, ali je imalo izrazito agrarnu strukturu. U etvrtkovitu se nalazilo
najjae muslimansko uporite u ovoj nahiji. Po defteru iz 1600./1604. vidi se da je
etvrtkovite dobilo status kasabe.143

U drugoj polovini XVII stoljea Evlija elebija, prolazei ovim krajevima,
biljei: Bijeljina ima svega pet mahala, sa oko 500 lijepih, daskom pokrivenih
kua, prizemnih i na sprat. Posebno se istie veliki odak Ali-pae engia, koji je
pokriven rubinskim i crvenim crijepom (eremitom). To je veliki dvor sa hodnicima i
divanhanama, kuhinjom, talom za konje i sobama u prizemlju i na spratu, tako da mu
u svoj Bosni nema ravna.144 Uz damiju sultan Sulejmana, koja je nastala, svakako,
prije 1566. godine, bila je jedna banja. Obje su zgrade bile ozidane od paljivo tesanog
kamena, a propale su u vremenskom intervalu od 1716. do 1718. godine.145 U ovo
ratno vrijeme Bijeljina je kadiluk, sa 230 muslimanskih i kranskih kua.146

143
Koncentracija muslimanskog stanovnitva u selima etvrtkovitu i Grm Selitu ne
objanjava se iskljuivo
stihijskim djelovanjem pogodnih prirodnih uslova. U tom je
vanu ulogu odigrala svijest o ekonomskim, drutvenim i politiko-ideolokim potrebama
vladajue klase. Selo etvrtkovite e krajem osme decenije 16. stoljea prerasti u kasabu i
zajedno sa selom Grm Selite postae ishodite u procesu stvaranja muslimanskih feudalnih
ifluka. Zna se iz deftera iz 1600./1604. godine da je carska zapovijest o uzdizanju sela
etvrtkovita u rang kasabe napisana 6. jula 1580. godine. (Filipovi, Nedim, Islamizacija
u Bosni i Hercegovini, Teanj, 2005., str. 332)
144
elebi, Evlija, Putopis, , Sarajevo, 1996., str. 485.
145
Kreevljakovi, Hamdija, Banje, vodovodi, hanovi i karavansaraji..., Izabr. djela III,
Sarajevo, 1991., str. 82.
146
Bodenstein, Gustav, Povijest naselja u Posavini god. 1718.1739, GZM u BiH, XIX,
Sarajevo, 1907., str. 108.

107

Bijeljinska nahija u XVI i XVII stoljeu147

U nahiji Bijeljini nalazila se i srednjovjekovna tvrava Novi na Savi. Spominje
se prvi put u popisu Bosanskog sandaka iz 1468./69. godine. Osmanlije su je osvojile
1463. godine, a Maari povratili sljedee godine, i od tada se nalazila u okviru ugarske
Srebrenike banovine.148 Zauzimanjem Srebrenike banovine, Osmanlije su izale na rijeku
Savu, ali tu liniju nisu dugo vremena mogli u potpunosti kontrolirati. I poslije zauzimanja
apca i Beograda u ljeto 1521. godine, jo su se brojna utvrena mjesta na liniji Save, pa
ak i na tlu Bosne nalazila u naprijateljskoj ruci. ak i poslije pobjede na Mohau 1526.
147
Izvor: Handi, Adem, Stari grad Novi na Savi, GDI BiH, XIV, Sarajevo, 1963.
148
Handi, Adem, Izgradnja laa kod Novog na Savi u XVI vijeku, POF, XXIIXXIII,
Sarajevo, 1972./73., str. 85.

108

godine, Osmanlije nisu u potpunosti kontrolirali sjevernu granicu Bosanskog i Zvornikog

sandaka, niti su uspjeli da na sjeveru do Save stvore jedinstvene i zatiene osmanske
posjede. U svrhu zatite uporita Osmanlije grade nekoliko utvrenja na Savi, meu kojima
obnavljaju i Novi. Tvrava Novi graena je od cigle, a obnovljena je u drugom ili poetkom
treeg decenija XVI stoljea. Tvrava nije bila sjedite nahije, nego je predstavljala vojno
uporite i straarnicu na tom vanom vodenom putu. Osim toga, na podruju Novog nalazilo
se i brodogradilite koje je imalo veliki kapacitet, koji je, primjera radi, 1538. godine iznosio
100 posebnih laa. U drugoj polovini XVI i poetkom XVII stoljea izgradnja takvih laa
na Balkanu bila je organizovana u est sandaka: nikopoljskom, vidinskom, smederevskom,
zvornikom, poekom i mohakom. U Smederevskom i Zvornikom sandaku, na relaciji
od Smedereva do Bijeljine i Zvornika, proizvodnja rijenih laa bila je organizovana
na etiri mjesta: na Dunavu u Smederevu, na Savi u Beogradu i kod tvrave Novi u
Bijeljinskoj nahiji, i na Drini u Zvorniku. Kapacitet tih brodogradilita u pogledu vrsta i
broja proizvoenih laa bio je razliit.149

Novska kula poruena je za vrijeme Bekog rata (1683.1699.) i od tada nije vie
bila u upotrebi, tj. nije imala posadu. Od Poarevakog do Beogradskog mira (1718.1739.),
najvei dio Bijeljinske nahije, zajedno sa Novim i istoimenom poruenom tvravom, bio je
u sastavu Austrije.150 Ruevine novske kule spominje i jedan austrijski izvjetaj iz 1725.
godine. U opisu Novog, koji je tada bio u posjedu Austrije, stoji da je nekada to mjesto
bilo lijepo, sa vonjacima, njivama i livadama, ali je sada opustjelo i zaraslo. Osim
neto njiva i livada kod kule, od koje se i sada vide ruevine. Podruje je uzdignuto i
samo na malim mjestima izloeno poplavama, ima lijepe i bogate ume kroz koje je
sada teko proi.151 U posljednjem periodu osmanske vladavine tvrava je popravljena i
sluila je kao kula nekih Nakia koji su tu imali zemlju, pa je po tome dobila ime Nakieva
kula.152

Krajem decembra 1540. i u januaru 1541. godine, pojaane su posade graninih
tvrava Zvornikog sandaka, Brkog i Novog, premjetanjem posadnika iz tvrava
iz unutranjosti sandaka u te tvrave. Moe se sa sigurnou pretpostaviti da su ratna
komeanja na sjeveru imala odraza u Zvornikom sandaku, posebno u nahiji Bijeljina, koja
nije bila naseljena, niti je u njoj osmanska vlast bila konsolidovana kao u drugim nahijama
ovog sandaka. Vjerovatno je dolazilo, sa sjevera, do upada u ovu nahiju i do kretanja
stanovnitva sa obje strane savske granice. Ovakvo stanje moralo se negativno odraziti i na
privredni razvitak ove nahije, osobito na agrarnu proizvodnju. Ovim se moe objasniti zato
je u ovoj nahiji kasnila masovna kolonizacija Vlaha kao agrarnih proizvoaa, kao i pitanja
zato je ovdje kasnila masovna islamizacija i s njom usko povezano ifluenje.
149
Primjera radi, brodogradilite u Novom u ljeto 1538. godine zapoljavalo je 1.204
ovjeka, tj. obuhvatalo je osam vrsta zanatlija i radnika. Te zanatlije su, uglavnom,
potjecale iz gradskih naselja sjeveroistone Bosne, koja su upravo bila poela svoj bri
urbani razvoj: Zvornik, Srebrenica, Tuzla Donja i Tuzla Gornja (Handi, A., Izgradnja
laa kod Novog na Savi u XVI vijeku, str. 84, 98-99)
150
Kreevljakovi Kapidi, Sudsko-administrativna podjela, str. 257.
151
Bodenstein, G., Povijest naselja u Posavini, 1718. 1739., str. 378-379.
152
Vie o gradu Novom na Savi vidjeti u Handi, Adem, Stari grad Novi na Savi,
Godinjak Drutva istoriara BiH, XIV, 1964., str. 239-251.

109


Nahija Koraj nastala je na prostoru kasno-srednjovjekovne upe Koraj.
Obuhvatala je, uglavnom, porjeja manjih Savinih pritoka: Tinje, Brke, Lukavca,
Bijele i Gnjice. Nahija Koraj ne spominje se u sumarnom defteru iz 1519. godine,
pisanom prije pada Srebrenike banovine, jer se Koraj nalazio u okviru te banovine.
Ime nahije Koraj se pominje na jednom nadgrobnom spomeniku-steku, gdje se kae
da feudalac Petko Rajkovi lei na svojoj batini Koraju.153 Taj nadgrobni spomenik
potie iz vremena prije 1463. godine, ali ne zna se tano od kada. Nije jasno da li
naziv Koraj ukazuje na ime sela ili ime upe.154 Nije poznato ni porijeklo naziva
Koraj, meutim, posmatrajui poloaj koji je upa Koraj imala u periodu srednjeg
vijeka, tj. predstavljala je krajinu Bosanske drave na rijekama Savi i Drini, mogue je
da je upravo ta injenica odredila ime upe. Naime, poznato je da su se granine upe
zvale kraj ili krajina.155

Postoji podatak da je teritorij, odnosno upu Koraj, koja se prostirala u
porjeju malih Savinih pritoka: Tinje, Brke, Lukavca, Bijele i Gnjice, posjedovao
jedan od velikaa iz roda Tihoradia, i to Juraj Tihinovi, otac mnogo poznatijeg
Vukmira i Vukaina Zlatonosovia, negdje 1392. godine.156 Selo Koraj spominje se u
sumarnom popisnom defteru iz 1533. godine u obliku Korajin, a u kasnim defterima
iz XVI stoljea se ne spominje. Nahija Koraj je pod osmansku vlast dola u stanju
opustoenog i slabo naseljenog kraja, iako ona nije predstavljala granino podruje
prema osmanskim posjedima, jer se izmeu upe Koraj i upe Gornja Tuzla nalazilo
podruje upe Zavr. Vjerovatno se ispred stalnih osmanskih nasrtaja stanovnitvo
ove upe povlailo preko rijeke Save, do koje je dopirao teritorij upe Koraj.
Kao posljedica nenaseljenosti, dolo je do masovnog naseljavanja vlakog
stanovnitva u ovom kraju, poslije njegovog dolaska pod osmansku vlast. O tome
svjedoi sumarni popisni defter iz 1533. godine. U njemu je zabiljeeno devet vlakih
primiura u devet sela od 17 postojeih, to pokazuje da je u ovom kraju dolo do

153
Belagi, efik, Novopronaeni natpisi na stecima, Nae starine, IX, Sarajevo,
1964., str. 135. Ne moe se sa sigurnou utvrditi da li postoji ua porodino-genealoka
veza izmeu Petka Rajkovia i feudalaca brae Stepana i Vuka Rajkovia koji se spominju u
ispravi bana Tvrtka, iji se datum stavlja izmeu 1370.1374. godine. Zahvaljujui vjernosti koju
je pokazao prema Tvrtku i bratu mu Vukiu u vrijeme njihovog sukoba, posredujui u njihovom
pomirenju i spreavajui da grad Bobovac bude predan Ugrima, Stepan Rajkovi je od bana
Tvrtka dobio 3 sela: jedno u upi Lavi, jedno u upi Brod, a jedno u upi Usori. Ako je Petko
Rajkovi bio potomak ove loze, mogue je da je u njegovom posjedu bila upa Koraj. Podatak
u natpisu steka da ga je postavio Rajko, vjerovatno Petkov sin, brat ili blii roak, nije sigurna
podloga za ozbiljnu tvrdnju. (idak, J., Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb,
1975., str. 254-255; Raki, Franjo, Prilozi za zbirku srpskih i bosanskih listina, Rad JAZU, I,
Zagreb, 1867., str. 156-158)
154
O Koraju, kao znaajnom centru, u narodu se dugo uvalo predanje da je Koraj
bil vaktile prednjaio svim mjestima na ovom kutu Posavine. Njegovoj se sili ponizavahu
dananje varoi Bijelina i Brko, koje su u davnini bile neznatna sela sa nekoliko koliba.
(ati, Alija, Biljeke o Koraju i Tutnjevcu, GZM u BiH, XIII, Sarajevo, 1901., str. 444445)
155
orovi, V., Historija Bosne, Beograd, 1940., str. 114.
156
Aneli, P., O usorskim vojvodama, str.145,148.

110

prave vlake poplave i da Vlasi ine veinu stanovnitva. Nahija Koraj, koja se
prostirala zapadno od Bijeljine, u porjeju Lukavca, kojoj je pripadala i tvrava
Brko, obuhvatala je 1533. godine 14 sela i jednu naseljenu mezru, i to: Korenita,
Bili Potok, Brdnjik (Brnjik), irovnicu, Maou, trepce, Skakavu, Peli (eli),
Rahi, Labsku ili Dedekovo, Brezik, Ljutnicu, Hrgove, Hmeljin Zagon, te mezru
Ostrojno sa ukupno 264 kue i 38 mudereda, od ega 53 muslimanske kue
sa 13 mudereda (muslimani 20%). Pregled islamizacije po selima pokazuje da je
proces islamizacije uveliko zahvatio Vlahe. Plodan i za ivljenje pogodan kraj, nahija
Koraj e i u daljem vremenu privlaiti vlake koloniste.157
U opirnom popisnom defteru iz 1548. godine zabiljeeno je 16 vlakih

primiura, a jedan vlaki knez posjeduje timar u ovoj nahiji. U nahiji Koraju su,
poslije 1533. godine, osim postojeih 15 naselja, nastala i sljedea nova,
i to sela: Bilalii, Magnojevii, aavica i Suho Polje; naseljene mezre:
Dedeaj i Motoina Sudanja (?), kao i jedan naseljen ifluk (ifluk kneza
ure u selu Bili Potok). Po naselju Koraj nazvana je i nahija, odnosno znatno
ranije i srednjovjekovna upa. Sudei po franjevakom samostanu conventus
S. Mariae in campo 158, koji se nalazio kod sela Bilog Potoka, proizilazilo bi
da se, zapravo, nekadanje naselje Bili Potok nalazilo u podruju dananjeg
Koraja. 159 Ukupan broj domainstava u naseljima te nahije iznosio je
1548. godine 634 kue poreskih obveznika sa 49 mudereda, od toga 138
muslimanskih kua sa 26 mudereda (muslimani 21%, gotovo nepromijenjeno
od 1533. godine, kada je bilo 20%). 160

Dalje kretanje islamizacije u ovoj nahiji, uz veliki porast stanovnitva, u toku
narednih 50 godina pokazuje opirni defter iz 1600/1604. godine. Ovaj defter biljei
u 23 sela 271 muslimansku kuu i etiri batine, naprema 1046 kranskih kua,
155 batina i tri mezre.161 Plodno zemljite u ovoj nahiji i stanje islamizacije u njoj
omoguili su muslimanskim ifluarima znaajan prodor u ovu nahiju. U nahiji Koraj
bilo je krajem XVI stoljea 40 iflukih dobara, od ega su 32 bila u muslimanskim, a
osam dobara u kranskim rukama. Ovdje treba dodati da se, iako na teritoriju nahije
Koraj nema gradskih sredita i tvrava sa njihovim podgraima, oevidno, u pogledu
pritiska islamizacije, osjeao uticaj muslimanskih sredina iz okolnih nahija, npr.
tvrave Brko sa njenom varoi, u kojoj je postojala damija sa imamom i hatibom i,
vjerovatno, osnovnom vjerskom kolom, a ije je stanovnitvo imalo svojih posjeda u
nahiji Koraj.
157
Handi, A., Dva prva popisa Zvornikog sandaka, str. 102, 138, 144-146, 153,
181. Godine 1878. u Rahiu nalazimo oko 1.000 stanovnika, od toga 3/5 muslimana i
2/5 pravoslavnih. (Luki, A., Bosnien und dieHerzegvina Lexicon aller Stdte und
wichtegeren Orte, str. 83)
158
Ovaj samostan, koji je pripadao mavanskoj kustodiji, 1378. godine spominje fra
Bartol Pizanski. (Jelani, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, I, Sarajevo, 1912/13., str.
37)
159
Handi, A., Postanak i razvitak Bijeljine, str. 48-51.
160
Handi, A., Tuzla i njena okolina, str. 138.
161
Filipovi, N., Islamizacija u Bosni i Hercegovini, str. 180.

111


Nahija Teoak/Telak bila je smjetena na sjeveroistonim padinama planine
Majevice. Teoak je u dalekoj prolosti imao veoma vanu ulogu zbog svoje tvrave
i stratekog poloaja. Prvi spomen Teoaka vezuje se za popis Mavanske kustodije
iz 1378. godine, gdje se meu nabrojanim samostanima spominje i onaj u Teoaku
(Toak/Coaciek).162 Stari grad Teoak je jo uvijek nedovoljno ispitan spomenik.163
Na osamljenom breuljku iznad rijeke Tavne danas se vide, uglavnom, slabo sauvani
zidovi koji su zatvarali prostor trokutnog oblika, sa po jednim tornjem na svakom uglu.
U grad se ulazilo kroz zapadni toranj.164 Smatra se da prvi pomen grada datira iz 1432.
godine, kada se Teoak navodi kao posjed maarskog kralja koji ga poklanja despotu
uru Brankoviu. Pod bosansku vlast Teoak je zajedno sa ostalim Podrinjskim
gradovima doao prije nego to je Stjepan Tomaevi postao posljednji smederevski
despot. Vjerovatno je to bilo neposredno poslije smrti despota ura Brankovia
1456. godine.165

Na zna se kada je tano Teoak doao pod osmansku vlast. Teoak se nalazio
na glavnoj komunikaciji i morao je privremeno potpasti pod osmansku vlast kao i
Zvornik, oko 1460. godine.166 Zatim ga je Matija Korvin bio povratio u jesen 1464.
godine, pa je ponovo i definitivno morao potpasti pod osmansku vlast neto prije
poetka 1474. godine, od kada se u osmanskoj vlasti spominje tuzlansko podruje.
Definitivno potpada pod osmansku vlast u periodu 1512./1520. godine. Meutim,
izvori koji govore o propasti Srebrenike banovine ne spominju meu nabrojenim
gradovima, pored Srebrenika, i grad Teoak. Imajui to u vidu, kao i injenicu
da bi se tuzlansko podruje teko moglo drati pola stoljea kao isturena
granina zona prema ugarskim posjedima na sjeveru, ako Osmanlije nisu bili
gospodari bar jednog utvrenog grada sjeverno od Zvornika, ne moe se drugo
pretpostavljati nego da je tuzlansko podruje moralo dijeliti sudbinu Teoaka,
tj. da su Osmanlije tek osvojenjem Teoaka mogli da zaposjednu tuzlansko
podruje. ini se da je Nikola Iloki izgubio Teoak jo poetkom 1474.
godine. 167

Dolaskom pod osmansku vlast, grad Teoak i cijelo tuzlansko podruje
morali su uvati Vlasi koje su Osmanlije ovamo naselili. U cijelom kraju dolo je do
znaajnijih etnikih promjena. Veliki broj katolikog stanovnitva povukao se na
sjever, a nestalo je i franjevakog samostana u Teoaku. Krajem tree decenije
XVI stoljea, u Teoakoj nahiji je sedam sela, uglavnom oko istoimenog grada,
bilo naseljeno Vlasima. Starjeina kneine, knez Teoake nahije, sjedio je u selu
Srednjem Lokanju gdje je, prema osmanskim popisima, bila podignuta i prva
162
Jelani, J., Kultura i bosanski franjevci, I, str. 37.
163
Kreevljakovi, H., Stari bosanski gradovi, Nae starine, I, Sarajevo, 1953., str. 14.
164
Basler, uro, Stari gradovi u Majevici i Trebovcu, lanci i graa za kulturnu istoriju
istone Bosne, IX, Tuzla, 1972., str. 63.
165
Mazali, uro, Zvonik (Zvornik) stari grad na Drini, GZM u BiH, X, Sarajevo,
1955., str. 244.
166
irkovi, Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd, 1964., str. 322.
167
irkovi, Sima, Vlastela i kraljevi u Bosni posle 1463. g., Istoriski glasnik, III,
Beograd, 1954., str. 130.

112

pravos lavna crkva u ovoj oblasti, Crkva Grabova, koja se prvi puta spominje
1533. godine.168

U nahiji Teoaku, ije je sredite bio utvreni istoimeni grad pri izvoru Tavne,
i koja je obuhvatala 11 sela, Vlasi su 1533. godine naseljavali sedam, uglavnom
znaajnijih: Rudine (Srednji Lokanj), Vrh Lokanj, Gornji Lokanj, Branjevo (Donji
Lokanj), Dolnja Pihlca (D. Pilica), Gornja Pihlica i Orahovo Selite, svega 151 kua
sa 140 tabi-om. Uporite Vlaha bilo je ovdje jako. Nahija Teoak obuhvatala
je 15 naselja, ukupno 324 kue poreskih obveznika sa 77 mudereda, od toga
71 muslimansku kuu sa 24 mudereda (mus limani 21,9%; 1528. /kod Vlaha/
18%). U nahiji Teoaku 1548. godine nije se bio poveao broj naselja, kao to
se zna ajnije nije bio poveao ni broj domainstava u njima, ali se prilino
poveao broj muslimanskih domainstava. Ukupan broj iznosio je 383
kue sa 49 mudereda, od toga 114 muslimanskih kua sa 37 mudereda
(muslimani 30%; 1533. god. 21,9%). 169 Kao nahija, Teoak se spominje sve
do 1711. godine.170

I tokom veeg dijela XVIII stoljea Zvorniki sandak se dijelio na sljedee
kadiluke: 1.)Kadiluk Srebrenica (nahije Srebrenica, Ludmer, Kulat i ubin);
2.) Kadiluk Zvornik (nahije Zvornik, Teoak, Koraj); 3.) Kadiluk Gornja i Donja
Tuzla (nahije Gornja Tuzla, Donja Tuzla, Sapna, Sprea, Gostilj, Dramein,
Visori, Jasenica i Smolua); 4.) Kadiluk Graanica (nahije Graanica, Gradaac,
Srebrenik, Soko, Zavr, Nenavite); 5.) Kadiluk Bijeljina (nahije Bijeljina i Janja);
6.) Kadiluk Krupanj i Bohorina; 7.) Kadiluk Loznica (Jadar i Ptiar); 8.) Kadiluk
abac/Bgrdelen (dijelio se na sljedee nahije Bgrdelen ili abac, Donja Mava
i Gornja Mava); 9.) Kadiluk Brvenik (nahije Brvenik i Goanica).171

Jula 1865. godine, donesena je uredba o ureenju Bosanskog vilajeta
(Bosna vilayet nizamnamesi). Neto ranije donesena je takva ustavna uredba za
Dunavski vilajet, a sljedee, 1866. godine, donesena je Opa uredba za ureenje
svih pokrajina Osmanskog carstva. Te uredbe su djelo onovremenskog velikog vezira
Fuad-pae (1861.1866.), najnaprednijeg osmanskog dravnika svoga vremena, a
u Bosni ih je provodio Topal erif Osman-paa. 172 Po lanu 2. Uredbe, Bosanski
vilajet je podijeljen na sedam sandaka (liva), skupa sa centralnim sandakom, u
kome je bilo sjedite vilajetske uprave, i to: 1. Sarajevski, 2. Travniki, 3. Bihaki, 4.
168
Handi, A., Tuzla i njena okolina, str. 38.
169
Handi, A., Dva prva popisa Zvornikog sandaka, str. 103, 160, 162, 172, 177-178,
191-192.
170
abanovi, H., Bosanski paaluk, str. 172.
171
Vie o unutranjoj podjeli Bosanskog ejaleta u ovom periodu vidjeti u
abanovi, H., Bosanski paaluk, str. 229-231.
172
Posljednji osmanski namjesnik u Bosni, od znaaja. On je imenovan bosanskim
valijom 23. januara 1861. godine. U Sarajevo je doao 18. februara iste godine i tu ostao
do 25. maja 1869. godine. Bio je obrazovan i relativno napredan ovjek. O njegovom
djelovanju u Bosni vidjeti u Kreevljakovi, Hamdija, Devdet-paina pisma o Bosni iz
1865. godine, Sarajevo, 1932.

113

Banjaluki, 5. Zvorniki (sa sjeditem u Tuzli), 6. Novopazarski (sa sjeditem u Sjenici)

i 7. Hercegovaki (sa sjeditem u Mostaru).173
Na elu svakog sandaka nalazio se i dalje jedan kajmakam. Svaki sandak
ili liva dijelio se na vie kaza (kadiluka) u koje su, opet, pretvoreni raniji mudirluci,
ali su na elu kaza ostali mudiri, sa sjeditem u glavnom mjestu pojedinih kaza (l.
3). U toj podjeli, 1865. godine, novoformirani Zvorniki sandak dijelio se na kaze:
Donja Tuzla, Brko, Bijeljina, Zvornik, Srebrenica, Vlasenica (Bire), Maglaj i
Graanica.174 U cijelom Zvornikom sandaku (kajmakamluku) bilo je u to vrijeme
35.661 kua, u kojima je ivjelo 251.470 stanovnika. Godine 1867. najvei broj
stanovnika bio je u kazi Brko (56.595), zatim u kazi Tuzla (32.626) i Gradaac
(32.337), a najmanje u kazi Bijeljina (18.166).175
Znaajna administrativno-upravna promjena izvrena je u julu 1872. godine,
kada je iz Bosanskog vilajeta izdvojen Novopazarski sandak, kome je prikljuen
Niki sandak i od toga obrazovan poseban Novopazarski vilajet. Valijom toga
vilajeta imenovan je neki Raid-paa, ali je to brzo izmijenjeno i vraeno u
ranije stanje. Meutim, 2. februara 1877. godine Novopazarski sandak je definitivno
izdvojen iz Bosanskog i prikljuen novoosnovanom Kosovskom vilajetu, u ijem
sastavu je ostao sve do 1912. godine.176
Tako se Bosanski vilajet, pred austrougarsku okupaciju 1878. godine,
dijelio na est sandaka, koji su 1882. godine pretvoreni u est istoimenih okruja sa
znatnijim izmjenama granica, naziva i broja srezova.

173
Alii, Ahmed, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo,
1983., str. 84.
174
abanovi, H., Bosanski paaluk, str. 234; Alii, A., Ureenje Bosanskog ejaleta
od 1789. do 1878. godine, str. 121-122; ljivo, Galib, Bosna i Hercegovina 1861.1869.,
Teanj, 2005., str. 443.
175
ljivo, G., Bosna i Hercegovina 1861.1869., str. 443-445.
176
U novembru 1875. godine, za vrijeme hercegovakog ustanka, pretvoren je
Gataki kadiluk u istoimeni sandak. Mutesafirom toga sandaka imenovan je Kostanefendija. Od toga sandaka i ostataka nekadanjeg Hercegovakog sandaka obrazovan
je u decembru iste godine poseban Hercegovaki vilajet, ali je 2. februara 1877. godine
ukinut i uspostavljeno je stanje iz predustanikih vremena. Sve te i druge promjene
vrene su po nalogu Carskog divana. (Vie o deavanjima u ovom periodu vidjeti u
Kapidi, Hamdija, Hercegovaki ustanak 1882. godine, Sarajevo, 1958.)

114

 Literatura
Alii, Ahmed, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo,
1983.
Aneli, Pavao, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku,
Prilozi, XIII, Sarajevo, 1977.
Basler, uro, Stari gradovi u Majevici i Trebovcu, lanci i graa za kulturnu istoriju
istone Bosne, IX, Tuzla, 1972.
Belagi, efik, Novopronaeni natpisi na stecima, Nae starine, IX, Sarajevo, 1964.
Bodenstein, Gustav, Povijest naselja u Posavini god. 1718.1739, GZM u BiH, XIX,
Sarajevo, 1907.
elebi, Evlija, Putopis, , Sarajevo, 1996.
ati, Alija, Biljeke o Koraju i Tutnjevcu, GZM u BiH, XIII, Sarajevo, 1901.
irkovi, Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd, 1964.
irkovi, S., Vlastela i kraljevi u Bosni posle 1463. g., Istoriski glasnik, III, Beograd,
1954.
orovi, V., Historija Bosne, Beograd, 1940.
Filipovi, Nedim, Islamizacija u Bosni i Hercegovini, Teanj, 2005.
Handi, Adem, Dva prva popisa Zvornikog sandaka, Sarajevo, 1986.
Handi, A., Izgradnja laa kod Novog na Savi u XVI vijeku, POF, XXIIXXIII,
Sarajevo, 1972./73.
Handi, A., Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, POF, XII-XIII, Sarajevo, 1965.
Handi, A., Stari grad Novi na Savi, GDI BiH, XIV, Sarajevo, 1963.
Handi, A., Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975.
Imamovi, Mustafa, Gradska kultura Bonjaka, u Bonjaci i islam izbor tekstova,
Sarajevo, 1998.
Inaldik, Halil, Osmansko carstvo, klasino doba 1300.1600., Beograd, 1974.
Istorija makedonskog naroda, I, Institut za nacionalnu istoriju Skoplje, Beograd, 1970.
Jelani, Julijan, Kultura i bosanski franjevci, I svezakfototip izdanja iz 1912.,
Sarajevo, 1990.
Jiriek, Konstantin, Trgovaki drumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku,
(prevod ore Pejanovi), Sarajevo, 1951.
Kajmakovi, R., Semberija etnolola monografija, GZM Etnologija, XXIX,
Sarajevo, 1984.

115

Kapidi, Hamdija, Hercegovaki ustanak 1882. godine, Sarajevo, 1958.

Kari, Fikret, Istorija erijatskog prava, Sarajevo, 1997.
Kreevljakovi, Hamdija, Banje, vodovodi, hanovi i karavansaraji, Izabr. dj. III,
Sarajevo, 1991.
Kreevljakovi, H., Devdet-paina pisma o Bosni iz 1865. godine, Sarajevo, 1932.
Kreevljakovi, H., Stari bosanski gradovi, Nae starine, I, Sarajevo, 1953.
Kreevljakovi, H. Kapidi, H., Sudsko-administrativna podjela BiH poetkom
XIX stoljea, Istorisko-pravni Zbornik Pravnog fakulteta u Sarajevu, III-IV, Sarajevo,
1950.
Luki, Abel, Bosnien und die Herzegvina Lexicon aller Stdte und wichtegeren
Orte, Prag, 1878.
Mazali, uro, Zvonik (Zvornik) stari grad na Drini, GZM u BiH, X, Sarajevo,
1955.
Raki, Franjo, Prilozi za zbirku srpskih i bosanskih listina, Rad JAZU, I, Zagreb,
1867.
Sueska, Avdo, Organizacija lokalne vlasti u Osmanskom carstvu do kraja XVII
vijeka, GPF, XI, Sarajevo, 1963.
abanovi, Hazim, Bosanski paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982.
idak, J., Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975.
ii, Ferdo, Nekoliko isprava iz poetka XV st., Starine, XXXIX, Zagreb, 1938.
kalji, Abdulah, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989.
krivani, Gavro, Putevi u srednjovjekovnoj Srbiji, Beograd, 1974.
ljivo, Galib, Bosna i Hercegovina 1861.1869., Teanj, 2005.

116

Dr. sc. Salih Kulenovi

REZULTATI DOSADANJIH ETNOLOKIH ISTRAIVANJA NA

PODRUJU SEMBERIJE I DONJEG PODRINJA

Semberija i donje Podrinje u etnolokom pogledu su do sada nedovoljni istraivani.
Neto detaljnija etnoloka istraivanja Semberije vrilo je Etnoloko odjeljenje Zemaljskog
muzeja Sarajevo, uz finansijsku pomo Fonda za nauni rad SRBiH. Terensko-istraivaki
rad u periodu od 1967-1970. god. obavila je Radmila Kajmakovi, savjetnik u Zemaljskom
muzeju Sarajevo. Rezultati tih istraivanja objavljeni su u Glasniku Zemaljskog muzeja
Sarajevo u vidu etnoloke monografije o Semberiji177. Etnoloka monografija o Semberiji
obuhvata sljedee cjeline: Oblast i ime; Dananje stanovnitvo; Naselja; Kua i okunica;
Privreda; Nonja; Ishrana; Narodni obiaji; Drutveni ivot i Lokalna predanja. U monografiji
o Semberiji, dakle, detaljno je obraena materijalna i duhovna kultura te sredine. Istraivanja
su vrena u sljedeim seoskim naseljima: Amajlijama, Balatunu, Batkoviu, Donjem i
Gornjem Brodcu, Donjem i Gornjem Crnjelovu, ipirovinama, Dazdarevu, Dvorovima,
Glogovcu, Golom Brdu, Kojinovcu, Kovanluku, Meaima, Meterizima, Modranu, Velikoj
Obarskoj, Ostojievu, Patkovai, Puilama, Popovima, Trijenici, Trnjacima i Velinom Selu.
Etnoloka monografija o Semberiji obiluje mnotvom raznovrsnih etnolokih podataka na
osnovu kojih je autorica uoila znaajne etnoloke pojave i procese u istraivanom podruju. Tako,
na primjer, veoma su interesantna njena razmatranja o oblasti i nazivu Semberija, kao i o tanom
rasprostranjenju ove oblasti.178 Takoe, od izuzetne su vanosti i rezultati do kojih je R.
Kajmakovi dola ispitujui porijeklo stanovnitva i migracije. Migracije u ovim prostorima
naroito su bile intenzivne u drugoj polovini XVIII i prvoj polovini XIX vijeka. Ispitivanje
porijekla stanovnitva obuhvatila su 495 rodova od kojih je najvei broj doseljen u Semberiju
iz dinarskih oblasti Hercegovine i Crne Gore.
Ovom prilikom pomenuemo jo jedan rad R. Kajmakovi u kome se prezentiraju
najznaajniji tradicionalni seoski skupovi u Semberiji (vaari, molitve, seoske i crkvene
slave) koji su, prema autoru, u prolosti u ovom podruju imali vrlo znaajnu i religijsku i
drutveno-ekonomsku ulogu.179

177
Radmila Kajmakovi: Semberija-Etnoloka monografija, Glasnik Zemaljskog muzeja
Sarajevo, Nova serija, sv.XXIX, Sarajevo, 1972, 122 stranice i 94- likovna priloga;
178
Prikaz etnoloke monografije monografije o Semberiji napisao je Salih Kulenovi
koji je u to vrijeme radio kao kustos etnolog u Muzeju istone Bosne Prikaz je objavljen u
muzejskom asopisu lanci i gradja za kulturnu istoriju istone Bosne,knj.XII,Tuzla,1978.,str.79
i 80.
179
Radmila Kajmakovi, Promene u narodnoj kulturi Semberije, Simpozijum Etnoloko
prouavanje savremenih promena u narodnoj kulturi, Etnografski institut SANU, Beograd,
1974, str. 183-188.

117

Znaajnu ulogu u prikupljanju etnografske grae i eksponata za etnografsku zbirku Muzeja

Semberije u Bijeljini dao je prof. Dimitrije olakovi.180

Istraivanjem i prikupljanjem arheoloke, istorijske i etnoloke grae o gradu
Bijeljini kao sreditu Semberije bavili su se i pojedinci - entuzijasti koji nisu bili ni arheolozi,
ni istoriari, a ni etnolozi, a neizmjerno su doprinijeli prouavanju kulturno-istorijske prolosti
Bijeljine i okoline. Meu takve s pravom moemo uvrstiti Bijeljinca Mustafu Grabanovia,
koji je decenijama prikupljao i prouavao arheoloku, istorijsku i kulturnoantropoloku grau
o svom gradu i napisao knjigu pod naslovom Bijeljina i Bijeljinci, koja je posthumno izala
iz tampe 2oo6. godine.181

U istorijsko-geografskom i etnolokom pogledu naroito je zanimljiv dio
Grabanovieve knjige u kojem se prezentiraju geografski, arheoloki i istorijski podaci
o Bijeljini, zatim podaci raznih evropskih putopisaca koji su pohodili Bijeljinu kroz itav
osmanski period.

U knjizi Bijeljina i Bijeljinci Grabanovi je naroitu panju posvetio razvoju
grada Bijeljine s posebnim osvrtom na njegovu tradicionalnu arhitekturu (sakralni objekti,
upravne i stambene zgrade, kolski i industrijski objekti koji uglavnom potiu iz osmanskog
perioda i vremena austrougarske uprave). Znatan dio teksta u knjizi autor je posvetio
stanovnitvu Bijeljine, njegovom nacionalnom sastavu, njegovom porijeklu i naseljavanju
grada. U knjizi je opisana i tradicionalna narodna gradska nonja, a prezentirani su i neki
narodni obiaji kako bonjakog muslimanskog, tako i srpskog pravoslavnog stanovnitva
Bijeljine.
Etnoloka istraivanja o tradicionalnim zanatima u Bijeljini vrena su u periodu

od 1976-1978. godine, a obavio ih je autor ovog rada uestvujui u radu na arheolokoetnolokom projektu Istraivanja praistorijskih kultura u periodu nastanka i razvoja upotrebe
metala na podruju donjeg Podrinja i dijela Semberije i istraivanje narodnog ivota i obiaja
donjeg Podrinja.182 Rezultati etnolokih istraivanja o tradicionalnom zanatstvu u Bijeljini
prezentirani su u radu pod nazivom: O nekim tradicionalnim zanatima u Bijeljini.183 U
ovom radu prezentirani su sljedei zanati: opanarski, urijski, bojadijski i uarski zanat. U
etnolokom pogledu navedeni zanati su interesantni kako po tradicionalnim nainima prerade
osnovnih sirovina, tako i po proizvodima i njihovoj upotrebi.
180
U prikupljanju etnolokih eksponata iz Semberije i donjeg Podrinja, a za potrebe
stalne etnoloke postavke u Muzeju Semberije aktivno je uestvovao i autor ovog rada.
181
Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, 2oo6. god.
182
Projekat je realizovao Muzej istone Bosne Tuzla uz sufinancijsku pomo Republike
zajednice za nauni rad Bosne i Hercegovine. Etnoloka istraivanja obavili su Radmila
Kajmakovi, savjetnik u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, i autor ovog rada.
183
Autor navedenog rada je Salih Kulenovi, a rad je objavljen u GZM BiH, Sarajevo,
1985, sv. 4-0, str. 245-253. Rad je ponovo objavljen u:
Dr Salih Kulenovi, Etnologija sjeveroistone Bosne-rasprave-studije lanci, knj. 2, Muzej
istone Bosne, Tuzla, 1995, str. 243-252;

118


Etnoloka istraivanja u donjem Podrinju vrena su u nekoliko navrata, a neto
obimnija istraivanja obavljena su u periodu od 1976-1978. god. u okviru rada na navedenom
arheoloko-etnolokom projektu.184

U toku ovih istraivanja prikupljena je obimna i dragocjena etnoloka graa, koja
je, nakon strune i naune obrade, objavljena u muzejskoj publikaciji lanci i graa za
kulturnu istoriju istone Bosne, pod nazivom Janja - Etnoloka monografija.185 Etnoloka
monografija Janje je, u sutini, antropogeografska i etnoloka studija u kojoj se analiziraju
geografski poloaj i fiziko-geografske odlike Janje, zatim njen postanak, teritorijalni razvoj
i tip naselja, stanovnitvo, tradicionalna arhitektura (kua i njen razvoj, njeno unutranje
ureenje i materijal za izgradnju, sporedne zgrade), tradicionalna privreda (poljoprivreda,
ratarstvo, povrtlarstvo, uzgoj duhana, voarstvo, stoarstvo, lov, ribolov, pelarstvo, gajenje
svilene bube, vodenice, zanati), saobraaj, prevozna i transportna sredstva, trgovina, nonja
(bonjaka I srpska nonja), ishrana, narodni obiaji (obiaji oko roenja djeteta, enidbeni
obiaji kod Bonjaka, svadbeni obiaji kod Srba). U vezi s razmatranjem stanovnitva posebna
panja je posveena migracijama stanovnitva i njihovom uzroku, zatim porijeklu porodica
i broju njihovih kua po mahalama za vrijeme austrougarske uprave, u periodu izmeu dva
svjetska rata i u vrijeme naih istraivanja (u periodu od 1976-1978).
Godine 20l0. iz tampe je izala knjiga u izdanju BZK Preporod i OFF-SET

Tuzla pod nazivom Janja i Janjarci kroz istoriju autora prof. dr. Mahmuda Nurkia. Iako je
on bio ljekar i univerzitetski profesor, njegova knjiga je u biti historiografska i etnoloka studija
o njegovom rodnom mjestu, gradiu koji se nalazi juno od Bijeljine na udaljenosti od oko 11
km, smjetenom na ravniarskom zemljitu s obje strane istoimene rijeke, i to 2 km uzvodno
od njenog ua u Drinu. U Nurkievoj knjizi su, kako pie u predgovoru knjievnik Atif
Kujundi, svoje mjesto u tekstu nali i Rimsko carstvo i erzelez Alija i Maari i bogumili
i njihova sudbina, bosanski kraljevi, Osmanska imperija i Austro-Ugarska, te podaci o islamu
i muslimanima, porijeklu stanovnitva, njegovom naseljavanju i strukturi.186

U toku 1972., 1976., 1978., 1979., 1981., i 1982. godine vrena su terenska etnoloka
istraivanja na podruju Skoia, Trnovice, Paina, Roevia i Gornjeg epka.187 Prikupljena
etnoloka graa o navedenom podruju je dosta obimna. Jedan dio te grae je objavljen u
muzejskoj publikaciji lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne pod naslovom Naselja
i porijeklo stanovnitva zvornikog Podrinja.188 U ovom radu prezentirana je tipologija
184
Istraivanje narodnog ivota i obiaja u donjem Podrinju u periodu od 1976-1978.
obavili su Radmila Kajmakovi, savjetnik u Zemljskom muzeju i Salih Kulenovi, kustos
etnolog u Muzeju istone Bosne.
185
Salih Kulenovi, Janja-etnoloka monografija, lanci i graa za kultrnu istoriju
istone Bosne, Muzej istone Bosne, Knj. XIII, Tuzla, 1980, str. 163-209. Ovaj rad je
ponovo objavljen u: Dr Salih Kulenovi, Etnologija sjeveroistone Bosne, knj. 2, Muzej
istone Bosne, Tuzla, 1995., str. 117-218.
186
Nurki Mahmud, Janja i Janjarci kroz istoriju, BZK PreporodTuzla, i 0FFSET Tuzla, Tuzla, 2olo, str. 4.
187
Terenska etnoloka istraivanja obavilo je Etnoloko odjeljenje Muzeja istone
Bosne u okviru svoje redovne djelatnosti. Terenska istraivanja je vrio autor ovog rada,
koji je u to vrijeme bio zaposlenik Muzeja istone Bosne u Tuzli.
188
Salih Kulenovi, Naselja i porijeklo stanovnitva u dijelu Zvornikog Podrinja,
lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Knj. .XIV, Muzej istone Bosne, Tuzla,

119

navedenih naselja, njihov historijsko-geografski razvoj i porijeklo stanovnitva s posebnim

osvrtom na migracije i faktore koji su ih generirali. Ispitivanje porijekla porodica obuhvatilo
je sve nacionalne grupe koje ive na tom prostoru (Srbe, Bonjake, Rome i dr.)

Rezime

U ovom radu pokuali smo prezentirati ta je to do sada istraivano i prouavano u
duhovnoj i materijalnoj kulturi stanovnitva Semberije i donjeg Podrinja. Dakle, u radu smo
se ukratko osvrnuli na rezultate etnolokih istraivanja u navedenom podruju, uglavnom
do 90-tih godina XX vijeka. Treba istaknuti da je postojao nekakav interes da se Semberija
i donje Podrinje koliko - toliko s etnolokog aspekta prouavaju. S obzirom na to da je od
90-tih godina prolog vijeka pa do danas u Bosni i Hercegovini u svim segmentima naeg
drutvenog ivljenja dolo do radikalnih promjena, koje je, na alost, ubrzao i okrutni rat
1992-1995. godine, poeljno bi bilo pristupiti istraivanju etnolokih promjena koje su se
desile u Semberiji i donjem Podrinju, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

1982., str. 155-174.

120

Munisa Kovaevi, prof.

OSVRT NA DAMIJE U BIJELJINI KAO DOBRA KULTURNOHISTORIJSKOG NASLIJEA

Saetak: U ovom radu se govori o damijama u gradu Bijeljini kao dobrima
naslijea. Prije svega kao dobra kulturno-historijskog, graditeljskog i spomenikog
naslijea.
U gradu Bijeljini danas ima pet damija: Sulejmanija ili Atik damija u centru
grada, Salihbegovia damija u mahali Selimovi, Danica damija u istoimenoj
mahali, Krpi damija u Hambar mahali, Janjica damija u mahali Paine bae.
Pored pet gradskih demata, ima i damija u izgradnji u Salau.

Kljune rijei: Bijeljina, damije, dobra naslijea.

Kratak historijski pregled

U gradu Bijeljini od 16. stoljea do danas bilo je vie damija. Tokom historije

esto su stradale i obnavljane. Za neke se, pored tragova u historijskom dokumentima
i tragova temelja, ne zna vie podataka.

Damije u Bijeljini (poloaj) Austrougarski period

121


irenje islama, pod uticajem dolaska Osmanlija na nae prostore,
praeno je podizanjem muslimanskih kultnih i kulturno-prosvjetnih objekata.
U prvobitnim muslimanskim nasel jima, na mjestima buduih kasaba, podizane
su damije, a kasnije i po selima. Time je u nae krajeve, na irokom planu,
prodirala osmanska materijalna kultura. Veliki broj tih objekata podizan je
u stilu osmanske kultne arhitekture. Od kojeg materijala e se graditi damija,
zavisilo je i od raspoloivog graevinskog materijala, bilo da je rije o kamenu ili
drvetu, zavisno na kojem mjestu se damija gradi.189

Sulejmanija ili Atik damija

Ova najstarija damija u narodu i dokumentima poznata je pod razliitim
nazivima : Atik to na turskom znai stara, Stara damija (jer je najstarija), Carska
damija, Sultan Sulejmana, Sulejmanija damija.

Sulejmanija ili Atik damija 60-tih godina prolog stoljea

Sulejmanija ili Atik damija, sa haremom i turbetom, smjetena je u centru

bijeljinske arije.

Kada je damija izgraena, nemamo taan podatak, osim da se u pisanim
izvorima spominje da ju je izgradio sultan Sulejman Velianstveni 1520-1566. godine
i spominje se kao njegov vakuf. Po Ademu Handiu, sigurno je samo da je nastala
posljednjih 18 godina Sulejmanove vladavine. Naime, prilikom popisa 1548.
godine etvrtkovite (podruje dananje Bijeljine) brojalo je 90, iskljuivo
muslimanskih kua, udno je da ve do tada nije bila podignuta bar jedna damija.
Prema tome, Sulejmanija je morala biti utemeljena odmah poslije 1548. godine, a
prije 1566. godine, dakle, sredinom XVI stoljea.
189
Adem Handi, Postanak i razvitak Bjeljine u XVI vijeku, Prilog istoriji naselja i
islamizacije u sjeveroistonoj Bosni, Prilozi za orjentalnu filologiju XII-XIII, Sarajevo,
1962-63., str. 67.

122


U blizini damije bio je sagraen hamam, a oko damije i hamama bio
je iskopan jarak sa palisadama, odakle se arija, u sluaju potrebe, mogla braniti.
Damija je bila okruena prostranim mezarjem.

Damija je graena od tesanog kamena sedre, a i sama munara je tada
bila izgraena od sedre. Damija je imala kvadratini oblik dimenzija 12x12m, to se
vidjelo prilikom rekonstrukcije 1962. godine190.

U osmansko-austrijskom ratu od 1716. do 1718. godine, Bijeljinci su,
nemajui tvrave, koristili damiju kao odbrambeni bastion. Austrijanci su zauzeli
Bijeljinu i ostali tu sve do Beogradskog mira 1739. godine. Prema odreenim
izvorima damija, hamam i mezarje su tada bili djelimino ili teko oteeni. Damija
je odmah nakon pada Bijeljine pretvorena u katoliku crkvu, i sve od 1718. do 1739.
godine Atik damija je sluila kao crkva.

Beogradskim mirom Bijeljina je ponovo dola pod vlast Osmanskog carstva.
Tada je obnovljena damija i sagraena je drvena munara i ponovo je damiji vraena
njena funkciju.
Godine 1892/93. izgraena je nova munara od cigle sa jednim erefetom, a

od istog materijala je izvrena i dogradnja damije. Pred Prvi svjetski rat, odnosno
1912. godine, damijska munara je poviena za jo 10 m i dodato je jo jedno erefe.
Na ulazu u damiju nalazio se natpis o njenoj obnovi 1893. godine. Na kamenoj ploi,
nad ulazom u damiju, bio je isklesan krupnim neshi pismom sljedei tekst:

Ova asna Sultan Sulejmanova damija obnovljena je 1311. godine.

Sve do Drugog Svjetskog rata oko damije se prostiralo staro mezarje.
Poslije Drugog svjetskog rata dolazi do zabrane pokopavanja uz damiju, tada je dio
niana, koji su se nalazili u haremu damije, prenijet na periferije grada, a ostali niani
su bili uniteni ili su utonuli u zemlju. Mnogi od tih starih niana imali su natpise.

U blizini Atik damije, u centru Bijeljine, nalazilo se turbe binbae Sadikbega, ovjeka koji je bio zasluan kao obnovitelj Bijeljine nakon austrijskog razaranja.

Atik damija je spadala meu ljepe jednospratne damije sa munarom sa dva
erefeta u Bosni i Hercegovini. Damija je dobila dimnzije oko 12x20 a visina oko
8 m sa zidovima debljine 1,0 m. Visina objekta do krova je bila oko 7,5 m, a visina
munare oko 30,5 m. Enterijer damije je bio bogatije ureen, posebno mihrab.

190
Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, BZK Preporod BiH, BZK Preporod
Bijeljina, 2006, str. 78.

123

Sulejmanija ili Atik damija u centru grada Bijeljine

Podaci o bijeljinskoj Atik ili Sulejmaniji damiji, odnosno osnovni podaci
o tom vakufu, mogu se pronai u vakufnamama tj. podatke o broju slubenika,
njihovim dnevnicama, prihodima. U ovom vakufu postoj ali su sljedei
slubenici: imam, hatib, vaiz, sibjan-mualim, prvi mujezin, drugi
mujezin, fera i upravitelj (mutevelija). Obino je sin naslijeivao oca,
ukoliko je sin bio sposoban za obavljanje slube.

Jedan primjer, koji navodi Adem Handi : imami i hatibi ove damije
u periodu od 1760. do 1825. godine bili su Jahja-halifa (1760-1764), Salih-halifa
(1764-1784), Husein-halifa sin Salihov (1784-1800), Mehmed-halifa sin Huseinov
(1800-1825) i Husein-halifa sin Mehmedov (naslijedio oca; pouzdani podaci o godini
nisu dostupni). 191

Objekat Atik damija i turbe su u potpunosti srueni 13. marta 1993. godine.

Sulejmanija ili Atik damija je proglaena nacionalnim spomenikom Bosne i
Hercegovine 2003. godine.

191

124

Adem Handi , Postanak i razvitak Bjeljine u XVI vijeku, str. 70.

Sulejmanija ili Atik damija 60-tih godina prolog stoljea

Damija u mahali Galac

Prema popisu iz 1600. godine, u prigradskom naselju Grm Selite, a kasnije
bijeljinskoj mahali Galac, spominje se mesdid. Kako Handi navodi, imam tog
mesdida se zvao Mustafa, i zajedno sa svojim sinom u navedenom selu drao je
i jedan ifluk. Po prii mjetana 60-tih godina, kako navodi Handi, postojali su i
temelji te damije.192

Grm Selite je bilo pogodno mjesto za razvitak, jer su se u njemu nalazili
znaajni izvori pitke vode. Tako je danas u naselju Grmu, koji se nalazi, u
granicama ueg pojasa Bijeljine, izgraeno izvorite bijeljinskog vodovoda.

Damija Ali-pae engia

Pitanje postajanja ove posebne damije u osmanskom periodu je jo otvoreno
i potrebno je istraiti njenu moguu vezu sa nekom od drugih poznatih damija.
Takoer, zanimljivo je napomenuti da Evlija elebija pominje veliki odak Ali-pae
engia u kasabi Bijeljini, sredinom 17 stoljea.

Takoer, Adem Handi navodi da je, pored Sulejmanije damije, u Bijeljini
1776. godine bila podignuta jo jedna damija. U izvoru, kako Handi navodi,
192

Adem Handi, isto, str. 63.

125

doslovno stoji: U kasabi Bijeljini, u mahali zvanoj Banja, narod je uz,

odobrenje sultana, podigao damiju i u njoj ispravio minber. I jo tu stoji
da je za imama i hatiba postavljen Sulejman sin Abdulahov 1776. godine, a
kasnije da je smijenjen i na njegovo mjesto postavljen Mustafa sin Husejnov
1785. godine.193

Krpia damija

Ova damija u narodu i dokumentima spominje se pod dva naziva: Krpia

damija i damija hadi Ahmed-age Krpia. Ova damija je izgraena krajem 18.
stoljea u Hambar mahali, i na ulazu u Bijeljinu iz Janje. Damija je prvobitno
sagraena od tronog materijala, sa drvenom munarom. Godine 1909. je poruena
zbog dotrajalosti i podignuta ponovo naredne godine. Tada je damija sagraena od
cigle sa lijepom i vitkom kamenom munarom.

Krpia damija danas

Ovdje se moe uvezati da se moda radi o istoj onoj bijeljinskoj
damiji koju spominje Handi iz 1776. godine.

Vjerovatno ju je vremenom obnavljao hadi Ahmet-aga Krpi, pa je poznata
i pod tim nazivom.
193

126

Adem Handi, isto, str. 71.

Janjica damija

Ova damija je poznata pod nekoliko naziva prema svom osnivau: Damija
Mehmed Salih Vadihi pae, Vedihi Mehmed-pae, Vedihi-pae, Mehmed Vedihipae, a u narodu je najpoznatija po imenu Janjica damija.

Mehmed Vedihi-paa, dotadanji beogradski muhafiz, imenovan je za
bosanskog valiju 1835. godine i na tom poloaju je ostao do 1840. godine. U Janjici
ariji 1839/40. godine podigao je prostranu i lijepu damiju, koja je imala najvei
vakuf u Bijeljini.
Natpis na ovoj damiji isklesan je na dvije kamene ploe u stihovima na

turskom jeziku. 194 Prvobitno se natpis nalazio nad ulazom u damiju, da bi poslije
ruenja i nove lokacije damije 1969. godine, ploe sa natpisom bile uzidane u trijemu
desno od ulaza u novu damiju.195

Damija je graena od nepeene cigle-erpia i bila je pokrivena crijepom.
Munara je bila izgraena od tesanog kamena-sedre. Dimenzije damije su bile oko
18x10 i visine oko 8m. Unutranjost damije nije imala neke posebne izrade, plafon
je bio napravljen od drveta.

Oko prvobitne damije bilo je mezarje gdje su ukopavani znameniti Bijeljinci.
Bunar ove damije bio je na dobrom glasu zbog svoje dobre i pitke vode koju je
koristila itava janjika arija. 196

Janjica damija 60-tih godina prolog stolea

194
Polovinom 20. stoljea Janjica damija kao i veliko mezarje oko nje, je izmjetena
u mahalu Paine bae.
195
Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika u BiH, knjiga II, Sarajevo 1998., str. 159.
196
Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, BZK Preporod BiH, BZK Preporod
Bijeljina, 2006, str. 88.

127

Salihbegovia damija

I ova damija je u narodu i dokumentima poznata pod vie naziva. Nazivi
su po njenom utemeljivau , a imamo sljedee: Hadi Ahmed-bega Salihbegovia,
Salihbegovia damija, a poto se nalazi u mahali Selimovii, moe se uti i naziv
damija u Selimoviima.
Damija Ahmed-bega Salihbegovia nalazila se u mahali Selimovii, u blizini

centra grada Bijeljine.

Salihbegovia damija danas nakon obnove

Izgraena je u periodu 1875/76 godine. Damija je imala manje dimenzije.
Zanimljiva je po tome to je imala drvenu munaru. Uz damiju je bio podignut i
mekteb, koji je kasnije sruen. Munara od cigle kasnije je izgraena 1909. godine.
U haremu ove damije nalazili su se i lijepi klesani niani porodice

Salihbegovi. Pojedini niani, kao to je nian samog hadi Ahmed-bega, imao je
lijepo izveden turban na uzglavnom nianu i natpis na nianu. U haremu ove damije
je i nian hadi Salih-bega, gradonaelnika Bijeljine, koji je umro 1894. godine.

Danica damija

Poznata je u narodu kao Danica damija, jer se nalazila u mahali Danica,
pored istoimenog kanala. Ova damija je bila najnovija i podignuta je 1905. godine.
Vakifi ove damije, to se spominje i u dokumentima, bili su Mehmed-beg

i Ali-beg Preljubovi. Prvobitno je damija bila sagraena od erpia sa drvenom
munarom i bez natpisa. Godine 1979. poruena je i na njenom mjestu sagraena je
nova, lijepa i moderna damija, sa betonskom kupolom prekrivenom bakrom i sa
kamenom munarom sa dva erefeta, visokom 39 m. Bijeljinci su je zvali i svojom
ljepoticom.

128

Danica damija danas nakon obnove

Damija u Salau

Pored starijih damija (od 16. do poetka 20. stoljea) , u dijelu Bijeljine
pod nazivom Sala, prije 1991/92 postojala je damija u izgradnji. Tokom rata je
djelimino oteena.

Problematika savremene obnove damija

Usljed historijskih okolnosti, damije grada Bijeljine su poruene u zadnjem
ratu 1992.- 95. Od 2001/02. godine poelo je postepeno obnavljanje svih pet damija
Bijeljine.

Glavna damija u Bijeljini, Sulejmanija, ili u narodu poznata kao Atik damija,
obnovljena je i u funkciji je, a radi se intenzivno na ureenju harema damije.

129

Sulejmanija damija danas

Takoer, u proteklim godinama intenzivno se radilo na obnovi ostalih damija
Bijeljine. Tako da se od 2002/03 godine radi na obnovi i Danice i Salihbegovia
damije. Damija Danica je jedina bijeljinska damija koja danas ima kupolu, sa
velikom munarom sa dva erefeta, kao i Sulejmanija damija. Takoer, obnavljaju
se ili su obnovljene i ostale damije Bijeljine. Planirana je i rekonstrukcija devastirane
damije na periferiji u naselju Sala.

Damije Bijeljine kao dobra naslijea

Kulturno-historijsko naslijee predstavlja skup razliitih oblika materijalne
i duhovne kulture jednog naroda, koji su se, neovisno o tome da li su izgubili svoju
primarnu funkciju ili ne, sauvali u svom izvornom obliku ili manifestaciji.
Damije, kao vjersko- duhovni i kulturni objekti predstavljaju vaan segmenat

naslijea.

Zbog sloenih historijskih okolnosti i dugog vremenskog razvoja, estog
stradanja i obnova, pojedini objekti damija imaju razliitu vrijednost sa aspekta
dobara naslijea. U gradu Bijeljini damije imaju odreenu kulturno-histrijsku i
graditeljsku vrijednost.

Najznaajnija sa aspekta vrijednosti naslijea od svih damija u Bijeljini
svakako je ona najstarija i centralna, Sulejmanija ili Atik damija.

130


Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika BiH je na sjednici koja je
odrana u maju mjesecu 2003. godine, mjesto i ostatke graditeljske cjeline Atik
damije (Stara damija ili Sultan Sulejmanova) sa haremom i turbetom u Bijeljini,
proglasila nacionalnim spomenikom BiH.

to se tie ostalih damija u Bijeljini, usljed njihovog estog stradanja
i dananjih obnova na savremeni nain, one nemaju izrazite vrijednosti kao dobra
kulturnog naslijea.

Izvori i literatura

Arhivska dokumentacija Zavoda za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i

prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona
Popis iteljstva Bosne i Hercegovine od 22. aprila 1895., sa podacima o teritorijalnom
razdjeljenju, javnim Zavodima i rudnim vrelima, Statistiki odjel Zemaljske vlade.
Adem Handi, Postanak i razvitak Bjeljine u XVI vijeku, Prilog istoriji naselja i
islamizacije u sjeveroistonoj Bosni, Prilozi za orjentalnu filologiju XII-XIII, Sarajevo,
1962-63.
Adem Handi, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeu, Prilozi
za orjentalnu filologiju XXV, Sarajevo 1977.
Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, BZK Preporod BiH, BZK Preporod
Bijeljina, 2006.
Hamdija Kreevljakovi, Stari gradovi, Nae starine, br. I, Sarajevo, 1953.
Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika u BiH, knjiga II, Sarajevo 1998.

131

Dr. sc. Izet aboti, docent.

Mr. sc. erim Rastoder, ass.

PRILIKE U SMEDEREVSKOM SANDAKU, ODNOSNO

KNEEVINI SRBIJI I NJIHOV ODRAZ NA BIJELJINSKI
KADILUK (1800.-1836.)

Abstrakt: Rad tretira kratak osvrt na historijska zbivanja u Smederevskom
sandaku od poetka XIX stoljea do kraja 1836. godine i njihovu refleksiju na stanje
prilika u Bosanskom ejaletu sa teitem na kadiluk Bijeljina. Pobune pravoslavne raje
u Smederevskom sandaku protiv Uzviene Porte poetkom XIX stoljea u Bosanskom
ejaletu su po mnogim pitanjima uzburkale stanje odnosa. Zahtjevi pravoslavne raje
Smederevskog sandaka, podrani od strane javnih, kulturnih i vjerskih radnika,
bili su usmjereni ne samo u pravcu jaanja nacionalnog osjeanja pravoslavnog
stanovnitva Bosanskog ejaleta, ve i njihovom pridobijanju za rjeavanje srpskog
pitanja izvan granica Osmanskog carstva. Meutim, ti planovi, ojaani agrarnim
zahtjevima, bili su prepoznati od strane bosanskih prvaka, posebno onih iz Posavine.
Upravo iz tog razloga Milo-beg Obrenovi je nastojao ukloniti posavske prvake sa
politike scene. Tako su se na njegovom udaru, nakon Husein-kapetana Gradaevia
nali: Mahmud-paa Tuzlo, Mahmud-paa Fidahi, a u prvom redu bijeljinski
muteselim Ali-paa Fidahi.

Kljune rijei: Posavina, Semberija, Bijeljina, Ali-paa Fidahi, Osmansko
carstvo, Bosanski ejalet, Uzviena Porta, Milo-beg Obrenovi, Smederevski sandak,
Kneevina Srbija, muteselimluk.

Uvod

Ve poetkom XIX stoljea, a nakon pobuna pravoslavne raje u
Smederevskom sandaku, poele su aktivnosti na nacionalnom pridobijanju
pravoslavnog stanovnitva u Bosanskom ejaletu. Te aktivnosti su obuhvatale irok
spektar djelovanja. U prvom redu, one su nale pogodno tlo po pitanju nerijeenih
agrarnih odnosa u Bosanskom ejaletu. To je naroito dolo do izraaja u onim
krajevima gdje se pravoslavno stanovnitvo nalazilo u veini, ili, pak, onim krajevima
koji su bili u neposrednoj bilzini sa granicom Smederevskog sandaka. Jedan od tih
krajeva nesumljivo se odnosio na ire podruje Bijeljine. Pored uplitanja u rjeavanje
agrarnih odnosa, Bosanski ejalet je postao i svojevrsni poligon pijunskog djelovanja
iz Smederevskog sandaka. U cilju nacionalnog jaanja i pridobijanja pravoslavnog
stanovnitva Bosanskog ejaleta, pored slanja uhoda, pijuna i naoruanja, znaajna
djelatnost se odnosila i na dostavljanje udbenika, kao i upuivanje uiteljskog kadra
iz Smederevskog sandaka, odnosno, od kraja 1833. godine, iz Kneevine Srbije.

132


Pored javnih, kulturnih i vjerskih radnika, kao nosilac propagandnog
djelovanja sve vie se isticao novi trgovaki sloj, kojeg je u Bosanskom ejaletu
uglavnom inilo pravoslavno stanovnitva. Dobra potpora takvom djelovanju bila
je povezana i sa injenicom to su se bosanski prvaci protivili provoenju reformi,
posebno onih koje su se odnosile na novi ustroj vojske. Meu bosanskim prvacima,
koji su bili prepoznatljivi kao najvei protivnici reformi, prednjaili su posavski
prvaci. U kontinuitetu najprepoznatljivi po takvom djelovanju bio je nesumljivo
bijeljinski muteselim Ali-paa Fidahi. Njegovo nezadovoljstvo bilo je posebno
naglaeno ustupcima koje je Uzviena Porta davala pravoslavnoj raji u Smederevskom
sandaku. S druge strane, te ustupke Milo-beg Obrenovi je koristio na nain to
se deklarativno stavljao na stranu Uzviene Porte, kako pri obraunu sa Huseinkapetanom Gradaeviem 1832. godine, tako i sa bijeljinskim muteselimom Alipaom Fidahiem tokom 1836. godine.
Pored navedenog, treba naglasiti injenicu da je Milo-beg Obrenovi raznim

ustupcima (u prvom redu finansijskim pekeima) podmiivao beogradske muhafize,
a koji su opet, uglavnom sa te dunosti, dolazili na dunost bosanskih namjesnika.
Upravo zahvaljujui tim spoznajama, Uzviena Porta je tokom 1834. godine
priznala prijevremeno protjerivanje muslimanskog stanovnitva iz Kneevine Srbije.
Meutim, ta injenica u odnosu na Bosanski ejalet, a u prvom redu Bijeljinski kadiluk,
nije znaila prekid djelovanja iz Kneevine Srbije. Naprotiv, motrenje ovog kadiluka
praeno raznim oblicima djelovanja pojaano je i u narednom periodu.

Neke osobenosti agrarnih odnosa u Bosanskom ejaletu

Pored demografskih i vjerskih prilika, te razvoja poetnih oblika trgovine,

kojom je u Bosanskom ejaletu od poetka XIX stoljea bilo obuhvaeno uglavnom
pravoslavno stanovnitvo, a nakon pobuna pravoslavne raje Smederevskog sandaka
protiv Uzviene Porte, pitanje agrarnih odnosa u Bosanskom ejaletu je sve vie
poprimalo specifian karakter. Naime, padom srednjovjekovne bosanske drave pod
osmansku vlast, i u ovoj provinciji kao i u drugim podrujima na koje se Osmansko
carstvo irilo, dolo je do uspostavljanja klasinog timarskog sistema.197 Meutim,
uspostavljene klasine institucije u Bosanskom ejaletu i njihov znaaj vremenom
su dobijali svoje modifikacije. Jedna od specifinosti Bosanskog ejaleta u odnosu na
ostale provincije Carstva ogledala se u tome to je Uzviena Porta jo zakonom iz
1594. godine odredila da se timari i zijameti u Bosanskom ejaletu - mogu davati
samo domaim spahijama, po sistemu odakluka, tj. priznato im je pravo da te
posjede nasljeuju iskljuivo njihovi muki potomci. Ta injenica presudno je utjecala
na stvaranje i uvrivanje poloaja domaeg muslimanskog plemstva. Upravo iz tog
197
iro Truhelka, Stari turski agrarni zakonik za Bosnu, Glasnik Zemaljskog muzeja
u Bosni i Hercegovini, br. XXVIII, Sarajevo, 1916, 427-432; Avdo Sueska, Uticaj
migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih odnosa u BiH u periodu osmanske vladavine
(dale: A. Sueska, Uticaj migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih odnosa), Migracije
i Bosna i Hercegovina, Sarajevo, 1990, 109-119.

133

razloga, ovo stanovnitvo bilo je najzaslunije za odbranu zapadnih granica Carstva

tokom iscrpljujuih ratova u XVII i XVIII stoljeu.198
Nakon timarskog sistema, koji je bio dominirajui u prvim stoljeima osmanske

uprave, vremenom se i u Bosanskom ejaletu oblikovao drugi sistem poznat pod
nazivom ifluenje. Tako se ifluki sistem intezivno razvijao u XVIII, a definitivno
ustalio u prvoj polovini XIX stoljea. Taj oblik agrarnih odnosa u Bosanskom ejaletu
ozakonjen je (Saferskom naredbom) iz 1859. godine. Po odredbama te naredbe,
postojala su dva agrarna subjekta, ifluk-sahibija kao ogranieni vlasnik zemlje, i
ifija (mustedir) kao nasljedni zakupac, kome je, pod odreenim uvjetima, bilo
priznato pravo koritenja zemlje sve dok je izvravao svoje obaveze prema ifluksahibiji.199

U osmanskim izvorima tzv. ikayet i Mhimme defterima, ve u XVIII
stoljeu nailazi se na podatke o sporovima oko zemlje, to je bila potvrda da je proces
ifluenja i u ovoj provinciji uveliko otpoeo.200 Procesom ifluenja tokom XVIII
stoljea bilo je obuhvaeno uglavnom muslimansko stanovnitvo.201 S druge strane,
u navedenom periodu, posebno u prvoj polovini XVIII stoljea, znatno se rjee
spominju podaci o oduzimanju zemlje od nemuslimanskog stanovnitva. Iako je
bilo takvih sluajeva, oni su bili vezani za pogranine krajeve Bosanskog ejaleta.202
S tim u vezi, tokom druge polovine XVIII stoljea, zbog prekomjernih dadbina
koje su spahije samovoljno nametale, dolazilo je do naputanja posjeda od strane
raje. Na njihovo mjesto se uglavnom naseljavalo pravoslavno stanovnitvo iz Crne
Gore i pograninih krajeva Austrije. Postavlja se pitanje pod kakvim uvjetima je to
stanovnitvo doseljavano i kakav je bio njihov agrarno-pravni status?203
Agrarna situacija u Bosanskom ejaletu, pri emu je raja bila u obavezi davati
polovinu, treinu, etvrtinu, a negdje i petinu roda, bila je stalni izvor konflikata.
Raja Podrinja, Krajine, a posebno Semberije je najee negodovala zbog kuluka
(begluenja, hizmeta i rabote) prema spahijama. Ovako nagomilani problemi u agraru
198
Avdo Sueska, Kratak osvrt na stanje drutva u Bosanskom ejaletu do tanzimata
(1839), (dalje: A. Sueska, kratak osvrt), Bosna i svijet, Sarajevo, 1996, 80-85.
199
A. Sueska, Uticaj migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih odnosa, 109-110;
Mustafa Begi, Naredba od 14. safera 1276. (12. septembra 1859.), Zemljovlasnici
Bosne, knj. 1, Sarajevo, 1997, 71-75.
200
Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (dalje: ANU BiH), Ahkam i
ikayet defteri iz 1712, 1728, 1733, 1754. i Mhimme defteri iz 1709. godine, (fotokopije
i regesta).
201
Avdo Sueska, Neke osobenosti u procesu ifluenja u Bosni i Hercegovini u XVIII
stoljeu, Godinjak pravnog fakulteta u Sarajevu, br. XXI, 1973, 340. To je i bio razlog
pobuna ovog stanovnitva koje su zapoele u treoj, a najvei intezitet imale tokom pete
decenije XVIII stoljea, kada su se proirile na cijelom prostoru Bosanskog ejaleta.
202
ANU BiH, Ahkam i ikayet defteri.
203
A. Sueska, Uticaj migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih odnosa, 113114. Odgovor na to pitanje se moe dati na sljedei nain : kako na ranijim, tako i na
novoformiranim iflucima, proizvodni odnosi su uspostavljani putem slobodne pogodbe
izmeu spahija i raje.

134

nisu ozbiljnije uzimani u razmatranje sve do etvrte decenije XIX stoljea. Tada su
bosanski namjesnici svojim odlukama nastojali da ovo pitanje u Bosanskom ejaletu
urede na jedinstven nain i na obostrano zadovoljstvo agrarnih interesanata.204 Tako
je agrarna problematika, tj. pitanje zemljovlasnitva Bosne, ostala problem od
kljunog znaaja u Bosanskom ejaletu i u narednom periodu.205
U tim okolnostima, od poetka XIX stoljea, Smederevski sandak, odnosno

od kraja 1833. godine Kneevina Srbija, svojim se ukljuivanjem poeo nametati
kao zatitnica pravoslavnih podanika Bosanskog ejaleta.206 To je vrijeme u kojem se
u srpskoj mitolokoj svijesti poela formirati slika o Bonjacima kao Turcima,
tj. osvajaima koji su doli sredinom XV stoljea. Za razliku od njih, Srbi su
predstavljani kao starosjedioci ije se prisutstvo na prostoru Bosanskog ejaleta moe
pratiti od praiskona. Poto su Srbi u Bosanskom ejaletu najstariji, razumljivo, oni
su i najvei i jedini historijski vlasnici zemlje Bosne. Tome u prilog ila je i teza
Vuka Stefanovia Karadia po kojoj su Bonjaci po roenju i jeziku pravi Srbi.
Ova teza je kasnije u srpskoj literaturi podrobnije razraivana, posebno od strane
srpskog antropogeografa Jovana Cvijia, koji je Bonjake vidio kao najstarije srpsko
stanovnitvo Bosanskog ejaleta. Nadalje, u srpskoj nacionalnoj ideologiji (koja
je proistekla na osnovu teorije o srpskom porijeklu bonjakog zemljoposjednikog
plemstva) poetkom XIX stoljea nastala je ideje o nunosti povratka Bonjaka u
veru pradedovsku, ili o njihovom potpunom istrebljenju.207

Dobru potporu takvim planovima iz Kneevine Srbije i u kasnijem periodu
dali su prvi istraivai agrarnih odnosa u Bosanskom ejaletu, ije je temelje udario
bosanski franjevac Ivan Frano Juki.208 Njegovu teoriju kasnije su nastavili; iro
204
Hrvatski dravni Arhiv Zagreb (dalje: HDA Z), fond Slavonskageneralkomanda
(dalje: fond SgK), Prezidijalni spisi br. 19. Carigrad, od 11. avgust 1847. godine. Treba
naglasiti da je najvie napora na rjeavanju agrarnog pitanja iskazao bosanski valija
engel-zade Mehmed Tahir-paa.
205
Mustafa Begi, Naredba od 14. safera 1276. (12. septembra 1859.), Zemljovlasnici
Bosne, knj. 1, Sarajevo, 1997, 71-75. Autor je u ovom djelu saeo sve vanije studije i
zvanine dokumente iz oblasti agrarnih odnosa.
206
Dragoslav Stranjakovi, Vlada ustavobranitelja 1842.-1852.- unutranja i spoljna
politika, Beograd, 1932, 264.
207
Jovan Cviji, Balkansko poluostrvo i junoslovenske zemlje. Osnovi antropogeografije,
knj. druga, Beograd, 1931, 74-75. Ovu teoriju, Cviji je obrazlagao na sljedei nain:
Meu muhamedancima ima drutvenih razlika i etnikih grupa. Najznaajniju grupu ine
begovi, staro plemstvo pojaano onima koji su se odlikovali u ratovima i kojima je sultan
dao plemstvo. Drugu grupu ine seljaci, a treu muslimanski kmetovi, tj. muslimani koji
nemaju svoje zemlje ve obrauju begovsku zemlju, isto onako kao i hrianski kmetovi.
208
Ivan Frano Juki, Sabrana djela, knj. I, Sarajevo, 1973, 309. Naime, on je
formulirao teoriju po kojoj geneoloki korijen bosanskih zemljoposjednika treba traiti u
predosmanskome dobu. Prema toj tezi, krupni bosanski zemljoposjednici, koje on naziva
begovima, nastavak su bosanskog srednjovjekovnog plemstva, koje je nakon osmanskoga
osvajanja srednjovjekovne bosanske drave prelo na islam.

135

Truhelka,209 Safvet-bega Baagi210 i dr. Lajo Taloci.211 Talocijeve podatke kasnije

su preuzimali mnogi istraivai, uglavnom kao tane i polazne pri obradi agrarnih
odnosa u Bosanskom ejaletu. Tako je Ekmei u svom djelu Stvaranje Jugoslavije
zakljuio da su sredinom XIX stoljea u Bosanskom ejaletu dvije treine plemstva
bila nova lica.212
Meutim, gore navedene teze zbog osmanskoga drutvenog sistema
koji se u Bosanskom ejaletu razvijao stoljeima, ipak su neodrive, jer je veinu
zemljoposjednkog stanovnitva u ovoj provinciji inilo muslimansko stanovnitvo,
dok su obraivai tih posjeda (u statusu raje ili ifija), bili uglavnom hrianski
podanici Bosanskog ejaleta.213

Bijeljina kroz prizmu deavanja u Smederevskom sandaku do 1833. godine

Bijeljina, kao selo sa jednim hanom, kroz koje je vodio srednjovjekovni put
iz Zvornika za Mavu i Mitrovicu, u dubrovakim historijskim izvorima prvi put se
209
iro Truhelka, Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni, Glasnik Zemaljskog
muzeja u Bosni i Hercegovini, br. XXVII, Sarajevo, 1915, 109-218. Tako je Truhelka, po
uzoru na Jukia, nastojao izuavati ovo pitanje od bosanskog srednjovjekovlja. Naime, on
je zbog nedostatka izvornih dokumenata (osim manjeg broja iz dubrovakih arhiva) pravio
paralele agrarnih odnosa u hrvatskoj i srpskoj srednjovjekovnoj dravi, i tako pokuao
dati sliku stanju agrara u srednjevjekovnoj bosanskoj dravi. Na taj nain nastavio je sa
pogrenim nainom prouavanja ovog pitanja.
210
Safvet-beg Baagi Redepai, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine (Od
g. 1463. -1850), Sarajevo, 1990, 127. Baagi se takoer slagao da postoji kontinuitet
bogumilskog plemstva i muslimanskih zemljoposjednika XIX stoljea, ali je negirao
kontinuitet itavog bosanskog srednjovjekovnog plemstva. On je pri tome isticao da se
srednjovjekovno katoliko i pravoslavno plemstvo ili povuklo iz Bosanskog ejaleta, ili je
odbijajui primiti islam izgubilo plemiki status i prelo u status raje.
211
Husnija Kamberovi, Turci i kmetovi - mit o vlasnicima bosanske zemlje,
Historijski mitovi na Balkanu, Sarajevo, Sarajevo, 2003, 76-84. Lajo Taloci, koji je dugo
vremena poetkom XX stoljea proveo u Bosni i Hercegovini, sainio je jedan spisak
(prema nepotpuno pouzdanim izvorima) zemljovlasnika. Stoga dr. Kamberovi, sasvim
opravdano skree panju na oprez pri njegovom koritenju.
212
Milorad Ekmei, Stvaranje Jugoslavije 1790-1918, knj. 1, (dalje: M. Ekmei,
Stvaranje Jugoslavije), Beograd, 1989, 307-308. Cilj tako formulirane Ekmeieve teorije
je bio dokazati kako zemljini posjedi nemaju svoj dubok historijski korijen, te da su se
zemljovlasnici tih posjeda domogli na nelegalan nain, uglavnom od poetka XIX stoljea.
On je na taj nain stvarao plodno tlo za irenje uvjerenja srpskih seljaka kako su oni
veinski vlasnici zemljita u Bosanskom ejaletu.
213
A. Sueska, Kratak osvrt, 81-82. Autor navodi da je u Bosanskom ejaletu, za razliku
od ostalih provincija Carstva, i veliki broj muslimanskog stanovnitva bio u statusu raje.
Nadalje, Sueska je naglasio injenicu da hrianska raja nije bila u klasinom statusu
zemljoradnika ve vlaha, tj. stoara-filurdija sa svojim starjeinama. Vie o tome pogledati
u: Branislav urev, Neto o vlakim starjeinama pod turskom upravom (sa dvije
tabele), Glasnik Zemaljskog muzeja Nezavisne drave Hrvatske u Bosni i Hercegovini,
God XII, Sarajevo, 1940, 49-68.

136

spominje 1446. godine. Ovo naselje je vailo za jedno od najbogatijih mjesta, smjeteno
u plodnoj dolini Semberije. Inae, Bijeljina (sa selima Tvrtkovac, Ponikve i Crkvite)
se poetkom osmanskog perioda, tj. 1533. godine, spominje kao sjedite nahije
Zvornikog kadiluka u istoimenom sandaku. Neto prije 1634. godine izdvajanjem
velikih nahija Bijeljine, Teoaka i Koraja iz Zvornikog kadiluka, Bijeljina je dobila
status kadiluka. Pored navedenih nahija, u tom periodu bijeljinskom kadiluku
pripadala je i Janja. Koliki znaaj je Bijeljinski kadiluk imao u tom periodu svjedoi
injenica da je, pored kadije, u Bijeljini stolovao i ehaja zvornikog sandakbega.214
Upravo tokom 1634. godine, tj. u godini kada je Bijeljina postala kadiluk, ovaj grad
je posjetio putopisac Evli elebi, te o njemu zapisao sljedee: Ta kasaba nalazi se na
vrlo plodnom i itorodnom velikom polju (ekin odagi) koje obiluje travom i vodom.
Ona ima pet mahala, sa 500 lijepih daskom pokrivenih kua, prizemnih i na spratu. U
svakoj kui ima iva voda (...).215

Tokom XVIII i XIX stoljea, ako se izuzme period od 1716. do 1739. godine
(kada je bila privremeno zauzeta od strane Austrijanaca), Bijeljina je bila sjedite
kadiluka i sastojala se od nahija Bijeljine i Janje.216 Bijeljinu je neposredno po
uklanjanjanju njenog muteselima Ali-pae Fidahia, tj. nakon 1836. godine, tokom
svojih putovanja obiao engleski putopisac Dejmz Henri Skin. On je o Bijeljini,
izmeu ostalog, zabiljeio sljedee: Grad Bijeljina, koji bi mogao brojati izmeu
est i osam hiljada stanovnika, ima izrazito turski izgled, dugaki bazar vrvio je od
muhamedanaca i hriana jer je bila nedjelja i pazarni dan, veliki stari han na dva
sprata bio je prljav i ruevan, ali su crna kahva i nargile bile dobre (...) Tamne drvene
kue izgledale su kao da e pasti jedna na drugu, dok su svjee okreene damije
ukraavale ljupko zaokruene kupole i vitke munare koje je neko, zaboravio sam ko,
originalno uporedio sa dralom za pisaljku.217

Zbog svog ravniarskog poloaja, u vojnom ustroju Bijeljina nije imala status
kapetanije, ve je pripadala Zvornikoj kapetaniji. Drugi razlog zbog kojeg Bijeljina
nije imala jake vojne posade bio je povezan sa injenicom to njen teritorij nije graniio
sa neprijateljskim dravama Osmanskog carstva. Meutim, poetkom XIX stoljea, a
u vezi sa pobunama pravoslavne raje u Smederevskom sandaku, te njihovih nakana
irenja na lijevu obale Drine, Bijeljina je sve vie poprimala prepoznatljiv karakter
graninog centra Bosanskog ejaleta, na koji su se direktno prenosila deavanja sa
prostora Smederevskog sandaka.218
214
Hazim abanovi, Bosanski paaluk. Postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1959,
173, 202.
215
Evli elebi (prevod Hazim abanovi), Putopisi. Odlomci o jugoslovenskim
zemljama, Sarajevo, 1967, 479
216
Hazim abanovi, n. dj., 231, 234.
217
Omer Hadiselimovi (priredio), Na vratima istoka. Engleski putnici o Bosni i
Hercegovini od 16. do 20. vijeka, Sarajevo, 1989, 101-102. Nadalje, ovaj putopisac je
opisao ljude Bijeljine uporeujui ih sa onim iz Kneevine Srbije: U raunu za ruak
vidjela se, meutim, znatna razlika u odnosu na Srbiju, gdje putnikov novanik za tili as
isprazne i to za najmanju koliinu tjelesnih uivanja.
218
iro Truhelka, Bonjaci i prvi srpski ustanak (dalje: . Truhelka, Bonjaci i

137


Ve poetkom XIX stoljea, a nakon sjee knezova, pored diplomatskih
napora, pravoslavna raja Smederevskog sandaka je vrila i vojne pripreme. U
tom cilju inteziviran je rad na uspostavi i razvoju ilegalne pijunske mree, koja
je djelovala kako na prostoru Smederevskog sandaka, tako i na irem podruju,
tj. svuda gdje je to bio njihov interes, a posebno na prostoru Bosanskog ejaleta.219
pijunski rad poetkom XIX stoljea aktivno se usmjeravao na prikupljanje vojnih
podataka o jaini i namjerama osmanske vojske. Ova djelatnost, zapoeta za vrijeme
Karaora, nastavljena je i pod Miloem Obrenoviem (1815.-1839.), kao i u
periodu vladavine ustavobraniteljskih prvaka (1842.-1858.), pri emu je kontinuirano
poprimala viestruk znaaj. Njen osnovni cilj bio je rad na nacionalnom jaanju i
homogenizaciju pravoslavnog stanovnitva u cijelom evropskom dijelu Osmanskog
carstva.220

Jaanju nacionalnih planova pravoslavne raje Smederevskog sandaka
veliki doprinos dali su kulturni radnici, prije svih knjievnici i prosvjetitelji.
Najprepoznatljiviji meu njima od poetka XIX stoljea, u odnosu na Bosanski ejalet,
bili su: Dositej Obradovi, Vuk Stefanovi Karadi, Jovan Jani Sarajlija, Joanikije
Pamuina, Prokopije okorilo i mnogi drugi.221 U irenju nacionalnih utjecaja iz
Smederevskog sandaka na pravoslavnu raju u Bosanskom ejaletu, vanu ulogu imali
su guslari i narodni pjevai. Klasian primjer guslara bio je Bijeljinac Filip Vinji
zvani srpski Homer, koji je, poetkom XIX stoljea, putujui od jednog do drugog
mjesta, ne samo propagirao nacionalno homogeniziranje pravoslavne raje, ve je
obavljao i pijunske poslove.222

Jaanje kulturnog, obrazovnog, pa i nacionalnog djelovanja iz Kneevine
Srbije bilo je povezano sa nedostatkom tamparija u Bosanskom ejaletu, ali i sporim
uvoenjem svjetovne nastave. U tim okolnostima, iz Smederevskog sandaka, odnosno
Kneevine Srbije, u Bosanski ejalet su dopremani kolski udbenici i drugi asopisi,
te upuivani uitelji.223 Dopremanje udbenika i dovoenje uitelja u koordinaciji sa
Kneevinom Srbijom najee su vrili pravoslavni sveenici, ali i novi trgovaki sloj
prvi srpski ustanak), Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXIX, (1917),
Sarajevo, 1918, 247-248.
219
Prota Matija Nenadovi, Memoari, Beograd, 1947, 149.
220
Vladimir Stojanevi, Obavjetajna sluba u Karaorevoj i Miloevoj Srbiji (dalje:
V. Stojanevi, Obavjetajna sluba), knj. III, Beograd, 1963, 3-4, 39.
221
Neo ipovac, Poklonici voda Karaora, Srpsko Sarajevo, 2004, 103; Miodrag
Popovi, Vuk Stef. Karadi 1787-1864, Tree izdanje, Beograd, 1987, 27, 17-18; Vatroslav
Jagi, Zasluge Vuka tefanovia Karadia za na narodni jezik, Zagreb, 1864, 9.
222
N. ipovac, n. dj., 228. Filip Vinji koji je roen u selu Gornja Trnova je pobunu
pravoslavne raje u Smederevskom sandaku poznatu kao Prvi srpski ustanak opjevao
u 17 pjesama sa 5.000 stihova; Konstantin N. Nenadovi (priredio), ivot i dela velikog
ora Petrovia kara ora Vrhovnog Voda, oslobosioca i vladara Srbije, Beograd,
1971, 181-182.
223
Mitar Papi, Istorija srpskih kola u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1978, 72. Najvie
udbenika za pravoslavne kole u Bosanskom ejaletu nabavljano je iz Kneevine Srbije,
Vojvodine, a neke knjige na crkvenoslavenskom jeziku stizale su i iz Rusije.

138

u Bosanskom ejaletu.224 Upravo preko tog sloja, jo tokom 1827. godine, u Bosanski
ejalet je dopremljen Vukov Prvi srpski bukvar i jo neki srpski udbenici.225 Takvih
trgovaca, koji su pomagali pobunu pravoslavne raje u Smederevskom sandaku,
bilo je u Sarajevu, Mostaru, Trebinju, Livnu, Brodu, Pljevljima, Banja Luci, Tuzli,
Gradici, Bijeljini i drugim mjestima.226

Pobunjenike snage predvoene Karaorem Petroviem do poetka 1807.
godine uspjele su protjerati osmansku vlast gotovo iz cijelog Smederevskog sandaka,
i pri tome su ustanici poinili straan pokolj nad muslimanima apca, Beograda, Uica
i drugih mjesta. Meutim, Karaore nije bio zadovoljan uinjenim, ve je, a kako bi
zapalio Bosnu, lino sa svojom vojskom tokom aprila 1807. godine preao Drinu.
Po prelasku u Podrinje. on je uz pomo pravoslavnog stanovnitva nakratko zauzeo
Donji Grad u Zvorniku, a onda preko Janje planirao ui u Bijeljini. Meutim, njegove
planove osujetio je Ali-beg Fidahi, koji je porazio njegove snage 16. maja 1807.
godine.227

Meutim, poraz Karaorevih snaga nije znaio prekid daljih nakana prema
Bosanskom ejaletu, a naroito prema oblinjoj Semberiji.228 Naprotiv, nakon tog
dogaaja pojaana je agitacija na pridobijanju pravoslavnog stanovnitva Bosanskog
ejaleta. Upravo zahvaljujui toj injenici krajem prve decenije XIX stoljea, tj. 1809.
godine, dolo je do pobune pravoslavne raje u ovoj provinciji. Glavni nosioci te pobune
bili su pravoslavni sveenici, koji su bili u dosluhu sa Karaorem Petroviem.229

Iako je pobuna pravoslavne raje u Smederevskom sandaku (u historiografiji
poznata kao Prvi srpski ustanak) koju je predvodio Karaore Petrovi, okonana
porazom pobunjenika, njihove viegodinje aktivnosti krunisane su meunarodnim
obavezama, tj. takom VIII Bukuretanskog mirovnog ugovora potpisanog izmeu
Rusije i Osmanskog carstva 1812. godine. Ovim mirovnim ugovorom bilo je
predvieno irenje Smederevskog sandaka na est nahija, meu kojima su bile i
Jadar i Raevina, koje su pripadale Bosanskom ejaletu jo od XV stoljea.230
224
Mitar Papi, Srpsko i hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1878., Prilozi za
istoriju Bosne i Hercegovine, br. II, Sarajevo, 1987, 65.
225
Vojislav Bogievi, Pismenost u Bosni i Hercegovini. Od pojave slovenske
pismenosti u IX v. do kraja austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini 1918. godine,
Sarajevo, 1975, 227-230. Na dopremanje udbenika utjecao je i liberalniji reformni reim u
Osmanskom carstvu, koji je sve vie dolazio do izraaja tokom prve polovine XIX stoljea.
Tako su pravoslavni trgovci iz Bosanskog ejaleta odnosili vikove agrarnih proizvoda u
Kneevinu Srbiju i Austriju, a odatle donosili raznu robu, ali i udbenike.
226
V. Stojanevi, Obavjetajna sluba, 42-43.
227
. Truhelka, Bonjaci i prvi srpski ustanak, 259; G. ljivo, Otvaranje Austrijskog
carskog konzulata u Bosni 12. maja 1808, BiH u XIX stoljeu u spisima stranih izvjetaa,
21. Ocjene historiara Bosne i Hercegovine oko linosti Ali-bega i Ali-pae Fidahia su
podijeljene, pri emu neki istiu da se radi o istoj linosti, dok drugi (u prvom redu Hamdija
Kreevljakovi) navode da se radi o dvije razliite osobe.
228
V. Stojanevi, Obavjetajna sluba, 43.
229
Midhat ami, Francuski izvjetaji o Bosni poetkom XIX vijeka (1806-1813),
Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, knj. 8, Sarajevo, 1961, 25-26.
230
Vasilj Popovi, Agrarno pitanje u Bosni i turski neredi za vrijeme reformnog reima

139


U proljee 1815. godine izbila je nova pobuna (poznata kao Drugi srpski
ustanak) pravoslavne raje u Smederevskom sandaku, koju je predvodio obor-knez
Milo Obrenovi. Meutim, ova pobuna je iste godine okonana usmenim dogovorom
izmeu Marali Ali-pae i Miloa Obrenovia.231 Iako je Milo Obrenovi od 1815.
godine nastojao podmiivanjem beogradskih muhafiza i ruskih diplomata isposlovati
prikljuenje obeanih nahija i dobiti autonomiju, to pitanje se protezalo sve do kraja
1833. godine. U meuvremenu, sva nova obeanja Uzviene Porte (pod pritiskom
Rusije) o ustupanju bosanskih nahija Jadra i Raevine Smederevskom sandaku,
a posebno ono iz 1829. godine, izazivala su velika nezadovoljstva u Bosanskom
ejaletu.232

Pored politikih napora na dobijanju autonomije i proirenju Smederevskog
sandaka, Milo Obrenovi je posebnu panju poklanjao formiranju vojne sile, tako
da zaetak formiranja srpske vojne organizacije datira jo od 1815. godine, tj. od
poetka njegove prve vladavine. U tom smislu treba naglasiti da je Milo-beg tokom
1817. godine radio na uspostavi malih graninih straa prema Bosanskom ejaletu.
Takvo stanje je trajalo do 1826. godine, od kada je otpoeo sa formiranjem prvih
oblika stalne srpske vojske. Ta vojska se nazivala upisni panduri, odnosno, neto
kasnije, soldati. Tako je u dvanaest nahija Smederevskog sandaka na kraju 1827.
godine bilo ukupno 991. profesionalno vojno lice. Tokom 1829. godine, tj. nakon
sklapanja mira u Jedrenu formirana je i kneeva garda iji vojnici su nazivani
kadetima. Na elu te garde bio je Toma Vui Perii u svojstvu glavnog serdara
vojske.233

Milo-beg je naroito nakon 1829. godine intezivno radio na iseljavanju, tj.
protjerivanju muslimana sa prostora Smederevskog sandaka, a oni su uglavnom svoje
utoite nalazili na irem prostoru Posavine. Ta injenica, uz obeanje o ustupanju
nahija Jadra i Raevine pod Miloevu upravu, presudno je utjecala na zbliavanje do
tada razjedinjenih bosanskih prvaka. U tim okolnostima, Husein-kapetan Gradaevi
je pozvao bosanske prvake da se ujedine .234 Nakon to je u Bosanskom ejaletu
objavljena vijest da su se protiv Uzviene Porte pobunili Arbanasi (koje je predvodio
Mustafa-paa Skadarski), u Tuzli je od 20. januara do 5. februara 1831. godine odrano
vijeanje bosanskih prvaka. Na tom vijeanju posebno nezadovoljstvo iskazano je po
pitanju obeanja Uzviene Porte o ustupanju podrinjskih nahija pod Milo-begovu
upravu.235
Abdul Medida 1839-1861, Beograd, 1949, 103-104. Vanost ovog ugovora bila je u
tome da je Rusiji i formalno priznato pravo da zastupa pravoslavnu raju u Smederevskom
sandaku prema Uzvienoj Porti.
231
Dravni arhiv Republike Srbije, Beograd (dalje: DARS B), fond Knjaeva kancelarija
(dalje: fond KK), XXX, Ahmed Reid, ehaja rumelijskog vezira i muhafiza Beograda,
dok. br. 148.
232
Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1827-1849, (dalje: G. ljivo, BiH 1827-1849),
Teanj, 2006, 68. Ta nezadovoljstva su se moglo prepoznati i u izvjetajima koje je bosanski
valija Namik Ali-paa o pitanju pomenutih nahija upuivao Uzvienoj Porti.
233
V. Stojanevi, Obavjetajna sluba, 163. Naravno, formiranje pomenutih vojnih
organizacija bilo je ilegalno, tj. protivzakonito bez znanja Uzviene Porte.
234
G. ljivo, BiH 1827-1849, 139.
235
A. Alii, n. dj., 201-202; G. ljivo, BiH 1827-1849, 150-151.

140


Imajui u obzir takve stavove bosanskih prvaka, Milo-beg Obrenovi
se stavio na raspolaganje Uzvienoj Porti, pri obraunu sa pristalicama Pokreta za
autonomiju Bosne.236 Miloeva podrka Uzvienoj Porti bilo je naroito naglaena
tokom intervencije novoimenovanog valije Bosanskog ejaleta Mahmud Hamid-pae.
U tom obraunu, Milo-beg je bio posebno zainteresiran za aktivnosti posavskih prvaka
Mahmud-pae i Ali-pae Fidahia, koji su bili najodaniji suborci Husein-kapetana
Gradaevia.237 Taj interes Milo-bega bio je naglaen i za vrijeme posljednje bitke
koju su vodili Gradaevi i Ali-paa Fidahi 4. juna 1832. godine u okolini Sarajeva,238
o ijem ishodu je od nekog Turina iz Hercegovine bio obavijeten u roku od sedam
dana.239

Ali-paa Fidahi junak Bosne i Bijeljinski muteselimluk (1833.-1836.)

Pored injenice da se i Ali-paa Fidahi nakon sloma Pokreta za autonomiju
Bosne (1831.-1832.), zajedno sa Husein-kapetanom Gradaeviem i drugima, naao
u prognanstvu, prvo u Slavoniji a potom i Istanbulu, te da nije pristao obui nizamsku
uniformu, on je ipak, krajem 1833. godine vraen u Bosanski ejalet.240 Njegov
povratak bio je nesumljivo povezan sa dogaajima oko Kneevine Srbije, a koji su
se u odnosu na Bosanski ejalet najdirektnije odraavali u Semberiji. Upravo iz tog
razloga Bijeljina je kao muteselimluk data na upravu Ali-pai Fidahiu.241 Iako je
ugled Ali-pae Fidahia prema bosanskim valijama bio poljuljan, ipak, treba istai da
se njegova mo ogledala u injenici to je on bio jedini bosanski prvak koji je i nakon
predaje nahija Jadra i Raevine Kneevini Srbiji, tj. sve do protjerivanja iz Bijeljine
1836. godine, imao mo uivanja prihoda sa svojih ifluka, pa i onih koji vie nisu
pripadali Bosanskom ejaletu.242

Nakon sultanova hatierifa iz novembra 1833. godine, koji je priznao
sve Miloeve zahtjeve postavljene Uzvienoj Porti, stvoreni su uvjeti za novo
organiziranje uprave i vojske u Kneevini Srbiji.243 U odnosu na Bosanski ejalet,
236
Milenko Vukievi, Znameniti Srbi muhamedanci, knj. Prva, Beograd, 1901, 155191. Meutim, bez obzira na tu injenicu, autor je zakljuio da se podrka Milo-bega
Husein-kapetanu moe smatrati kao pomo bratu po istovetnoj krvi i veri. Na taj nain,
Vukievi je poetkom XX stoljea pored Mehmed-pae Sokolovia, Sinan-pae Sijeria,
Ali-age Dedia, Hasan-age Krajinika i Husein-kapetana Gradaevia promovirao u
znamenitog Srbina.
237
DARS B, fond KK, XXXII, dok. br. 356. Knez Milo serdaru Jovanu Miiu, od
16. maja 1831. godine. Stoga je Milo-beg ovim dopisom zahtijevao od serdara Miia da
provjeri da li je sa bosanskim snagama otiao Mahmud-paa Fidahi.
238
erim Rastoder, Ali-paa Fidahi u prvoj polovini XIX stoljea, Istraivanja,
Mostar, 2010, 95-96.
239
DARS B, fond KK, XXXII, dok. br. 360. Jovan Mii knezu Milou, od 11. juna
1831. godine.
240
Salih Sidki Hadihuseinovi-Muvekkit, Povijest Bosne, knj. II, Sarajevo, 1999, 950.
241
erim Rastoder, cit. l., 96.
242
S. S. H. Muvekkit, n. dj., 950.
243
Jovan Potkozarac, Srbi u prolosti II, Beograd, 1969, 50. Tako je Kneevina Srbija

141

a posebno njegove istone granice tj. iri rejon Semberije od svih uspostavljenih
institucija i ustanova najvanija je bila ona koja se odnosila na ureenje vojske. Naime,
ve 1834. godine Kneevina Srbija je podijeljena na pet serdarstava kao posebnih
vojno-policijskih podruja, od kojih je Podrinjsko-savsko podruje sa okrujima:
abakim, valjevskim, sokoskim, te Jadrom i Raevinom, bilo vano za praenje
prilika u Bosanskom ejaletu. Dunost velikih serdara bila je da nadgledaju serdarstva,
a posebno pogranina podruja. Oni su ujedno obnaali i dunosti zapovjednika straa
u lokalnim vojnim garnizonima.244 To je vrijeme u kojem je dolo i do formiranja
prvog profesionalnog oficirskog kadra od 92 oficira, da bi od 1837. godine na kratko
vrijeme u Poarevcu bila osnovana i Vojna akademija.245

Starjeine Podrinjsko-savskog podruja su u skladu sa Miloevim
instrukcijama intenzivno radile na prikupljanju informacija o stanju u Bosanskom
ejaletu u razliitim sferama.246 U tim okolnostima, nije bijeljinski muteselim Ali-paa
Fidahi bio prepoznatljiv samo po kupljenju prihoda sa svojih ifluka i zbrinjavanju
prognanih muslimana iz Kneevine Srbije. Pored toga, on se angairao i na spreavanju
nemira pravoslavne raje, koja je podsticana iz Kneevine Srbije.247 Imajui u vidu sve
navedene aktivnosti nimalo ne udi da je Ali-paa Fidahi meu narodom Bijeljine
bio poznat pod nadimkom junak Bosne.248

Ve tokom 1834. godine (zahvaljujui zavidnoj koliini naoruanja
dopremljenog iz Kneevine Srbije) pravoslavna raja Derventskog kadiluka se podigla
na oruanu pobunu, u kojoj su opustoene muslimanske kue, dok je jedan broj
begovskih oaka poruen i opljakan.249 U tim okolnostima, do prvog obrauna sa
pobunjenicima dolo je 10. marta 1834. godine kod Podnovlja, nedaleko od Vujaka.
proirena na est nahija od sredine 1834. godine imala 18 kneina, koje su se od te
godine nazivale kapetanijama, dok su se nahije od 1834. do 1838. godine nazivale okruja,
a potom okruzi, kojih je u Kneevini Srbiji bilo 17, a kapetanija 60.
244
V. Stojanevi, Obavjetajna sluba, 164. Tokom 1834. godine osnovano je i
Ministarstvo popeiteljstvo za Kneevinu Srbiju. Za prvog ministra je bio postavljen
Toma Vui Perii. Na taj nain je vojna organizacija bila ustrojena u poseban resor.
245
V. Stojanevi, Obavjetajna sluba,164-165. Knez Milo je pridavao veliku
panju regrutiranju i prijemu vojnika, vodei rauna da se u vojnu slubu ukljuuju lica
iz porodica sa dobrom prolou. O tome kazuje suvremenik Mladen ujovi,: Knjaz
nas je, okruen velikaima, pregledao i pitao svakoga odakle je i zna li pisati. Kad bejae
kod aana, usmo kad jednom ree: Idi ti sinko kui! Kad se taj izdvoji, videsmo da je
to zdrav i kran momak, pa se zaudismo to ga knjaz ne htede u vojnike. Posle se govorilo
da ga knjaz zato nije hteo, to je sumnjao da je njegov otac provodio Turke kad je bila bitka
na Ljubiu.
246
DARS B, fond KK, XXXVII, dok. br. 556. Pukovnik Jovan Mii knezu Milou,
5. april 1837. godine. Tako je u prvoj polovini 1837. godine knez Milo obavjetavan
o prisustvu kuge u Bosanskom ejaletu, a kako bi obustavio trgovake odnose sa ovom
provincijom. Poto je od strane direktora karantina Mateje Hristia obavjeten da u Bosni
nema kuge, knez Milo je naloio nastavak trgovine s ovom provincijom.
247
G. ljivo, BiH 1827.-1849, 237-255.
248
I. F. Juki, n. dj., 315.
249
S. S. H. Muvekkit, n. dj., 961.

142

Rezultat tog sukoba bio je poraz pobunjenika od bolje naoruane i organizirane vojske
bosanskog valije Davud-pae.250 Nakon poraza veliki broj pravoslavne raje bjeao
je preko Save na austrijsku teritoriju. Njihovo bjekstvo, razumljivo, nije odgovaralo
jednom broju spahija, jer su ostajali bez obraivaa posjeda, tj. radne snage na svojim
imanjima, te su zahtijevali od pojedinih muteselima da se omogui njihov povratak.251
Prebjeglim licima iz Bosanskog ejaleta krajnje odredite i elja nije bio

ostanak na austrijskoj teritoriji, ve odlazak u Kneevinu Srbiju, gdje su, po pristizanju,
najveim dijelom razmjeteni u prazne kue tek protjeranih muslimana. Meutim, ove
izbjeglice nisu se zadovoljile samo smjetajem, ve su zahtijevale dodjelu zemljita.
Milo-beg im je izaao u susret i podijelio zemlju, ali uglavnom prostor koji su morali
sami kriti, kao i livade, ali ne u trajno vlasnitvo. Nezadovoljni takvim prihvatom, uz
dodatnu pojavu epidemije, oni su zahtijevali ponovni povratak u Bosanski ejalet.252

Direktnim uplitanjem na prilike u Bosanskom ejaletu, Milo-beg je sticao
naklonost i na taj nain postajao sve utjecajnija linost kod pravoslavnog stanovnitva
izvan granica Kneevine Srbije.253 U odnosu na Bosanski ejalet, treba naglasiti da
Milo-beg nije bio u potpunosti zadovoljan onim to je postigao do 1834. godine.
Njegove tenje i nakon neuspjele pobune iz 1834. godine sve do kraja prve vladavine
(1839.), a posebno tokom druge vladavine (1858.-1860), bile su obnova starog srpskog
carstva.254 Treba naglasiti da se u svim tim kombinacijama ujedinjenja srpstva, a
naroito nakon 1844. godine, raunalo na prikljuenje Bosanskog ejaleta.255

U meuvremenu, bijeljinski muteselim Ali-paa Fidahi se kontinuirano
angairao na spreavanju prelazaka velikog broja uhoda iz Kneevine Srbije preko
Drine. Pored toga, on je i sam u vie navrata, a kako bi obiao svoje posjede, prelazio
250
Galib ljivo, Omer Lutfi-paa u Bosni i Hercegovini 1850.-1852, Teanj, 2007, 2021; Fuad Slipievi; Petar Pejovi; Mehmedalija Boji; Nikola Stijepovi, Bune i ustanci
u Bosni i Hercegovini u XIX veku, Beograd, 1952, 45-46. U estokom sukobu u kojem je
poginulo oko 300 pobunjenika i vojnika Bosanskog ejaleta, bio je i veliki broj ranjenih,
meu kojima i jedan od voa ove pobune pop Jovica, koji se uspio skloniti u Vujak, a
potom prebjei u Kneevinu Srbiju.
251
HDA Z, fond SgK, Prezidijalni spisi, dok. br. 143/1834. godine. Prema izvjetaju
Brodske regimente tokom ovih dogaaja na austrijskoj strani je prebjeglo 278 lica.
252
Lazar elap, Neuspelo naseljavanje bosanskih izbeglica u Srbiji u doba kneza
Miloa, Godinjak drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Godina XI, Sarajevo, 1961,
278. Milo-beg im je dozvolio povratak svojim domovima. Koordinacija njihovog povratka
koju je vrio pukovnik Lazar Teodorovi vrena je dvije godine kasnije tj. tokom 1836.
godine; DAZ, fond: SgK, Prezidijalni spisi, dok. br. 325/1838. godine. Prema izvjetaju sa
podruja Banske vojne granice, jedan broj ovih izbjeglica je ostao na podruju Slavonije,
dok su se na prostoru Bosanskog ejaleta vratile 163 osobe.
253
Vladimir Stojanevi, Politiki pogledi kneza Miloa Obrenovia na pitanje
oslobaanja balkanskih naroda, Istoriski asopis, (dalje: V. Stojanevi, Politiki pogledi
kneza Miloa Obrenovia), knj. IX-X, Beograd, 1960, 350.
254
Rado Ljui, Knjiga o Naertaniju. Nacionalni i dravni program Kneevine Srbije
(1844), Beograd, 1993, 51-52.
255
Vladimir Stojanevi, Knez Milo prema Porti i narodnim pokretima u Turskoj
1823-1839. godine, Zbornik istorijskog muzeja Srbije, br. 6, Beograd, 1969, 46-47.

143

na teritoriju Kneevine Srbije. Meutim, njegovim prelascima na teritorij Kneevine

Srbije nije bio zadovoljan Milo-beg Obrenovi, te je u vie navrata preko bosanskih
valija zahtijevao da obuzdaju Ali-pau Fidahia, pri emu nije prezao ni od prijetnji
napadom na Bijeljinu. Jedna od tih prijetnja ostvarila se sredinom marta 1835. godine,
kada je dolo do meusobnog pukaranja.256 Ovaj spor je dobio tolike razmjere,
da je bosanski valija Davud-paa bio primoran formirati komisiju za pregovore sa
Kneevinom Srbijom. Pukovniku Lazaru Teodoroviu, koji je predstavljao srbijansku
stranu, bilo je posebno stalo da osigura uklanjanje Ali-pae Fidahia. Meutim, do
njegovog uklanjanja tokom 1835. godine, nije dolo.257

Koliki znaaj je Milo-beg pridavao uklanjanju bijeljinskog muteselima
Ali-pae Fidahia da se zakljuiti i po tome to je u ovaj dogaaj, pored pukovnika
Teodorovia, bio ukljuen i glavni serdar srpske vojske Toma Vui Perii.258 S
druge strane, a kako bi to podrobnije upoznale Milo-bega o stanju u Bosanskom
ejaletu, granine slube su vrlo esto pod platom obavljanja trgovinskih poslova
izdavale putne isprave podobnim licima, koja su prelazila rijeku Drinu i upravo
preko Bijeljine duboko zalazila na teritorij Bosanskog ejaleta.259

Napokon, elja Milo-bega za uklanjanje Ali-pae Fidahia ne samo iz
Bijeljine ve i sa prostora Bosanskog ejaleta, ostvarena je tokom 1836. godine. Nju je
realizirao Miloev stari prijatelj bosanski valija Mehmed Salih Vedihi-paa, koji je
sredinom septembra 1835. godine, sa dunosti beogradskog muhafiza upravo preko
Bijeljine doao u Bosanski ejalet. injenica da je doao sa dunosti beogradskog
muhafiza, te nain na koji mu je Milo-beg priredio ispraaj, sami po sebi su govorili
o njihovom prijateljstvu.260 Naime, ovaj valija se odmah po dolasku na dunost
poeo angairati na sprovoenju reformi, a posebno onih koji su se odnosile na
uvoenje nizama. Meutim, bosanski prvaci na njih nisu pristajali. Meu onima koji
256
G. ljivo, BiH 1827.-1849, 237-255.
257
DARS B, fond KK, XXXVII, dok. br. 1094. Lazar Teodorovi knezu Milou, Lenica
10. maja 1835. godine.
258
DARS B, fond KK, VII, dok. br. 617. Knjaz Milo Tomi Vuiu Periiu, Kragujevac
9. avgust 1835. godine. Analizom dopisa koji je Toma Vui Perii upuivao Milo-begu
vidljivo je da nije bilo prelazaka nikakve vojske preko Drine, ve da je Ali-paa Fidahi
sa protjeranim Bonjacima iz Sokola obilazio svoja ognjita. Meutim, bez obzira na to
saznanje Milo-beg je naredio Vuiu da poduzme mjere o zabrani bilo kakvih prelazaka
na desnu stranu Drine.
259
DARS B, fond KK, XXXVII, dok. br. 535. Ispravienstvo okruija uikog knezu
Milou, 31. oktobra 1836. godine. Uvidom u ovaj dokument, u kojem su poimenino
navedeni oko ezdesetak osoba kojima su izdate putne isprave, moe se uoiti da se radi
iskljuivo o pravoslavnim licima, iako je u tom periodu na prostoru Kneevine Srbije i
dalje ivio znatan broj muslimana koji su prirodno teili obii svoju protjeranu rodbinu u
Bosanskom ejaletu.
260
DARS B, fond KK, VII, dok. br. 625. Toma Vui Perii knjazu Milou, Beograd 1.
septembar 1835. godine. U prilogu ovog dokumenta je dat pozamaan spisak neophodnih
namirnica koje treba osigurati Mehmed Vedihi-pai na svakom konaku. Naravno, takva
Miloeva politika bila je povezana sa buduim odnosom izmeu njih dvojice tokom
Vedihi-painog namjesnikovanja u Bosanskom ejaletu.

144

su bili njihovi najvei protivnici, pored krajikih prvaka, isticao se Ali-paa Fidahi.
Upravo iz tog razloga on je tokom 1836. godine poveo oruanu pobunu protiv valije
Vedihi-pae, koja je poznata kao Posavska buna iz 1836. godine. Ova pobuna je
inicirana nakon to je valija Mehmed Vedihi-paa 11. avgusta 1836. godine pogubio
banjalukog muteselima Hifzi-efendiju i Mustafu-bega iz Travnika.261
U tim okolnostima, na temelju ranije koordinacije sa Krajinicima, Ali-paa

Fidahi je intenzivirao aktivnosti na prikupljanju naoruanja i vojske u Bijeljini.262
Iako nije dobio podrku od gradaakog i derventskog muteselima, Ali-pai Fidahi
je u rejonu Skugria okupio oko 10-12 hiljada naoruanih vojnika. Toj grupi se
sredinom septembra 1836. godine pridruilo dodatnih pet do est hiljada vojnika.
Nakon to je sve snage okupio, Ali-paa Fidahi je 16. septembra 1836. godine krenuo
prema Travniku, kako bi se obraunao s valijom.263 U estokim sukobima kod epa
sredinom septembra 1836. godine poraene su snage Ali-pae Fidahia,264 nakon ega
je bio primoran (21. septembra) povui se prema Bijeljini.265 Po dolasku u Bijeljinu
(sa oko 400 ljudi) 27. septembra 1836. godine Ali-paa Fidahi je odbio valijin poziv
na predaju, na to je ovaj odgovorio esnaestosatnom topovskom paljbom. U tim
okolnostima Ali-paa Fidahi se sutradan, tj. 28. septembra 1836. godine predao
valiji.266

Milo-beg je sa posebnim oduevljenjem i panjom pratio aktivnosti koje je
poduzimao bosanski valija Vedihi-paa, pri obraunu sa bijeljinskim muteselimom
Ali-paom Fidahiem.267 Nakon to je Ali-paa Fidahi u Bijeljini bio poraen
od valije, ovaj muteselimluk je dat na upravu Mahmud-pai Fidahiu, koji je dao
obeanje pukovniku Teodoroviu da e se stanje u ovom kadiluku normalizirati.
Iako je Milo-beg bio prividno zadovoljan imenovanjem Mahmud-pae Fidahia na
poloaj bijeljinskog muteselima, to zadovoljstvo je bilo kratkog daha. Naime, on je
i dalje nastavio ne samo pratiti ve i kreirati deavanja u i oko Bijeljine. Tako je
komandant podrinjsko-savskog podruja pukovnik Jovane Spasi, vrbujui neke

261
DARSB, fond KK, dok. br. 747. Konstantin Stojanovi knjazu Milou, Beograd 16.
avgusta 1836. godine. Nakon njihovog ubistva, valija je kako bi uplaio Bonjake, mrtva
tijela stavio pred damijska vrata u Sarajevu.
262
HDAZ, fond SgK, Prezidijal 12, pijunski izvjetaj. Raa, 22. avgust 1836; G. ljivo,
BiH 1827.-1849, 340.
263
S. Baagi, n. dj., 151.
264
DARSB, fond KK, VII, dok. br. 759. Aleksa Simi knjazu Milou, Beograd 21.
septembar 1836. godine.
265
Milan Prelog, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, II dio, (1739-1878.),
Sarajevo, 1900, 342-344. Snage Ali-pae Fidahia su imale oko 100 mrtvih, 200 ranjenih
i 150 zarobljenih vojnika. Bosanski prvaci koji nisu uestvovali u pobuni, a u strahu od
odmazde, prebjegli su u Slavoniju.
266
Detaljnije o ovoj pobuni pogledati u: erim Rastoder, Izet aboti, Posavska buna
iz 1836. godine, Arhivska praksa, br. 13, Tuzla, 2010, 366-378.
267
DARS B, fond KK, XXXVII, dok. br. 1459., od 28. septembra 1837. godine. Inae,
ranije pominjani pukovnik Teodorovi je bio od strane Milo-bega zaduen za praenje
situacije u Semberiji, sa ime je bio upoznat i bosanski valija Salih Vedihi-paa, koji je u
vie navrata preko Teodorrovia upuivao srdane pozdrave Milo-begu Obrenoviu.

145

ljude iz Bosanskog ejaleta (izmeu ostalog i Osmana Bajraktara iz Bijeljine) bio u

obavezi raditi na uklanjanju novog bijeljinskog muteselima Mahmud-pae Fidahia.268
Meutim, iako je Milo-beg direktno utjecao na deavanja u Zvornikom sandaku, tj.
Bijeljinskom kadiluku, njegov interes obuhvatao je cijeli prostor Bosanskog ejaleta.
Tako je, na primjer, bio upoznat i sa aktivnostima obrauna bosanskog valije Vedihipae sa krajikim prvacima, koji se dogodio tokom druge polovine septembra 1837.
godine.269 Ve poetkom oktobra iste godine Milo-beg je bio upoznat i sa povratkom
valije Vedihi-pae iz Krajine, nakon to se ovaj obraunao sa krajikim prvacima.270

Pored utjecaja na prilike u Bosanskom ejaletu, treba naglasiti da je Milo-beg
uglavnom, uz mito, vrio nabavku naoruanja i municije, a posebno baruta za svoju
vojsku. Naravno, to je raeno tajno i to najee iz Bijeljine, tanije reeno Janje i
Srebrenice, pa i iz osmanskog arsenala u Beogradu. Nabavku naoruanja vrili su
povjerenici Milo-bega, jer su imali upliva na dvoru beogradskih muhafiza, gdje su,
uz podmiivanje njegovih debandibaa, dobijali topovsku ulad, fitilje, pa ak i
topove manjeg kalibra.271

Nadalje, Milo-beg Obrenovi je vrlo esto, pomou razvijene mree uhoda
u Bosanskom ejaletu, dobijao pisma, pa i lino primao pravoslavno stanovnitvo ove
provincije, koje ga je upoznavalo sa navodnim patnjama hriana u Bosanskom
ejaletu. On je sa sadrajima tih poruka (uz pomo beogradskih muhafiza) upoznavao
Uzvienu Portu, koja je na osnovu tih informacija preko bosanskih valija poduzimala
odgovarajue mjere, pri tome ne vodei rauna da je veina tih pisama bila plod
Miloevih intriga.272

268
. Rastoder; I. aboti, cit. l., 377.
269
DARS B, fond KK, XXXVII, dok. br. 608. Direktor karantina Matej Hristi knezu
Milou, 15. septembra 1837. godine. U tom izvjetaju se izmeu ostalog navodi: (...)
kako je Vedi-paa bosanski iz Travnika s 10.000 vojske u Krajinu otiao, i budui mu
neprestano vojska iz Urumenlije kroz Viegrad prolazi za Krajinu.
270
DARS B, fond KK, XXXVII, dok. br. 615. Direktor karantina Matej Hristi knezu
Milou, 1. oktobar 1837. godine
271
V. Stojanevi, Obavjetajna sluba, 165-166. Meu povjerenicima Milo-bega bili
su poznati: Marko Bogdanovi, Panta Hadi Stojilo, Hadi Brzak, Cvetko Radojevi, i dr.
272
Vladimir Stojanevi, Milo Obrenovi i njegovo doba, Beograd, 1966, 331.
Sredinom 1836. godine Milo je dobio pismo iz Bosanskog ejaleta u kojem je, izmeu
ostalog, pisalo: Jesu nam (misli na muslimane op.a) svake dosade i tete inili, tukli i
ubijali nas, sekli, globljavili nas bezprimerno, stoku nam oduzimali nasilno (...).

146

Zakljuak

Nahija Bijeljina je od poetka XIX stoljea, a posebno nakon 1833. godine
predstavljala centar razliitih interesnih sfera. U prvom redu ona je bila prepoznatljiva
po tenjama bosanskih prvaka za autonomno ureenje Bosne, s jedne strane, dok je, u
odnosu na Kneevinu Srbiju, Bijeljina predstavljala kljuni centar njihovog djelovanja,
s druge strane. Pored nacionalnih tenji, te geografskog poloaja, takvi stavovi iz
Kneevine Srbije bili su nesumljivo povezani sa njenim izrazito agranim poloajem.
Upravo zahvaljujui tom poloaju, Bijeljina se od poetka osmanske uprave do
sredine XIX stoljea kontinuirano razvijala od jednog malog naselja u modernu varo.
Znaaj Bijeljine od kraja 1833. godine, tj. od kada je Kneevina Srbija dobila izvjesnu
autonomiju u okviru Osmanskog carstva, te nakon to su u Bosanskom ejaletu ukinute
kapetanije, bio je prepoznatljiv po tome to je Bijeljina postala zaseban muteselimluk.
Tim muteselimlukom je od kraja 1833. do sredine 1836. godine upravljao bosanski
junak Ali-paa Fidahi.
Meutim, bosanski junak je od Kneevine Srbije, tj. Milo-bega Obrenovia

i pomo bosanskih valija oznaen kao opasna linost. Upravo takavi stavovi bili su
od presudnog utjecaja za njegovo uklanjanje ne samo iz Bijeljine, ve i Bosanskog
ejaleta. No, njegovim progonstvom odnos Kneevine Srbije prema Bijeljini nije
promijenjen, naprotiv, on je u narednom periodu pojaan.

Summary

The nahiye Bijeljina since the beginning of the nineteenth century, especially

after the 1833. represented the center for different spheres of interest. Firstly, it was
recognizable by its Bosnian leaders for aspirations for an autonomous organization of
Bosnia on the one hand, while to the Principality of Serbia it represented a key center of
of its action. In addition to national aspirations, and geographic location such attitudes
from the Principality of Serbia were undoubtedly associated with its highly important
position. Thanks to this position Bijeljina since the beginning of Ottoman rule until the
middle of nineteenth century continuously evolved from a small village into a modern
township. Importance of Bijeljina region in 1833., i.e. since the Principality of Serbia
gained a certain autonomy within the Ottoman Empire, and after the Bosnian eyalet
abolished captain office, was recognized as a separate stewardship of Bijeljina. From
the end of the 1833. until the middle of 1836. it was administered by Bosnian hero,
Ali-Pasha Fidahi.
However, the Bosnian hero was marked by the Principality of Serbia, i.e.
Milos Obrenovic and the Bosnian vali as dangerous person. Precisely this attitude
was of crucial influence for his removal not only from Bijeljina but also from Bosnian
eyalet. However, his persecution did not change the Principality of Serbias attitude
towards Bijeljina, rather it was enhanced in the future.

147

Mr. sc. Kemal Nurki

ARIJE U BIJELJINI I JANJI KRAJEM

OSMANSKE VLADAVINE

Uvod

Bijeljina, grad u Semberiji, nedaleko od Save i Drine, poznat kao trite i

izvoznik poljoprivrednih proizvoda , prvi put se spominje 1446. godine273. Na
osnovu zapisa putopisca Evlije elebije, kasaba Bijeljina se nalazi na vrlo plodnom
i itorodnom velikom polju koje obiluje travom i vodom. Imala je tada svega pet
mahala sa 500 lijepih, daskom pokrivenih kua, prizemnih i na sprat. U svakoj kui
ima iva voda. U baama na hiljade divnih ptiijih melodija osvjeavaju ljudsku
duu i okrepljuju ovjekovo zdravlje274.
Na poetku ovoga rada treba istai da je za Bijeljinu od posebne vanosti
defter nekretnina koji je napisan krajem osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini.
Naime, poetkom 18. stoljea osmanska administracija se prilagoava novim
prilikama i organizuje u kancelarije prema evropskom uzoru. Matine knjige, koje
su u Evropi voene po crkvama, za zapadnoevropske zemlje imaju jedinstvenu
historijsku vrijednost, ak i ako se uzme u obzir i to da podaci koje sadre nisu uvijek
vjerodostojni. Osmanski katastarski popisi, meutim, nesumnjivo su najznaajni za
balkanski prostor osmanskog perioda. Oni predstavljaju osnovni izvor za prouavanje
kljunih historijskih tema, kao to su uspostava i organizacija osmanske drave,
demografska kretanja, privredne aktivnosti, struktura stanovnitva, pravno-politika
ali i kulturna historija balkanskih zemalja. Komparativnom analizom deftera dobije se
potpunija slika prolosti odreene oblasti.
Defteri takoer omoguavaju rekonstrukciju kako podruja koja su pripadala
naseljima, tako i naselja samih. To posebno vrijedi za kasabe, gdje su nekretnine
popisane prema mahalama i sokacima u kojima su se nalazile. Defter takoer prua
i podatke na osnovu kojih moemo dobiti stanovitu sliku o stepenu razvoja kako
gradske tako i seoske privrede.

arije u Bijeljini i Janji krajem osmanskog perioda

Popis Zvornikog sandaka zavren je u aprilu 1533.godine, i tu se spominje
bijeljinska nahija. Tada su popisana samo etiri sela: etvrtkovite sa 13 kua i
centar dananje Bijeljine, Mirkovci sa 7 kua, Grm Selite 10 kua i ukojevii sa 25
kua275. Prema ovome popisu, 13 kua u etvrtkovitu su bile muslimanske, a ostala
spomenuta mjesta su brojala ukupno 42 kue sa pravoslavnim stanovnitvom.
273
274
275

148

Hamdija Kreevljakovi, Stari gradovi, Nae starine I, 14.

Evlija elebi, Putopis, Sarajevo-Publishing, 1996, 485.
Adem Handi, Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, POF, Sarajevo 1965. 47.


Carskom naredbom od 1580.godine, etvrtkovite je proglaeno kasabom,
jer je zadovoljavalo uslove na osnovu koji neko naselje moe dobiti status kasabe.
Naime, u carskoj damiji su odravane kolektivne molitve, naselje je imalo stalni
pazarni dan i godinji vaar, pa to je bilo dovoljno da zvanino postane kasaba.

Popisom bijeljinskog kadiluka iz 1875. utvreno je da je te godine u
bijeljinskoj ariji, ne uzimajui u obzir gradske mahale, bilo vie od 150 razliitih
duana i radnji, oko 80 magaza, po nekoliko kahvi i mehana. U ariji kasabe Janja
bilo je oko 100 duana, 15 magaza i 10 kahvi. U ariji kasabe Brezovo Polje bilo
je oko 60 duana. U popisu graevina esto je navedeno i od kakvog su materijala
pravljene, to nam govori i o ondanjoj praksi gradnje.
Evo nekoliko primjera iz popisa arije Bijeljine i arije Janja276

Emlak arije Bijeljina277

Posjed

Mjesto

Broj

magaza

arija

u Imamovi Mahali Pai Mehmed Ali

5000

magaza

isto

isto

5000

magaza

isto

isto

5000

magaza

isto

isto

5000

duan,terzija

isto

Janica mahala Lazi Pero

3000

duan

isto

isto

3000

duan,terzija

isto

isto

3000

duan

isto

isto

3000

duan

isto

isto

3000

duan

isto

10

isto

3000

magaza

isto

15

u mahali Janica Pani Boso

5000

magaza

isto

15a

isto

5000

magaza

isto

16

isto

5000

magaza

isto

16a

isto

5000

magaza

isto

18

vakuf

15000

mekteb

isto

19

mekteb i sibjan

magaza

isto

20

vakuf

15000

duan

isto

u mahali Dragi Paali Hasan sin

Abdullaha

3500

duan

isto

u mahali Hamidagi Ismi Hasan sin

3500

magaza

isto

u mahali Imamovi Paali Jusuf.

14000

Uivalac Posjeda

Vrijednost

276
Napomena. Ovaj popis nije kompletan, poto nemamo puno prostora.
277
Nurki Kemal, Beline gazasini-birinci emlak defteri, Popis bijeljinskog kadiluka,
mulkovna dobra, Arhiv TK, 2009.

149

magaza

isto

vakuf

13000

magaza

isto

isto

6100

magaza

isto

11

isto

6100

magaza

isto

13

isto

6100

magaza

isto

15

isto

6000

magaza

isto

17

u mahali Muharemagi Hadi Muji

Salim aga

13000

magaza

isto

19

u mahali Muharemagi Hadi Muji

Rustem aga

13000

magaza

isto

21

u mahali Janica Pero

8500

magaza

isto

23

isto

8000

magaza

isto

25

isto

8500

magaza

isto

27

neitko ime

5000

magaza

isto

29

isto

5000

pekara

isto

31

isto

5000

duan

isto

30

u mahali Gulada Pani Boso sin Pante

2000

duan

isto

32

Tuzlak Marko sin Stojana

1000

duan

isto

34

u mahali Danica Novakovi Pero

1500

tala

isto

36

u mahali Muharemagi Berberevi

Salim aga

2500

duan

isto

38

u mahali Muharemagi Berberevi ....

sin Rustema

3000

Neitko

isto

40

isto

3000

anbar

isto

42

u mahali Kondi
Rustem sin Alije

Neitko

isto

44

Grabanovi Salih

5000

Neitko

isto

44a

u mahali Imamovi Imamovi Ahmed

sin Husejna

3000

duan

isto

46

Grabanovi Salih

2200

magaza

isto

48

isto

5000

magaza

isto

50

isto

5000

magaza

isto

52

isto

5000

magaza

isto

54

Kumainovi Mehmed i brat

20000

duan

isto

33

u mahali Danica Novakovi

3000

150

Hadisalihovi

500

duan

isto

35

isto

2000

duan

isto

37

u mahali Muharemagi Moji Salim

aga

550

duan

isto

39

isto

550

magaza

isto

Hadisalihovi Salih

7500

magaza

isto

isto

7500

magaza

isto

neitko

6000

magaza

isto

isto

6000

magaza

isto

10

u mahali ori Paali Ibrahim

5000

magaza

isto

12

isto

5000

magaza

isto

14

isto

5000

duan....

isto

16

u mahali Janica Boji Rajko sin

3000

duan....

isto

18

isto

2000

duan

isto

20

isto

2000

duan

isto

22

isto

2000

duan

isto

24

isto

2000

duan

isto

26

isto

2000

duan

isto

28

isto

2000

magaza

arija

u mahali kondi Hadisalihovi Salih

12000

magaza

isto

mahale
Hasan

12000

magaza

isto

u mahali Muharemagi Hadisalihovi

Ahmed

11000

duan

isto

u mahali Dragi Vranarevi Abdullah

3000

duan

isto

isto

1000

magaza

isto

11

u mahali Bajnica Boji Rajko

3000

Neitko

isto

13

Gazi Ahmed sin Husejna

1000

duan

isto

15

u mahali Janica Boji Rajko sin

6000

duan

isto

17

isto

2000

duan

isto

19

isto

2000

Neitko

isto

21

isto

22000

duan

isto

23/25

u mahali Muharemagi Moji Salim

aga

10000

Neitko

isto

27

isto

10000

magaza

isto

29

isto

10000

magaza

isto

31

isto

7000

mezbureden

Hadisalihovi

151

duan

isto

33

u mahali Imamovi, Imamovi Ahmed

7500

duan

isto

35

Grabani Salih

10000

duan

isto

37

u mahali Imamovi, Imamovi Ahmed

sin hasana

5500

duan

isto

39

u mahali Hamidovi, Paagi jusuf

4500

duan

isto

41

Hadisalihovi Rustem

3000

duan

isto

43

isto

3000

duan

isto

45

u optini Zvornik Boji boso sin

7000

duan

isto

47

Hadisalihovi Hasan

3000

duan

isto

49

u mahali Janica Marinkovi Vaso

5000

magaza

isto

51

mahale mezbureden Boji Milenko

20000

duan

isto

53

Emin aga

4000

duan

isto

55

mahale
Ahmed

magaza

isto

57

u mahali Gola ori Avram

10000

magaza

isto

59

isto

5500

duan

isto

61

u mahali Paabahe, Husejn

9000

Neitko

isto

63

neitko

5000

duan

isto

65

Osmanbegovi Muharem

14000

duan

isto

67

Neitko

16000

duan

isto

69

u mahali Janica Manojlovi Mirko

17000

Neitko

isto

71

Hadisalihovi Rustem

5000

duan

isto

73

Osmanbegovi Muharem

7500

duan

isto

75

isto

7500

duan

isto

77

u mahali Muharemagi, Hadisalihovi

Ahmed sin Mustafe

8000

duan

isto

79

iz mahale Muhermagi Mula Hasan

11000

duan

isto

81

iz Zvornika Boji Boso sin

7000

duan

isto

83

isto

7000

duan

isto

85

iz mahale Imamovi, Osman

7500

duan

isto

87

isto

7500

152

mezbureden

Hadisalihovi

4000

duan

isto

89

iz mahale Imamovi, Beganovi Hasan

5000

Neitko

isto

101

isto

5000

duan

isto

103

isto

5000

duan

isto

105

isto

3000

duan

isto

107

iz mahale Janica olakovi Boso

3000

duan

isto

109

isto

4000

duan

isto

111

isto

3000

duan

isto

113

iz mahale Gola olakovi Pero sin

Mie

5000

Neitko

isto

115

iz mahale Hambar, Salihbegovi Omer

6500

duan

isto

117

iz mahale Hambar, Salihbegovi Omer

6000

duan

isto

119

isto

6000

duan

isto

121

Isto

3000

magaza

isto

123

iz mahale Janica Boji Pero

20000

magaza

isto

125

isto

10000

duan

isto

127

Grabanovi Salih

8000

duan

isto

129

iz mahale Solunovi, Osmanbeg Bekir

6000

duan

isto

131

Osmanbegovi Hajdar i

6000

duan

isto

133

magaza

isto

135

iz mahale Janica Boji Pero

10000

duan

isto

137

iz mahale Hambar Kulakovi

8000

magaza

isto

139

iz mahale Danica Krsmanovi Pero

6000

magaza

isto

141

iz mahale Janica Boji Milko

10000

magaza

isto

143

isto

10000

duan

isto

145

iz mahale Janica Boji Rajko

8000

duan

isto

147

isto

8000

duan

isto

149

Ramo

9000

duan

isto

151

iz mahale Imamovi, Osmanbegovi

Haim i

9000

duan

isto

153

mahalle
Omer i

5000

5000

mezbureden

Osmanbegovi

153

duan

isto

155

iz mahale Paabaha Osmanbegovi

Ibrahim i

5000

duan

isto

157

iz mahale Imamovi, Osmanbegovi

Haim i

4000

duan

isto

159

iz mahale abi Alii Mustafa

7000

duan

isto

161

isto

6000

duan

isto

163

isto

6000

duan

isto

165

isto

6000

duan

isto

167

isto

5000

duan

isto

169

Ramo

5000

duan

isto

171

iz mahale Solunovi, Osmanbegovi

Murad

6000

magaza

isto

iz mahale ori Pai Ibrahim

5000

magaza

isto

isto

5000

magaza

isto

isto

5000

magaza

isto

isto

5000

magaza

isto

10

isto

5000

magaza

isto

12

isto

5000

magaza

isto

14

isto

5000

Neitko

isto

16

iz mahale Muharemagi, Hiri Mula

Ahmed

2500

Neitko

isto

18

isto

2500

damija

isto

20

Stanovnitvu mahsus

Neitko

isto

22

isto

Neitko

isto

24

iz mahale Muharemagi, Muharemagi

Husejn

6000

magaza

isto

26

isto

9000

duan

isto

28

vakuf

2000

duan

isto

30

iz mahale Muharemagi, Muharemagi

Hasan

2000

duan

isto

32

Salihbegovi Salih

2000

duan

isto

34

Osmanbegovi Ibrahima ena

5000

154

duan

isto

36

Hadi Salko

5000

duan

isto

38

iz mahale Paabahe Serezli Mustafa

aga

5000

magaza

isto

40

iz mahale Gola Spasojevi Maksim

10000

magaza

isto

42

iz mahale Imamovi, Pai Mehmed

7500

magaza

isto

44

isto

7500

duan

isto

46

iz mahale Gola, Papa Galii Pero

4000

duan

isto

48

iz mahale Janica, Kati Tudor

2500

Neitko

.isto

50

neitko

.............

Neitko

isto

52

iz Imamovi mahale Osman

3500

magaza

isto

54

isto

3500

duan

isto

56

isto

3000

duan, berber

isto

58

iz Imamovi mahale Imamovi Hadi

Salih

5000

magaza

isto

60

isto

5000

kua

isto

62

isto

5000

Neitko

isto

64

isto

3000

duan

isto

66

isto

3000

anbar

isto

68

isto

3000

anbar

isto

70

iz mahale Imamovi, Imamovi Ahmed

aga

2000

Neitko

isto

72

Stanovnitvu mahsuz

magaza

isto

82

iz Janica mahale

5000

magaza

isto

84

iz Solunovi mahale Osmanbegovi

Murad

6000

magaza

isto

86

isto

7000

Neitko

isto

88

isto

20000

magaza

isto

90

isto

15000

magaza

isto

92

isto

15000

magaza

isto

94

isto

10000

magaza

isto

96

isto

12000

duan

isto

98

iz mahale Dragi, Ibrahim

8000

duan

isto

100

vakuf Atik damije

3000

duan

isto

102

isto

3000

duan

isto

104

isto

3000

155

magaza

isto

106

iz mahale Janica,

15000

magaza

isto

108

neitko.

15000

duan

isto

110

iz mahale Imamovi, Pai Mehmed

6000

duan

isto

112

iz mahale Kondi, Hadisalihovi

Hasan

6000

duan

isto

114

iz mahale Paabahe, Serezli Mustafa

aga

3500

duan

isto

116

isto

3500

duan

isto

118

iz mahale Paabahe Serezli Mustafa

aga

3500

magaza

isto

120

iz mahale Imamovi, Imamovi Hadi

Salih

8000

Neitko

isto

122

iz mahale Muharemagi, Berberevi

Rustem

1000

124

126

anbar

isto

128

iz mahale Imamovi, Imamovi Hadi

Salih

6000

anbar

isto

130

isto

7000

duan

isto

132

iz mahale Muharemagi, Hadisalihovi

Ahmed

4000

duan magaza

isto

134

neitko

10000

magaza

isto

136

isto

4000

duan

isto

138

iz mahale Kondi Salihovi Salih

6000

duan

isto

140

isto

6000

duan

isto

142

iz mahale Imamovi, Nali Ibrahim

4000

duan

isto

134

iz mahale Gola, olakovi Pero

5000

magaza

isto

146

iz mahale Janica, Pani Savo

28000

magaza

isto

148

isto

7000

magaza

isto

150

iz mahale Muharemagi, Ismailbegovi

Osman

13000

Neitko

isto

152

iz mahale Janica, Manojlovi Mirko

4000

Neitko

isto

154

iz mahale abi,

7500

duan

isto

156

iz mahale Janica, ora

9000

duan

isto

158

isto

4000

156

duan

isto

160

isto

5000

duan

isto

162

isto

2000

duan

isto

164

isto

2000

duan

isto

166

iz mahale Paabahe, Kurti Mehmed

6000

duan

isto

170

iz mahale Gola, ivan

6000

duan

isto

172

iz mahale Imamovi, Imamovi Ahmed

5000

duan

isto

174

iz mahale abi,

5000

duan

isto

176

iz mahale Imamovi, Hadi Alija

15000

duan

isto

178

Muhamedovi Ismail

5000

duan

isto

180

iz mahale Janica Todorevi Pero

5000

duan

isto

182

iz mahale Gola, olakovi Pero

10000

duan

isto

184

pekara

isto

186

iz mahale Imamovi, Pai Mehmed

10000

duan

isto

188

isto

5000

duan

isto

190

isto

5000

duan

isto

192

Juki mahale damijski vakuf

6000

magaza

isto

194

iz mahale Janica Boji Rajko

30000

duan

isto

196

neitko

6000

duan

isto

198

Mehmed sin

6000

duan

isto

200

iz mahale Hambar, Bekir sin

6000

duan

isto

202

iz mahale Paabahe, Srezli Mustafa

6000

duan

isto

204

isto

6000

duan

isto

206

damijski vakuf

6000

duan

isto

208

isto

6000

duan

isto

210

isto

6000

duan

isto

212

damijski vakuf

6000

duan

isto

214

iz mahale Solunovi, Osmanbegovi

Murad

15000

damija

isto

216

damijski vakuh Salih Age

Neitko

isto

218

iz mahale Hambar, Toki Abdija

4000

duan

isto

220

isto

4000

duan

isto

222

isto

4000

duan

isto

224

isto

4000

duan

isto

226

iz mahale Hambar, Brki Mustafe ena

Fatima

4000

10000

157

duan

isto

228

iz mahale Kurtovi, Grabani Salih

4000

duan

isto

230

iz mahale Imamovi, Hadi Hamzui

Hadi Alija

4000

Neitko

isto

232

Pai Mehmed

8000

duan

isto

234

iz mahale Paabahe, Bajraktarevi

Haim

12000

duan

isto

236

Bajraktarevi Sejfullah

5000

duan

isto

238

Bajraktarevi Sulejman

5000

duan

isto

240

Juki mahale damijski vakuf

5000

duan

isto

242

iz mahale abi, Alii Mustafa

5000

duan

isto

244

isto

10000

dun.

arija

iz arije Kurtovi, Islamovi Islam

2000

duan, berber

isto

isto

2000

duan

isto

isto

3000

kua

isto

isto

5000

duan

isto

isto

3000

duan

isto

11

isto

5000

pekara

isto

13

isto

15000

duan

isto

15

iz mahale Janica, oli Risto

5000

duan

isto

17

iz mahale Danica, oli Pero

4000

kua

isto

19

iz mahale Janica, oli Risto

5000

duan

isto

21

iz mahale Danica, oli Krsto

2000

mejhana

isto

23

iz mahale Gola, Radevi orija

5000

kua

isto

25

isto

10000

kua

isto

27

neitko

7000

kua

isto

29

neitko

15000

Neitko

isto

31

isto

20000

kua

isto

33

iz mahale Janica Crkveni vakuf

5000

kua, magaza

isto

33a

isto

5000

mejhana

isto

35

isto

5000

duan

isto

37

iz mahale Janica Crkveni vakuf

5000

Neitko

isto

39

neitko

15000

kua

isto

41

isto

10000

kua, magaza

isto

41

isto

10000

duan

isto

iz mahale Muharemagi, Mirii Salim

aga

5000

158

duan, berber

isto

iz mahale Imamovi, Hadibeganovi

Abdurrahman

2000

duan

isto

Hadibeganovi Ibrahim

2000

duan

isto

isto

2000

duan

isto

10

iz mahale Janica, olakovi Pero

2000

duan

isto

12

iz mahale Hambar, Salihbegovi Omer

3000

mejhana

isto

14

iz mahale Kurtovi, Grabani Salih

5000

mejhana

isto

16

duan

isto

18

isto

5000

magaza

isto

20

iz mahale Janica, Boji

6000

magaza

isto

22

isto

6000

duan

isto

24

iz mahale Hambar, Brko Mustafa sin

5000

duan

isto

26

iz mahale Janica, Boso

2500

Neitko

isto

45

neitko

10000

5000

Popis arije Janja278

duan

arija

Uian Hadi Raidovi Mehmed

5000

duan

arija

Uian Hadi Raidovi Mehmed

2000

duan

arija

13

Hadi Ademovi Mehmed sin Adema

1500

duan

arija

15

Hadi Ademovi Mehmed sin Adema

1500

duan

arija

17

Hadi Ademovi Mehmed sin Adema

1500

duan

arija

19

Hadi Imamovi Ibrahim sin Ibrahima

3000

anbar

arija

21

Hadi Imamovi Ibrahim sin Ibrahima

1500

duan

arija

23

Hadi Imamovi Ibrahim sin Ibrahima

1000

duan

arija

25

Hadi Imamovi Ibrahim sin Ibrahima

1000

duan

arija

27

Hadi Imamovi Ibrahim sin Ibrahima

1000

duan

arija

29

Hadi Imamovi Ibrahim sin Ibrahima

1000

duan

arija

31

Hadi Imamovi Ahmed sin Mustafe i Brat

1750

duan

arija

33

Hadi Imamovi Ahmed sin Mustafe i Brat

1750

duan

arija

35

aban Hrni Omer sin Muharema (Ismai)

1750

duan

arija

43

Alibegovi Jusuf sin Alije

750

duan

arija

45

Alibegovi Durolija sin Alije

850

duan

arija

47

Hadi Ademovi Mehmed sin Adema

750

278
Nurki Kemal, Beline gazasini-birinci emlak defteri, Popis bijeljinskog kadiluka,
mulkovna dobra, Arhiv TK, 2009.

159

duan

arija

51

Hadi Mustafa sin Sulejmana

1700

duan

arija

53

Durgunovi Jusufa

1800

duan

arija

57

Hadi Ademovi Mehmed sin Adema

1900

duan

arija

59

Hadi Ademovi Mehmed sin Adema

1900

duan

arija

65

Mustafa sin Sulejmana

1600

duan

arija

67

Mehmed sin Ibrahima

700

duan

arija

69

vakuf medrese. Osman efendija

2000

duan

arija

71

vakuf medrese. Osman efendija

2000

kua

arija

77

Musi Ibrahim sin Mehmeda

30000

magaza

arija

81

Musi Ibrahim sin Mehmeda

3500

magaza

arija

83

Musi Ibrahim sin Mehmeda

3500

magaza

arija

85

Musi Ibrahim sin Mehmeda

3500

magaza
magaza
magaza
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
tala
duan
duan
duan
duan
tala
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan

arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija

87
89
91
95
97
99
107
109
111
113
115
2
6
8
12
14
18
22
24
26
40
42
44
46
48

Musi Ibrahim sin Mehmeda

Musi Ibrahim sin Mehmeda
Musi Ibrahim sin Mehmeda
Musi Ibrahim sin Mehmeda
Musi Ibrahim sin Mehmeda
Musi Ibrahim sin Mehmeda
Sinanovi Jahja sin Sinana
Sinanovi Jahja sin Sinana
Sinanovi Jahja sin Sinana
Hadi Husejn sin Mustafe i brat
Hadi Husejn sin Mustafe i brat
Uian Hadi Raidovi Ahmed sin Raida
isto
isto
isto
isto
isto
Hadi Ademovi Arif sin Raida
Petrovi Vaso sin Petra
Kara Salihovi Alija sin Mustafe
Spasojevi Jovan sin Spasoje
Spasojevi Jovan sin Spasoje
Iskoki Hadi Hasan sin Mustafe
Iskoki Hadi Hasan sin Mustafe
Iskoki Hadi Hasan sin Mustafe

3500
3000
3000
1500
1500
1500
1500
1500
1500
1500
1500
1000
3000
3000
1500
1500
800
800
3500
800
3000
3000
1800
1900
1900

160

duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
tala
kua
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
.......
duan
duan
duan
duan
duan
damija

arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija

50
52
54
56
60
62
64
76
78
80
82
84
86
88
90
92
100
102
104
106
108
110
112
114
116
120
122
124

Hadi Ademovi Mehmed sin Adema

Osmanbai Ali sin Jusufa, durgutovi
Husejn sin Hasana
Mumin sin Mustafe
Iskoki Abdija sin Saliha
Iskoki Abdija sin Saliha
Hadi Imamovi Mehmed sin Adema
Mehmed sin Ibrahima
Mehmed sin Ibrahima
Mustafa sin Raida
Mustafa sin Raida
Mustafa sin Raida
Mustafa sin Raida
Mehmed sin Mustafe
Hadi Imamovi Ahmed sin Mustafe
Hadi Imamovi Ahmed sin Mustafe
Bekirevi Osman sin Bekira
Bekirevi Osman sin Bekira
Bekirevi Osman sin Bekira
aban Hrni Omer sin Muharema
aban Hrni Omer sin Muharema
aban Hrni Omer sin Muharema
Osman efendija
Osman efendija
Osman efendija
Osman efendija
Mulasalihovi Mustafa sin Saliha
vakuf

.....
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan

arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija

126
128
130
132
134
136
138
142
144

Osman sin Mustafe

Osman sin Mustafe
Osman sin Mustafe
Osman sin Mustafe
Osman sin Mustafe
Huri Hadi Mustafa sin Sulejmana
Huri Hadi Mustafa sin Sulejmana
Huri Hadi Mustafa sin Sulejmana
Huri Hadi Mustafa sin Sulejmana

1900
3500
3500
3500
2500
1500
2500
2000
1500
1500
1000
2500
2500
500
500
500
2000
900
900
3500
1500
1500
3000
3000
250
900
1250

1500
2000
2000
2000
2000
1500
1500
1400
1400

161

duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
duan
.duan

arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija
arija

146
148
152
154
156
160
164
166
168

u Bijeljini, Dragi Husejn sin Sulejmana

u Bijeljini, Dragi Husejn sin Sulejmana
Musi Ibrahim sin Mehmeda
Musi Ibrahim sin Mehmeda
Musi Ibrahim sin Mehmeda
Mehmed sin Mustafe i brat
Mehmed sin Mustafe i brat
vakuf damijski
vakuf damijski

2500
1400
500
500
2500
1500
1750
1500
550

Na kraju emo sumirati da je ira javnost jo uvijek uskraena za brojna
saznanja iz izvora osmanske provenijencije, bilo zbog problema iitavanja i prijevoda,
bilo zbog ogranienih mogunosti publikovanja. Na osnovu naprijed navedenog, moe
se konstatirati da su defteri veoma znaajan historijski izvor za izuavanje historije
BiH pod osmanskom vlau. Naime, pitanja pravnog, ekonomskog i svakog drugog
poloaja stanovnitva ovih prostora ne mogu se izuavati niti razumjeti bez uvida u
sadraje koje nude defteri.

162

Prof. dr. Azem Koar

BIJELJINA I NJENA OKOLINA NA RAZMEU

OSMANSKE I AUSTROUGARSKE UPRAVE

Abstrakt: U radu se govori o dva vana dogaaja koja su se zbila na
podruju Bijeljine i njene okoline u posljednjim godinama osmanske i prvim godinama
austrougarske uprave, koja su, izmeu ostalog, uzrokovana geostratekim znaajem
ovog pograninog podruja. Prvi se odnosi na borbe srbijanske i osmanske vojske u
ljeto i jesen 1876. godine na podruju Bijeljine i njene okoline, a drugi na kolonizaciju
stranih zemljoradnika u dolini Drine. Ovi dogaaji su odraz irih zbivanja kojima
je zahvaen prostor Bosne i Hercegovine i njeno balkansko i evropsko okruenje.
O njima se u ovom radu govori na osnovu osmanskih, bosanskih, austrougarskih i
srbijanskih izvora.

Kljune rijei: Bijeljina, Zvorniki sandak, Vilajet Bosna, Osmansko carstvo,
Kneevina Srbija, Austro-Ugarska, borbe, srbijanska vojska, osmanska vojska,
austrougarska okupacija, kolonije stranaca: Franc Jozefsfeld, Dugo Polje, Branjevo.

1. Uvodne napomene

Podruje Bijeljine i njene okoline, uokvireno sa sjevera granicom na Savi a

sa istoka granicom na Drini, imalo je vaan geostrateki znaaj, kako za bosanske
vlastodrce (do 1878. Osmanlije, a od tada Austrijance i Ugare), tako i za njene
susjede: prije svih Kneevinu, odnosno Kraljevinu Srbiju. Ta injenica, kao i
reljefna pogodnost za razvoj poljoprivrede, odluujue su utjecali na karakter i opseg
historijskih zbivanja na podruju Bijeljine i njene okoline (dijela Posavine i Podrinja)
u vremenskom intervalu od prelomnih dvadesetak godina 19. stoljea na razmeu
osmanske i austrougarske uprave.
Historijskim istraivanjima ovog prostora od poetka sedamdesetih pa do

sredine devedesetih godina 19. stoljea, bavio sam se sa razliitih aspekata, najece
u okviru prostora Zvornikog sandaka Bosanskog vilajeta, odnosno Tuzlanskog
okruga kao jednog od est okruga austrougarske Bosne i Hercegovine. Za ovu priliku
osvrnut u se na dva pitanja: na borbe za Bijeljinu u ljeto i jesen 1876. godine izmeu
osmanske i srbijanske vojske, te na provoenje austrougarske kolonizatorske politike
na ovom podruju.

2. Borbe za Bijeljinu u ljeto i jesen 1876. godine

Nastojei da to neposrednije utjee na razvoj prilika u okviru, Bosansko

hercegovakim ustankom (1875.) pokrenutog, Istonog pitanja, Kneevina Srbija je

163

15. juna 1876. godine objavila rat Osmanskom carstvu, u emu joj se nakon tri dana
pridruila i Crna Gora. Srbija je ula u rat radi proirenja na sav balkanski prostor
koji su i Srbi naseljavali, u emu je prioritet dat zauzimanju Bosne, dok su planovi
Crne Gore bili okrenuti zauzimanju Hercegovine. Ni sugestije evropskih diplomacija,
ponajvie austrougarske i ruske, nisu mogle da utjeu na promjene tih ratobornih,
kako se ubrzo pokazalo vie romantiarskih, raspoloenja u Srbiji, na elu sa knezom
Milanom Obrenoviem.279
Obje strane (srbijansko-crnogorska i osmanska) zapoele su intenzivne
pripreme. Rat sa Osmanlijama u Srbiji je oznaen kao rat za osloboenje i ujedinjenje
srpskog naroda na Balkanskom poluostrvu, a cjelokupna spoljna politika Srbije
onog doba bila je okrenuta prema Bosni.280 Na pripremama za rat u Srbiji radio je
Ratni savjet, formiran aprila 1876. godine.
Vijesti o ratnim pripremama Srbije za upad u Vilajet Bosna imale su za
posljedicu pojaavanje osmanskih vojnih snaga na podruju Vilajeta i njihovu
koncentraciju u dolini Drine, na granici prema Srbiji (Bijeljina, Zvornik, Mali
Zvornik, Sahar i dr.). Pojaavaju se granina osmatranja i izvianja. Tako je, izmeu
ostalog, baibozuk iz Bijeljine u toku noi odlazio na Drinu kako bi nadzirao dogaaje
na srpskoj strani, a ujutro se vraao na odmor u Bijeljinu. Sve je to utjecalo da u aprilu
1876. godine stane trgovina na pijacama u Brkom, Bijeljini i Zvorniku.281
Prije objave rata Srbija je 23. juna uputila ultimatum osmanskoj vladi da
Turci evakuiu Bosnu i Hercegovinu, prvu od ovih teritorija zauzele bi srbijanske
trupe a drugu crnogorske. Kada je osmanska vlada to kategorino odbila, Srbija joj je
30. juna objavila rat.282 Kada se u Sarajevu saznalo za ultimatum Srbije, muslimansko
i katoliko stanovnitvo je u vidu telegrama uputilo protest protiv pripajanja Bosne i
Hercegovine pravoslavnoj Srbiji Uzvienoj porti i velikim evropskim silama.283
Reagovale su i velike sile potpisnice mirovnog ugovora u Parizu 1856.godine,
kojim je garantovana autonomija Srbije (Austro-Ugarska, Njemaka, Francuska,
Italija i Rusija, kojima se pridruila i Engleska) preporuujui Srbiji da se suzdri od
preduzimanja svih mera koje bi mogle dati Porti izgovor da je napadnuta, (...), jer
279
Vaso ubrilovi, Vladimir orovi, Srbija od 1858. do 1903., (dalje: V. ubrilovi,
V. orovi, Srbija od 1858.do 1903.), Beograd, nedatirano, 86-93.
280
Petar Opai, Vojne operacije u srpsko-turskom ratu 1876. godine, Meunarodni
skup povodom 100. godinjice ustanka u Bosni i Hercegovini, drugim balkanskim zemljama
i istonoj krizi 1875-1878. godine, Tom II (Sarajevo-Ilida, 1.3. oktobra 1975.), (dalje:
P. Opai, Vojne operacije), Sarajevo, 1977., 281-304. Prema nekim procjenama Srbija
je uoi rata 1876. godine imala oko 1. 500. 000 stanovnika a Osmansko carstvo oko 40
miliona.
281
Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABiH), Austrougarski vicekonzulat Brko (dalje:
AUVK B), Res. No. 16, Omikus Theodoroviu, Brko, 27. aprila 1876.
282
A. Debidur, Diplomatska istorija Evrope od otvaranja Bekog kongresa do
zakljuenja Berlinskog (1814-1878. ). Knjiga druga. Preveo s francuskog Gradomir Ikoni,
Beograd, 1934., 748.
283
ABiH, AUVK B, Res. No. 25, Theodorovi Omikusu, 1. jula 1876.

164

u tom sluaju nee biti u mogunosti (...) da zatite Srbiju od okupacije.284 Meutim,
ni ovo upozorenje nije promijenilo odluku Srbije koja je bila opredijeljena za rat.285
Do kraja juna 1876. godine sa obje strane granice na Drini nale su se vojske
Srbije i Osmanskog carstva: srbijanska vojska pod komandom generala Ranka Alimpia
od oko 20.000 vojnika, od kojih oko 2.000 dobrovoljaca, sa jedne, te osmanska vojska
pod komandom Sulejman-pae, od oko 26.000 vojnika sa druge (bosanske) strane.
U pomo srbijanskoj vojsci pristizali su dobrovoljci iz drugih drava, meu kojima
talijanski garibaldinci i ruski dobrovoljci, ali ih je general R. Alimpi uputio u pravcu
Malog Zvornika i Sahara. Ratne operacije su poele tako to su srbijanske snage upale
u Bosnu preko Drine na Bujuklia Adi 1. jula i potisle osmansku vojsku u Bijeljinu
ali njen napad na varo nije uspeo te je morala da se vrati na polazne poloaje. U
borbama voenim narednih dana srbijanska vojska se uspjela utvrditi u Bosanskoj
Rai i kod sela Popova.286
Osim centralne kolone koja je napadala preko Bujuklia Ade prema Bijeljini,
srbijanska vojska je djelovala u jo dvije kolone: u desnoj koja je, pod komandom
kapetana Paje Putnika, zauzela put Bijeljina Brezovo Polje i sa te strane napadala
na Bijeljinu, i u lijevoj koloni koja je osvojila teritorij oko ceste Janja Bijeljina i
sa june strane napadala Bijeljinu. O toku ovih borbi, posebno o ratnim gubicima
zaraenih vojski, razliiti izvori donose razliite podatke. Prema podacima koje donosi
Muvekkit, u borbama za Bijeljinu voenim 5. jula 1876. godine srbijanska vojska je
imala gubitke od oko 1.500 vojnika to u samoj kasabi to na prilazima gradu, a
osmanska 40 poginulih i 85 ranjenih,287 dok je prema izvjetaju srbijanske vojske, koji
prenose Narodne novine, poginulo 120, nestalo 40 i ranjena 362 srbijanska vojnika,
dok im podaci o osmanskim gubitcima nisu poznati.288 No, bez obzira na istinitost
prvih, odnosno drugih podataka, evidentno je da su borbe bile veoma estoke i da su
gubici bili obostrano veliki.
Nakon ovih borbi, u kojima su srbijanske snage ovladale prostorom od
Bijeljine do Rae, vojske su se uanile i kasnije nisu na ovom ratitu voene neke
vee borbe. Srbijanske ete su prodirale do Bogutova Sela, Zabra i Obarske, presjekle
telefonsku vezu Bijeljine sa Tuzlom i pljakale stanovnitvo susjednih sela, ali su pod
pritiskom osmanske vojske bile prisiljene na povlaenje. Najvei broj ratnih arki
dogaao se na centralnom dijelu fronta, na podruju kasabe Bijeljina, pri pokuajima
srbijanske vojske da probije linije odbrane osmanske vojske i ue u Bijeljinu.
284
Krigs archiv Wien (dalje: KA W), Memorie, XXVIII, 1071.
285
Slobodan Jovanovi, Vlada Milana Obrenovia, Prva knjiga, (dalje: S. Jovanovi,
Vlada Milana Obrenovia), Beograd, 1934., 517. Posebno je knez Milan Obrenovi bio
za rat, dok je Jovan Risti, ministar vanjskih poslova, bio opredjeljenja da se Bosna i
Hercegovina dobije diplomatskim putem.
286
P. Opai, Vojne operacije, 290-304; Vojna enciklopedija, Drugo izdanje, 9, Beograd,
1975., 119; uzepe Barbanti-Brodano, Garibaldinci na Drini 1876., Beograd, 1958., 210,
235.
287
Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, knjiga 2, (dalje: S. S. H.
Muvekkit, Povijest Bosne, 2), Sarajevo, 1999., 1234-1235.
288
Narodne novine, 24. srpnja 1876. Jo detaljnije o upadu na bosanski teritorij i
borbama oko Bijeljine izvijestio je Obzor 12. srpnja 1876.

165

O stanju na bijeljinskom ratitu izvjetavali su podrobno austrougarski izvori,

prije svih vicekonzul Omikus iz Konzulata u Brkom, koji je neposredno izvjetavao
generalnog konzula Theodorovia u Sarajevo, ali i ministra Andraija i druge visoke
austrougarske dunosnike. Njegovi izvjetaji su se zasnivali na izvjetajima koje
je dobijao sa lica mjesta od austrougarskih podanika, koji su tamo kao konfidenti i
upuivani po tom zadatku. Ti podaci se donekle razlikuju od srbijanskih i osmanskih
izvora.289 U jednom od tih izvjetaja od 25. jula 1876. godine stoji da su Mustafa
Delaludin-paa i brigadir Salih-paa doli u Bijeljinu 20. jula sa tri bataljona pjeadije
i nekoliko topova, pa su rasporedili vojsku na lijevoj obali Drine naspram Bujukli
Ade. Tu su rasporedili i baibozuke koji su stalno pristizali u ovaj kraj. Potom su
uestale male arke, da bi glavni boj trajao pet sati. U njemu je osmanska strana imala
gubitke od oko hiljadu ljudi, a posebno su ginuli baibozuci koji su mahnito ulijetali
u borbu, a poginulo je i mnogo srbijanskih vojnika. Osmanska vojska uzimala je raju
i njihove konje za prevoz municije i ranjenika, pa su ih uz kola i konje rasporeivali
po ratitu, a srbijanska vojska je nasumice pucala na ove transporte, pa su tako mnogi
izginuli. Poslije bitke, osmanska vojska se razmjestila mirno oko Bijeljine, a Srbijanci
s druge strane Drine. Potom je ovaj front bio defanzivan, iako su i jedna i druga strana
provocirale jedna drugu ispaljujui kanonade i razmjenjujui puanu vatru, ali bez
veih pokreta vojske. Iako su pljakanja i sva nasilja bila strogo zabranjena, ona su
spreavana s promjenljivim uspjehom, posebno u mjestima u kojima su stanovnici
napustili svoje kue. Pojedinana ubistva, poneke pljake i druga nasilja bili su
svakodnevna pojava. Pravoslavno stanovnitvo je bilo u velikom strahu i u masama
je bjealo u Srbiju i smjetalo se, obino, u mjestima koja su bila u blizini Drine.290
Stanje na bijeljinskom i drugim ratitima u dolini Drine praeno je i iz Tuzle,
kao sredita Zvornikog sandaka. U Tuzli su pripremane osmanske jedinice, a vijesti
su stizale i od dezertera i drugih sudionika zbivanja. O tome je ivko Crnogorevi u
svojim Memoarima zapisao: Kad se srbijanska vojska povukla preko Drine, povuklo
se s njom sve to je bilo pravoslavnog svijeta nie Bijeljine: muko-ensko, maloveliko, staro-nejako, sve prebjee u Srbiju. Kad su turci vidjeli utvrenja koja je
srbijanska vojska napravila, udili su se. Sa srbijanskom vojskom povuklo se oko
289
ABiH, AUVK B, Res. No. 26, Omikus Andrassy, Zichi i Theodoroviu, Brko,
14. jula 1876. Izmeu ostalog oni su kao oevici borbi u Bijeljini 3. jula 1876. godine
izvijestili Omikusa: Oko 3. 000 Srbijanaca sa dva brdska topa su provalili u Bosnu.
Turci su imali 1.350 vojnika redovne i rezervne vojske uz pet topova i 1.000 baibozuka.
Sukob se odigrao nadomak Bijeljine kod Golog Brda; poslije sat borbe osmanska vojska
se povukla u Bijeljinu. Srbijanska vojska se podijelila u tri kolone i sa tri pravca opkolila
varo i zapoeo je napad. Uspjeli su prodrijeti u sam centar grada. Borba je trajala oko
jedan ipo sat, pa poto su odbijeni produili su u pravcu Brodca, ali ih osmanska vojska nije
slijedila. Prilikom ovih borbi poginulo je 88 srbijanskih vojnika. Osmanska vojska je svoje
poginule i ranjene ukrcala u kola, pa se nije moglo znati koliko ih je bilo. Samo se doznalo
da je ranjenih bila puna bolnica i jo est privatnih kua.
290
ABiH, AUVK B, Res. No. 27, Omikus Andrassy, Zichi i Theodoroviu, Brko, 25.
jula 1876.

166

60.000 dua, tu su onda bezi bijeljinski skoili i uvali njihove kue i ostale zgrade da
ih ne bi kojekakvi lopovi popalili.291
O uzrocima poraza srbijanske vojske u borbama za Bijeljinu pisao je Vaso
Pelagi, koji je te dogaaje pratio iz neposredne blizine. Po njemu, Drinski korpus
srbijanske vojske je imao oko 15.000 vojnika, a osim toga i 3.000 puaka u rezervi,
namijenjenih nepobunjenim Bosancima, a bio je odreen da operira protiv Bijeljine,
Zvornika, Tuzle i centara srednje Bosne. Ali, srbijanske jedinice nisu micale dalje
od Podrinja. Neke dobrovoljake ete uspijevale su da prodru do Majevice, ali nisu
imale bogzna kakvog uspjeha, Ve su i ene poele djeci pri nekom ukoru govoriti :
idi, pomakni se, ta si se zaledio kao Ranko na Drini.292 Uzroke srbijanskog poraza
Pelagi je objanjavao neobuenou i nenaoruanou srbijanskih vojnika jer je
turski vojnik mogao 10-15 metaka iz svoje ostrague izbaciti, dok srbijanski vojnik
iz svoje neudesne za rat sprednjae nije kadar ni dvije ispaliti. I nesposobnost
komandnog kadra srbijanske vojske je po njemu bio jedan od uzroka poraza. Bili su
tako smeteni da su davali komandu po kojoj je jedna brigada na drugu kao neprijatelja
pucala (...), dobrovoljci, jurinici osvajajui Bijeljinu ginuli su od srbijanskih topova
jer komandanti bijahu poslali jednu vojsku da zauzmu varo a baterijama opet
komandovali da ih bombarduju.293
Nakon utvrivanja linije fronta obje vojske su oekivale pojaanja za
nastavak djejstava, tako da su borbena djejstva u toku avgusta i septembra bila
sporadina. Srbijanska vojska je dobila pojaanja u tekoj artiljeriji, ali ne i u ljudstvu,
koje je upuivano na jug Srbije, gdje su srbijanske jedinice na frontovima prema Niu,
Timoku i Sjenici trpjele poraze. Osmanskoj vojsci su preko Tuzle pristizala pojaanja u
ljudstvu i naoruanju. Komandant osmanskih snaga Salih-paa je odravao mobilnost
svojih jedinica. Ovo ratite je 23. avgusta obiao i zvorniki mutesarif Mustafa-paa,
nakon ega je stigao u Brko.294
Ratne operacije na podruju Bijeljine prouzrokovale su i migracije
muslimanskog stanovnitva u unutranjost Vilajeta. Najvei broj je migrirao u rejon
Brkog, ekajui tu dalji rasplet situacije. Migracije su zahvatile i Tuzlu i mnoga druga
naseljena mjesta koja su bila udaljenija od Brkog. Austrougarski izvori su zabiljeili
te pokrete stanovnitva iz Bijeljine prema Brkom i Tuzli, koji su se konstantno
dogaali, bez obzira to je bijeljinski kajmekam zabranio odlazak raje u Brko.295
Srbijanska vojska je sredinom septembra napustila mnoga utvrenja koja
je izgradila uz Drinu prema kasabi Bijeljina. Sa sobom je odnijela i sve pontonske
mostove. Napustili su i utvrenja koja su bila podignuta na bosanskoj strani: Topile,
Popovi, Meai, Brodac, Kriva Bara, Raa.296
291
Memoari ivka Crnogorevia, Priredio za tampu Milenko S. Filipovi, (dalje:
Memoari ivka Crnogorevia), Sarajevo, 1966., 62.
292
Vaso Pelagi, Izabrana dela, III, (dalje: V. Pelagi, Izabrana dela), Sarajevo, 1971., 113.

293
294
295
296

V. Pelagi, Izabrana dela, 115.

ABiH, AUVK B, Res. No. 31, Omikus Theodoroviu, Brko, 24. avgusta 1876.
ABiH, AUVK B, Res. No, Omikus Theodoroviu, Brko, 8. septembra 1876.
S. S. H. Muvekkit, Povijest Bosne, 2, 1258.

167

Povlaenje srbijanske vojske se u nekim izvorima objanjava time da

zauzimanje Bosne nije u to vrijeme bio njen glavni strateki cilj, ve je ovaj napad
trebao da zatiti desnu stranu srbijanske vojske od napada sa bosanske strane u toku
ratovanja na jugu Srbije. Takve procjene se dovode u pitanje pridavanjem znaaja
planovima srbijanske vojske o povezivanju sa ustanikim centrima u Bosanskoj
krajini. Meutim, poraz srbijanske vojske i na drugim ratitima, potvruje injenicu o
nadmonosti osmanskih vojnih snaga u ovo vrijeme.297
I nakon povlaenja glavnine srbijanskih vojnih snaga ostale su znaajne
vojne snage na bijeljinskom ratitu, otvarajui na protivnika povremeno puanu ali i
topovsku paljbu. Na srbijanskoj strani od Rae du Drine rasporeena je jedna brigada
narodne vojske i deset bataljona dobrovoljaca sa est poljskih i jednom baterijom
tekih topova, a komanda se nalazila u Prnjavoru. Sa osmanske (bosanske) strane
naspram njih je u novembru 1876. godine bilo rasporeeno osam bataljona pjeadije i
eskadron artiljerije sa oko 40 topova i tri brigade baibozuka.298
Konsolidacija prilika na ovom ratitu rezultirala je vraanjem bjegunaca iz
Srbije u proljee 1877. godine. Prema pisanju ivka Crnogorevia u aprilu te godine
u bijeljinski kraj se vratilo oko 40.000 dua.299
Jenjavanje ratnih operacija na podruju Bijeljine u toku avgusta i septembra
1876. godine posljedica je odnosa snaga zaraenih strana na ostalim ratitima. Zbog
poraza na jugu Srbije srbijanska vojska se povlaila, a evropska diplomacija je
nastojala da uspostavi primirje izmeu zaraenih strana. Iako primirje zvanino nije
uspostavljeno, ono je trajalo od 20. avgusta do 16. septembra 1876. godine, kada
su nastavljeni napadi srbijanske vojske na jugu Srbije. Pod ultimatumom Rusije
Osmansko carstvo je pristalo na estonedjeljno primirje 1. novembra 1876. godine.300
Nakon poraza u ratu sa Rusijom Osmansko carstvo je prinueno na sklapanje
tajnog mira u San Stefanu, marta 1878. godine. Njime je obuhvaeno i pitanje
osmansko-srbijanskih odnosa. Za Srbiju i Crnu Goru su bila predviena izvjesna
teritorijalna proirenja, ali ne i na Bosnu i Hercegovinu, za koju je bila predviena
autonomija u okvirima Osmanskog carstva. Odluujue je ipak bilo neslaganje
evropskih sila koje su sazvale Berlinski kongres juna 1878. godine i na njemu izvrile
novu podjelu evropskih prostora oslabljenog Osmanskog carstva, te tako uredile
politiku kartu Balkana, koja e biti promijenjena tek u balkanskim ratovima 1912/13.
godine.301
297
Milorad Ekmei, Ustanak u Bosni, Sarajevo, 1973., 234-236. Vaso ubrilovi,
Bosanski ustanak, Beograd,1930., 207. Prema Bosni na Drini, stajao je Ranko Alimpi.
Iako je to bojite po ratnom planu bilo sporedno, Alimpi je preao sa svojim korpusom
Drinu i napao na Bijeljinu. On je bio mnogo jai od Turaka, pa opet je bio suzbijen, vratio
se natrag i utvrdio na Bujuklia Adi. (...) A ratni proglas kneza Milana iz Deligrada jasno
je govorio da je uzrok ratu Bosna.
298
ABiH, AUVK B, Res. No. 44, Omikus Theodoroviu, Brko 4. novembra 1876.
299
Memoari ivka Crnogorevia, 63
300
V. ubrilovi, V. orovi, Srbija od 1858. do 1903., 93-100.
301
Grgur Jaki, Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, Beograd, 1955., 40-50.

168

Bosna i Hercegovina je odlukama evropskih sila data na privremenu

upravu Austro-Ugarskoj. Nastao je period tromjesenog oruanog otpora
bosanskohercegovakog (ponajvie muslimanskog) stanovnitva austrougarskoj
okupaciji, od 29. jula do 20. oktobra, kada se i podruje Bijeljine i okoline (bijeljinski
kotar) naao u novim dravnim okvirima.302
3. Kolonije stranaca
Austro-Ugarska je u Bosni i Hercegovini konstantno provodila kolonizatorsku,
aneksionistiku i izolacionistiku politiku. Svi ti aspekti okupacione politike su nali
svoj puni izraz i primjenu i na podruju Bijeljine i njene okoline. Kolonizacija stranih
zemljoradnika na ovom podruju je upravo bila u funkciji te i takve politike.
Naime, iseljavanje domaeg stanovnitva pratilo je doseljavanje stranaca.
Najvei broj iseljenika inilo je muslimansko stanovnitvo koje se nije mirilo sa
okupacijom, dok su doseljenike inili uglavnom katolici (namjetenici, struna radna
snaga, slubenici, uitelji i dr. koji su nastanjivani u gradovima), te evangelisti koji
su inili seosko zemljoradniko stanovnitvo. Naseljavanje stranaca zemljoradnika,
na koje se okupaciona vlast mogla osloniti, umjesto neposlunog muslimanskog
stanovnitva, predstavlja jasan dokaz austrougarske aneksionistike politike, jer
doseljavanje zemljoradnikog stanovnitva demaskira svu proklamiranu privremenost
i ukazuje na trajnost okupacije. A kada se kolonizacija provodi u dolini Drine, uz
granicu prema Srbiji od koje je konstantno oekivana najvea opasnost po Monarhiju,
onda ona ima i izolacionistiki karakter, o emu svjedoe brojni austrougarski izvori.
Prema austrougarskim podacima doseljavanje stranih zemljoradnika u Bosnu
i Hercegovinu je trajalo od 1880. do 1905. godine. Na kraju 1905. godine ukupan broj
stranih kolonista zemljoradnika iznosio je 9.660 osoba (u 1.817 porodica), koji su
raspolagali sa 21.892 hektara obradive zemlje. Rasporeeni su u ukupno 54 kolonije,
u 10 kotareva, meu kojima je i bijeljinski kotar. Veina kolonija je osnovana na
podruju Posavine i Podrinja, dok ih je u unutranjosti bilo znatno manje.303
Prve dvije kolonije formirane su u kotarevima Bosanska Gradika (kolonija
Windhorst) i Banja Luka (kolonija Rudolfstal) u periodu od 1880. do 1884.
godine, a doseljenici su bili katolici (Saksonci, Vestfalci, Holandezi i Prusi). Trea
kolonija pod nazivom Franc Jozefsfeld formirana je u kotaru Bijeljina 1886. godine,
a inili su je evangelisti (Nijemci sa podruja Maarske). U sve tri kolonije bilo je
smjeteno 520 porodica sa 2.800 lanova. Raspolagale su sa 4.060 hektara zemlje,
iji su vlasnici uglavnom bili muslimani koji su se odselili u Osmansko carstvo, a
kolonisti su je kupovali po povoljnim cijenama, uz posredovanje bosanskih vlasti.304

302
Mihovil Mandi, Povijest okupacije Bosne i Hercegovine (1878. ), Zagreb, 1910.,
97-100.
303
Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906., Zagreb, 1906. (dalje: Izvjetaj o upravi
BiH), 308-310.
304
Izvjetaj o upravi BiH, 308-310; Nikola Jarak, Poljoprivredna politika Austro-Ugarske
u Bosni i Hercegovini i zemljoradniko zadrugarstvo, (dalje: N. Jarak, Poljoprivredna
politika), Sarajevo, 1956., 42.

169

Za sve ove kolonije, a slino je bilo i sa onima koje su kasnije osnivane, vlasti
su davale podsticaje: besplatnu sjeu drva za podizanje kua i privrednih objekata,
besplatno sjeme i novanu pomo, oslobaale su ih od poreza za odreeno vrijeme
itd. Ove injenice, uz konstataciju da su se te kolonije nalazile na komunikacijski
pogodnim prostorima, te da su kolonisti posjedovali visok nivo poljoprivredne kulture,
uinili su kolonije uzornim poljoprivrednim gazdinstvima, posebno u sferi ratarstva
i stoarstva.305 Sve te osobenosti okupacione politike dole su do punog izraaja i na
primjeru kolonija osnovanih u dolini Drine.
U dolini Drine su osnovane tri kolonije stranaca zemljoradnika i sve tri su
naseljavali Nijemci evangelisti i to: kolonija Franc Jozefsfeld u kotaru bijeljinskom,
te kolonije Dugo Polje i Branjevo u kotaru zvornikom, sve u Okrugu Tuzla. (Vidi
Skicu 1).306

Skica 1. (Kolonije stranaca u dolini Drine)

(J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, Sarajevo, 1911.)
305
Izvjetaj o upravi BiH, 308-310; N. Jarak, Poljoprivredna politika, 43.
306
Komparativni pregled podataka o ovim kolonijama vidi u Prilogu 1 (J. Heimfelsen,
Die deutschen Kolonien in Bosnien, 120).

170

Kolonija Franc Jozefsfeld je osnovana, kako je ve naglaeno, 1886. godine,

u neposrednoj blizini Bijeljine (izmeu grada i rijeke Drine). Kolonisti su bili iz june
Maarske (Torontalskaupanja), ukupno 61 porodica. Svi kolonisti su bili Nijemci
evangelisti. Vremenom se kolonija poveavala, tako da je 1889. godine u njoj bila
ukupno 121 porodica.307
Kolonisti su zemlju kupili od Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine, u emu
im je drava pomogla, dajui im beskamatna sredstva na period od deset godina.
Svaka porodica je dobila od 10,5 do 12 hektara zemlje.
U poljoprivredi su koriteni moderni alati i maine, tako da je proizvodnja u
ovoj koloniji bila uzorna. Od poljoprivrednih kultura uzgajali su se penica, kukuruz,
eerna repa, te razne vrste voa i povra. Na rast poljoprivredne proizvodnje, tj. na
proizvodnju za trite, negativno je utjecala slaba saobraajna infrastruktura, ponajvie
loa povezanost (bez eljeznice) sa Raom (radi izvoza), te sa unutranjou (Zvornik,
Tuzla) radi plasmana proizvoda na domaem tritu. Jer, otean transport proizvoda
je bitno utjecao na cijenu koja je npr. zbog transporta do Rae bila vea za 1 krunu i
60 helera po kilogramu. Seljaci su insistirali na uspostavi eljeznice, dovodei njenu
izgradnju u direktnu vezu sa proizvodnjom: Da postoji eljeznica za Rau onda bi sa
plodovima eerne repice mogle da rade tri fabrike. Kolonija je odravala teajeve
za poljoprivrednike, koje je jedno vrijeme i Zemaljska vlada finansijski podravala.308
Uzgoj krupne stoke, konja i goveda takoe je bio na visokom nivou, dok za
gajenje ovaca nisu postojali povoljni uvjeti jer kolonija ima movare a nedostaju
livade. Konji i goveda iz ove kolonije dobijali su nagrade na vaarima (na konjskim
trkama na Ilidi i dr.).309
Kolonisti su konstantno bili angairani na rjeavanju pitanja kole i crkve.
Ova kolonija je jedno vrijeme imala nastavu na njemakom jeziku. Od 1889. godine
postojala je dravna (komunalna) kola u kojoj se nastava izvodila na njemakom
jeziku, a imala je 195 uenika i 4 nastavnika. Meutim, vremenom je prevlaivalo
primanje jezika domaeg stanovnitva od strane mlaih generacija, sa im su se
kolonisti teko mirili, a to dobro ilustrira misao jednog starog poljoprivrednika koji
je rekao: U moje vrijeme sve se razumjelo to je omladina pjevala, danas mi stari ne
razumijemo ta omladina pjeva.310
Na kulturnom polju stanje kolonista je bilo na zavidnom nivou. Stizale su
dnevne novine iz Njemake, Maarske, Austrije i domae (iz Sarajeva), razni amerikonjemaki listovi, katoliki kalendari itd., a kolonija je imala i svoju biblioteku.311
Ovu koloniju je 1896. zadesila poplava izazvana izlivom rijeke Drine. Za
obnovu kolonije, uz zalaganje ministra Kllaya, odobren je kredit od 140.000 kruna
na deset godina otplate. Nakon nekoliko godina otplate predstavnici vlasti: stari
307
Henrich Renner, Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und guer, Berlin, 1896.,
450; ABiH, Zajedniko ministarstvo finansija ( ZMF), opa, dok. br. 15514, od 19. 2. 1913.
308
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 33-34.
309
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 34.
310
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 36.
311
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 32.

171

naelnik Jakob Mezger (...), podruni naelnik Sailer i sveenik Klein otputovali su
u Be da od Kllaya trae produenje roka otplate ovog kredita. Iako je bio bolestan,
Kllay ih je primio i uvaio njihove zahtjeve.312 To je kolonistima omoguilo da od
sredstava za otplatu kredita sagrade upni dvor, opinu i kolu za uzgoj drijebadi i
bikova.313
Ipak, kolonisti nisu bili zadovoljni odnosom domaih vlasti. Zbog toga su se
iseljavali. O razlozima iseljavanja je izmeu ostalog J. Heimfelsen zapisao:
1) Porast porodica. Ljudi su se jako mladi vjenavali i tako su se raala djeca; ali
nadoknada posjeda za te novonastale porodice nije bila adekvatna, tako da je taj
blagoslov za djecu postao osjetljiv.
2) Kraljevska vlada je od kolonista puno zahtijevala, a posebno to se tie kvalitetnog
i kvantitativnog zemljita za obraivanje.
3) I ta kolonija misli da njihovu njemaku osobnost bosanskohercegovaka vlada
zaspostavlja.
4) to se tie posjeda zemljita i poreza kolonisti tvrde da su u odnosu na mjetane
vee procjene.
5) Kontakt sa Srbima je nepodnoljiv. Kolonisti su mi ispriali: Mjetani, to se tie
obraivanja zemljita, nama moraju da se zahvale jer smo mi njih uili a ipak nas
ele istjerati iz Bosne. Srbi bojkotuju koloniste i u gradu Bijeljini. Vlada se pravi da
nita ne vidi i preputa nas naoj sudbini.314
Kolonisti Franc Jozefsfelda iskazivali su i druga nezadovoljstva, kakve su tekoe
u rjeavanju gruntovnikih prava na zemlju i ucjene oko otkupa proizvoda i dr.,
to je sve utjecalo na produbljivanje antagonizama sa organima vlasti i sa mjesnim
pravoslavnim stanovnitvom.
Kako je naprijed naznaeno, u dolini Drine, na granici prema Srbiji osnovane
su jo dvije znatno manje kolonije stranaca zemljoradnika: u Dugom Polju i Branjevu,
obje u zvornikom kotaru. Kolonija Dugo Polje osnovana je 1890. godine.315 Udaljena
je od Janje 8 km, a od Branjeva 7 km. Kolonisti su Nijemci evangelisti iz Maarske.
Obuhvatala je povrinu od 48 ha, koju je naselilo 8 porodica sa 34 itelja, iji se
broj do 1913. poveao na 48, smjetenih u 8 zasebnim kua (stambenih objekata).
Kolonisti su uz pomo Zemaljske vlade BiH otkupili zemlju, donijevi sa sobom
kapital od 1.300 kruna. Uzgajivane su sve vrste itarica (osim penice), povrtarski
proizvodi, djetelina i vino. Obrada zemlje je moderna, prinosi zadovoljavaju, s tim
da iz ove male kolonije nije bilo veih koliina robne prizvodnje na tritu. Gajili su
i stoku, bavili se stolarstvom i, to je osobeno, bili su kovai, radei ove poslove i za
312
O ministru Benjaminu Kllayu, za razliku od ministra Bruiana, kolonisti su imali
dobro miljenje. Taj ministar je do kraja svog ivota bio velikoduan, irokog spektra
razmiljanja a ne skueni birokrata u odjelu diplomacije. (J. Heimfelsen, Die deutschen
Kolonien in Bosnien, 31).
313
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 31-32.
314
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 35.
315
ABiH, ZMF, opa, dok. br. 15514, od 19. 02. 1913; J. Heimfelsen, Die deutschen
Kolonien in Bosnien, 120. J.Heimfelsen navodi da je ova kolonija osnovana 1891. godine.

172

koloniju Branjevo. Kolonija je imala samo jedan bunar za snadbijevanje vodom, koji
je u vrijeme ljetnih mjeseci presuivao, to je stanovnitvu stvaralo velike tekoe.
Kao mala skupina kolonista, ova kolonija je imala velikih potekoa iz oblasti
kolstva i vjerskih potreba. Ona nije imala svoju kolsku zgradu niti crkvu. Djeca
su pohaala nastavu na njemakom jeziku u susjednoj koloniji Branjevo u vrijeme
dobrih vremenskih prilika, dok zimi nisu ila u kolu. Komunalna, pak, kola nalazila
se udaljena oko 3 km, a nastava je bila na bosanskom, srpsko-hrvatskom, odnosno
zemaljskom jeziku.
to se vjerskih potreba tie, kolonisti su molitve inili u kui jednog koloniste.
Jednom mjeseno je dolazio evangelistiki upnik iz Franc Jozefsfelda i odravao
vjersku pouku za itelje ove kolonije.
Dakle, ni kolske a ni vjerske prilike nisu bile zadovoljavajue, to je izazivalo
nezadovoljstva kolonista, koji su se osjeali naputenim jer se niko ne brine o
njihovom napretku. Posebne potekoe kolonistima su inile loe komunikacijske i
potanske veze. Kolonisti su za sve vrste potanskih usluga morali odlaziti u Janju (8
km udaljenosti), itd.316
Kolonija Branjevo osnovana je 1890. godine, vjerovatno u isto vrijeme kada
i kolonija Dugo Polje. Smjetena je na lijevoj obali neposredno uz rijeku Drinu, i
bila je povoljna strategijska lokacija za osmatranje srbijanske granice na potezu od
Koviljae do Loznice. Kolonisti su preteno Nijemci iz Bake (Ugarska). Zahvatala
je povrinu od 172 ha na kojoj su nastanjene 33 porodice sa 140 itelja, iji se
broj do 1913. poveao na 181 od ega: 161 evangelista, 13 rimo-katolika i 3 grkopravoslavna.317
Ova kolonija je bila jedna od najureenijih i najrazvijenijih kolonija stranaca
u Bosni i Hercegovini. Zbog istih kua koje su preteno pravljene od cigle, zbog
razvijene poljoprivrede i savreno obraenih njiva i vinograda ova kolonija stvara
vrlo ugodan i dobar utisak. Takoer zbog svojih stanovnika koji su kako moralno tako
i nacionalno na vrlo visokom nivou, zapisao je J. Heimfelsen.318
Kolonisti su dobili zemlju od drave, tako da je svakoj porodici odreena
veliina ume za krenje. Kolonisti su zemlju otplaivali na deset godina, a dobili su
i beskamatni zajam od 200 do 400 kruna po porodici.
Poljoprivredna proizvodnja je bila razvijena, zahvaljujui prije svega
primjeni agrotehnikih mjera (od 1907. godine kolonija posjeduje vrilicu, te maine
za sjetvu). Uzgajale su se sve vrste itarica, povre i vinova loza. Proizvodili su i za
trite. Tako je npr. 1909. i 1910. godine iz ove kolonije tritu namjenjeno 140 tona
penice i 100 tona kukuruza, dok je u to vrijeme godinja proizvodnja vina iznosila
600 hektolitara. Od voa se najvie uzgajala ljiva koja je potom (suena) izvoena.
Godinja proizvodnja ljive iznosila je (1909/10) 400 tona.319
316
ABiH, ZMF, opa, dok. br. 15514, od 19. 02. 1913; J. Heimfelsen, Die deutschen
Kolonien in Bosnien, 29-30.
317
ABiH, ZMF, opa, dok. br. 15514, od 19. 02. 1913.
318
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 23.
319
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 25-26.

173

Posebno teak problem, koji je bitno usporio razvoj ove kolonije, bila je
epidemija malarije, koja je iskorijenjena 1895. godine. Bolest je dovela do masovnog
umiranja ljudi, tako da su itave porodice nestajale. Rauna se da je od ove bolesti
umrlo oko 50% kolonista. Ipak, zahvaljujui brizi Zemaljske vlade, ova opaka bolest
je obuzdana. Dekontaminacijom zemljita i stambenih prostora stanje se od 1895.
godine potpuno normaliziralo.
Znaajnog utjecaja na ukupno stanje u ovoj koloniji imala je nerazvijena
infrastruktura, tj. slaba povezanost sa Bijeljinom i Raom na sjeveru i Zvornikom na
jugu. Kolonisti su ulagali puno napora da doe do gradnje eljeznike pruge RaaBijeljina-Branjevo-Zvornik, te dalje na zapad prema Tuzli. Dravne vlasti su im
davale obeanja koja su ostala potpuno neostavrena.320
Kolonija je imala komunalnu (opa osnovna) kolu u kojoj se nastava u
jednom odjeljenju izvodila na njemakom jeziku, s tim da su uenici u prvom razredu
imali obavezan predmet bosanski, odnosno srpsko-hrvatski jezik. kola je poela
sa radom 1893. godine, brojala je 183 djece, od kojih je 35 pohaalo nastavu na
njemakom jeziku. Vjerska obuka i molitva obavljale su se u kolskoj zgradi, a prema
odobrenju Zemaljske vlade. Vjerske poslove obavljao je evangelistiki upnik iz
Franc Jozefsfelda, koji je povremeno dolazio u Branjevo.
Dakle, sve tri kolonije su bile meusobno dobro povezane, na udaljenosti
koja je omoguavala njihovo normalno komuniciranje, a uz to, nalazile su se
neposredno uz Drinu tj. uz granicu prema Srbiji, i na taj nain oteavale utjecaje iz
Srbije na prekogranino pravoslavno stanovnitvo Bosne i Hercegovine, to i jeste
bio jedan od glavnih ciljeva njihovog osnivanja. Tom cilju trebalo je da poslui i
tzv. unutranja kolonizacija siromanog muslimanskog stanovnitva iz unutranjosti
Bosne i Hercegovine u dolinu Drine, jer su austrougarske vlasti i njih nastojali
koristiti za provoenje zacrtane izolacionistike politike prema Srbiji. Meutim, ta
nastojanja nisu dala oekivane rezultate, izmeu ostalog i zbog toga to vlasti tom
stanovnitvu nisu davale uslove kakve su imali strani kolonisti (povoljnu kupovinu
zemlje, besplatnu sjeu uma, povoljne kredite,dovoljnu koliinu zemlje itd.).321

320
J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, 25-26. Uporedne podatke u tri
njemake kolonije u dolini Drine donosimo u Prilogu 1.
321
Razmjere unutranje kolonizacije nisu cjelovito istraene. Zna se da su vlasti do
kraja 1905. godine omoguile preseljenje u plodnije krajeve 238 porodica dodijelivi im
besplatno 1602 ha dravne zemlje. Na jednu porodicu stranog koloniste dolazilo je oko 9
ha plodne zemlje, a na porodicu domaeg seljaka svega oko 1,4 ha zemlje znatno slabijeg
kvaliteta. To jasno govori kakav je bio strateki cilj drave.

174

4. Zakljuak

U vrijeme trajanja Istone krize, koja je zapoela Bosanskohercegovakim

ustankom 1875. godine, jedan od najvanijih prioriteta spoljne politike Kneevine
Srbije bilo je proirenje na podruje Vilajeta Bosna, koji se nalazio u sastavu
oslabljenog Osmanskog carstva. Nakon to je organizirala i pomagala taj ustanak,
Srbija je, uz podrku Crne Gore, i direktno ula u rat sa Osmanlijama juna 1876.
godine. U pravcu Bosne je angairala najborbenije vojne snage. Meutim, ubrzo se
pokazalo da je taj ratni cilj Srbije bio neostvariv, jer je Osmansko carstvo raspolagalo
znatno jaim oruanim snagama, tako da je srbijanska vojska pretrpjela poraz, izmeu
ostalog i na bijeljinskom ratitu. Gubici u ljudstvu su bili obostrano veliki. Najvea
stradanja zadesila su domae stanovnitvo, bilo da je ginulo za interese osvajaa ili
branilaca Bijeljine. Interesi velikih sila su u svemu bili odluujui.
Bijeljina i njena okolina se, zbog svog stratekog i privrednog znaaja, nala
i u fokusu interesa austrougarske kolonizatorske okupacione politike, tanije njenih
aneksionistikih i izolacionistikih planova. Na imanjima iseljenog muslimanskog
stanovnitva koje se nije mirilo sa okupacijom Bosne i Hercegovine, nove vlasti su
doseljavale pouzdane koloniste iz Austrije i Ugarske, uglavnom Nijemce evangeliste,
i na taj nain jasno potvrivale svoje aneksionistike planove. Osim toga, njihovo
naseljavanje na granici prema Srbiji, u dolini Drine, imalo je i vanu ulogu izolacije
granice od susjedne Srbije, od koje je oekivala glavnu opasnost po svoje dravne
interese.
U dolini Drine su osnovane tri zemljoradnike kolonije stranaca, meu
kojima je, po brojnosti i znaaju, najvanija kolonija Franc Jozefsfeld na prostoru
izmeu varoi Bijeljine i rijeke Drine. Kolonistima su pruani brojne beneficije, kako
bi se ove kolonije odrale kao uzorna poljoprivredna gazdinstva, to one i jesu bile.
Na tom planu su ove kolonije ispunile oekivanja vlastodraca. Ovim je postignuta i
odreena konfensionalna ravnotea stanovnitva na ovom podruju, to je i bio jedan
od stratekih ciljeva okupatora. Meutim, iako je kolonizacija stranih zemljoradnika
u dolini Drine dala odreeni doprinos nastojanjima izolacije granice prema Srbiji, ona
nije mogla bitnije utjecati na rjeenje odnosa izmeu dvaju susjednih drava, niti je to
moglo bitnije utjecati na izbijanje rata i tok ratnih djejstava. I u ovom sluaju interesi
autohtonog bosanskohercegovakog stanovnitva su potpuno marginalizirani.

175

Prilog 1.
Austrougarska
kolonija Dugo Polje na
Drini Zvornik

Austrougarska
kolonija
Branjevo na Drini
Zvornik

Ime kolonije na podruju

Franz Josefs Feld

Bjeljina

Kada i odakle su doli

1886. iz Banata

1891. iz Bake

1891. preteno Njemci

iz Bake

46 obitelji, 290 dua

8 bitelji, 34 dua na 48
hektara

33 obitelji i 140 dua

na 172 hektara

ondanji

dananji

ondanji

maarski (Maari)

Maari

Maari

dananji

veinom maari

veinom maari

veinom maari

ondanji

sredinje

ne poznate

ukupno 7.218 forinta

dananji

mnogo zemlje ali ima

mnogo dugova

dorbo, dovoljno

ukupno oko 250.000 K

Stanje zemljita

vrlo dobro

vrlo dobro

vrlo dobro

Produkcija od zemlje (tla)

10

izvanredno, posebno
penica i kukuruz

kao u Branjevu, izuzev

penice

sve itarice, poljni i

vrtni plodovi vino i
djetelina

Obrada zemlje

11

sa naj modernijim
ureajima i mainama

kao u Branjevu

jako moderno

ondanji

12

1886, 1
forinte

kao u Branjevu

1891, 1 jutro, 25 forinti

dananji

13

1910. 1 jutro 1.0002.000

kao u Branjevu

1910, 1 jutro 1.000 K

14

znaajno

malo prema Bijeljini

prilino
mnogo
posebno slama

Stoarstvo

15

jako mnogo
goveda, malo
nikako koza,
svinja, peradi
malo

nije vrijedno pomena,

veinom za vlasitu
upotrebu

mnogo
goveda
posebno
maarske
rase, svinje kune
potrebe, perad i konji
nevani, koze i ovce
nema

umarstvo

16

nema ume, drva se

kupuju

nema ume, drva se

kupuju

nema ume, drva se

kupuju

izlaz

17

bilo
je
smanjilo se

nema

10% u zadnje 3 godine

ulaz

18

nema

nema

nema

19

od 1889. dravne
kole,
nastava
njemakog jezika, 195
djece, 4 nastavnika

nema od Branjeva 7
km udaljeno

kola od 1893, 183

djece, meu njima 35
Nijemaca,
nastavni
jezik njemaki

Broj obitelji i
dua
Dravljanstvo

Imovno stanje

Vr i j e d n o s t
zemlje

Izvoz

Seoba

kolstvo

176

jutro,

34

konja,
ovaca,
mnogo
i pela

mnogo,

samo poljoprivredna
mjesna
udruga
u
Zvorniku

samo poljoprivredna
mjesna
udruga
u
Zvorniku

vojno
potanska
dostava i dnevna pota
prema i od Bijeljine

nema potanske veze,

sledea pota 8 km i
Janja

loe, samo 3 puta

sedmina
potanska
veza

22

vrlo dobro

vrlo dobro

vrlo dobro

23

2 eljezare, pekara,
mlin,
fabrika
za
mineralnu vodu

nema

nema

24

Prema poloaju, klimi

i produkcijski uslovi
najbolje situiranih svih
kolonija. Nisu vie u
pogonu. Mnogo svae
meu
kolonijama,
mnogo zadueni, lo
utjecaj blizine grada.
Moraju se u zajednici
odvijati
radikalne
promjene. Isto tako i
u upnom uredu i u
vodstvu njemake
kole.

dobri, vrijedni ljudi, i

kovanice i kola meu
njima.
Ponovnim
otvaranjem
jedne
redovne
potanske
rute
od
Zvornika
preko Branjeva ka
Janji, Bijeljini spaja
se sa Dugim Poljem sa
potom.

Procvat kolonija sa
vrijednim
ljudima.
Od velike vanosti
za dalji cvat je
oekujua eljeznika
povezanost. Kao to
je reeno, Branjevo
bi trebalo u skoro
vrijeme dobiti vojni i
telegrafski ured.

Odnosi kreditiranja

20

podrunica
banke 7%

Odnosi u prometu

21

Zdravstvo
Industrija

Napomene

dravne

Prilog 1: Uporedni podaci u tri njemake kolonije u dolini Drine

(J. Heimfelsen, Die deutschen Kolonien in Bosnien, str. 129)

177

Mr. sc. Salkan Uianin

REFLEKSIJE AGRARNE REFORME NA PRILIKE U KOTARU

BIJELJINA NAKON PRVOG SVJETSKOG RATA
Abstrakt: Kraj Prvog svjetskog rata obiljeila su previranja i nemiri na
prostoru Bosne i Hercegovine, uzrokovani nasilnim provoenjem agrarne reforme.
Ne ekajui zakonska rjeenja ovog pitanja, seljaci su krajem 1918. i poetkom
1919. godine nasilnim putem prili njegovom rjeavanju. Zbog toga je gotovo
cijela teritorija Bosne i Hercegovine bila zahvaena nemirima, u kojima su vrene
uzurpacije zemljita od muslimanskih zemljoposjednika. U ovim nemirima su vrene
pljake i nasilja, ne samo nad zemljoposjednicima, nego i muslimanskim slobodnim
seljacima, ime je ovo pitanje poprimilo i nacionalni i vjerski karakter. Ovakav nain
provoenja agrarne reforme naroito se reflektirao na prilike u kotaru Bijeljina.
Kljune rijei: agrarna reforma, seljaci, nemiri, nasilje, uzurpacija, kotar
Bijeljina, Bosna i Hercegovina, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Uvodne napomene
Nakon osmanskog osvajanja, srednjovjekovna Bosanska kraljevina je ula u
sastav Osmanskog carstva, a srednjovjekovno bosansko plemstvo zamijenilo je novo
- askeri koji su kao platu obino dobivali zemljini posjed, ija veliina je zavisila
od poloaja njegova korisnika. Obraiva tog zemljinog posjeda bila je raja (seljaci)
uglavnom hrianska. Vremenom su odnosi izmeu zemljoposjednika i seljaka
kmetova postajali sve tei, usljed krize u Osmanskom carstvu i raznih zloupotreba
koje su za posljedicu imale to da su uivaoci rente procesom ifluenja, tj. kupovinom
tapije od ifije, postajali faktiki vlasnici zemlje, ime su dobijali vee mogunosti
za zloupotrebe.
Kako bi zaustavila dalje zloupotrebe i nezadovoljstvo teaka, Uzviena Porta
je pristupila pravnom uobliavanju agrarnih odnosa donoenjem Ramazanskog zakona
iz 1858. godine i Saferske naredbe, 12. 9. 1859. godine (12. safera 1276. po Hidri).322
322
Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo politiki razvitak Bosne i
Hercegovine od 1878. do 1914., Sarajevo, 1997., 50; Milivoje Eri, Agrarna reforma u
Jugoslaviji 1918.-1941., Sarajevo, 1958., (dalje: M. Eri, Agrarna reforma), 69; Hamdija
Kapidi, Agrarni odnosi u BiH (1878-1918), Graa za prouavanje politikih, kulturnih i
socijalno-ekonomskih pitanja iz prolosti Bosne i Hercegovine (1878-1918. godine), Tom
V, Knj. I, Sarajevo, 1969., 915. Saferska naredba ozakonjuje dotadanje odnose izmeu
ifluk - sahibije (zemljovlasnika) i ifije obraivaa zemlje, na nain da obraiva
daje zemljoposjedniku treinu, etvrtinu, petinu ili polovinu, kako je bilo uglavljeno od
davnina, ali sa zabranom besplatnog koritenja ifije u poslovima gospodara zemlje;

178

Meutim, stanje uspostavljeno Saferskom naredbom nije zadovoljavalo sve

strane, zbog ega su 1876. godine nastali veliki neredi koji su prerasli u ustanak. Ustanak
je zavrio Berlinskim kongresom 1878. godine, kada su velike sile povjerile mandat
Austro-Ugarskoj da okupira Bosnu i Hercegovinu, s ciljem (izmeu ostalog) da se
rijei agrarno pitanje. Meutim, mandatarica je krajnje oprezno pristupala rjeavanju
agrarnog pitanja, koristei ga esto kao instrument u politikom manevrisanju tokom
svoje uprave u Bosni i Hercegovini.
Nacionalno i konfesionalno pitanje bilo je neodvojivi pratilac agrarnog
problema u Bosni i Hercegovini.323 Nacionalne razlike, proizale na konfesionalnoj
osnovi, dodatno su bile uslonjene i vlasnikim odnosom nad zemljom, jer su veinu
zemljoposjednika inili muslimani, a kmetove hriani (uglavnom Srbi).324 Zbog
toga se agrarno pitanje identificiralo sa nacionalnim i dovodilo do jo veih vjerskonacionalnih suprotnosti, koje su naroito dole do izraaja nakon zavretka Prvog
svjetskog rata.
Provoenje agrarne reforme i njen utjecaj na prilike u kotaru Bijeljina
Kraj Prvog svjetskog rata pravoslavno stanovnitvo Bosne i Hercegovine
doekalo je sa velikim nadama i eljama, smatrajui da e agrarno pitanje konano
biti rijeeno u njihovu korist. Zbog toga je, ne ekajui da novoformirani organi
vlasti zakonskim putem reguliraju rjeavanje ovog pitanja, uzimalo stvar u svoje
ruke. Nasilnim putem je u mnogim mjestima irom Bosne i Hercegovine, a naroito
da zemljoposjednici ne smiju vie dizati ifije sa zemlje i iz njihovih kua, te da vlasnici
zemlje borave u njihovim kuama, traei od ifija hranu i pie za sebe i svoju stoku.
323
Milan Gakovi, Agrarni nemiri u Bosni i Hercegovini poslije Prvog svjetskog rata,
Glasnik arhiv i Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, knj. VI, Sarajevo, 1966.,
(dalje: M. Gakovi, Agrarni nemiri), 173.
324
Prema statistikim podacima iz 1910. od 1,898.044 stanovnika u Bosni i Hercegovini
poljoprivredom se bavilo 1,668.587 ili 88%. Struktura poljoprivrednog stanovnitva imala
je utjecala i na nacionalne odnose. Od okupno 10.463 zemljoposjednika sa kmetovima,
muslimana je bilo 9.537 (91,15%), pravoslavnih 633 (6,05%), katolika 267 (2,55%) i
ostalih 26 (0,25%). Meu zemljoposjednicima bez kmetova, muslimani su takoer bili
najbrojniji, 3.023 (70,62%), zatim pravoslavni 760 (17,75%), katolici 458 (10,70%)
i ostali 40 (0,93%). Meu slobodnim seljacima bilo je muslimana 77.518 (56,65%),
pravoslavnih 35.414 (25,87%), katolika 22.916 (16,74%) i ostalih 1.006 (0,74%). U Bosni
i Hercegovini je bilo ukupno 79.677 isto kmetskih porodica, od ega je muslimana bilo
svega 3.653 (4,58%), dok je pravoslavnih bilo 58.895 (73,92%), katolika 17.116 (21,49%)
i ostalih 13 (0,01%). Pored kmetskih porodica postojali su i kmetovi koji su ujedno bili
slobodni seljaci. Meu preteno slobodnim seljacima bilo je muslimana 1.445 (10,09%),
pravoslavnih 7.462 (51,63) i katolika 5.533 (38,28). Preteno kmetova muslimana bilo je
1.223 (7,21%), pravoslavnih 9.322 (54,96%) i katolika 6.418 (37,83%). (Rezultati popisa
iteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910. godine, Statistiki odsjek Zemaljske
vlade, Sarajevo, 1912., str. LXXXVIVIII; Atif Purivatra, Politike partije prema agrarnoj
reformi u Bosni i Hercegovini neposredno poslije 1918. godine, Prilozi, Institut za istoriju
radnikog pokreta Sarajevo, God. III, br. 3, Sarajevo, 1967., 89).

179

po selima na podruju kotara Bijeljina325, provodilo pljake, paljevine i teror nad

vlasnicima zemlje, ali i nad ostalim muslimanskim stanovnitvom.
Strah od irenja nemira po selima i nemogunost da se organizira vlast, bili su
razlozi zbog ega je Narodno vijee za Bosnu i Hercegovinu u pojedinim krajevima
zadravalo stari naslijeeni austrougarski aparat vlasti. Takoer je, uporedo sa
zadravanjem starih organa vlasti, Narodno vijee formiralo i svoje organe: kotarske
i seoske odbore. Nova vlast je organizirala i svoje oruane formacije tzv. Narodne
garde, koje su bile sastavljene od patriotski raspoloenih narodnih masa uglavnom
pravoslavnih. Meu pojedincima koji su uli u novu vlast i Narodnu gardu nalazili su
se i oni koji su nastojali da iskoristite svoj poloaj i nelegalnim putem (pljakom i
bespravnim prisvajanjem tue imovine) ostvare imovinsku korist.326
U takvoj situaciji,. poetkom novembra 1918. godine, u kotaru Bijeljina
zabiljeeno je vie sluajeva nasilja i pljake. U periodu od 3. 11. 1918. do 23. 12. 1918.
godine Jusufu Smailagiu iz Bijeljine opljakana je imovina u ukupnoj vrijednosti
od 260.000 kruna.327 Ferhadbegu Fazlipaiu opljakano je imanje u Pipercima 6.
11. 1918. godine i tom prilikom, prema aproksimativnoj procjeni komisije, nanijeta
teta u iznosu od 25.000 kruna.328 Omeragi Imamoviu iz Bijeljine demolirane su i
325
Kotar Bijeljina obuhvatao je povrinu od 848 kilometara kvadratnih ili 84.800
hektara. inili su ga grad Bijeljina i naselja Brodac, Dragaljevac, Zabre, Janja, Koraj
i Petrovo Polje. Prema popisu stanovnitva iz 1921. godine na ovom podruju ivjelo je
58.152 stanovnika. Konfesionalna struktura stanovnitva kotara Bijeljina bila je sljedea:
13.068 muslimana (22,47%), 40.925 pravoslavnih (70,37%), 1.805 katolika (3,10%) i 2.354
ostalih (4,05%). Ovo podruje je obuhvatalo znaajan dio plodnog zemljita i zajedno sa
Posavinom inilo itnicu Bosne i Hercegovine. (Definitivni rezultati popisa stanovnitva
od 31. januara 1921. god., Sarajevo, 1932., 220-246).
326
Arhiv Bosne i Hercegovine Sarajevo (dalje: ABHS), fond Zemaljska vlada za
Bosnu i Hercegovinu (dalje: FZVBiH), prez. br. 1289/1919., Politika Muslimana u Bosni i
Hercegovini, br. 28. prez., Sarajevo, 14. 2. 1919.
327
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. Slavnom Kotarskom uredu u Bijeljini,
Bijeljina, 12. 2. 1919. U albi koju je Jusuf Smailbegovi uputio kotarskom naelniku za
nadoknadu priinjene tete, naveo je kao kolovoe pljake sljedea lica: Milo Jovanovi,
Simo Krsti, Joco Gromuljivac, Rado i Juko Sofreni, Vaso i Savo ori i Vilotije Lazi
svi iz Velina sela, te da su u pljaki uestvovali svi odrasli stanovnici navedenog mjesta.
Opljakani Smailbegovi se alio i Narodnom vijeu i srpskoj vojnoj komandi, ali njegove
albe nisu uvaene. Naime, prema njegovim navodima, pasivnost organa vlasti na njegove
albe jo vie je ohrabrila seljake da nastave sa pljakom. Na kraju albe Smailbegovi
iznosi: Na temelju svega smatram narodno vijee suodgovornim za moju tetu. Prilikom
pljake imovine J. Smailbegovia ranjen je Ahmedbeg Imamovi.
328
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. andarmerijski korpus, Kotarskom uredu u
Bjelini, Vidovi Cvijan iz Piperaca i Drugovi radi pljakanja, Brezovopolje, 14. 1. 1919.
Pljaku imanja F. Fazlipaia izvrila su sljedea lica: Risti Jeremija, ori Mitra,
Vukovi Stevo, Jovii Stanko, Risti Panto, Risti Spasoje. Tadi Jovan, Stojanovi Jovan,
Raki Nikola, Raki Mihailo, Vukovi Danilo, Mii Luka, Vidovi Stanko, Vukovi
Pero, Raki Pajo, Risti Bosioka, Gavri Janja, Vasi Diko, Maksimovi Jovo, Vidovi
Cvijan, Gavri Milan, Bokovi Pero, Maksimovi Pantelija, Gavri Mika, ori Aleksa,

180

opljakane zgrade u sele Dazdarevu, pri emu je priinjena teta od 151.250 kruna.329
Da bi otklonilo ovakve opasnosti u dravi, Narodno vijee u Zagrebu donijelo
je 26. 11. 1918. Odluku, da se ukidaju feudalni odnosi, tj. kolonat u Dalmaciji i kmetstvo
u Bosni i Hercegovini, s obeanjem da e se provesti izvlaenje (eksproprijacija) i
parcelacija velikih posjeda, radi naseljavanja agrarnih interesanata i zemljoradnika
koji nemaju dovoljno zemlje za pristojno ivljenje.330
Ulazak Bosne i Hercegovine u sastav zajednike drave junih Slavena,
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (Kraljevina SHS) 1. 12. 1918. godine, nije
utjecao na smirivanje stanja.331 Pravoslavni seljaci su, koristei se maksimom da
Srbi sainjavaju veinu u troimenoj kraljevini za koju su se najvie rtvovali i koju su
stvorili, i da imaju pravo da u njoj budu gospodari,332 nastavili sa nasilnim rjeavanjem
agrarnog pitanja. U izvjetaju Zemaljske vlade u Sarajevu, upuenom Ministarstvu
za unutarnje poslove u Beogradu, iznijeto je da Pravoslavni dio naroda, nakon
ostvarenja svojih stogodinjih elja i idejala, prema raznim izvjetajima, u svojim
manifestacijama radosti i zadovoljstva esto puta prekorauje granice oportuniteta,
te se katolici i muslimani ee nau uvrijeeni u svojim oseajima.333 Zbog toga je
u prvim mjesecima 1919. godine po selima u Bosni i Hercegovini vrilo kao u grotlu.
Kako bi prekinuo uzavrelo stanje na selu, regent Aleksandar I Karaorevi
je 6. 1. 1919. uputio Manifest, kao prvi odluan potez u pravcu izvoenja agrarne
reforme.334 Obeanja kralja data u Manifestu, te akcije vlade Kraljevine SHS za
rjeavanje agrarnog pitanja, meutim, nisu smanjila ruilako rasploenje seljaka.
To se pokazalo jo u prvim danima novoformirane drave, kada su seljaci proglasili
vlastitom svojinom i ifluke i begluke, a uz to su odbijali davati materijalne obaveze
zemljovlasnicima. Pored toga, nastavili su sa ubistvima, paljevinama, pljakama, te
Maksimovi Kosta, Raki Spasenija, Raki Stana, Iliji Teja i Raki Ika. Kolovoe pljake
bili su Cvijan i Stanko Vidovi.
329
Ogledalo, Pravda, Sarajevo, 24. 8. 1920., 23.
330
Provaenje agrarne reforme u Drinskoj banovini i na podruju biv. Bosne i
Hercegovine, Narodno jedinstvo, Ilustrovani zvanini almanah kalendar Drinske
banovine za prostu 1931. godinu, (dalje: Narodno jedinstvo), God. II, Sarajevo, 1930., 179.
331
Branko Petranovi, Momilo Zeevi, Jugoslavija 1918.1984., Zbirka dokumenata,
Beograd, 1985., (dalje: B. Petranovi, M. Zeevi, Jugoslavija 1918.1984.), 121124;
Ferdo ii, Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914.1919.
Krfska deklaracija, Zagreb, 1929., (dalje: F. ii, Dokumenti o postanku), 282283;
332
Branislav Gligorijevi, Srpska nacionalna omladina, Istorijski glasnik, br. 3-4,
Beograd, 1964., 14.
333
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3647/1919. Opta situacija u zemlji, Sarajevo, 28. 4. 1919.
334
F. ii, Dokumenti o postanku, 299. Kralj je u Manifestu izmeu ostalog izjavio: Ja
elim, da se odmah pristupi pravednom reenju agrarnog pitanja i da se ukinu kmetstva i
veliki zemljini posedi. U oba sluaja zemlja e se podeliti meu siromane zemljoradnike,
s pravinom naknadom dosadanjim njenim vlasnicima. (...) Zato sam pozvao moju
vladu, da odmah obrazuje komisiju koja e spremiti reenje agrarnog pitanja, a seljake
kmetove, pozivam da s poverenjem u moju kraljevsku re mirno saekaju, da im naa
drava zakonskim putem preda zemlju, koja e unapred biti samo boija i njihova, kao to
je to ve odavno u Srbiji.

181

razgraivanjem zemljoposjednikih imanja. O tekoj situaciju u tuzlanskom okrugu

u prvim mjesecima novoformirane drave svjedoi telegram Ministra unutarnjih
djela Kraljevine SHS od 9. 1. 1919. godine, u kojem je navedeno sljedee: Poto
ubistva, napadaji, paljevine, razbojnitva i javno nasilje na nas Muslimane u okrugu
tuzlanskom ne prestaju, pa ih ak i sigurnosni organi izvaaju, a molbe i pritube
Muslimana kod nadlenih vlasti ne nailaze na uspjean odziv, molim Vas g. ministre
da izdate shodna nareenja, da se jednom uini kraj ovim nedjelima i nama prui
nuna zatita to prije. Predsjednik Muslimanske organizacije tuzlanske, Maglajli.
Zbog toga je ministar Svetozar Pribievi traio od Zemaljske vlade da preduzme
mjere i sprijei ova nedjela.335
Stradanjima u ovom periodu nisu bili izloeni samo muslimani
zemljoposjednici, nego i obini seljaci, tako da su agrarni nemiri sve vie poprimali
i nacionalni i vjerski karakter. O tim stradanjima svjedoanstvo pruaju brojna
slubena dokumenta. Tako je u depei od 9. 1. 1919. predsjednik Ministarskog savjeta
Stojan Proti konstatirao da se u kotaru bijeljinskom vre pljake i domova Srbamuhamedanaca iz tog kraja.336 Da je situacija bila krajnje ozbiljna svjedoi takoer
i telegram Narodne vlade za Bosnu i Hercegovinu upuen 16. 1. 1919. godine,
predsjedniku Ministarskog savjeta Stojanu Protiu.337 U dopisu je konstatirano da
je stanje zabrinjavajue i da prijeti da pree u anarhiju. Zbog toga je traeno da se
uspostave prijeki sudovi u Bosni i Hercegovini, te da se omogui Narodnoj vladi za
Bosnu i Hercegovinu da po svom nahoenju moe proglasiti vanredno stanje (...).
Takoer je od Ministarskog savjeta zahtijevano, s obzirom da je bio slab autoritet
starih organa vlasti, te da nije bilo dovoljno vojske, da joj odobri pozivanje vojske i
rezervista.338 Pored nasilnikog i ruilakog ponaanja seljaka, situaciju su dodatno
uslonjavale i pljakake akcije koje su preduzimali dobrovoljci i gardisti, uz podrku
pojedinih organa vlasti.339
Kotar Bijeljina, u kojem su egzistirali veliki zemljini posjedi, bio je naroito
pogoen agrarnim nemirima. O tome svjedoi vie telegrama koje su lokalne vlasti
upuivale Narodnoj vladi u Sarajevo. U telegramu od 22. 1. 1919. godine naelnik
Tuzlanskog okruga izvjestio je Narodnu vladu u Sarajevu da su nemiri najintenzivniji
335
ABHS, FZVBiH, prez. br. 440/1919.
336
Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, 1977., (dalje: A. Purivatra, Jugoslavenska
muslimanska organizacija), 38.
337
Milan Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja u Bosni i Hercegovini (1918.1921.),
Prilozi, Institut za istoriju Sarajevo, god. VI, br. 6, Sarajevo, 1970., (dalje: M. Gakovi,
Rjeavanje agrarnog pitanja), 35. U telegramu je izmeu ostalog navedeno i sljedee:
Nesreene unutranje prilike u Bosni i Hercegovini naroito nerijeeno agrarno pitanje,
kao dolazak zarobljenika iz Rusije i Italije, interniranih iz Maarske i drugih mjesta ine
da su uestale: pljake, razbojnitva, ubistva i u pojedinim kotarevima prijeti da pree u
anarhiju.
338
M. Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja, 35.
339
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. Telegram muftije Maglajlia Narodnoj vladi
Sarajevo.

182

u bijeljinskom kotaru, u kojem su Srbi inili veinu stanovnitva.340

Bijeljinski muslimani su zbog ovih nereda uputili Memorandum Narodnoj
vladi u Sarajevo i ministru unutarnjih poslova u Beograd. U njemu su iznijeli albe
na novoformirane organe vlasti, te seljake Srbe. Posebno su izrazili nezadovoljstvo
da su u novoformiranim organima vlasti muslimani bili slabo zastupljeni. albe
bijeljinskih muslimana odnosile su se naroito na Narodnu gardu, uz tvrdnje da su
neki njeni pripadnici bili povezani sa pljakaima.341
U okolnim selima grada Bijeljine, u kojima su bogatiji muslimani imali
posjede, Srbi seljaci su izvrili uzurpaciju njihova zemljita. Takoer su napadali na
kue i okunice muslimana otimajui, palei i unitavajui njihovu imovinu.342 Iako su
Muslimani u vie navrata molili vojnog komandanta mjesta i kotarskog predstojnika
da im prue zatitu, ona im je bila uskraena uz izgovor kako oni nisu kompetentni,
upuujui ih na Narodno vijee. Ni Narodno vijee ili nije htjelo pomoi, ili nije
moglo. Visina teta koje su priinjene na muslimanskim imanjima u bijeljinskom
kotaru, prema navodima u Memorandumu, iznosila je 3,035.000 kruna.343 Zbog
340
ABHS, FZVBiH, prez. br. 520/1919. Okruna oblast Tuzla Narodnoj vladi u Sarajevo,
Situacija u Tuzlanskom okruju, prez. br. 3669, Tuzla, 22. 1. 1919.
341
ABH, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. Memorandum Muslimana kotara Bijeljina bez
razlike stalea, kojim mole zatitu i otetu radi raznih nedjela, Narodnoj vladi u Sarajevu,
Bijeljina, 18. 1. 1919. Prema navodima u Memorandumu, od 20 lanova Narodnog vijea
u Bijeljini samo dvojica su bili Muslimani, iako su inili polovinu stanovnitva u gradu.
U redovima Narodne garde u Bijeljini nije bilo nijednog Muslimana, iako su se mnogi
prijavljivali, ali su bili odbijeni uz izgovor da nisu pouzdani. U Memorandumu je
takoer navedeno da su pripadnici Narodne garde i komiti bez ikakvog povoda istukli
uglednog trgovca Eminagu olia i njegova dva sina. Garda je takoer premlatila Jusu
Jugovia , Mustafu Kamadaria i Omera Trbia. Pod izgovorom da trai oruje, garda je
izvrila pretres kue imama Mustafe ef. Delia. Istim povodom nou je upala u kuu Huse
h. Salihovia i tom prilikom maltretirala njegovu porodicu.
342
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. andarmerijski zbor za Bosnu i Hercegovinu
5 krilo 3 vod, Kotarskom uredu Bijeljina, Bosanska Raa, 15. 2. 1919. Arifbegu Ljuboviu
iz Bijeljine Srbi seljaci su opljakali imanje i raznijeli imovinu. Svjedoci ove pljake
bili su Dimitrije Cvjetinovi, ura Cvijetinovi te Stevo Rikanovi iz Brodca Donjeg,
a u izjavi andarmeriji naveli su kao izvrioce sljedea lica: Cvjetko Nestorovi, Mio
ubari, Todor Krsti, Jovan Rebri, Tomo Krsti. Stevo Rikanovi, Vojin Cvijetinovi,
Andrija Boi, iko Rikanovi, Gavro Panti, Milka Panti, Anka Jelisi, Ljubo Jelisi,
Mio Jelisi, Mio Panti, Jeremija ivi, ika Ili, Kruna ubari, Jovo Spasojevi, svi
iz Brodca Donjeg, te Mio Simi i Vaso Markovi iz Brodca Gornjeg.
343
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. Memorandum Muslimana kotara Bijeljina bez
razlike stalea, kojim mole zatitu i otetu radi raznih nedjela, Narodnoj vladi u Sarajevu,
Bijeljina, 18. 1. 1919. U Memorandumu su navedena imena 27 oteenih Muslimana, uz
taan popis otete ili unitene imovine i proraun tete u novcu. Mi emo ovdje navesti
samo imena oteenih i iznose tete u krunama. Radi se o sljedeim licima: Osmanbeg
Pai iz Bijeljine, 277.000; Sulejman H. Mehmedbegovi iz Bijeljine, 30.000; Arifbeg
Ljubovi iz Bijeljine, 100.000; nasljednici Smajlbega Salihbegovia iz Bijeljine, 320.000;
Muhamedbeg Pai iz Bijeljine, 20.000; Mehmedalibeg Pai iz Bijeljine, 130.000; Rizabeg
Kapetanovi iz Bijeljine, 60.000; Hakibeg Pai iz Bijeljine, 700.000; Hasanbeg Pai iz

183

svih ovih deavanja bijeljinski muslimani su traili zatitu svojih graanskih prava
iznosei sljedee: Mi smo pripadnici ovih osloboenih zemalja, hoemo da ivimo u
slobodnoj zemlji kao potpuno slobodni graani vrei zakon. Doprinaamo rado sve
terete, hoemo da uivamo sva prava i zatitu.344
Zbog Memoranduma bijeljinskih muslimana, te velikog broja albi
muslimana iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a koje su stizale na adresu ministra
unutarnjih djela Svetozara Pribievia, uslijedio je njegov telegram predsjedniku
Narodne vlade u Sarajevu, u kojem je, izmeu ostalog, naveo sljedee: Saznao sam
iz vie izvetaja za razna nasilja koja su poinjena muslimanskom stanovnitvu, za
vreme od kako su iz Bosne izale austrougarske vlasti i da su izvrioci ovih nasilja
pravoslavni.345 U nastavku telegrama naveo je podui spisak zapaljenih i opljakanih
imanja muslimana, kao i nekoliko sluajeva ubistava. Zbog toga je od vlade traio
da preduzme energine mjere za spreavanje nemira navodei da, ukoliko bi se
produio ovakav razvoj dogaaja i ako bi se produilo gonjenje muslimana od strane
pravoslavnih, to moe vrlo ravo i kobno dejstvovati na unutarnje odnose u zemlji i
poloaj u inostranstvu. Stoga vam preporuujem da odmah preduzmete najstroije
mere da se ovakvi sluajevi vie ne ponove i da se muslimansko stanovnitvo to vie
zatiti od nasilja i pljake (...).346 Nakon ovog dopisa, Zemaljska vlada u Sarajevu je
traila od okrunih naelnika da se provjere navodi o zloupotrebama organa vlasti i o
zlostavljanju muslimanskog stanovnitva. Kotarski ured u Bijeljini je o tome izvjestio
sljedee: to se tie djelovanja kotarskog odbora narodnog vijea i zlostavljanja
nekojih muslimana od strane gardista i drugih privatnika odgovara gornja prituba
skoro u cjelosti istini. (...) Glede kupljenja oruja od muslimana odgovara prituba u
cjelosti istini. (...) Da su prituitelji vie puta molili komandu mjesta za zatitu to je
takoer istina, jer je tadanji komandant mjesta major Pleevi jednom zgodom osobno
savjetovao seoske povjerenike da se okane pljakanja i napadaja, jer da e poduzeti
najstroije mjere, ali je i taj njegov savjet uglavnom ostao bez uspjeha, jer su orunici
u nekoliko navrata kanje vodili grupama tetoince komandi mjesta, gdje su bili
ukoreni i kada su obeali da nee vie initi tete kao i to, da e poinjenu tetu platiti,
bili su puteni. Te okolnosti, da je tadanji komandant mjesta, major Pleevi vrlo
Bijeljine, 130.000; Osmanbeg M. Salihbegovi iz Bijeljine, 70.000; Omeraga Imamovi
iz Bijeljine, 120.000; Eminbeg Salihbegovi i Halil Ademovi, 80.000; Hasanbeg
Salihbegovi iz Bijeljina, 50.000; Ibrahim Edhemovi iz Bijeljine, 8.000; Mehmed Resi
iz Bijeljine, 40.000; nasljednici Mustajbega Salihbegovia, 250.000; H. Muharembeg
Pai iz Bijeljine, 20.000; Alibeg Salihbegovi iz Bijeljine (Janja), 120.000; Muhamedbeg
Preljubovi, 20.000; Derviahnuma Preljubovi, 20.000; Avdibeg Salihbegovi, 50.000;
Zijahbeg Pai, 12.000; Alibeg Dini, 200.000; Rifatbeg Rifatbegovi, 142.000; Avdo
Gruhonji sin H. Huseinbega iz Janje, 10.000; Mustajbeg emerli sin Huseinbega iz
Janje, 36.000; Esma udova Huseinbega emerlia iz Janje, 20.000.
344
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. Memorandum Muslimana kotara Bijeljina bez
razlike stalea, kojim mole zatitu i otetu radi raznih nedjela, Narodnoj vladi u Sarajevu,
Bijeljina, 18. 1. 1919.
345
M. Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja, 40.
346
M. Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja, 40.

184

blago postupao prema tetoincima kao i to, da je i mjesni sud s vrlo malo energije
poduzimao mjere proti pljakaima, nego ih je po prvom presluanju ve isti dan
puao na slobodu, davali su ohrabrenje seljacima da nastave sa nasiljem. Tek nakon
intervencije Zemaljske vlade u Sarajevu, kotarski sud u Bijeljini je poeo stroije da
kanjava pljakae, to je dovelo do smanjenja nasilja i pljake.347
Suoena sa tekim nemirima irom Bosne i Hercegovine, vlada Kraljevine
SHS donijela je nekoliko zakonskih akata i uredbi kojima je nastojala rijeiti agrarno
pitanje. Donoenjem Prethodnih odredbi, 25. 2. 1919. godine, zapoela je agrarna
reforma u Kraljevini SHS.348 Ovaj pravni akt naiao je na dobar prijem meu seljatvom
i doprinio je djeliminom smirivanju prilika na selu. Prethodnim odredbama bilo je
predvieno raskidanje svih postojeih i zabrana stvaranja novih kmetskih odnosa
u Bosni i Hercegovini. Meutim, ovim aktom nije bilo rijeeno pitanje beglukih
posjeda,349 to je za posljedicu imalo sukobe izmeu vlasnika begluka i begluara.350
Agrarni nemiri Prethodnim odredbama nisu bili rijeeni, iako su kmetovi
Uredbom o upisu vlasnosti bivih kmetova na kmetskim selitima u zemljinim
knjigama u Bosni i Hercegovini, postali legalni vlasnici kmetskih selita.351
Nezadovoljni kmetskim selitima, ponukani slabim ili nikakvim sankcijama za
ispoljene nezakonitosti, seljaci su sve vie uz teror zaposjedali begluke posjede, te
pljakali i palili begovska imanja. Zbog toga je Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine
zahtijevala od svih instanci vlasti da preduzmu sve zakonske mjere u cilju sprjeavanja
i sankcioniranja ovih i slinih djela.352
347
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. Kotarski ured u Bijeljini, Okrunoj oblasti u
Tuzli, Muslimani bijeljinskog kotara trae zatitu. Na naredbu broj 78/prez. od 5. februara
1919, Bijeljina, 19. 3. 1919.
348
M. Eri, Agrarna reforma, 157. Ovim odredbama bila je predviena dioba svih velikih
posjeda, odteta dotadanjim vlasnicima, prelazak u vlasnitvo drave svih veih umskih
kompleksa i osnivanje dravnog ureda za agrarnu reformu. Dakle, ovim odredbama su
definitivno ukinuti kmetski odnosi u Bosni i Hercegovini.
349
Begluko zemljite je bilo privatno vlasnitvo, koje su obraivali zemljoradnici zbog
toga nazvani begluari uz dunost da zemlju obrauju i godinje daju zemljovlasnicima
ugovoreni dio prihoda na slian nain kao i kmetovi, s tom razlikom da begluari nisu
imali nasljedno pravo obraivanja tog zemljita, pa tako ono nije moglo nasljednim putem
prelaziti na lanove njihove porodice.
350
M. Eri, Agrarna reforma, 372.
351
Uredba o upisu vlasnosti bivih kmetova na kmetskim selitima u zemljinim knjigama
u Bosni i Hercegovini, Zabornik Zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu, Godina 1919.,
Sarajevo, 1920., 131-133.
352
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3066/1919. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, Svim
okrunim naelnicima i pol. direkciji u Sarajevu, Muslimani, vrijeanje njihovih prava,
Sarajevo, 19. 4. 1919. U ovom obavjetenju Naelnik odjeljenja za unutarnje poslove
u Zemaljskoj vladi Bosne i Hercegovine, izmeu ostalog, iznio je sljedee: Gospodin
ministar unutranjih dela saopio je zemaljskoj vladi: Dobio sam izvetaj od pojedinih
graana iz Bosne, koji nisu provereni a ne moraju biti tani, ali iz kojih se razabire, da
hrianski elemenat nekanjeno vrijea prava naih graana muslimana.

185

U akcijama uzurpacije zemljita koje je oznaavano kao begluko, najvie

inicijative i agresivnosti ispoljavali su dobrovoljci. U bijeljinskom srezu je tokom
uzurpacije begluke zemlje zabiljeeno nekoliko sluajeva paljevine i pljake. Seljaci
su krajem septembra 1919. zapalili sijeno, slamu i upu Muharembega Paia u selu
aavici. Dani hanumi Preljuboviki u Dragaljevcu su krajem istog mjeseca poharali
i raznijeli ardak. Nasilja su nastavljena i u oktobru 1919. kada su seljaci zapalili dva
vagona slame Arfibega Ljubovia iz Brodca.353
Nezadovoljni procesom privatizacije obradivog zemljita na podruju kotara
Bijeljina, Srbi seljaci su preduzimali akcije i pustoili umska muslimanska dobra.
U dopisu Udruenja posjednika iz Bijeljine od 20. 1. 1920. godine, izmeu ostalog
navedeno je sljedee: Nahukani pravoslavni seljaci u selu Suhopolju napadoe
danas na neprijepornu umu brae Muratbegovia; zametnue formalnu bitku i teko
ranie dvojicu brae i njihova momka. Od napadaa ostae trojica ranjena. Silno smo
ogoreni i u tekoj zabrinutosti i strahu da je ovo samo poetak, jer izvjesni elementi
otvoreno propovijedaju pobune i silovite napadaje. Upozorujemo pozvane faktore i
traimo zatitu.354 Seljaci su takoer Seniji Salihbegovi iz Obarske isjekli umu.
Zbog toga su se oteeni Muslimani alili lokalnim organima vlasti. Meutim, kako
oni nisu preduzimali odgovarajue sankcije prema poiniteljima ovih djela, bijeljinski
Muslimani su se alili najviim instancama vlasti.355
S obzirom na to da je vei dio begluke zemlje tokom 1919. godine bio
uzurpiran, te da su u bosanskohercegovakim selima i dalje bili esti agrarni nemiri,
vlada Kraljevine SHS je 14. 2. 1920. godine donijela Uredbu o beglukim zemljitima.
Ovom uredbom begluko zemljite je podvrgnuto agrarnoj reformi.356 Meutim,
353
M. Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja, 78.
354
Skandali u Bijelini, Pravda, br. 125, Sarajevo, 24. 1. 1920., 2.
355
Nai dopisi, Pravda, br. 131, Sarajevo, 9. 3. 1920., 3. U albi je izmeu ostalog
navedeno sljedee: Mi za ovaj dogaaj (misli se na napad na brau Muratbegovie, op.
a.), kao ni za mnoge druge nepravde i nasilja, to ih trpimo i snosimo, ne krivimo i ne
moemo krivit besvjesnu masu, koju pojedini bezdunici navode na svako zlo, siju razdor
i provociraju ovakve i sline dogaaje. Srazmjerno manje tete mi pretrpismo od naeg
mirnog i dobroudnog teaka za vrijeme dravnog prevrata, dakle u doba kad ne bijae
nikakve dravne vlasti ni dravnih sigurnosnih vlasti. Ali otkako zavlada demokratska
oligarhija, od onda poee svaka zla i nasilja. Ne osta nita netaknuto, to je samo
muslimansko bez obzira, je li to muslimana posjednika, trgovca ili teaka. (...) Muslimani
teaci takoer ostadoe bez zemlje i zarade, jer se i od njih malo po malo otima. (...) Prilike
se iz dana u dan pogoravaju, rada sve manje, pravde nigdje ni u jednoj grani uprave, nego
potpuna anarhija uperena samo na ovo malo muslimana. Vlast nije u rukama odgovornih
organa, nego u rukama narodnog predstavnika A. Bogdanovia i biveg potporunika
Lj. Miloevia. Prvi je u svim uredima svrha i razvrha (...), a drugi je, dok je jo bio
na solunskoj fronti, priao, kako e, kad doe u Bosnu, klati Turke, jer da u njih ima
zlata. (...) Ovog puta ne apelujemo na demokratsku vlast, da ona uini red i titi pravicu,
jer je ona bila zaista u rukama ili nesposobnih ili nevrijednih demokrata, nego taj apel
upravljamo na novu nau vladu i na sve potene rodoljube, da ivom protuakcijom sprijee
zlo, kojemu nas demokrati izvrgoe.
356
Pitanje begluka u B.-H., Pravda, br. 124, Sarajevo, 21. 2. 1920., 3.

186

seljaci su, ne ekajui da se izdaju posebna uputstva za njeno provoenje, sa jo

veom upornou zauzimali begluku zemlju. Tako su uz odobrenje i presudu sreskog
naelnika seljaci iz Suhog Polja izvrili uzurpaciju i ograivanje begluka Eminbega
Muratbegovia, koji je bio dat u zakup izvjesnom Johanu Balou.357 S obzirom na to
da je J. Balo ve bio obradio navedeno zemljite, on je zatraio pomo i zatitu svojih
prava od vlasnika begluka. Pri pokuaju E. Muratbegovia da sprijei uzurpaciju
zemljita, dolo je do sukoba sa seljacima. Prema navodima patrole andarmerije, tom
prilikom su teko povrijeeni Eminbeg i dva seljaka.358 Ovdje se radilo o nezakonitoj
presudi sreskog naelnika o dodjeli navedenog begluka pravoslavnim seljacima. O
tome svjedoi odluka Agrarne direkcije u Sarajevu da se presuda sreskog naelnika
Bijeljine ukine i zemlja vrati zakupcu.359
Bilo je sluajeva da su uzurpatori begluke zemlje, tj. njeni novi vlasnici,
raspolagali sa 1.000 dunuma zemlje.360 U selu Crnjelovu, srez Bijeljina, 13. maja
1920. godine. 24 seljaka, u sporazumu sa knezom i seoskim odbornicima, poobarali
su ograde oko beglukog zemljita koje je bilo proglaeno dravnim. Pod vostvom
kneza i odbornika 83 seljaka oborila su ograde, kolibe, torove i staje 20 muslimana,
njihovih susjeda. andarmerija je kolovoe ovih nemira pohapsila i predala sudu u
dalju nadlenost.361
O tekom stanju za muslimane kotara Bijeljina u ovom periodu, bez obzira
na socijalni status, svjedoi predstavka teaka muslimana kotara Bijeljina upuena
naelniku okruga Tuzla Dimitriju Grudiu u kojoj je, izmeu ostalog, iznijeto sljedee:
Dolazimo pred Vas u svoje ime i u ime svih ostalih teaka muslimana grada Bijeljine
i okolice u nadi da ete Vi ispraviti nepravde koje su nam do danas naneene. Hajka
koja je u svoje vrijeme sa izvjesne strane podignuta na posjednike muslimane pod
raznim izgovorima, a naroito pod onim, da zemlja treba da pripadne onima koji je
rade, izgledala je u prvi mah, kao da je hajka na jednu drutvenu klasu (...) nadali
smo se, da e se na drugoj strani vlasti zauzeti za interese teaka bez razlike i da
i mi muslimani teaci ne samo da neemo biti mimoieni, ve da e mo u svojim
357
ABHS, Fond Agrarna direkcija Sarajevo (dalje: FAGD), K-10, dok. 2171/20. Sresko
naelstvo u Bijeljini Zemaljskoj vladi u Sarajevu, br. 8942/20., Bijeljina, 1. 6. 1920.
Izvrioci uzrupacije bili su: Jovan Vianovi, Mihajlo Stojanovi, Pajo i uro Stojanovi,
Obren i Stanko Obrenovi (Antini), Cvijetin, Obren i Diko Obrenovi, Stajo, Vaso i Bogdan
Luki, te Nikola Novakovi svi iz Suhopolja.
358
ABHS, FADS, K-10, dok. 2171/20. and. stanica Janja, 3. voda, 3. ete, 3. bataljona,
III and. briga., broj. 147, 22. 2. 1920. u Janji.
359
ABHS, Fond Agrarna direkcija Sarajevo (dalje: FAGD), K-10, dok. 2171/20. Sresko
naelstvo u Bijeljini Zemaljskoj vladi u Sarajevu, br. 8942/20., Bijeljina, 1. 6. 1920.
360
ABHS, FZVBiH, prez. br. 6320/1920. Kraljevstvo Srba, Hravata i Slovenaca,
Odeljenje javne bezbednosti Zemaljskoj vladi Sarajevo, Beograd, 1920.
361
ABHS, FADS, K-12, dok. 5371/1920. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu,
Ministarstvu za agrarnu reformu u Beogradu, Izvjetaj o situaciji u okrugu Tuzlanskom
pogledom na agrarno pitanje, Sarajevo, 15. 7. 1920; ABHS, FZVBiH, prez. br. 6320/1920.
Kraljevstvo Srba, Hravata i Slovenaca, Odeljenje javne bezbednosti, Zemaljskoj vladi
Sarajevo, Beograd, 1920.

187

opravdanim zahtjevima u svakom sluaju biti potpomognuti. U tome smo se grdno

prevarili. Osvjedoismo se da je hajka bila uperena protiv svih muslimana bez razlike,
da ju je bar tako na upravni aparat provodio, samo su prvo doli na red vei, onda
manji zemoljoposjednici iskljuivo muslimani, a za ovim i svi ostali muslimani bez
razlike. (...) Iza rata zaposjedoe nai susjedi pravoslavni pod zatitom gardista mnogu
zemlju koju mi dotle obraivasmo. Iako oni svi bez razlike imaju ili jo od prije vlastite
zemlje ili zemlje od svog kmetovskog selita, to ih nije nita smetalo, a tako isto i
vlast da ih u tome podpomae, pa su tako mnogi ostavljali svoju zemlju ne obraenu
ili slabo obraenu (...). Nama je tako malo po malo oduzimana sve njiva po njiva u
mnogo sluajeva ve i zasijana, dok evo nismo stjerani u granice samoga grada. Ali ni
tu vie nismo mirni. Napada nam se u zadnje doba i na zadnju vlastitu njivicu, kao to
su sluajevi Alije Hamzia i Bee osia iz Bjeline. Sreska vlast ne samo da iz vlastite
inicijative nije nikada nita uinila da nam pomogne, nego nam nije nikada pruila ni
najmanje zatite.362 Da su konstatacije iz predstavke tane potvruje injenica da u
izvornoj grai nije zabiljeen niti jedan sluaj napada na imanje Srba u Bijeljini, iako
su neki imali ogromne zemljine posjede.363
Teror nad muslimanima u Bijeljini provodili su i pomagali pojedini pripadnici
policije. Naime, u noi 28. 7. 1920. godine Savo uri zvani iljak, podvornik
kotarskog ureda, pred policijskim narednikom Zeeviem, nanio je teke tjelesne
ozljede Abdulahu Salihoviu. Tom prilikom Salihoviu je oteto 1.000 dinara gotovog
novca. Dva dana kasnije, tj. 30. 7. 1920. godine patrola policije u sastavu : kapetan
upurdija, narednik Deli i policajac Stojan, u pripitom stanju, usmrtila je emsu
Selimovia. Oevici ovog dogaaja bili su: Salih Pandi, Idriz Omi, Sejfo Selimovi
i Mustafa. Isto vee policijska patrola u sastavu : policajac Menika i Mato Lincner,
predvoena narednikom Deliem, ranila je Avdu Bearevia, koji je 3. 8. 1920.
od zadobijenih rana podlegao. Svjedok ovog ranjavanja bio je M. Mehmedovi.364
Ova deavanja prouzroila su masovne proteste graana Bijeljine, koji su traili
provoenje postupka protiv kapetana upurdije, Save uria i drugih policajaca,
vinovnika ovih deavanja. Pri tome je zahtijevano da postupak bude objektivan, a
ne kao sa braom Muratbegoviima.365 Zbog toga je sreski naelnik Milan Blai
izvrioce navedenih zloina liio slobode. Deavanja u Bijeljini naila su na osudu
ire bosanskohercegovake javnosti.366
Sporadini agrarni sporovi i nasilja u bijeljinskom kotaru zabiljeeni su
i proljee 1921. godine. Nestrpljivi seljaci su nastavili sa uzurpacijom beglukih
362
Vapaj muslimana teaka, Pravda, br. 29, Sarajevo, 16. 3. 1920., 12.
363
ABHS, FADS, K-70, dok. 22725/1923. Poglavar sreza bijeljinskog Agrarnoj direkciji
u Sarajevu, br. 14780/23, Bijeljina, 15. 11. 1923. Iskaz o veleposjedima u srezu Bijeljina.
Prema ovom iskazu Petrovi (Vaso) Ilija i njegova porodica (sinovi Vaso, Milan, Luka
i kerke Draginja, Mila i Savka) imala je 2.018 dunuma i 956 m ziratne zemlje i 372
dunuma i 910 m uma i panjaka.
364
Grudievi kurbani, Pravda, br. 184, Sarajevo, 5. 8. 1920., 1; Kurbani okrunika
Grudia, Pravda, br. 186, Sarajevo, 10. 8. 1920., 1.
365
Kurbani okrunika Grudia, Pravda, br. 186, Sarajevo, 10. 8. 1920., 1.
366
Rezolucija nae skuptine u Graanici, Pravda, br. 191, Sarajevo, 21. 8. 1920., 1.

188

zemljita, uz izgovor da su na njima nekada imali kmetsko pravo. Zbog velikog

interesa za zemljom, prilikom njene podjele, meu samim seljacima je dolazilo do
otrih sukoba. Sporovi oko podjele beglukih zemalja bili su mnogobrojni, zbog
ega su sreski naelnici s tekom mukom uspijevali odravati javni red i mir.367 U
selu Brocu, srez Bijeljina, dolo je do sukoba meu seljacima oko podjele beglukog
zemljita. Ovaj sukob pretvorio se u oruanu borbu. Kako bi sprijeila krvoprolie,
u sukob se umijeala andarmerija. Meutim, seljaci su i na andarmeriju otvorili
paljbu iz vatrenog oruja, nakon ega su andarmi uzvratili paljbu. U ovom sukobu
bilo je nekoliko mrtvih i ranjenih na obje strane.368
Smirivanje agrarnih nemira u Bosni i Hercegovini uslijedilo je tek kada je 12.
maja 1921. godine vlada Kraljevine SHS objavila Uredbu o finansijskoj likvidaciji
agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Ovom Uredbom su i zemljovlasnici bili
djelimino obeteeni za oduzetu zemlju.369 Konana likvidacija odnosa na beglukim
posjedima bila je regulirana Uredbom o postupanju sa beglukim zemljama u Bosni i
Hercegovini.370 Pored ovih, kao i kasnijih zakonskih akata, rjeavanje agrarnog pitanja
na podruju Bosne i Hercegovine bilo je provedeno na tetu muslimana.371 Ilustracije
radi, vlasnikim promjenama podvrgnuto je 51,6% poljoprivrednih povrina u Bosni i
Hercegovini. Od toga su slobodni krupni posjedi uestvovali sa 8,5%, a kmetska selita
i begluke zemlje sa 91,5% zemljinog fonda stvorenog agrarnom reformom. Pri tome
je vano istai da su vlasnici kmetskih selita i begluka gotovo u cjelini bili muslimani,
367
ABHS, FZVBiH, prez. br. 8799/1920. Naelstvo okruga tuzlanskog u Tuzli,
Ministarstvu unutranjih dela Beograd, Izvjetaj o situaciji u okrugu, za mesec avgust
1920., Tuzla, 8. 9. 1920.
368
ABHS, FZVBiH, prez. br. 3387/1921. Naelstvo okruga tuzlanskog Ministarstvu
unutranjih dela Beograd, Tuzla, 9. 4. 1921.
369
Kemal Hrelja, Proizvodni odnosi u poljoprivredi Bosne i Hercegovine 1918.1941., godine, u: Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima, Sarajevo, 1993.,
(dalje: K. Hrelja, Proizvodni odnosi u poljoprivredi Bosne i Hercegovine), 60. Uredbom
je bilo predvieno da sve svi kmetski odnosi u Bosni i Hercegovini likvidiraju uz naknadu
od 255,000.000 dinara. Isplatu navedenog iznosa zemljovlasnicima trebala je osigurati
drava i to: polovinu u gotovom, a polovinu u dravnim obveznicama, koje su nosile naziv
Obveznice za finansijsku likvidaciju agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Otplata je
trebala biti izvrena u roku od 50 godina sa kamatom od 4%, uz isplata dva puta godinje
i to: 1. maja i 1. novembra sa poetkom od 2. 1. 1923. godine uz isplatu zaostalog kupona
za 1922. godinu. Prema toj dinamici posljednji kupon je trebalo da bude isplaen 1971.
godine. Ukupan iznos izdatih obveznica bio je 130,000.000 dinara.
370
M. Gakovi, Rjeavanje agrarnog pitanja, 104-105. Uredbom o beglukim zemljama
bila je odreena naknada zemljovlasnicima od 25 miliona dinara.
371
Predviena odteta za oduzetu zemlju u Bosni i Hercegovini bila je mizerna i
nepravina u odnosu na druge krajeve zemlje. U poreenju sa odtetom koja je plaana
za hektar oduzete zemlje u junoj Srbiji bila je manja za 4,5 puta, a 240 puta manja nego
u Dalmaciji. (Atif Purivatra, Ekonomski genocid nad Muslimanima pod vidom agrarne
reforme u Jugoslaviji (19181941), u: Ekonomski genocid nad bosanskim Muslimanima,
Sarajevo, 1993., 100).

189

a da su novi vlasnici, u preko 90% sluajeva postali Srbi.372 U kotaru Bijeljina je, prema
stanju iz 1910. godine, bilo 84.400 hektara zemljita, od ega je 33.588 hektara otpadalo
na kmetska selita ili 39,8% od ukupne povrine. Dakle, agrarna reforma je dovela do
radikalnih promjena u vlasnikim odnosima sa stanovita nacionalne pripadnosti vlasnika
zemlje.
Proces rjeavanja agrarnog pitanja bio je tjesno skopan sa unutarnjom
kolonizacijom u Kraljevini SHS. Povezanost kolonizacija i agrarne reforme ogledala
se u tome da su oduzeta zemljita bila pretvarana u dravna dobra, a kasnije
dijeljena dobrovoljcima, invalidima, bezemljaima i drugim socijalnim kategorijama
stanovnitva. Tako je Agrarna direkcija za Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1918. do
1928. na 13.227 kolonizatorskih porodica iz navedenih kategorija podijelila 334.192
dunuma i 605 m zemlje, odnosno 25 dunuma i 26 m po porodici. Teritorijalni
raspored dodijeljene zemlje kolonistima po okruzima u Bosni i Hercegovini bio je
sljedei:373

Banja Luka
830 115
Biha
292 12
Mostar
18 59
Sarajevo
1.256 141
Travnik
269 135
Tuzla
1.272 157
UKUPNO

AGRARNI INTERESANTI I POVRINA DODIJELJENE

ZEMLJE
Dobrovoljci

Ostali

Beskunici

Invalidi

OKRUG

Dobrovoljci

BROJ PORODICA

Dun.

688 978 34.367

200 321 12.243
55 619
688
724 1.789 54.870
691 745 11.160
842 1.014 53.626

3.943 619 3.200 5.465 166.957

Invalidi

Beskunici

Dun.

811
590
53
890
160
236

2.438
177
455
3.273
1.953
2.949

980 17.980
250 2.660
853
550
8 13.743
930 8.197
520 14.849

Dun.

217 11.248 541 57.982

Ostali
Dun.

Ukupno

Dun.

791 24.768 680 79.552

989 4.714 126 19.803
330 6.365 600
8.060
671 35.272 825 107.160
210 8.291 137 29.602
760 18.591 728 90.017

262
955
313
394
109
944

751 98.004

605

96 334.192

Prema podacima iz tabele, najvie zemljita je podijeljeno na teritoriji

Sarajevskog okruga, gdje je 3.910 porodica dobilo 107.160 dunuma i 394 m zemlje ili
32,06%. Na podruju okruga Tuzla, 3.285 porodica je dobilo 90.017 dunuma i 944 m
zemlje, to je 26,93% od ukupnog iznosa kolonizirane zemlje u Bosni i Hercegovini.
Najmanja povrina razdijeljena je u Mostarskom okrugu, u kojem je podijeljeno svega
8.060 dunuma i 313 m ili 2,4% od ukupne povrine. Osim ovdje navedenih 3.943
dobrovoljakih porodica, jo ih je 122 naseljeno u Bosni i Hercegovini na 426 hektara
obradive zemlje, oduzete velikim posjednicima.
Povrina dodijeljene zemlje kolonistima na podruju okruga Tuzla bila je
sljedea:374
372
K. Hrelja, Proizvodni odnosi u poljoprivredi Bosne i Hercegovine, 70.
373
Provaenje agrarne reforme u Drinskoj banovini i na podruju biv. Bosne i
Hercegovine, Narodno jedinstvo, God. II, Sarajevo, 1930., 182.
374
Provaenje agrarne reforme u Drinskoj banovini i na podruju biv. Bosne i
Hercegovine, Narodno jedinstvo, God. II, Sarajevo, 1930., 183.

190

Bijeljina
Brko
Gradaac
Graanica
Kladanj
Maglaj
Srebrenica
Tuzla
Vlasenica
Zvornik
UKUPNO

338 27 65
51
9 118
145
1 14
93
3 41
21
2 17
61
1
2
135
1 21
114 100 321
169
3 160
145 10 83

POVRINA DODIJELJENE ZEMLJE U DUNUMIMA

Dobrovoljcima

Ostali

Beskunika

Invalida

KOTAR

Dobrovoljaca

BROJ PORODICA

Dun.

Invalidima Beskunicima
Dun.

Dun.

700
680
150
350
100
520
200
660
660
500

414
820
214
730
335
17
306
5.310
4.095
2.603

570
750
920
970
40
150
460
520
660
720

222 12.878
8 2.222
27 6.242
39 4.038
22
930
12 2.284
32 6.263
203 4.594
207 8.578
242 5.593

985
300
570
64
800
690
360
20
286
101

415
173
17
116
29
18
5
1.691
204
277

1.272 157 842 1.014 53.626

236

2.949 520 14.849

Ostalima
Dun.

Ukupno

Dun.

884
111
643
918
354
229
531
4.243
6.689
4.025

804
97
57
610
310
900
580
520
830
20

14.554
3.327
7.166
5.803
1.649
2.550
7.106
15.839
19.568
12.499

59
827
697
994
250
260
600
720
436
401

760 18.591

728

90.017

944

Najvea povrina zemlje od 19.568 dunuma i 436 m, prema podacima iz

tabele, dodijeljena je u kotaru Vlasenica, tj. 21,74% od ukupno dodijeljene povrine u
Tuzlanskom okrugu, potom slijede Tuzla sa 15.839 dunuma i 720 m (17,60%) i kotar
Bijeljina u kojem je podijeljeno 14.554 dunuma i 59 m (16,17%), dok je najmanje
zemlje 1.640 dunuma i 250 m dodijeljeno u kotaru Kladanj (1,8%). Ovom podjelom
zemlje izvrena je izmjena vlasnitva nad zemljom, ime se mijenjila i demografska
slika ne samo kotara Bijeljine, nego i Bosne i Hercegovine u cjelini.
Otvaranjem procesa agrarne reforme 1919. godine uslijedila je najezda
seoskog stanovnitva na seoske ispae i na dravno umsko zemljite. U poetku
su seljaci prvenstveno bili usmjereni na uzurpaciju panjaka, neplodnog zemljita,
a potom uma i ikara na kmetskim zemljitima i beglukim zemljama. Meutim,
kada su zavrili sa uzurpacijom tih zemljita i kada su ona pravnim aktima organa
vlasti prela u njihovo vlasnitvo, oni su se usmjerili na seoske zajednike panjake, a
potom i na dravno zemljite i ume. Uzurpacija seoskih ispaa u Bosni i Hercegovini
zapoela je 1922. godine uz pomo Ministarstva za agrarnu reformu i sreskih poglavara.
Inae, uzurpacija seoskih ispaa u Bosni i Hercegovini je od samog poetka imala
nacionalni karakter. To je mogue pratiti iz otrih istupa poslanika Jugoslavenske
muslimanske organizacije u skuptinskim raspravama u vremenu od 1922. do 1929.
godine. U njima su iznosili podatke da vlasti samovlasno podupiru otimanje seoskih
ispaa iskljuivo u muslimanskim selima.375 Prema nekim podacima za vrijeme od
1918. do 1928. godine, 4.200 dobrovoljakih porodica dobilo je 3.114 ha panjaka i
17.090 ha ume. Ostali agrarni interesenti (beskunici i dr.) dobili su 94 ha panjaka
i 13.640 ha ume.376
375
ABHS, FADS, dok. 19734/1922; K. Hrelja, Proizvodni odnosi u poljoprivredi Bosne
i Hercegovine, 7374.
376
Provaenje agrarne reforme u Drinskoj banovini i na podruju biv. Bosne i
Hercegovine, Narodno jedinstvo, God. II, Sarajevo, 1930., 183.

191

Tokom 1922. godine od strane Srba seljaka izvrena je uzurpacija ispae

grada Bijeljine na koju su muslimani polagali pravo. Zbog toga su se oni alili
sreskom naelniku i Agrarnoj direkciji u Sarajevu, traei od njih da se uzurpirane
ispae vrate njima na korienje. Meutim, njihove albe nisu uvaene, pa su se za
pomo obratili tadanjem narodnom poslaniku dr. Halidbegu Hrasnici.377 Na njegovu
intervenciju reagiralo je Ministarstvo za agrarnu reformu, traei od Agrarne direkcije
u Sarajevu i sreskog naelstva u Bijeljini da se stvar ispita i uredi po zakonu.378 Tek
nakon toga, sreski naelnik je naredio da se uzurpirane ispae vrate starim vlasnicima
na korienje.379
Tvrdnje o zloupotrebama organa vlasti potvruju i novine u kojima se navode
na stotine primjera uzurpacija ispaa u muslimanskim selima. Tako je, na primjer, u
srezu Bijeljina u Janji razdijeljeno u selima Glavai i Jablanici 600 dunuma ispae.
Meu licima kojima je bila podijeljena ispaa bilo je Srba seljaka koji su imali i po 200
dunuma zemlje, a nije bilo niti jednog sa posjedom manjim od 30 dunuma. Izmeu
ostalih, veliki posjednik Mihajlo Petrovi ogradio je 50 dunuma. Muslimani iz Janje,
uglavnom seoska sirotinja, nisu dobili niti dunuma ispae.380
Zakljuak
Agrarna reforma u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bila je posljedica
drutvenih promjena nastalih poslije Prvog svjetskog rata, a imala je za cilj
promjenu vlasnikih odnosa i posjedovne strukture na selu. Iako je agrarna reforma
sa civilizacijskog aspekta bila opravdana socijalna mjera, njeno provoenje bilo je
propraeno brojnim zloupotrebama. Agrarna reforma je sluila za popularizaciju
vladajueg reima, jer je kod podjele oduzete zemlje favorizirano pravoslavno
stanovnitvo, ime je reim dobijao podrku najbrojnijeg naroda u dravi, a samim
tim i odranje na vlasti.
Nasilno rjeavanje agrarnog pitanja od strane seljakih masa bilo je
propraeno terorom, pljakom i paljevinama. Agrarni nemiri su bili naroito intenzivni
u bijeljinskom kotaru u kojem su Srbi inili veinu stanovnitva. Akcije Srba seljaka
na rjeavanju agrarnog pitanja bile su uglavnom usmjerene protiv muslimanskog
stanovnitva, pa je ovo pitanje poprimilo i nacionalno i konfesionalno obiljeje.
377
ABHS, FADS, dok. 19734/1922. Pitanje narodnog poslanika Dr. H. Hrasnice na g.
Ministra za Agrarnu Reformu, Beograd, 12. 10. 1922.
378
ABHS, FADS, dok. 19734/1922. Ministarstvo za agrarnu reformu Kraljevine Srba,
Hrvata i Slovenaca, Agrarnoj direkciji (pravnom odseku) Sarajevo, Beograd, 31. 10. 1922.
379
U nastojanju da skine svoju odgovornost za nepreduzimanje mjera protiv uzurpatora
sreski naelnik je Ministru dostavio izvjetaj u kojem je izmeu ostalog naveo: (...) to
se tie uzurpacija, koje su posve neznatne to je izdan shodan nalog, da se ove uklone,
odnosno da se prihvaeno zemljite smesta napusti. (ABHS, FADS, dok. 19734/1922.
Sresko naelstvo u Bijeljini, Ministarstvu Agrarne reforme u Beogradu, Narodni poslanik
Dr. H. Hrasnica, upit: Hasan Ismi, Mustafa Uzuni i drug. iz Bijeljine prituba glede
uzurpacije ispasita grada Bijeljine, Bijeljina, 27. 11. 1922.).
380
K. Hrelja, Proizvodni odnosi u poljoprivredi Bosne i Hercegovine, 8182

192

Nasilja nisu vrena samo nad zemljoposjednicima, ve i nad ostalim muslimanskim

stanovnitvom. Zbog toga su se bijeljinski muslimani esto alili organima vlasti.
Iako je vlast preduzimala odreene mjere na spreavanju nasilja koje je provoeno
nad muslimanskim stanovnitvom, to u praksi nije davalo velikih rezultata.
Rezultat agrarnih nemira i nasilnog provoenja agrarne reforme bila je
promjena vlasnikih odnosa nad zemljom, pri emu je dolo do drastine promjene
nacionalne strukture zemljovlasnika i strukture veliine posjeda.

193

Dr. sc. Izet aboti, doc.

Selma Isi, prof.

HISTORIJSKI IZVORI O BIJELJINI I SEMBERSKOM

KRAJU U ARHIVU TUZLANSKOG KANTONA
Abstrakt: U radu su predstavljeni historijski izvori prvoga reda koji se
nalaze u fondovima i zbirkama Arhiva Tuzlanskog kantona, a odnose se na prolost
Bijeljine i semberskog kraja. Rije je o izvorima raznovrsne provenijencije, strukture
i sadraja koji datiraju poev od vremena osmanske uprave u Bosni i Hercegovini,
pa do kraja 20. stoljea. Na osnovu ovih izvora moguna je validnija rekonstrukcija
i sagledavanje vanih pitanja iz bijeljinske prolosti, koja se odnose na privredna,
politika, vjerska i kulturna kretanja.
Jedan broj ovih izvora je koriten od strane historiara i drugih istraivaa,
koji su tretirali prolost Bijeljine u dosadanjim istraivanjima, i zahvaljujui
tim izvorima nae spoznaje o vanim dogaajima vezanim za prolost Bijeljine
su potpunije i ire. No, znaajan broj validnih historijskih izvora koji se nalaze u
fondovima i zbirkama Arhiva Tuzlanskog kantona nije tretiran od strane istraivaa.
Stoga u narednom periodu oekujemo vei interes za ovom vrstom vanih historijskih
izvora. U ovom radu pokuaemo buduim istraivaima pribliiti historijske izvore
koji se odnose na prolost Bijeljine i semberskog kraja.
Kljune rijei: Arhivski fondovi i zbirke, Arhiv Tuzlanskog kantona, Bijeljina,
semberski kraj, historijski izvori, arhivska graa.

Uvodne naznake
Ope je poznata injenica da se prouavanju lokalne prolosti u historijskoj
nauci u Bosni i Hercegovini ne posveuje znaajna panja. Obino teme iz lokalne
prolosti nisu bile u fokusu interesovanja, prije svega historiara, ali niti naunika
drugih profila. Prolost lokalne zajednice obino se sporadino tretirala i izuavala, i
to u okviru obrade nekih vanih historijskih tema opeg, ili pak, regionalnog karaktera.
Iz tog razloga, najvei broj pitanja iz lokalne historije uglavnom je ostao po strani,
te u ovoj oblasti izuavanja bosanskohercegovake prolosti i danas postoje najvee
praznine. To je tako i kada je rije o izuavanju prolosti Bijeljine. Njena burna,
slojevita i zanimljiva prolost nedovoljno je istraena. Naime, malo je studioznih,
historijski sintetiko zaokruenih nauno-istraivakih radova posveenih Bijeljini
i semberskom kraju. Bilo je, naravno, vrijednih pokuaja i historijskih ostvarenja
od strane jednog broja istraivaa, hroniara i zaljubljenika u bijeljinsku prolost,
koji su neto dublje zaranjali, pokuavajui tako to validnije i podrobnije napraviti

194

rekonstrukciju dijela prolosti Bijeljine i semberskog kraja. Svakako ovom prilikom

potrebno je istai neka od vrijednih ostvarenja na tom planu, poput publikacija:
Bijeljina i Bijeljinci, autora Mustafe Grabanovia,381 Janja i Janjarci, autora dr.
Mahmuda Nurkia, 382 te u poslednje vrijeme vie nauno istraivakih projekata
agilnog tima Muzeja Semberije iz Bijeljine.383 Treba kazati da nastala djela, iako
sa historiografskog aspekta imaju vrijednost, ne predstavljaju tematski i hronoloki
zaokruenu i cjelovitu prolost Bijeljine.
Raduje nas injenica da je u posljednje vrijeme iskazan vei interes za
izuavanjem prolosti Bijeljine, te da je uraeno nekoliko vrijednih publikacija
posveenih okolnim mjestima i porodicama sa prostora Semberije i Majevice. Autori
sa aljenjem konstatuju da nisu imali prilike sresti se i blie upoznati sa historijskim
vrijednostima i karakteristikama ovih djela. Meutim, ove istraivake poduhvate
smatramo vanim iskorakom u daljem izuavanju bijeljinske prolosti, iji rezultati
treba da dobiju na teini u narednom periodu. Naravno, za opsenije i nauno
ozbiljnije tretiranje prolosti Bijeljine i Semberije neophodna su sveobuhvatnija
i ira istraivanja zasnovana na konsultovanju, prije svega, primarnih historijskih
izvora, koji se najveim dijelom nalaze u arhivima, kao nadlenim institucijama za
uvanje historijskih izvora, ali i u drugim ustanovama (bibliotekama, muzejima), te
kod jednog broja pojedinaca, zaljubljenika u pisanu kulturnu batinu i dobrih uvara
naeg pamenja. Stoga je za potpuniju sliku i rekonstrukciju prolosti Bijeljine i
semberskog kraja, neophodno upoznati prvorazredne historijske injenice pohranjene
u fondovima, kako Arhiva Tuzlanskog kantona, tako i arhiva u okruenju.
Arhiv Tuzlanskog kantona, kao ustanova nadlena za zatitu, uvanje
i koritenje arhivske grae (historijskih izvora), oko 50 godina je brinula, a i sad
brine, o veoma vanim pisanim dokazima vezanim za prolost Bijeljine. Zahvaljujui
takvoj nadlenosti, moemo bez pretjerivanja kazati da su fondovi i zbirke Arhiva
Tuzlanskoga kantona nezaobilazni historijski dokazi u prouavanju prolosti Bijeljine
i cjelokupnog semberskog kraja, te da je rije o znaajnim historijskim vrijednostima.
Radi se o raznovrsnim, injenino sadrajnim fondovima i zbirkama, koji posjeduju
historijske injenice iz bijeljinske prolosti, poev od druge polovine 16. stoljea, pa
sve do 90-tih godina 20. stoljea, a odnose se na razliie sfere bijeljinske prolosti,
kao to su: privreda, vjerski ivot, obrazovanje, politike prilike, kultura, razne
znamenite linosti i drugi brojni dogaaji, bez ijeg bi tretiranja bijeljinska prolost
bila nepotpuna i necjelovita.

381
Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, BZK Preporod Bosne i Hercegovine,
BZK Preporod Bijeljina, Bijeljina 2006, str. 361.
382
Mahmud Nurki, Janja i Janjarci kroz istoriju, BZK Preporod Tuzla, OFF SET
Tuzla, Tuzla 2010, str. 301.
383
U izdanju Muzeja Semberije iz Bijeljine u poslednjih nekoliko godina, izale su
slijedee publikacije:

195

Fondovi i zbirke o Bijeljini u Arhivu Tuzlanskog kantona

Zato smo za ovu priliku smatrali vanim predstaviti neke vane karakteristike
20-tak fondova i zbirki u kojima se uvaju vani dokazi iz bijeljinske prolosti.
Smatramo da su za rekonstrukciju bijeljinske prolosti najvaniji oni fondovi koji su
po provenijenciji, strukturi i sadraju nastali na irem bijeljinskom podruju i odnose
se na procese, pojave, dogaaje i ljude sa tog prostora. Ovdje se radi o sljedeim
fondovima:

Odbor islamske vjerske zajednice Bijeljina (1864. 1962.) 4 d/m;

Orijentalna zbirka (1573. 1936.) 1,8 d/m;
Uiteljska kola Bijeljina (1951. 1973.) 5,5 d/m;
Srednja poljoprivredna kola Tuzla (Bijeljina) (1947. 1969.) o,5 d/m;
Dravna nia poljoprivredna kola Tuzla - Bijeljina (1946. 1951.) 0,6 d/m;
Osnovna zajednica kulture i informisanja Bijeljina 1973. 1988. 20 d/m;
Sreski komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine Bijeljina (1945. 1955.)
8 d/m;
Optinski komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine Bijeljina (1955.
1975.) 9 d/m;
Meuoptinska konferencija Saveza komunista Bosne i Hercegovine Bijeljina
(1985. 1990.) 6 d/m;
Sreski savez zemljoradnikih zadruga Bijeljina (1952. 1955.) 0,4 d/m;
Sreska trgovinsko-ugostiteljska komora Bijeljina (1952. 1955.) 0,4 d/m;
Sreska zanatska komora Bijeljina (Udruenje zanatlija Bijeljina) (1922. 1962.)
1 d/m;
Zbirka Saliha Kulenovia iz Tuzle.

Pored toga, jako znaajan i vaan dio grae i historijskih izvora koji se odnosi na
Bijeljinu mogue je nai u nekim drugim fondovima organa i institucija ije djelovanje
nije direktno bilo vezano samo za Bijeljinu nego ire podruje sjeveroistone Bosne:

Radniki pokret i narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj Bosni (1920.

196

1945.)
Zbirka fotografija (1873. 1995.);
Zbirka projekata (1946. 1964.);
Zbirka dionice, obveznice i police osiguranja (1908. 1954.);
Oblasni narodni odbor za istonu Bosnu (1945.);

Dokument Odbora Islamske vjerske zajednice Bijeljina, Popis islamskog

stanovnitva demata Bijeljina 1930. godine.

Okruni narodni odbor Tuzla (1945. 1947.);

Oblasni narodni odbor Tuzla (1949. 1952.);
Osnovni sud udruenog rada Tuzla;
Samoupravna interesna zajednica usmjerenog obrazovanja i vaspitanja Tuzla
(1967. 1990.);
Privredna komora Tuzla (1939. 1970.);
Glavna direkcija poljoprivrednih dobara Posavina Tuzla (1946. 1950.);
Duvan Preduzee za promet duvanom, ibicama i vrijednosnicama Tuzla
(1947. 1953.);
Trgovako preduzee Tuzla (1945. 1952.);
Udruena veterinarska stanica Zvonko Ceri Tuzla (1960. 1992.).

197

Fond: Odbor islamske vjerske zajednice Bijeljina (1864. 1962.)

Sign. OIVZB 384
U ovom fondu se nalaze raznovrsni i interesantni historijski izvori koji se
odnose na rad OIVZ Bijeljine za navedeni vremenski period. Iako je graa nepotpuna
i predstavlja samo dio poslova kojima se bavio ovaj Odbor, ona je nezamjenjiva u
sklapanju jasne slike vezane za vjerske prilike, ali i ivot uope na ovom podruju.
Graa fonda sadri rodne listove, odobrenja za enidbu i udaju, vjenane
listove, smrtovnice, prijave o roenjima i smrti, ostavinske rasprave, popise djece za
upise u mekteb i iptidaije u Bijeljini i Janji, popise mladia za regrutovanje, podatke o
izvrenim vakcinacijama stanovnitva, statistike izvjetaje, budete i zavrne raune
vakufa, platne liste vakufskih slubenika, vjerouitelja i imama - matiara u Bijeljini
itd. Iz ovog se vidi da fond obiluje podacima korisnim za rekonstrukciju vjerske
prolosti na prostoru Bijeljine, ali da je bitan i za izuavanje imovinskih odnosa i
socioloke prolosti navedenog podruja.

384
Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli 1954-2004. (Poglavlje Arhivski fondovi i
zbirke, uradili su Izet aboti i Nermana Hodi, str. 81-186.) , (dalje: Grpa autora, Pedeset
godina Arhiva u Tuzli), Tuzla 2005, str. 157.

198

Orijentalna zbirka (1573. 1936.) - sign.OZ385

Stranica iz Sidila erijatskog suda u Bijeljini

1878.-1882. godina
Najstariji historijski izvori koji se uvaju u Arhivu TK nalaze se u ovoj
zbirci i vremenski datiraju od 1573. do 1936. godine. Oni se odnose na dogaaje i
pojave vezane za podruje sjeveroistone Bosne u navedenom periodu i pisani su na
orijentalnim jezicima. Rije je o raznovrsnim historijskim izvorima, poput: berata,
385

Grupa autora, Pedset godina Arhiva u Tuzli, str. 166.

199

fermana, bujuruldija, sidila, tapija, vakufnama, rjeenja erijatskih sudova, pisama,

raznih rukopisa, tampanih knjiga, deftera i drugog. Iako je rije o nevelikom broju
historijskih izvora (cca 14.000 dokumenata) to ne umanjuje njihovu vanost i znaaj
za rekonstrukciju ovog dijela nae prolosti. Jedan broj izvora odnosi se na prolost
Bijeljine, a istiu se:
Bijeljinski sidil iz 1878.-1883. godine. Sidili su sudski protokoli u koji su se
biljeile presude, sudska rjeenja, fermani koji su stizali ili odgovori na njih, zapisi
o vakufima, raspodjele imovine, dokumenti o nadzoru kirija i utvrivanju trinih
cijena, tube i sl. Kao takvi predstavljaju bogate i jako vane historijske izvore.
Posebno su znaajni za istraivae socijalne povijesti jer sadre bitne podatke za
odgonetanje povijesti sa sociolokog, ekonomskog, poljoprivrednog, trgovakog,
vojnog, te politikog aspekta, kao i za utvrivanje ivotnog standarda i uslova
ivota u odreenom periodu. Bijeljinski sidil je u saradnji sa doc. dr. Tufanom
Gunduzom sa Ankara Univerziteta iz Turske, 2008. godine preveden na bosanski
jezik, te je na taj nain premotena jezika barijera i olakano istraivanje ove
vrste izvora.
Bijeljinski defter popis bijeljinskog kadiluka, mulkovna dobra. Defter je naziv
za protokole, zapisnike, zvanine knjige osmanske administracije i pojedinane
dokumente. Navedeni Bijeljinski defter sadri popis pojedinanog mulkovnog
dobra, a to su dobra koja pripadaju cijeloj zajednici, i podaci o parcelama. Iz tog
razloga, pruaju pregrt statistikih, ali i drugih podataka koji su, kao historijski
izvor, jako znaajni za rekonstrukciju jednog dijela prolosti Bijeljine. Iako
defter nije datiran, na osnovu nekoliko biljeki o vremenu prenosa prava uivanja
vlasnitva, vidljivo je da su unosi vreni na osnovu tapija iz godina izmeu 1875.
i 1878.

200

Fond: Uiteljska kola Bijeljina (1951. 1973.) sign. UB386

ifijski ugovor sklopljen 1861.godine izmeu Mehe Mehmedbegovia iz

Bijeljine, kao vlasnika ifluka i Mikosava Vujatovia, ifije iz Ugljevika.

386

Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 103.

201

Uiteljska kola Bijeljina

Spisak kolskog odbora 1961. godine.
Graa fonda odnosi se na rad Uiteljske kole u Bijeljini, koja je osnovana
septembra mjeseca 1950. godine, i koja je od 1951. godine bila u nadlenosti Gradskog
narodnog odbora Bijeljina, a imala je zadatak da obrazuje nastavni kadar za rad u
razrednoj nastavi osnovne kole.
Fond sadri dokumenta opte arhive, normativna akta, nastavne planove,
platne liste, obavjetenja i kartone linih dohodaka, budetske knjige, personalnu
dokumentaciju i matinu knjigu zaposlenih radnika, ispitne materijale popravnih,
zavrnih i strunih ispita, knjige zapisnika sa sjednica Radne zajednice, Nastavnikog
vijea, Upravnog odbora i djelovodne protokole. Kao takva graa fonda je izuzetno
vana za istraivanje historije kolstva i uopte obrazovanja na podruju Bijeljine, ali
i ire tuzlanske regije, kao i za ostvarivanje linih prava.
Fond: Srednja poljoprivredna kola Tuzla (Bijeljina) (1947. 1969.)
sign. SPZ(B)387
Iako je fond samo djelimino sauvan, sadri opte spise, finansijsku i
personalnu dokumentaciju, zapisnike sa sjednica Nastavnikog vijea, matinu knjigu
i djelovodne protokole, te kao takav prua interesantne historijske podatke o nainu
rada i djelovanja kole, njenim nastavnicima i polaznicima.
387

202

Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 104.

Fond: Dravna nia poljoprivredna kola Tuzla - Bijeljina (1946. 1951.)

sign. DNPZ-B388
Fond sadri: Upisnice Nie poljoprivredne kole ratarskog tipa Banjaluka
(1946 1949), Upisnice Dravne nie poljoprivredne kole Bijeljina (1946
1949), Upisnice Uprave poljoprivrednih kurseva Bijeljina (ratarstvo, govedarstvo,
livadarstvo i panjatvo1950/51), Djelovodnike Tuzle, Banjaluke i Novog Sela.
Iako fond nije cjelovit (samo fragmentaran) i sastoji se samo od upisnica i
djelovodnika, moe posluiti kao izvor za istraivanje razvoja i djelovanja navedene,
ali i drugih strunih kola u Bijeljini i na irem podruju Tuzle.
Fond: Osnovna zajednica kulture i informisanja Bijeljina (1973. 1988.)
sign. OZKIB389
Fond je fragmentaran i sadri zapisnike i materijale Skuptine i Izvrnog
odbora, odluke, rjeenja, normativna akta, zavrne raune, platne liste, glavna knjiga,
djelovodni protokol, a predstavlja svjedoanstvo o postojanju samoupravnih interesnih
zajednica u socijalistikom drutvenom ureenju, radnikom samoupravljanju,
udruenom radu, sa svim svojim specifinostima, te moe posluiti kao izvor za
prouavanje uloge ove interesne zajednice na podruju Bijeljine.

388
389

Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 105.

Grupa autora, Pedeset godina Arhiva Tuzli, str. 109.

203

Fond: Sreski komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine Bijeljina

(1945. 1955.) sign. SK SKBiHB390

Zapisnik sastanka Optinskog komiteta Saveza komunista u

Bijeljini odranog 12.1.1956. godine
Fond sadri referate, izvjetaje, zakljuke i zapisnike sa sastanaka i
konferencija, podatke o borcima i njihovo dranje u zatvorima i zarobljenitvu,
miljenja za dodjelu Spomenice 1941., prijedloge za odlikovanja, anketne listove,
spiskove iskljuenih lanova SK, ocjene o radu kadrova u kolama, statistike
izvjetaje o lanovima u osnovnim organizacijama.
Fond moe posluiti za prouavanje ne samo partijske aktivnosti, ve i drugi
brojnih drutvenih procesa koji su se odvijali na podruju Bijeljinskog sreza i Optine
Bijeljina u navedenom periodu.
390

204

Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 137-138.

Fond: Optinski komitet Saveza komunista Bosne i Hercegovine Bijeljina

(1945. 1970.) sign. OK SKBiHB391
Fond sadri zapisnike sa izbornih sastanaka, zapisnike i zakljuke sa sastanaka
OK SKBiH, Aktiva, Sekretarijata, osnovnih organizacija, odluke o kaanjavanju i
iskljuenju lanova SKJ, analize, planove, izvjetaje, referate, spiskove, informacije,
prijedloge, uputstva, godinje statistike izvjetaje o lanovima SK-a za osnovne
organizacije, anketne listove i upitnike za lanove SK-a itd.
Fond moe posluiti za prouavanje partijske aktivnosti na podruju Optine
Bijeljina.
Fond: Meuoptinska konferencija Saveza komunista Bosne i
Hercegovine Bijeljina (1985. 1990.) sign. MOK SKBiHB 392
Fond sadri optu prepisku, zapisnike i materijale sa sjednica Predsjednitva,
materijale optinskih komiteta nadlenog podruja upuenih MOK SK Bijeljina,
zapisnike tematskih sjednica i sjednica radnih grupa, statistike izvjetaje i sl. Graa
fonda moe posluiti za prouavanje partijske aktivnosti, te druge drutvene aktivnosti
na podruju ireg semberskog kraja u navedenom periodu.
Fond: Sreski savez zemljoradnikih zadruga Bijeljina (1952. 1955.)
sign. SSZZB393
Fond se sastoji od opte arhive, zapisnika sa godinjih skuptina, zapisnika
zadrunih savjeta, te platnih lista i moe posluiti kao pomoni izvor za prouavanje
razvoja i djelovanja ovoga Saveza, ali i dati odreene bitne informacije uopte o
zemljoradnikim zadrugama i razvoju zadrugarstva na podruju Bijeljine.
Fond: Sreska trgovinsko-ugostiteljska komora Bijeljina (1952. 1955.)
sign. STUKB394
Graa fonda se sastoji od uputstava o organizaciji veernjih trgovakih
kola, rjeenja o postavljenju nastavnika, izvjetaja o radu veernje trgovake kole,
nastavnih programa, spiskova polaznika kole i dr., te kao takav moe posluiti kao
izvor za prouavanje razvoja i djelovanja Komore kao i za rjeavanje linih prava.
Fond: Sreska zanatska komora Bijeljina (Udruenje zanatlija Bijeljina)
(1922.-1962.) sign. SZKB395
Ovaj fond nije cjelovit, ali moe posluiti kao izvor za prouavanje razvoja
i djelovanja Komore, kao i razvoja zanatstva na podruju semberskog kraja, te za
rjeavanje linih prava. Graa fonda sadri registre zanatskih radnji, indeks zanatlija,
registar sklopljenih ugovora, registar uplata lanarine, evidenciju pomonika, ugovore
391
392
393
394
395

Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 137-138.

Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 151.
Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 128.
Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 131.
Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 130.

205

o radu izmeu poslodavaca i radnika, preglede prijavljenih i odjavljenih dozvola,

razne statistike podatke i dr.
Zbirka Saliha Kulenovia iz Tuzle396
Zbirka sadri gruntovne listove vezane za vlasnike zemljine odnose na
podruju Ozrena i Brijesnice, te vie veoma zanimljivih karata, poput: Karta Bijeljine
sainjena 20. 9. 1892. (Reineg Distanzenzeiger Bezirk Bjelina); Lagekarte der
Steinbruche Bach und gruben schotter stellen in Bezirke Bjeljina; Nacrt jahaih
puteva Sreza Zvornik, razmjera 1:75.000, crtao A. Levuk, Tuzla, novembra 1926.;
Karta Graevinske sekcije u Tuzli Suvozemnih puteva Sreza Belinskog i Zvornikog, M
1:200.000, crtao A. Levuk, Tuzla, decembra 1926.; Situacija reka i potoka Tehnikog
odeljka Bijelina, razm. 1:200.000, mart 1930.; Karta puteva Sreza bijeljinskoga
1:75.000, sastavio K. Aleksejev, Bijeljina, avgusta 1934.; Kopija plana Sreza Ugljevik
1: 100.000, izradio Vasili Veljko, kat. pom. geometer; Karta Sreza Zvornikog M
1:100.000 (meuratni period); Karta Sreza Bijeljinskog, 1:100.000 (meuratni
period); Karta Sreza Bijeljinskog 1:200.000, Bijeljina 194?. (etrdesetih godina
20. st.); Karta cesta i mostova u kotarima: Bijeljina-Zvornik-Vlasenica-Srebrenica,
Tehniki odjeljak Bijeljina, 1:200.000, Bijeljina 1941.; Karta Bijeljine, Tehnikog
odjeljka Bijeljina, Bijeljina 1941.; Karta podruja Tehnikog odjeljka u Bijeljini sa
oznakom melioracionih radova predvienih za 1942. godinu, Bijeljina 1941.; Karta
podruja tehnikog odjeljka u Bijeljini, Raspored ienja snijega u 1944-45., razmjer
1:200.000, izradio Bor. Gavri, geometar, Bijeljina, 22.11.1944.; Pregledna karta
puteva i mostova na teritoriji Tehnikog odeljka u Bijeljini (Srez Bijeljinski i dio
dr. Puteva do Zvronika), 1:200.000, Stanje mostova na dan 24.6.1945.; Karta Kotara
Bijeljinskog M. 1:200.000, crtao Bor. Gavri; Pregledna skica kotara Bijeljinskog,
Tehniki odjeljak, M. 1:200.000, k. Br. 221/45 (2 kom.); Karta Zvornika i okoline;
Karta Zvornika i okoline.
Karte su uglavnom nastale tokom rada Tehnikog odjeljka u Bijeljini od 1892.
1945. godine i odnose se na situaciju vezanu za puteve, rijeke, potoke, ceste i mostove,
raspored ienja snijega, oznake meliorizacije i sl, te su stoga veoma znaajan
historijski izvor za prouavanje prolosti Bijeljine.
Zbirka: Radniki pokret i narodnooslobodilaka borba u sjeveroistonoj
Bosni (1920. 1945.) sign. RPNOBSB Z 397
Zbirka sadri originalne dokumente i fotokopije koji se odnose na rad i razvoj
radnikog pokreta na prostoru sjeveroistone Bosne. Takoer, sadri i materijale koje
je Optinski odbor Tuzla koristio u izradi Hronologije radnikog pokreta.

396
397

206

Zbirka je pruzeta od strane prof. dr. Saliha Kulenovia 2010. godine.

Grupa autoa, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 161-162.

Fotografije Bijeljine, iz Zbirke fotografija Arhiva TK

U elji da se to cjelovitije obradi historija radnikog pokreta Tuzlanskog
bazena, sreske drutveno-politike organizacije su, preko komisija za hronike,
prikupljale grau iz perioda 1878.-1945. godine. Sreska komisija za hronike je veliki
dio istraivakog rada povjerila tuzlanskom revolucionaru i publicisti Milanu Gavriu,
koji je prikupio, sredio i razgraniio grau u 19 ukorienih svezaka. Godine 1963.
Arhiv grada Tuzle je grau preuzeo od Komisije za hronike. Tako je nastala zbirka,
prikupljanjem originala, prepisa i kseroks-kopija dokumenata koji su se nalazili u
Arhivu CK SKJ Beograd, Vojnoistorijskom institutu Beograd, Arhivu BiH Sarajevo,
Arhivu CK SKBiH Sarajevo, Muzeju revolucije Sarajevo, Institutu za radniki pokret

207

Sarajevo, Muzeju istone Bosne Tuzla itd., a rad na daljem prikupljanju ove grae
predstavlja jedan od vanih zadataka ove ustanove.
Zbirka fotografija (1873. 2010.) sign. FTG Z398
Ova zbirka predstavlja bogato kulturno historijsko naslijee fotografske
provenijencije kulturnog i umjetnikog obima od 65.000 fotografija. Fotografije
datiraju s kraja osmanskog perioda u Bosni i Hercegovini, kada se prvi puta i pojavljuje
fotografija na naim prostorima pa sve do danas. Jedan broj fotografija odnosi se na
Bijeljinu.

Zbirka projekata ( 1946. 1964.) sign. ZP399
Ova zbirka sadri projekte raene od strane Projektnog preduzea Projekt
i Projektnog zavoda Bosne i Hercegovine Sarajevo za objekte koji su graeni na
podruju sjeveroistone Bosne meu kojima su i Tvornica stone hrane Brko,
Parni mlin Semberija-Bijeljina, Gimnazija u Zvorniku, Stambena zgrada Vlasenica
i dr. Zbirka moe posluiti kao pomoni izvor u prouavanju izgradnje kako
industrijskih tako i stambenih objekata. Navedena zbirka preuzeta je od Arhiva Bosne
i Hercegovine Sarajevo. Projekti su naknadno evidentirani ima ih 130.
Zbirka: Dionice, obveznice i police osiguranja (1908. 1954.) sign.
DOiPO Z400
Zbirka sadri dionice, obveznice i police osiguranja. Po svom sadraju ova
Zbirka moe posluiti kao vrijedan izvor u prouavanju historije ovoga kraja.

Dionica Srpske tedionice u Bijeljini iz 1925. godine.

398
399
400

208

Grupa autoa, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 164.

Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 167.
Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 165.

Zbirka je nastala 1986. godine izdvajanjem grae iz raznih fondova, prilikom

njihove obrade, te otkupom i poklonima tako da se i dalje dopunjuje. Dionice i
obveznice su izdate u Bijeljini, Sarajevu, Brkom, Tuzli i Beogradu, a police osiguranja
u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani i Zagrebu.
Osnovni sud udruenog rada Tuzla (1975. 1992.) - sign. OSURT 401
Zakonom o osnivanju, nadlenosti i sastavu sudova udruenog rada donijetog
27.12. 1974. godine, osnovan je Sud udruenog rada u Tuzli za podruja optina:
Banovii, Bijeljina, Bratunac, Brko, Graanica, Gradaac, Kalesija, Kladanj,
Lopare, Lukavac, Oraje, Srebrenica, Srebrenik, ekovii, Tuzla, Ugljevik, Vlasenica,
Zvornik i ivinice. Sudovi su nezavisni u vrenju sudske funkcije a odluuju na
osnovu ustava, zakona i samoupravnih optih akata. Sud udruenog rada je osnovan
s ciljem zatite samoupravljanja, praenja drutvenih odnosa, pojava, ukazivanja na
potrebu donoenja ili izmjena propisa, predlaganje mjera za ostvarivanje radnikih i
samoupravnih prava i zatitu drutvenog vlasnitva.

Tapija Omerbegu, sinu Saihbega iz Bijeljine na nekretnine koje je naslijedio od oca.

Tapija iz 1716.godine (Orijentalna zbirka)
401
Arhivska graa Osnovnog suda udruenog rada Tuzla je preuzeta od strane
Opinskog suda Tuzla 2009. godine. Radi se o raznovrsnoj i jako vrijednoj arhivskoj grai
koja se odnosi na brojne pravne radnje, koje su vezane za ire sembersko podruje. Stoga
ista moe biti jako zanimljiva i za izuavanje prolosti ovoga kraja.

209

Sud odluuju u prvom stepenu o postojanju uslova za organizovanje osnovnih

organizacija udruenog rada i radnih zajednica, o zahtjevima za zatitu prava rada
drutvenim sredstvima i drugih samoupravnih prava i drutvene svojine, i rjeavaju
sporova o organizovanju i izdvajanju osnovnih organizacija udruenog rada, o
spajanju, pripajanju i podjeli organizacija udruenog rada, o zakljuenju i sprovoenju
samoupravnih sporazuma o udruivanju i meusobnim odnosima u udruenom radu
itd.
Graa ovog fonda predstavlja svjedoanstvo o postojanju suda prilagoenog
socijalistikom drutvenom ureenju, radnikom samoupravljanju, udruenom radu i
njihovim specifinostima.
I u drugim fondovima i zbirkama mogu se nai vane historijske injenice
vezane za prolost Bijeljine, poput zbirke dokumenata Cvijetina Mijatovia ili
memoarske grae hafiza Abdulaha Budimlije, gdje su posebno znaajni videozapisi zabiljeeni od strane zaposlenika Arhiva TK sa ovim vrijednim sakupljaem i
batinarem pisanog kulturnog naslijea.
Zakljuna razmatranja
Kako je naa lokalna historija prilino neistraeno podruje, od velike vanosti
za njeno izuavanje jeste upoznavanje sa primarnim historijskim izvorima, koji se u
naveoj mjeri nalaze u arhivima. Arhiv Tuzlanskog kantona posjeduje vane fondove
i zbirke arhivske grae neophodne za istraivanje prolosti ireg tuzlanskog podruja.
Znaajan broj fondova odnosi se na prolost Bijeljine i semberskog kraja. Rije je o
historijskim izvorima prvoga reda razliite provenijencije. Najstariji historijski izvori
potiu iz vremena osmanske uprave. Rije je o malobrojnim, ali izuzetno vrijednim
historijskim injenicama, koje tretiraju vane dogaaje iz prolosti Bijeljine. Posebnu
vanost za historijsku nauku imaju bijeljinski sidili i defteri Bijeljinskog kadiluka.
Navedeni izvori su prevedeni sa orijentalnih jezika na bosanski jezik i objavljeni u
posebnim publikacijama, to olakava njihovo koritenje u procesu izuavanja ovog
dijela bijeljinske prolosti. Za ovaj period bijeljinske prolosti Arhiv u Tuzli posjeduje
vane historijske izvore vezane za vjerske prilike u semberskom kraju podkraj
osmanske uprave u Bosni.
Bogati i zanimljivi historijski izvori iz prolosti Bijeljine i semberskog kraja
pohranjeni su i u fondovima i zbirkama koji se odnose za druge historijske periode,
poev od austrougarskog vremena, pa sve do kraja 20. stoljea. Rije je o raznovrsnim
izvorima koji se odnose na drutvena i privredna kretanja, ali i na obrazovne i kulturne
prilike, te na politiki ivot ovoga kraja. Jedan broj fondovskih cjelina iskljuivo se
odnosi na dogaaje i procese u semberskom kraju, dok neki fondovi tretiraju ire
tuzlansko podruje, a unutar njih su i historijski izvori koji se odnose na prolost
semberskog kraja. Ono to je vano za budue istraivae jeste da je najvei broj ovih
fondova i zbirki arhivistiki sreen i pripremljen za koritenje. Stoga u narednom
periodu oekujemo vei broj korisnika i istraivaa bijeljinske prolosti u Arhivu
Tuzlanskog kantona.

210

Summary
Since our local history is an unexplored area, it is of great importance for
better understanding of the same to meet with primary historical sources, which are
largery found in the archives. Archives of Canton has a significant collection of funds
and necessary to study the past, a wider area of Tuzla. A significant number of these
relates to the past and semberskog Bijeljina region. This is a historic first-order sources
of different provenance. The earliest historical sources originating from the period of
Ottoman rule. These are the few, but extremely valuable historical facts that treat
important events of the past Bijeljina. Especially importance for the science of history
are sicils of Bijeljina and defters (judge books). These sources are translated from
old Ottoman Turkish to the Bosnian language and published in separate publications,
which facilitates their use in the process of studying the past of Bijeljina. For this
period of time the Archives of Tuzla Canton has important historical sources related
to the religious situation in Semberija at the end of Ottoman rule in Bosnia.
The rich and interesting historical sources from the past of Bijeljina and Semberija
are held in the collections and funds relating to other historical periods, from the
Austro-Hungarian times, until the late 20th century. It is a variety of sources relating
to the social and economic trends, but also the educational and cultural opportunities,
and political life of this region. A number of funded units only applies to events and
processes of Semberija area, while some funds are treated beyond the Tuzla area, and
within them are the historical sources relating to the past of Semberija area. What is
important for future researchers is that most of these funds and archival collections are
processed and prepared for use. So in future we expect a larger number of users and
researchers in the Archives of Tuzla Canton who are interested in history of Bijeljina.

211

Doc. dr. Omer Hamzi

POLITIKE PRILIKE U BIJELJINI NAKON PREVRATA

1918/1919.
Abstrakt: U prvom dijelu ovog rada izloen je pregled razvoja politike situacije
na podruju bijeljinskog kotara, bezbjednosno stanje, te formiranje privremenih ili
prelaznih organa vlasti - kotarskog i mjesnih narodnih odbora, koji su se kao paralelni
organi vlasti poeli sudarati sa kotarskim uredima i tako, umjesto smirivanja i
zatite dravne imovine i graana, unositi jo vie konfuzije na terenu. U drugom
dijelu ovog priloga govori se o rezultatima izbora za Ustavotvornu skuptinu, koji
su, kao i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, bili odraz etnikog stanja, pa i
meuetnikih odnosa na tom podruju.
Kljune rijei: Bijeljina, izbori, Narodna vlada, Narodni odbor, narodna garda
I
Stanje dvovlaa i odnos privremenih organa vlasti prema muslimanima
Nakon formiranja Narodne vlade Narodnog vijea Slovenaca, Hrvata i Srba
za Bosnu i Hercegovinu, kojoj je austrijski general Sarkoti formalno predao vlast 1.
novembra 1918. godine, politike prilike u Bosni i Hercegovini brzo su se mijenjale. U
iekivanju srpskih trupa, novoformirana narodna vijea samoinicijativno preuzimaju
vlast i proglaavaju ujedinjenje sa Srbijom. Za direktno prisajedinjenje Bosne i
Hercegovine Srbiji, pod posrednim uticajem srpske vlade, bila je i sama Narodna
vlada za Bosnu i Hercegovinu.402 To potvruje poziv srpskoj vojsci da ue u Bosnu i
Hercegovinu, ovlatenje da odrava red i mir itd 403
Odluke o proglaenju ujedinjenja sa Srbijom, koje su u mnogim mjestima Bosne i
Hercegovine proklamovane prije 1. decembra, nailazile su na dobar prijem i podrku
srpskog stanovnitva. Na drugoj strani, veina muslimana drala se rezervisano, iako
su neki izraavali izvjesno povjerenje u srpsku vojsku, od koje su oekivali zatitu,
red i mir.404 S podruja Tuzlanskog okruga, prisajedinjenje Srbiji proklamovala su
402
Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sarajevo 1974., 38.
403
Druga armija srpske vojske izbila je na granicu Bosne i Hercegovine 4. 11. 1918.
godine u rejonu Viegrada. Toga dana je Narodna vlada SHS za BiH ostvarila svoj
prvi slubeni kontakt sa Komandom srpske vojske. U krajnje nesreenim prilikama, u
krugovima Narodne vlade, dolazak te vojske ocjenjivan je kao nain i put za izlazak iz
tekoa s kojima su se susretali na svakom koraku. (Nusret ehi, Bosna i Hercegovina
1918. 1925. Sarajevo 1991., 22)
404
Atif Purivatra, nav djelo, 38.

212

narodna vijea iz Zvornika, Bosanskog amca, Bosanskog Petrovog Sela, Graanice,

Maglaja, Bijeljine, Srebrenice, Puraia, Modrie i Vlasenice.
Bru stabilizaciju stanja u zemlji, pored takozvanih agrarnih nemira, uveliko
su ometali i usporavali sukobi nadlenosti i kompetencija, kao i svakodnevni
nesporazumi izmeu novih organa vlasti u vidu odbora Narodnog vijea i starih
organa vlasti, kotarskih i mjesnih ureda. Odbori Narodnog vijea na svim nivoima,
kao privremena politika predstavnitva, teili su da postanu stalni i jedini organi
vlasti. S druge strane, Narodna vlada je zadrala dotadanje organe lokalne uprave
(okrune oblasti, kotarski uredi i kotarske ispostave, gradske uprave, dotadanje
muhtare i seoske knezove) preko kojih je provodila svoje odluke. Jedno vrijeme
vladao je paralelizam vlasti na lokalnom nivou gotovo u svim podrujima Bosne
i Hercegovine, pa i na podruju Bijeljine.
U nastojanju da raisti situaciju, Glavni odbor Narodnog vijea formulisao
je ulogu i zadatke odbora Narodnog vijea kao savjetujuih organa sviju oblasti i zato
njima ne pripada pravo egzekutivne i administrativne vlasti.405 Meutim, stavovi
Sarajeva esto nisu bili primjenljivi u praktinom politikom ivotu i na terenu. U
pojedinim gradovima odbori Narodnog vijea nastojali su da igraju ulogu pravih i
jedinih organa vlasti. Vrili su hapenja, prijetili, smjenjivali inovnike, demonstrirali
protiv organa vlasti itd.
Pod njihovom kontrolom bile su i manje oruane grupe, prvobitno organizovane
po odobrenju Narodne vlade, s ciljem da zatite narodnu i privatnu imovinu u sluaju
veih nereda i pokuaja pljaki. Djelovale su na terenu kao paralelne policijske
snage, koje su se zvale narodna garda. Taj paralelizam izazvao je politiku napetost
i prve meunacionalne konfrontacije u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine.
Oduevljenje i radost srpskog stanovnitva zbog promjene vlasti ubrzo je preraslo
u velike demonstracije, nasilje i pljaku. Javno ili tajno, to su ak poticali i ugledni
lanovi mjesnih i kotarskih odbora. Pri tome su nailazili na podrku srpske vojske
koja je uspostavljala komande mjesta u svim veim arijama Bosne i Hercegovine..
.

Kotar Bijeljina, krajem 1918. i poetkom 1919. godine, bio je pozornica

dramatinih dogaaja, na kojoj se moda najbolje vide obrisi dubljih ili dubinskih
uzroka nacionalnih sukoba koji su samo na povrini bili agrarni, ali u svojoj sutini
to su doista bili meunacionalni sukobi dugog trajanja, sa nekom sasvim drugom
politikom, pa i historijskom pozadinom. Ti e sukobi, nakon smirivanja i intervencije
vlasti, generirati politiko organizovanje i ubrzati formiranje politikih stranaka sa
potpuno suprotstavljenim nacionalnim programima. Na tim suprotnostima zasnivat e
se politiki ivot u zemlji izmeu dva svjetska rata.
Kao i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, Narodno vijee u Bijeljini
formirano je koncem oktobra 1918. godine. U politikom smislu, ono je od poetka bilo
izraz tih suprotnosti. Brojalo je 20 lanova, od kojih su samo dvojica bili muslimani,
405

Nusret ehi, nav. djelo, 16

213

iako su inili veinu stanovnitva u gradu. Potom je uslijedilo formiranje mjesnih

odbora i naoruavanje takozvane narodne garde, koja je, prema uputama Narodne
vlade, imala zadatak da u tom prelaznom periodu osigura red i titi sigurnost graana.
Iako su se i mnogi muslimani prijavljivali u tu poluvojnu jedinicu, Narodno vijee
nije primilo ni jednog, jer da nisu pouzdani. Neadekvatna nacionalna struktura
Narodnog vijea i nepodobnost za prijem u narodnu gardu bili su prvi nagovjetaji
otvorene diskriminacije muslimana Bijeljine u novoj dravi.406
Poetkom novembra Kotarski odbor Narodnog vijea SHS za Bijeljinu,
preuzeo je sve poluge lokalne vlasti. Telegramom od 8. 11. 1918. godine obavijestio je
Narodnu vladu da je tog jutra prva izvidnica srpske vojske ula u Bijeljinu, odakle je
produila za Brko. Glavne trupe oekivale su se sljedeeg dana, pa je organizovano
prikupljanje hrane (hljeba, pekmeza itd.) za njihov doek.407
Iako se iz Sarajeva upozoravalo na privremenost narodnih vijea, ti organi
na terenu ponaali su se sasvim drugaije. U sluaju Bijeljine, gradski i Kotarski
odbor imali su gotovo neprijateljski stav prema kotarskom uredu, koji je za to
vrijeme ostvarivao normalnu komunikaciju sa Vladom. S obzirom na to da se nije
smatrao privremenim organom, ve lokalnom vlau na due staze, Kotarski
odbor Narodnog vijea SHS za Bijeljinu, 20. 11. 1918. godine, dakle, nekoliko dana
nakon formiranja, zatraio je pismenim putem od Vlade slubene tambilje i to:
za Kotarski odbor, zatim za mjesne narodne odbore Bijeljina (grad), Bijeljina (selo),
te za naselja Janja, Zabre, Brodac i Koraj.408 tambilji su bili potrebni za odvijanje
normalne korespondencije i izdavanje slubenih akata tih novouspostavljenih organa
vlasti.
Sveana sjednica Gradskog vijea Bijeljina nakon osloboenja odrana je
31. 11. 1918. godine. Sa te sjednice upuen je telegram zahvalnosti Narodnoj vladi
u Sarajevu za dosadanje djelovanje osloboenja i ujedinjenja domovine. Telegram
je potpisao Vaso Marinkovi kao gradonaelnik409, koji je, inae, u Gradskom vijeu
bio na poloaju podnaelnika.410
.

I prije uspostave Narodnog vijea, po selima oko Bijeljine zaredali su neredi,

pljake i otimaine. Zavladala je opa nesigurnost radi takozvanog zelenog kadra,
406
ABHS NVS prez. 3066/19
407
ABHS FZV BiH opa 108/1918
408
ABHS FZV BiH opa 174/1918
409
ABHS FZV BiH opa 373/1918
410
Prema izvodu iz zapisnika sa sjednice Opinskog zastupstva od 10. 3. 1919. godine,
na spisku su se nalazili vijenici, izabrani na izborima 1910. po austrougarskom zakonu
iz 1907. godine: gradski naelnik Ibraim-aga Salihovi, podnaelnik Vaso Marinkovi, te
H. Mujaga Vodenierevi, Salih-aga oli, Jusuf-aga Abdulahagi, Ibrahim Mulali (H.
Salihovi), Omer-aga Imamovi, Avdo Selimovi (Aljin), Muharem-beg Salihbegovi,
Osman-aga Turkea, Vaso Ivkovi, oka Miloevi, Vojo Pani, Tomo olakovi, Franjo
Wanek, Josef Bardo, i Sadik Baruhch (ABHS FZV BiH opa 47/56-18)

214

pa je stanovnitvo ivjelo u strahu, naroito muslimani. Mjesna Narodna garda nije

preduzimala nita da ih zatiti, ve je ak pomagala ili uestvovala u pljakanju
njihove imovine.411
U toku akcije razoruavanja i oduzimanja oruja, koju su provodili Kotarski
i mjesni narodni odbori, bilo je dosta samovolje, ali i diskriminacije muslimana. Dok
su pravoslavni gotovo slobodno drali ak i vojnike puke, muslimani su morali
predati sve svoje oruje, ak i lovako, za koje su imali uredne dozvole i u mnogim
sluajevima uvali ga kao amanet od svojih djedova i pradjedova. Neregularnim
ponaanjem, otimainom i presijom nove vlasti, taj amanet je razdijeljen meu
pravoslavnim stanovnitvom. Osim svakodnevnog maltretiranja (i vodanja arijom
najuglednijih muslimana sa lisicama na rukama), posredstvom gardista novi su
vlastodrci u Bijeljini uzimali najuglednije muslimane kao taoce, koji e odgovarati
ukoliko se kod nekog muslimana pronae oruje, to je bio jedinstven sluaj u itavoj
Bosni.
Iako je Vlada zahtijevala da se pitanjem razoruavanja stanovnitva bave
samo civilni organi, te je zahtjeve vojska jednostavno ignorisala. Tako je komanda
mjesta, uz podrku Narodnog odbora u Bijeljini, bez ikakvog sporazuma sa Kotarskim
uredom, nastavila sa podjelom oduzetog oruja od muslimana. Nakon tih akcija, u
znatnoj mjeri se meu teacima poveala koliina oruja koje je, osim rijetkih
iznimki, od muslimana oduzeto i teacima prodano412
Kotarski ured iz Bijeljine u svom dopisu od 6. 2. 1919. izvjetava Okrunu
oblast da je tokom prevrata Kotarski odbor narodnog vijea u Bijeljini pokupio sve
oruje i orune listove od vlasnika, te je to oruje podijelio raznim osobama po
kotaru i ujedno im izdao dozvole za posjed oruja. ak i ono oruje koje je bilo
konfiskovano i deponovano kod Kotarskog ureda preuzelo je Narodno vijee u svoje
ruke, te ga podijelilo meu svijet. Iako su vlasnici tog oruja traili njegov povrat ili
odtetu, Komanda mjesta je i dalje izdavala dozvole za noenje oruja bez sporazuma
sa Kotarskim uredom, tako da je bilo nemogue provesti razoruavanje u kotaru kako
je to u svojim naredbama zahtijevala vlada iz Sarajeva.413
Kotarski ured iz Bijeljine u svom kratkom dopisu od 13. 2. 1919. izvjetava
Narodnu vladu da Komanda mjesta u Bijeljini stoji na stanovitu da je vojska za
vrijeme rata jedino ovlatena izdavati certifikate i oruje, a ne priznaje da okruna
oblast bez nareenja pretpostavljene vojne vlasti izdaje orune listove. Komanda
izdaje certifikate i oruje drugih vlastnika bez sporazuma s kotarskim uredom.414
U takvoj atmosferi mnogi ugledni graani Bijeljine nisu ostali samo bez
oruja za koje su imali uredne dozvole, ve nisu bili poteeni od batina narodnih
gardista, koji su upadali u muslimanske kue, maltretirajui eljad pod izgovorom da
trae oruje i vojnike stvari.415 O diskriminaciji graana muslimanske nacionalnosti
411
412
413
414
415

ABHS NVS prez. 3066/19

ABHS FZV prez. 3066/19
ABHS FZV prez. 2883 /19
ABHS FZV prez. 2872/19
ABHS NVS prez. 3066/19

215

pri oduzimanju oruja od strane vlasti govori i dopis naelnika okruga Tuzla upuen
Zemaljskoj vladi u Sarajevu 5. 4. 1919. godine, u kojem se daje prijedlog da se
razoruavanje u bijeljinskom kotaru najveom energijom nastavi, a oruje samo
onom dijelu muslimanskog elementa ostavi, koji svoje kue i posjede izvan grada
imaju, a inae se povjerljivim smatraju, tako da im za obranu svog imetka druga
sredstva ne preostaju... Zahtijeva se da se vojnikim komandama najodlunije
zabrani izdavanje oruja.416
Procjena novoimenovanog naelnika okruga tuzlanskog bila je da je po
tom pitanju najtee stanje bilo u bijeljinskom kotaru, pa e njegovo prvo slubeno
putovanje biti u Bijeljinu, gdje e na licu mjesta shodne upute izdati.417
Iako je u vrijeme prevrata bila ukinuta svaka rekvizicija, to nije vailo za
muslimanski ivalj. Bijeljinsko Narodno vijee rekviriralo je kola i sijeno jedino od
graana muslimana, gonilo na rad samo muslimane, dok su njihove komije, graani
pravoslavni, bili poteeni.
Posebnoj presiji i zulumima bilo je izloeno muslimansko stanovnitvo
na selu, a naroito bogatiji ljudi i posjednici. Bijeljinski muslimani su se vie puta
obraali i molili vojnog komandanta mjesta i kotarskog predstojnika da im prui
zatitu. Na svaku molbu, meutim, oni su im to uskraivali, izgovarajui se da nisu
kompetentni i upuivali ih na Narodno vijee. to se tie Narodnog vijea, u jednoj
albi bijeljinskih muslimana stoji i ova karakteristina konstatacija: Mi smo gledali s
velikim povjerenjem u Narodno vijee, ali sva naa intervencija i nastojanje nije nita
pomoglo. Narodno vijee ili nije htjelo pomoi. Ili nije moglo. Po naem miljenju
voe su krive to loe tumae narodu pojam slobode, bunei narod proti agama.418
Kotarski ured iz Bijeljine u svom dopisu od 5. februara 1919., odgovarajui
na pritube bijeljinskih muslimana koji su traili zatitu vlasti, potvruje da je u
djelovanju Kotarskog odbora Narodnog vijea bilo zlostavljanja nekih muslimana
od strane gardista i drugih privatnika. Konstatuje takoe da su opravdane pritube
muslimana u pogledu sprovoenja mjere oduzimanja oruja, koja se primjenjuje
iskljuivo prema muslimanima.
Oteeni pojedinci su sasluani i zapisnici sa sasluanja su priloeni Okrunoj
oblasti. Kotarski ured, kako pie u tom dopisu, u to vrijeme nije mogao poduzeti
nikakve zakonske mjere, jer je tadanje narodno vijee prisvojilo sebi svu vlast u
kotaru i kotarski ured je bio nemoan sprijeiti kojekakve protuzakonitosti.
Zato su se ugroeni muslimani vie puta obraali za zatitu komandi mjesta,
koja, oigledno, u tom pogledu nije poduzimala gotovo nita. Kada bi orunici
privodili tetoince u komandu mjesta, oni su redovno, uz blai ukor, putani na
slobodu.419
Zemaljska vlada u Sarajevu, poetkom februara 1919. uputila je opiran
izvjetaj ministru unutranjih dela Svetozaru Pribieviu o politikoj i bezbjednosnoj
416
417
418
419

216

ABHS FZV prez. 2708/19

ABHS FZV prez. 2708/19
ABHS NVS prez. 3066/19
ABHS FZV prez. 3066/19

situaciji u BiH. U izvjetaju se priznaje da je u prvim sedmicama prevrata poinjeno

od strane kotarskih vijea, sa malim asnim izuzecima, mnogo velikih i malih
pogreaka ba protiv muslimana, to je u savezu sa pljakanjima, kraama i paleima,
izazvalo i kod islamskih masa jedno raspoloenje, koje se ispoljava u nepovjerenju
spram dananje vlade.420
II
Poeci politikog organizovanja i izbori za Ustavotvornu skuptinu
Iako je neto kasnije dolo do prividnog smirivanja situacije energinijim
djelovanjem vlasti s jedne strane, a s druge poduzimanjem odreenih zakonskih mjera,
koje su vodile ka sreivanju agrarnih odnosa, meunacionalni jaz koji je iskopan u
toku Prvog svjetskog rata, ostao je i po dubini i po irini i u novim uslovima, i on
e u osnovi opredijeliti politiko organizovanje ne samo u periodu pred izbore za
Ustavotvornu skuptinu Kraljevine Jugoslavije, ve manje - vie sve do kraja ovog
razdoblja, odnosno propasti Kraljevine Jugoslavije.
Geografski poloaj Bijeljine i njene okoline, isturenost prema Srbiji i na sjever
prema Slavoniji, poznat poljoprivredni kraj, etniki preteno nastanjen pravoslavnim
stanovnitvom, te relativno dobre komunikacije i povezanost sa junim dijelovima
Bosne, uinili su Bijeljinu dosta atraktivnim za politike stratege iz velikih stranaka
u Beogradu, kako vladajuih, tako i opozicionih, koje od samog poetka nastoje
ostvariti svoju dominaciju na tom prostoru. U isto vrijeme i bosanski muslimani
trae svoju politiku identifikaciju u Bosni i Hercegovini i svoje mjesto u novoj
dravi, a u konkretnom sluaju nastoje se to bolje organizovati za odbranu i zatitu
pred nasrtajima ne samo srpskih seljaka u toku takozvanih agrarnih nemira, ve i
od novouspostavljene vlasti, koja je, ako ne otvoreno, onda prikriveno podupirala
ugroavanje i uznemiravanje muslimana. U tim procesima brzo se diferenciraju
centralistiki orijentisane politike grupacije na srpskoj, federalistike na hrvatskoj i
autonomistike na muslimanskoj strani, sa razliitim modalitetima rjeavanja agrarnog
pitanja. Osim graanskih stranaka, na politikoj sceni javljaju se i lijevo orijentisane
politike snage, prije svega KP, a zatim i Socijal-demokratska partija.
Budui da se politika konfiguracija na terenu uspostavljala na svim nivoima
po vjersko-nacionalnom principu (to je generirala opa situacija nakon prevrata,
a u Bosni i Hercegovini nezavidan poloaj muslimana), za bolje razumijevanje tih
kretanja bitno je imati u vidu nacionalnu strukturu, u konkretnom sluaju stanovnitva
kotara/sreza Bijeljina.
U tom smislu, ova analiza, osim izborne statistike, temelji se na demografskim
podacima iz popisa stanovnitva u Bosni i Hercegovini 1921. godine. Prema popisu
stanovnitva iz 1921. godine, na tom podruju dominiralo je stanovnitvo pravoslavne
vjere, drugi po broju bili su muslimani, dok je Hrvata i ostalih bilo relativno malo,
da bi sa svojim nacionalnim politikim strankama mogli bitnije uticati na politiko
420

ABHS FZV prez. 1289/19

217

stanje u srezu. Po tom popisu, na podruju kotara Bijeljina bilo je ukupno 58.142
stanovnika, to je inilo 13,96% % stanovnitva Okruga Tuzla (416.460 na Okrugu). Po
nacionalno-konfesionalnoj strukturi bilo je 70,37% pravoslavnih, 22,4 % muslimana,
3,16% katolika, 3,16% protestanata (Evangelici), 0,68 % jevreja i 0,13% ostalih.
Blizu 40% stanovnitva skoncentrisano je u Bijeljini i njenim bliim (prigradskim)
naseljima.421
Stranako-politiko organizovanje slijedilo je, uglavnom, specifine, mahom
suprotstavljene interese pojedinih nacionalnih skupina u zemlji. Po tome Bijeljina nije
bila izuzetak. Prvi stranaki odbori i grupe aktivista i agitatora pojedinih politikih
opcija formiraju se od uglednih pojedinaca meu Srbima, odnosno muslimana, koji
su uglavnom ivjeli na gradskom podruju Bijeljine.
.

Prema Odluci Privremenog narodnog predstavnitva, izbori za Ustavotvornu

skuptinu trebalo je da se odre est mjeseci nakon prvog saziva tog najvieg
privremenog predstavnikog tijela zemlje. Ali tek dvije godine nakon isteka tog roka
stekli su se uslovi za odravanje izbora, koji su, napokon, zakazani i odrani 28. 11.
1920. godine.
Sa svojim kandidatskim listama na Tuzlanskom okrugu, kao i u bijeljinskom
kotaru istupilo je 11 politikih stranaka i politikih grupacija, sa 187 imena, od
kojih je 114 ili 61,29% bilo domaih(s podruju Okruga), 31 kandidat ili 16,66%
iz Sarajeva, 20 kandidata ili 10,75 s podruja Beograda i 14 kandidata ili 8,06% iz
ostalih mjesta Bosne i Hercegovine.
Prema teritorijalnom rasporedu, najvie poslanikih kandidata iz domae
sredine (s podruja Okruga) bilo je na podruju Tuzlanskog kotara (54 kandidata
ili 43,73%), potom slijedi Brko (19 kandidata ili 16,66%), Bijeljina (12 kandidata
ili 9,5%), Zvornik (9 kandidata ili 7,89%), Gradaac sa 7, Maglaj 5, Graanica 4,
Srebrenica 3 i po 1 kandidat iz Kladnja i Vlasenice. I to mogu biti pokazatelji o
izraenom interesu i intenzitetu politikog ivota po pojedinim kotarskim podrujima.
to se tie nacionalno-konfesionalne strukture kandidata iz Bijeljine i
njihovog rasporeda po kandidatskim listama, ona je bila vie odraz nacionalnokonfesionalne, nego politiko stranake strukture na podruju kotara. Sa podruja
kotara Bijeljine nalazilo se 12 imena na razliitim kandidatskim listama. Po broju
poslanikih kandidata, Bijeljina je bila na treem mjestu na Tuzlanskom okrugu
iza Tuzle i Brkog. Prema konfesionalnoj pripadnosti, 8 je bilo pravoslavnih, i po
dva muslimana i katolika. Najvie ih je bilo na kandidatskoj listi Demokratske i
Radikalne stranke. Ni jedan od njih nije osvojio dovoljan broj glasova za poslaniko
mjesto u ustavotvornoj skuptini, iako bi se po broju poslanikih kandidata iz domae
sredine moglo zakljuiti da je politiki ivot bio neto razueniji u odnosu na druga
podruja Okruga. Poslaniki kandidati sa podruja kotara Bijeljina bili su: Vojislav
421
Opta dravna statistika Kraljevine Jugoslavije, Definitivni rezultati popisa
stanovnitva 31. januara 1921. godine, Izdanje Dravne tamparije, Beograd, 1932.

218

Nikoli, opanar (Kandidatska lista KPJ), Aleksa Risti, zemljoradnik iz Bukovice

(Kandidatska lista Saveza teaka), Hifzibeg umii, posjednik (Kandidatska lista
JMO), Aco Bogdanovi, pravni vjebenik kod kotarskog suda u Bijeljini (Kandidatska
lista Demokratske stanke), Teo Bogdanovi, teak u Crnjelovu (Kandidatska lista
Demokratske stanke), dr. Vladimir aldarevi, advokat u Bijeljini (Kandidatska lista
Demokratske stanke), uro Cezner, upnik iz Bijeljine (Kandidatska lista Hrvatske
puke stranke), dr. Vlado Stanii, advokat iz Bijeljine (Kandidatska lista Radikalne
stranke), oko Sekuli, teak iz Tutnjevca (Kandidatska lista Radikalne stranke), Pero
Peri, inenjer i civilni geometar iz Bijeljine (Kandidatska lista Radikalne stranke),
Pero Radii, teak, Suho Polje Kandidatska lista Srpske narodne organizacije
(okorilo), Ahmo Hajri, teak (Kandidatska lista Muslimanske teake stranke).
.

Na deset kotarskih podruja Tuzlanskog izbornog okruga (koji je po broju

stanovnika, pa i biraa bio najvei u BiH) bilo je upisano 106.699 biraa, od ega je na
izbore izalo i glasalo 76.305 ili 72,13%. Izlazak biraa na glasanje bio je neto vei
u odnosu na prosjek Bosne i Hercegovine, a najvei na prostoru Tuzlanskog kotara
(83,70%), slijedi Kladanjski (78,48%), Maglajski (77,71%), Gradaaki (76,01%) itd.
Na bijeljinskom kotaru od 12.270 upisanih biraa, na glasanje je izalo 8.480
ili 69%. Tako se ovaj kotar naao u donjem dijelu tabele izlaznosti na tuzlanskom
okrugu.Vea izlaznost je bila na birakim mjestima sa dominantno muslimanskim
stanovnitvom. Tako je na gradskom podruju Bijeljine, gdje su muslimani inili
54% stanovnitva na izbore izalo blizu 80% upisanih biraa, u Janji sa 49,1%
muslimanskog stanovnitva izlaznost je bila 76%, u Koraju sa 56,81% muslimana
izlaznost je bila 78% itd.
Od 4.364 upisana biraa u samoj Bijeljini i njenim prigradskim naseljima
(koja su pripadala ataru Bijeljina, a to je vie od polovine birakog tijela kotara), na
izbore je izalo 3.259 ili 74,6%, to je bilo znatno vie u odnosu na prosjek sreza. Bolji
odziv biraa u samoj Bijeljini u odnosu na prosjek sreza, svakako je rezultat bolje
predizborne kampanje vodeih politikih stranaka koje su se prvenstveno fokusirale
na gradsko podruje. Ne treba zanemariti ni injenicu da je na uem gradskom
podruju veinsko muslimansko stanovnitvo u pravilu bilo diciplinovanije i u veem
broju izlazilo na glasanje u odnosu na pravoslavno i katoliko.
Iako su vodee politike stranke sa srpskim, odnosno muslimanskim
predznakom, to se tie broja dobijenih glasova, ostvarile priblino jednake rezultate,
iznenaenje izbora i u ovom kotaru bio je Savez teaka, srpska stranka sa najodlunijim
zahtjevima za oduzimanje zemlje od muslimanskih feudalaca i posjednika. Iako je,
kao stranka, ovaj savez vrlo kasno uao u izbornu kampanju (samo mjesec dana prije
raspisivanja izbora), ipak je, to se tie bijeljinskog kotara, dobio vie glasova i od
Radikala i od Demokrata - dvije vladajue i favorizovane srpske stranke, koje su
imale umjerenije i realnije stavove u pogledu agrarne reforme i obeteenja vlasnika
zemlje. Za Savez teaka glasalo je 2.199 ili 25,9% biraa. Na drugom mjestu sa skoro

219

isto toliko glasova bila je JMO (2.187 ili 25,8%), na treem Radikalna sa 1.885 ili
22,23%, a tek na etvrtom Demokratska sa 1.585 ili 18,69% osvojenih glasova. Od
ostalih stranaka, vrijedi spomenuti jo i KPJ, koja je imala 206 ili 2,42% glasova, dok
su sve ostale bile ispod 1,5%, te kao takve nisu predstavljale gotovo nikakav faktor u
politikom ivotu na tom podruju.422
Kao i u drugim podrujima, birako tijelo se i na bijeljinskom kotaru najveim
dijelom opredjeljivalo prema svojoj etnikoj i vjerskoj pripadnosti, to je bio sluaj i
u vrijeme austrougarske uprave. Politike stranke sa srpskim predznakom, kao i one
sa sjeditem u Beogradu, pokupile su srpske glasove, za hrvatske stranke u veini
glasali su Hrvati, a za JMO muslimani. Poreenjem etnikog, odnosno vjerskog
sastava stanovnitva na kotaru Bijeljina, sa rezultatima glasanja na ovim izborima,
mogu se uoiti velike podudarnosti, ali i izvjesna odstupanja kod sve tri vjerskoetnike grupe, ali to nije bitnije uticalo na krajnji ishod ovih izbora.
Muslimani su glasali za JMO, dok su Srbi veinu glasova dali izrazito
prosrpskim strankama: Zemljoradnikoj, Radikalnoj, Demokratskoj i u neznatnom
broju Srpskoj (okorilo). Podaci pokazuju da su Muslimani bili vjerniji svojoj
politikoj stranci, za koju su skoro svi do jednog glasali, dok su Srbi svoje glasove
raspodijelili na etiri spomenute centralistike stranke, ali u znatnijem broju u
odnosu na muslimane glasali su i za KP i Socijaldemokratsku stranku i dr. O tome
govore sljedei podaci: prema popisu stanovnika iz 1921. godine, muslimani su u
ukupnoj populaciji kotara uestvovali sa 22,4%, dok je JMO osvojila 25,8% birakog
tijela, dakle procentualno vie u odnosu na broj stanovnitva. S druge strane, srpskopravoslavno stanovnitvo uestvovalo je sa 70,37% u ukupnom broju stanovnika
kotara, dok su etiri spomenute politike stranke sa srpskim predznakom zajedno, na
tim izborima osvojila 68,57% glasova, dakle procentualno manje u odnosu na broj
stanovnika. Uzroke ovog debalansa treba traiti o veoj apstinenciji srpskih biraa (o
emu govore podaci o izlaznosti) i veem broju glasova datih strankama takozvane
lijeve opcije u odnosu na muslimane, koji su bili disciplinovaniji i vie vjerni svojoj
politikoj stranci.

Zakljuak

1. U danima prevrata, krajem 1918., muslimani Bijeljine bili su izloeni

ne samo euforinim napadima neodgovornih elemenata, ve i takozvanih
oslobodilaca u redovima narodne strae, poluvojne organizacije pri narodnim
odborima, koja je trebalo da smiruje, a ne da potpiruje ionako teko stanje. Brojni
izvjetaji Kotarskog ureda Bijeljina iz tog perioda govore o diskriminaciji bijeljinskih
muslimana, poevi od nedovoljne participacije u radu Narodnog odbora (naspram
broja Muslimana u Bijeljini i nemogunosti ukljuivanja u narodnu gardu (zbog

422
Statistiki pregled rezultata izbora narodnih poslanika za
Ustavotvornu skuptinu Kraljevine SHS, izvrenih na dan 28. novembra 1920.
god. Izdanje Ustavotvorne skuptine Beograd 1921.
220

nepodobnosti), pa do diskriminacije pri oduzimanju oruja, rekvizicijama imovine itd.

O agrarnim nemirima i agrarnom nasilju da se i ne govori. U tom, gotovo haotinom
stanju, i krajnje zaotrenim srpsko-muslimanskim odnosima, poelo je politiko
organizovanje i okupljanje graana na terenu i formiranje prvih mjesnih odbora
reimskih prosrpskih (u prvom redu Demokratske i Radikalne, neto kasnije i Saveza
teaka), te drugih politikih stranaka, koje su imale priliku da se ubrzo ogledaju
na izborima za Ustavotvornu skuptinu. Meu takozvanim nereimskim strankama
izdvajala se JMO, u kojoj su bosanski muslimani prepoznali zatitnicu ne samo svojih
politikih interesa, ve i fizikog opstanka na ovim prostorima. Tako je bilo i u Bijeljini.
2. Analiza rezultata izbora po strankama i pojedinim dijelovima kotara
pokazuje da je politika konfiguracija i na ovom podruju, kao i u itavoj Bosni i
Hercegovini, ostala utemeljena na nacionalnom principu. To e biti trajna politika
konstanta koja e odrediti sudbinu ove zemlje do danas.

221

Mr. sc. Rusmir Djedovi

PRAVOSLAVNI VJERSKI OBJEKTI U BIJELJINI

IZGRAENI NAKON 1995. GODINE

Saetak
Gradovi kod nas, gotovo redovno, u zavisnosti od svoje veliine i znaaja,
imaju i vei broj vjerskih objekata. Tako je mogue, u zavisnosti od broja vjerskih
objekata, govoriti i o poziciji nekog grada u regiji i zemlji.
Ovi vjerski objekti su esto u vezi sa konfesijom veinskog stanovnitva u
gradu ili njegovoj regiji, odnosno podruja iji je taj grad administrativno sredite.
Takva situacija je i u gradu Bijeljini, koji od prve polovine zadnje decenije 20.
stoljea ima veinsko srpsko pravoslavno stanovnitvo i sredite je regije koja pokriva
Semberiju i dijelove Majevice u Republici Srpskoj.
Pravoslavni vjerski objekti u Bijeljini izgraeni do 1995. godine
Do najnovijeg vremena, tj. samog kraja 20. stoljea, u gradu Bijeljina su
postojala dva pravoslavna vjerska objekta. Najstarija je poznata crkva posveena
svetom Georgiju. Takvo stanje su uslovile ope historijske prilike i injenica da je
do 1992. godine grad Bijeljina imao veinsko bonjako muslimansko stanovnitvo
(prema popisu iz 1991. godine, oko 22.000 Bonjaka i oko 10.500 Srba).
Crkva svetog Georgija
Crkva svetog velikomuenika Georgija, u narodu svetog ora, izgraena
je na samom kraju osmanskog perioda, 1871-1872. godine. Osveenje je izvrio
mitropolit Pajsije. Uraena je u mjeavini ruskog i vizantijskog stila. Zvonik crkve je
podignut po dolasku austrougarske uprave. Restauraciju ikonostasa i zidnih slika je
1949-1950. godine izvrio je Karlo Macek. Pokrivena je bila crijepom, a 1979. godine
je postavljen lim.
U novije vrijeme je vie puta obnavljana. Crkva svetog Georgija spada u
grupu veih, zidanih pravoslavnih crkvi, koje su izgraene u bosanskohercegovakim
gradovima krajem osmanskog perioda.
Crkva svetog Stefana
Crkva svetog arhiakona Stefana izgraena je 1936. godine. Osveenje
je izvrio episkop Nektarije (Krulj). Nalazi se na dananjem gradskom groblju
u nekadanjem prigradskom naselju Puile. ivopis i ikonostas su osveeni 2008.
godine.
Neto ranije, 1934. godine, u Bijeljini je izgraen i Parohijski dom.
Pravoslavni vjerski objekti u Bijeljini izgraeni nakon 1995. godine
Nakon 1995. godine u gradu Bijeljini je , kao i u cijeloj Semberiji, oita pojava
izrazitog rasta gradnje pravoslavnih vjerskih objekata. Tome znatno doprinosi ira

222

drutvena zajednica (Republika Srpska, lokalna optinska uprava...) Iza rata eparhija
je od vlasti RS dobila vee komplekse poljoprivrednog zemljita, npr. zapadno od
Bijeljine.
Znaajan dio optinskog budeta Bijeljine, u iznosu od oko pola miliona KM,
koji je namijenjen za zatitu kulturno-historijskih spomenika, koristi se za ulaganja
u eparhijske objekte. U gradu Bijeljini posljednju deceniju i pol izgraeni su brojni
pravoslavni vjerski objekti, a radi se o nekoliko manastira i vie crkvi (hramova).

MANASTIRI
Svetog Vasilija Ostrokog sa Vladianskim dvorom
Manastirski kompleks se nalazi u samom sreditu grada Bijeljine, na povrini
od oko 3,5 dunuma. Gradnja je poela 1996. godine, a kompletan kompleks je zavren
2001. godine i osveen 12. maja iste godine.
Izgraen je u urbano-historijskom jezgru grada Bijeljina. Zauzeo je dobar dio
nekadanje bijeljinske utvrde palanke. Ova utvrda je bila jedna od najprostranijih i
najtvrih u Bosni i Hercegovini za osmanskog perioda.
Manastirski kompleks obuhvata vie sadraja. Manastirski hram je u centru
kompleksa. Zvonik visok preko 30 metara, sa satom, dominantni je objekat kompleksa.
U jednom dijelu se nalazi privremeno sjedite episkopije zvorniko-tuzlanske (prije
rata bilo u Tuzli). U kompleksu su i razni drugi sadraji: biblioteka, muzej, elije
za monahe, slubene prostorije, stambeni dio i drugi pratei sadraji. Cjelokupan
manastirski kompleks je ograen zidanom ogradom.
Pored manastira se gradi nova administrativna zgrada eparhije, u kojoj e biti
i muzejska postavka, kao i humanitarna apoteka i ambulanta. Regulacionim planom
centra Bijeljine predvieno je dalje irenje kompleksa i izgradnja novih sadraja:
zgrada Bogoslovije, parking, fontana. Sve ovo bi se nalazilo neposredno iza Atik
damije.

223

Svete Petke
Manastir Svete Petke nalazi se u dijelu Bijeljine zvanom Pet jezera. Crkva
je graena zadnjih godina, a odlikuje se visokim kupolama koje podsjeaju na ruske
crkve.
U kompleksu manastira privode se radovi na ureenju doma za stara lica sa 36
apartmana, a planirana je izgradnja djejeg obdanita i pravoslavne gimnazije.
Nova ulica od magistralnog puta Bijeljina - Raa do manastira izgraena je 2011.
godine, u ta je uloeno 660.000 KM.

Svetog Nikole
U poznatom etno- selu Stanii, izgraenom od 2003. godine, na istonom
izlazu Bijeljine, nalazi se tzv. duhovni dio sela, sa manastirom svetog Nikole. Ovaj
manastir je replika manastira Kumanica, a obuhvata manastirsku kuu (konak), koja
podsjea na srednjovjekovnu gradnju, i krstionicu raenu po uzoru na malu crkvu na
Aljasci.

224

CRKVE
Crkva na Ledincima
Prostorije Mjesne zajednice Ledinci u Bijeljini su nakon rata adaptirane u
pravoslavnu crkvu. Nedavno je ova crkva sruena zbog izgradnje ulice koja spaja
Raansku ulicu sa mahalom Bukre. Ovi radovi su u sklopu ureenja prostora ispred
novoizgraene crkve Roenja Presvete Bogorodice.
Saborni hram Roenja presvete Bogorodice
Zadnju deceniju je u uglu nekadanje kasarne, prema Raanskoj ulici,
izgraena vea crkva. Posveena je Roenju presvete Bogorodice, a slui i kao
Saborni hram episkopije zvorniko-tuzlanske. Pored crkve izgraena je nova ulica i
vei kruni tok na raskrsnici.
Ovo je najvei pravoslavni vjerski objekat u Semberiji. Za njegovu izgradnju
optina Bijeljina iz budeta vie godina ulae znatna sredstva.

Sveti apostoli Petar i Pavle

Temelji crkve su poloeni 1998. godine na parceli dodijeljenoj od optine
bez nadoknade. Crkva je zavrena i osveena 2004. godine. Zidana je punom ciglom
i betonom, prekrivena bakrom, ulazna vrata i ikonostas uraeni su od slavonskog
hrasta. I narednih godina je nastavljeno sa ureenjem objekta i okoline.
Nalazi se u Tombak mahali, preko puta stadiona FK Sloga.
Svetog velikomuenika Pantelejmona
Zadnjih godina se gradi crkva Svetog velikomuenika Pantelejmona u
sjeveroistonom dijelu Bijeljine. Gradi se u naselju Kruik, na lokalitetu stare stone
pijace, koji je naputen 2000. godine premjetanjem pijace na drugu lokaciju.

225

Zakljuak
U gradu Bijeljini, nakon posljednjeg rata, evidentna je intenzivna izgradnja
razliitih pravoslavnih vjetrskih objekata. Za samo deceniju i pol izgraeno je na
podruju grada nekoliko manastira sa brojnim sadrajima i vie pravoslavnih crkvi
(hramova).
Razloga za ovako intenzivnu izgradnju pravoslavnih vjerskih objekata u
gradu Bijeljini ima vie, kao to su:
Bijeljina je nakon rata drugo po znaaju sredite u Republici Srpskoj, odmah
iza Banje Luke.
To se ogleda i u narasloj ekonomskoj snazi opine, pojedinih ekonomskih
subjekata i stanovnitva
Grad Bijeljina se nalazi blizu granice sa Srbijom i preko nje najvei dio
Republike Srpske povezan je sa dravom Srbijom i metropolama Beogradom i Novim
Sadom.
Snaan demografski porast i koncentracija stanovnitva primjetna je u gradu
Bijeljini.
Ve dvije decenije Bijeljina je sjedite Zvorniko-tuzlanske eparhije, koja
pokriva najgue naseljeni i razvijeniji dio Republike Srpske.
Evidentna je i pojava znaajnih dobrotvora, pojedinaca koji svojim sredstvima
iniciraju i ubrzavaju izgradnju vjerskih objekata.
Pored grada Bijeljine, i cjelokupna Semberija ima izrazito intenzivnu
izgradnju pravoslavnih vjerskih objekata nakon posljednjeg rata.
-
-

226

Izvori i literatura
Srpska pravoslavna eparhija Zvorniko-tuzlanska, ematizam, Tuzla, 1977.
Razne internet stranice

ISTRAIVANJA
PROF. DR. MAHMUDA NURKIA
Iz knjige
JANJA I JANJARCI KROZ ISTORIJU

IZ PROLOSTI JANJE
Naselje Janja se nalazi u donjem Podrinju. Nastanak i razvoj ovog naselja do
sada nije detaljnije opisan u literaturi. ak ga i Evlija elebija u svojim putopisima
nigdje ne spominje, jer ga je na svom putovanju kroz ove predjele izgleda zaobiao.
Ovo naselje i cijelo Podrinje, sa etnolokog stanovita, ostalo je takoer nedovoljno
obraeno. Samo je Muzej istone Bosne vrio etnoloka istraivanja u ovom podruju.
Istraivanja su prvi put obavljena u vremenu od 1976-1978.godine. Istraivane su
praistorijske kulture i razvoj upotrebe metala na podruju donjeg Podrinja i dijela
Semberije, te ivot i obiaji stanovnitva donjeg Podrinja. Ispitivano podruje
obuhvatilo je dio Podrinja, i to od naselja Janje na sjeveru do ua rijeke Tavne na
jugu, a na zapadu se graniilo sa istonim i sjeveroistonim dijelovima majevike
podgorine. Drugih ozbiljnijih ispitivanja nije bilo.
Danas se istorija Janje moe bolje sagledati koristei se podacima koji su
zabiljeeni u istoriji Bosne i Hercegovine, Srbije, Otomanskog u Austrougarskog
carstva. Posebno olakanje u pisanju istorije Janje pruile su napisane hronike
Bijeljine, Zvornika, Glinja, Atmaia, Janjara i Trnave, Jadra i Raevine, Ljenice,
Loznice i Teoaka. Pri pisanju ove knjige koriteni su podaci i iz monografije Drina i
Podrinje, grupe autora iz Beograda, kao i istorijski zapisi o plemenima Kui i Piperi u
Crnoj Gori. Nauni rad dr. Adema Handia pomogao nam je u upoznavanju stanja na
podruju Semberije u vrijeme dolaska Osmanlija, raseljavanju domaeg stanovnitva
i naseljavanju stanovnika iz Crne Gore, Hercegovine i Srbije.
Istraivanja ivota i obiaja stanovnitva u donjem Podrinju obavili su
Radmila Kajmakovi, savjetnik Zemaljskog muzeja i Salih Kulenovi, kustos etnolog
u Muzeju istone Bosne u Tuzli. Salih Kulenovi je, osim istorije Janje, obradio i
materijalnu kulturu ispitivanog podruja, a prikupio je i obradio podatke o nekim
tradicionalnim bijeljinskim zanatima, koji su u naglom opadanju, na ije su proizvode
bili upueni i stanovnici Janje i okoline, koja uglavnom gravitira Bijeljini. Prilikom
terenskih istraivanja Salih Kulenovi je upoznao divne ljude i vrsne kazivae, koje
je u svom radu pomenuo, te ih i mi ovom prilikom pominjemo. Oni su prilikom
terenskih etnolokih istraivanja pomogli Salihu Kulenoviu i ekipi koja je sa njim
uestvovala, a to su: rahmetli Paaga Hadiimamovi, pokojni Zdravko Markovi,
rahmetli Musto Dervievi, rahmetli Ahmet ehi, rahmetli Nuko Trnavac, rahmetli
Adem Alihodi, rahmetli Aljo Jaarevi, rahmetli Ramo i Ibrahim ukilovi, rahmetli
Ismet Hurembegovi, rahmetli Meho Huremovi, rahmetli aban Beganovi, rahmetli
Mehmed Huremovi, rahmetli Muharem Gradaevi, rahmetli Ibrahim Guali,
rahmetli Dafo Muevi, pokojna Vida Stankovi i Jefa Jovi, svi iz Janje, i Hasan
Nurki, koji je u to vrijeme bio sekretar Sekretarijata za privredu i finansije SO-e
Bijeljina, rodom iz Janje, i pokojni Dimitrije olakovi, direktor Muzeja Semberije,
rodom iz Bijeljine.
Prilikom pisanja ove knjige koriteni su svi mogui podaci dobiveni preko
Interneta, a takoer i podaci dobiveni od kazivaa, posebno o onim dogaajima o
kojima nema pisanih dokumenata.

229

Ime Janja
Po legendi koja je najvjerovatnija, podruje na kojem je Janja osnovana bilo
je movarno, tu su rasle vrbe, jasenovi, hrastovi i janjevi u najveem broju, pa je
naselje dobilo naziv po janjevima koji su tu rasli. U ovom dijela Podrinja nastala
su imena naselja sa obje strane rijeke Drine po drveu i vegetaciji koja je tu bila
najzastupljenija. Kako pie dr Ristanovi1, Lenica (Janjarci je nazivaju Ljenica)
dobila je naziv po brojnim stablima ljeske svetog drveta u mitologiji starih Slavena.
Tako su dobila imena i druga mjesta u Podrinju, kao to su Lipolist, Glogovac, Dublje,
Klenje, Cerovac, Drenovac, evarice, Lipnica, Loznica i dr. Neki autori naziv Janja
dovode u vezu sa ilirskim boanstvom Dijana2, 3.

Geografski poloaj Janje

Janja se nalazi juno od Bijeljine, na udaljenosti od 11 km. Smjetena je na
ravniarskom zemljitu s obje strane rijeke Janje, i to 2 km uzvodno od njenog ua u
Drinu. Kroz Janju prolazi putna saobraajnica koja ide pravcem sjever-jug i povezuje
Bijeljinu sa Zvornikom. Tu saobraajnicu je 1865/6. godine napravila osmanska
vlast, a projektovali su je osmanski i francuski inenjeri4. Asfaltirana je stotinu godina
kasnije, od Bijeljine do Janje, u duini od oko 11 km, a u toku 1975. i 1976. godine
modernizovan je dio puta u duini od 14 km od Janje na jug do Glaviica. Takoer, i
ovaj put koji vodi prema Zvorniku napravljen je 1866/67, dakle za vrijeme osmanske
vlasti. Do izgradnje ovog puta prema Zvorniku se ilo mehkim putem pored Drine od
Janje preko Kamenica, Batra i Glaviica do Branjeva5. Od Janje se prema Zvorniku
ilo putem preko Modrana, Donje Trnove, Glinja i Teoaka.

Prosjena nadmorska visina Janje je 105,5 m. Ovde je zastupljena umjereno
kontinentalna klima, ljeta su topla, zime dosta hladne, a proljee i ljeto su dosta
izraeni. Kroz Janju protie rijeka Janja, ije korito dijeli naselje na dva skoro
podjednaka dijela. Rijeka Janja izvire jednim krakom ispod Banj Brda na Majevici, a
drugim ispod Godua i duine je oko 52 km. Ona se istono, na udaljenosti od 2km od
centra naselja, ulijeva u Drinu.

1 Dr Slobodan Ristanovi. Reka Drina i Podrinje. tampa Dragan Srni abac, 2000. god.
Na strani 376. autor pie: Lenica je, najverovatnije dobila ime po brojnim stablima leske
svetog drveta u mitologiji starih Slavena. I mnoga druga naselja u Podrinju dobila su
ime po umskom drveu (Lipolist, Glogovac, Dublje, Klenje, Cerovac, Drenovac, evarice,
Lipnica.
2 abej E. Kult und Fortleben der Gttin Diana auf dem Balkan, Leipziger Vierteljahresschrift
fr Sdosteuropa, 5/l941., Leipzig l941., 229-241.
3 Zanei S. Majka Janja. Junoslovenski filolog, XXIII, KNJ. 1-4, SANU, Beograd l958, 217220.
4 Grabanovi Mustafa. Bijeljina i Bijeljinci. BZK Preporod BiH, BZK Preporod Bijeljina,
2006;236.
5 Zebi M. Branjevo na Drini, tamparija Sava Mihi Zemun, Beograd, 1970;13).

230

Janja sa bliom okolinom na geografskoj karti

Janja sa bliom okolinom na geografskoj karti

231
5

Vrijeme nastanka Janje

Ime Janja prvi put se pominje u poznatoj hronici Tarih-i Peevi oko 1630.
godine. uveni bonjaki istoriar, rodom iz Peuha, Ibrahim-beg Alajbegovi
Peevija (1570-1650) pie u svojoj poznatoj hronici Tarih-i Peevi, da je ban Derenin
odsjeenu Gerz Ilyasovu glavu poklonio ugarskom kralju, koji je naredio da se ukopa
na Budimskom brdu, koje je od tada prozvano Gerzelez brdo. Po Peeviji, Gerz
Ilyas je bio rodom iz Janje kod Bijeljine. Isto misli i Evlija elebi, pominjui u svom
Putopisu i to brdo u Budimu. Na njemu je u ast erzelezovu, koji se istakao pri
zauzimanju Budima, sultan Sulejman Velianstveni podigao tekiju. Vuk Karadi
navodi u svom Rjeniku da budimski Srblji pripovijedaju da je nekakakav Turin iz
Bosne Gerzelez Alija, koji se pjeva u pjesmama, skoio na konju sa tog brda u Dunav
za carevo zdravlje kad su Osmanlije osvojili Budim6.

Kamen erelez Alije se nalazi na njivi zvanoj Selo vlasnitvo Avde Ramievia na
slici desno, lijevo je autor ove knjige, 2009. godine.
Gerz Ilyas, rodom iz Janje kod Bijeljine, je bonjaki narodni heroj, koji je
poginuo u ofanzivi koju je veliki osmanski vojskovodja Hadum Jakub-paa poduzeo
6 NN. erelez Alija. U: Projekat Poznati Bonjaci, Najistaknutiji Bonjaci. mailto:famous
bosniaks@yahoo.com

232

protiv Hrvata 1491. godine. U zasjedi gine Gerz Ilyas erzelija koji je u narodnoj
pjesmi proslavljeni bonjaki junak8.
erzelez je igrao vanu ulogu u odbrani Sarajeva 1480. godine, u vrijeme
opsade Vuka Jajanina (Grgurovia). Prije Krbavske bitke 1493. godine, u kojoj su
Bonjaci totalno potukli itavu hrvatsku vojsku, erzelez je bio jajaki ban. Neki
smatraju da je erzelez preivio Krbavsku bitku i poginuo u blizini Sokol-grada
(kod Varcar-Vakufa) u novom sukobu sa banom Dereninom, koji je povremeno
uznemiravao osmanski teritorij. I sam sultan se divio erzelezu. U jednoj verziji
pjesme, vezir uprili je predstavio erzeleza pjesnikim rijeima, od kojih su
sultanu od radosti suze na oi potekle, pa je uzviknuo: uur Bogu i dananjem
danu, kad ja imam ovakvih junaka!8 U Gerzovu kod Sokola (Varcar-Vakufa) nalazi se
Turbe erzelez Alije, kod kojeg se svakog 2. augusta na Aliun (Alijin dan) odrava
narodno veselje. Ispod Hadi-Sinanove Tekije u Sarajevu nalazi se velika ardaklija
koju narod zove Djerzelezova kula. Na Debelom Brdu u predjelu Soukbunara ispod
Trebevia nalaze se otisci kopita erzelezovog dorata. Na lokalitetu Velika Drveta na
Alipainom mostu, na jednom od najstarijih bonjakih mezarja u Bosni, ukopana je
erzelova sestra Ajka, pie u Projektu Poznati Bonjaci iz 2003. godine8. Ve je stari
osmanski pisac Kemal paa-Zade (1468-1534) znao ( oko 1480.) godine za bosanskog
ratnika i akindiju po imenu Gurz Ilyas. Osmanski pjesnik Esiri sa poetka 17. vijeka
u jednoj pjesmi pie o Gurs Ilyasu i njegovoj znaajnoj ulozi u odbrani Sarajeva 1480.
godine, u vrijeme opsade od vojske Vuka Jajanina (Grgurovia) 8.

Ban Derenin je bio jajaki ban i pao je 1493. godine na Krbavskom polju u
osmansko zarobljenitvo. On je vjerovatno ubio erelez Aliju 1491. godine, tokom
Jakub-painog pohoda. Drugu verziju o erzelezovoj pogibiji dao je Mesihi, divanski
pisar rumelijskog beglerbega, koji je 1513. godine pisao da su u blizini Sokol grada
(kod Varcar Vakufa) poginula trojica subaa: Gurz Ilyas, Guzel Tursun i Mumin
Havace (Havade). U Gerzovu kod Sokola, odnosno Varcar Vakufa, nalazi se turbe
erzelez Alije. Kult erzelezovog turbeta njeguje se od od 16. vijeka, a kod njega se
svakog 2. avgusta na Aliun odrava narodno veselje. erzovo, koje se ranije nazivalo
Prhovo, spominje se u osmanskim defterima prvi put 1528. godine8.

Meutim, istina je da su pri povratku iz Kranjske osmanske trupe 1491.
godine naletjele na zasjedu hrvatske vojske na Gornjoj Kupi, gdje su potuene. Ostaci
njihovih eta probili su se do Udbine, gdje su nanovo poraeni. Tu je poginuo Gerz
Eljaz, u narodnoj pjesmi proslavljeni erzelez Alija. Narodni pjesnik je zabiljeio
da erzelez Alija na pitanje ko je i odakle je, kae slijedee: Hajd ne luduj neznana
delijo, ja oklen sam, od kojeg li grada, i kako se po imenu viem, jesi l uo eher
Sarajevo, u Sarajvu Begovu damiju, vi damije eh-Sinan tekiju, pod tekijom
erzelez Aliju7.

7
NN. erelez Alija. U: Projekat Poznati Bonjaci, Najistaknutiji Bonjaci. mailto:famous bosniaks@yahoo.com

233

U Lugavinoj ulici, tano ispod Hadi-Sinanove tekije, nalazi se velika

nenastanjena ardaklija, koju narod zove erzelezova kua8.

Prema ovim podacima o erelez Aliji, ako prihvatimo istinitim podatak da
je Peevina tvrdnja tana, da je erelez Alija bio rodom iz kasabe Janje, onda je
Janja u vrijeme dolaska Osmanlija postojala kao vee naselje.
Na osnovu svega naprijed reenog, a kako je Ibrahim Alajbegovi Peevija
ivio od 1570-1650. godine i svoje djelo Tarih Peevi poeo je pisati poslije 1641.
Godine, bilo mu je poznato da postoji kasaba Janja, sam taj podatak, neovisno od
porijekle Alije erzeleza, govori da je kasaba Janja postojala u vrijeme pisanja djela
Tarih Peevi.
Drugo svjedoanstvo koje nedvojbeno govori o postojanju kasabe Janje jesu
zapisi u Ahkami-ikajet defterima, u kojima vidimo da se damija u Janji nazivala
damija sultan Sulejmana i da se finansirala iz prihoda koji su dobijani od prodaje soli
u Tuzli. Kako ti defteri potiu iz 1776. godine, to se vidi da je u to vrijeme postojala
kasaba Janja u sastavu Zvornikog kadiluka.
Meutim, ako se zna da su damije koje su graene za vrijeme osvajanja
sultan Sulejmana od 1520. do 1566. godine nazivane damije sultan Sulejmana, onda
i taj podatak govori da je Janja, kao naselje, postojala u to vrijeme9.
Trei dokaz o postojanju naselja Janja u osmanskom periodu nalazimo u djelu
Bosanski paaluk Hazima abanovia, koji navodi da je Bijeljinski kadiluk osnovan
neto prije 1634. godine i da je Janja vee naselje na teritoriji ovog kadiluka. A to je
XVII vijek10.

U svom naunom radu Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, dr Adem
Handi, govorei o damijama u Bijeljinskom kadiluku, navodi: Tako se 1767.
godine spominje damija u kasabi Janji ,koju je podigao narod (1737. godine je
sruena damija sultan Sulejmana od strane austrijske vojske koja je zapalila Janju).
Imam i hatib damije bio je te godine Mehmed Halifa, sin Mustafe. Dr Adem Handi
dalje nastavlja: Dananje znaajnije mjesto Janja uopte se ne pominje u popisima
iz XVI vijeka, iako se to mjesto nalazilo u granicama bijeljinske nahije. Prema tome,
to naselje, ili je ranije drugaije nazivano, te mogue odgovara jednom od dva
neutvrema naselja (Tvrtkovac, Obrova), ili je nastalo tek poslije 1600. godine11.
Tako, ako poznajemo nastanak najblieg naselja Ljenice, koja se nalazi na
drugoj strani Drine, manje od 5 6 km od Janje, onda vidimo da se u Ljenici ivjelo
jo u praistorijsko doba, pri kraju neolita, oko 2000. godina p.n.e. Po keramikim
ostacima u Ljenici vidi se da je naselje Ljenica pripadalo Vinanskoj kulturi. Pri
najezdi pridolica neolitsko stanovnitvo se skalanjalo na nepristupaan teren, a oni
8 Imamovi Mustafa. Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture Sarajevo, 1997;228230.
9 Hukovi dr Muhamed, Alija (Alije) Sadikovi. ivot i djelo muderisa Alije Sadikovia,
Svjetlost Sarajevo, 1987;203-211.
10 abanovi dr Hazim. Bosanski Paaluk. Nauno drutvo NR BiH. Djela, Knjiga XIV,
Sarajevo 1959;202.
11 Handi dr Adem. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Orjentalni institut, Sarajevo,
Prilozi za orjentalnu filologiju, Sveska 12-13, 1962/63;strane 56 i 71-72.

234

koji su ostali u ravnici, stvaraju poseban tip naselja, u narodu poznat kao obrovac,
otuda i naziv neutvrenog naselja Obrova, po dr Ademu Handiu12.
Nasuprot obrovcu, osmanski arampov je raen u obliku krunog anca sa
rovom ispunjenim vodom i zailjenim koljem pobodenim u zemlju, kao jo jedna
prepreka neprijatelju. Mahala arampov u Janji je tipian predstavnik takvih naselja.
Rijeka Janja se dijelila u dva kraka. Jedan, koji je odmah iza dananjeg mosta iao
lijevo kroz Dugo Polje, i drugi koji je skretao iza arampova i opet vodio u Dugo
Polje i spajao se sa prvim krakom kod kue abanovia, i tako zatvarao lokaciju
veliine od nekoliko hektara, na kojoj su, po svim kazivanjima, nastale prve kue u
Janji. Ovaj prostor mogao je biti nastanjen otprilike 1200. godine p.n.e. kao i Ljenica,
a naseljavali su ga Iliri, prvi poznati stanovnici Balkanskog poluostrva.

Antiki period

Na prostoru naselja Janja, prema arheolokoj literaturi, postoje dva lokaliteta
rimskih nalaza, Lugovi i Pai. To znai da je jo u antikom periodu ovdje postojalo
neko naselje. Nije poznato da li je ovo naselje nastavilo egzistirati i poslije velike
seobe naroda u 4. vijeku nove ere. Podjelom Rimskog carstva 395. godine na Istono
i Zapadno, podruje Janje je ostalo u sastavu Zapadnog rimskog carstva. ini se da je
ovo naselje bilo zamrlo u srednjem vijeku, emu je doprinijelo i mijenjanje toka rijeke
Drine. Zna se da se rijeka Janja ulivala u rijeku Drinu 3 km nizvodno od dananjeg
ua u rijeku Drinu kod Orlova Polja, prije prokopavanja kanala od arampova prema
dananjem mostu u Brzavi 1936. godine. Da li je na poetku vladavine Osmanlija
postojalo naselje na lokalitetu Lugova i Paia, na to se ne moe dati siguran odgovor.

Maarsko prisustvo na podruju Donjeg Podrinja

Na lokalitetu Lugovi, Pai, Drenjik, Bakarovae, Smajia selo, Ramia
baa nalazilo naselje u kojem su ivjeli veinom Maari, na to upuuje ime silaza u
korito rijeke Janje na Paiu, a koje se u narodu naziva Madar brod. Lijevo od Paia,
u pravcu kamena Alije ereleza, na lokalitetu Obora (mogue nekada Obrova),
nalazi se podruje koje se doskora nazivalo Madarski efenci, prema kazivanju
hode Zubera, iji su preci imali njive na ovom podruju, a dalje se nalaze njive koje
se nazivaju Bakarovae, gdje je vjerovatno kovan bakar. To govori da su u to vrijeme
Maari naseljavali ovo podruje. Istorijska je injenica da su Maari u povelji
ugarskog kralja Bele II iz 1137. godine Bosnu navodili kao posebno vojvodstvo, a
ugarski kraljevi su se titulirali kao kraljevi Rame (Ramae rex)13.

12 Citirano u:Hukovi dr Muhamed, Alija (Alije) Sadikovi. ivot i djelo muderisa Alije
Sadikovia, Svjetlost Sarajevo, 1987;208.
13 Imamovi Mustafa. Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo
1997;30.

235

Podrinje sa lijeve strane Drine, gdje je smjetena Janja, bilo je daleko od upravnih
vlasti provincije Dalmacije, ali je i Drinom bilo zatieno od napada Bugara, koji su
poetkom 9. vijeka zauzeli itavo Podrinje sa desne strane Drine. Godine 1180. Donje
Podrinje sa desne strane Drine potpada pod vlast Maara, dok je podruje Janje bilo
u sastavu Ugarskog carstva14.
Prisustvo Maara na ovom podruju potvruje i nalazite samostana Santa
Maria in Campo u Ruhotini kod Janje, koji se prvi put pominje 1514. godine, a iji su
zidovi srueni kada se gradila crkva u Janji i ugraeni u temelje te crkve15. U Donje
Podrinje sa desne strane Drine Srbi prvi put pokuavaju doi sa juga i istisnuti Maare
1268. godine, kada je kralj Uro uao sa vojskom u Mavu, ali je u borbi bio potuen
i zarobljen. Mavansku banovinu 1284. godine od Maara dobija na upravu kralj
Dragutin, kada je postao zet maarskog kralja Stefana V (petog). Poslije smrti kralja
Dragutina, njegov brat Milutin zaposjeo je itavo Podrinje, pa je time izazvao rat
sa Maarima, te je 1319. godine bio potuen od vojske Karla Roberta (1308-1342),
koji je ponovo uspostavio maarsku vlast u Podrinju. Ni car Duan (1331-1355), nije
uspio Mavu prisajediniti srpskoj dravi16.

Sudbina bogumila u ovom podruju

Bogumili su bili prisutni na ovom podruju, a njihova sudbina bila je tragina.
U srednjem vijeku ovdje su se desile velike promjene. Maarski kralj Andrija II, koji je
bio jedan od voa Petog krstakog rata (1217. 1221. godine) 1225. godine je predao
vlast nad Bosnom, Usorom i Soli katolikom nadbiskupu, sa zadatkom da te zemlje
oisti od heretika - bogumila. Rim je bio zadovoljan odlukom, te hvali nadbiskupa
to je hrabro pripasao krstaki ma i to preduzima mjere da goni heretike u Bosni,
Soli i Usori. Nadbiskupu je preporueno da podstie vjernike protiv nevjernika, to je
u praksi znailo da priprema krstaki rat u Bosni. Pod takvim pritiskom, na katoliku
vjeru su preli ban Ninoslav i njegov roak ban Prijezda 1233. godine. Tano se zna da
su ovim krajevima vladali ruski plemi Rastislav Mihailovi, zet maarskog kralja
Bele 1255. do 1264. godine, a zatim kralj Stefan Dragutin, koji su vladali upom
Soli oko 1284. godine. Vlast za vrijeme Stefana Dragutina, koji je vladao upom
Soli pod patronatom Maara, bila je jako slaba. Kao posljedica toga, razgranala se u
ovom podruju jedino trgovina bosanskim bogumilima, koji se iz svih krajeva Bosne,
posebno iz oblasti Usore, odvode u Dubrovnik i druge primorske gradove. Odatle su
kao robovi i ropkinje (servi et ancillae) dalje prodavani po italijanskim gradovima,
gdje su najee sluili kao kuna posluga. Na sve proteste bosanskih banova papi, to
14 Vasiljevi Milivoje i Trbuhovi Vojislav. Jadar u praistoriji. U: Baki Danilo i saradnici.
Jadar u prolosti.NIRO Forum Novi Sad, 1985;42
15 Grabanovi Mustafa. Tragovi srednjevjekovnog samostana Santa Maria in campo, Dobri
pastir, Sarajevo, 1968, sv. I-IV, 242- 243.
16
Imamovi Mustafa. Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture Preporod,
Sarajevo 1997;30.

236

se njihovi podanici odvode u ropstvo, koje u samoj Bosni nije postojalo, Dubrovani,
Kotorani, Spliani i drugi pravdali su se time da su u pitanju heretici, a ne pravovjerni
katolici.

Stefan Dragutin je, koji je uz pomo Maara preoteo vlast svom ocu Urou
Nemanjiu, prema njegovom ivotopisu, mnoge od heretika je obratio na vjeru
hristiansku i krstio ih. Stefan Dragutin je traio i od pape da se dominikanci u Bosni,
koji su imali misionarski karakter ve pola vijeka, ali bez uspjeha, na iskorjenjavanju
bosanskih nevjernika zamijene franjevcima. Papa je tu inicijativu prihvatio, pa se
1291. godine obratio franjevcima u Dalmaciji i Slavoniji da u Bosnu upute svoja dva
redovnika koji su verzirani u pismenosti i vjeti jeziku one oblasti17.
Iz ovih podataka se vidi da je na podruju Janje bilo dosta domaeg
stanovnitva koje je bilo vjere bosanske, a pravoslavci i katolici su ih nazivali
hereticima ili jereticima.
Stefan Dragutin je za vrijeme svoje vladavine podrujem Mave i Istone
Bosne, sagradio manastir Rau, i poeo graditi manastir Paprau, koji su dovrili
njegovi sinovi Vladislav i Uro. Oni su sagradili i manastir Tavnu u Tavni (Banjica).
ena Stefana Dragutina, Katarina, podigla je manastir Tronou na planini Guevu,
etiri sahata hoda od Zvornika18. Meutim, ovi navodi o gradnji manastira po Bosni u
vrijeme Stefana Dragutina demantovani su od nekih istoriara. Tvrdi se da su manastiri
Ozren, Lomnica, Gostovi i Tavna graeni u XVI vijeku, poslije dolaska Osmanlija
na ovo podruje. Manastir Papraa, kao prvi pravoslavni manastir, podignut je uz
dozvolu osmanskih vlasti 1547. godine19.
Poslije smrti kralja Dragutina, njegovom zemljom zagospodario je kralj
Milutin, meutim, maarski kralj Karlo Robert (1308 1342) zauzima ponovo ove
oblasti. Za vrijeme vladavine cara Duana (1331 1355) voeni su ratovi vie puta,
ali Srbi nisu vie uspjeli osvojiti ovu oblast. Konano je despot Stefan Lazarevi od
maarskog kralja igmunda (1387 1437) dobio Beograd i Mavansku banovinu na
upravljanje 1402. godine. Uspomenu na maarsku vlast u Mavi nosi u svom imenu
gradi Tekeri, kao i maarska groblja na planini Ceru, poput onih na Hajdukovcu,
Vidojevici i u Novom Selu20.
Poslije Kosovske bitke 1389. godine i bitke kod Angore 1402. godine, despot
Stefan Lazarevi je postao maarski vazal, pa je dobio na upravu Mavu i Beograd od
Maara. Po sporazumu u Tati, car Zigmund i despot Stefan Lazarevi dogovorili su
se da se Mava vrati Maarskoj poslije Stefanove smrti. Meutim, nasljednik despota
Stefana, ura Brankovi Maarima je vratio samo Beograd, a zadrao cijeli dio
Donjeg Podrinja, sa rudnicima Krupnjom i Zajaom. Sa propau despotovine 1459.
17 Imamovi Mustafa. Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo
1997;46-47.
18 Spremi Momilo. Jadar u srednjem vijeku U: Baki Danilo i saradnici. Jadar u prolosti.
NIRO Forum Novi Sad, 1985;41-47.
19 ozi Edib.Bonjaka nacija. Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 2003;330.
20 Spremi Momilo. Jadar u srednjem vijeku U: Baki Danilo i saradnici. Jadar u prolosti.
NIRO Forum Novi Sad, 1985;41-47.

237

godine, Podrinje je dolo pod osmansku vlast, a 1463. godine padom Bosne i dio
Podrinja sa lijeve strane Drine takoer potpada pod osmansku vlast.
Meutim, podrujem Janje do dolaska Osmanlija ovim krajevima vladaju
Maari, to se vidi iz zapisa u kojima se navodi da je 1427. godine Mahmud Ungurus
(Maar) predao grad Novi na Savi kod Bijeljne Osmanlijama21, a 1432. godine srpski
vladar ura Brankovi (1427-1456) preuzima Zvornik i Teoak 1433. godine od
Maara. Teoak ponovo zauzimaju Maari poslije pada Beograda pod osmansku
vlast i dre ga od pada Bosne 1463. godine pa sve do 1521. godine, kada ga zauzimaju
Osmanlije. Kao prilog istoriji vladavine Maara na ovim prostorima postoji Pria
o ukradenom djetetu Hasan pae u Srednjoj Trnovi koju u cijelosti prenosimo iz
knjige Glinje, Janjari, Atmaii, Srednja Trnava i Bijeljina, autora Nedima Ramia,
tampane u Harfo-grafu Tuzla, 2002. godine22.

Pria o ukradenom djetetu Hasan - pae

Hasan paa je imao muko dijete, a u to vrijeme kada je paa doao,
zatekao je u ovom kraju stanovnike Maare. Te jeseni Maari su obraivali zemlju,
orali, drljali, sijali penicu, ali nisu bacili sjeme u zemlju. Time su skrili injenicu da
se nee vratiti u ove krajeve i prelazili su Savu sa obeanjem da e se vratiti u proljee.
Na prostoru Srednje Trnove nalazile su se dvije pravoslavne kue. Domaini tih kua,
Petar i Mihajlo, radili su i obraivali zemlju. U to vrijeme, nakon povlaenja Maara,
pai nestade pogolemo muko dijete. Paa, sav tuan i zabrinut, poali se komiji Peri
na jad koji ga je zadesio, a Pero, poto je poznavao dosta Maara, odlui da potrai
dijete. Kako je odranije bio dobar sa Maarima, a posebno sa jednim od njih, Pero
sazna da se Maari ele osvetiti pai otevi mu dijete, i posumnja u nekog Maara, pa
ode u potragu za njim. Na sreu, kad pree preko Save, Pero pronae dijete i ponovo
ga otme. Da se dijete ne bi uguilo pri preplivavanju rijeke Save, Pero stavi djetetu
cijev u usta, kako bi moglo disati. Paa, sretan zbog sinovljevog povratka, bogato
nagradi Peru, koji potom pree na islam i uze prezime Mehmedbegovi23.

21 Imamovi Mustafa. Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo

1997;119
22 Rami Nedim. Glinje, Janjari, Atmaii, Srednja Trnava i Bijeljina, Etnografska i kulturnohistorijska graa, Urednik: ljivi Ferid, tampa Harfo-graf Tuzla, 2002; 75.
23
Rami Nedim. Glinje, Janjari, Atmaii, Srednja Trnava i Bijeljina, Etnografska i
kulturno-historijska graa, Urednik: ljivi Ferid, tampa Harfo-graf Tuzla, 2002; 75.

238

Bosanski kraljevi
Na ovim prostorima su bili prisutni i bosanski kraljevi. Postoji povelja koju je
izdao bosanski kralj Stjepan Toma (1443 1461), i njome 1458. godine dodjeljuje
Stefanu Ratkoviu, logofetu srpskog dvora, svoje posjede i teoanska sela Lukovu,
Prekopac, Peave (Peljave) i Tobut Donji. Ovi pokloni su bili cijena posredovanja
Stefana Ratkovia kod srpskog dvora da se za kralja Bosne dovede kralj Stjepan
Tomaevi 1459. godine24. Naime, srbijanski dvor je bio u srodstvu sa bosanskim
dvorom, jer je ban Prijezda (1254-1287), namjesnik maarskog kralja Bele IV u
Bosni, uzeo kerku kralja Dragutina (Nemanjia) za svog sina Stjepana (Kotromana)
te su tako doli Kotromanii u srodstvo sa Nemanjiima. Od tada je srbijanski dvor
imao vei ili manji uticaj na bosanske vladare. Meutim, taj uticaj je opao za vrijeme
vlasti Stjepana II Kotromania (1322-1353), koji se naziva kraljem Od Save do mora i
od Cetine do Drine, i Tvrtka I Kotromania (1353-1391), koji je bio na vrhuncu moi
za vrijeme Kosovske bitke (1389. godine), ali nije Srbima pritekao u pomo. Kralj
Tvrtko se krunie 1377. godine u manastiru Mileevo, poto je zadobio znatan dio
drave Nemanjia i naziva se Kralj Srbljem i Bosne i Primorja25.
Dolaskom Osmanlija u Teoak i Zvornik 1460. godine, a zatim ponovnim
padom Teoaka pod maarsku vlast 1464. godine, kada ga je Matija Korvin preoteo
od Osmanlija, da bi ga zatim 1474. godine Osmanlije definitivno zauzele, nestala je u
Teoaku katolika crkva sa franjevakim samostanom. U ovoj crkvi su bile pohranjene
kosti svetog Luke Evangeliste, prenesene iz Smedereva, a padom Teoaka prenesene
su dalje u Jajce.

24 Babi mr Mirko. Majevica i Semberija, Ugljevik. U: Ristanovi dr Slobodan urednik. Reka

Drina i Podrinje, Beograd, 2000;447.
25 Imamovi Mustafa. Historija Bonjaka. Bonjaka zajednica kulture Preporod, Sarajevo
1997;61.

239

irenje drave Bosne i Hercegovine do dolaska Osmanlija

Granice Otomanske imperije poetkom XVII vijeka na

podruju zapadnog Balkana

240

Damija u Starom Teoaku, ini se, krije temelje te crkve. Do danas je u

narodu sauvano miljenje da su katolici Teoaka bili Maari, koji su se povukli pred
osmanskim osvajanjima. Tradicija spominje da su nekada na Posjeku u selu Pilici
postojali maarski vinogradi26. Takoer, rjeia Tavna se nazivala Ljeljena ili Bijela
Rijeka. Naziv Tavna je nastao tek dolaskom osmanske vlasti na ova podruja. Jo
u XVI vijeku dva sela sa ovog podruja, Krina i Jasikovac, nazivana su takoer
imenom Tavna.
itavo to podruje su dolaskom Osmanlija naselili Vlasi. I dananji Ugljevik
imao je dva naziva. Iz dva popisa 1533. i 1548. godine vidi se da se naziva: selo
Ugljevik ili Dolina Laba. Da li je naziv Dolina Laba zateeni ili doneseni naziv, teko
je objasniti, ali su nazivi esto ukazivali i na mjesto odakle su dolazili novi stanovnici
na odreeno podruje, pa bi se moglo pretpostavljati i da je podruje Ugljevika
naseljeno stanovnitvom koje je dolo iz doline rijeke Labe27.
Isti je sluaj bio i sa bijeljinskim podrujem. Ono je u prelaznom periodu
sasvim opustjelo i relativno dugo ostalo kao niija zemlja i potpuno nenaseljeno.
U Bijeljini je nestala katolika crkva sa franjevakim samostanom, ali i katoliko
stanovnitvo. Ovo podruje su pustoile osmanske akindije. Osmanski istoriar
Nesri pominje osmanske operacije u bijeljinskom podruju 1437/8. godine, kada je
pokupljeno mnogo roblja, te je, kako kae: lijepa evojka vrijedila samo koliko jedan
par izama28.

Dolazak Osmanlija
Nakon osvajanja Zvornika, Srebrenice i cijele Usore 1460. godine, Teoaka,
Ugljevika i Srebrenika od Maara 1521. godine, Bijeljine 1529. godine, i podruje
dananje Janje su zauzele Osmanlije, ali sigurno neto ranije nego to su uzeli Bijeljinu.
Jer, nakon osvajanja Bijeljine i uspostavljanja bijeljinskog kadiluka, ukazom sultana
iz 1580. godine Bijeljina je proglaena kasabom i u nju smjeteno sudsko sjedite
kadiluka za tri nahije (Bijeljina, Koraj i Teoak). To znai da je Janja, koja je prije
osvojena, regionalno bila povezana sa Zvornikom, odnosno bila je dio Zvornikog
sandaka, koji je osnovan 1482. godine. Meutim, u svojoj knjizi Tuzla i njena okolina
u XVI vijeku, dr Adem Handi ne pominje Janju ni na jednom mjestu, dok pominje
neka okolna sela kao to su Glaviice i Ruhotina25.
Janja se, kao naselje, pominje i u narodnoj pjesmi Mitar eneral i Travniki
vezir kod Zvornika29. Pjesma govori o napadu mletake vojske pod komandom Mitra
26 Mazali . Zvornik (Zvonik), GZM 1956; 244.
27 Handi Adem. Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo 1975, 88-89.
28 Handi Adem. Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo 1975, 88-89.
29 Hormann K. Mitar eneral i Travniki vezir kod Zvornika. U: Narodne pjesme Muslimana
Bosne i Hercegovine. (Sabrao Kosta Hormann 1888-1889. godine). Priredila Denana
Buturovi, Svjetlost, Sarajevo, II Izdanje,1990; 550-563.

241

enerala na Zvornik poetkom 17. vijeka, odnosno za vrijeme Kandijskog rata, koji je
trajao od 1647. do 1660. godine, a narodni pjesnik kae:
Ja u onda okrenuti vojsku
Krajem Drine, uza Posavinu,
A careve prihvaat gradove,
Uzet Janju, uzeti Bijeljinu,
Uzet Tuzlu i Donju i Gornju.
Ova pjesma takoer govori da je Janja poetkom 17. vijeka bila respektivno
mjesto, jer je pjesnik ubraja meu careve gradove: A careve prihvaat gradove, Uzet
Janju, uzeti Bijeljinu.
Modran se spominje prije nego Janja, prvi put kao mjesto koje se zvalo
ukojevci 1533. godine u popisu Zvornikog sandaka. Tada se pominju u
bijeljinskoj nahiji od Save do Drine samo 4 naselja: etvrtkovite (Bijeljina centar),
Mirkovci (Danica), Grm (Galac) i ukojevci (Modran) sa samo 55 kua, jer su
stanovnici napustili svoje kue. Popisom koji je napravljen 15 godina kasnije (1548.
godine) pominje se ve 17 naselja sa 772 kue, od kojih su 554 pravoslavne i 218
muslimanskih, to govori da je u ovom periodu od 1533. do 1548. godine dolo do
velikog naseljavanja muslimana i pravoslavaca na ove prostore, te bi u tom peridu
najvjerovatnije moglo nastati i vee naselje Janja. Meutim, u Hadi Kalfinom djelu
Sjajni zraci svjetlosti na mrak Atlas minora iz 1653. godine, u opisu Zvornikog
sandaka navode se nahije izmeu Save i Drine, kao Graanica, Bijeljina, Zvornik,
dvije Tuzle, Foa, a Janja se ne navodi, to ne znai da kao naselje nije ni postojala,
nego ukazuje na injenicu da nije bila nahija30.

Muslimani na ovom podruju

Prema osmanskom popisu stanovnitva iz 1548. godine u Bijeljini je bilo
29,4% Muslimana, Koraju 21%, Nenvavitu (Gradacu) 26,5%, Srebreniku 63,5%,
Zvorniku 57%, Srebrenici 30% i u nahiji Sokol (Graanica) 51%. U Donjoj Tuzli je
bilo 71% Muslimana, a u tuzlanskoj nahiji 30% 31.
Carskom naredbom od 2.8.1580. godine etvrtkovite je proglaeno
kasabom32. Meutim, Handi navodi da tek 1634. godine Osmanlije mijenjaju naziv
naselja etvrtkovite u ime Bijeljina33. Hazim abanovi navodi da je bijeljinski
30 Bojani Duanka. Jadar u XVI i XVII veku.. Vlaka kolonizacija. U: Jadar u prolosti,
Ureivaki odbor: Petar dr Boji, Slobodona Borisavljevi, Nikola Eri i dr. NIRO
FORUM, Novi Sad, 1985, 77-96.
31 Grabanovi Mustafa. Stanovnitvo nacionalni sastav, porijeklo i naseljavanje u Bijeljinu.
U: Mustafa Grabanovi. Bijeljina i Bijeljinci, BZK Preporod, BiH, 2006;131.
32 ibidem, strana 29.
33 Handi Adem. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Prilozi za orjentalnu filologiju,
sv. 12-13, Sarajevo 1965.

242

kadiluk osnovan neto prije 1634. godine i da je Janja vee naselje na teritoriji ovog
kadiluka. abanovi takoe navodi da je od 1716. do 1730.godine Bijeljina i itav
kraj juno od Save pripadao Austriji34. Meutim, 1737. godine Janja je popaljena u
potpunosti od strane austrougarske vojske. Te je 1782. godine imala samo 72 kue.
Austrijski obavjetajac Pereti pie 1784. godine da se od Bijeljine do Janje putuje
sat i po35. Postoje takoer zapisi u osmanskim Ahkami-sikajet defterima, koji se
nalaze u Akademiji nauka BIH u Sarajevu, a takoe i u Gazi Husrevbegovoj biblioteci
u prijevodu Abdulaha Polimca, iz kojih se vidi da se damija u Janji zvala damija
sultana Sulejmana, koji je vladao od 1520. do 1566.godine. Na poetku njegove
vladavine, ve 1521. godine, Osmanlije su osvojile do tada neosvojene gradove:
Beograd, abac i podruje preko Save, od Rae do Zvornika, te je tada osvojena
Bijeljina, i u njoj podignuta damija Sulejmanija. .
Sasvim je logino da je i damija u Janji sagraena u tom periodu, s obzirom
na to da je nosila isto ime. Sve ovo pokazuje da je Janja nastala izmeu 1533. i 1548.
godine, mnogo prije nego to je zapisano u strunoj literaturi. Mnogi mjetani Janje
tvrde, prema sauvanoj tradiciji, da je Janja kao naselje nastala prije Bijeljine. Ako
se prihvati istinitom tvrdnja da je naselje etvrtkovite dobilo ime Bijeljinatek 1634.
Godine, kako to navodi Handi36, onda su te prie istinite. Meutim, to se ne moe
potvrditi, a ni demantovati.
U strunoj literaturi Janja se spominje na poetku 19. vijeka kao trgovako
mjesto u Bosni sa 3.945 stanovnika. Pouzdano se zna da je Janja u prolosti dugo
vremena bila kasaba, zadovoljivi sve kriterije da bi se zvala kasabom. Nakon toga
dugo je bila nahija, pa ajanluk, a od 1867. do 1878. godine bila je mudirat (centar
obrazovne oblasti), to je vei rang od optine. Od 1878. pa sve do 1961. godine
Janja je neprekidno bila optinski centar kojem gravitiraju naselja: Obrije, Ruhotina,
Batar, Johovac, Glaviice, Bjeloevac, Kacevac, Tavna (Banjica), engi, Modran,
Kojinovac, Ljeskovac, ardaine i Glogovac37. Ovo podruje zahvata 189 kvadratnih
kilometara i locirano je u donjem Podrinju, koje odatle prelazi u sembersku ravnicu.
Od 1961. godine Janja pripada optini Bijeljina. Nakon osnivanja Novog naselja
1995. 2005. godine u Lugovima, Janji je politiki pripalo i to naselje, tako da danas
Mjesna zajednica Janja obuhvata naselje Janju i Novo naselje , izgraeno u Lugovima
za srpske izbjeglica koji se nisu vratili u svoja rodna mjesta.

34 Handi Adem. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Prilozi za orjentalnu filologiju,
sv. 12-13, Sarajevo 1965.
35 Grabanovi Mustafa Bijeljina i Bijeljinci, BZK Preporod, BiH, 2006;73.
36
Handi Adem. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Prilozi za orjentalnu filologiju, sv. 12-13, Sarajevo 1965.
37 Hukovi dr Muhamed, Sadikovi (Alije) Alija. ivot i djelo muderisa Alije Sadikovia
Svjetlost, Sarajevo, 1987;208-209.

243

Stanovnitvo Janje, njegovo naseljavanje i struktura

Od svog postanka Janja je bila vienacionalno mjesto, a veinski bonjako.
Janjarci su oduvijek ivjeli u slozi sa ostalim narodima. Kroz istoriju Janja je imala
zavidan broj stanovnika. Do 1737. godine Janja je postojala kao kasaba, to je, prema
osmanskim izvorima, znailo da je to bilo naselje sa najmanje jednom ulicom, a
moralo je imati medresu i damiju. Poarevakim mirom Janja je ostala u Osmanskom
carstvu, dok je Bijeljina pripala Austro-Ugarskoj. Pregovori o razgranienju su voeni
septembra mjeseca 1718. godine na Orlovu Polju, odnosno na uu rijeke Janje u
Drinu.Osmansku stranu je zastupao beglerbeg Mustafa paa, a austrougarsku general
barun Maksimilijan fon Petra. Dogovorena granica je ila od Hamajlija pravom
linijom preko Ljeskovca do Madar-broda na rijeci Janji, a zatim preko Jabanue i
Puila, zapadno od Bijeljine do Batkovia i dalje do Save38. Poznato je da je 1737.
godine austrijska vojska potpuno spalila Janju, iz koje se povukla 1739. godine. Tek
1783. godine u Janji su bile 72 kue i to 60 muslimanskih i 12 pravoslavnih39.
Naseljavanje Janje za vrijeme osmanske vladavine ne moe se razumjeti bez
poznavanja prilika koje su vladale u neposrednoj okolini. Inae, naseljavanje Janje
karakteriziraju tri perioda:
1.period doseljavanja tokom osmanskog osvajanja, kada se u Janju i njeno
ire podruje naseljavaju muslimani i pravoslavci sa podruja dananjeg Sandaka,
Crne Gore i Hercegovine.
2. period koji nastaje poslije poraza Osmanlija pod Beom i povlaenja
Osmanlija, kada se u Janju naseljavaju muslimani iz Maarske i Hrvatske i
3. period poslije Prvog srpskog ustanka 1804. godine, kada se prisilno
iseljavaju muslimani iz Srbije.
Nakon poraza Osmanlija pod Beom, u Janju su se naselili muslimani
porijeklom iz Maarske, kao to su Karjaevii, Velagii, Durgutovii i dr.
Austrougarska vojska je potpuno unitila Janju 1737. godine, pod komandom
austrijskog pukovnika Walwazora. Koliko je kasaba Janja tada bila razorena i unitena,
govore nam podaci u djelu Vojno geografski opis Srbije pred Vojnu Krajinu od 1783.
i 1784. godine40. Car Karlo VI je tada bosanskim muslimanima zaprijetio unitenjem
ukoliko se ne odreknu islama. Meutim, austrijska vojska je kod Banja Luke potuena
do nogu 1737. godine41. Ovdje je reeno: da je varoica Janja 1783. godine brojala
60 muslimanskih i 12 kranskih kua, dvije kafane i jednu damiju. Dakle, od 1737.
godine, kada je popaljena i razruena, odnosno od 1739. godine, kada se austrijska
38 Gustav Bodenstein:Povijest naselja u Posavini 1718-1739. GZN Sarajevo, sveska XIX,590.
39 Hukovi dr Muhamed, Sadikovi (Alije) Alija. ivot i djelo muderisa Alije Sadikovia
Svjetlost, Sarajevo, 1987;208-209.
40 Anonimous: Vojno geografski opis Srbije pred Vojnu Krajinu od 1783. i 1784. godine.
Spomenik SAN-a 82. knjiga, drugi razred, Beograd, 1936. god, str. 138-139).
41 Imamovi M. Kandijski i Beki rat. U: Imamovi M. Historija Bonjaka, Bonjaka
zajednica kulture, Preporod, Sarajevo 1997, 259-304.

244

vojska povukla iz Janje, pa do 1783. godine, znai za 45 godina u Janji su napravljene

samo 72 kue42.
Porazom pod Beom i gubitkom teritorija u Austro-Ugarskoj, muslimansko
stanovnitvo se povlai u sigurnije krajeve pod osmanskom upravom, pa i u Janju.
Osvajanjem Beograda od strane Austrije, oktobra 1789. godine iz Ljenice su ponovo
istjerani svi muslimani, od kojih su se mnogi sada naselili privremeno u Janju, ali
su se iste godine u decembru svi vratili u Ljenicu, jer su Austrijanci napustili ove
prostore43.
Trei period naseljavanja nastaje poslije 1804. godine, i karakteriziraju ga
politiki i vojno nestabilne prilike. U boju na okeini, u Prvom srpskom ustanku
16.4.1804. godine, izginulo je, navodno, 200 srpskih ustanika i 500 Bonjaka iz
okoline Janje, Bijeljine, Brkog i Zvornika, od oko 1.500 koliko ih je bilo vojno
angairanih. 1805. godine oko 40.000 Bosanaca je krenulo u Srbiju, na poziv sultana
da pomognu bosanskom veziru Beir-pai. Boj na Rantovai, poetkom januara
1806. godine kod Ljenice, kada je Karaore ranjen u vrat, uticao je na iseljavanje
Muslimana, koji su se doseljavali u Janju. Upad hajduka u aprilu i u maju 1806. godine,
kada je Stojan upi preao Drinu iz Srbije i palio bonjaka sela, takoer je uticao
na iseljavanje muslimanskog stanovnitva i useljavanje u Janju, kao i boj na Miaru
1. avgusta 1806. godine, kada su Osmanlije doivjele najvei poraz, prema srpskim
izvorima. Meutim, prema veini drugih izvora, kako pie Miladin Stevanovi, to nije
bio osmanski poraz, nego su Osmanlije ostvarile svoj zadatak, a to je da razbiju srpsku
vojsku na putu prema Beogradu i da deblokiraju abac, to su i uspjeli44.
Ustanika konjica, predviena kao rezerva i smjetena nedaleko od anca,
kod sela abar, bila je, ve prilikom prve ozbiljnije bitke na Miaru brzo razbijena
od dobro uvjebane i iskusne bosanske konjice, predvoene Mehmed-begom
Kulenoviem, kapetanom Stare Ostrovice, poznatim Kulin-kapetanom.
Posle podne Osmanlije obnovie napad na srpski anac, isturivi uz ivicu ume
svoju konjicu kako bi zatitili bok peadije od srpske konjice. Ova turska konjica se u
neposrednoj blizini anca sudari sa srpskom konjicom. Videvi da je srpska konjica
neuporedivo manja od njegove, Kulin-kapetan, koji je predvodio tursku konjicu, izvri
juri i uspe da je razbije i rastera. Mnogi konjanici, a me u njima i Jakov Nenadovi,
spasie glavu uskau i u anac ili bee i u gustu umu. Deo Lukinih konjanika se
nae u centru, zahvaen sa svih strana konjicom Kulin-kapetana. Nemade kuda da
uzmakne, pa hrabro izginu naoigled itave srpske vojske, koja zbog nastupanja
osmanske peadije prema ancu nije mogla da im pomogne45.
Mada je meu poginulim bio najvei broj iz Bihake kapetanije, meu kojima
je bio i Kulin kapetan, koji je sahranjen u Janji 8. avgusta 1806. godine, to je uticalo
na naseljavanje muslimana u Janju37 Govori se da je Kulin kapetana ubio pop Luka
42 Anonimous: Vojno geografski opis Srbije pred Vojnu Krajinu od 1783. i 1784. godine.
Spomenik SAN-a 82. knjiga, drugi razred, Beograd, 1936. god, str. 138-139).
43 Ristanovi dr Slobodan. Reka Drina i Podrinje, Dragan Srni abac, 2000;377-378.
44 Stevanovi Miladin. Vodovi graniari sa Drine, Novosti, Beograd, 2003.
45
Stevanovi Miladin. Vodovi graniari sa Drine, Novosti, Beograd, 2003.

245

Lazarevi. Meutim, istina o dogaajima vezanim za srpske ustanke je esto drugaija

od one prezentirane u srpskoj istoriji. Tako npr. jedan od proslavljenih srpskih vojvoda
pop Luka Lazarevi, nakon to je izgubio megdan od Kulin kapetana, zapovjednika
bosanske konjice u poznatom boju na Miaru, junaki je bijegom napustio bojno
polje. Kulin-kapetan doeka svojom sabljom Lukinu, prebi je nadvoje i zahvati Luku
po temenu...Luka zadobi jo nekoliko rana. Videvi da je sve izgubljeno, skoi s konja
u estar i prikri se. Vjerovatno predosjeajui da na otvorenom megdanu nema anse
protiv krajikog junaka Mehmed-bega Kulenovia, poznatog Kulin-kapetana, on prije
izlaska na megdan postavlja dvojicu iz svoje pratnje da u sluaju nepovoljnog ishoda
iz zasjede pucaju na Kulin-kapetana. Ovaj poznati krajiki gazija, iako je izaao kao
pobjednik megdana, muki je ranjen, nakon ega je podlegao ranama, a njegovo tijelo
prenijeto je u Bosnu i ukopano u haremu damije u Janji46.
Meu objektivnije izvore o boju na Miaru svakako spada zapis prote Matije
Nenadovia, uesnika bitke, koji je o ovim borbama zapisao samo nekoliko reenica:
Doemo u Beljin, odemo u Miar 1. avgusta (po starom kalendaru). Ode Karaore,
mi ostanemo na Miaru i esto smo s Osmanlijema bojeve zametali, gde je od obe
strane ginulo47. Nije poznat razlog ovako turog Nenadovievog opisa boja na Miaru,
moda je razlog taj to su se stvarni dogaaji na Miaru umnogome razlikovali od
opteprihvaene Vinjieve epske istorije bitke.
Paljenje Janje od strane srpskih ustanika je takoer imalo uticaj na broj
stanovnika u Janji i na iseljavanje iz Janje. Naime, u proljee 1807. godine Srbi
upadaju u Bosnu i zaposjedaju prostor od Rae do Zvornika, pod zapovjdnitvom
Luke Lazarevia. Oko 8.000 srpskih ustanika prelo je Drinu 15. aprila na tri mjesta.
Luka Lazarevi je preao Drinu kod Ljenice i zapalio u potpunosti Janju 16. aprila48.
To je druga paljevina Janje, prva 1737. godine od strane Austrijanaca, a druga 1807.
godine od strane Srbijanaca.
Godine 1809. Srbijanci ponovo opkoljavaju Janju i Bijeljinu, ali istovremeno
doivljavaju poraz u Kamenici kod Nia, pa Karaore naredi da se odmah vrate iz
Bosne. Pri povlaenju iz Bosne Srbijanci povedu i veliki broj Srba iz Bosne, koje
nasele u Majuru kod apca, Lipnikom oru, Strai i Jadru49.
O sudbini Begove Ljenice je, 1811. godine na Orlovom polju kod Janje,
Ismet paa sklapio dogovor sa Karaorem. Tim dogovorom Begova Ljenica je
ostala pod osmanskom vlau u Srbiji50. Tek 1813. godine Osmanlije ponovo osvajaju
Ljenicu i Loznicu, te se izbjegli Muslimani ponovo vraaju svojim kuama. Tom
prilikom Osmanlije su zarobile Janka Stojievia, brata Miloa Pocerca, koji je
46 Tepi I. Bosna i Hercegovina od kraja 18 stoljea do austrougarske okupacije 1878 godine.
U: Imamovi E. i sar. Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog
svjetskog rata, 1998, 173 - 220.
47 Nenadovi Matija, Memoari, Beograd 1951.
48 Stojanevi Vladimir.Srpsko-tursko ratovanje 1807. i ponovno oslobaanje Jadra. U:Danilo
Baki i saradnici. Jadar u prolosti. NIRO Forum, Novi Sad 1985;203-212.
49 Nenadovi Matija, Memoari, Beograd 1951.
50 Imamovi M: Historija Bonjaka, Bonjaka zajednica kulture, Preporod, Sarajevo 1997;
119.

246

osvojio sablju Kulin kapetana, i povratile osvojenu sablju, a Janka odveli u ropstvo u
Carigrad, gdje je umro51.
Dogaaji iz 1813. godine zapisani su kao bitka na Zasavici. Nakon
Bukuretanskog mira izmeu Rusije i Osmanskog carstva, 16. maja 1812.godine,
srpski pobunjenici nisu vie mogli raunati na pomo Rusa. Naredne 1813. godine
bosanski vezir Ali-paa Derendelija naredio je da se skuplja vojska radi guenja
srpske pobune. Na Divanu, odranom 31. maja 1813. godine, zakljueno je da se
prikupi 30 hiljada vojnika. Bosanska vojska se, kao i obino, skupila na Orlovom
polju kod Janje, i ve 26. jula prelazi Drinu. Prvi su Drinu preli posavski i podrinjski
begovi, meu kojima su se isticali Osman-beg Gradaevi, Mahmut-beg Tuzli ,
Ali-paa Fidahi, Ahmet-beg Krupi, begovi Sijerii i dr. Odluujua bitka u toku
Prvog srpskog ustanka vodila se kod Zasavice, nizvodno od ua Drine u Savu, prema
apcu. U tekim borbama na Zasavici, koju je branio Milo Obrenovi sa 20 hiljada
srpskih ustanika, naroito su se istakli sarajevski janjiari, koji su u juriu i borbama
prsa u prsa zauzeli srpski anac (Sarajlije, mladi janjiari, Savu piju, Zasavicu biju...
(muslimanska narodna pjesma) . U silovitim juriima branioci Zasavice bili su
naprosto pregaeni, samo malobrojni su se uspjeli spasiti preplivavi Savu52.
O taktici koju su Bonjaci u to vrijeme primjenjivali najbolje svjedoi
sljedee:
Ali je vano istai da su Bonjaci juriali uvijek s one strane s koje je neprijatelj
najmanje oekivao. Pred bitku na Zasavicu srpski tabor, kojeg je s jedne strane
opasavala Sava a s druge movare i velika neprohodna uma, izgledao je neosvojiv.
Bosanska vojska je krenula pravcem kojeg su Srbi, kako su sami izjavljivali, najmanje
oekivali: kroz neprohodnu umu. Preko 6 000 vojnika je sjekirama 20 dana krilo put
kroz umu. Kako su Bonjaci bili blie srpskom taboru, Srbi su mogli uti lupu sjekira
i u strahu su molili Austrijance da posreduju kako bi se izbjegao sukob53.
Neposredno pred zauzimanje srpskog anca na Zasavici, do kojeg je dolo
17. septembra 1813. godine, Milo Obrenovi, sa malim brojem vojnika, spasio
se povlaenjem sa Zasavice. Nakon toga bosanska vojska zauzima abac, a petog
oktobra 1813. godine pobjedniki ulazi u Beograd54.
Zauzimanje, odnosno osloboenje Beograda, imalo je poseban odjek u Bosni,
ali i ire, zbog stravinih zloina koje su srpski ustanici poinili prilikom zauzimanja
Beograda 1806. godine nad njegovim stanovnitvom, koje je bilo preteno bosanskog
porijekla. Istoriari su zapisali da je to bio jedan od najveih zloina nad nedunim
civilnim stanovnitvom u povijesti ljudskog roda. Zabiljeeno je da je veina
stanovnitva zavrila pod srpskim noem, zaklan je veliki broj ena sa djecom,
51 Stojanevi Vladimir Ratovanje u 1813. godini blizini slobodnog Jadra. U: Jadar u
prolosti, Ureivaki odbor: Petar dr Boji, Slobodona Borisavljevi, Nikola Eri i dr.
NIRO FORUM, Novi Sad, 1985, 228-233.
52 Kamberovi H. Bonjaci junaci na glasu, Preporod br. 9, Sarajevo 1995.
53 Kamberovi H. Bonjaci junaci na glasu, Preporod br. 9, Sarajevo 1995.
54 Imamovi E. Historija bosanske vojske, Sarajevo 1999.

247

trudnicama su parali utrobe i vadili nedonoad55. U isto vrijeme hercegovaki i

begovi iz srednje Bosne sa svojom vojskom dolaze do Uica i omoguavaju da se
protjerano stanovnitvo vrati na svoja ognjita56.
Poslije pobjede srpske vojske na Dublju nad osmanskom vojskom koju je
predvodio Maralija (Marali Ali paa, glavni komandant osmanske rumelijske vojske)
i zarobljavanja Ibrahim-pae, dolazi do pregovora na Orlovom polju kod Janje. Preko
janjarske skele su 20. avgusta 1815. godine prevezeni Milo Obrenovi, knez Avram
Luki iz Poege, knez Petar Otaevi iz Kragujevca i Nikola Simeunovi iz Valjeva,
a prevezli su ih Ibrahim-paa i Seresma. Sutradan 21.8.1915. godine Milo je imao
prvi susret sa bosanskim vezirom na Orlovom Polju. Poslije ovih razgovora knez Milo
i itava njegova pratnja su otili starim putem preko Kamenica i Batra na Branjevo,
gdje se dalje razgovaralo sa Ruid paom, koji je doao u logor na Branjevu57.
Zavretkom Drugog srpskog ustanka Ljenica je ostala pod osmanskom
upravom. Granica je ila od zapada Drinom do vie Ljenice, pa odande Cerom i
Vlaiem vie Krupnja, pa opet Drinom58.
Glavni val definitivnog naseljavanja muslimana u Janju iz Srbije nailazi
nakon 1830. godine. Naime, sultanovim Hatierifom od 1830. godine utvreno je da
Osmanlije ne mogu vie ivjeti u Srbiji, osim u garnizonima koji e biti u gradovima.
Onima koji su u Srbiji imali imanja bilo je nareeno da ih prodaju u roku od godinu
dana. Sultanovim Hatierifom od 1833. godine ljenikim muslimanima je bilo
nareeno da se isele kada prikupe ljetinu. Oni su se sporo iseljevali, ali je knez Milo
naredio da ih Vui Perii u junu 1834. godine prisilno iseli.
Muslimane iz Ljenice iselio je veliki serdar Vule Gligorijevi preko Drine
u Janju. Loznica je iseljena u Bosnu preko epake Ade i preko skele Smrdan
na epku48. Tako je Janja 1835. godine imala oko 400 kua i 2.000 stanovnika, a
imala je rang kasabe. Zbog stalnog doseljavanja muslimana iz Srbije, posebno nakon
protjerivanja muslimana iz Uica 1863. godine, Janja je 1864. godine imala 3.510
stanovnika, a 1865. godine postala mudirat (ispostava sandakbega).
Imanja istjeranih muslimana su jo 1833. godine, po naredbi kneza Miloa,
procijenjena u itavom podrinjskom kraju. Prema tom popisu u sokolskim i jadarskim
selima je bilo 28 muslimanskih sela sa 2.594 due i 1.218 glava iseljenih muslimana.
Provedenim popisom nisu se razlikovali domai muslimani od Osmanlija, kojih je na
ovom podruju bilo malo.
Do 1835. godine, kada su iseljene Osmanlije iz Jadra i Raevine, meu
osmanskim stanovnitvom, muhamedancima, bilo je malo pravih Osmanlija
Anadolaca, dok su veinu osmanskog jadarskog stanovnistva, nastanjenog u kasabi
Lenica i varoi Loznica, inili mahom bosanski muslimani, muslimani, srpskog jezika,
odnosno srpskog i bosanskog dijalekta. Samo su se pozdravljali na osmanskom, a
meusobno su razgovarali maternjim jezikom.
55 Truhelka . Bonjaci i prvi srpski ustanak, GZM XXXIX, Sarajevo 1918.
56 Baagi S. Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1900.
57 Zebi M. Branjevo na Drini, tamparija Sava Mihi, Zemun, Beograd, 1970:21).
58 Zebi M. Branjevo na Drini, tamparija Sava Mihi, Zemun, Beograd, 1970:21).

248

Vezani zajednikim govorom, bosanskohercegovakim, jednim od najzvunijih

srpsko-hrvatskih govora dinarske planinske zone, koji obuhvata i Podrinje sa Jadrom,
stanovnici Jadra su poprimili i mnoge odlike svakodnevnog ivota (naroito u odelu
i tipu kue) svojih osmanskih gospodara, koje su zadrali jo dugo vremena posle
osloboenja i iseljavanja jadarskih muslimana u Bosnu pie Vidosava Stojanevi59.
U junu 1835. godine bilo je naseljeno oko 300 Krajinika u naseljima oko
Ljenice, i oni su bili rasporeeni po osmanskim kuama, pie Vidosava Stojanevi.
Po kneevoj zapovesti, indiniri su premerili placeve osmanske u Ljenici i odredili
da svakoj doseljenoj porodici Krajinika bude dodeljeno s lica 10 fati (u irini prema
ulici), a dugaak 25 fati, a lokalne vlasti bile su voljne da im i livade oko Ljenice,
prema stoci njihovoj, podele. Knez Milo nije odobrio ovu nameru i zapovedio im jeali
da je ne daju Krajinicima60.
Imanja istjeranih muslimana iz Srbije su brzo razgrabljena, dio je uzela drava
i podijelila seljacima, a vei dio su uzele samo dvije porodice: Isakovii i Pejii.
Iako je Hatierif od 1833. godine predvidio otkup osmanskih imanja u periodu od
jedne godine, zapoeti postupak trajao je znatno due i tek su naknadnim propisima
rjeavani iskrsli sluajevi. U jednom uputstvu iz juna 1833. godine knez Milo
Obrenovi, kome su se obraali u vezi sa nastalim problemima, istie: O kojoj zemlji
osmanskoj ili kakvom mu drugom miljku (dobru primjedba autra) Srbi znadu i to
posvedoiti mogu, da zemlja ona, ili drugij miljak, to Osmanlije oe da prodaju, niti
dobro otueno, niti od koga oteto, ve je pravo imanje osmansko, onakovo neki Srblji
od Osmanlija slobodno uzimaju i kupuju, makar oni i ne imali od dobra onoga tapiju
ili druga pismenog vida61. A o kojoj zemlji ili drugom kakvom dobru Srbi izvestno
znaju, da je dobro tue, i rez (od strane) Turke oteto, ono nek ne uzimaju. Zakonom
o vraanju osmanskih zemalja u korist srpske drave od 28.7.1839, koji je dopunjen
2. marta 1843. godine, sva muslimanska imanja su postala svojina srpske drave.
Komisija za popis muslimanskih imanja u okrugu podrinjskom utvrdila je 1837.
godine da suvat Laevina ima 300 plugova zemlje, a druga komisija je 1844. godine
ustanovila da to imanje ima 450 plugova zemlje. Meutim, komisija je 1852. godine
po trei put premjerila Laevinu i nala da ima samo 258 i pol plugova zemlje. Za
raun drave je otkupljeno od ove njive 181 plug povrine, a ostatak od 76 i plugova
povrine ostao je neotkupljen. Imanje Lagator u Loznici kupio je Vuk Karadi za
1.000 dukata 1857. godine. U Ljenici i Jadru je bilo i velikih imanja koja su drali
bosanski turci kao to je spahiluk Alajbega Glivina, zemlja Osmana Uzunia, koji je
bio ehaja Ali-pae Fidahia, na ijem imanju ivjelo 7 srpskih kua, zatim imanje
59 Stojanevi Vidosava. Stanovnitvo Jadra i jadranska
prolosti, Ureivaki odbor: Petar dr Boji, Slobodona
NIRO FORUM Novi Sad, 1985, 281-339.
60 Stojanevi Vidosava. Stanovnitvo Jadra i jadranska
prolosti, Ureivaki odbor: Petar dr Boji, Slobodona
NIRO FORUM Novi Sad, 1985, 281-339.
61 Stojanevi Vidosava. Stanovnitvo Jadra i jadranska
prolosti, Ureivaki odbor: Petar dr Boji, Slobodona
NIRO FORUM Novi Sad, 1985, 281-339.

naselja u prolosti. U: Jadar u

Borisavljevi, Nikola Eri i dr.
naselja u prolosti. U: Jadar u
Borisavljevi, Nikola Eri i dr.
naselja u prolosti. U: Jadar u
Borisavljevi, Nikola Eri i dr.

249

Kovaevac od 80 plugova zemlje, Jadarac sa 50 plugova i Adakala sa 100 plugova.

Adakalu su srpski seljaci sudski dobili dokazujui da su je njihovi preci za vrijeme
nemake krajine ziratili62.
Po iseljenju Osmanlija iz Ljenice, Srbi su naselili Krajinike iz Bosanske
krajine i njih je dolo do avgusta 1836. godine 1.725. Meutim, Krajinici su se teko
privikavali u osmanskim kuama i imanjima. Tada se pojavi kolera (umiralo je po
dvoje, troje svaki dan).
Naseljavanje Krajinika prekinula je epidemija kolere, koja se javila u julu i
avgustu 1836. godine. Krajem jula 1836. godine poeli su stizati izvjetaji da je kolera
uzela velikog maha i da u Loznici dnevno umire 10 do 15 Krajinika, a u Ljenici
po dvoje-troje. Od 29. jula do 18. avgusta 1836. godine u Ljenici je umrlo 52, a u
Loznici 119 lica. Iz Ljenice su Krajinici 29. jula pobjegli kud je koji mogao, neki
u umu vie Loznice, neki u Lipnicu, neki u Adu Ranitovau pokraj Jadra i Drine, a
neki preu badovinake livade nou . U koga je u kui bio bolesnik ili mrtvac svak je
svog na kola natovario i sa sobom odnio63. U ovom bjeanju 25 porodica se vratilo
u Cesariju (Austriju prim. autora) preko Mitrovice, a veliki broj u Bosnu. Iz razloga
to su austrijske vlasti zabranile ulazak u Austriju, knez Milo je morao da intervenie
kako bi izbjegli vraanje u bijeljinski kadiluk Alipai, te da se izbjeglice prebace
laama u Jasenovac, gdje treba da ih propusti austrijska granina komanda. Prema
popisu iz 1844. godine u Ljenici je bilo tri puta manje stanovnika nego 1836 i 1837.
godine, u vrijeme doseljavanja i odseljavanja Krajinika, to znai da se gotovo dvije
treine Krajinika vratilo u Krajinu, ili odselilo u druga mjesta u Podrinju64.
Iseljavanjem Muslimana iz Uica, u Janju su dole sljedee familije:
1.Toki Mehmed sin Hadi Reida star 34 godine,
- sin mu Sadik star 15 godina i Hasan star 1 godinu,
2.apanin Omer sin Muharemov star 30 godina,
- sin mu Mustafa star 1 godinu i sin mu Husein star 8 godina,
3.Toki Arif sin Hadi Reidov star 38 godina i
- sin mu Mulaga star 10 i sin Sulejman star 1 godinu.
Provjeravajui imena doseljenih u Janju ustanovilo se da u Janji ne postoji
porodica Toki, ali postoji porodica Reidovi, vjerovatno od ranijih Tokia, koji
su po Hadi Reidu dobili prezime Reidovii. I porodica apanin se sada preziva
Muharemovi65.
62 Mili Danica. Razvoj privrede u Jadru do 1914. godine. U: Jadar u prolosti, Ureivaki
odbor: Petar dr Boji, Slobodona Borisavljevi, Nikola Eri i dr. NIRO FORUM, Novi
Sad, 1985, 341-400.
63 Stojanevi Vidosava. Stanovnitvo Jadra i jadranska naselja u prolosti. U: Jadar u
prolosti, Ureivaki odbor: Petar dr Boji, Slobodona Borisavljevi, Nikola Eri i dr.
NIRO FORUM. Novi Sad, 1985, 299-301.
64 Stojanevi Vidosava. Stanovnitvo Jadra i jadranska naselja u prolosti. U: Jadar u
prolosti, Ureivaki odbor: Petar dr Boji, Slobodona Borisavljevi, Nikola Eri i dr.
NIRO FORUM. Novi Sad, 1985, 299-301.
65 Hodi S. Migracije muslimanskog stanovnistva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu
1788 1862. godine. U: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Zaviajni muzej

250

Pored ovih porodica, u Janju su se iz Uica 1862. godine doselile i sljedee

familije: Uianin (nazivaju se i Sadii) doselili su se prvo u Bijeljinu, a iz Bijeljine
kasnije u Janju, Delii, Grabovae (dananji Grabii), Hadii, Ibriimovii, Jasenice
(sadanji Jasenevii), Mehkii, Mulahusejnovii, Mulalii (sadanji Zvorniani),
Sakii, ehii, i Terzii iz Kozluka, Belagii, ikii, osii, Durakovii, ilovii,
Golii, Huremovii, Hodii, Handii, Halilovii, Krajinovii, Klanjakovii, (Klane),
Meanovii, Numanovii, Paravlii, Ramii, Saraevii, Sarajlii, Spahii, Topalovii
i Tuzlakovii iz Brezova Polja, Gruhonjii su po svoj prilici iz Ljenice, te Cigani
Burii iz Kozluka66.
Zvorniki kajmakamluk je 1864. godine imao 35.661 kuu. U njima
je stanovalo 251.470 stanovnika. Od tog broja bilo je 28.812 katolika, 105.312
pravoslavnih, 117.231 musliman (i Cigani) i 115 Jevreja. U veim naseljima ovog
kajmakamluka ivio je ovaj broj stanovnika:
Najnaseljeniji su bili bijeljinski i gradaaki kraj, a najnenaseljeniji maglajski,
biranski i srebreniki. Janjom je upravljao subaa, a jedno vrijeme i serdar vojni
starjeina, jer, Janja je kao pogranino mjesto imala veliki znaaj.
Ratovanje izmeu Tuske i Srbije, sve do austrijske okupacije Bosne
i Hercegovine, imalo je uticaja na stanovnike Janje, posebno napadi srbijanskih
jedinica pod komandom Ranka Alimpia, koji je 23. avgusta 1875. godine postavljen
za komandanta svih drinskih jedinica. On je sa dobrovoljakim odredom, sa etama
sastavljenim u manastiru okeina, pod komandom kapetana Pania, preao Drinu
kod Ljenice i napao muslimane na bosanskoj strani, ali su ih muslimani dobro
utvreni u manastiru Tavna savladali67, 68.

u Tuzli, urednik Milica Baum, 1958, 91-92.

66 Hodi S. Migracije muslimanskog stanovnistva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu izmeu
1788 1862. godine. U: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Zaviajni muzej
u Tuzli, urednik Milica Baum, 1958, 91-92.
67
Hodi S. Migracije muslimanskog stanovnistva iz Srbije u sjeveroistonu Bosnu
izmeu 1788 1862. godine. U: lanci i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Zaviajni
muzej u Tuzli, urednik Milica Baum, 1958, 91-92.
68 Ristanovi Slobodan.Lenica U: Reka Drina i Podrinje. Urednik Ristanovi S., Beograd,
2000: 376-387.

251

Broj stanovnika veih naselja Zvornikog kajmakamluka 1864. godine69

Naselje
Donja Tuzla
Zvornik
Bijeljina
Brko
Gradaac
Graania

Broj stanovnika
5. 264
4. 870
6. 074
2. 562
4. 500
2. 849

Naselje
Maglaj
Srebrenica
Vlasenica (Bire)
Gornja Tuzla
Janja
Modria

Broj stanovnika
3. 188
2. 301
1. 027
1. 271
3. 510
1. 764

Takoer, 1876. godine general Alimpi sa vojskom prelazi Drinu kod Ljenice
i Badovinaca, gdje je bio napravljen most, i vodi borbu sa muslimanima u Meaima,
ali su srpske snage odstupile. Primirje je sklopljeno 5. septembra 1876. godine, i
trajalo je samo 8 dana. Komanda srbijanske vojske se nalazila u Badovincima, a topovi
i osmatranica na Vidojevici, brdu pola sahata hoda od Ljenice, odakle se vidjela
munara u Bijeljini i 24 vojnika atora gdje su bili osmanski vojnici i Janja, drugo
mjesto u kojem se nalaze osmanske trupe, pie italijanski doborovoljac u srpskoj
vojsci uzepe Barbanti Brodano70.
U periodu od 1830. do 1867. godine najvei broj muslimana iz Srbije se
naseljava u Janji. Muslimani iz Ljenice, apca, Loznice, Sokola i Uica iseljavaju
se i naseljavaju Janju. To su najee inili oni koji su mislili da e se brzo vratiti u
Srbiju svojim kuama, a drugi, koji tako nisu mislili, nastanili su se dublje u Bosni.
Po iseljavanju iz Ljenice, prema prianju starih Janjaraca, muslimani prave kue ili
kolibe na Ivanovaama, Barinovcima, Orlovu Polju, Adakali, a kasnije se preseljavaju
u Janju.Oko zemljita koje je bilo u vlasnitvu istjeranih muslimana, plodnog, kao to
je zemljite u Misiru, (Egipat) otimale su se dvije mone velikoposjednike porodice
Pejii i Isakovii. Na njihovim imanjima su, kao nadniari na treinu ili manje, za
tri etiri- kilogama prohinog brana za dan, radili bezemljai iz itavog ljenikog
kraja71. Tu su radili esto i Janjarci, i u bijedi izazvanoj od velikaa, sa Ljenianima
kovali prijateljstvo koje je ostalo do dananjih dana i koje je rezultiralo bratimljenjem
naroda Ljenice i Janje 1968. godine. Janjarci su se 1992. godine, prvih aprilskih dana,
u velikom broju sklonili kod svojih komija u Ljenici ispred jedinica Karadieve
vojske. Nakon definitivnog iseljavanja muslimana iz Srbije Janja je imala 3.610
stanovnika72.
69 ljivo Galib. Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz kneevine Srbije u
Zvorniki kajakamluk 1863. godine, Sanoptikum, 1993.
70 Ristanovi Slobodan.Lenica U: Reka Drina i Podrinje. Urednik Ristanovi S., Beograd,
2000: 376-387.
71 Mili Danica. Razvoj privrede u Jadru do 1914. godine. U: Jadar u prolosti, Ureivaki
odbor: Petar dr Boji, Slobodona Borisavljevi, Nikola Eri i dr. NIRO FORUM, Novi
Sad, 1985, 341-348.
72ljivo Galib. Naseljavanje muslimanskih prognanika (muhadira) iz kneevine Srbije u
Zvorniki kajakamluk 1863. godine, Sanoptikum, 1993.

252

Pogled na Drinu na Rantovai (Drina je tekla 1950. godine najmanje 2km na

srbijanskoj strani od sadanjeg toka tako da su preko Drine na ovom mjestu
janjarske nive)
U selima oko Janje i Janji bilo je 1863. godine 440 kua pravoslavnih stanovnika:
Mjesto
Broj pravoslavnih kua Broj stanovnika54
Janja
37
220
pop Gavro iz Janje
Ruhotina
16
100
Batar
77
458
56
342
Modran
Kojinovac
37
215
pop Mio iz Janje
Glogovac
34
197
ardaine
47
290
Pop Dmitar
Glaviice
68
404
Bjeloevac
32
200
engi
78
472

253

Iz podataka o popisu stanovnitva 1971. godine, Janja je imala 7.945

stanovnika i 1.740 domainstava, a po popisu u 1981. godine bilo je 9.226 stanovnika,
dok je prema popisu 1991. bilo 10. 458 stanovnika i 2.735 domainstava. Dakle, za
sto trideset godina u Janji se utrostruio broj stanovnika, sa 3.500 stanovnika 1863.
godine na 10.458 stanovnika 1991. godine. Po nacionalnoj strukturi Bonjaci su bili
zastupljeni preko 96% od ukupnog broja.
Okupacijom Janje 4. aprila 1992. godine od strane srpsko-crnogorskog
agresora broj Janjaraca Bonjaka se naglo poinje smanjivati. Avgusta i septembra
mjeseca 1994. godine iz Janje se protjerani gotovo svi Bonjaci, samo njih 170 ostalo
je da ivi po kolibama i vikendicama uz Drinu.
Janjarske kue sa pokustvom i imanjima dodijeljene su Srbima, kojih je u
Janju doseljeno preko 15.000. Poslije Daytonskog sporazuma 1995. godine Bonjaci
se poinju vraati u Janju svojim devastiranim kuama i do 2001. godine su svi vratili
svoje kue i imanja, a veliki broj predratnih stanovnika iz ovog naselja se raziao
po svijetu trbuhom za kruhom. Danas Janjarci ive i rade u velikom broju evropskih
zemalja, SAD-u, Kanadi i Australiji.

Janjarska medresa
O osnivanju i prvim godinama rada Janjarske medrese nema nikakvih
istorijskih dokaza. Pominje se da se predak familije Mulasalihovi doselio iz
Carigrada 1723. godine, kao vjerski slubenik73, a da je Janjarska medresa osnovana
1736. godine, pa je u Janji radila i bitisala 200 godina74.

Medresa u Janji se spominje i 1895. godine, a u izvjetaju muftije Maglajlia
od 17.5.1916. godine vidi se da je zgrada medrese veoma stara i dotrajala75.

Ahmed ef. Aliefendi u svom Dnevniku na stranama 14. i 15. dana 26.8.1905.
godine pie : Danas se s hajrom na mili mekteb dovri, a to je na dan 25. demadilahira u subotu 1323. godine (po hidri). Izgradnja mekteba je poela 4.8.1905. godine
na mjestu starog mekteba koji je oboren 5.8.1905. godine. Radove je izvodio neimar
Latif (hadija) Karjaevi76.

Janjarska medresa se nalazila neposredno uz Atik damiju, preko glavne
ceste, uz rijeku Janju. Prema biljekama Alije A. Sadikovia, do 1895. godine u
Janjarskoj medresi je kolovanje zavrio veliki broj imama, koji su te godine klanjali
u prvom safu u Atik damiji, kao to su: Hadi Hasan ef. Seku, Mula Osman Subai,
Husejn ef. Abdulahai, Mula Jahija Gruhonji. Janjarska medresa je bila na sprat.
73 Kulenovi dr Salih. Etnologija sjeveroistone Bosne. Muzej istone Bosne Tuzla,1995:127.
74 Hukovi dr Muhamed i Sadikovi Alije Alija. ivot i djelo muderisa Alije Sadikovia,
Svjetlost, Sarajevo, 1987:210.
75 Curi H. kolstvo u Sjeveroistonoj Bosni u posljenih decenija turske vladavine. U: lanci
i graa za kulturnu istoriju istone Bosne, Zaviajni muzej u Tuzli, urednik Milica Baum,
1958, 149-208.
76 Aliefendi Ahmed. Dnevnik1903-1930:14 -15.

254

Donji sprat je 1911. godine preureen za potrebe mektebi-ibtidaije, koja je te godine

po prvi put otvorena, i prvi mualim je bio Mula Emin Topalovi77.

Zgrada sibijan mekteba napravljena na mjestu

janjarske medrese koja je sruena 1946. godine

Janjarska medresa je svoje uenike osposobljavala do nivoa imama, mualima,
pa ak i muderisa. Uenici koji su dobijali diplomu muderisa sluali su muderisa u
Janjarskoj medresi 17 godina. Iz sauvanih dokumenata se vidi da je janjarska medresa
u periodu reforme kolovanja 1900.-1905. godine svedena na nivo osmorazredne
medrese i taj nivo je zadrala sve do 1929. godine, kada je novom reformom svedena
na rang petorazredne i kao takva tretirana sve do kraja njenog postojanja. U medresu
je ilo oko 20 uenika. Medresu je zavrilo do 1903/4. godine 28 polaznika iz Janje,
a od 1904. do 1936. godine 146 polaznika. Iz drugih mjesta medresu je zavrilo 9
polaznika78. Prema pomenutom izvjetaju muftije Maglajlia muderis medrese 1916.
godine je bio mula Ali ef. Sadikovi. U prvi razred medrese je ilo 10 uenika, a
u drugi i trei po pet. Nastava se metodiki odravala uredno, a o nastavi se vodio
dnevnik79.

U prvom razredu medrese se uio: Kur an, akaid, ibadet, tedvid (disciplina
za pravilno uenje Kur ana), bergivija, i emsilei-arebi. U drugom razredu se uio: Kur
an, akaid, ibadet, nahv arebi, husni hat, tedvid, i halebija (obredoslovlje).
U treem razredu se uio: Kuran, akaid, ibadet, tarihi islam, nahv arebi
(arapska nauka o rijeima i reenici), husni aht, tedvid, izhar, munladamija, multeka
77 Aliefendi Ahmed. Dnevnik1903-1930:14 -15.
78 Hrustanbegovi . Medresa u Janji. Glasnik VIS-a Sarajevo, 1986;6:159-178.
79 Hrustanbegovi . Medresa u Janji. Glasnik VIS-a Sarajevo, 1986;6:159-178.

255

(erijatsko pravo) i turski jezik. Za etvrti i ostale razrede nije bilo podataka, vjerovatno
zbog ratnih prilika. Koliko su polaznici Janjarske medrese bili obrazovani ljudi,
pokazuje primjer efendije Sadikovia, koji je svoje cjelokupno obrazovanje stekao u
Janji kod muderisa Osmana i Mustafe Gruhonjia. On je prije 100 i vie godina u Janji
pisao udbenike za medresu. Tedvid je bitna disciplina za pravilno uenje Kur ana,
te je Sadikovi napisao udbenik za taj predmet. Efendija Ali Sadikovi napisao je
1903. godine i udbenik za medresu: Mukalema ili gramatika arapskog jezika. Od ove
gramatike sauvan je samo prvi dio, koji je ef. Sadikovi nazvao Medhali sarfi arebi
(uvod u arapsku gramatiku), a na zavretku ovog uvoda je napisao Temme bahsulismi bi avnihi teala (dovri se govor o izumu s Bojom pomoi). Muderis Sadikovi
je pretea prve arapske gramatike u BiH, koju su 1907. godine napisali Buli i Kadi.
Pored toga, ef. Sadikovi je bio jedan od velikih istraivaa alhamijado knjievnosti80.

U janjarskim sibijan mektebima radio je veliki broj vjerouitelja. Sigurno je
da su jedno vrijeme u mektebima radili i muderisi, ali i vjerouitelji (sibian muallimi),
koji to nisu bili. U Janji su bila 4 sibijan mekteba i u njih je iao veliki broj uenika.
Ovom prilikom dunost nam je pomenuti makar njihova imena, prema izvorima do
kojih smo doli . To su bili:
Mula Husein Gruhonji, umro 1912. godine,
Mula Ahmed Aliefendi 1881 1930.,
Mula Alija Aliefendi, roen 1888. godine, zavrio Darul-muallimin u Sarajevu i bio
muallim u mekteb-ibtidaijama,
Mula Ahmed Demirovi je takoer poslije zavretka janjarske medrese zavrio Darulmuallimin u Sarajevu i bio muallim u mekteb-ibtidaijama.
Mula Emin ef Zuberovi 1896 -1970., je medresu zavrio u Janji, bio je mullaim
sibijan mekteba sve do poetka II svjetskog rata81.
Medresa je 1946. godine oborena, a na njenom mjestu je napravljena prizemna
zgrada, koja je bila namijenjena za sibijan mekteb i koja je radila sve do 1952. godine.
Tada je zatvorena, i u njene prostorije su useljena dva razreda osnovne kole koje
su vodile uiteljice Lela i Mina, a direktor je bio Devad Skoki iz Janje. A 200
godina postojanja Janjarske medrese ostavilo je velikog traga na Janjarce, kako one
domicilne, koji primie islam od Osmanlija, tako i one porijeklom iz raznih predjela
Osmanskog carstva, od Bea do Istanbula, od Budima do Herceg Novog, koji naoe
sigurnu meku u Janji u vrijeme propadanja carstva, posebno u pogledu potivanja
ljudskog dostojanstva. Pod uticajem janjarske medrese Janjarci su zavravali visoke
kole, kako u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, tako i u Istanbulu, Beu, Parizu i Kairu.
Velikani Janjarske medrese su dali ogroman doprinos njenom ugledu i zasluuju da se
nau u kolektivnoj memoriji Janjaraca.

80 Hrustanbegovi . Medresa u Janji. Glasnik VIS-a Sarajevo, 1986;6:159-178.

81 Podatke dao hadi Abdulkadir efendija Jaarevi, roen 1929. godine u Janji.

256

Muderisi Janjarske medrese

Osman ef.Gruhonji
Osman ef. Gruhonji je bio muderis janjarske medrese od 1870. do 1900.
godine. On je zavrio medresu u Cargradu i bio je veoma imuan ovjek. Muderisku
dunost je obavljao besplatno. ta vie, davao je polaznicima medrese, koji su bili iz
drugih mjesta, neto zemlje da obrauju za svoje izdravanje. Umro je 22. aprila 1900.
godine. Kod obrade zemlje Janjarci su polaznicima sa strane mnogo pomagali svojom
radnom snagom i zaprenom stokom. Uz medresu je bilo nekoliko pletenih koeva
za smjetaj hrane, a u samoj medresi prostorije koje su sluile kao kuhinja. Polaznici
medrese su esto ili po kuama i obuavali najee ensku djecu vjeri i pismenosti,
i od tog rada su zaraivali za svoje izdravanje. Janjarska medresa je imala i mali
vakuf od svega desetak dunuma zemlje. Entuzijazam Janjaraca, koji su bili mahom
sirotinja izmeu dva svjetska rata, i koji su u velikom broju radili kao nadniari kod
nemuslimana u Janji i preko Drine u Srbiji, odrao je janjarsku medresu. A muderisi
su bili i upravnici i nastavnici u medresi. Sami su se starali o udbenicima, prepisivali
ih sami ili zajedno sa uenicima i kao takve koristili.

Mustafa ef.Gruhonji
Od 1900. godine, poslije smrti muderisa Osmana ef. Gruhonjia, muderis
Janjarske medrese postaje hadi mula Mustafa ef. Gruhonji, unuk muderisa Osmana
ef Gruhonjia, roen 1850. godine u Janji. Dunost muderisa je vrio do svoje smrti,
20. avgusta 1912. godine, na 7. dan mjeseca ramazana, od vodene debele bolesti. Cijela
je kasaba za njim alila, jer je on bio od velike koristi cijelom narodu, pie Ahmed ef.
Aliefendi u svom Dnevniku na 89. strani. Bio je zgodan (bogat - primjedba autora),
pa je i sirotinju gledao, a bio je i hoda, pa je savjetima svakog pomagao, nastavlja u
svom Dnevniku opisivati Mustafu ef. Gruhonjia Ahmed ef Aliefendi. Hadi mula
Mustafa ef. Gruhonji je bio imam Dedid damije i mualim sibijan mekteba u ehi
mahali.

Ali ef. Sadikovi (Mulalija)

Mustafa ef. Gruhonji je dunost muderisa povjerio jo u prvim godinama
svoga rada muderisu Ali ef. Sadikoviu, koji je bio roen 1872. godine i pohaao
medresu u Janji 17 godina, a 1899. godine je dobio diplomu da je osoposobljen za
imama i ostale vjerske dunosti. Ali ef. Sadikovi je postavljen za mujezina Atik
damije 1899. godine, a dvije godine kasnije za zamjenika imama iste damije. 1896.
godine Ali ef. Sadikovi biva postavljen za vjerouitelja u Osnovnoj koli u Janji,

257

umjesto muderisa Osman ef Gruhonjia, koji se na toj dunosti zahvalio. 1903.

godine Ali ef. Sadikovi biva dekretom postavljen za drugog muderisa i zamjenika
muderisa Mustafe ef. Gruhonjia. Poslije smrti Mustafe ef. Gruhonjia 1912. godine,
efendija Sadikovi biva postavljen za glavnog muderisa. Na toj dunosti ostaje sve
do svoje smrti 1936. godine. 1928. godine ef. Sadikovi biva imenovan za imama
matiara. Ali ef. Sadikovi je umro 28. septembra 1936. godine. Iza njega je ostao
veliki broj knjiga, a o njegovom radu 1987. godine su Muhamed Hukovi iz Sarajeva
i njegov sin Alija Sadikovi napisali knjigu82.

Janjarske damije

Prve pisane tragove o postojanju damije u Janji sreemo u poznatim turskim
Akhami-ikajet defterima, koji se nalaze u Akademiji nauka Bosne i Hercegovine u
Sarajevu, a i u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u prijevodu Abdulaha Polimca, gdje
se vidi da se damija u kasabi Janja zvala Damija sultan Sulejmana. U pomenutom
turskom defteru, gdje se govori o postavljenju vjerskih slubenika kae se: Iste godine
(1190. po hidri odnosno 1776. n.e.) postavljeni su u damiji sultan Sulejmana u
kasabi Janji, Zvornikog kadiluka, pa u Mehmedaginoj damiji u Gornjoj Tuzli ....
Vjerske slubenike je finansirala u to vrijeme drava pa se kae: s tim to im na ime
plate pripada proizvod soli dobijene od osmodnevnog toka slane vode. Ovo svjedoi
da je te 1776. godine postojala kasaba Janja i sultan Sulejmanova damija u njoj83.

Meutim, naziv same damije sultan Sulejmana govori da je ta damija
pravljena kada i ostale damije koje su dobivale takav naziv. Poznato je da je sultan
Sulejman vladao u vremenu od 1520. do 1566. godine, dakle u prvoj polovini i
poetkom druge polovine 16. vijeka. Za vrijeme njegove vladavine Turci su osvojili
ovo podruje i definitivno stavili pod svoju kontrolu. Tada je, kako navodi dr Adem
Handi u svom radu: O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u 16. vijeku,
podignuto najvie damija, pa i damija sultana Sulejmana u Bijeljini. Analogno
gradnji bijeljinske Sulejmanije, logino bi bilo da je graena i janjarska damija, ali
Handi ne navodi kasabu Janju, kao ni njenu damiju84.

Meutim, kako se vidi iz carskih deftera, finansiranje damije u Janji je bilo
iz dravne kase, to znai da je tu damiju pravila drava i da je ona pravljena kada i
bijeljinska damija211.Suprotno svojim ranijim miljenjima, dr Handi u svojoj studiji
Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku, govorei o damijama u Bijeljinskom
kadiluku, spominje damiju u Janji i kae: Tako se u 1767. godine spominje damija
82 Hukovi Dr Muhamed, Alija Alije Sadikovi. ivot i djelo muderisa Alije Sadikovia,
izdava Gazi Husrefbegova medresa u Sarajevu, tampa Svjetlost Sarajevo, 1987.
83 Handi dr Adem. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut, Sarajevo, 1977,
sveska XXV/1975;135.
84 Handi dr Adem. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut, Sarajevo, 1977,
sveska XXV/1975;135.

258

u kasabi Janja, koju je podigao narod. Imam i hatib damije bio je te godine Mehmed
Halifa, sin Mustafin...85.

U istoj studiji dr Handi pominje: Dananje znaajno mjesto Janja uopte
se ne spominje u popisima iz XVI vijeka, iako se to podruje nalazilo u granicama
Bijeljinske nahije. Prema tome, to naselje ili je ranije drugaije nazivano, te mogue
odgovara jednom od dva neutvrena naselja (Tvrtkovac, Obrova) ili je nastalo tek
poslije 1600. godine86.

Dedid damija ili nova damija napravljena je sedamdesetih godina XIX
vijeka, pa je odmah damija sultan Sulejmana dobila naziv Atik, to znai stara
damija.

Pravoslavna crkva je sagraena u Janji 1885-87. godine, kada je renovirana
i Atik damija. Poznato je da je za obnovu Atik damije i izgradnju crkve svu grau
poklonila starica iz porodice Isakovi, te su Halil Huremovi i Ilija Petrovi bili
glavni predstavnici za izgradnju damije i crkve u Janji. Graa je sjeena i splavovima
transpotovana u abac, gdje je prodavana, a od dobivenih novaca graene su zajedno
i damija i crkva u Janji87.

Dedid damija pravljena sedamdesetih godina XIX vijeka (Zahvalnou Asima

Osmanbaia iz Janje)
85 Handi A. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Orijentalni institut u Sarajevu,
Prilozi za oorijentalnu filologiju, Sveska XII-XIII, 1962-63: 56, i 71-72.
86 Handi A. Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. Orijentalni institut u Sarajevu,
Prilozi za oorijentalnu filologiju, Sveska XII-XIII, 1962-63: 56, i 71-72.
87 Podatak dali rahmetli Aljo Jaarevi roen1892. i Meho Huremovi roen 1903. godine.

259

Dedid damija (renovirana 1984. godine a sruena 14. aprila 1993. godine)

Janjarske damije su vie puta renovirane. Atik damija je renovirana 1965.
godine, a Dedid 1984. godine.

Meutim, 14. aprila 1993. godine, bile su do temelja sruene miniranjem,
prema nalogu tadanjih vlasti optine Bijeljina.

Janjarci su, i uz pomo komija pravoslavaca, sagradili dananju Atik
damiju, ije je sveano otvaranje bilo 7.avgusta 2004. godine, i Dedid damiju, ije
je otvaranje bilo 7.avgusta 2005. godine.

Slika Atik damija otvorena 7.avgusta 2004. god u centru Janje

260

Dedid damija otvorena 7.avgusta 2005. godine

U Polutinama je zapoeta izgradnja Polutinske damije jo prije 1992. godine, ali je
2008. godine nastavljena i ubrzo zavrena.

Glavni Imami janjarskih damija88

Glavni imami Atik damije
Halil ef. ezi
Halil ef. ezi je poeo uiti medresu u Janji, ali je preao u Sarajevo,
a zatim u Carigrad, gdje je zavrio medresu. Poslije smrti Mulalije, Halil ef. ezi
je postavljen za glavnog imama Atik damije. Istakao se izgradnjom nove zgrade
mekteba 1938 1939. godine, za koju je dao i dio placa svoje kue. Halil ef. ezi je
bio u vie mandata mulaim u sibijan mektebu, koji je imao preko sto uenika.
88 Podatke dao hadi Abdulkadir efendija Jaarevi, roen 1929. godine u Janji.

261

Mula Hasan ef . Jaarevi

Mula Hasan ef. Jaarevi je zavrio medresu u Istanbulu 1907. Bio je drugi
Janjarac koji je zavrio medresu u Istanbulu (Prvi je bio muderis Osman ef Gruhonji).
U Janji je bio glavni imam u Atik damiji od 1945. godine pa do novembra mjeseca
1947., kada je preselio na ahiret. Prije II svjetskog rata Hasan efendija Jaarevi je
radio kao glavni imam u Ratkoviima kod elia, a u toku rata su mu etnici zapalili
kuu, te se morao doseliti u Janju. Mula Hasan ef. Jaarevi je u Janji bio i imam
matiar, te je u toku II svjetskog rata vodio matine knjige roenih i umrlih. Mula
Hasan ef. Jaarevi je vodio i sibijan mekteb uzvodno od Atik damije sve do svoje
smrti.
Abdulkadir ef. Jaarevi
Hadi Abdulkadir ef. Jaarevi je roen 1929. godine, zavrio je Behrambegovu
medresu u Tuzli, bio je vjerouitelj u sibijan mektebu u Janji i glavni imam Atik
damije od oeve smrti (Hasan ef.) pa do 1949. godine.
Ostali imami Atik damije:
Hazim ef. Hodi, Jusuf ef. Bilajac, Zejnil ef. oli, Nedad ef. Hafizovi,
azim ef. Mehmedovi, koji je bio zadnji imam do ruenja ove damije.
Poslije ponovne izgradnje Atik damije za glavnog imama je postavljen hadi Omer
ef. Cami, roen 1972. godine u Janji.

Omer-ef Cami, imam Atik damije

262

Hadija Salko Baevac, predsjednik dematskog odbora Atik damije

Glavni imami Dedid damije

Mula Emin ef. Topalovi
Hadi Mula Emin ef. Topalovi, roen 1889., a umro 6.4.1970. godine,
zavrio je medresu u Janji i Sarajevu (Darul-muallimin) i bio je prvi mulaim mekteba
od 1911. godine, poslije smrti Mula Alije Sadikovia. 1936. godine postavljen je za
glavnog imama u Dedid damiji, gdje je ostao sve do svog penzionisanja. Bio je
predsjednik optine Janja u toku II svjetskog rata. Mula Emin Topalovi je u Janji
zavrio Osnovnu kolu 1909. godine, i iste godine je, zajedno sa Alijom Aliefendiem,
upisao Darul-muallimin medresu u Sarajevu i iao je na ders kod muderisa hanikah
medrese Ahmed ef. H. Jamakoviu.
Ostali glavni imami Dedid damije
Muradif efendija, Hamdija ef. Vikalo, Hadi Sulejman ef. Pekari i hadi
Muhamed efendija Pekari do ruenja ove damije 1993. godine. Poslije ponovne
izgradnje, za glavnog imama je postavljen Kemal ef Guti, roen u Janji.
Janjarske damije su imale i svoje mujezine, iji je glas plijenio svojom
ljepotom i potvrivao opjevanu ljepotu glasa mujezina. Njih se Janjarci i dan danas
rado sjeaju. To su bili Mula Asim ef. Mulasalihovi, hadi Sadija ef. Guti, hadi
Reo ezi i Meho Osmanovi u Atik damiji, i hoda Aljo Guti, Azem Aletovi
(Husari), Jusuf Toanin i Rifet Zuber u Dedid damiji.

263

Mula Emina Alija Topalovi bio je glavni imam damije Janjica u Bijeljini,
Ali-efendija Aliefendi je bio upravitelj enske mektebi-ibptidaije u Bijeljini,
Rifet-efendija Hrustanbegovi je bio imam u damiji u Trnovi89.

Ostali Janjarci koji su zavrili medresu

Mula Ahmed Demirovi je poslije zavretka janjarske medrese zavrio Darulmuallimin u Sarajevu i bio muallim u mekteb-ibtidaijama.
Mula Alija Aliefendi je poslije zavretka janjarske medrese zavrio Darulmuallimin u Sarajevu i bio muallim u mekteb-ibtidaijama.
Mula Emin ef. Zuberovi je medresu zavrio u Janji, bio je mualim sibijan mekteba
sve do poetka II svjetskog rata.
Mula Hasan Gradaevi bio je mulaim sibijan mekteba.
Mula Mustafa Huremovi i dr Mehmed Masli su medresu zavrili u Janji.
Nastavili su dalje svoje kolovanje i po zavretku medrese u Janji pohaali
erijatsko-sudaku medresu u Sarajevu. Mustafa je umro prije 1940. godine u
Egiptu. Mehmed je doktorirao 1948. godine u Beu, a umro oko 1985. godine u
Kairu.
Medresu u Janji su zavrili jo i Aljo Guti, njegov sin Sadija, hoda Avdo i Musto
Zejnilovi, Musto Junuzovi, Mustafa Hadi i dr.
Po zavretku medrese u Janji njih desetorica su nastavili kolovanje na erijatskosudakoj koli u Sarajevu.
Meu 30 istaknutih intelektulaca tridesetih godina XX vijeka 10 njih je bilo iz
Janje90. To su bili:

1. Husnija Skoki,
2. Azem Huremovi, radio kao sudija, a kasnije kao advokat u Bijeljini,
3. Abdulah Gruhonji,
4. Orhan Huremovi radio kao sudija u Tuzli,
5. Hamza oravdi, radio kao erijatski sudija u Bijeljini,
6. Mustafa Sadikovi, radio kao erijatski sudija u Bijeljini,
7. Sulejman Skoki,
8. Mustafa Huremovi, radio kao kadija u Bijeljini,
9. Mehmed Masli, radio kao kadija u Bijeljini,
10. Ibrahim Masli, radio kao erijatski sudija u Bijeljini91.

Janjarci koji su zavrili Behrambegovu medresu u Tuzli:

89 Budimlija A. Moja sjeanja. BZK Preporod BiH, BZK Preporod Bijeljina 2004;44-45.
90 Nakievi prof dr Omer je na promociji svoje knjige Teoak kroz protok vremena u Tuzli u
novembru 2009. godine rekao: Meu 30 muslimana intelkektualaca iz Semberije 10 je bilo
iz Janje.
91 Budimlija A. Moja sjeanja. BZK Preporod BiH, BZK Preporod Bijeljina 2004;44-45.

264

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

Rifat (Tosunbega) Hrustanbegovi 1934. godine,

Alija (Alije) Sadikovi,
Ahmed Sadikovi,
Alija (Mula Emina) Topalovi,
Asim (Jahije) Gruhonji
Husejn Musemi 1944. godine,
Avdo Topalovi,
Mustafa (hadi Hasana) Huremovi.

Mustafu (hadi Hasana) Huremovia ubili su etnici u Tutnjevcu 1944. godine.

Faik (Hasana) Jaarevi je zavrio medresu u Sarajevu 1939. godine, a ubijen je 1944.
od partizana u Brkom.
Medresu su pohaali, ali je nisu zavrili, Eef Musemi i Huso Adanali.

Gazi Husrefbegovu medresu su poslije II svjetskog rata zavrili:

1. Salkan (Hasana) Gradaevi, roen 1945. godine, kasnije zavrio
Pravni fakultet,
2. erim ef Hrustanbegovi, poginuo 1992. godine od etnike granate
u Sarajevu.
3. Omer (Mevludina)Cami, roen 1972. a zavrio 1991. godine, radi
od 1998. godine kao glavni imam u Atik damiji u Janji,
4. Samir (Mevludina) Cami, roen 1975. godine, zavrio 1995.
godine, radi od 2000. godine kao glavni imama u Atik damiji u
Bijeljini.
5. Mirza (Husejna)Cami, roen 1974. godine, zavrio 1995. godine,
radio kao mujezin u arijskoj damiji u Tuzli do 1999. godine, kada
se utopio na Lukavakom jezeru.
6. Adnan (Husejna)Cami, roen 1974. godine, zavrio 1995. godine,
radi u Meihatu Islamske zajednice u Tuzli.
7. Kemal (Ibrahima)Guti, radi kao glavni imama u Dedid damiji u
Janji od 2005. godine92.
Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 1995. godine Behrambegovu
medresu u Tuzli su zavrili Ermin (Devada) Selimovi, Azemina (Husrefa) Hamzi,
a Viu islamsku kolu u Sarajevu zavrio je Samir (Zuhdije) Baevac , zaposlen na
mjestu vjerouitelja u osnovnoj koli Mea Selimovi u Janji.

Mula-Emin Zuberovi

92 Podatke dali Cami Husejna Adnan, 18.avgusta 2009. godine u Tuzli i hadi Salko Baevac
21.8.2009. godine.

265

Posebnu panju zasluuje Mula -Emin efendija Zuberovi. Njegovo

ponaanje je nekako odudaralo od uobiajenog ponaanja ostalih vjerouitelja. To je
bio ovjek osrednjeg rasta, dobro razvijen, pri hodu lagano poguren, esto je hodao
u papuama sa drvenim onovima, uvijek je nosio jednu pletenu korpu i u njoj dvije
ili tri knjige. Tiho je govorio dubokim glasom, slatko se znao nasmijati. Imao je sve
zube do duboke starosti. Roen je 1898. godine, a umro 1975. godine. Stanovao je u
polovini prizemne kue koju je dijelio sa bratom Ramom. Sa ulaznih vrata se ulazilo
u prvu sobu koja je bila potpatoena daskom, a u desnom dijelu sobe uvijek je stajala
gomila ljuski od kokoijih jaja. U drugoj sobi mu je bilo iljte za spavanje sa jednim
jorganom, na lijevoj strani sobe, a na desnoj i do prozora, nasuprot vratima, stajale su
neuredno poreane gomile knjiga. esto je sjedio uz upaljenu lampu na petrolej, sam
sa svojim knjigama. Knjige su bile pisane na arapskom, perzijskom i turskom jeziku.
Mula Emin je u svojim pedesetim godinama uio i ruski i njemaki jezik.
Malo je govorio, a na pitanja je esto zagonetno odgovarao. Bavio se i
poslovima geometra, znao je izmjeriti povrinu svake njive, bez obzira na to kakvog
oblika je bila. O njemu postoji u Janji veliki broj pria, dosjetki i anegdota. U medresi
ga je uio Mula Alija Sadikovi. Jednom, alei se, rekao je svojim vrnjacima da
moe skuhati jaje bez vatre. Tada nije bilo struje u Janji. Ta njegova ala je dola
Mula Aliji do uiju, pa ga je upitao da li je to istina. Devetogodinji Emin je odgovorio
potvrdno i obeao da e to sutradan uraditi. Sutradan su doli mnogi posmatrai da
vide udo Eminovo. Mali Emin je zatraio da mu daju lone vode i araf da se pokrije
i da mu daju jedno nekuhano kokoije jaje. Nakon toga se pokrio arafom, neto
je vadio iz depova i stavljao u lone, voda u lonetu je poela da kljua to su svi
uli. Proglasili su to ejtanovim poslom. Nakon toga je Emin izvadio iz loneta vrue
kokoije jaje, te su se svi mogli uvjeriti da je jaje skuhano bez vatre. Poslije im je
Emin pokazao da je u vodu stavljao ivi, negaeni kre.

Mula Emin Zuberovi je znao i zapisivati. Vrlo esto su janjarske ene ile
Mula Eminu da im zapie to im krava daje gorko mlijeko, ako im je neto ukradeno,
ako ih mu ne voli, ako im je neto uinjeno i td. Mula Emin se nikada nije enio, a
pomalo se alio uvijek sa svim djevojkama i momcima. Znao je itavu grupu momaka
da hipnotie. I danas se pria kako je uplaio jednu grupu janjarskih mangupa koji
su se sa njim alili. Jednostavno im je rekao da zatvore oi. Oni su ga posluali, ali
su nakon toga poeli svi da vrite, jer su im se ukazale ogromne zmije koje su bile
spremne da ih napadnu. Poeli su vikati: Hoda nosi ovo, spaavaj nas. I hoda im je
rekao da otvore oi. Kada su otvorili oi nestalo je ogromnih zmija. Od tada se niko sa
hodom nije smio malo slobodnije aliti. A hoda je znao i o ozbiljnim stvarima priati
vrlo tajanstveno. Zna se da je na poetku II svjetskog rata na pitanje Janjaraca: ko e u
ovom ratu pobijediti, hoda odgovorio: Naii ce ovjek na bijelom konju, za njim ce
ii svi ljudi, i hriani, i muslimani i cigani, i on e pobijediti. Kada su partizani ve
ojaali i kada su s njima poli i mnogi muslimani iz Janje, onda su predstavnici vlasti
pozvali hodu na sasluanje radi irenja propagande. Hoda im je samo odgovorio:
Za sve to ujete da je reeno protiv vas, vi mislite da je za sve hoda kriv, pa evo me.
Nakon tog ispitivanja nisu ga vie pozivali, jer je ugled hode Mula Emina Zuberovia

266

bio veliki kod Janjaraca. A hoda se bavio i islamskom numerologijom. Zapise je

pisao brojevima i niko ih nije znao proitati. Tek mnogo godina kasnije saznao sam
da na nianima muslimana u Stornoveju, glavnom gradu ostrva Heris i Ljuis na
krajnjem sjeveru kotske, stoji napisan broj 786, to po islamskoj numerologiji znai:
Bismillahir-Rahmanir-Rahim221 (U ime Allaha, Svemilosnog Samilosnog). Mula Emin
je esto govorio o islamskoj filozofiji, pominjao je esto sufije i sufizam (mistina i
tolerantna univerzalna filozofija islama), omajade (arapska dinastija u Damasku od
661. do 750. godine), abaside (arapska dinastija od 750. do 1258. godine u Bagdadu),
safavide (stvaraoci iitske drave), mogule (indijska muslimanska dinastija koja je
vladala Indijom od 1526. do 1857. godine). esto je govorio o nekoj mahalkui kojoj
je mu, koji je bio car, napravio najbolji hram. Kasnije sam saznao da se radilo o
mauzoleju Tad Mahal u Agri blizu Delhija u Indiji, kojeg je sagradio mogulski car
ah Dahan svojoj voljenoj supruzi Mumtaz Mahal. Priao nam je o gradu Buhari,
tamo negdje u Srednjoj Aziji, o gradu Samarkandu kojeg napravi mongolski car
Tamerlan kada je primio islam, a ubio je cara Bajazita, sina cara Murata, 1405. godine
u bici kod Angore u Maloj Aziji. Nije mi kao djeaku to bilo jasno, sve dok kasnije
nisam saznao da sufijska doktrina glasi: sulh-i-kul ili mir sa svima221. To je jedna
vrijedna nit koja postoji svuda gdje ljudi dobre volje i zdravog razuma ive, bez obzira
na njihovu vjeru. Mula Emin je na urevdan (6.maj) svako jutro izlazio negdje na
njivu da se poigra sa zmijama. Tiho je zvidukao sjedei na travi, a oko njega i po
njemu su hodale i igrale se zmije. On im je neto priao. Ako bi naiao neki prolaznik,
upozorio bi ga rijeima: Nemoj ih samo nagaziti, nee ti nita one. Uoi urevdana
je hodao po njivama i neto traio. Govorio je esto da je na Paiu bio madarski
grad, da je nestao zbog kuge od koje je vie od polovine stanovnika tog grada umrlo,
govorio je da je tu ostalo puno zakopanog blaga u zemljanim upovima, ali kada se to
zlato izvadi, ono e se ugljenisati. Tako je govorio Mula Emin Zuberovi.

Veliki broj knjiga poslije njegove smrti netragom je nestao. Mula Emin
Zuberovi je bio najvea janjarska tajna, a izgleda da e kao takav vjeno ostati.
Za njega se moe slobodno rei da je bio pravi sufija, jer je imao svih osam osobina
koje navodi poznati sufijski uitelj Duneida iz Bagdada: irokogrudost, kao to je
Ibrahimova; prihvatanje sudbine kao to ju je prihvatao Ibrahim; strpljenje, kakvo
je imao Ejjub; sposobnost komuniciranja simbolima, kao u sluaju Zekerijaha;
razilaenje sa svojim vlastitim narodom, kao to je bio sluaj sa Ejjubom; vunenu
odjeu poput pastirskog ogrtaa Musaovog; putovanje poput putovanja Isaovog;
poniznost, kakvu je poniznost duha posjedovao Muhamed a.s.93.
Puno pitanja su upuivali Janjarci hodi Mula Eminu Zuberoviu. Jo je
u sjeanju njegovo tumaenje imena Bonjak, kada ga je na Mevludu kod hadi
Alije ukilovia upitao komija Omer. Naime, 1965. godine poelo se govoriti o
priznavanju nacionalnosti Musliman, jer do tada su se muslimani izjanjavali kao
neopredjeljeni. Hoda nije bio oduevljen nazivom Musliman za nacionalnost, jer
je uvijek govorio da je Musliman ime za pripadnike islamske vjere. Govorio je:
Muslimani su svi ljudi koji su pripadnici islama, a po nacionalnosti su oni Marokanci,
93 Akbar SA. From Samarkand to Stornoway. BBC Book Limited, First edition,1993.

267

Alirci, Saudijci, Egipani, Turci. Muslimani u Bosni i Hercegovini su Bonjaci. I tada

bi hoda razvezao ljutito svoju priu ko su muslimani, koji se jo izjanjavaju kao
neopredijeljeni. ta smo mi prvo: Bosanci, Bonjaci ili Muslimani. Zbunjenost manje
upuenih u ovu problematiku dostie nivo histerije, u kojoj pokuavaju da izaberu
jednu ili dvije od ove tri odredbe i nastupe onako sa falinkom, potpuno nesvjesni da sa
tim inom ostaju bez punog identiteta, govorio je hoda. U svoj ovoj frtutmi, svi se u
jednom slau, a to je da su Bonjaci Evropljani. Dobro je da se barem u jednom slau.
Bonjaci su ti, bolan, postali od Ilira. Evo kako, sluajte dobro, i dobro zapamtite to
hoda kae94.

Hodina pria o Bonjacima

Vijekovima, uz prenoenje sa generacije na generaciju, sa koljena na koljeno,
Bonjacima niko nije mogao podmetnuti da oni pripadaju ili su dio naroda koji ive
istono i zapadno od njega. Ono to se uspjelo sauvati tako dug period, od naih
davnih predaka, stavljeno je pod sumnju u zadnjih pedeset godina. Srbi i Hrvati su
nam dali nazive: islamizirani Srbi i cvijee hrvatskog naroda. Nije tako pogrdno, na
prvi pogled. ak bi se reklo - i tepali su nam. Ipak, uz to, nas su pravo tamanili. udo
da smo ikako preivjeli devet srpskih genocida i hrvatsku lukavu bratsku stegu oko
naeg vrata, koju smo smrtonosnom osjetili za vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske i
Jasenovca, gdje je ubijana muslimanska inteligencija95.
E moj Omere, nastavlja hoda: Gdje je istina u svemu ovome? Ko smo mi
i kome pripadamo? Bonjaci pripadaju ponajvie sebi i svojoj domovini Bosni i
Hercegovini. Bonjaka istorija je istorija njihove jedine domovine Bosne. Bosna se
po Bonjacima poznavala, a Bonjaci su joj za uzvrat poklanjali sebe, ne naputajui
je ni kada nisu imali mnogo anse da preive. I tako vijekovima, do dananjih dana.
Hajde da napravimo sada, u ovom momentu mnoge, bonjake i Bosnine vijekove
kratkim i razumljivim za one koji tragaju za odgovorima ko su i ta su? I nastavi
hoda: Uspon i razvoj ilirskih plemena, koja su naseljavala podruje Bosne, poeo
je ve tokom bronanog doba (prije VII vijeka p.n.e.). U eljeznom dobu, od VII do
V .vijeka p.n.e. ve je izvreno drutveno raslojavanje, kada je stvorena i rodovska
aristokracija. Najpoznatija i najjaa ilirska plemena u tom vremenu su bili Japodi
(naseljavali sjeveorzapadnu Bosnu), Mezeji, Oseriati i Breuci (naseljavali sjevernu
Bosnu oko Save), Dezitijati i Autorijati (naseljavali srednju Bosnu, podruje dananjeg
Glasinca), Ardijeji (naseljavali oblast gornje Neretve), Delmati i Daorsi (naseljavali
jugozapadnu Bosnu, Stolac) i Dicioni i Dindari (naseljavali istonu Bosnu, dolinu
Drine96. Dolaskom Slavena preko Save, 602. godine n. e., usljedila je slavenizacija,
plemena se ujedinjuju i dobivamo Bosone ili Boze, iji identitet je umnogome zadrao
stare obiaje i obogatio se novim jezikom i kulturom obrade zemlje, koju su donijeli
94 Krupi N. Bonjatvo: Nama je vjenost usud.1998 WWW. Bijeljina.ba.
95 Akbar SA. From Samarkand to Stornoway. BBC Book Limited, First edition,1993.
96 Imamovi Enver. Rimsko-Ilirski ratovi. U:Halilovi dr Safet (za izdavaa). Bosna i
Hercegovina od najstarijih vremena do kraja II svjetskog rata,Sarajevo 1998:23-27.

268

Juni Slaveni sa sobom. Ve u tom periodu poinje da zaivljava Bosna, kao drava
sa svojim drutvenim staleima. U XI vijeku se konano veina bosanskih plemena
ujedinjuje i 1150. godine prvi poznati ban Bosne, Bori, teritorijalno je zaokruio
bosansku dravu. To je ujedno i poetak nacionalnog imena Bonjani, koji su po vjeri
bili bogumili.
Eto ti moj Omere, tako nastade drava Bosna, a u toj Bosni narod se nazivae
Bonjaci ili Bonjani. Nije ti Bosna bila bez svog naroda. Ali, kao i svijet, i sve u prirodi
se mijenja, pa su se kasnije i oni mijenjali. U vrijeme od XI do XV vijeka bosanski
banovi i kraljevi, svi do jednog, bili su lojalni svojoj domovini i religiji, iako je Vatikan
godinama slao svoje nuncije, tako su se zvali papaski izaslanici, da Bosnu pokatolii po
svaku cijenu. Meutim, narod je ostao vjeran svojoj bosanskoj crkvi sve do pada Jajca i
Bosne 1463. godine pod Otomansku imperiju, kada se masovno poinje da prima islam97.
Poetak turske vladavine nad Bosnom i primanje islamske vjere donijeli su i
podjelu meu Bonjacima, pa su tada postali Bonjaci katolici-krani, Bonjaci muslimani i Bonjaci pravoslavci-krani. Bonjaci - muslimani su se ovim nazivom
razlikovali od Turaka Osmanlija za sva vremena. E, moj Omere, ne smije se zaboraviti
na hrabri kapetan Husein Gradaevi. Na kapetan u mranoj carigradskoj
tamnici, no prije nego su mu Turci presudili, razgovara sa turskim beglerbegom. On
u svojoj prii najbolje pokazuje ko su i to su Bonjaci.
Uzima hoda iz svoje rune, od prua ispletene korpe jednu teku, dugo je lista
i onda poe da ita:
Digao si se protiv carskog dvora Husein-kapetane.
Jesam Begler Bee, jer ste zulum inili po Bosni, odgovara Husein-kapetan.
A i fes ti smeta, ta ima protiv fesa na glavi slavnog turskog vojnika,
Husein kapetane?
Nemam nita ako je na njegovoj glavi, ali ako ga u Bosni na silu stavljate na
nau bonjaku, imam, beglerbee.
ta bonjaku, i u Bosni, nema vie Bosne, a nee biti ni Bonjaka, Huseine,
gine za dravu koja nikad nije ni postajala, niti e.
Ima Bosne beglerbee, i Bonjaka u njoj, bili su prije Vas i ako Bog da, bie
i poslije Vas.
Zna Omere Mujkanoviu, ree hoda, ostavi teku u svoju korpu i nastavi:
Tragedija Bosne i njenog bonjakog muslimanskog naroda, u pravom smislu,
poinje s prvim modernim popisom 1862. godine, kada Hrvatska alje u Bosnu
Klementa Boia, a Srbija Teofila Petranovia, sa namjerom da bonjake katolike
i pravoslavce pripreme da se izjasne po prvi put kao Hrvati i Srbi, to im je i uspjelo98.
Zna Omere, tada ti je Janja imala preko 3.500 stanovnika. U Janji je tada bilo oko 37
pravoslavnih kua, sa 220 lanova, a u okolnim selima Ruhotini, Batru, Modranu,
97 Imamovi Enver. Slom antikog drutva i dolazak Slavena. U:Halilovi dr Safet (za
izdavaa). Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja II svjetskog rata,Sarajevo
1998:38-39.
98 Krupi N. Bonjatvo: Nama je vjenost usud.1998 WWW. Bijeljina.ba.

269

Kojinovcu, Glogovcu, 267 kua sa oko 1.602 stanovnika99.

Broj kua i mjetana pravoslavne vjere u Janji i okolnim selima 1864. godine
Mjesto
Broj kua Broj stanovnika Nadleni paroh
Janja
37
220
Pop Gavro iz Janje
Ruhotina
16
100

Batar
77
458

Modran
56
342

Kojinovac
37
215
pop Mio iz Janje
Glogovac
34
197

ardaine
47
290

Broj pravoslavnih kua u selima oko Janje i broj mjetana pravoslavne vjere
u selima oko Janje a koji su pripadali popu Gavri iz Priboja 1864. godine100:

Mjesto
Glaviice
Bjeloevac
engi
Kacevac
Trnava
Krina
Banjica
Pilica

Broj kua Broj stanovnika

68
404
32
200
78
472
24
148
108
659
22
136
34
212
103
642

Sa ovim inom su se javila stalna nastojanja da se Bosna podijeli izmeu dva

susjeda, a njen najmnogobrojniji narod stavi pred izbor nestanka ili pripajanja Srbima
i Hrvatima, to e se kasnije vie puta potvrditi. U prvoj i drugoj Jugoslaviji Bonjacima
se daje smiljeno naziv Muslimani, da bi se pretvorili iz nacije sa dugim postojanjem,
u jednu obinu vjersku skupinu. Uz sve to, naroito su Srbi pogrdno oslovljavali i
vezali Bonjake sa nazivom Turin, jer je jo Vuk Karadi rekao: Svak onaj koji je
turske vjere,e Turin je. Iako je Vuk Karadi bio za Srbe veliki ovjek, ova njegova
izreka je umanjila njegovu vrijednost, ne samo kod Muslimana, nego i kod Srba, jer
je pokazala Vukovu netoleranciju prema drugim narodima, zavri hoda svoju priu,
ustade i ree samo jo jednom: Zapamtite ove rijei to hoda govori101. Hodina pria
e se docnije, skoro tri decenije, potvrditi i na Prvom bonjakom saboru 1992.
godine u Sarajevu, vratie se vjekovni naziv Bonjaci, a mrnja prema Bonjacima
99 ljivo Galib. Naseljavanje muslimanskoh prognanika (muhadira) iz kneevine Srbije u
zvorniki kajmekamluk 1863. godine, Sanoptikum,1993.
100
ljivo Galib. Naseljavanje muslimanskoh prognanika (muhadira) iz kneevine
Srbije u zvorniki kajmekamluk 1863. godine, Sanoptikum,1993.
Akbar SA. From Samarkand to Stornoway. BBC Book Limited, First edition,1993.
101

270

kulminirae 11. jula 1995. godine genocidom nad Bonjakim narodom u Srebrenici,
kada je ubijeno preko 8.000 Bonjaka.

Janjarska crkva

Janjarska crkva nosi naziv Crkva Svetog Proroka Ilije i sagraena je u periodu
1884. - 1887. godine, odnosno za vrijeme vladavine Austro-Ugarske. Ova crkva je
vrlo prostrana, ima lukoviastu kupolu rusko-vizantijskog stila. U vrijeme osmanske
uprave, pored manastira Tavne i crkava u Bijeljini i Zvorniku, postojale su jo zidane
crkve u Brocu i Makovcu102. U Janji je postojala crkva koja se sastojala od kue i
bae i bila je smjetena izmeu kue Tome (Mitra) Tomia i kue nekog Jovanovia,
odnosno Obrada (Petra) Petrovia i vrijedila je, prema zadnjem popisu nekretnina u
osmanskom periodu, 950 pjastera ili oko 20 dukata103.

Pravoslavna crkva Svetog Proroka Ilije u Janji

Pravoslavna crkva Svetog Proroka Ilije u Janji

102
Ristanovi dr Slobodan. Reka Drina i Podrinje.Beograd, 2000;482.
103
Nurki mr Kemal.Beline gazasini birinci emlak defteri, Popis bijeljinskog
kadiluka,
214
mulkovna dobra. Tuzla, 2009;210-211.

271

Zabiljeeno je da su u Janji slubovali jo 1835. godine pop Jovo i pop Tomo Popovi, koji su
osnivai prve kole u Janji. Poslije njih u Janji su slubovali pop Mio i pop Gavro, zatim pop J
vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Poslije II svjetskog rata u janjarskoj crkvi je slubovao pop Rat
poslije
njega prota
Petar
Zabiljeeno
je da
su uMadarevi.
Janji slubovali jo 1835. godine pop Jovo i pop Tomo

Popovi, koji su bili i osnivai prve kole u Janji. Poslije njih u Janji su slubovali
pop Mio i pop Gavro, zatim pop Jovan za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Poslije II
svjetskog rata u janjarskoj crkvi je slubovao pop Ratomir, a poslije njega prota Petar
Prota Petar Madarevi
Madarevi.

Prota Petar Madarevi

Prota Petar Madarevi roen je 1936. u selu Vinici, u vlasenikoj optini. Nakon zavr
Prota Petar
Madarevi
1936. u selu
Vinici, u1959.
vlasenikoj
optini.
Prizrenske
bogoslovije
u inroen
jereja je
promovisan
je decembra
od strane
vladike Longina.
Nakongodina
zavrene
Prizrenske
bogoslovije
u
in
jereja
promovisan
je
decembra
1959.
od
prota Petar je sluio u hramovima srpske crkve. Sveteniku dunost zapoinje
kao par
strane(1959-1961),
vladike Longina.
Punih
godinau Vranima,
prota Petardoje1969
sluio. Narednih
u hramovima
a potom
je na46
parohiji
tridesetsrpske
godina, sve do odl
crkve.Kanadu,
Sveteniku
kao paroh
u Brocu
(1959-1961),
a potom je na
1999.dunost
godine, zapoinje
slui kao paroh
u Janji.
Od 1999.
do svog penzionisanja,
avgusta 2004, s
parohiji
u Vranima,
do 1969
Narednih
trideset godina,
sve do
odlaskaUuinu
Kanadu,
paroh
u manastirskoj
crkvi. Svetog
Preobraenja
u Miltonu
(Kanada).
protojereja je od 1
naprsnog
odlikovan
1991.penzionisanja,
Za vreme slubovanja
u Eparhiji zvornik
1999.Pravom
godine,noenja
slui kao
paroh uprstena
Janji. Od
1999. dojesvog
avgusta 2004,
je lan Eparhijskog
saveta, isto
kao i u Eparhiji
kanadskoj,
u svojstvu
slui tuzlanskoj
kao paroh bio
u manastirskoj
crkvi Svetog
Preobraenja
u Miltonu
(Kanada).
U arhijerejsk
zamenika, od
januara
Decenije
plodnog
protinog
radaodlikovan
protekle su
slubiZau crkvi u Janji.
inu protojereja
je od
1972.2000.
Pravom
noenja
naprsnog
prstena
je u1991.
u Vranima
on vodizvorniko-tuzlanskoj
kolu vjeronauke sa 120
a uEparhijskog
isto vrijeme,saveta,
opsluujui parohiju
vremegodina
slubovanja
u Eparhiji
bio aka,
je lan
Dragaljevcu,
okuplja
ak
180
djeaka
i
predaje
im
vjeronauku.
U
toku
poslednjeg
isto kao i u Eparhiji kanadskoj, u svojstvu arhijerejskog zamenika, od januara 2000. rata prota Pet
parohiji
u Janji,
meu rada
Janjaracima.
Poslije
se odluuje
samoezdesetih
sebi poznatih
razloga da emigri
Decenije
plodnog
protinog
protekle su
u slubi
u crkvi uizJanji.
godina
Kanadu, gdje su mu jo ranije otili sinovi. Umro je 18. oktobra 2007. godine225c.
u Vranima on vodi kolu vjeronauke sa 120 aka, a u isto vrijeme, opsluujui
parohiju u Dragaljevcu, okuplja ak 180 djeaka i predaje im vjeronauku. U toku
poslednjeg
rata prota Petar ostaje u parohiji u Janji, meu Janjaracima. Poslije se
225c
uzeti
iz govora
Radovana
na sahrani
Miltonu.gdje su mu jo ranije
odluuje Podaci
iz samo
sebi
poznatih
razlogaGajia
da emigrira
u uKanadu,

otili sinovi. Umro je 18. oktobra 2007. godine104.

104
272

Podaci uzeti iz govora Radovana Gajia na sahrani u Miltonu.

KULTURNI IVOT U JANJI

Kulturno umjetniko drutvo

Ne zna se tano od kada Janja ima svoje kulturno-umjetniko drutvo, ali

se zna da je prva priredba u Janji odrana 9.2. 1906 godine. Pogibiju Smail-age
engia Savfet-bega Baagia recitovao je omladinac Mustaj-beg emerli. Pjesmu
Gajret recitovao je Avdo Hadi, a komad avo pod ergom izveli su glumci
amateri, meu kojima su bili Ibrahim Musemi, Alija M. Musemi, Alija Aliefendi,
Ahmed Aliefendi, Ahmed Demirovi, Eref Talirovi, Ahmed emerli, Mehmed
i Avdo Gruhonji, Mustafa Huremovi i drugi. Drutvo je bilo aktivno i okupljalo
se u kirethani koja je osnovana 1905. godine. Posebno su se isticali Ali-efendija
Sadikovi, imam i vjerouitelj, roen 1872. godine, Haim-efendija Topi, uitelj
osnovne kole, roen 1859. godine, Omeraga Hadiimamovi, zemljoradnik, roen
1878. godine, Mula Ahmed Aliefendi, muallim, roen 1881. godine, Abdulah ef
Berbi, pomoni uitelj, roen 1884. godine i Mustajbeg emerli, trgovac, roen
1886. godine. Kirethana je radila i 1918. godine105.

Dom kulture u Janji napravljen 1948. godine, a posljednji put renoviran 2008.
godine uz pomo Skuptine optine Bijeljina
105
Hukovi dr Muhamed i Alija Alije Sadikovi. ivot i djelo muderisa Alije Sadikovia.
Svjetlost Sarajevo,1987:30-31.

273

Posliije II svjetskog rata ovo Drutvo je bilo vrlo aktivno. Predvodili su ga

pregaoci kulture kakvi su bili Mehmdalija Hadi i Esad Zuberovi, Edhem Aganovi,
Aja Adanali, udata Hadi i dr. U Drutvu je postojala i muzika sekcija koja je
imala svoj tamburaki orkestar. Bilo je lijepo gledati, a jo ljepe sluati Janjarce sa
tamburicama, kao to su bili Ibro (Selima) Nurki, Bego (Miralema) Alihodi, Bego
Kopa Alihodi.

Poslije povratka Janjaraca u Janju osnovano je Kulturno umjetniko drutvo
Mula Alija Sadikovi u okviru Bonjake zajednice kulture Preporod.

U Janju je stizao jo poetkom XX vijeka i prvi porodini i zabavni list
muslimana Bosne i Hercegovine Behar, a bilo je i dosta pristalica prvog muslimanskog
kulturnog drutva Gajret, koje je osnovano 1900. godine. Jo 1906. godine u Janji je
bilo 25 pretplatnika lista Behar226.

Sportsko drutvo Podrinje Janja

Fudbalski klub Podrinje Janja formiran je 1927. godine. Prvi fudbaleri su bili
braa Luka, Milan i Vaso Petrovi, koji su fudbalsku loptu donijeli iz Bea. Pored njih
prvi fudbaleri su bili: Huso Musemi, Ibro Alihodi golman, Ibro Janjarac Trunka,
golman, Ibro Hadiimamovi, Meho Smaji Moo, Ibrahimaga Musemi, a kasnije
Husejn Musemi, brat Ibrahimage Musemia, Mehmed Baevac, zvani Memija, i
Zdravko Markovi, opanar. U klubu Podrinje Janja bilo je mnogo dobrih fudbalera,
kao to su: Galib, Hrustan i Juso (Hruste) Alihodi, Bego (Miralem) Alihodi,
Sadija (Huske) Hadirei, Huso (Muse) Alihodi, zvani Gusan, Bego (Alije)
Alihodi zvani Kopa, Faruk (Muhameda) Hadi, Juso (Sulje) Gradaevi, Mirko i
Lazo (Zdravka) Markovi, Huso i Jusuf Zvornianin, Ibro i Zijo (Halila) Huremovi,
Baevac (Bege) Hamdija i dr. Kau da je Mehmed Baevac zvani Memija bio najbolji
golman, a zatim Avdo Osmanbai iz Brzave.
Teren je u poetku bio na Savi Bari, a nakon II svetskog rata izgraeno je
igralite u arampov mahali, u Poloju, pokraj rijeke Janje. Poto je fudbal jedini sport
zastupljen u mjestu, teren je bio lijepo uraen, a bilo je dosta ljubitelja ovoga sporta,
koji su nalazili sredstva za finansiranje.

Pored prvenstvenih utakmica sa klubovima iz okoline Bijeljine, iz Dvorova,
Brezovog Polja, Brkog, elia, ulaskom u zonu Podrinje je igralo sa klubovima iz
Srebrenice, Gradaca, Lukavca, Mramora, ivinica, Jelaha, Teslia, Doboja i drugih
mjesta. U Janji je odigrano dosta prijateljskih susreta na kojima su fudbaleri Podrinja
dokazali da se mogu suprostaviti i prvoligaima, i to veoma uspjeno. U Janji su
gostovali Sarajevo, Sloboda iz Tuzle, Zeljezniar iz Sarajeva, Jedinstvo Brko, te
Partizan i Crvena. Zvezda iz Beograda. Takoer su bili prijateljski povezani sa
Drinom iz Zvornika i Radnikom iz Bijeljine. Nekoliko talentovanih fudbalera iz
Podrinja igralo je za prvoligake klubove, a jedan od najveih talenata svakako je
Vahidin Musemi, nekad centarfor Sarajeva. Mlai brat Vahidina Musemia, Husref,

274

takoer je poeo u Podrinju i preao je u Sarajevo. Isto tako talentovani Simo Nikoli
iz Podrinja je otiao u Galeniku, a Savo Miloevi u Partizan. Meho Alilhodi
Golman je dugo branio u beogradskom Radu, a Mensur Bei je igrao za Dinamo
Vinkovci. Desetak fudblera je igralo za FK Radnik iz Bijeljine ( Spreak, Cami, Pili,
Paaga Musemi), a takoer su neki od fudbalera iz Radnika igrali za Podrinje.Samir
Gradaevi je igrao za Slobodu iz Tuzle.Navijai Podrinja su svoj klub podravali
pratei ga na svakom gostovanju, a stadion u Janji je uvijek imao vei broj gledalaca
od bilo kojeg stadiona u ovom rangu takmienja. Mjetani-ljubitelji fudbala, te uprava
kluba i fudbaleri, uradili su drenau i postavili bus na cijeli stadion, a neto kasnije su
izgradili i tribine, pa je stadion bio bolji nego kod mnogih prvoligakih klubova.
Najvei broj janjarskih fudbalera je igrao za Partizan iz Beograda i to su:
Pero Markovi (sudija), Savo Miloevi, Slobodan Gospavi, Nermin Hasifi, Kenan
Sulji, Mirsad Osmanbai, Admir Osmanovi-Buza, Samir Gradaevi, Fahrudin
Ibrahimovi, Mensur Bei, Kahro Aganovi, Enver Durgutovi.

Fudbaliski stadion u Poloju fudbalskog kluba Podrinje Janja

Izbijanjem rata prekinut je kontinuitet ovoga popularnog kluba. Fudbaleri
Podrinja su se razili po cijeloj Evropi. Od onih koji su ostali u Bosni i Hercegovini za
prvoliga Lukavac zaigrali su: Mirsad Osmanagi, Lutvo Alji i Fahrudin Omerovi.
Godine 1993. u Berlinu (Njemaka) je osnovan klub pod istim nazivom Podrinje
Janja, u kojem je zaigrala nekolicina fudbalera koji su bili registrovani za ovaj klub,
a to su: Esad Zvornianin, Mensur Bei, Hasan Lugonji, Edin Kapidi, Husref
Lugonji, a prikljuio im se i Faik Korajevi. Pojedini fudbaleri su otili u druge
klubove, a na njihova mjesta doli mlai. Osnivai kluba u Berlinu su bili: Nusret

275

ehi, Mustafa Hadi, Midhat Mujanovi, Sead Spreak, Omer Sulji, Devdet
Aganovi i dr.

Treneri Podrinja su bili: Husein Musemi, Marko Damonja, Zijo Huremovi,
Husref Osmanovi, Gradia uri, Mirsad Alajbegovi-Mia, Mahmut Brki, Nedim
Hrustanbegovi (kondicioni trener) i drugi.
Podrinje je odmah poslije povratka Janjaraca u Janju postalo respektabilan
tim to govore i rezultati. Naime 31.1.2008. godine je tuzlanska Sloboda u Janji
poraena sa 1:0.
A 15.februara 2008. godine i Loznica je poraena sa 6:2.

Vahidin Musemi- legendarni fudbaler BiH

Lovako drutvo Podrinje Janja

Ne zna se tano kada je osnovano Lovako udruenje Podrinje Janja. ini

se da je to bilo poslije Prvog svjetskog rata, jer su prvi lovci iz Janje u to vrijeme bili
stasali momci, kao to su Reo Gradaevi, Hrusto Alihodi i Salko Huremovi.
lanovi drutva su bili od poetka kako mjetani Janje, tako i okolnih sela: Obrijei,
Ruhotine, Batra, Glaviica, Bjeloevca, Modrana, engia, Kojiinovca i Glogovca.
Lovite u okolini je veoma bogato, a bilo je divljai i za najprobirljivije lovce: zeeva,
fazana, divljih pataka, srndaa, lisica, divljih svinja i jazavaca. Na ova lovita su esto
dolazili strani dravljani i bili su veoma zadovoljni. Osim to su lovili divlja, lovci
su vodili brigu i o ishrani divljai za vrijeme jakih zima i velikih snjegova.

276

Janjarski lovci s lijeva na desno: Juso Guti, Pero Grujii, Mehmed Skoki, Cviko
Sekani, NN, Paaga Hadiimamovi 6. po redu, Krda, NN, Zdravko Markovi
elektriar, Izet Musi, Suljo Skoki i NN. (NN nepoznat).
Poznati su lovci iz Janje: Reo Gradaevi, Hrusto Alihodi, Salko
Huremovi, Mujo Skoki, Dafo Dafi, Azem Mehmedovi, Aljo Skoki, Ramo
Trnavac, Meho Ibriimovi, Muharem Meri, Smajl Durgutovi, Meho Skoki, Avdo
Tuzlak, Paaga Hadiimamovi, Jusuf Ria, Ramo Rami, Muharem elahmetovi,
Hasan Rami, Juso Guti, Izet Musi, Sulejman Skoki, Sakib Skoki, Ahmet
Durgutovi, Ramo Bukvi, Velid Nurki, Ibro ezi, Kemal Skoki, Mustafa
Prosianovi, Nerim Bukvi, Izo Sofi, Velid Alihodi, Meksud Korajevi, Nedo
erifi, Badija, Alija Sofi i dr. Mjesna zajednica Janja je lovakom drutvu jo 1976.
godine, namjenski, za izgradnju lovakog doma, darovala plac na obali Drine ( idui
kroz Brzavu), kod njive Edhema Hrustanbegovia. Plac je dodijeljen na rok od dvije
godine i u tom roku je trebalo zgraditi lovaki dom. Meutim, lovaki dom ni danas
nije izgraen. U toku okupacije Janje postojalo je lovako drutvo koje je bilo isto
jednonacionalno, meutim, povratkom Janjaraca, lovako drutvo polako poprima
ponovo svoj raniji oblik.

277

Udruenje sportskih ribolovaca Drina Janja

Na alost, ni za ovo udruenje nema tanih podataka kada je nastalo, ali je
navjerovatnije da je to bilo poslije 1960. godine. Ovo je najmasovnije udruenje, i
jedno vrijeme je brojalo 450 lanova.Najpoznatiji predsjednik ovog udruenja je bio
Jahija Durgutovi, a sekretar Asim Sofi.
Ribolov u Janji ima svoju dugogodinju tradiciju. Sigurno je najpoznatiji ribar
Ramo Trnavac, zvani Kundak, koji je ribu lovio jo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Njegovi ribarski amci su plovili od Drinjae pa sve do rijeke Save. Ta tradicija je i
danas ostala, te su je zadrali Ramini sinovi Nuko, Ahmo, Huso i Haso, kao i njihova
djeca.
Najstariji ribolovaci, koji su uz pecaki pribor strpljivo ekali da riba zagrize
mamac, bili su : Ramo Trnavac i njegovi sinovi Nuko, Ahmo, Huso i Haso, Tiko
Mihajlovi zvani Beg, Zdravko Markovi sa sinovima Mirkom i Lazom, Predrag
Petrovi-Pendo, Boko Rogonja, Cvijetin Rogonja, Vaso Lazi-Biljenik, Lazo
Laziki, Punia oki, Muhamed ezi, Jahija Huremovi, Sakib Skoki, Zijo
Huremovi, Ohran elahmetovi, Husref Osmanovi-Susko, Vehid Adanali,
Sulejman Skoki, Aljo ezi, Osman Krajinovi-Pipak, koji se u Drini uguio
2006. godine, Fadil Durgutovi-Lepina, Ibrahim Durgutovi-Lepina, Esad i Hasan
Dervievi, Avdo Mulasalihovi-Pecko, Salkan osi, Huso Kari, Eef Dervievi,
Enes Dervievi, Abdulah Bubi-Gica, Halid Beganovi- Baka, Mujo KarasalihoviPloia, Mehmedalija Guti-Vakuf, Asim Sofi, azim Bajri, Enes Hadi, Hasan
Mrljanikovi-Mrljana, Alija Karjaevi, Nerim Bukvi, Suljo orali-Krastavac, Ferid
Hajdukovi-Daka, Sadik Baevac-Pike, Fikret Omerovi-Kika, Emin Kavazovi i dr.

Dobrovoljno vatrogasno drutvo Podrinje Janja

Dobrovoljno vatrogasno drutvo Janja osnovano je 1934. godine. Naime,
1934. godine u Janji je izbio veliki poar, tako da je skoro potpuno izgorjela Dafi
mahala. Da bi spasili pokustvo od poara mnogi su bacali u bunare prostirku, a
nakon poara vadili iz bunara i suili. U tom velikom poaru izgorjele su mnoge kue,
magaze i ardaci. Tokom poara je puhao i jak vjetar, pa je nosio zapaljene letve i
rogove sa krovova kua na velike udaljenostim, te se tako poar irio. Dok su doli
vatrogasci iz Bijeljine, poar je unitio pola mahale. Najvie su stradali Dafii i
Velagii u ovome poaru, te im je data lokacija na Bai, gdje su izgraene nove kue
za pogorjelce.
Nakon ovoga, mjetani Janje su zakljuili da je neophodno imati vatrogasno
drutvo u mjestu, koje bi, u sluaju poara, moglo brzo da intervenie i lokalizuje
vatru. Osnivanje vatrogasnog drutva podrale su imune porodice, te se iste godine
nakon poara i oformilo. Na poetku su imali primitivnu opremu, dok su kasnije
nabavljene pumpe za gaenje, a vremenom i savremenija oprema.

278

Vatrogasno drutvo je i poslije II svjetskog rata bilo aktivno. Pomagali su ga

mjetani, preduzea i optina. Sjedite vatrogasne druine je zadruni dom, uz koji je
dozidana prostorija za smjetaj opreme i vozila, koja su nabavljena. Ove prostorije nisu
bile odgovarajue, te je pokrenuta akcija za izgradnju vatrogasnog doma. Uz pomo
mjetana koji su podravali ovu akciju i svih lanova vatrogasnog drutva, za samo
godinu dana izgraen je lijep i savremen vatrogasni dom 1977. godine. Predsjednik
vatrogasnog drustva je bio poljoprivredni ininjer Abdulaziz Gradaevi, a uz njega
najvee zasluge za izgradnju pripadaju komandiru vatrogasne jedinice Mehmedu
Potokoviu, koji je na toj dunosti bio punih 25 godina. Takoe su veliki doprinos
dali majstori zidari Mustafa Hadi i Ibro Nurki, limari Azem Alihodi i Ramo
erifovi, stolari Halid Korajevi i Izet Alihodi iz Janje, koji su besplatno radili
na ovom objektu. Od osnivanja Vatrogasnog drutva, svi poari u Janji i okolini su
efikasno gaeni, tako da nije bilo veih materijalnih teta.
Vatrogasci su bili veoma aktivni i od velike pomoi i kod drugih elementarnih
nepogoda, a u Janji su to najee bile poplave rijeke Janje i Drine, i male Brezovice,
koja kod pojava veih kia zna nanijeti velike tete. Na mnogim takmienjima
vatrogasaca, lokalnog i regionalnog karaktera, vatrogasno drutvo iz Janje je esto
osvajalo prva mjesta u spretnosti i brzini izvrenja postavljenih zadataka. DVD
Podrinje Janja dobilo je mnoge pohvale, diplome i priznanja.
lanovi Vatrogasnog drutva u Janji bili su: Mehmedalija Jaarevi, Junuz
Junuzovi, Meho Musemi, Junuz Alihodi, Delija Gorovi, Alija Musemi, Kasim
Gradaevi, Ahmet Korajevi-Kovo, Meho Velagi-Kale, Esad Sulji-Maulja,
Mujo Bukvi, Salih Karjaevi-Pae, aban Sulji-Seljak, Emin Topalovi, Mehmed
Potokovi, Mehmedalija Karasalihovi, Muharem Potokovi, Salko Rami, Ahmet
Bubi, Drago Radosavljevi, Hamdija Baevac, Hasib Hamidovi, Juso Gradaevi,
Petar Grujii, erif Hamidovi, Tihomir Vukovi, Nedim Gradaevi, Izet
Alihodi-iza, Mehmedalija Bubi, Mehmed Meanovi, Velimir Vukovi, Ekrem
Ramievi, Jakub Mehanovi-Rakan, Mehmedalija Gradaevi, Zuhdija Baevac,
Adil Vrabac, Meksud Bukvi-Mekota, Nedad ezi, Alija Bajri, Haso Kukuljevi,
erif Smaji, Mehmed Hrustanovi, Idriz Mehi, Mujo Durgutovi, Sakib Jaarevi,
Mehmed M. Potokovi, Bajro Potokovi, Muharem Mehi, Bego Trnavac, Nihad
Ramievi, Milenko Grujii, Abdulah Borogovac, Mio oki, Enver Hasifi,
Mehmed ezi, Ibrahim Potokovi, Sabahudin Potokovi, Mirsad Adanali, Sakib
Aganovi, Fata Potokovi, Hata Potokovi, Hajrudin Hasifi, Senad Mujkanovi, Ibro
Potokovi, Muhamed Heri, Nesima Buzdi, Hanumica Jusufovi, uhra Jusufovi,
Jakub Terzi, Fikret Arnautovi, Muhamed Arnautovi, Nijaz Huki, Devad Velagi,
Fahrudin Gruhonji, Mevludin Gradaevi, Devad Guti i Nedad Guti.

279

Karate klub Podrinje

Karate klub u Janji osnovan je 1983. godine, a njegovi osnivai su bili: Edhem
(Edo) Huremovi, Halid Sofi (Halo), Fahrudin Gruhonji, Nihad Jaarevi i dr.
Predsjednik ovoga kluba je bio Enes Hadi, a trener Edhem-Edo Huremovi, dok su
pomoni treneri bili Halid Sofi i Safet Hadirei, a kasnije i Nihad Jaarevi. Kao
instruktor, u Janju je esto dolazio u posjetu klubu Vladimir antak iz Tuzle.

Pljaka bicikla za Ginisovu knjigu rekorda

Kau da je bicikl prvi provezao kroz Janju Ibro Hadiimamovi 1903. godine.
Tada mu je neki Janjarac ubacio motku u toak meu ice i tako ih polomio, ali Ibro
nije pao sa bicikla, niti se naljutio na tog Janjarca. Do 1950. godine u Janji je bicikl
bio rijetkost. Moglo se na prste prebrojati koliko ima bicikla. Iz godine u godinu broj
bicikla se poveavao, a posebno ezdesetih godina. Zaposleni su ih dizali na kredit
i otplaivali u 18 rata, a bicikli su nabavljani iz Pretisove fabrike u Sarajevu. Tada
je toak, kako su ovdje zvali bicikl, postao osnovno prevozno sredstvo. Nastavnici i
aci su na biciklima putovali do kole, radnici na posao, a milicija je ila u patrolu na
biciklima. Dok je bila manja kupovna mo, kad se pocijepaju vanjske gume, krpljene
su tako to se na pocijepano mjesto ubacivao bajlag, te se, vozei bicikl, poskakivalo.
Bicikl je vozilo i staro i mlado, vozili su ga ljudi preko 70 godina, a za veinu bi bilo
nezamislivo da nemaju bicikl u avliji. Na tim napravama se brzo odlazilo na njivu, a
i za drugim poslovima. U posljednje vrijeme su se ugraivale korpe iz samoposluge
i iz zamrzivaa i sluile kao prtljanici. Nekada je bilo najvie bicikla marke Pretis i
Rog iz Ljubljane, a kada se masovnije odlazilo u inostranstvo, pristizali su bicikli iz
Njemake, Maarske, Holandije i drugih zemalja. U 1990. godini svako domainstvo
je imalo bar po jedan bicikl, a bilo je domainstava gdje je svaki lan imao po bicikl,
pa je u prosjeku bilo dva bicikla po domainstvu, to na 2.700 domainstava iznosi
preko 5.000 bicikla. Meutim, u ratu je sve opljakano, pa i bicikli. Ni jedan Janjarac
nije po povratku naao svoj bicikl kod svoje kue. Sigurno je da ovaj rekord moe da
ide u Ginisovu knjigu rekorda.

Raspjevani Janjarci
Od davnina Janjarci su pjevali i svirali razne muzike istrumente. Nigdje nisu
tako lijepo pjevane stare dobre pjesme, jer mjetani imaju instanan sluh i teko im
je nai icu, govorili bi sluaoci kada bi sluali Zekerijaha ezia. Pored domaih
muziara, u Janju su esto dolazili umjetnici sa strane i boravili tu izvjesno vrijeme,
znajui da mjetani vole pjesmu i veselje.Poznati su jo sa svadbe Mula Saliha Hadia

280

svirai Nuko i Latif Kundakovi106. Hajra Samsarova je dugo vremena boravila u

Janji, svirajui po svadbama i teferiima, a njena ki Nisa je ila s njom i pjevala na
tim veseljima. Takoe je Devka Tulumova svirala harmoniku i uveseljavala janjarske
meraklije.
Harmonike su svirali:Nuko i Latif Kundakovi, Hilmo Prepi, Abaz
Hrustanbegovi, Azem Manji, Avdo Rizvanovi-Maketa, Beriz Hajdukovi, aban
elikovi, Devad Velagi, Mustafa Saraevi. Meu prve soliste- pjevae moe
se ubrojati Emira Husainovi, koju su mjetani mogli uti preko razglasne stanice,
preko zvunika koji su bili postavljeni po mahalama i okaeni na banderama. Potom
se pojavio pjeva izuzetnog glasa, pjesmom poistiha, Zekerijah ezi. Poeo je
pjevati u Janji, Bijeljini, pa Tuzli i Sarajevu. Kada su pitali Zaima Imamovia kojeg
pjevaa najradije slua, rekao je- Zekerijaha ezia. Iza ovoga pjevaa stoji veliki
broj snimljenih ploa sa izuzetno lijepim pjesmama, kao i snimcima za arhiv RadioTuzle i Radio-Sarajeva, zatim mnogi festivali i koncerti.
Nakon ovog izuzetnog pjevaa u Janji se pojavio drugi, takoe veoma
talentovan pjeva, Meksud Bei, ali on, naalost, nije iskoristio u potpunosti svoj
talenat. Veoma je popularan kod svojih mjetana, snimio je i audio- kasetu. Takoe
se i efik (Hasana) Sarajli, roen 1947. godine u Janji, dokazao kao dobar pjeva
narodnih pjesama. Snimio je vie ploa i audio- kaseta. Najbolje njegove pjesme
sus sevdalinke: Omerbee na kuli sjeae, Bosno moja divna mila, divna gizdava,
Oj Safete Sajo Sarajlijo, Sa Gradaca bijele kule, Ja zagrizoh areniku jabuku,
Tamburalo mome u tamburu. O Janji je efik snimio vie pjesama, kao to su: Lijepa
Umihana, Lijepa Jasmina, Janjo moja, rodno mjesto moje, Srce moje, gdje emo nas
dvoje. Najljepa mu je pjesma Sestra brata kraj Drine traila, ije rijei navodimo u
cjelosti, a dobivene su lino od efika dana 9.8.2007. godine u Janji:

Sestra brata kraj Drine traila

Sestra brata kraj Drine traila,
I ezvu mu kahve pristavila,
Hajde, ustaj brate, skupila sam svate,
Obeala Azra da e poi za te.
A brat tvrdo spava, ljubi travu rosnu,
Pao je kraj Drine, brane majku Bosnu.
Kad utvrdi sestra da joj brat ne die,
otcijepila ladu od svojih dimija,
pa bezbolnu ranu svom brati zavija.
A brat tvrdo spava, ljubi travu rosnu,
Pao je kraj Drine brane majku Bosnu.
106

Aliefendi Ahmed. Dnevnik 1903-1930:27.

281

Majka kae: Keri doi, iva bila,

Otio je babo da traiti Halila,
Zar je i on pao ljubit travu rosnu,
Kraj krvave Drine brane majku Bosnu.

Pjesma Janji
uje li me, ah moj babo stari,
Drina Janju i pali i ari,
Baarija i Alfa kafana,
Gdje no slui lijepa Umihana.
uje li me lijepa Umihano,
Natoi mi bokal rujna vina,
Da se mlaan vina ponapijem,
Tvojoj Fati pender da razbijem.
Babo veli, ti se vina mani,
Ve ti idi trijezan Umihani,
Dovedi je iz arije mladu,
Pa je miluj kraj Drine u hladu.
Iza ove pjesme po ljepoti se izdvaja pjesma:

Lijepa Jasmina
Imao sam jednu curu, zvala se Emina,
Sad sam nao mnogo ljepu,
Zove se Jasmina.
Emina, Emina, nekad si bila fina,
Sad je kraj mene jo ljepa cura,
Najljepe ime, lijepa Jasmina.
Od sutra e i prezime od mene da primi,
I ostae sve do groba, sa mnom da ivi.
Emina, Emina, nekad si bila fina,
Sad je kraj mene jo ljepa cura,
Najljepe ime, lijepa Jasmina.
Pored ovih pjevaa poznat je i Mehmed Guti- Kinde, koji je sa Azrom Manji
i janjarskim orkestrom skoro deceniju uveseljavao mjetane pjevajui na svadbama,
u ugostiteljskim objektima, svuda gdje je bilo potrebno. Takoe su pjevali i Ramiz
Efendi, Husan Hamzi, Jusuf Redi, Fahrudin Piri, Jasmina Osmanovi, Mejra
Bubi...Veina ovih pjevaa je pjevala na svadbama i drugim prigodama.

282

Sviranje

U Janji se sviranjem nazivalo mjesto gdje su se okupljali momci i djevojke.
Tu su se upoznavali i u kolima nadigravali. Obino su se stvarale velike guve u
avlijama mladoenje, odakle su momci i djevojke izlazili i po sokacima etali.
Ponekada su istovremeno bila po dva sviranja u Janji, pa se odlazilo sa sviranja na
sviranje. Nestani djeaci su bacali ike u kose djevojaka, a naroito onima koje su
hodale bez momaka, jer nije imao ko da ih titi od tih malih napadaa. Na nekim od
svadbi nije bilo harmonikaa, pa se putala narodna kola sa gramofonskih ploa i uz
to igralo, dok su kod imunijih porodica bila i po dva harmonikaa na sviranju. Za
odlazak na sviranje i djevojke i momci su se posebno odijevali. Obalila se najljepa
odjea i obua koja je posebno uvana za takve prilike.

Sviranje je bilo popularno sve do osamdesetih godina XX vijeka, a onda je
poelo pomalo zamirati. Ne bi loe bilo da ponovo oivi, jer je to bila najljepa izloba
janjarske ljepote.

283

ZNAMENITE PORODICE I LINOSTI

SEMBERIJE

Mr. Devad Tosunbegovi

FAMILIJA BEGZADI I NJENI OGRANCI U

KULTURNOHISTORIJSKOM NASLIJEU
SEMBERIJE I ZVORNIKOG PODRINJA
Na podruju sjeveroistone Bosne u osmanskom periodu izdvojio se jedan
broj begovskih familija koje su, prije svega zbog veliine svojih posjeda i poloaja
koje su predstavnici ovih familija zauzimali u tadanjem sistemu, imale znaajnu
ulogu u drutvenom ivotu ovog podruja. O historiji pojedinih begovskih porodica
nema ni izbliza dovoljno objavljene literature, a ni znaaj ovih familija u drutvenohistorijskom i kulturno-politikom razvoju naih krajeva do sada nije u dovoljnoj mjeri
izuavan.1 Meu nekoliko najrazgranatijih starih familija na podruju sjeveroistone
Bosne svakako spada familija Begzadia, ije se prisustvo na ovim prostorima moe
pratiti u vremenskom razdoblju od preko 300 godina.
Begzadii su sigurno jedna od najznaajnijih begovskih familija u sjeveroistonoj
Bosni, koja se vremenom razgranala u brojne ogranke u Bijeljini, Skoiu, Zvorniku
i drugim mjestima. Od svoje pojave na ovim prostorima imali su znaajnu ulogu u
ivotu Semberije i zvornikog Podrinja, to je naroito dolo do izraaja u XVIII i
XIX vijeku.
Ovaj rad ima za cilj da ukae na ulogu ove familije u drutvenom, kulturnom
i vjerskom razvoju podruja Donjeg Podrinja, ali i da ukae na znaaj ovakvih
istraivanja u drugim krajevima Bosne i Hercegovine.
*

Nema pouzdanih podataka o porijeklu familije Begzadi, osim porodinog

predanja koje kae da je predak Begzadia bio jedan od glavnih vojskovoa Mehmeda
Fatiha.2 Po navedenom predanju bio je porijeklom iz Halepa u Siriji, a za zasluge
u irenju Osmanskog carstva na zapad dobio je 70 hiljada dunuma plodne zemlje
izmeu Drine i Save, sa dvije i po hiljada rajetinskih kua. Poznati historijski izvori
u XVII vijeku pominju izvjesnog Mehmeda Beg-zade, koji bi, sudei po prezimenu,
moda mogao biti iz roda Begzadia. Njega je veliki vezir Salih-paa, kao svog aua,
poslao 1645. godine u povjerljivu misiju u Budim. To je bilo vrijeme borbi erdeljskog
vladara Rakocija, inae osmanskog vazala, sa Austrijom.3

Najznaajniji rad na ovu temu objavio je Husnija Kamberovi: Begovski zemljini

posjedi u Bosni i Hercegovini (1878-1918, Sarajevo 2005, i odnosi se prvenstveno
na veliinu i strukturu posjeda begovskih familija.
2 Predanje se i danas uva u skoro istovjetnom obliku kod starijih lanova raznih ogranaka
ove familije u Bijeljini, Skoiu, Zvorniku i dr.
3 Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne 1, Sarajevo 1999.

287

Predanje zabiljeeno u krugu ogranaka bijeljinskih, skoikih i zvornikih

Begzadia navodi da su Begzadii prethodno imali velike posjede u Srijemu, sa
sjeditem u Laarku kod Sremske Mitrovice. Po tom predanju, Begzadii su nakon
bekog rata i gubitka veine prekosavskih teritorija preli u Bijeljinu. Dio njihovih
posjeda u Srijemu nakon Karlovakog mira ostaje u okviru Osmanskog carstva,
meutim, to vie nije bilo sigurno podruje, tako da su se nastanili u Bijeljini. Mogue
da su tada kao neku vrstu kompenzacije dobili posjede u zvornikom Podrinju, sa obje
strane Drine. Vjerovatno su nakon austrijskog zauzimanja Bijeljine 1716. godine preli
na svoje posjede koji su se nalazili u Skoiu i okolini. Predanje u krugu bijeljinskih
Salihbegovia to potvruje. Po njemu, Begzadii su nakon razaranja Bijeljine 1716.
godine preli u Skoi.4 Nakon novog rata, koji je zavren sklapanjem Beogradskog
mira 1739. godine, granica Osmanskog carstva se vraa na Savu, a Begzadii se
ponovo nastanjuju u Bijeljini.
Begzadii se pominju u zvornikom Podrinju u drugoj deceniji XVIII
vijeka, u borbama za Zvornik u vrijeme autrijsko-turskog rata 1716-1718. godine.
U ovim borbama austrijski general Petra je poraen pod Zvornikom. Za nas je
posebno interesantna borba u okolini Zvornika 1717. godine, koja se zavrila
pobjedom branilaca Zvornika, uz velike gubitke Austrijanaca, veliki broj zarobljenih
u povlaenju i zaplijenjenu ratnu spremu.5 O ovim borbama govori i jedna pjesma,
ispjevana na turskom jeziku, neposredno nakon bitke. Kao autor pjesme naveden je
Begzade, vjerovatno se radi o nekome iz familije Begzadia, to govori o njihovom
ueu u ovim deavanjima.6
Poarevakim mirom 1718. godine Austrijanci su dobili Semberiju sa
Bijeljinom. U Skoiu se vjerovatno tada stalno nastanjuje predak Smail-bega
Begzadia. Pojavom Begzadia, posebno Smail-bega Begzadia krajem XIII vijeka,
kao jednog od veih posjednika tog vremena, Skoi kao mjesto dobija na znaaju.
Kada su Begzadii doli u Skoi nije poznato, da li je to bilo odmah nakon bekog
rata, ili nakon autrijskog zauzimanja Bijeljine 1716. godine, kada je Bijeljina 22
godine bila izvan osmanskog carstva.
Bijeljinski Begzadii spadaju u najstarije bijeljinske porodice, u drugoj
polovini XIX vijeka poznati kao Salihbegovii, a novo prezime dobili su po Salihbegu Begzadiu.7 Ostavili su znaajan trag u samom gradu, izmeu ostalog, izgradili
su damiju, koja je dobila naziv Salihbegovia damija. Vremenom su se razgranali,
a dali su vie znaajnih linosti i imali znaajnu ulogu u ivotu Bijeljine: Avdi-beg
Salihbegovi kao posljednji osmanski i prvi austrougarski gradonaelnik Bijeljine,
Mustaj-beg Salihbegovi Lika kao veliki posjednik, emsi-beg Salihbegovi kao
urednik sarajevskog Behara 1908. godine i drugi. Rodbinskim i enidbenim vezama
bili su povezani sa najznaajnijim begovskim familijama sjeveroistone Bosne i ire.
4 Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, Bijeljina 2006.
5 Safvet-beg Baagi, Kratka uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1900.
6 Hifzija Suljki, Islamska batina u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini, Tuzla 2007.
7 Husnija Kamberovi: Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini (18781918, Sarajevo 2005

288

Skoiki ogranak Begzadia doivljava uspon na prijelazu iz XVIII u XIX

vijek, kada se kao istaknuti predstavnik familije pojavljuje Smail-beg Begzadi. Na
samom poetku XIX vijeka Skoi je u sreditu sukoba i deavanja koja su imala
tragian ishod za Smail-bega Begzadia. Ovi dogaaji su odjeknuli na irem podruju
zvornikog Podrinja i sa jedne i sa druge strane Drine, zatim na podruju Gornje
Spree, i cijele sjeveroistone Bosne, i kao takvi postali predmet raznih predanja,
ponekad bez historijske osnove. Meutim, ovaj dogaaj treba posmatrati u irem
kontekstu deavanja na podruju Bosanskog ejaleta i Beogradskog paaluka.
Nagovjetaj burnih deavanja poetkom XIX vijeka na ovim prostorima,
prvo kao pobuna protiv dahija u Beogradskom paaluku, a zatim kao pobuna protiv
osmanske vlasti u srpskoj historiografiji poznat kao Prvi srpski ustanak, doao je na
podruje zvornikog Podrinja ve 1803. godine. U susjednom Beogradskom paaluku
svu vlast su uzurpirale dahije, koji su se odmetnuli od sultana, ubili beogradskog
pau i nametnuli prisilno itluenje. Ali-beg Fidahi iz Zvornika, brat zvornikog
kapetana Mehmed-pae Fidahia, u savezu sa dahijama pokuava da na podruje
Zvornikog sandaka, tanije na zvorniko Podrinje i Spreu prenese proces nasilnog
itluenja i otimanja posjeda od spahijskih porodica. I sami srpski historiari iz tog
vremena priznaju kako je poloaj raje na imanjima spahija u beogradskom paaluku
bio znatno bolji nego kod itluk-sahibija.8 Protiv Ali-bega Fidahia ustaju njegovi
roaci (Mehmed-kapetan i Ibrahim-aga), zatim Smail-beg Begzadi iz Skoia i
njegovi prijatelji, begovi iz Spree. Dolazi do sukoba i borbi, iz kojih Ali-beg Fidahi
izlazi kao pobjednik, zahvaljujui pomoi pristalica dahija koji su mu pritekli u
pomo (Musaga Foi sa abakim janjiarima i drugi). Smail-beg Begzadi, jedan
od najveih begova - posjednika na podruju Zvornikog sandaka biva ubijen, a
podruje Spree poharano od strane Ali-begovih pristalica i dahijske vojske. Ovo se,
po svemu sudei, deavalo krajem ljeta i poetkom jeseni 1803. godine, o emu je
pisao Vuk Karadi, savremenik i hroniar tih dogaaja.9
Predanje sauvano u krugu potomaka Smail-bega Begzadia kae da se Alibeg Fidahi posluio prijevarom. Pozvao je Smail-bega na gozbu u Zvornik, nakon
ega su ga njegovi ljudi ubili. Ista sudbina je bila namjenjena i maloljetnom sinu
Dervi-begu, meutim, spasio ga je kafedija Hasan au koji je dojavio begovici ta
se desilo i ta im se sprema. Smail-begov kmet Risto Gali Grlica uspio je prebaciti
begovicu, maloljetnog Dervi-bega i dva tovara blaga do Tuzle, odakle su otili dalje
za Travnik njenom bratu.
Porodica Begzadi se uspjela vratiti u Skoi tek nakon dvadesetak godina
boravka Smail-begove hanume kod rodbine u Derventi i Travniku. Prema porodinoj
predaji, Smail-begova hanuma je, koristei porodine veze, uspjela kod osmanskih
vlasti izdejstvovati povrat uzurpiranih imanja od strane Fidahia, tanije Ali-pae
Fidahia (starijeg) i njegovih nasljednika. Bio je to mukotrpan i teak poduhvat u
tadanjoj Bosni, sa poprilino korumpiranim osmanskim upravnim sistemom.
8 Vuk Karadi, Svjedoanstva o prvom ustanku, Beograd 1954.
9 Isto

289

Predanje kae da je posjed skoikih Begzadia obuhvatao 13 sela, od kojih

su 3 na desnoj strani Drine (Grnara, Nedjeljica i Jarebice kod Loznice). Radi se o
selima: Skoi, Roevi, epak, Glaviice, Gornje i Donje Crnjelovo, Velika i Mala
Obarska, Svinjarevac, Batkovi, Grnara, Nedjeljica i Jarebice, pominju se takoe i
Amajlije i druga mjesta.
Poetkom XX vijeka u posjedu ogranaka skoikih Begzadia, i pored
oduzimanja i uzurpacija, jo uvijek se, pored beglukog zemljita, nalazilo i najmanje
323 kmetska selita u katastarskim opinama: Skoi, Rastonica, Labucka, Glaviice,
Trnova, Janjari, Balatun, Johovac, Crnjelovo Donje i Bukovica.10 Prema podacima
iz Arhiva BiH 1918. godine imali su kmetove, odnosno kmetska selita, u kotarima
Zvornik (katastarske optine epak, Glaviice, Rastonica, Skoi, Labucka i Trnova
Srpska) i Bijeljina (katastarske optine Balatun, Bukovica, Crnjelovo Donje, Johovac
i Janjari Srpski).
*

U graditeljsko naslijee Begzadia spadaju kule, damije, kue za stanovanje,

vodovod i drugi objekti.
Bijeljinski ogranak Begzadia ostavio je znaajan trag u samom gradu, izmeu
ostalog, izgradili su mekteb i damiju, koja je dobila naziv Salihbegovia damija. Po
natpisu koji se nalazio na ulazu u damiju i odnosi se na hidretsku godinu 1292.
godinu (1875/76.), izgraena je iz zavjetanja hadi Ahmed-bega Salihbegovia.11
Prema Proraunu vakufa u Bosni i Hercegovini za 1889. godinu vakuf damije
Hadi Ammed-bega Salihbegovia u Bijeljini imao je sljedee prihode: kirija za jednu
pekaru, kirija za jednu njivu, kirija za zemljite i prihod od parcele koja je uvakufljena
za mezarje.12 Navedeni su trokovi: plae imama, plaa mujezina, zatim trokovi
popravke vakufskih zgrada i porez. Mutevelija je bio hafiz Jusuf Ramazanagi. Ovaj
vakuf se navodi i u ostalim sauvanim popisima vakufa. Tako je u Proraunu vakufa za
1913. godinu vakuf Hadi Ahmed-bega Salihbegovia imao sljedee prihode: kirija od
duana i pekare, kirija od 2 magaze, mukate od 4 placa i esim za njivu.13 Navedeni su
trokovi: plae imamu, plaa mujezinu, plaa muteveliji, popravak mekteba, uenje
mevluda i porez. Kao mutevelija naveden je Abid Joldi. Iz ovog popisa vakufa vidi
se da je u okviru vakufa postojao i mekteb, a takoe se vidi da je u odnosu na popis iz
1889. godine vakuf proiren i uvean, vjerovatno se radi o prilozima Ahmed-begovog
potomstva.
U haremu Atik damije u Bijeljini nalazili su se niani Hasan-bega Begzadia
(sina Salih-begovog), umrlog 1867/8. godine, Omer-bega Salihbegovia (sina Salihbegovog), umrlog 1902/03. godine, i drugih.
10 Husnija Kamberovi, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini (18781918), Sarajevo 2005
11 Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika (knjiga II), Sarajevo 1977.
12 Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889, tamparija Bosanske pote,
Sarajevo 1889.
13 Proraun vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913, Sarajevo.

290

U haremu Salihbegovia damije nalazio se nian Ahmed-bega Salihbegovia

(umro 1871. godine), hadi Salih-bega Salihbegovia, gradonaelnika Bijeljine (umro
1894. godine) i drugih. Bijeljinski Begzadii su vjerovatno imali i jednu ili vie kula u
gradu i okolini, to se moe zakljuiti na osnovu veliine i rasprostranjenosti njihovih
posjeda. Austrijski izvori iz 1716. godine spominju 3 spahijske kule u samoj Bijeljini,
moe se pretpostaviti da je bar jedna od njih pripadala Begzadiima. Ove kule su
stradale u napadu Austrijanaca 1716. godine, i mogue da nisu ni obnovljene kasnije.
Skoi, sjedite skoikih Begzadia, nije se razvio u vee naselje, vjerovatno
zbog blizine Kozluka i Zvornika. Skoiki Begzadii su bili vie okrenuti Semberiji
nego Zvorniku, vjerovatno zato to su im glavni posjedi bili u donjem Podrinju, sa obje
strane Drine, i u Semberiji, ali i zbog rodbinskih veza sa bijeljinskim Begzadiima,
kasnije Salihbegoviima, zatim zbog enidbenih veza sa drugim begovskim familijama
u Semberiji.
Nema podataka o vremenu gradnje kule u Skoiu. Prema porodinom
predanju, skoiku kulu je sagradio Smail-beg Begzadi, vjerovatno krajem XVIII
vijeka, da bi se zatito od hajduije. Postoji predanje po kome su skoiki Begzadii
prvobitno imali odak u oblinjim Jusiima (dananji zaselak Miloevii), pa u
Ugljarima i na kraju je izgraen odak sa kulom u samom Skoiu.14
Inae, ovakve kule su graene na veim begovskim posjedima, imale su
odbrambenu funkciju, ali su predstavljale i neku vrstu prestia. Obino se na istoj
lokaciji nalazio i begovski odak, kao objekat u kojem je ivio beg sa familijom, kao
i pomoni objekti koji su obino graeni uz odak. Predanje kae da je drugu kulu
u Skoiu sagradio Dervi-beg Begzadi, i da je tom prilikom podigao bedem oko
cijelog kompleksa.
Kula je bila dimenzija 5,40 x 6,60 m, imala je pravougaonu osnovu, i sastojala
se od prizemlja i dva sprata. Kula se nalazila u irem kompleksu opasanom kamenim
bedemom. U tom kompleksu bio je odak u kojem se stanovalo, a pominje se jo
jedna kula, takoe i esma. Kompleks je, osim za stanovanje begovske familije, sluio
za odbranu. Kula je graena od tesanog kamena, debljina zidova u prizemlju je bila
1,30 m. Sastojala se od tri etae. U prizemlju su bila dvoja vrata sa nadsvoenim
nadvratnicima. Ulaz na prvi sprat bio je odignut 4 m od nivoa terena, sa zapadne
strane. Svaka od dvije gornje etae imala je po jednu prostoriju sa dva nadsvoena
prozora sa june strane. Prema podacima Zavoda za zatitu spomenika, kula je 1990.
godine bila u ruevnom stanju, bio je uzgor samo dio zapadnog zida sa ostacima
odaka u vidu tornja. Sa unutranje strane tog zida nalazilo se udubljenje u vidu nie
koja je sluila kao kamin.15
Oko kule i ostalih objekata kompleksa bio bedem. Ostali objekti kompleksa
porueni su 1898 i 1899. godine.16 Odak, stambeni dio kompleksa, bio je masivna
graevina, sa kaminom i razvedenim grijanjem, sa otvorima koji su vodili do soba
14 Kazivanje Uzeira (Nuri-bega) Hasanbegovia (1936) iz Skoia
15 Dokumentacija Zavoda za zatitu kulturno-historijskog nasljea Tuzla
16 Hamdija Kreevljakovi, Kule i odaci u Bosni i Hercegovini, Nae starine II,
Sarajevo 1954

291

i hamama. U kuli se ivjelo do njene paljevine od strane etnika u avgustu 1942.

godine. Posljednji stanovnik kule bio je Hajrudin-beg Hadinurbegovi.
Skoi je jedno od rijetkih mjesta koje je jo u osmanskom periodu imalo
izgraen vodovod. Voda je dovedena sa vrela Radava ispod Gradine, a vodovod je
izgraen od kamenih ploa, kao vezivno sredstvo koritena je glina, a bio je zatvoren
kamenim ploama s gornje strane. Postojale su 3 esme: navrh sela, kod kule i pred
damijom.
Kue pojedinih ogranaka skoikih Begzadia u drugoj polovini XIX vijeka podizane
su izvan kompleksa sa kulom, bile su prostrane, graene su na sprat, imale su velike
avlije ograene visokim tarabama, sa mukim i enskim avlijama, velikim baama i
drugim sadrajima.17
Nije poznato kada je izgraena damija u Skoiu, ali s obzirom na to da je
kao vakif damije u austrougarskim dokumentima naveden Nurbeg Begzadi, moe
se sa sigurnou utvrditi da je izgraena u osmanskom periodu, vjerovatno polovinom
XIX vijeka. Mogue da je damija i prije postojala, i da je Nurbeg obnovio damiju i
uvakufio zemljite i druge objekte u njen vakuf.
Prema Proraunu vakufa za 1889. godinu, hadi Nurbegov vakuf u Skoiu
imao je sljedee prihode: kirija za jednu magazu, kirija za jednu kahvu, kirija za jedan
mlin, mukata i dohodak od 3 njive. Navedeni su trokovi: plae za imama, mualima
i mujezina, zatim trokovi opravke vakufskih zgrada, rasvjeta damije i porez.
Mutevelija je bio Ibrahimbeg Hadinurbegovi. Ovaj proraun je i najstariji pisani
dokument o postojanju damije u Skoiu.
Prema navedenom proraunu vakufa za 1913. godinu Vakuf Hadi Nurbegove
damije imao je prihode: kirija od 2 magaze, kirija od jedne vodenice, esim (kesim)
od njiva Lugovi, ib (2), Mujevine, kao i prihod od trave (baa). Navedeni su trokovi:
plae imamu, mujezinu i muteveliji, rasvjeta, popravak zgrada, hatma, kurban, hatma
hajrat sahibiji, porez. Kao mutevelija naveden je Sejfibeg Hadinurbegovi. Vakuf je
kasnije proirivan prilozima drugih lanova familije, a i danas jo egzistira kao jedan
od rijetkih sauvanih vakufa na podruju Medlisa Zvornik.
Objekti materijalne kulture iz naslijea familije Begzadia bili su predmet
razaranja i unitavanja u ratovima, pa tako i u posljednjem 1992-1995. U toku je
obnova Salihbegovia damije u Bijeljini i Hadi Nurbegove damije u Skoiu. to
se tie obnove kule Smail-bega Begzadia u Skoiu, na tom planu za sada nema
nikakvih aktivnosti.
*

U kulturno-historijskom naslijeu Semberije i donjeg Podrinja u cjelini

Begzadii su prisutni u sauvanim predanjima i legendama, kao i narodnoj poeziji
odnosno epskim i lirskim narodnim pjesmama.
17 Kazivanje Hanumice (Mehmedali-bega) Ferhatbegovi (ro. Osmanbegovi) iz Tuzle.

292

Porodica Begzadi bila je tokom historije predmet panje i interesovanja

kako ire javnosti, tako i pojedinaca, poev od neimenovanih narodnih pjevaa nekad,
do novinara, historiara i istrazivaa, unazad sto godina pa sve do dananjih dana.
uvena sevdalinka Pod Skoiem trava potrvena direktno je vezana za Begzadie.
Ova narodna pjesma nastala je u 19. vijeku i plod je narodnog sjeanja i uspomena
na Dervi-bega Begzadia, a svrstana je i u antologiju bosanske pjesme. Posebno je
poznata u interpretaciji Himze Polovine, uvenog pjevaa izvorne bosanske pjesme,
i kao takva uvrtena je u muziku batinu Bosne i Hercegovine. Poznati su tekstovi
jo dviju narodnih pjesama koje su esto izvoene izmeu dva svjetska rata, ali
njihov muziki zapis nije sauvan. Zna se da spadaju u tzv. poravne narodne pjesme,
to je karakteristika pjesama nastalih u ovom dijelu Podrinja, Semberije i Posavine.
Prva od njih, pod nazivom Beg Alibeg ikindiju klanja, izmeu ostalog, istie hrabrost
bega Begzadia. Druga narodna pjesma Sejfi-bega mati nagizdala govori o liku Sejfibega Hadinurbegovia, sina Ibrahim-begovog i unuka Dervi-begovog, ali i o liku
bosanske ene koja na sasvim otvoren, javan nain iskazuje svoje elje i osjeanja.
Begzadii se pominju i u narodnoj pjesmi o gradnji damije u Gradacu.
Sigurno da je narodni stvaralac u ovoj pjesmi bio inspirisan imenom i likom Huseinkapetana Gradaevia, ali nije propustio da istakne vanost i znaaj familija
Begzadia i Fidahia.
Za bijeljinske Begzadie vezuje se sevdalinka: Ah moj ogo, dobri ogo, koja
je ispjevana povodom pobjede njihovog konja na trkama u apcu 1906. godine. Te
godine je ogo, vlasnika Mustaj-bega Salihbegovia, pobijedio mavanske konje u
toj prestinoj utrci, a pjesmu u ast ove pobjede na proslavi u hotelu u apcu ispjevali
su poznati muziari Cicvarii iz apca.18
Pored ovih sevdalinki, postoji i jedna epska narodna pjesma koja govori o
traginoj sudbini Smail-bega Begzadia, pretka skoikih Begzadia. Ovu pjesmu
pod nazivom Smrt Smail-bega Begzadia, zabiljeio je Vuk Karadi i objavio u
predgovoru IV knjige svojih djela, tampanih u Beu 1833. godine:

Jo zorica ne zabijeljela,
ni Danica lica pomolila,
al poklie prebijela vila
sa Klievca, od grada Kostura,
te dozivlje kamenu Skoiu
po imenu bega Smail-bega:
Smail-bego, alosna ti majka
Il ne uje, il ne haje za se?
Evo na te vojske sa tri strane:

18 Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, Bijeljina 2006.

293

Jedna, bego, na te vojska ide

Od onoga grada Biograda
Druga vojska od apca bijela,
Trea vojska od grada Zvornika...
Vuk Karadi je inae savremenik dogaaja o kojima pjesma govori, a njegov
Tri je u neposrednoj blizini posjeda Begzadia s desne strane Drine (sela Grnare,
Nedeljice i Jarebice), ne tako daleko i od samog Skoia, na petnaestak kilometara
vazdune linije. Ova, dananjoj javnosti malo poznata pjesma, svojevremeno je
prevedena na poljski jezik, u prijevodu Avgusta Bjelovskog, poljskog knjievnika iz
XIX vijeka.19
Povodom odbrane Zvornika 1717. godine nastala je pjesma pod nazivom:
Zaplakala zvornika tvrava, u kojoj se na kraju pjesme kao autor stihova navodi Begzade (Begzadi). Pjesma je napisana na turskom jeziku, a prevedena je na bosanski
od strane dr. Fehima Nametka, i u njoj se velia pobjeda branilaca Zvornika nad
austrougarskom vojskom. Dakle, jo 1717. godine se po prvi put, prema do sada
dostupnim podacima, spominje ime Begzadia kroz ime autora ove pjesme.
*

Begzadii spadaju u najpoznatije begovske familije u sjeveroistonoj Bosni,

i u drugoj polovini XIX vijeka razgranali su se u brojne ogranke u Bijeljini, Skoiu,
Zvorniku i drugim mjestima (Salihbegovii, Hadinurbegovii, Tahirbegovii,
Osmanbegovii, Hasanbegovii, Smailbegovii, Mustajbegovii i dr). Od pojave na
ovim prostorima imali su znaajnu ulogu u ivotu Semberije i zvornikog Podrinja,
to je naroito dolo do izraaja u XVIII i XIX vijeku. Imali su znaajnu ulogu u
drutvenom, ekonomskom, kulturnom i vjerskom razvoju podruja Donjeg Podrinja.
Ostavili su trag u graditeljskom naslijeu kroz gradnju utvrenih kula, objekata za
stanovanje, vodovoda i drugih infrastrukturnih objekata, kao i kroz gradnju damija i
drugih sakralnih objekata.
U oblasti kulturno-historijskog naslijea Begzadii su prisutni u sauvanim
predanjima i legendama, zatim narodnoj poeziji odnosno epskim i lirskim narodnim
pjesmama, posebno sevdalinkama, od kojih su neke postale dio muzike batine Bosne
i Hercegovine. Kako su objekti materijalne kulture iz naslijea familije Begzadia bili
predmet razaranja i unitavanja u ratovima, namee se potreba pokretanja aktivnosti
na njihovoj obnovi i zatiti.

19 Kreimir Georgijevi, Srpskohrvatska narodna pesma u poljskoj knjievnosti, Srpska

kraljevska akademija, Posebna izdanja, Beograd 1936

294

Litreratura
Mustafa Grabanovi, Bijeljina i Bijeljinci, Bijeljina 2006.
Dr. Husnija Kamberovi: Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo 2005.
3. Hamdija Kreevljakovi, Kule i odaci u Bosni i Hercegovini, Nae starine II,
Sarajevo 1954
4. Mehmed Mujezinovi, Islamska epigrafika (knjiga II), Sarajevo 1977.
5. Mr. Devad Tosunbegovi: Gornja Sprea (monografija), Kalesija 2007.
6. Prota Mateja Nenadovi: Memoari, Jugoslovenska knjiga, Beograd
1951.
7. Vuk Stefanovi Karadi: Narodne srpske pjesme, Be 1833.
8. Pod Skoiem trava povaljana (lanak), asopis Jugoslovenska
pota, Beograd 1938.
9. Helmut Friedrichsmeier: Das Versunkene Bosnien, Styria, Koln, 1999 g.
10. Ivan Frano Juki: Zemljopis i poviestnica Bosne, 1851.
11. Hifzija Suljki: Islamska batina u Bosni i Hercegovini i njenoj okolini, Tuzla
2007.
12. Prorauni vakufa u Bosni i Hercegovini, fond Gazi Husrefbegove biblioteke,
Sarajevo
13. Dokumentacija Zavoda za zatitu kulturno-historijskog i pririodnog nasljea TK
Tuzla
14. Ibrahim Hadinurbegovi - Nurbeg :
- Rodoslovlje porodice Hadinurbegovi-Begzadi iz Zvornika;
- Rodoslovlje porodice Alajbegovi iz Zvornika (rukopisi)
15. Dr. Smail Nurbegovi: Rodoslovlje porodice Begzadi - HadinurbegoviGradaevi (rukopis)
16. Sead Hadinurbegovi: Monografija porodice Begzadi Hadinurbegovi
(rukopis)
1.
2.

295

Izet Hadi

AKADEMIK HAMDIJA EMERLI U DOKUMENTIMA UDB-e

SARAJEVO

Predmet istraivanja: Biografija i radni angaman Hamdije emerlia i

odnos Uprave dravne bezbjednosti prema njemu. Cilj istraivanja: Istai znaaj
profesora Hamdije emerlia u razvoju Bosne i Hercegovine i Bonjaka i njegove
mudre politike odravanja i razvoja demokratskih politikih uvjerenja u totalitarnom
reimu uz istovremeno izbjegavanja sukoba. Osnovna hipoteza: Demokratija je sr
politikih ideja Hamdije emerlia. Njegova veliina i znaaj ogledaju se u tome da
je znao odabrati pravi odgovor na izazove historije i vremena i da je pri tome zadrao
kriterij moralnog integriteta kao vladajui princip osobnog ponaanja. Metode
istraivanja: metoda izuavanja dokumenata, metoda analize sadraja, metoda
prikupljanja injenica, metoda opisa pojava, komparativna metoda.
Kljune rijei: Hamdija emerli, UDBA, demokratija, pravo, sloboda.
Subject: Biography and working efficiency Hamdija Cemerlic in relationship
with UDBA (The National Security Agency) treatment for him. Aim: To highlight the
significance of Professor Hamdija Cemerlic for development of Bosnia and Herzegovina
and Bosniaks and his wise policy in maintaining and developing democratic political
beliefs in a totalitarian regime while avoiding conflict. The basic hypothesis:
Democracy is the core political ideas Hamdija Cemerlic. Its size and importance are
reflected in knewing to choose the right answer to the challenges of history with retaining
the criterion of moral integrity as the ruling principle of personal conducting. Research
Methods: A method of studying the documents, content analysis methods, methods
of gathering facts, methods of description of phenomena, the comparative method.
Keywords: Hamdija Cemerlic, UDBA- The National Security Agency, democracy,
law, freedom.

296

1. Biografija i javni angaman Hamdije emerlia

Akademik prof. dr. Hamdija emerli roen je 21. marta 1905. godine u
Janji kod Bijeljine, gdje je zavrio osnovnu kolu, potom gimnaziju u Sarajevu 1927.
godine i studij prava na beogradskom Pravnom fakultetu 1931. godine. Nauno i
struno usavravanje nastavio je u Parizu, gdje je 1936. godine stekao zvanje doktora
pravnih nauka na temu: izborni sistem u Jugoslaviji.
Karijeru je zapoeo kao inovniki pripravnik u Banjaluci i Sarajevu, a potom
kao docent i vanredni profesora na Vioj erijatskoteolokoj koli u Sarajevu, gdje je
predavao vie predmeta iz oblasti pravnih znanosti.
Aktivnim ueem od 1942. dao je znaajan doprinos NOPu u BiH i Jugoslaviji,
a posebno u pridobijanju muslimana za NOP. Sudjelovao je u svim krupnijim
dogaajima u procesu izgradnje nove drave. Aktivno je pripremao odravanja
skuptine ZAVNOBiH-a i bio izabran za lana Vijea i Predsjednitva ZAVNOBiH-a,
i rukovodioca narodne privrede. Bio je biran za lana AVNOJa i uestvovao na
njegovom historijskom Drugom zasjedanju u Jajcu. Bio je lan Privremene narodne
skuptine DFJ, poslanik Ustavotvorne skuptine DFJ i uestvovao u donoenju prvog
ustava nove Jugoslavije.
Aprila 1945. godine Hamdija emerli imenovan je za prvog ministra
pravosua u prvoj Narodnoj vladi BiH. Tu dunost je obavljao do poetka 1947.
godine, dajui zapaen doprinos u izgradnji novog pravosudnog sistema u BiH.
Istovremeno je, vrei ovu funkciju, uticao na donoenje odluke o otvaranju Pravnog
fakulteta u Sarajevu, prve poslijeratne visokokolske institucije u Bosni i Hercegovini.
emerli je 1946. izabran za profesora ustavnog prava, i na toj dunosti je ostao sve
do penzionisanja 1974. godine.
U tri mandata biran je za dekana, kao i vie puta za predsjednika Savjeta
Fakulteta i za lana Savjeta Univerziteta. U periodu 19691973. obavljao je funkciju
rektora Univerziteta. U godini izbora za rektora izabran je za lana Akademije nauka
i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
1976. godine izabran je za lana Sabora Islamske zajednice Bosne i
Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, a potom za predsjednika i lana Vrhovnog
islamskog starjeinstva Islamske zajednice u SFRJ. Akademik emerli punih deset
godina radio je na Islamskom teolokom fakultetu kao neposredni rukovodilac i
profesor.
Akademik emerli bio je priznat u Jugoslaviji kao istaknuti teoretiar
i strunjak za ustavno pravo i politiki sistem. Bio je stalni lan vie komisija
za ustavna pitanja (saveznih i republikih) i aktivno je sudjelovao u pripremama
svih ustava i ustavnih promjena, kao i znaajnih organizacionih zakona. Bio je
predsjednik Republikog pravnog savjeta i lan Pravnog savjeta federacije, aktivno
saraivao sa zakonodavno-pravnom komisijom savezne i republike skuptine.
Bio je lan Svjetskog udruenja za politike nauke, Udruenja za uporedno pravo
u Parizu, Meunarodnog udruenja za meunarodno pravo u Londonu, Predsjednik
udruenja za politike nauke Bosne i Hercegovine. Saraivao je sa mnogim naunim
institucijama, uestvovao u njihovim istraivakim projektima i naunim skupovima.

297

Za zalaganje i postignute rezultate uopte, odlikovan je Ordenom zasluga za

narod sa srebrnim zracima, Ordenom rada II reda, Ordenom za hrabrost, Ordenom rada
sa crvenom zastavom, Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom, dodjeljene
su mu Dvadeset sedmojulska nagrada i Nagrada ZAVNOBiH-a kao i mnoga druga
odlikovanja i priznanja.

2. Hamdija emerli u dokumentima UDB-e za grad Sarajevo

Uprava za dravnu bezbjednost (UDBA) Jugoslavije pratila je rad i djelovanje
akademika Hamdije emerlia. Uvidom u dosije i dostupnu izvornu grau moemo
se prije svega uvjeriti u efikasnost i sveobuhvatnost mree praenja tadanje tajne
slube. Izvjetaji svjedoe da je nadzor bio kontinuiran i da je zadirao duboko u
privatni ivot i intimu. Jedan od izvjetaja navodi:
Lino poten i uredan. Kod njega se mogu i danas uoiti jaki tragovi sredine
koja je vjerski bila teko optereena i dala peat njegovom idejnom oformljenju.
Predpostavka je da je to, kao i njegova klasna pripadnost (feudalac), bio jedan od
uzroka to u toku narodno-oslobodilake borbe, u kojoj je uestvovao od 1943
godine, kao i poslije nje, nije mogao da se potpuno idejno saobrazi sa revolucionarnim
zbivanjima u kojima je jedno vrijeme zauzimao visoke i odgovorne poloaje. Po
dosadanjim karakteristikama bio je ocijenjen kao prikriveni neprijatelj partije.
Zanima se za politike dogaaje u svijetu i kod nas i prati ih i pravilno reagira na njih.
Kod nastavnika i studenata uiva ugled. Lini i porodini ivot mu je sreen. Ima
obezbjeene uslove za ivot, jer, pored plate, ima prilino pokretnog i nepokretnog
imetka. Ima razvijen osjeaj odgovornosti i discipline. Kritiku prima i samokritian
je. Ranije javne kritike radi greaka na predavanjima pozitivno su djelovale na njega
20
.
Njegov rad na fakultetu i sa studentima bio je takoe pod stalnim nadzorom.
Jedan od izvjetaja naslovljen kao neprijateljsko djelovanje profesora emerlia
je izvjetaj o konsultativnoj diskusiji sa studentima centra u Zenici gdje se profesor
afirmativno izjasnio o dvopartijskom sistemu 2. U istom izvjetaju navedeno je da
je profesor, prisjeajui se vremena kada je bio poslanik u Ustavotvornoj skuptini,
priao studentima o navodnom oduevljenju poslanika govorima ministara Grola i
uteja i nezainteresovanosti skuptinskih poslanika za govore Kardelja i drugih za
koje su unaprijed znali ta e rei 2. O problemima u trgovini, prema istom izvjetaju,
emerli je izrazio miljenje da bi ova djelatnost mnogo bolje funkcionisala kada
bi bila vraena u privatno vlasnitvo i da bi to dovelo do unapreenja proizvodnje i
bogatstva trita 21.
Hamdija emerli odravao je kontakte sa naunim i akademskim krugovima
iz inostranstva, a posebno Francuske. I ovi kontakti bili su pod prismotrom UDBE.
20 Dossier 008100032, Sarajevo, mart 1951.

21
298

Dossier008100035,Sarajevo,26.10.1964.

Postoji izvjetaj o nadzoru gospoe Aberton Evelin tokom njene posjete Sarajevu i
susretu sa profesorom emerliem. U tom izvjetaju gospoa Aberton je saradniku
UDBE izuzetno pohvalno govorila o profesoru emerliu, naglaavajui da je jedan
od najboljih ljudi koje je srela22.
Njegov ministarski angaman takoe je ocijenjen u jednom od izvjetaja4
u kojem se navodi da je profesor emerli u jednom razgovoru priznao da nije otiao
u partizane zbog toga to voli socijalizam i da mu nije lako raditi kao lan Vlade,
jer je ubijeen da ga dre samo zato da bi privukli muslimanske mase. Ipak, smatra
to dobrom prilikom da sprijei loe i nelegalne poteze vlasti4. U istom izvjetaju se
navodi da je kao ministar nastojao uvui u Ministarstvo reakcionarne elemente
poput Korkuta i Softia, koji su kasnije sueni4.
Izvjetaji od 1947-1949. grubo ga terete da nije unosio dovoljno idejnosti u
nastavu, niti je pruao potrebnu pomo studentima, i da je kod njega zapaena trka za
honorarima4.
Zabiljeeno je da je u vrijeme predizborne aktivnosti 1963. godine kroz
komentare isticao da nema dovoljno demokratinosti u izborima, jer su kandidati
uglavnom lanovi SKJ, a ne lanovi Socijalistikog saveza. Naglaavao je da se uopte
ne isplati biti lan SSRNJ zato to nema svoje kandidate23. Zapaen je po brojnim
vezama sa strancima, naroito Francuzima. Ove veze su uglavnom radi materijalne
koristi.24
U dokumentu UDB-e zabiljeeno je i ovo: U partizane je otiao jer je to
jedino ispravno bilo za Muslimane6. U istom dokumentu navodi se da je u vezi sa
meunacionalnim odnosima emerli rekao sljedee: Nije nikakvo udo pojava
zategnutih meunacionalnih odnosa, jer je to dijalektiki zakon. Nije vie stanje ono
od prije dvadeset godina. Ima nacija koje nisu iivljene. Ima ih opet koje nisu dole do
izraaja. Ima nepravilnosti i one se moraju kad-tad odraziti. Zato nama Bosancima ne
pripada ono mjesto, kao i ostalima, bez obzira na raznolikost u nacionalnom pogledu?
Nismo gori od mnogih drugih. Mi smo Bosanci zasluili svoje nacionalno mjesto. U
Sovjetskom Savezu bi bar stekli autonomiju25.
Angaman profesora emerlia u okviru Islamske zajednice bio je posebno
pod nadzorom. Iz sljedeeg dokumenta izdvajamo: U Saboru IVZ vodi se kampanja
protiv Reisa zbog toga to ne zauzima odluniji stav za zatitu muslimanske vjere.
Protiv njega postoje dvije struje, od kojih jednu vode Kramari dr. Mustafa i emerli
dr. Hamdija, profesori Pravnog fakulteta. Oni navodno trae da se Kemura smijeni
zbog toga to za vrijeme od deset godina svoga rada nije zatitio IVZ od progona.
Naroito muslimane Kosova i Metohije, koji su sve do unazad godinu dana prodavali
u bescijenje svoja imanja i pred zulumom Srba bjeali u Tursku. Sada su se po
njihovom milenju komunistike vlasti uplaile da se iptari ne ponu iseljavati u
Albaniju, zbog ega je Reis poslan na Kosovo da tumai demokratijui spreava
22
23
24
25

Dossier008100034,Sarajevo,30.03.1964.
Dossier008100036,Sarajevo,10.04.1965.
Dossier 008100037,Sarajevo,27.09.1965.
Dossier 008100038,Sarajevo, april 1966.

299

iseljavanje Muslimana. Reisa optuuju da je zabranio da Muslimani ue arapsko

pismo, pa je ak propagirao uenje Kurana na naem jeziku, protiv ega su se pobunili
i ustali u odbranu ovih svetinja. U tome su uspjeli, pa sada pod pritiskom mnogih
Muslimana vode akciju za smjenjivanje Reisa sa namjerom da iskoriste ovu politiku
situaciju u kojoj Tito potpomae muslimanski svijet i nastoji da ih afirmie i stavi
na istu platformu kao i ostale vjerske zajednice. Kemuru smatraju krivim za mnoga
ubistva mladih Muslimana i za mnoga zla nanijeta Muslimanima, to mu se ne
moe oprostiti.26
I nauna djelatnost profesora emerlia praena je pomno, posebno ona
vezana za afirmiranje Muslimana kao nacije. Dokument UDBE svjedoi o tome:
emerli se sastaje sa poznanicima u hotelu Evropa i diskutuju po pitanju nacionalne
pripadnosti Muslimana i njihovog mjesta u jugoslovenskom drutvu. Sada rade na
prikupljanju istorijske grae koja tretira ovo pitanje. emerli je napisao jedan lanak
za asopis Pogledkoji izlazi u Sarajevu iz ovog domena, za isti dobio honorar, ali
taj lanak nije objavljen27.
Diskusija
Analizirajui navedenu dokumentaciju namee se zakljuak o postojanju
Dosijea Hamdije emerlia, kao i zakljuak da je vrlo vjerovatno glavnina tog
materijala uklonjena.
emerli je sve do 1965.godine imao tretman stalno praene osobe oznaene
kao neprijatelj partije, po jednostavnom modelu da se svi stavovi koji nisu na partijskoj
liniji tretiraju kao neprijateljsko djelovanje. U tim okolnostima emerli na miran i
elegantan nain istupa iz politike i posveuje svoj daljnji rad djelovanju na polju nauke,
kao osniva, profesor i dekan Pravnog fakulteta u Sarajevu, rektor Univerziteta i lan
ANUBiH, ali i kao predsjednik Islamske vjerske zajednice Jugoslavije, osiguravajuci
sebi tako mnogo iri politiki i svaki drugi utjecaj i manevarski prostor za djelovanje
nego da je uao u besmislenu i unaprijed na propast osuenu direktnu konfrontaciju
sa komunistikom vlau ili da se u nju uklopio kao njen dio. Osobenost Hamdije
emerlia se sastojala u tome da je znao pravilno odabrati odgovor na izazove historije
i vremena, da je pri tome zadrao kriterij moralnog integriteta kao vladajuci princip
osobnog ponaanja.
Kod emerlia je stalna tenja ka ostvarenju jednakosti Muslimana sa ostalim
narodima. Bio je aktivno ukljuen kada se, po odobrenju Tita, a nakon pada Aleksandra
Rankovia, okupljaju najpoznatiji bonjaki i drugi probosanski intelektualci sa
zadatkom da sa naunih aspekata istrae razvoj Bonjaka kao nacije. Rezultat toga
je afirmacija nacionalnog pitanja Bonjaka pred vaan i povijesni dogaaj, popis
stanovnita aprila 1971. godine, kada se po prvi put u povijesti ostvaruje pravo na
izjanjavanje Muslimana kao pripadnika vlastite nacije.
26 Dossier 008100031,Sarajevo,12.03.1968.
27 Dossier 0081000311,Sarajevo,07.11.1966

300

Veoma kvalitetno obrazovanje profesora emerlia, spojeno sa visokim

moralnim kriterijima, odluujuim za ljudski angaman, bilo je prepoznato i priznato
kako iz naunih krugova iz inostranstva, tako i od strane totalitarnog reima od kojeg
je bio stalno nadziran i kontrolisan. Stavovi Akademika emerlia bili su kreativni
i vizionerski, to je bila mudra politika uvanja svog identiteta i svojih prava i
izbjegavanja sukoba s tekim izazovima vremena.
Zakljuna razmatranja
Akademik Hamdija emerli svojim veoma kvalitetnim obrazovanjem,
vrijednim naunim radom, sa preko 75 objavljenih naunih radova, stekao je najvie
naune titule. Ueem u NOP-u bio je deklarisani i dokazani antifaista. Uspjeno
je obavljao najvie funkcije u obrazovanju i u dravnoj vlasti. Bio je priznat i u
meunarodnim naunim i strunim krugovima.
Demokratija je sr politikih ideja Hamdije emerlia. On je dokazao da je
jedini realni nain postojanja i razvoja demokratskih politikih uvjerenja u totalitarnim
reimima njihovo uporno odravanje kao linog stava. Svaki uvjereni demokrat mora
se zalagati za praktino provoenje demokratskih principa, koliko je god to mogue.
To je Hamdija emerli u svome nastavnom i naunom radu dosljedno zastupao i
ostvarivao, kao najvei na autoritet u ustavnom pravu i zakonodavnoj djelatnosti.
Kao mudar ovjek on je izbjegavao sukobe koliko god je to bilo mogue, smatrajui
da se unutar sistema, i jedino tako, moe neto praktiki postii.
Znaajnu ulogu je Hamdija emerli igrao u afirmaciji nacionalne
samobitnosti muslimana Bosne i Hercegovine, u borbi za priznavanje historijskog i
nacionalnog identiteta naeg naroda i za njegovu punu ravnopravnost.
Svojim likom i djelom Akademik Hamdija emerli moe biti uzor i svakako
zasluuje vie panje dananjih naunih institucija.
Summary
Professor Hamdija emerli with his very high quality education, a valuable
scientific work, with over 75 published scientific papers, won the highest academic
title. By participating in the National Liberation Movement he was declared and
proven anti-fascists. He successfully performed the highest functions in educational
institutions and state governments. He was known in international scientific and
expert communities.
The core political ideas of Hamdija emerli was democracy. He proved
that is the only way of survival and development of democratic political convictions
in the totalitarian regimes its persistently maintenance as a personal attitude. Each
convinced democrat must advocate for the practical implementation of democratic
principles as much as possible. Hamdija emerli in his teaching and scholarly work
consistently was represented and realized as our greatest authority in the constitutional
right and legislative services. As a wise man, he avoided conflict as much as possible,
considering that within the system and only in that way, we can achieve practically
somewhat.

301

Hamdija emerli was played important role in affirmation national identity

the Muslims of Bosnia and Herzegovina, to fight for recognition of historical and
national identity and for their full equality. Professor Hamdija emerli with his
image and work may be an example and definitely deserves more attention of the
present academic institutions.

Izvori i literatura:
1. Dossier Hamdije emerlia sa FIN-a,
2. Dossier Hamdije emerlia sa ANU BiH,
3. Dossier Hamdije emerlia iz OSA-e BiH,
4. Zbornik radova, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, br.11, 2006.
5. Zbornik radova posveenih Akademiku Hamdiji emerliu, Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1991.
Prilog:
BIBLIOGRAFIJA RADOVA AKADEMIKA HAMDIJE EMERLIA
Studije, rasprave, lanci, zbirke
1. Verifikacija poslanikih mandata, Pravna misao, Beograd, br. 1-2, 1937, str. 72-77.
2. Obavezno glasanje, Pravna misao, Beograd, br. 34, str. 258 265, IV 327.
3. Les Systems elektroraux en Yugoslavije, edition Pierre Boussuet. Paris, 1937.
(doktorska disertacija)
4. Engleski izborni sistem, Pravosue, Beograd, br. 7/37, str. 511-519.
5. Liberalni izborni sistem, Pregled, Sarajevo 1940. IV 542 .
6. Zbornik dokumenata i podataka o NOP jugoslavenskih naroda, tom I, Istorijskopravni zbornik Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, br. 2/49, str. 209-214.
7. Osnovne odlike naeg izbornog sistema, asopis Narodna uprava, Sarajevo br.
1-2/50 str. 16-24.
8. Zbornik dokumenata i podataka o NOP jugoslavenskih naroda tom II, Istorijskopravni zbornik Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, br. 3-4/50, str. 278-285.
9. Rad Predsjednitva ZAVNOBiH-a na organizaciji i izgradnji narodne vlasti u
Bosni i Hercegovini, Istorijsko-pravni zbornik Pravnog fakulteta u Sarajevu,
Sarajevo, br. 3-4 / 50 str. 157-179.
10. Nastanak i razvoj narodne vlasti u Bosni i Hercegovini, Godinjak Istorijskog
drutva, Sarajevo, 1951,str. 54-94.
11. Lokalna samouprava u FNRJ, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo
sveska 1/53 str. 41-55.
12. Odbori Narodne skuptine, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, br. 1-2
/53, str. 73-80.

302

13. Narodni odbori u novom ustavnom sistemu, Narodna uprava, Sarajevo, br. 5/53,
str. 73-79.
14. Ocjena ustavnosti zakona u FNRJ, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu,
Sarajevo, sveska br.2/54 str. 211-230.
15. Problem sakupljanja, sreivanja i obrade dokumenata iz NOB, Narodna uprava,
Sarajevo, br. 2/54, str. 134-137
16. Rad NOO na prosvjetno-kulturnom polju u Bosni i Hercegovini, Godinjak
Istorijskog drutva B i H Sarajevo, 1955, VII, str. 103-118.
17. Razvoj organa pravosua u Bosni i Hercegovini, Godinjak Pravnog fakulteta u
Sarajevu, Sarajevo, sveska br. 3/55, str. 281-302.
18. Rad NOO na ishrani NOV i stanovnitva osloboenje teritorije B i H, Godinjak
Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, sveska IV/56, str. 411-441.
19. Deset godina ustavnosti FNRJ Narodna uprava, Sarajevo, br. 2-3/56 str. 61-67.
20. Deset godina ustavnog razvoja N R Bosne i Hercegovine, Narodna uprava,
Sarajevo, br. 1/ 57.
21. Samouprava proizvoaa i prava ovjeka, Arhiv za pravne i drutvene nauke,
Beograd, br.2/57 str. 231-239.
22. Unutranja organizacija NOO, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo,
sveska V / 57, str. 301-331.
23. Osnovni principi drutvenog i politikog ureenja FNRJ, izdava: Radniki
univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 1957., str. 60.
24. Problem viih oblika nastave na naem Univerzitetu, Pregled, Sarajevo, br. 12/57,
str. 216-220.
25. Drutveno upravljanje, monografija dr. Aleksandra Hristova, Narodna uprava,
br.1/58 str. 45-48.
26. Drutveno upravljanje i njegova unutranja struktura, Arhiv za pravne i drutvene
nauke, Beograd, br. 2/58, str. 469-477.
27. Problemi uredbe, monografija dr. Mustafe Kamaria, Pregled, Sarajevo, br. 10
12 / 58, str. 486 -490.
28. Organizacija i razvoj zdravstvene i socijalne slube NOO u Bosni i Hercegovini,
Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, sveska VI /58 str. 201-220.
29. Deset godina revolucionarnog razvoja FNRJ, Narodna uprava, Sarajevo, br. 1/59
str. 255-271.
30. 30. Osnivanje oblasnih narodnih odbora i Zemaljskog vijea Bosne i Hercegovine,
Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, sveska VII/59 str. 255-271.
31. Neki aspekti komunalnog sistema u FNRJ, Godinjak Pravnog fakulteta u
Sarajevu, Sarajevo, sveska VII /60 str. 17-36.
32. Ustavno pravo, izdanje Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1961, str 460.
33. Privredna djelatnost NOO u Bosni i Hercegovini, Godinjak Pravnog fakulteta u
Sarajevu, Sarajevo, sveska IX/ 61, str. 217 242.

303

34. Prednacrt Ustava i novi izborni sistem, Arhiv za pravne i drutvene nauke,
Beograd, br. 3 4 /62, str. 363- 369 .
35. Privredna djelatnost NOO u Bosni i Hercegovini ( zanatstvo , trgovina i industrija)
Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, sveska X / 62, str. 261 284.
36. Drutveno i dravno ureenje FNRJ, izdanje Vie kole za socijalne radnike u
Sarajevu, Sarajevo, 1962. godine.
37. Odnosi izmeu federacije i federalnih jedinica u SFRJ, Godinjak Pravnog
fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, sveska XI / 63, str. 13 29.
38. Odraz naela drutvenog samoupravljanja na sistem federalizma u SFRJ, Zbornik
Pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, god. XIV / 64, br. 12 , str. 26-- 32.
39. Ustavno pravo SFRJ, izdanje Vie upravne kole u Sarajevu, Sarajevo, 1966. god.
40. Izborne jedinice, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd, br. 3-4 / 66, str.
370-380.
41. Formiranje prve vlade Bosne i Hercegovine, Godinjak Pravnog fakulteta u
Sarajevu, Sarajevo, sveska XIV / 66, str. 39 48.
42. Izborne jedinice u SFRJ, Zbornik: Izborni sistem u uslovima drutvenog
samoupravljanja, Beograd, 1967, str. 313 327.
43. Odraz krutosti Ustava na ustavni stabilitet, Prilozi SANU, Beograd, 1967, str.
35-46.
44. Muslimanska narodna organizacija i aneksija Bosne i Hercegovine, prilozi SANU,
Beograd, 1967, str. 37-48.
45. Predsjednik Republike u skuptinskom SFRJ, Godinjak Pravnog fakulteta u
Sarajevu, Sarajevo, br. XV /67, str. 39-56.
46. Karakter i sastav Savezne skuptine, Socijalizam, Beograd,br. 11 / 68, str. 14211426.
47. Poloaj Bosne i Hercegovine u jugoslovenskoj federativnoj zajednici, Pregled,
Sarajevo, vanredni broj 1968, str. 111-171.
48. Predgovor Zbornika dokumenata Predsjednitva ZAVNOBiH-a, Sarajevo, 1968,
str. 1-17.
49. Sloboda kulturnog stvaralatva na Univerzitetu ( pravni i politiki aspekt ),
Univerzitet danas, Beograd, br. 23 / 69, str. 122131.
50. Proces ostvarivanja osnovnih tekovina nae revolucije u toku NOB, Godinjak
Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1969, str.15-33.
51. Podjela normativne funkcije u oblasti nauke i kulture, edicija Instituta za uporedno
pravo, Beograd, 1970. godine.
52. Povezivanje nauke, obrazovanja i privrede, Godinjak Pravnog fakulteta u
Sarajevu, Sarajevo, 1970, str. 9-14.
53. Odnos predstavnika prema biraima, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu,
Sarajevo, sv. XIX, 1971, str.9-15.
54. Neki aspekti skuptinskog sistema, Arhiv za pravne i drutvene nauke, Beograd,
br. 23/ 73, str. 353368.

304

55. Formen und Rechtswirkung der Zusamenarbeit zwichen Republiken und gebieten
in der Socialischen Republik Jugoslawien, WGO fur Osturopeischen Recht,
No.2, 1973, Hamburg.
56. Skuptinski sistem u Nacrtu novog ustava, Pravna misao, Sarajevo, 1973, str. 3244.
57. Delegatski sistem u Nacrtu novog ustava, Opredjeljenja, Sarajevo, br. 5-6/73 str.
34-47.
58. Interfederalna saradnja u SFRJ, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo,
sveska XXI, 1973, str. 77-78.
59. Normativna djelatnost organa narodne vlasti u Bosni i Hercegovini u toku
narodnooslobodilake borbe, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, sveska
XXII, 1974, str. 383-394.
60. Dravnost republika u jugoslovenskom federalizmu, Godinjak Pravnog fakulteta
u Sarajevu, Sarajevo, sveska XXIV, 1976, str. 15-30.
61. Politiki sistem i religija, Uporedni politiki sistemi, Savremena administracija,
Beograd, 1983, str. 368-394.
62. Podjela nadlenosti u federalnoj dravi, Zbornik Univerziteta u Bloomingtonu,
SAD, 1967. ( na engleskom ) .
63. Dravna organizacija NR Bosne i Hercegovine, Enciklopedija Jugoslavije II,
Zagreb, str. 63-63.
64. Sistem socijalistike demokratije, izdava Radniki Univerzitet u Sarajevu,
Sarajevo, str. 56
65. Razvoj politikih nauka u Bosni i Hercegovini, III Program Radio Sarajevo,
VII/1978. str. 81-87.
66. Istorijsko porijeklo reprezentativnog i parlamentarnog reima, Gajret, kalendar,
1940, str. 64-70.
67. Doprinos Veselina Maslee izgradnji narodne vlasti, Akademija nauke i
umjetnostiBosne i Hercegovine, Posebno izdanje knjiga 7, 1978. str. 109-117.
68. Samouprava u Islamskoj vjerskoj zajednici, El-Hidaje, 1942, br. 6- 8, str. 200205.
69. Hilafet, El- Hidaje, 1942, br. 4-5. str. 82-89.
70. Prvi rezultati viegodinji napora, Glasnik Sarajevo, XLIV, br. 2 str. 109-112.
71. Bosna i Hercegovina u Narodnooslobodilakoj borbi, Savez drutva istoriara
Jugoslavije, Beograd, 1965. god. str1-65.
72. Prva Vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine, Arhiv Bosne i Hercegovine,
1985. VI, str II-VI.
73. Saradnja Srba i Muslimana u borbi protiv aneksije Bosne i Hercegovine, Gajret,
1939.
74. Samoupravljanje u radnoj organizaciji, monografija Ibrahimagi Omera,
75. Istorija SKJ ,
76. Pravni poloaj vjerskih zajednica u drutvenopolitikom sistemu SFRJ, Zbornik
radova, ITF, 1/1982, Sarajevo, str. 61-74.

305

Osman Kavazovic
Sjeanje na ivot i djelo hafiza Budimlije

IVOTNI PUT I SUDBINA HAFIZA ABDULAHA BUDIMLIJE

to se zapie ostaje, to se pamti iezne. *28
Uvod
Sudbina hafiza Budimlije sudbina je plejade umnih ljudi iz reda bonjakog
naroda. Ako se osvrnemo samo jedno stoljee unatrag na nau bosansku politiku i
drutvenu dramu, uoit emo da su je obiljeavali pojedinci, njih stotinjak, razliitih
gledanja i pripadanja, od politiara, filozofa, knjievnika, pjesnika, romanopisaca,
historiara, slikara, teoretiara i historiara knjievnosti, islamske uleme, turkologa,
novinara, emigranata i drugih. I, gotovo da nije mogue nai razdoblje u kojem
Bonjaci nisu napadani, osporavani, zatvarani, progonjeni, poniavani, ubijani... i to
ne samo izvana, nego i iznutra, od sunarodnika, uvijek spremnih podanika jurinika
da se, radi tueg interesa, razraunaju sa svojima.
Od rane mladosti poznavao sam hafiza Budimliju. Bio je est gost u krugu moje
familije. Kasnije sam imao ast da s njim saraujem, da se druim, da mu budem pri
ruci kad je bio hasta. Pokuat u iskljuiti emocije sa eljom da moje kazivanje bude
realan i objektivan iskaz o linosti i djelu rahmetli hafiza Budimlije, jer samo ono to
je objektivno ima svoju teinu i svoju vrijednost.
Roenje, porijeklo i kolovanje
Na poetku knjige Moja sjeanja hadi hafiz Abdulah-efendija Budimlija
o svom roenju i porijeklu biljei: Rodio sam se u Foi 20. 11. 1922. godine. Po
zvaninom nufusu od oca Hasana i majke Zejnebe, roene Isanovi, kao etrnaesto
i zadnje njihovo dijete. Dobio sam lijepo ime Abdulah, a poto vodimo porijeklo
iz Budima, po tome smo i dobili prezime Budimlija. edi mi je bilo ime Abdulah,
njegovom ocu Sadik, a njegovom Husejn. Sa majine strane, znam da mi je edi bilo
ime Mehmed, a neni Naza. (...) Rodio sam se pored plahovite rijeke Drine. Imao sam
roditelje, brau, sestre i mnogobrojnu rodbinu oko sebe. Oko mene je bilo sve lijepo
i isto: voda, zrak, bae, vonjaci, uma... *29 Po ukundjedu Husejnu, ranije su se
zvali Husagii. Husejn je bio meu bonjakim borcima, koji su skupa sa Osmanlijama
zauzeli Budim, te je njegova porodica, po njegovom povratku u Fou, dobila prezime
Budimlije. Budimlije su bile age i imali su veliki posjed u Foi s lijeve strane Drine,
koji i danas nosi naziv Budimlije. Otac mu je bio trgovac, a oeva majka Latifa bila
28 Mula Mustafa evki Baeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1997.
29 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 9.

306

je uena i pisala je Mushafe. *30 Majka Zejneba je bila veoma pobona i uena ena.
Zavrio je mahalski mekteb, a zatim mektebi-ibtidaiju, pa etverogodinju osnovnu
kolu, te Hadi Mehmed-pae Kukavice medresu u Foi. *31
Hafiz Kurana
Mi, uistinu, Kuran objavljujemo, i zaista emo Mi nad njim bdjeti. *32
Komentator Kurana Ibni Kesir, kae: ... sasvim je jasno da se to odnosi na Kuran
i da to upuuje na uvanje od preinaka i promjena. *33 Jedan od brojnih aspekata
kuranske mudize (nadnaravnosti) oituje se, svakako, i u injenici da je Kuran
knjiga koja se moe u cjelosti nauiti napamet. Osoba koja naui Kuran napamet
naziva se hfizu-l-Kuran - uvar Kurana i dobija titulu hafiza. Prvi hafiz Kurana,
bio je lino Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je kako istie Allah delle
anuhu u suri El-Kijame, ajeti 16-19 , zajameno da e ajeti koji mu se dostavljaju
biti sauvani u njegovoj memoriji.Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, velia i
hvali uenje Kurana napamet: Erafu ummeti hamele tul-Kuran. Ove rijei na
bosanskom jeziku znae: asni ljudi meu mojim sljedbenicima su hafizi Kurana.
(prevod: hafiz Ibrahim Trebinjac, profesor). Od prvih dana Objave muslimani su bili
nadahnuti djelom i rijeima Poslanika i natjecali su se u memorisanju Kurana. Narodi
koji su prihvatili islam takoer su uili Kuran napamet i to je postalo nerazdvojivom
tradicijom njihove kulturne batine. Kuran se na prostorima Bosne i Hercegovine ui
napamet vie od pet stotina godina. *34
U naim krajevima hafizi su izuzetno cijenjeni i potovani. Abdulah Budimlija
je hifz poeo uiti u medresi 1936. godine. Muhafiz mu je bio muderris Muhamedefendija Bjelan, kojeg su, prema kazivanju hafiza Budimlije ,etnici zaklali u Foi,
drugi dan Kurban-bajrama, 1942. godine. Hafiska dova je prouena 1938. godine u
Carevoj damiji u Foi. Na hafiskoj dovi su bili svi profesori medrese na elu sa
hafizom Omer-efendijom Muftiem i muderrisom Smail-begom engiem, koji je u
medresi predavao kiraet. Sa kolegama hafizima kojima je istog dana 1938. godine
prouena hafiska dova u Carevoj damiji u Foi (hafiz Uzeir-efendija Aganovi i
hafiz Alija-efendija Deli), prelazi u Sarajevo na pedagoko-metodski teaj 1939.
30 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Sarajevo,
2006. El-Kalem, str. 145-146.
31 Osman Kavazovi, Merhum hafiz hadi Abdulah-efendija Budimlija, Preporod, 15. 7.
2009., br 14/904., str. 4.
32 Kuran, El-Hidr, 9.
33 Ibn Kesir, tefsir, II izdanje, Sarajevo, 2002.-1423., po hidri, str. 694.
34 Hafiz dr. Safvet Halilovi, Hafizi Kurana bit e prvaci meu stanovnicima denneta,
Novi Horizonti, broj 41. www.iltizam.org/tekstovi/read/2230(Prilagoeno prema tekstu dr.
Safveta Halilovia).

307

godine. Uporedo s tim, njih trojica su uili Talimul-Kuran, pred kurra-hafizom Akifefendijom Handiem u Carevoj damiji u Sarajevu.
Dolazak u Bijeljinu
U naponu mladosti prvo zaposlenje dobio je u Bijeljini 8. augusta 1939.
godine. U novoj sredini veoma brzo je stekao prijatelje, upoznao grad, njegove ljude,
materijalna, duhovna, kulturna i vjerska dobra. Savjesno radi u svojstvu pomonika
dematskog imama-matiara, zatim kao muallim i vjerouitelj u mektebu i koli,
te dri analfabetske teajeve za ene muslimanke. *35 U toku radnog vijeka bio je
vjerouitelj u strunoj egrtskoj koli, upravitelj muke ibtidaije, poslovoa sreskog
mearifsko-vakufskog povjerenstva, vjersko-prosvjetni referent (glavni imam, op. a.),
predsjednik Odbora IZ Bijeljina, predsjednik i sekretar Udruenja ilmije. *36 Bio je
lan Glavnog odbora Udruenja ilmije u SR BiH, *37 lan Vrhovnog sabora IZ-e za
SFR Jugoslaviju *38 i lan Sabora IZ-e za BiH, Hrvatsku i Sloveniju, *39 lan Muftijstva
u Tuzli, savjetnik reisu-l-uleme.*40 Kada je hafiz Abdulah Smaji obolio, hadi hafiz
Abdulah-efendija Budimlija preuzima dunost imama, hatiba i muallima u dematu
Danica u Bijeljini gdje radi sve do novembra 1946. godine.

Brani ivot

Hafiz Abdulah nije imao vlastitog potomstva. ivio je 47 godina u braku sa
Fatimom, roenom Mehmedovi, kerkom Rizvana i Hatide iz Bijeljine. Fatimina
majka Hatida potie iz poznate zvornike familije Omer-Kavazovia. Fatima je
bila velika muminka i preivljavala je sva iskuenja kroz koja je prolazio njen mu
Abdulah-efendija. Preselila je na ahiret 1988. godine. Krajem iste godine hafiz je
stupio u novi brak sa estitom udovicom Ilduzom, kerkom hafiza Ibrahima i Izete
Islamovi iz Bijeljine, koja iz prvog braka ima dva sina i kerku. Njena djeca su puno
pomogla majci i hadi hafizu Budimliji, posebno u muhadirluku i starosti. *41

35 Ismet Kasumagi, Nepokolebljivi borac za ouvanje islamijeta u BiH: U povodu smrti
uglednog bonjakog intelektualca, i dugogodinjeg saradnikaSaffa, hadi hafiza Abdulaha
ef. Budimlije, Saff, 14. 8. 2009., i http://www.focaci.org/
36 Fahira Fejzi, Dedal to su demagozi, Preporod, 1. juni 1990., broj 11/474., str. 8.
37 Preporod, 1. oktobar 1971., broj 26., Proslava jednog jubileja (Specijalni prilog Preporoda).
38 Preporod, 1. juni 1976., broj 11 (138), str. 1-5; Preporod 15-30. juni 1977., broj 12/163.,
str 5. i Preporod, 15. juni 1981., broj 12., str. 1-4.
39 Preporod, 1-15 maja 1976., broj 9-10 (136/37)., str. 2-4. i Preporod, 1. juni 1981., broj 11,
str. 7.
40 Ismet Kasumagi, Nepokolebljivi borac za ouvanje islamijeta u BiH: U povodu smrti
uglednog bonjakog intelektualca, i dugogodinjeg saradnikaSaffa, hadi hafiza Abdulaha
ef. Budimlije, Saff, 14. 8. 2009., i http://www.focaci.org/
41 Osman Kavazovi, Merhum hafiz hadi Abdulah-efendija Budimlija, Preporod, 15. 7.
2009., broj 14/904., str. 4.

308

lan organizacije Mladi muslimani...

U toku Drugog svjetskog rata u Bijeljini je djelovala sekcija Mladi muslimani,

iji je cilj bio poboljati vjerski i prosvjetni ivot muslimana, ukazati na strahote rata i
zauzimati se na svakom mjestu da Bonjaci ne uestvuju u nasilju, nepravdi i zloinu.
lanovi sekcije su bili angaovani na zbrinjavanju brojnih izbjeglica, posebno
iz Podrinja. Pri sekciji Mladi muslimani, hafiz Budimlija je bio lan Odbora za
zbrinjavanje muhadira. Bio je i lan kulturno-prosvjetnih i humanitarnih drutava,
kao to su: Gajret, Uzdanica i Zora, te kasnije Merhamet i Preporod.

Bijeljinska rezolucija

lanovi El-Hidaje su inicijatori i potpisnici brojnih rezolucija u Prijedoru,

Sarajevu, Mostaru, Zenici, Tuzli, Bijeljini, Zenici i drugim mjestima kojim se osuuju
zlodjela i nasilja nad nedunim stanovnitvom u Bosni i Hercegovini. Hafiz Abdulahefendija Budimlija je potpisnik Bijeljinske rezolucije 2. decembra 1941. godine.
Svakako vrijedi zabiljeiti da su Bijeljinsku rezoluciju potpisala 73 najuglednija
Bonjaka iz Bijeljine, meu kojima je i 8 imama.
U jednom intervjuu hadi hafiz e potvrditi da bi opet potpisao istu rezoluciju,

pa kae: Moja vjera mi to nalae. Pa zar ovjek koji je opredijeljen da slijedi Boiju
rije i uputu nije obavezan da to uradi? Jeste. *42 O donoenju Bijeljinske rezolucije
2. 12. 1941. godine hadi hafiz Budimlija u asopisu Hikmet, pie: Glavni povod
donoenja Rezolucije bio je napad na Koraj od strane etnika i partizana zajedno, u
kome su ubijali, klali, pljakali, palili i arili sve to im je dolo pod ruku. *43
Uvaeni akademik Muhamed Filipovi o rezolucijama muslimana kae: Muslimani
mogu ubrajati u najsvjetlije stranice svoje historije stav prema faistikim progonima
Jevreja, Roma i Srba, koji je bio jedinstven u Evropi, a izraen je u muslimanskim
rezolucijama. *44

Sluenje vojnog roka...

U novembru 1946. godine odlazi na odsluenje vojnog roka kojeg slui u
Bitolju i Skoplju, gdje je zavrio sanitetsko-bolniarsku obuku. U vojsci je upoznao
dvojicu hafiza, Ejuba Kavazovia i Demala Hodia, zv. Gagi i s njima je u
slobodnom vremenu presluavao Kuran. Nakon osam i po mjeseci proglaen je
stalno vojno nesposobnim i vraa se u demat Danicu, gdje radi sve do 7. septembra
1949. godine.*45
42 A(lmasa) Hadi, Nije ivot ako ti je sve potamam, Dnevni avaz, Sarajevo, 11-12. oktobar
2007.
43 Abdulah Budimlija, Neto o Bijeljinskoj rezoluciji 1941., Hikmet, Tuzla, 24. Rebiul-ahir
1415. (30. IX 1994., broj 9-10 (81-82), str. 336-337.
44 Akademik Muhamed Filipovi, Antifaizam iz NOB-a slui na ast muslimanima, Dnevni
avaz, subota 24. 9. 2011., Sedmica politiki prilog, str. 14-15.
45 Osman Kavazovi, Merhum hafiz hadi Abdulah-efendija Budimlija, Preporod, 15. 7.
2009., broj 14/904., str. 4.

309

... obnova lanstva

Nakod dolaska iz vojske, hafiz Budimlija je nastojao obnoviti svoje lanstvo u
organizaciji Mladi muslimani. O tim danima u knjizi Moja sjeanja, pie: ... pokuao
sam uspostaviti vezu sa svojim bivim saradnicima koji su bili lanovi El-Hidajine
sekcije Mladi muslimani, ali se ni jedan nije smio pojaviti. Prestali su dolaziti u
damiju. (...) Domalo su se neki od njih ukljuili u lanstvo SK. Koncem 1948. godine
doao mi je rahm. Fikret Ploo, kui u Bijeljinu, po zadatku, da me ponudi da stupim
u lanstvo tajne organizacije Mladi muslimani. (...) Naalost, vie se nismo vidjeli.
Umjesto rahm. Fikreta doao mi je, nakon mjesec, Osman Dobraa. (...) Donio mi je
Pravilnik i jo neke broure, iji je sadraj veinom vjerskog karaktera, sa kojima je
trebalo upoznati lanove, da bi to bolje shvatili svoju vjeru. (...) Tom prilikom sam
obavijestio Osmana da sam otpoeo sa organizovanim radom i da ve postoje dvije
trojke. *46
Na tribini pod nazivom Mladi muslimani iskra u vremenu, koja je odrana
u Tuzli 12. 12. 2006. godine, hafiz Budimlija je, izmeu ostalog, istakao da su lanovi
ove organizacije bili meu sobom solidarni, nepokolebljivi i nesalomljivi. Svojim
programom i aktivnostima lanovi El-Hidaje su nastojali ukazati Bonjacima na
strahote rata i zauzimali su se na svakom mjestu da Bonjaci ne uestvuju u nasilju,
nepravdi i zloinu.

Hapenje 7. septembra 1949...

Naalost, kao dokazani antifaista, patriota i borac za istinu, pravdu, jednakost
i toleranciju, hadi hafiz Budimlija je kao lan Udruenja El-Hidaje, odnosno
organizacije Mladi muslimani, poslije Drugog svjetskog rata uhapen, osuen i
upuen na robiju.

Uhapen je oko ponoi 7. septembra 1949. godine. Odveli su ga prvo u OZN-u
u Bijeljini, a zatim, nakon kraeg ispitivanja, u zatvor. Ni do danas nisam saznao ko
je mene otkrio i na koji nain sam otkriven. *47 Prema kazivanju hafiza Budimlije,
svu su kuu pretresli, penjali su se na tavan, ali nisu nita sumnjivo nali. Kad su mu
pokazali nalog za hapenje, na njih se izvikala njegova Fatima hanuma koja je bila
veoma odvana. Zato ga vodite? On nije nita kriv! Te mi njene rijei i danas
odzvanjaju u uima, i pamtim njenu odvanost, kada je pokuala udariti glavnog
stolicom po glavi, ali su je sprijeili. *48
46 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 67-68.
47 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 69.
48 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 69.

310


Iste noi je uhapen i Alija Sadikovi, imam iz Janje, lan njegove trojke.
Obojicu su sutradan sproveli autobusom u Okruni zatvor u Tuzli, a onda u tok (tok
je dobio naziv po projektantu toku, porijeklom Nijemcu, op. a.), gdje je odmah poelo
isljeivanje. Isljednik je bio Cvjetko Guzina, koji je posebno nemilosrdno tukao hafiza
koji je uhapen sa ahmedijom na glavi. Poslije batina prebaen je u ledaru u kojoj se
zbog vode do koljena nije moglo ni lei ni unuti. Tu je proveo petnaest dana, a skoro
svaku no je isljeivan uz tuu, zlostavljanje i psovku. Nakon petnaest dana, suoili
su ga sa treim lanom njegove trojke, hadi Hazimom-efendijom Hodiem iz Janje.
Tada je tek hafiz bio na mukama, jer su isljednici traili da otkrije koje jo lanove
Mladih muslimana nisu uhapsili. U toku istrage koja je trajala tri mjeseca hafiz nije
nikoga teretio. Pored fizikih i psihikih maltretiranja, gladovanje je bilo iscrpljujue.
Na optunici, pored hafizove trojke, pridodata su jo trojica, koje je hafiz upoznao
tek na sudu. To su bili Jusuf Bilajac i Husejn Kavazovi, oba od Gradaca, svrenici
gradaake Svirac medrese, i Edhem ahinovi iz Visokog, koarski strunjak. *49
Suenje je vodio Bajro Mei iz Tuzle, koji nam je saopio kazne, koje su
unaprijed bile odreene, ovim redom: Abdulah Budimlija 10, Jusuf Bilajac 8, Edhem
ahinovi 7, Alija Sadikovi 6, Hazim Hodi 6 i Husejn Kavazovi 3 godine, ukupno
40 godina. Koliko znam, niko od nas esterice nije se alio na presudu. *50 Ubrzo,
nakon suenja, pokupili su 120 osuenika iz Tuzle i sproveli u Crnu Goru u Titograd/
Podgoricu, meu kojima je bila i ova estolana grupa. Sprovedeni su u mjesto
Zagori, gdje su ih strpali u tamnice bez prozora. Svaki dan su pjeice ili i vraali
se iz Titograda gdje su kopali temelje za zgradu SUP-a. Zbog iscrpljujueg fizikog
rada u Titogradu jako je oslabio i vraen je u tok u Tuzlu i radi u rudnicima Kreka,
Bukinje i Lipnica. Kasnije je prebaen u Zenicu, gdje provodi oko petnaest mjeseci
radei u livnici i tokariji, odakle je prebaen u Rudnik uglja Barbara kod Zenice.
Hafizova grupa je iz rudnika prebaena na izgradnju pruge Breza-Vare na betoniranje
tunela. Ponovo ga vraaju u kaznionu u Zenici, gdje se insistiralo na revidiranju
stava, kada su tvrdokorni ubacivani u zloglasne elije Staklare. U Zenici je radio
i na tucanju kamena, kada je potiho, pa sve glasnije uio Kuran to je ohrabrivalo
zatvorenike. Robijao je i u Sarajevu, gdje je radio na izgradnji zgrade SUP-a. U
zenikoj robijanici je ostao do kraja 1953., kada je amnestiran, ali je iza toga jo
dvije godine bio bez graanskih prava. *51

Godine 1953. jedan od zatvorenika zenikog zatvora, izvjesni Ante Artner,
istio je zatvorski tavan i tom prilikom naao jednu malu knjigu, veliine nekoliko
centimetara. To je bio Mushaf koga je spomenuti zatvorenik tajno predao muslimanima
zatvorenicima. Nekoliko njih je odluilo da tajno, na papiriima, iz ovog pronaenog
49 Osman Kavazovi, Merhum hafiz hadi Abdulah-efendija Budimlija, Preporod, 15. 7.
2009., br 14/904., str. 4.
50 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 77-78.
51 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 78- 85., i prema kazivanjima hafiza Budimlije koja
sam zabiljeio 2008. godine.

311

primjerka, prepiu cijeli Mushaf. Poto je tekst bio vrlo sitan, naoale sa veom
dioptrijom pozajmio im je fra Didak Buri, provincijal hercegovaki. Cijeli Mushaf,
u zatvorskim elijama, prepisali su: Dervi-efendija Spahi, Omer-efendija Okanovi
i Mustafa-efendija Mujagi. Nakon toga prijepis su pregledali: hafiz Mahmut Tralji,
hafiz Abdulah Budimlija i hafiz Hamid Mufti. *52
Po izlasku iz zatvora, na veliko insistiranje dematlija, dozvoljeno mu je da

bude imam Danice damije u Bijeljini. Poslije preseljenja na ahiret Hajdar-efendije
Tenjakovia, dolazi na mjesto imama Atik damije 1960. godine i na toj dunosti
ostaje sve do penzionisanja 1975. godine.
Najljepe godine mladosti proveo je na robiji, a ostatak ivota proveo je pod

prismotrom obavjetajnih slubi komunistikog reima. Imao je dosta neprijatelja
u vlasti, ali i u redovima Islamske zajednice, iji je jedan dio bio u direktnoj vezi
sa obavjetajnim slubama. ivio sam pod prismotrom UDBE. Naalost i pod
prismotrom kolega. Bila su to teka i sumorna vremena kazivao je hadi hafiz
Budimlija. *53

...Hapenje 15. septembra 1981.

Nakon trideset dvije godine ponovo je uhapen i osuen zbog diskusije na
predramazanskom savjetovanju u Sarajevu u maju 1981. godine, kojem su prisustvovali
lanovi Sabora, predsjednici i vjersko-prosvjetni referenti odbora Islamske zajednice,
najvii funkcioneri IZ i predstavnici Republike komisije za odnose sa vjerskim
zajednicama. Na ovom savjetovanju hafiz Budimlija je prisustvovao u svojstvu lana
Sabora i predsjednika Medlisa IZ Bijeljina. Na savjetovanju je vjerko-prosvjetni
referent Meihata govorio kako se u kolama masovno nudi djeci svinjetina na uinama
i kolskim obrocima i da bi vjerski slubenici trebali o tome povesti rauna, i djelovati
na svome terenu na najbolji nain da se to stanje popravi. Zakljuke sa savjetovanja
hafiz Budimlija je prenio u svoju bazu u Bijeljini. Naiao je na odobravanje. Svi
prisutni u Odboru su se sloili da se, poto je due vremena bilo niz roditeljskih molbi
i zahtjeva da se neto poduzme kako bi im djeca mogla jesti hranu bez svinjskih
preraevina, uputi molba i dopis jednoj bijeljinskoj osnovnoj koli koja je prednjaila
u serviranju svinjetine, da se to pitanje pokua rijeiti. Dopis je poslan Osnovnoj
koli Hamza Hamzi. Potpisnik zahtjeva je bio hafiz Budimlija. (...) kola Hamza
Hamzi nije nikad odgovorila na ovaj dopis Islamske zajednice. Jedino je odgovorilo
jedno drugo mjesto 15. septembra 1981. g. u 5 sati i trideset minuta izvren je pretres
Budimlijinog stana i on je odveden u zatvor. U Tuzli je dva dana isljeivan i po noi
vraen u Bijeljinu. Iste noi 17. septembra, hafizu Budimliji je sueno po Zakonu o
javnom redu i kanjen je sa ezdeset dana zatvora. Optinski sud u Bijeljini pod brojem
4507/81, 19. 9. 1981. g. donio je presudu da je hafiz Abdullah Budimlija kriv: a) to
je u februaru i martu 1981. g. na javnom mjestu u Bijeljini, u prostorijama IZ, iznosio
52 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Sarajevo,
2006. El-Kalem, str. 70.
53 Osman Kavazovi, Zabiljeeno 1. aprila 2008. u stanu hafiza Budimlije u Tuzli.

312

tvrdnje da su vlasti u naem drutvu svojim zahtjevima ograniile vjersku slobodu

graana i suzile prostor djelovanja vjerskih zajednica i isticao potrebu da vjernici u
Jugoslaviji treba da imaju prostor na TV-u i radiju i da se u due muslimana uvukao
strah, jer ne smiju da ispoljavaju svoje osjeaje, i time je prekrio Zakon o javnom
redu i miru. b) to je u junu 1981. g. (na njegovu inicijativu) poslao pismo Osnovnoj
koli Hamza Hamzi u Bijeljini, u kojem se govori da se uenicima muslimanske
nacionalnosti nude proizvodi od svinjskog mesa i da mu se zbog toga obraaju roditelji
djece i da se to ubudue ne ini (...) ime je uinio prekraj Zakona o javnom redu
(...) Danas, kad se o ovome pria, hafiz ne eli da pominje imena svjedoka. Nakon
stvarnog zatvora, hafiz je sam sebe zatvorio u vlastiti zatvor. Opredijelio se za kuni
pritvor i samou. Svojom voljom. Izlazio je samo za vrijeme dume i na denaze. U
vremenu koje je uslijedilo, hafiz Budimlija prouio je nebrojeno puta Kuran, ak ga
je snimio na kasete, a poeo je i da ga rukom pie. *54

Priao mi je da mu je najtee padalo to je bio doslovno odbaen od svih
organa Islamske zajednice, iako je osuen zbog realizacije stavova i zakljuaka sa
Savjetovanja imama u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu, 16. maja 1981.
godine. Isto tako, bio je iznenaen i doivio je jednu vrstu oka kad su se u istranom
postupku pojavile njegove kolege imami i najblii saradnici. Njegove aktivnosti i
harizma zasmetale su pojedincima u Islamskoj zajednici, prije svega karijeristima,
anarhistima. U prvo vrijeme bila je to ljubomora, a zatim zavist, koja se pretvorila u
mrnju. Pratili su to i prepoznali ljudi iz Partije koji su, uz pomo nekih sitnih dua,
isplanirali hapenje i diskreditaciju ovog uzornog alima.

Prepisivanje Kurana

Vjerovatno na svijetu nema knjige koja ima toliki broj rukopisnih primjeraka,
knjige kojoj je posveeno toliko ljubavi, panje, brige i potovanja kao to je sluaj
sa Kurani-Kerimom. Sve do pojave tamparije, kaligrafi su stoljeima prepisivali
Kuran iz razloga to je postojala nasuna potreba za Mushafom. Protokom vremena,
odnosno pojavom tamparija, sasvim razumljivo, opada i broj prepisivaa Kurana. A
sada vas molim da zastanemo na tren i zamislimo ovjeka koji zna Kuran napamet,
koji ivi u vremenu i prostoru kad u zemlji Bosni ima na hiljade tampanih Kurana, i
on donosi nijjet (odluku) da svojom rukom prepie Kuran. Samo Allah delle anuhu
zna koja je, i kolika je to ljubav prema Kuranu tekla venama hafiza Budimlije. U toku
agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu nestalo je deset posljednjih duzova, ali
ih je hafiz dopisao u Tuzli krajem marta 2005. godine. Priao mi je o prepisivanju
Kurana u vremenu po izlasku iz zatvora, te izmeu ostalog rekao: ... U tom tekom
vremenu, Kuran mi je bio ona nevidljiva unutarnja snaga. *55
54 Fahira Fejzi, Dedal to su demagozi, Preporod, 1. juni 1990., broj 11/474., str. 8., i
Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 89-90.
55 Osman Kavazovi, Zabiljeeno 1. aprila 2008. u stanu hafiza Budimlije u Tuzli.

313


Sa zadovoljstvom mogu rei da sam, nekoliko puta, imao priliku u rukama
drati originalni primjerak Kurana kojeg je hafiz Budimlija prepisao, te na njegovu
molbu iz pomenutog Kurana prouiti suru Al-Burud.

Kad je hafiz Budimlija teko obolio, nekoliko mjeseci prije preseljenja na
ahiret, nazvao me je i zamolio da doem do njega. Naao sam hafiza u postelji.
Zapoeo je priu, da je vei dio njegove biblioteke otkupio hadi Husejn-efendija
Jukan iz Kerepa kojem je hafiz Budimlija bio profesor i muhafiz. Sa suzama u oima
priao je kako gotovo dvije treine skromne imamske penzije troi na lijekove, te da
nema dovoljno sredstava za ivot i da je primoran ponuditi rukopis Kurana Gazi
Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu da ga otkupi.
Bio mi je ovo jedan od najteih trenutaka u ivotu. Skrivao sam suze i jedva

sam govorio. Zamolio me je da kontaktiram sa direktorom Gazi Husrev-begove
biblioteke, dr. Mustafom Jahiem, i da mu prenesem selam, uz molbu da strunjaci
ove biblioteke posjete hafiza Budimliju i pogledaju primjerak Kurana, te daju svoje
struno miljenje o njemu, i po mogunosti da biblioteka otkupi njegov rukopis.
Naravno, posluao sam ga i sutradan nazvao dr Mustafu Jahia. Hafiz Budimlija mi je
priao da ga je lino nazvao direktor biblioteke, te kasnije poslao dvojicu ljudi koji su
pogledali primjerak Kurana. Meutim, hafiz nije bio zadovoljan njihovom posjetom.
Znam sigurno da biblioteka nije otkupila ovaj rukopis za ivota hafiza Budimlije.
U oktobru 2011. godine u biblioteci Behram-begove medrese saznao sam da je

originalni rukopis Kurana hafiza Budimlije dospio u Gazi Husrev-begovu biblioteku
i imao sam priliku drati u ruci digitalni otisak (kopiju) Kurana hafiza Budimlije,
na ijim stranicama stoji ovaj tekst: Ova knjiga je digitalni otisak (kopija), rukom
pisanog Kurana kojeg je napisao hafiz Abullah Budimlija. Na osnovu Zakljuka
Rijaseta Islamske zajednice br. 01-SM-03-1649/10 od 5. oktobra 2010. godine,
odnosno 27. evvala 1431. godine po Hidri, originalni primjerak e se uvati u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu a kopija tampana u jednom primjerku
u Behram-begovoj medresi u Tuzli. (tampano u El-Kalemu izdavakom centru
Rijaseta Islamske zajednice u BiH, Sarajevo, 1432. g. po H./2011. godine). *56

Pisana rije

Hafiz Abdulah-efendija je ovjek koji je mnogo znao, pamtio, pisao,
biljeio, ali zbog spleta ivotnih okolnosti nije mnogo objavljivao. Posjedovao je
bogatu privatnu biblioteku od oko 2800 starih rukopisa, raznih knjiga i asopisa. *57
Njegova pisana rije inila je vjersku i kulturnu batinu naroda kojem je pripadao.
Pored pomenutog prepisa Kurana, autor je etiri knjige: Hafizove latife - Bonjaci u

56 Prepis teksta sa digitalnog otiska (kopije) rukom napisanog Kurana iz pera hafiza Abdullaefendije Budimlije koji se uva u Behram-begovoj biblioteci u Tuzli.
57 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Sarajevo,
2006. El-Kalem, str. 145-146.

314

priama, dosjetkama i alama *58, Moja sjeanja *59, uvajte se zabranjenih djela *60,
Hutbe *61 i kataloga Kaligrafija arapskog pisma. *62 Kako u svojoj knjizi, Bosanski
mevlud prvi notni zapis Mevluda, navodi doajen bosanskog sevdaha Omer Pobri,
hadi hafiz Budimlija je izvrio izbor tekstova mevluda, bio konsultant, te sastavio i
prouio dovu. *63

Pisao je i objavljivao radove u Glasniku, Preporodu, Islamskoj misli, Zmaju
od Bosne, Hikmetu, Saffu i mnogim drugim glasilima. Pisao je u stihovima, s puno
topline i potovanja, tarihe prijateljima i kolegama iz krugova uleme, te tarih iznad
ulaznih vrata za Atik damiju u Bijeljini.
U prilogu ovog rada donosim bibliografiju objavljenih radova hafiza

Budimlije do kojih sam doao istraujui njegov ivot, lik i djelo. Meutim, buduim
istraiteljima ostaje u amanet da istrae pomenute asopise i novine, jer nisam uspio
doi do svih brojeva, dok moji prijatelji spominju da je hafiz Budimlija pisao i za jo
neke asopise i novine, kao: Novi horizonti, Kabes, Novi muallim, Misak, Sumeja,
Semberske novine, glasilima u izdanju Udruenja Mladi muslimani - Glas Mladih
muslimana i Bihnam, te glasilima komandi i jedinica 2. korpusa Armije Republike
Bosne i Hercegovine.

Kaligrafija

Jedan od najboljih kaligrafa u Bosni i Hercegovini u posljednjih sto godina,
Eref Kovaevi, u jednom intervjuu za Islamsku misao, kae: Arapsko pismo, za
razliku od evropskih, ima veliku sposobnost prilagoavanja, geometrijskim likovima
posebno. (...) Upravo zbog te svoje sposobnosti arapsko pismo i jeste dobilo epitet
najljepeg pisma na svijetu. (...) I nae podneblje moe se pohvaliti svojim istinskim
umjetnicima kaligrafima. Njihova djela stalno odiu genijalnou, invencijom,
skladom, ukusom, mjerom, jednom rijeju, ljepotom. Ta djela plijene, izazivaju
divljenje, potovanje. *64 Hafiz Budimlija je bio poznat kaligraf, te je u tom svojstvu
prepisao kompletan Kuran.

58 Abdulah Budimlija, Hafizove latife - Bonjaci u priama, dosjetkama i alama, Izdava:
Harfo-graf, Tuzla, Tuzla 1997.
59 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004.
60 Hfz. Abdullah Budimlija, uvajte se zabranjenih djela, Tuzla, 2005. god., Izdava:
Behram-begova medresa u Tuzli.
61 Hfz. Abdullah Budimlija, Hutbe, Sarajevo, 2010./1431. god. po H., Izdavai: El-Kalem
izdavaki centar Rijaseta IZ u BiH i Udruenje Mladi muslimani.
62 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Sarajevo,
2006. El-Kalem, str. 145-146.
63 Omer Pobri, Bosanski mevlud prvi notni zapis Mevluda, Visoko, 1998./1418. h. g., str.
18-21..
64 Nusret anar, Kaligrafija kao zaustavljena svjetlost: Razgovor sa Erefom Kovaeviem,
Islamska misao, mart 1989., broj 123., str. 4-12.

315

Kada govori o kaligrafiji i prvim levhama koje je napisao, hafiz Budimlija

kae: Ljubav prema Kuranu opredijelila me je da se bavim kaligrafijom. U ranoj
mladosti divio sam se levhama koje su krasile foanske damije, medrese, turbeta,
kao i levhama koje je posjedovala moja porodica i familija. *65

Dolaskom na kolovanje u Sarajevo zapoinje njegova istinska ljubav prema
kaligrafiji, te u eheru pie prve levhe, zatim protokom vremena razvija, usavrava
i njeguje svoj stil u ovoj vrsti umjetnosti. Danas njegove levhe krase mnoge nae
kue, stanove, mesdide, damije, prostorije Tuzlanskog muftijstva, Behram-begove
medrese i biblioteke. Napisao je levhe za mesdid u Komandi 2. korpusa i mesdid u
Kasarni Husejn-kapetan Gradaevi u Tuzli. Sa akademskim slikarem prof. Fuadom
Kasumoviem autor je ... dvije izlobe Nur i Ezzudade u Galeriji portreta u Tuzli
1994. i 1995. *66

Bosanski mevlud

Hafiz Budimlija, kae Fahira Fejzi, ui tipinim bosanskim mekamom. *67
Umilnim glasom je znao oplemeniti tekst koji ui/recituje i tako nahraniti srca i due
slualaca. Kao ua Kurana, mevluda, ilahija, kasida i salavata bio je poznat u cijeloj
Bosni i Hercegovini i ire. Na molbu rahmetli Omera Pobria aktivno je uestvovao
u projektu Bosanski mevlud, koji je snimljen na audio kasete. O ueu i doprinosu
hafiza Budimlije u snimanju Bosanskog mevluda Omer Pobri prilikom posjete
Kasim-efendiji Maiu iz Travnika, upita ovog starinu: Efendija, ima li jo neko, u
Bosni, da zna ovako? Ima, u Tuzli, bolji od mene, moj ahbab hafiz Abdulah-efendija
Budimlija, prognanik iz Bijeljine. Samo pohiti. Star je. (...) Odoh u Tuzlu da traim
izbjeglicu iz Bijeljine, hafiza Abdulaha-efendiju Budimliju. Na petom katu solitera,
u staniu, sjedi star a lijep ovjek u stolici za ljuljanje i neto ita. Osamdesetih
godina, sijeda kosa, blag pogled, dobroduna ehra i savrena urednost. Podsjeti me
na mog rahmetli abu. (...) Podra hafiz Abdulah-efendija moju zamiljenu koncepciju,
a snimanjem prepoznah i potvrdih bosansku kajdu mevluda. Koliko godina hafizefendija uestvuje u mevludima? Preko ezdeset. Moe li mi, iz tvog ogromnog
iskustva, od postojeih pisanih tekstova mevluda, izabrati dijelove koje narod najvie
voli i oformiti cjelinu? Mogu, ako Bog da. prihvati hafiz-efendija i tako rijeih
problem teksta mevluda. *68 Kako navodi rahmetli Omer Pobri, hadi hafiz Budimlija
je bio aktivni konsultant na projektu Bosanski mevlud, izvrio je izbor tekstova, te
sastavio i prouio dovu za ovaj mevlud. Omer Pobri je izmeu ostalog za hafiza
Budimliju rekao da je intelektualna gromada i ovjek zasluan svakog potovanja.
* 69
65 Osman Kavazovi, Zabiljeeno 1. aprila 2008. u stanu hafiza Budimlije u Tuzli.
66 Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Sarajevo,
2006. El-Kalem, str. 145-146., i http://www.focaci.org/
67 Fahira Fejzi, Dedal to su demagozi, Preporod, 1. juni 1990., broj 11/474., str. 8.
68 Omer Pobri, Bosanski mevlud prvi notni zapis Mevluda, Visoko, 1998./1418. h. g., str.
18-21..
69 http://www.institutsevdaha.net

316

Vazovi, hutbe i arebica

Hadi hafiz Abdulah-efendija Budimlija spadao je u plejadu nae tradicionalne
uleme. Golemo iskustvo i znanje posvetio je izuavanju vjere, kulture i tradicije.
Slovio je i kao dobar vaiz. Vazio je na mnogim islamskim sveanostima, kao to
su: otvorenja damija, mevludi, tevhidi, sunetluci, ikrar dove... Kao hatib na dumanamazima prevodio je i pisao hutbe. Bio je rado vien predava i gost mnogih
akademija, simpozija, savjetovanja, konferencija, seminara, tribina, promocija knjiga,
izlobi slika i levhi, te u mnogim TV i radio emisijama. Osnovne karakteristike javnih
nastupa hafiza Budimlije su: aktuelnost teme, obraanje na lahak i svima razumljiv
nain, sigurnost u govoru, citiranje ajeta i hadisa, naglaavanje odreenih poruka,
navoenje primjera iz ivota ashaba i znaajnih linosti, koristio je pauze, pokrete,
gestove, hikaje, ale i dosjetke tokom govora. U govoru je koristio islamske termine:
mumin, muminka, emanet, ehadet, iman, islam, abdest, namaz... Meu prvim
hatibima u BiH poeo je prevoditi hutbe na bosanski jezik. U toku radnog vijeka dri
vazove zasebno za mukarce i ene, zatim kurseve, predavanja za borce, studente i
omladinu, vri erijatska vjenanja, akike, ui mukabele, te pie razne dove, govore i
apele.
Veoma dobro je poznavao arapski jezik i pisao na njemu, dok je na

njemakom jeziku itao. Pisao je i arebicom pismom koje su stvorili Bonjaci i
prilagodili ga fonetskom sistemu bosanskog jezika. Inae, na ovom pismu nastala je
duhom i umjetnou bogata knjievnost, nazvana alhamijado knjievnost. uvao je
mnoga pisma, dopisnice, razglednice, estitke i fotografije. Prema kazivanju dr Izeta
abotia, direktora Arhiva Tuzlanskog kantona, jedan dio grae hafiza Budimlije
nalazi se u ovoj ustanovi.

Had i putovanja

Od 1966. do 1980. pet puta je obavio hadd. Kao aktivni imam zijaretio je

mnoga mjesta u zemlji i inostranstvu. Kao imam posjetio je Saudijsku Arabiju, Egipat
i Tursku. Kao penzioner posjetio je Siciliju, vulkan Etnu, paniju, Maroko, Maltu,
Tunis i Alir. Bio je u delegaciji Udruenja ilmije koja je prisustvovala Meunarodnoj
islamskoj konferenciji u Londonu koja je odrana od 3. do 12. aprila 1976. godine.
Svuda je bio rado vien gost. I danas mnogi ljudi prepriavaju putovanja, sijela i
druenja sa hafizom Budimlijom.

Politiki angaman

Premda je dva puta robijao kao politiki zatvorenik, ipak njegov pravi politiki

angaman poinje tek po padu komunistike vladavine. Bio je uesnik na Osnivakoj
skuptini Stranke demokratske akcije 26. maja 1990. godine u Sarajevu i jedan od
organizatora Osnivake skuptine SDA u Bijeljini 16. 9. 1990. godine. Prisustvovao je
kongresima stranke. Iako se poslije smrti predsjednika Alije Izetbegovia nije slagao

317

sa politikim vrhom stranke, o emu je javno govorio, ipak je do smrti ostao vjeran
lan i zagovornik izvornih programskih naela pomenute politike stranke. Imajui
na umu koliko je hafiz Budimlija bio nezadovoljan stavovima elnih ljudi SDA kad
je Islamska zajednica u pitanju, i zbog emaneta, elim istai ovaj detalj iz njegovog
ivota.

Nekoliko mjeseci prije njegove smrti, razgovarali smo o politikoj situaciji
u zemlji, o odnosima u Stranci demokratske akcije, o medijskim udarima i napadima
na reisu-l-ulemu, o nepravdi i zulumu prema povratnicima i borcima, o ljudima koji
to rade. Kada smo doticali neka imena, na trenutak je zastao, zatim iz svoje knjige
ispriao jednu latifu-dosjetku pod nazivom Dunjaluka posla, koja glasi: Pria se,
da je nekad u Istanbulu bio neki Bekri-Mustafa, koji je bio harabatinja, alkoholiar,
neugledan ovjek. Prilikom noenja umrlog, Bekri-Mustafa zamoli ljude da stanu sa
denazom, jer ima neto da kae umrlom. Ljudi stanu i vele: ta ima sa mrtvim
govoriti? On prie mrtvom i neto mu apnu na uho. Prisutni ga upitaju. ta si imao
apnuti mrtvom? Bekri-Mustafa odgovori: Rekao sam mu: Ti ide na onaj svijet, pa
e te tamo pitati kako je na ovom svijetu? Da ti ne bih duljio, samo ti njima reci da je i
Bekri-Mustafa postao muhtar i oni e odmah razumiti kakvo je stanje na dunjaluku!
*70

Dva puta muhadir

U toku Drugog svjetskog rata u Foi su etnike horde ubile hafizove dvije
sestre sa petero sitne djece, daidu, amidu i jo neke roake. Poslije krvavog
etnikog pira napustio je rodni grad i postao muahadir. U toku agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu i napada na Bijeljinu 31. marta 1992. godine bio je svjedok
ubijanja, klanja, pljaki, ruenja i etnikog ienja Bonjaka od strane etnika raznih
paravojnih jedinica iz grada i okoline, te etnika s one strane rijeke Drine i jedinica
tzv. Jugoslovenske narodne armije. Naravno, teko je podnio spoznaju da su Srbi
namjenski digli ruke i sruili damije, turbeta, niane i druge sakralne objekte, sve u
svrhu zatiranja islamske kulture i tradicije. Meutim, duboko je vjerovao da e duh
vjere pobijediti barbarstvo.
U knjizi Moja sjeanja hafiz Budimlija se prisjea otvorene agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu i biljei: Ramazan je proveden prilino mirno sve do 28. noi
ramazana, 31. 3. 1992. godine, u vrijeme klanjanja teravih-namaza, odnosno jacije,
kada je poela pucnjava. (...) Pucano je na damije. Sve su obijene i opljakane, svete
knjige razbacane i pogaene, zastave sa munara skinute, a srpske zastave postavljene.

Iz Bijeljine izlazi 6. aprila 1992. godine bez iega, i stie u Tuzlu kada po
drugi puta postaje muhadir. U ovom gradu oko sebe okuplja muhadire iz Bijeljine i
sa njima dijeli dobro i zlo. U Tuzli, kao i Bijeljini, zahvaljujui odgoju, ilumu, blagoj
naravi, osmijehu, priama, dosjetkama i alama stie nove prijatelje i poznanike. U
dogovoru sa lanovima Sabora sa podruja sjeveroistone Bosne i glavnim imamima
70 Hafiz Abdulah Budimlija Foak, Hafizove latife: Bonjaci u priama, dosjetkama i alama,
1997., str. 8-9.

318

ovog podruja uestvuje na sastancima 11. i 18. 11. 1992. na kojima e biti donesena
odluka o formiranju Muftijstva i izbor muftije. Hafiz Budimlija je izabran za lana
Muftijstva. U toku agresije bio je sudionik mnogih sastanaka na kojima su se donosile
znaajne politike, kulturne i vjerske odluke u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Iz grada soli pie apele vladiki Tuzlansko-zvornike eparhije da on svojim
autoritetom utie na etnike da obustave zloinako divljanje u Semberiji, Podrinju
i Posavini. Zatim dva puta pie apel Sveislamskom kongresu u Rijadu i u Deddi
kako bi ih upoznao sa stanjem Bonjaka u Bosni, te apele nadlenim institucijama i
forumima UN-a. Pie i Svetom Sinodu srpsko-pravoslavne crkve i patrijarhu Pavlu
u Beograd, podsjeajui ga na rezolucije koje su muslimani pisali protiv progona
Srba, Jevreja i Roma, istiui i linosti koje su spaavale druge narode u toku Drugog
svjetskog rata.

U Bijeljini je sa svima bio u dobrim odnosima. I zaista, dovoljno ga je samo
vidjeti pa da se shvati koliko plemenitog i smjernog ima u ovome penzionisanom
imamu. Bio je izuzetno popularan, hvaljen, uvaavan, potovan, pedantan, skroman,
neposredan, dobronamjeran, taan. Pazio se sa svim svetenicima sa ovog podruja.
Jedan od boljih njegovih ahbaba bio je prota ore Magazinovi, koji je ba zbog
prisnog kontakta sa Budimlijom bio omiljen naroito meu muslimanima. Na protinoj
sahrani je govorio i hafiz Budimlija. *71

Profesor i muhafiz u Behram-begovoj medresi

U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu obnovljen je rad Behrambegove medrese u Tuzli. Od prvog dana njenog rada, 7. novembra 1993. godine, hafiz
Budimlija obavlja dunost profesora kiraeta i muhafiza *72 sve dok nije obolio od
angine pektoris 17. maja 1996. godine, kada odlazi u bolnicu i naputa asno mjesto
profesora kiraeta u Behram-begovoj medresi. *73

U knjizi Moja sjeanja hafiz Budimlija biljei: 11. 7. 1995. godine, odrana
je sjednica Nastavnikog vijea Behram-begove medrese u Tuzli (...) Direktor je
pohvalio rad, a posebno uenje hifza i zidne novine. O tome sam ja neto govorio i
istakao da ima oko 15 uenika i uenica koji ue hifz, a ima ih i u etvrtom krugu, o
emu sam podnio i pismeni izvjetaj... *74 Pored uenika medrese bio je muhafiz i
etvorici kandidata koji su iskazali elju da ue hifz. Priao mi je da je u Bijeljini bio
muhafiz jednom mladiu koji je poginuo u toku Drugog svjetskog rata. Bio je lan
komisije kad je hifz polagalo preko pedeset kandidata.
71 Fahira Fejzi, Dedal to su demagozi, Preporod, 1. juni 1990., broj 11/474., str. 8.
72 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 189 .
73 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 222.
74 Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK Preporod
Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004., str. 221.

319


Radio je neumorno i sa puno elana prenosio steeno znanje na uenike.
Blagost, smirenost, osmijeh, otvorenost, savjet, ala, dosjetka i irina u komunikaciji
bile su prepoznatljive karakteristike hafiza Budimlije. Nije bio optereen kompleksom
vie vrijednosti. Hafiz Budimlija je mnogim uenicima Behram-begove medrese ostao
uzor imama koji ivi u duhu Kurana i Sunneta, te kako se neumorno radi za dobrobit
vjere, naroda i domovine. U svojstvu profesora kiraeta Behram-begove medrese
obilazio je medlise IZ, demate, komande i jedinice 2. korpusa Armije Republike
Bosne i Hercegovine, jedinice MUP-a i Patriotske lige, te prisustvovao mnogim
vjerskim i kulturnim manifestacijama.

Posjeta Bijeljini 1997.

Srcem i duom volio je Bijeljinu grad kojem je poklonio najbolje godine
svoga ivota i rada. Bijeljina je, izmeu ostalog, bila prepoznatljiva i po hafizu
Budimliji. Za hafiza Budimliju novinar asopisa Saff je napisao: Ni najtea ivotna
iskuenja nisu mogla slomiti njegovu dobrotu. *75

Nakon agresije, 23. februara 1997. godine hafiz Budimlija je u drutvu muftije
Husejna Kavazovia i Besima ania posjetio Bijeljinu, a novinar Hikmeta je tom
prilikom zabiljeio: U Bijeljini nema nikakvog organizovanog djelovanja Bonjaka.
Srueno je pet damija. Svi objekti Islamske zajednice su oduzeti i preimenovani.
U prostorijama Odbora IZ Bijeljina je etniko udruenje veterana. U gradu vlada
strah, teror, nerazumijevanje. Na mjestu gdje su bile damije danas su buvlje pijace,
parkinzi, ubrita. *76

Nagrade i priznanja

U sklopu kulturno-vjerske manifestacije Kaimijini dani, ustanovljena je 2005.
godine Povelja za ivotno djelo Hasan Kaimija. Iste godine, povelja je dodijeljena
knjievniku Nijazu Alispahiu. Naredne, 2006. godine ova prestina nagrada
dodijeljena je hadi hafiz Abdullah-efendiji Budimliji. Primajui nagradu, hafiz
Budimlija je rekao: Ova nagrada mi je posebno draga, jer nosi ime velikog ovjeka,
velikog alima Hasana Kaimije. Ako nosim i jednu iskru tog velikog ovjeka, pa su je
lanovi irija prepoznali, hvala im... Prilikom dodjele priznanja hafizu Budimliji,
muftija Husejn-efendija Kavazovi je rekao: Hafiz Abdulah-efendija Budimlija je
stub tevhida u ovim krajevima. Njegova knjiga Moja sjeanja govori o sudbini
Bonjaka od Drugog svjetskog rata do danas. Rukom je prepisao cijeli Kuran... *77
Islamske informativne novine Preporod nekoliko godina su birale linost godine. U
najuem izboru za linost 2006. godine nalo se ime hadi hafiza Abdulaha Budimlije.
*78

75 Nusret Hodi, Ni najtea ivotna iskuenja nisu mogla slomiti njegovu dobrotu, Saff, 15.
9. 2002., broj 80., str. 35-36.
76 Hikmet, zul-kade 1417., mart 1977. broj 1-3 (100-111)., str. 58.
77 http://www.medzlis-zvornik.info/index.php?option=com_content&view=article&id=12&
Itemid=14
78 Preporod, 1. februar 2007., broj 3/845., str. 28-29.

320


Dobitnik je priznanja Udruenja ilmije BiH (1995.) i Muslimanske podrinjske
brigade (1994.). *79 Bio je neizmjerno sretan to je doivio da u Foi, sa reisu-lulemom Mustafom-efendijom Ceriem, 22. jula 2007. godine sveano otvori Atik
Alipainu damiju, koja je prva obnovljena damija od jedanaest gradskih damija
koje su poruene u toku agresije.

Jedan od najpotovanijih alima

Hafiz Abdulah-efendija Budimlija jedan je od najpotovanijih alima u svojoj
generaciji, bio je izuzetno cijenjen i priznat u Islamskoj zajednici i bonjakom narodu.
Bistrina uma i inteligencija, te iroko ope i duboko struno obrazovanje, zatim
naslijeeno gospodstvo i merhamet spojeni sa besprijekornim moralnim kvalitetima,
predstavljali su osnov njegovog privatnog i profesionalnog ivota. Bio je hafiz, imam,
hatib, muallim, vaiz, profesor i knjievnik. Rado se sjeao svojih uitelja i muderisa. Sa
dunim potovanjem govorio je o kolegama iz organizacije Mladi muslimani. Druio
se sa ljudima iz krugova znanosti, vjere, kulture i umjetnosti. Volio je obine bosanske
ljude i oni su voljeli njega. Meu kolegama imamima posebno je cijenio Hazimefendiju Hodia i Aliju-efendiju Sadikovia. U sjeveroistonom dijelu Bosne imame
Jusufa Bilajca, Husejna Kavazovia i Hamdiju Vikala. Kada je spominjao bh. ulemu,
posebno je isticao: reisu-l-ulemu auevia, Handia, Dobrau, Korkuta, Pandu,
ozu, dr Smajlovia i reisu-l-ulemu dr Ceria. Cijenio je Aliju Isakovia, Muhsina
Rizvia, Demaludina Latia, Safeta Isovia, Zaima Imamovia, Nerkeza Smailagia,
Kasima Begia, Mehmedaliju Maka Dizdara, Mehmeda Meu Selimovia, Nedada
Ibriimovia, Abdulaha Sidrana, Nijaza Alispahia i njegova sina Fatmira. Volio je
sluati uenje Kurana, ilahija, kasida, te lijepu sevdalinku.

Bolest i smrt

Hadi hafiz Abdulah-efendija Budimlija preselio je na ahiret u subotu, 11.
jula 2009. godine. Utihlo je plemenito srce u kojem je bilo mjesta za sve ljude ovog
svijeta. U ponedjeljak, 13. jula 2009. godine, prije podne i denaze-namaza, hafizi
i mnogobrojni imami u damiji princa Abdulaha prouili su hatmu. Njegovo tijelo
ogasulili su muftija Husejn-efendija Kavazovi u gasali Revde u Tuzli. Denazu mu
je klanjao reisu-l-ulema dr Mustafa-efendija Ceri, koji je biranim rijeima govorio
o liku, djelu i ivotnom putu ovog alima, te, izmeu ostalih vrlina, posebno istakao
etiri karakteristike (pravedan, uen, hrabar i dareljiv) koje su ga krasile. Hadi hafiz
Abdulah-efendija Budimlija ukopan je u haremu Dindijske damije u Tuzli.
Hadi hafiz Abdulah-efendija Budimlija je bio olienje iskrenog vjernika, estitosti,
plemenitosti, dobrote. Bio je jedan od najveih duhovnih autoritetau sjeveroistonom
dijelu Bosne i Hercegovine. Ljudi poput njega su prava blagodat i hedija koju nam
Allah, delle anuhu (po)alje u jednom vremenu. Ko ga je poznavao, zna da je bio
omiljen ovjek, dojmljiva izgleda i dranja, uoljive vanjtine, vedra i nasmijana lica.
79 http://www.focaci.org/ (webportal glas Foaka).

321

Ko ga nije izbliza poznavao, ne moe ni slutiti koliko je njegova smrt veliki gubitak
za sve nas.

Ismet Kasumovi, je imao obiaj da hafizu Abdulahu kae da njegovo prezime
sadri pitanje: Budim li ja? Iskreno se nadam da e nas djelo i sudbina hadi hafiza
Abdulaha-efendije Budimlije probuditi.
Hafize! Poslije tvog odlaska na ahiret, stanje na ovom prolaznom svijetu nije se bitnije
promijenilo. U zemlji Bosni jo je puno muhtara poput Bekri-Mustafe.
Milostivi Boe! Oprosti grijehe hafizu Abdulahu Budimliji. Amin! Budi mu milostiv
na obeanom Sudnjem danu. Amin! Poasti ga u Dennetu drutvom poslanika,
hafiza, ehida i dobrih ljudi! Amin!

Bibliografija radova
Hadi hafiz Abdulaha Budimlije

Kuran u rukopisu
Ova knjiga je digitalni otisak (kopija), rukom pisanog Kurana kojeg je napisao
Hafiz Abullah Budimlija. Na osnovu Zakljuka Rijaseta Islamske zajednice br. 01SM-03-1649/10 od 5. oktobra 2010. godine, odnosno 27. evvala 1431. godine po
Hidri, originalni primjerak e se uvati u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu
a kopija tampana u jednom primjerku u Behram-begovoj medresi u Tuzli. (tampano
u El-Kalemu izdavakom centru Rijaseta Islamske zajednice u BiH, Sarajevo,
1432. g. po H./2011. godine).*80

Knjige
Abdulah Budimlija, Hafizove latife - Bonjaci u priama, dosjetkama i alama,
Izdava: Harfo-graf, Tuzla, Tuzla 1997.
Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Moja sjeanja, Izdava: BZK Preporod BiH i BZK
Preporod Bijeljina, Sarajevo-Bijeljina 2004.
Hfz. Abdullah Budimlija, uvajte se zabranjenih djela, Tuzla, 2005. god., Izdava:
Behram-begova medresa u Tuzli.
Hfz. Abdullah Budimlija, Hutbe, Sarajevo, 2010./1431. god. po H., Izdavai: ElKalem izdavaki centar Rijaseta IZ u BiH i Udruenje Mladi muslimani.

Glasnik
Budimlija Abdulah, Sjeanje na rahmetli Muhamed ef. Bjelana, Glasnik VIS-a,
1958./XXI; broj 9-12., str. 563.
80 Prepis teksta sa digitalnog otiska (kopije) rukom napisanog Kurana iz pera hafiza Abdullaefendije Budimlije koji se uva u Behram-begovoj biblioteci u Tuzli.

322

Budimlija Abdulah, Merhum hafiz Ibrahim Islamovi, Glasnik VIS-a, 1959./XXII;

broj 10-12., str. 506-507.
Budimlija Abdulah, Merhum Hajdar ef. Tenjakovi, Glasnik VIS-a, 1961./XXIV;
broj 7-9., str. 341.
Budimlija Abdulah, Povodom smrti jednog hajrat sahibije, (Hujdurovi Ismail iz
Bijeljine), Glasnik VIS-a, 1968./XXX; broj 4-6., str. 224.
Budimlija Abdulah, Sveanost otvorenja novosagraene damije u selu Glinjama
kod Bijeljine, Glasnik VIS-a, 1968./XXXI; broj 4-6., str. 224.
Budimlija Abdulah, Merhum Mehmedbeg Fidahi, Glasnik VIS-a, 1969./XXXII;
broj 7-8., str- 324-325.
Budimlija Abdulah, Sveano otvorenje novosagraene damije u Trnovi, Glasnnik
VIS-a 1970./XXXIII; broj 11-12., str. 634-636.

Preporod
Abdulah Budimlija, Imam o (ne)imamu, Preporod, 1. mart 1976., broj 5 (132)., str. 2.
A. Budimlija, Demila Jahi, ro. Arifagi, majka narodnog heroja Fadila Jahia
panca, Preporod, 1. august 1976., broj 15/142., str. 13.
Abdulah Budimlija, O duhanu i duhandiji, Preporod, 15-30. novembar 1977., broj
22 (173) str. 17.
Hfz. Abdulah Budimlija, Sjeanje na grupu vjerskih slubenika Tuzlanskog
sreza kojima je sueno 1949. kao pripadnicima organizacije Mladi muslimani,
Preporod, 1. februar 2007., broj 4/846., str. 25.
Hfz. Abdulah Budimlija, Imami rtve komunistike torture, Preporod, 1. decembar
2007., broj 23/865. str. 54. Hfz. Abdulah Budimlija, Adaibi (uda), Preporod, 15.
februar 2008., broj 4/870., str. 15.
Hfz. Abdulah Budimlija, Allahovi hikmeti, Preporod, 15. 9. 2008., broj 17/883., str.
46.

Hikmet
Abdulah Budimlija, Neto iz duhovno-historijskog ivota Foe, Hikmet, Tuzla, 19.
zul-kade 1414. (30. IV 1994.) broj 5 (77), str. 172-173.
Abdulah Budimlija, Neto o Bijeljinskoj rezoluciji 1941., Hikmet, Tuzla, 24. rebiulahir 1415. (30. IX 1994. broj 9-10 (81-82) str. 336-337.

Zmaj od Bosne
H. hfz. Abdullah Budimlija, Ako se od horoza krije, onda neto uredu nije, Zmaj
od Bosne, 1. juni/lipanj 1995., broj 91., str. 7.
Hfz. Abdulah ef. Budimlija, Karaveli nije smio ne spomenuti Bijeljinu, Zmaj od
Bosne, 28. decembar/prosinac 1995., broj 106., str. 16-17.

Islamska misao
Budimlija Abdulah, Kiraet-uenje Kurana, Islamska misao, 1979., broj 4., str. 17.

323


Ljiljan
Abdulah Budimlija, ovjek s toplinom ljudske due, Ljiljan, 31. 10. 2003., broj 563.,
str. 6.

Recenzent
Napisao recenziju za knjigu: Kazamati jednoumlja Kamena suza, autora Reufa
Huseinagia., Gradaac, 1995.
Napisao recenziju za knjigu: U sutonu jedne mladosti, autora Hase oralia., Biha,
2007.

Drugi o hafizu Budimliji
Fahira Fejzi, Suenje imamima: Dedal to su demagozi, Preporod, 1. juni 1990.,
broj 11/474., str. 8.
Nusret Hodi, Ni najtea ivotna iskuenja nisu mogla slomiti njegovu dobrotu,
Saff, 15. 9. 2002., broj 80., str. 35-36.
Hfz. dr. Fadil Fazli, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Sarajevo,
2006. El-Kalem, str. 145-146.
A.(Almasa) Hadi, Nije ivot ako ti je sve potamam, Dnevni avaz, Sarajevo, 11-12.
oktobar 2007.
Osman Kavazovi, Merhum hafiz hadi Abdulah-efendija Budimlija, Preporod, 15.
7. 2009., broj 14/904., str. 4.
Ismet Kasumagi, Nepokolebljivi borac za ouvanje islamijeta u BiH: U povodu
smrti uglednog bonjakog intelektualca, i dugogodinjeg saradnikaSaffa, hadi
hafiza Abdulaha ef. Budimlije, Saff, 14. 8. 2009.

324

Asim Osmanbai

JANJA I JANJARSKE PORODICE

TUZLAK I SADIKOVI

Janja

Janja, jedinstveno i poznato mjesto po mnogo emu, kako u Bosni i Hercegovini

tako i ire. Iako to do sada nije ozvanieno, Janja je naselje gradskog karaktera i tako
je registrirano u vie zvaninih i strunih dokumenata i studija, prije 1992. godine.
Janja je u kontinuitetu bila opinski centar skoro stotinu godina, a danas je samo
mjesna zajednica, kao na desetine sela u okruenju, koja su joj nekada pripadala kao
sjeditu te opine.
Geografski gledano, Janja se nalazi u sjeveroistonoj Bosni, u plodnoj

Semberiji. Sredinom naselja krivuda rjeka sa istim imenom kao i naselje. Na istonoj
periferiji mjesta je rijeka Drina, to znai da se Janja nalazi na njenoj lijevoj obali u
neposrednoj blizini dravne granice izmeu Bosne i Hercegovine i Srbije. Mjesna
zajednica Janja zahvata povrinu od 42 kvadratna kilometra, od ega na samo naselje
otpada 5 kvadratnih kilometara.
Prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, Janja je imala 10.458 stanovnika,

a to je 10,78% od tadanjeg ukupnog broja stanovnika opine Bijeljina (96.988
stanovnika). Nacionalna struktura stanovnitva Janje, prema pomenutom popisu,
bila je takva da su Bonjaci apsolutno dominirali sa ueem od 97%, dok su Srbi
uestvovali sa 2% i ostali 1% u ukupnom broju stanovnika Janje. Tim popisom je
registrirano 5.269 stanovnika mukog spola ili 50,38%, a 5.189 stanovnika enskog
spola ili 49,68%, od ukupnog broja bilo je 3.495-oro djece uzrasta do 18 godina, to
je inilo 33,42% od ukupnog broja stanovnika. Dananji broj stanovnika znatno se
razlikuje od onog predratnog. Oko 10.000 Bonjaka Janje, za vrijeme proteklog rata
je izbjeglo (oko 4.000 stanovnika) ili protjerano (oko 6.000 stanovnika), a u toku rata
je ostalo samo njih 172. U tom vremenu su Janju naselili Srbi, kojih je jedno vrijeme
bilo blizu 15.000!

Slobodno se moe rei, da su se fanatinom upornou Janjarci vratili u Janju,
oko 8.000 Bonjaka, pa je Janja po broju povratnika, u odnosu na svoju veliinu i
predratni broj stanovnika, na prvom mjestu u Bosni i Hercegovini.

Po ekonomskoj razvijenosti, spada u nerazvijena naselja, jer je to odraz
ukupnog stanja i poloaja Bonjaka u kojem se sada nalaze, kako u RS, tako i na
podruju opine. Veina stanovnitva danas ivi od poljoprivrede, mada se znaajan
dio nije uope bavio tom djelatnou. Prema realnim procjenama to je vie od 80%
stanovnitva, dok se ostali bave zanatskom i trgovako-ugostiteljskom djelatnou.
Industrijski, trgovinski i usluni kapaciteti, koje je Janja imala, bili su dobra osnova
za zaposlenje i ukupan razvoj mjesta.. Kao potvrdu naprijed navedenog, naveu

325

samo dva primjera: Fabrika suenog voa i povra, koja je za sezonu preraivala od
10.000 do 12.000 tona povra, te Industrija obue pogon za proizvodnju sportske
opreme sa oko 400 uposlenih.

Janja je imala dvije damije, a 1991. je bila zapoeta i izgradnja tree. U
naselju postoji i pravoslavna crkva. Obje damije su u noi izmeu 13. i 14. aprila
1993. godine minirane i potpuno unitene Uz damije su poruene i gasulhane i drugi
pratei objekti, te uniteni mezari i niani ispreda Atik damije, gdje su bili ukupani
najugledniji mjetani.

Vjernici, organizirani u dva demata, obavljali su vjerske dunosti do 2001.
godine u imamskim stanovima (kuama), a potom se uurbano radilo na pripremama
i izgradnji, prvo arijske (Atik damije), a potom i nove (Dedid damije).

arijska damija, sagraena u doba Osmanskog carstva, ruena je tri puta.
Prvi put za vrijeme tursko-austrijskog rata 1737. godine. Na istom mjestu je kasnije
sagraen novi objekat damije sa drvenom munarom, koja je zbog dotrajalosti
zamijenjena zidanom munarom, a zgrada je takoe zamijenjena novom 1965. godine.
Sve to je ponovo uniteno 1993. godine.

Jo u osmansko doba, narod Janje je sebi sagradio damiju. To je bilo u Janji
1767. godine, o emu postoje pisani tragovi. To je Dedid (nova) damija, koja je
takoe obnavljana iz temelja, kako zgrada, tako i munara. I ova je damija poruena
isto vee kada i Atik damija.
Pri zavretku je i trea Polutinska damija.

Na ovom lokalitetu, oko samog naselja, prostiru se plodne oranice i vonjaci,
koje su mnoge generacije godinama privodile kulturi i prenosile s koljena na koljeno.
Stoga su Janjarci poznati kao veoma vrijedan, radan narod, jer su tradiciju rada na
njivi prenosili na potomke. Takoe se ovdje razvila trgovina i tradicionalno zanatstvo
i majstorske vjetine. Posebno je zanimljivo da se u Janji jedno vrijeme gajila svilena
buba, pa je davne 1876. godine u Filadelfiji (SAD), na Meunarodnoj privrednoj
izlobi, jedini predstavnik iz Bosne i Hercegovine bio Janjarac Ahmet Mehmedovi
sa eksponatom svile izraene uzgojem svilene bube!

Ono to bi mogla biti specifinost Janje, jedne od najveih varoi gdje je
dominantan duhovni i materijalni ambijent prave bosanske varoi, pored ostalog,
jeste i sauvani narodni obiaj u injenju dobra, to je davno iezlo iz modernih
gradova diljem Bosne, gdje su zaboravljene ljudske dimenzije i gdje je ovjek
izbrisan iz fokusa interesovanja i afirmativnih kriterija drutvene vrijednosti.

Tradicionalni obiaji, svakodnevne navike i komunikacija meu ljudima,
kreativno su se izrazili u usmenoj i pisanoj knjievnosti ovoga kraja. Ovdje se moe
uti najistiji bosanski govor, njeguje se bosanska izvorna pjesma, a ovdje su roeni
vrsni pjevai, fudbaleri, pravnici, doktori, profesori univerziteta, akademici...

Kod veine Bonjaka je veoma oskudno znanje o porodici, tako da su rijetki
sluajevi da neko zna dalje od djeda i nane. Isti sluaj je bio i u mojoj porodici, niko
nije znao kako se zvao pradjed! To me ponukalo da se pozabavim porijeklom svoje,
a onda i svih porodica u Janji, jer su mnogi mjetani znali ko su im roaci, ali ne
i kako. Prelistao sam svu arhivsku grau do koje sam mogao doi i koja postoji u

326

Janji i drugim mjestima, vezano za ovaj kraj, obiao doslovno svaku kuu, svako
domainstvo i zapisivao sve to su mi mjetani mogli ponuditi kao podatke, koje sam
provjeravao i ustrojio kako sam najbolje znao i mogao.

U proteklih desetak godina prikupio sam podatke o janjarskim porodicama od
1800. godine do danas i zabiljeio oko 800 porodica sa ukupno oko 30.000 lanova,
to je svakako impozantna brojka. Sve bi to moglo da stane u jednu knjigu od 450
strana. Ali to nije sve. Takoe sam sakupio oko 10.000 fotografija Janje, janjarskih
porodica i pojedinih njihovih lanova, a smatram da bi ve odvojenih 4.000 likova
iz moga zaviaja trebalo takoe staviti u drugu knjigu, koja bi isto tako imala oko
450 strana. Pojedine fotografije su stare, tako da sam morao poduzimati i operativne
zahvate, peglajui ih, dodavajui paradi koja su nestala zubom vremena, i td.

Za ovu priliku, predoiu priu, u najkraim crtama, o dvije janjarske
porodice: Tuzlak i Sadikovi. Pored toga, donosim jednu poruku, a to je da se u Janji
ipak radi neto kad su u pitanju istorijia i kultura ovog kraja, da ima potencijala
i zainteresovanosti za ovakve radove i istraivanja, da ne moramo ekati nekoga sa
strane da to uradi umjesto nas.

Veliki gubitak je zadesio narod Janje, a i cijeli ovaj kraj, smru jednog od
najveih janjarskih strunjaka, a iznad svega ovjeka koji je volio neizmjerno svoj
zaviaj i narod. Smrt dr. Mahmuda Nurkia nas je sve u Janji toliko potresla, kao
nikakav dogaaj do sada. Tjeimo se time to je on izvrio svoj zadatak na ovom
svijetu, nije mu ivot proao uzalud. Osnovao je divnu porodicu, a djeca su ila
njegovim stolama. Troje djece tri ljekara!

Radio je neumorno do posljednjeg asa, a to vee 16. novembra, upravo je
pripremao rad kojeg je danas trebalo da reprezentatuje na ovom okruglom stolu, ali
smrt je,eto, bila bra.

Porodica Tuzlak

U Janji se jedna porodica zove Tuzlak, ali ne nosi naziv po ovoj naoj Tuzli,
nego po Tuzli u Turskoj, koja se nalazi istono od Istanbula.* Tamo je oko 1810.
godine roen Ahmet Tuzlak, koji je upuen na slubu u Vidin (Bugarska), koji se
nalazi na Dunavu, i tu je zavrio vojnu kolu. Bio je veoma disciplinovan i kao vojni
starjeina upuen je u Tuzlu (Bosna), da uspostavi mir u Bosni, u tuzlanskom kraju,
jer se ovdanji narod bunio protiv Porte, koja je uvodila nove zakone. Smjestio se u
zgradu u centru Tuzle, a ta zgrada je ozidana od kamena koji je dovezen kao ostatak
tvave, koja je sruena u eksploziji baruta. Kau da je eksplozija bila toliko jaka, da
su nalazili kamenje na udaljenosti od petnaest minuta hoda. Kasnije e se ta zgrada
preurediti u sud i dobiti naziv kameni sud. **

Ahmet je uestvovao u guenju pobune u Tuzli. Njegov sin Smajl, koji je
roen u Vidinu 1844. hodine, i tamo takoe zavrio vojnu kolu, postao je turski
oficir, kao i otac. Sultanovim beratom (ukazom) iz 1867. godine, Smajl Tuzlak je
naimenovan u bosanskoj vojsci u in drugog baaua, etvrtog uljuka, Prvog tabota,
Prve ordije, sa mjesenom platom od 500 groa. Ratovao je u Crnoj Gori, gdje je bio

327

i ranjen u aku lijeve ruke, a u Slavoniji je ranjen u lakat iste ruke, te je otputen iz
vojske i odlazi u mirovinu. Smjestio se u Tuzlu, u istu zgradu gdje je ivio i njegov
otac (koji je ve umro).

Meu Bonjacima koji su pruali otpor ulasku Austro-Ugarske u Bosnu, bio
je i Smajl Tuzlak (r.1844.). Nakon sloma otpora i ulaskom austrougarske vojske u
Bosnu i Tuzlu, Smajl se sklanja u Janju, bojei se da ga ne uhvate nove vlasti i osude.
Poto se niko nije javljao i nije bilo nasljednika u kui, nova vlast kuu preuzima
i preureuje u sud (Kameni sud), a za te namjene ova velika kua koritena je za
vrijeme Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije i neko vrijeme u Titovoj Jugoslaviji.
Poruena je oko 1970. godine zbog tonjenja tla.
Kada je doao u Janju, oko 1880. godine, Smajl se eni Raidom Spahi s

kojom je imao dvoje djece: kerku Hasibu (r.1882.) i sina Ahmeta (r.1883.), kojem
je dao ime svoga oca.
- Hasiba se udala za Osmu Tria (r.1876.) i s njim rodila devetero djece: Haimu
(r.1901.), Raidu (r. 1909.), Osmana (r.1913.), Hanifu (r. 1917.), Aliju (m) (r. 1918.),
Eminu (r. 1925.) Jusu (r.1928.), Muju (r.1929.) i Hasana (1931-1933).
- Ahmet T. (r. 1883.) eni se Fildom Tahirovi iz epka, sa kojom je imao dva sina:
Smajla (r. 1908.) i Avdu (r.1910.).
- Smajl (r. 1908.) se oenio Ajom Bei (r. 1910.) s kojom je imao sedmero djece:
Raidu (r. 1936.), Zlatu (r.1937.), Fildu (r. 1940.), Aliju () (r. 1943.), Demilu (r.
1946.), Ahmeta (1950-1975) i Ramu (r. 1952.).
-Avdo se nije enio.
Kasnije je Smajl Tuzlak (r.1844.) zasnovao drugi brak, sada sa Umihanom
Durgutovi, te je s njom imao petoro djece: Mustafu (r. 1884.), Salkunu (r. 1891.),
Emina (r. 1896.), Saliha (r. 1899.) i Mehu (r. 1905.).
________________________________________________________
* Podatke o porodici Tuzlak prije dolaska u Janju i fotokopiju Sultanovog berata
(ukaza) kojeg je od Porte dobio Smajl Tuzlak 1867. godine, dao mi je Faruk Tuzlak
(r. 1939.), a pomogao mi je i oko nekih imena i godina roenja lanova ove porodice.
** Nema podataka koliko je od zgrade kamenog suda pripadalo porodici Tuzlak.
- Mustafa T. (r. 1884.) eni se Zarfom Bukvi s kojom je imao estoro djece: Aliju
(m), Mehmeda i Mustafu, (koji su veoma mladi izgubili ivote, Alija i Mehmed
u toku II svjetskog rata, a Mustafa umire 1948. god. ) zatim keri: Zilku, Timu i
Hanifu.
- Salkuna se nije udavala, a umrla je 1934. godine.
- Emin T. (r. 1896.) je takoe imao dva braka: prvi sa Tejfom Hamzi i drugi sa
Eminom Vodeniarevi iz Bijeljine. Iz prvog braka je imao djecu: Mehmedaliju,
Muberu, Rudiju i efiku, a iz drugog: Sabriju (2 god.), Minu, Nerima, Nerimu i
Nevzetu.
- Salih T. (r.1899.) oenio se Zulfom Mulasalihovi s kojom je imao djecu: Feridu (r.
1932.), Fuada (r.1936.), Faruka (r. 1939.), Hatidu (r. 1941.) i Fatimu (r. 1950.).
- Meho T. (r. 1905.) bio je oenjen ulzom Alipiti s kojom je imao djecu Ibrahima
(r.1933.) i Zekiju (r. 1936.).

328


Ovdje emo prekinuti sa nabrajanjem ostalih lanova, mada i za to imam
podatke, koje namjeravam objaviti u knjizi koja je u pripremi.
Kada bismo ili dalje sa nabrajanjem potomaka Ahmeta Tuzlaka, porijeklom iz Tuzle
u Turskoj, doli bismo do trocifrene brojke. Znai preko 100 potomaka. Svake dvije
godine bila je prinova!

Danas u Janji ima samo dvije-tri kue ove porodice. Dosta lanova porodice
Tuzlak ivi u inostranstvu.

U ovoj porodici su etiri lana nosili ime Ahmet, a roeni su: 1810, 1883,
1950 i 1979. godine. Prva dva Ahmeta su bili ratnici, trei Ahmet je bio student
ekonomije u Sarajevu i umro veoma mlad, dok je Ahmet r. 1979. zavrio Medicinski
fakultet radio kao ljekar. Kakav je bio ivot kroz ovih dvije stotine godina, govore
zanimanja ova etiri ovjeka.

Sigurno je jedno : da nije bilo bune u Bosni, ne bi bilo ni Tuzlaka u Janji.

Porodica Sadikovi

Oko 1800. godine, u Janju se iz Sarajeva doselila porodica Sadika Sadikovia,
koji je bio hoda Janji, a i njegov unuk Alija, koji je zavrio medresu u Janji bio je
muallim u Atmaiima. Tu mu se 1871. godine rodio sin, kome je takoe dao ime
Alija, i on e kasnije biti poznat kao Mula-Alija Sadikovi. Kao djeak doselio
je u Janju i sa jedanaest godina se upisao u medresu, a diplomirao je 1899.godine.
Izuio je turski i persijski jezik, a arapski je uio od Abdulah ef. Mulaspahije, koji je
bio rodom iz Ipaka (Pe). Mula-Alija Sadikovi je od 1896. godine bio vjerouitelj
u osnovnoj koli u Janji, a na toj dunosti ostaje sve do 1936. godine. Godine 1900.
postavljen je na dunost imama u Atik damiji, a od 1912. pa do kraja ivota bio je
upravitelj medrese u Janji. Takoe je vrio dunost imama- matiara od 1928. godine.
Pored redovne slube, Mula-Alija se bavio i drugim aktivnostima. Pisao je pjesme,
od koji su mu najznaajnije Oino pismo (1916), Oin savjet (1923) i Djeije
dunosti (1923). Bavio se i skupjanjem kraih narodnih pria, aforizama, ala,
doskoica. Takoe je uestvovao u kulturno-prosvjetnim manifestacijama svoga
mjesta. Izuavao je i ozbiljno se bavio arapskom medicinom, koja je dobrim dijelom
bazirana na ljekovitom bilju , vou i povru. Poznavao je simptome raznih bolesti i
preventivnu medicinu, te je pomagao ljudima i lijeio ih veoma uspjeno.
Profesor knjievnosi dr Muhamed Hukovi iz Sarajeva odbranio je 1976. godine svoj
magistarski rad Stvaranje Alije Sadikovia u oblasti alhamijado knjievnosti, a u
svojoj doktorskoj disertaciji, odbranjenoj 1980. godine, izmeu ostalih alhamijadista,
navie prostora je ponovo posvetio Aliji Sadikoviu, to potvruje znaaj njegovog
djela u knjievnosti.

Cjelokupno djelo Alije Sadikovia, na alost, nee se moi nikada sagledati,
jer su mnogi njegovi radovi uniteni u poaru, ali ono to je ostalo, govori o ovjeku
izuzetnih vrijednosti i osobina. Bio je sav predan vjeri i uenju, cijeloga ivota, to je
u njegovo vrijeme bila rijetkost, a naroito u malom mjestu kao to je bila Janja.

329

Muderris (profesor) Alija Sadikovi

(1871-1936)
Imao je izvanredno lijep rukopis. Po naravi je bio strog i energian, ali u

odreenim situacijama blag i mekan. U jednoj kratkoj pjesmi Sadikovi za sebe kae:
Kao pitka voda, ja sam posve blag,
Al kad s pregrije pri, ubije.
Ja sam sasvim mehak, al ko guja,
Kad ujede, razboli i otruje.
Najljepi stihovi iz ove pjesme su oni u kojima je izrazio svoju skromnost i

skromnost prema ljudima, a svoju gordost i dostojanstvo prema neljudima:
Zemlja sam ja pod nogama ljudima,
Njihovo je mjesto na vrh glave moje.
Za neljude ja sam nebo visoko,
ak da oni stoje vi mene.

Iza sebe je ostavio lijepu biblioteku od nekoliko hiljada knjiga. Ostavio je
desetine svojih biljenica na istonim jezicima. U jednom stihu ispod svoje fotografije
na turskom jeziku kae: Moj ivot da bi se upoznao, imaju moji razbacani (nesreeni)
stihovi.

330


Bio je susretljiv i paljiv prema svojim sugraanima bez razlike na vjeru.
Izlazio im je u susret i davao savjete. Austrougarska vlast je oslobaala od sluenja
vojnog roka teologe i redovne polaznike bogoslovije i medrese, pa je Sadikovi esto
davao tzv. ehadetname svjedoanstva mladim ljudima kao redovnim ili povremenim
polaznicima medrese u kojoj je bio upravitelj. Umalo da zbog toga nije imao ozbiljne
neugodnosti.

Pjesmu Oino pismo, Sadikovi je posvetio svome sinu Mustafi i ova pjesma
spada u vrstu lirske refleksione i didaktine poezije, poznate pod imenom epistole
(poslanice), a ispunjena je porukama koje se odnose na moralne i etike norme ivota.
On svome sinu eli da ukae na mnoge opasnosti koje ga vrebaju u tuem svijetu, te
da svaka pouka ima praktian znaaj i da se odnosi na ovozemaljski ivot. U ovoj
didaktinoj pjesmi nema sitnih i krupnih stvari, jer se i iz svake sitne ivotne pojave
moe izvui vrijedna pouka.
Tako Sadikovi kae:
Na svijetu svaem ima prilika,
Svaka zehra savjetuje pametne.
Uzmi ibret ti od svake trunice,
I to znai ona, nek ti nam pane.
Kod njega su na prvi pogled neke komparacije jednostavne, ali su misaono duboke:
Znaj ne mere estok blagom nakodit
Sablja i hampamuk nek ti nam pane.
Ovdje se preporuuje blaga ud i istie njezina prednost nad estokom, to on

slikovito upreuje sa sabljom i hampamukom.
I u ovoj pjesmi kao i drugim svojim djelima, Sadikovi cijeni znanje (ilum),

to on naziva imetkom, a i vie od toga plemstvo:
Ilum je imetak nepotroivi,
A i pravo plemstvo, nek ti nam pane.
Dalje kae, da se stekne znanje treba raditi i u tom radu ne posustati i svoje

obaveze sam izvravati:
Svoje breme ne tovari nikome.

A da ivot ima jedan veliki nedostatak, a to je njegova prolaznost:

Ako ne zna kako ivot prolazi,
Nek ti sine brza voda nam pane.
A i vako more lahko doznati
Fitilj u kandilju, nek ti nam pane.

331


Trun praine ili mala dlaica na peru zamrlja lijepo napisane rijei u tekstu.
Mala muica ini velike smetnje oku. Pouka je kratka, slikovita i uvjerljiva: vrlo sitan
uzrok stvara esto neugodne posljedice:
Kad se duman smije na te, uvaj se,
Lav kad zube kesi, onda napane.
Kad se tebi duman dostom kazuje,
Guja kou mijenja, nek ti nam pane.

Ovdje je s umjetnikog gledita jasno reeno jedno ivotno iskustvo:
neprijatelj je uvijek lukav i opasan.
U nauci gledaj, usavri se,
Nek se narod tvoj od tebe pomogne.
ojk za sobom dobro djelo ostavi,
Iza konja, eto samar ostane.
Uspjela poredba konja i ovjeka. Kad umre ovjek, ne ostavi iza sebe nita,

ukoliko ne ostavi neto to ima trajnu uptrebnu vrijednost. Samar, koji ostane iza
konja, podsjea na njegovu teku ulogu u ivotu. Iza ovjeka ni to ne ostaje, ako se
nije pobrinuo bilo kakvo duhovno ili materijalno dobro: knjiga, esma, graevinski
objekat ljudima da se njime koriste.

Kada je Mula-Alija Sadikovi 1936. godine umro u svojoj kui u Janji, iz
Bijeljine je doao dr Kecmanovi, pa kada je ustanovio smrt, rekao je prisutnima:
Dragi moji Janjarci, danas ste izgubili jednog velikog ovjeka. (Ovo mi je priao
Meho Saki, komija i savremenik Mula-Alije Sadikovia).

Alija Sadikovi (Mula-Alija) je bio u braku sa Fatimom Sofi, sa kojom je imao
troje djece: Mustafu-Delila (r. 1894.), Eminu (r.1902) i Ifetu (1904-1941). Mustafa je
takoe zavrio medresu, a potom i erijatrsku kolu, te je bio kadija (erijatski sudija).
Jedno vrijeme je radio u Bitolju i Zvorniku, a bio je optuen za saradnju sa Mladim
muslimanima, te se krio, ali je bio i zatvaran. Kada je penzionisan, doao je u Janju
gdje je na obali rijeke imao kuu na sprat, i tu je proveo posjlednje godine svog ivota.
Dok je bio u Bitolju, kadija Mustafa je pozvao svoga oca Mula-Aliju da ga posjeti, ali
kad su ocu rekli da se mora slikati radi isprave, umalo da ne odustane od puta.

Mustafa - Delil Sadikovi (1894-1977) je, kao i njegov otac, volio da pie.
Objavljivao je pjesme u nekim listovima, a napisao je tekst i komponovao muziku za
dvije izuzetno lijepe pjesme, koje su ostale i koje e trajati, a to su pjesme: Nekad
cvale bijele rue i ta bi bilo s uzel ula.

Poslije smrti prve ene, Mula-Alija Sadikovi se drugi put eni Derviom
Skoki, sa kojom je imao tri sina: Aliju (1915-1992), Ahmeta (1920-1944) i Hasana
(1928-2001).

332

Alija Sadikovi (1915-1992) sin Mula-Alije, koga smo zvali Ali-fendija,

zavrio je osnovnu kolu u rodnoj Janji, a potom Behram-begovu medresu u Tuzli
1936. godine. Te godine mu umire otac. Krajem 1936. godine postavljen je za vrioca
dunosti imama muallima u Janji, a 1938. upuen je u Purai na dunost dematskog
imama i hatiba, vaiza, muallima i upravitelja mekteba. Potom je premjeten u Sapnu,
gdje je obavljao dunost dematskog imama, hatiba i imama-matiara, istovremeno
obavljajui dunost muallima, vaiza i upravitelja mekteba u Vitinici. Tu je ostao do
1945. godine, kada je mobilisan u NOV, odnosno JNA, gdje je bio daktilograf u jedinici.
Nakon zavretka rata ponovo je postavljen za imama i muallima u Janji, gdje ostaje
do marta 1947. godine, a onda se zaposlio kao blagajnik u Zemljoradnikoj zadruzi u
Janji. Uhapen je 1949. godine pod optubom da je saraivao sa Mladim muslimanima,
te ga osuuju, prvo na est, a na drugom suenju kazna mu je smanjena na dvije i
po godine zatvora. Nakon izdrane kazne zaposlio se u Tuzli. Bio je pasionirani
zaljubljenik knjige i pera, a od njih se nije odvajao do kraja ivota. Veoma rano je
poeo pisati i objavljivati svoje radove u Novom beharu, a nakon II svjetskog rata
objavio je nekoliko zapaenih lanaka u Glasniku IZ , Preporodu i listu Brazde,
a poslije i u Hikmetu. Njegov stvaralaki domen protezao se uglavnom na vjersku i
kulturnu batinu naeg naroda, kojoj je nastojao pruiti originalne priloge, preteno iz
sredine kojoj je pripadao. ivio je s porodicom u Tuzli, ali je koristio svaki slobodan
dan da doe u Janju, u oevu kuu, koja je bila prepoznatljiva po svojoj arhitekturi,
ureenoj avliji punoj razliitog cvijea, vonjaku i lipi pored puta, koja je svoj miris
irila cijelom mahalom...

Ali-efendija je imao dva sina: Fahrudina i Nedmudina. Fahrudin je ivio u
Tuzli, a Nedmudin u Kutini.
Drugi Mula-Alijin sin Ahmet strijeljan je u toku rata, a Hasan je ivio u

Kozarcu. Imao je sina i tri keri. Hasan je ivio u vedskoj, sin mu je nestao 1992.
godine, keri su takoe u inostranstvu, u vedskoj i Norvekoj. Kua u Kozarcu eka
nekoga od njih da se vrati, a u Janji stara kua Mula-Alijina je poruena tokom 1994.
godine, tako da nema ni jednog potomka iz ove porodice u mjestu gdje je nekada
veoma ugledni i cijenjeni muderis proveo svoj ivot. Koliko su ga mjetani potovali,
govori i ova kratka pria koju mi je ispriao moj komija Meho Saki Naime, jednom
je jedan stariji Janjarac, neto ljut na muderrisa, rekao da e proi pored Mula-Alije,
a da ga nee poselamiti (pozdraviti), to se u Janji, inae, nije deavalo. Ali kada je
naiao pored Mula-Alije, ipak ga je pozdravio. - Pa to ne odra rije? upitae
ga.. - Nisam ga htio pozdraviti, ali mi se sama ruka podie. Dakle, bilo je toliko
potovanje prema ovom izuzetnom ovjeku.

Literatura:

- Dr Muhamed Hukovi i Alija(Alije) Sadikovi, ivot i djelo muderrisa Alije

Sadikovia.
Sarajevo, 1987.
- Line zabiljeke

333

Dipl. ing. Idris Hujdurovi

PREKO 300 GODINA PORODICE HUJDUROVI U BIJELJINI

Odluka da se napie i izda knjiga Preko 300 godina loze Hujdurovia u
Bijeljini uzrokovana je eljom autora (brae Hujdurovi - Mehe i Idrisa) da se ne
baci u zaborav postojanje te familije, ije potomstvo ne egzistira samo u Bijeljini, ve
i u okolini Tuzle (selo Gornje Hrasno), i u Hercegovini, Tenju i dalje, a danas, poslije
ratnih stradanja u periodu 1992-1995. godina, Hujdurovia ima po itavom svijetu.
Mnogi od njih ostvarili su vrijedne rezultate u svom radu, pa je i zbog toga potrebno
ostaviti pisani trag o njima. Govorim samo o Bijeljini, jer smo uspjeli doi do podataka
i obraditi ogranak porodice Hujdur Hujdurovia samo u Bijeljini. Na alost, nismo
imali podataka o dijelovima ogranaka Hujdura u Gornjem Hrasnom, Hercegovini i
Tenju. Ali, javili su nam se ve ljudi koji imaju saznanja o istoriji Hujdura iz Gornjeg
Hrasna, pa se mogu oekivati u nekom sljedeem izdanju i podaci o tom ogranku
Hujdura. Navodim ovdje sjeanje na posjetu Mustafe (Muje) Hujdurovia iz Bijeljine
(ivio 1888-1944) roacima u Gornjem Hrasnom kod Tuzle 1937. godine. Na taj put
su ga odvela predanja naslijeena od starih Hujdura, da je tamo otiao jedan od brae
Hujdur i da je skoro itavo selo inilo njegovo potomstvo. Mjetani su mu rekli da
njihovi roaci ive u Bijeljini i Hercegovini. Dakle, u porodici Hujdurovia (odnosno
Hujdura) njegovana su usmena predanja o porijeklu i precima, tako da je uz postojee
dokumente, ve od este generacije i dalje, bilo mogue prikazati istorijat te famiije,
posebno Hujdurovia iz Bijeljine.
Prvi Hujdur, koji je sa prostora Srednje Europe doao u Bijeljinu, porijeklom

je iz starih bonjakih porodica, koje su se sa turskim osvajanjima naseljavale u te
krajeve. Vraa se u Bosnu u vrijeme kada Turci poinju gubiti bitku za bitkom nakon
prvobitnih uspjeha u osvajanju srednjoeuropskog prostora. To je period od 1680-1720.
godine, koji obuhvata kraj XVII i poetak XVIII stoljea, kada dolazi do potiskivanja
Turske carevine sa prostora sjeverno od Save i Dunava. Eugen Savojski je 1683.
godine kod Bea porazio osmanske snage kojima je zapovjedao slavni turski paa
Kara-Mustafa. Nedugo zatim vei dio Ugarske pada pod habsburku vlast u periodu
od 1684-1685 godine. Nakon pada Budima, 1686. godine, veliki broj Bonjaka vraa
se u Bosnu i Hercegovinu i druge dijelove Balkana.

U tom vremenu, sve do kraja XVII stoljea, vode se velike bitke na ovim
prostorima Europe, da bi 1699. godine dolo do sklapanja Karlovakog mira.
Ovim mirom Osmanska carevina zadrava Sjeverno od Dunava jo samo Banat sa
Temivarom. Meutim, bitkom kod Petrovaradina, 1718. godine, Eugen Savojski
ponovo nanosi teak udarac Osmanskom carstvu i zauzima Banat. Ova ratovanja
zavravaju se Poarevakim mirom 1718 godine, kada Turci konano gube Banat sa
Temivarom.

334


Ovi porazi Osmanlija, uz gubitak ranije osvojenih zemalja Europe, sjeverno
od Save i Dunava, uzrokuju povratak velikog broja Bonjaka iz tih krajeva u Bosnu.
Meu njima, po predanjima starih Bonjaka, vraaju se i tri brata Hujdura. Jedan se
naseljava u Bijeljinu, pod imenom Began. Drugi brat odlazi na prostore Hercegovine
i njegovi potomci su rasuti po itavoj Hercegovini. Trei brat se naseljava na prostore
oko Tuzle, u majeviko selo Gornje Hrasno, gdje njegovi potomci i danas ine veinu
stanovnika tog sela.

Sa njima je prvi put kontakt uspostavio Mujo Hujdurovi, koji je, kako smo
naveli, 1937. posjetio ovo selo. Tada je uo od starih Hujdura u ovom selu, meu
kojima je bio najstariji hadi Halil, da je i stanovnicima ovog sela bilo poznato da
postoje Hujduri u Bijeljini i Hercegovini, porijeklom od gore spomenuta tri brata.

Po naem piscu Mustafi Grabanoviu, moe se ustanoviti da su se u ova
vremena u Bijeljinu vratile porodice Jaarevi, Ajanovi, Hujdurovi, Atanovi,
Selimovi i jo neke druge. Kasnije je bilo rjeih raseljavanja sa prvih lokacija, te
danas potomaka porodice Hujdurovi ima i u Tuzli, Tenju, Sarajevu, Gradacu, meu
kojima su i potomci Hujdura, koji se nikad nisu pomjerali sa bosanskohercegovakih
prostora.

Po predanjima, koja su prenoena sa koljena na koljeno, Hujduri o kojima
piemo vratili su se u ove krajeve nakon pada Budima pod vlast habsburgovaca, pa se
da pretpostaviti da je to bilo negdje oko 1690. godine.
U to vrijeme su se na prostore Bosne vraali mnogi Bonjaci, pa je vie

porodica Bonjaka, koje su do tada ivjele na prostorima Maarske, naseljeno u Tuzli i
okolini. Meu takve porodice u Tuzli spadaju i Hukii, Mujezinovii, Ferhatbegovii,
Raidbegovii i druge. Primjera radi, navodimo da je u to vrijeme masovno naseljena
spreanska dolina i to Bonjacima iz Maarske. Ovu populaciju Bonjaka naseljenih
uz rijeku Spreu dugo su nazivali Maarima.

U ovom osvrtu bitno je istai da su Bonjaci u toku turskog osvajanja
pomenutih dijelova Europe u velikom broju bili ili vojnici, ili inovnici, trgovci,
zanatlije, ulema. Interesantno je istai da su oni tokom dva stoljea i u ovim krajevima
sauvali svoj bonjaki identitet i kao takvi se sa svojim prezimenima vraali na
prostore Bosne i Hercegovine, sauvavi jezik i obiaje.
Nae za sada poznato porodino stablo poinje sa prvim ovjekom , koji se

vratio u Bijeljinu, po imenu Began (1660-1745), i njegovim sinom Osmom, koji je ivio
u periodu ( priblino) 1700-1790. godine. Oni su bili naseljeni na prostoru dananjeg
naselja Danica u Bijeljini, gdje se i danas nalaze placevi i kue porodica Hujdurovi.
U to vrijeme njima se dodijeljuje zemlja na prostoru prema Maloj Obarskoj, radi ega
se i ta zemlja nazvala ifluci. Od te zemlje postoje danas dvije njive koje se nalaze
u vlasnitvu ire porodice Hujdurovi (Hujdurovi Suljo Hamidov, Hujdurovi Idris
Mustafin i Hujdurovi Malik Idrisov).

Interesantno je istai da je u Bijeljini prezime Hujdur postojalo sve do tree
ili pete generacije Hujdura, kada se poinje dodavati na to prezime nastavak ovi.
Smatra se da je ovo vreno pod uticajem Srbije, dok su Hujduri oko Tuzle veinom
ostali Hujduri, a u Hercegovini su svi zadrali svoje prvobitno prezime. Prvi Hujduri,

335

povratnici, bavili su se zemljoradnjom i raznim zanatima, zatim su sluili kao vjerski

slubenici, od ega su uglavnom ivjeli, a pojedinci su sluili i u vojsci.

Autorima djela Preko 300 godina loze Hujdurovia u Bijeljini, vjerodostojne
podatke o prvim Hujdurima dala je Nura Hujdurovi, sestra oca autora Mehe i Idrisa,
koja je ivjela 110 godina, od 1845-1955. godine.

Nura, ki Beganova, sluala je od njenog djeda Mehe i oca Begana, o svom
pradjedu i prapradjedu (Osmu i Begana), od kojih poinje loza Hujdura, danas
Hujdurovia, na prostorima Bijeljine. Podaci dobijeni od Nure pomogli su autorima
da sistematizuju emu porodinog stabla porodice Hujdurovi, od prve pa sve do
osme generacije.

Na emama porodinog stabla koje se nalaze u naoj knjizi, iz kojih se vidi
pregled svih Hujdurovia Bijeljine, od prve do osme generacije, istiemo pojedine
lanove nae porodice u vremenu od 1870. godine do danas.
Hujdurovi Mehmed (1870-1960)
Hujdurovi Halil (1880-1960)
Hujdurovi Mustafa (1888-1944)
Hujdurovi Began (1916-2008)
Hujdurovi Abdulah (1910-1988)
Hujdurovi Meho (1923Hujdurovi Idris (1925Hujdurovi azim (1928-2005)
Hujdurovi Demil (1951-

336

Mr. Kemal Bai

MUSTAFA SADIKOVI DELIL

IVOT I DJELA

Uvod

Vei je broj ljudi sa prostora Bosne i Hercegovine koji su se bavili pisanom

rijeju, a da je o njima i o njihovim djelima kazano veoma malo ili nikako. Meu
takve sigurno spada i Mustafa Sadikovi koji je objavio vei broj radova, prvenstveno
pjesama, a da je, koliko je nama poznato, o njemu napisan jedan jedini krai rad, i to
u povodu njegove smrti. 81 Moramo da konstatujemo da je to ipak premalo, s obzirom
na ono to je uradio Mustafa Sadikovi. O njemu nije progovoreno ak ni kao o lanu
jedne ulemanske porodice, koja je dala vie istaknutih alima. Zbog toga smo se mi
odluili bar malo ispraviti taj oigledni lapsus i progovoriti nekoliko rijei o ovoj
osobi, kao i o njegovim djelima.

Porijeklo

Mustafa Sadikovi je lan ulemanske porodice Sadikovia iz Janje. Prema

kazivanju Alije Sadikovia, oca Mustafinog, jedan njihov predak, hadi-Sadik,
doselio se u Janju iz Sarajeva. Ova porodica je dala nekoliko istaknutih lanova.
Meu njima su svakako najpoznatiji muderis janjarske medrese Ali ef. Sadikovi,
otac Mustafe Sadikovia, koji je i poznati alhamijado pjesnik, poznat i kao Mula
Alija. lan ove porodice je i Alija A. Sadikovi, poznati alim i ljubitelj pisane rijei,
a on je mlai brat Mustafe Sadikovia. Malu nedoumcu vjerovatno stvara to to se
i otac i sin zovu Alija Sadikovi pa je, vjerovatno zbog toga, sin Alija stavljao vrlo
esto ovo veliko A, to bi ukazivalo na ime njegovog oca. lan ove porodice je, kao
to vidimo, i Mustafa Sadikovi, kome emo mi ovom prilikom posvetiti najvie
panje. I jedan od sinova Mustafe Sadikovia je bio pjesnik koji je objavio nekoliko
svojih uspjenih pjesama, ali je na, veliku alost, vei broj njegovih pjesama ostao u
rukopisu. U pitanju je Abdul-Delil Sadikovi - a znamo da je jedan od pjesnikih
pseudonima Mustafe Sadikovia bilo Delil .

ivot

Mustafa Sadikovi je roen 1894. godine u Janji. On je sin posljednjeg
muderisa janjarske medrese i alhamijado pjesnika Ali ef. Sadikovia majke Dervie
Sadikovi, roene Skoki. Zavrio je erijatsku sudaku kolu u Sarajevu 1922. godne.
81 H. S., Merhum Mustafa Sadikovi, Preporod br. 14-15, 15. juli-15. august 1977.,
Sarajevo, str. 25. Isti tekst je objavljen i u: Hifzija Suljki, Islamske teme i narodne
poslovice, Sabrani tekstovi, knjiga 1, Tuzla, 2007., str. 304-305.

337

Sa njim su u toj generaciji bili: Nurudin Begi iz Koraja, Muhamed Hadihalilovi

iz Sarajeva, Kadrija Hajdarevi iz G. Tuzle, amil Kamari iz Graanice, Abdulah
h. Muhasilovi iz Sarajeva, Munib Muidovi iz Sarajeva, Ibrahim h. Ridanovi
iz Mostara, Behaija Salihagi iz Fojnice i Emin Tiri iz Rahia. 82 Nakon toga je
slubovao prvo kao kadijski pripravnik u Brkom, pa u Bijeljini i Foi, pa opet u
Bijeljini, Travniku i Zvorniku. Od 1936. do 1940. godine sluio je kao kadija u
Bitolju, gdje je i penzionisan. U Zvorniku je proveo vei broj godina svoga ivota i
u tom gradu je i umro 15. maja 1977. godine, a pokopan dva dana kasnije na groblju
Kula, u neposrednoj blizini turbeta Hasana Kaimije.
Djela:

Sevdah i suze

To je jedina objavljena knjiga Mustafe Sadikovia Delila. tampana je

1931. godine u Bijeljini u tampariji S. Gerbs. Sadri 40 pjesama. Dvije pjesme iz
te zbirke predstavljene su i u Antologiji bonjakih pjesnika Semberije. 83 Te pjesme
su: Nekad cvale bijele rue i ta bi bilo s uzel-ula. Predgovor za ovu zbirku
Mustafe Sadikovia Delila napisao je Sait Orahovac. On u tom svom Predgovoru sa
naslovom: Uz ove stihove , kae:
U prirodno bogatoj i breuljcima proaranoj Bosni, a naroito u Sarajevu,
gdje se sukobljavaju dvije suprotne kulture: Istok i Zapad, gdje na periferiji uivate
sluajui zvuke i odjek orjentalnih melodija, a u centrumu opet kipti strastveni tango
i ostali moderni plesovi-produkti zapadne civilizacije. U takvoj Bosni i u njenoj
metropoli Sarajevu, prelijeva se sevdah kao s jeseni ili s proljea nabujala rijeka,
koja svojim kristalnim valovima ponire u korjen propalih cvjetova, zapljuskuje ih i
daje im snagu novoga ivota.

Ta rijeka je zahvatila i autora ove poezije, za koju se moe rei da ne nosi u
sebi nikakvo modernistiko obiljeje, niti ideoloko stremljenje nae posljeratne lirike,
( I svj. rat. ) ona nije ni savremena, sva plovi u predratnim vodama i staromodnom
idealizmu. Ali ona je emocionalna, i eho uznemirenog srca, izraz duevnog raspoloenja
i rezignacije, odjek bola za nepostignutim idealom, za djevojkom koja se voli i za svim
onim to spada i dolazi u tijesnu vezu sa manifestacijom mladosti i sevdaha.

Pod uticajem narodne poezije, njenom tenou u ritmu i izrazu g. Sadikovi
je u ovoj zbirci dao nekoliko odista lijepih i toplih pjesama, muzikalnih i shvatljivih za
svakoga, od intelektualca do najprimitivnijeg graanina.

Nekoliko njegovih pjesama je komponovano, a pjesma koja nosi naslov
Negda cvale bijele rue jedna je od najpopularnijih pjesama u narodu, u ijoj
lakoi, estetici i spontanosti nalaze iscjeljenje mnoge mlade, razoarane due. Rekoh
razoarane due, jer u ivotu mnogo je razoaranja, ivot se rasplie po nekoj dikciji
neumitne i nevidljive sile koju mi nazivamo Sudbina. Ta sudbina, kako svud, tako
82 Spomenica eriatske Sudake kole u Sarajevu ( 1887-1937 ), Sarajevo 1937., str. 87.
83 Jusuf Trbi, Semberija u stihu i srcu, Bijeljina, 2009., str. 41-42.

338

i u sevdahu, zarije svoje kande, pa upa, razara, niti i ubija. Iz toga svagdanjeg
umaranja i razraunavanja sa fizikim i duevnim prohtjevima svoga srca i tijela
potiu suze, a suze su u sevdahu biser nevinosti, istina slapa i oduci iskrenog
unutranjeg zbivanja i pregaranja u diskretnim dubinama ovjekove due.

Sevdah i suze su potekle iz takvog stanja stvari, premda ih je njihov autor
opskrbio sa dosta poznatim epitetima u predratnoj lirici i konvencionalnou u
ablonu, ali, i pored svega toga, ova poezija e biti simpatino primljena od onih
kojima je namijenjena, a to su: iri muslimanski slojevi. 84

Pjesme koje se nalaze u ovoj zbirci su: Ti si...! Ova pjesma ima etiri krae
strofe. Pjesnik oito pjeva jednoj djevojci. Iza nje slijedi pjesma: Mujesira. Ova
pjesma ima tri strofe. Iz naslova se vidi da je upuena djevojci pod tim imenom.
Nakon ove pjesme slijedi pjesma Jednoj aurki. Pjesma ima tri strofe. Poslije nje
slijedi pjesma koja ima naslov: Begzadi, upuena je jednoj djevojci sa tim imenom,
ali ije ime se, osim u naslovu, vie ne spominje. Nakon nje slijedi nova pjesma
naslovljena sa: Digni veo. Iz njenog naslova se jasno vidi o emu ona govori. Pjesma
ima est strofa. Poslije nje slijedi nova pjesma koja ima naslov: Jesenjska idila. Ova
pjesma ima ukupno pet strofa. Nakon nje slijedi opet jedna pjesma koja nosi naslov
prema enskoj osobi. Naslov pjesme je: Halidi. Ima etiri strofe i ime djevojke se,
osim u naslovu, vie ne spominje. Iza ove pjesme slijedi nova pjesma koja ima naslov:
Dragoj iz tuine. Pjesma ima pet strofa. Iz njenog naslova se moe pretpostaviti o
emu se u njoj govori. Slijedi pjesma Ti joj reci blag lahore! Pjesma ima tri strofe. U
njoj pjesnik govori o tome da se vraa svojoj staroj ljubavi. Nakon nje slijedi pjesma:
enja. Pjesma je jedna od duih u ovoj zbirci Mustafe Sadikovia Delila i ima
ukupno sedam strofa.. Poslije nje je pjesma: Muslimanki. Pjesma ima pet strofa i na
osnovu samog njenog naslova se moe pretpostaviti o emu ona govori. Nakon nje je
pjesma koja ima naslov: Gospoici Hristini. Pjesma ima etiri strofe. U njoj pjesnik
govori o tome kako je zaljubljen u djevojku koja nije muslimanka. Nakon nje slijedi
pjesma pod nalovom: to si tako tuna. Pjesma ima sedam strofa. Poslije nje dolazi
nova pjesma. Njen naslov je: Njena udaja. Pjesma ima pet strofa i na osnovu njenog
naslova se moe naslutiti o emu govori. Poslije nje slijedi nova pjesma pod naslovom:
Zar ti nije ao...? I ova pjesma. kao i predhodna. ima pet strofa. U njoj Sadikovi,
pored ostalog, pita neimenovanu djevojku zar joj nije ao to njegov mlaahni ivot
vene i to njegove sestre plau radi njega? Nakon ove pjesme slijedi nova pjesma koja
ima naslov: enja za mladou. Ona ima tr strofe i iz naslova se moe pretpostaviti
o emu govori. Iza nje dolazi pjesma koja nosi naslov: Proljetna idila. Pjesma ima
etiri strofe i naslov joj u bitnome odreuje sadraj. Nakon nje dolazi pjesma pod
naslovom: Otii u jedne noi. Pjesma ima svojih pet strofa i u njoj se, pored ostalog,
pjesnik ali to ne moe da zaboravi staru ljubav. Poslije ove slijedi nova pjesma iji
je naslov: Njoj. Pjesma, kao i predhodna, ima pet strofa i govori o boli zbog ljubavi.
Poslije nje je pjesma sa naslovom: Morat e se sjetit. Pjesma ima tri strofe i govori
84 Zbog injenice da je to ujedno i prvi pogled na ovu zbirku pjesama mi smo taj Predgovor
donijeli u cijelosti.

339

o obavezi prisjeanja bive djevojke na patnje koje mu je nanijela. Nakon ove dolazi
nova pjesma pod naslovom: Aman kuzum. Ona ima tri strofe. Kao to se vidi, u pitanju
je tepanje, jer rije kuzu na turskom jeziku znai janje, a kuzum znai janje moje.
Iza nje slijedi pjesma koja ima naslov: Tebi samo oprostiti ne mogu. Pjesma ima pet
strofa i iz njenog naslova se moe razumijeti o emu ona govori. Poslije nje dolazi
pjesma pod naslovom: Ne sjea se vie...? Pjesma ima tri strofe. Ona govori o tome
da se draga ne sjea vie nekih obeanja. Nakon nje slijedi nova pjesma iji je naslov:
Njeno sjeanje. Ovo bi otprilike bio nastavak na prethodnu pjesmu. Ova pjesma ima
pet strofa. Poslije nje je nova pjesma: Ja ve vidim. Ova pjesma ima pet strofa i ona
je upuena jednoj bezimenoj dragoj. Nakon nje slijedi nova pjesma koja ima naslov:
Jo te ljubim. Ova pjesma ima tri strofe i u njoj Mustafa Sadikovi u prvoj strofi
spominje jednu djevojku. Nakon ove slijedi nova pjesma koja je naslovljena sa: eko
bih Te...! Ova pjesma ima ukupno pet strofa i u njoj pjesnik govori da je eka, ali i
da bi jo ekao svoju djevojku. Poslije ove dolazi nova pjesma iji je naslov: Njena
tuga. I ova pjesma ima pet strofa. Poslije nje slijedi nova pjesma koja ima naslov:
Kako e ti dua. Ovo je malo dua pjesma od veine pjesama Mustafe Sadikovia
Delila i ima ukupno sedam strofa. U njoj pjesnik govori svojoj bivoj dragoj kako
e joj biti kada sazna da on ima drugu. Nakon nje dolazi ova pjesma: Ne mogu ti srca
dati. Ovu bismo pjesmu mogli ubrojati meu krae u ovoj zbirci i ona ima ukupno tri
strofe. Poslije nje dolazi nova pjesma koja je naslovljena prema imenu jedne djevojke:
Sabiri. Ova pjesma je karakteristina, jer ima dva dijela. U prvom dijelu ima tri strofe,
a u drugom est strofa. I prvi i drugi dio su oznaeni rimskim brojevima: I i II. Nakon
nje dolazi nova pjesma koja ima naslov: Na grobu prve ljubavi. Iz njenog naslova se
moe pretpostaviti o emu ona govori. Pjesma je karakteristina, jer ima ak etiri
dijela koji su oznaeni rimskim brojevima: I, II, III i IV. U prvom dijelu se nalazi pet
strofa, u drugom dijelu etiri strofe, u treem dijelu takoe etiri strofe, i u etvrtom
dijelu tri due i dvije krae strofe. Nakon nje slijedi jo jedna pjesma koja ima naslov:
Na slici i pjesnik govori dragoj da gleda njegovu sliku kada nema njega. Ova pjesma
ima etiri strofe. Poslije nje slijedi pjesma: Gdje su...? koja ima etiri strofe, kao i
prethodna. Pjesnik se sa sjetom sjea nekih stvari i pita se gdje su. Poslije nje dolazi
pjesma koja nosi naslov: Ne mogu je zaboraviti i na osnovu njenog naslova se moe
pretpostaviti o emu ona govori. Pjesma ima etiri strofe. Poslednja pjesma u ovoj
zbirci nema naslov, ali je u pitanju pjesma koja je poznata po svojim prvim rijeima:
ta bi bilo s uzel-ula. Pjesma ima ukupno tri strofe.

lanci:

Mustafa Sadikovi je svoje radove ( pjesme ) objavljivao u vie asopisa.

Tako je objavljivao u: Hikjmetu, Novom Beharu, Gajretu itd. Mi emo se ukratko
osvrnuti na neke od njegovih radova.

340

Radovi objavljeni u Hikjmetu

U ovom asopisu Mustafa Delil Sadikovi je objavio ukupno 11 svojih
pjesama. Mi emo se na njih ovom prilikom osnvrnuti hronoloki, onako kako su
objavljivane.
Pjesma koja ima naslov: Allah ima...! Objavljena je u Hikjmetu br. 7, Tuzla, 20.
rebiul-ahar 1348. ( 26. IX 1929. ), God. I, str. 193. Pjesma ima ukupno etiri strofe i iz
samog njenog naslova je jasno o emu ona govori. Kao autor ove pjesme Sadikovi se
potpisao sa: Sadikovi M. Delil Bijeljina. Ova pjesma e biti objavljena i kasnije u
Preporodu-islamskim informativnim novinama br. 46, Godina II, Sarajevo, 1. augusta
1972. godine, str. 14. Tada su, osim ove pjesme, objavljene jo dvije pjesme Mustafe
Sadikovia Delila. On je kao autor potpisan sa: Mustafa Alija Sadikovi, Janja.
Pjesma pod naslovom: Ja se molim svom Allahu...! je, kao i prethodna,

objavljena u Hikjmetu br. 7, Tuzla, 20. rebiul-ahar 1348. ( 26. IX 1929. ), God. I, ali na
str. 197. I ona, kao i prethodna pjesma, ima etiri strofe. U njoj se Mustafa potpisao sa:
Sadikovi M. Delil Bijeljina. I u ovom sluaju naslov pjesme u bitnome odreuje
njen sadraj. Kao i u gornjem sluaju, i ova pjesma je jedna od tri objavljene pjesme
Mustafe Sadikovia Delila u Preporodu br. 46, Godina II, Sarajevo 1. augusta 1972.
godine, str. 14.
Pjesma koja ima naslov: Ako nae...! objavljena je u Hikjmetu br. 8 i 9.,

Tuzla, 23. dumadel-ahar 1348. ( 25. XI. 1929. ), God. I, str. 241. Kao i predhodne
dvije pjesme Mustafe Sadikovia u ovom asopisu, i ova ima etiri strofe. I ova
pjesma to je vjera. Kao autor ove pjesme potpisao se sa: Sadikovi M. Delil.

Pjesma pod naslovom: Jekjudur Allah! objavljena je u Hikjmetu br. 10 i 11,
Tuzla, 28. redeb 1348. ( 30. XII. 1929. ), God. I, str. 293. Ova pjesma ima pet strofa.
Iz njenog naslova se moe zakljuiti da govori o najvanijoj formulaciji u islamu
iskazu da je Allah d.. jedan. 85 Kao autor ove pjesme Mustafa se potpisao sa:
Sadikovi M. Delil. Ovo je trea pjesma u nizu od onih koje su objavljene i kasnije
u Preporodu br. 46, Godina II, Sarajevo, 1. augusta 1972. godine, str. 14.

Pjesma koja ma naslov: Muslimanki objavljena je u istom dvobroju ovog
asopisa: Hikjmet br. 10 i 11, Tuzla, 28. redeb 1348. ( 30. XII. 1929. ), God. I, str.
300-301. Ova pjesma ima pet stihova i iz njenog naslova je jasno o emu govori. Ona
ini jednu cjelinu sa pjesmom istog autora koja se nalazi iza nje.

Pjesma koju smo ve indirektno spomenuli. Njen naslov je: Muslimanu.
Objavljena je u istom dvobroju ovog asopisa, kao i predhodne dvije pjesme: Hikjmet
br. 10 i 11, Tuzla, 28. redeb 1348. ( 30. XII. 1929. ), God. I, str. 301. Ova pjesma,
za razliku od prethodne, ima est stihova. Iz njenog naslova je sasvim jasno o emu
govori. Kao autor ove dvije pjesme Mustafa se potpisao sa: Sadikovi M. Delil.

Pjesma pod naslovom: Ljubim... objavljena je u Hikjmetu br. 14, Tuzla, 27.
zul-kade 1348. ( 26. IV. 1930. ), God. II, str. 40. Ova pjesma Mustafe Sadikovia
Delila ima nekoliko stihova i u njima autor govori kako voli svoju blinju rodbinu,
ali da islam voli najvie. Kao autor ovog rada Sadikovi se potpisao sa: M. D.
Sadikovi.

85 Rije yek mi prevodimo sa jedan.

341


Pjesma koja ima naslov: Pla Stambolske vile bjavljena je u Hikjmetu br. 16,
Tuzla, 3. rebiul-ahar 1349. ( 28. VIII. 1930. ), God. II, str. 108. Vrlo zanimljiva pjesma
ovog autora. U njoj se govori na pjesniki nain o promjenama koje su zadesile Tursku
sa reformama Mustafe Kemala Ataturka i o tome kako e Istanbul izgubiti svoje ari
sa tim reformama. Pjesma je dua i ima osam stihova. Autor pjesme se potpisao sa:
Sadikovi M. Delil.

Pjesma pod naslovom: Pokajniku. Ona ima i svoj podnaslov: Latifu
Selimhodiu. Kao i predhodna pjesma ovog autora, i ona je objavljena u Hikjmetu br.
16, Tuzla, 3. rebiul-ahar 1349. ( 28. VIII. 1930. ), God. II, str. 109. Iz naslova pjesme,
ili bolje reeno, iz njenog podnaslova moe se zakljuiti o emu ona govori. Pjesma
ima ukupno pet stihova. Njen autor se potpisao sa: Sadikovi M. Delil.

Pjesma koja ima naslov: Allah vidi...!. i svoj podnaslov: Mustafi M.
Grabanoviu. Kao to je poznato, i Mustafa Grabanovi je iz Bijeljine, a i on je
objavljivao pjesme u Hikjmetu kada i Sadikovi. Objavljena je u Hikjmetu br. 17,
Tuzla, 1. dumadil-ula 1349. ( 25. IX. 1930. ), God. II, str. 145. Pjesma ima pet
stihova. a jedna od njenih karakteristika jeste da se u napomeni kae da se dvije zadnje
strofe odnose na muslimane u Palestini. Autor ove pjesme se potpisao svojim ve
uobiajenim potpisom: Sadikovi M. Delil.
Pjesma pod naslovom: Islamu. I ova pjesma, kao i jo neke pjesme ovog

autora, ima podnaslov: Sakib Seid ef. Agiu. Objavljena je u Hikjmetu br. 23 i 24,
Tuzla, 21. zulkade 1349. ( 9. IV. 1931. ), God. II, str. 335. Pjesma ima etiri manje
strofe i ovo je jedna od kraih pjesama ovog autora u ovom asopisu. Iz samog njenog
naslova i podnaslova je jasno o emu ona govori. Njen autor se potpisao sa: Sadikovi
M. Delil. 86

Radovi objavljeni u Novom Beharu

U ovom asopisu Mustafa Sadikovi Delil je objavio takoer vei broj svojih
pjesama, ukupno etrnaest. To su:

Pjesma koja ima naslov: Aman, kuzum! Objavljena je u Novom Beharu br. 20
( 1927-1928), str. 318. Pjesma ima ukupno dvije vee strofe. Iz samog njenog naslova
se moe pretpostaviti o emu ona govori. Njen naslov upuuje da se nekome upuuje
tepanje. U pitanju je draga ovog autora, kojoj on upuuje ovu pjesmu. Kao autor
Sadikovi se potpisao sa: M. Delil Sadikovi-Zvornik.

Pjesma pod naslovom: eko bih te...objavljena je u Novom Beharu br. 14-15 (
1929-1930 ), str. 226. Prema naslovu pjesme moe se pretpostaviti o emu ona govori.

Pjesma pod naslovom: Fatimi. Objavljena je u Novom Beharu br. 22 ( 19271928 ), str. 363. Pjesma ima pet stihova. Sam naslov pjesme u velikoj mjeri otkriva
kome je ona namijenjena. Osim u naslovu, ime osobe se nigdje ne spominje u pjesmi.
86 Bibliografija asopisa Hikjmet priredio Mr. Kemal Bai, rad se nalazi u rukopisu kod
autora.

342

Kao njen autor Mustafa se potpisao sa: M. Delil Sadikovi, Zvornik. Jo jednu
pjesmu pod istim naslovom Mustafa Sadikovi je, kao to emo vidjeti, objavio i u
listu Gajret.

Pjesma pod naslovom: Gdje su...? objavljena je u Novom Beharu br. 10 (
1927-1928 ), str. 152. Pjesma ima etiri strofe. U njima se autor pita gdje su blage
noi, sretni dani, labudove pjesme, ulistan njegovog zlata, jorgovan mali itd. Kao
autor ove pjesme Mustafa se potpisao sa: M. Delil Sadikovi Zvornik.

Pjesma koja ima naslov: Jesenska idila objavljena je u Novom Beharu br.
12. ( 1927-1928 ), str. 183. Ova pjesma Mustafe Sadikovia ima pet manjih strofa i
njen naslov u velikoj mjeri oznaava i njen sadraj. U njoj se govori, pored ostalog,
i o djevojci kojoj je dragi otiao na daleko. Kao autor ove pjesme Mustafa Delil se
potpisao sa: M. D. Sadikovi Zvornik.

Pjesma pod naslovom: Kod mrtve keri objavljena je u Novom Beharu br. 16
( 1929-1930 ), str. 256. Na osnovu ovog naslova moe se pretpostaviti o emu ona
govori.
Pjesma koja nosi naslov: Mujesiri. Objavljena je u Novom Beharu br. 20

(1927-1928), str. 318. Ova pjesma ima svoje dvije due strofe. Iz samog naslova
ove pjesme moe se naslutiti o emu ona govori. Posveena je jednoj djevojci ije se
ime, osim u naslovu, spominje i u tekstu pjesme. Sadikovi se u pjesmi divi ljepoti
djevojke po imenu Mujesira. Kao autor ove pjesme Mustafa se potpisao sa: M. Delil
Sadikovi.

Pjesma pod naslovom: Ne mogu ti srce dati. Pjesma je objavljena u Novom
Beharu br. 9 ( 1929-1930 ), str. 142. Iz samog naslova ove pjesme moe se naslutiti o
emu Mustafa Sadikovi u njoj pjeva.
Pjesma koja nosi naslov: Nek me pita... Objavljena je u Novom Beharu br. 6

( 1927-1928 ), str. 89. Pjesma ima ukupno pet manjih strofa. U njoj se govori o tome
da pjesnik pati i propada zbog drage koja ga je ostavila i kojoj poruuje da mu ni na
mezar ne dolazi. Kao autor ove pjesme Sadikovi se potpisao sa: M. Delil Sadikovi.
Pjesma koja ima naslov: Novom Beharu objavljena je u Novom Beharu br.
13 (1927-1928 ), str. 202. Iz naslova pjesme je jasno da je u pitanju pohvala ovom
listu. Pjesma ima svojih pet manjih strofa. Kao autor ove pjesme Mustafa se potpisao
sa: M. Delil Sadikovi. U njoj on, pored ostalog, govori da su ljudi bili dugo bez
Behara, aludirajui oito na prvobitni list Behar.

Pjesma pod naslovom: Otii u jedne noi... objavljena je u Novom Beharu
br. 17 ( 1927-1928 ), str. 262. Pjesma ima est manjih strofa. Na poetku ove pjesme,
u prvoj strofi, Mustafa Sadikovi navodi: Kad ne mogu otresti se tuge, to mi trone
grudi ruje, i pokopat ljubav staru, to mi mladi ivot truje. Kao autor ove pjesme
Sadikovi se potpisao sa: M. Delil Sadikovi, Zvornik.

Pjesma koja nosi naslov: Proljetna idila objavljena je u Novom Beharu br.
7(1927-1928), str. 107. Iz naslova pjesme moe se naslutiti o emu autor u njoj pjeva.

Pjesma koja ima naslov: Ti joj reci, blag-lahore! objavljena je u Novom
Beharu br. 9 (1929-1930 ), str. 142. Prema naslovu pjesme moe se naslutiti o emu
ona govori.

343


Pjesma koja ima naslov: Ti si ... objavljena je u Novom Beharu br. 22 (19271928), str. 356. Pjesma ima ukupno etiri strofe. U njoj pjesnik pjeva o djevojci,
nabrajajui ta sve ona za njega predstavlja. Kao autor ove pjesme Mustafa se potpisao
sa: M. Delil Sadikovi, Zvornik. 87

Radov objavljeni u Gajretu

Pjesma s naslovom: Fatimi., Objavljena je u Gajretu br. 18, 16. oktobar 1924.,
godina VIII, str. 293.
Pjesma : Moja ljubav bjavljena je u Gajretu br. 4, 16. februara 1925., godina

IX, str. 56. Pjesma ima etiri krae strofe. Govori o nacionalnom osjeanju pjesnika.

Umjesto zakljuka
Samo ovako letimian pregled dijela objavljenih radova i ivota Mustafe

Sadikovia otkriva nam napor koji je on u svoj rad uloio. Kao to znamo, najee je
upotrebljavao svoj pjesniki pseudonim-Delil, tako da mu je on kasnije ostao, gotovo
spojivi se sa njegovim imenom. Vidimo da je najvei broj pjesma Mustafe Sadikovia
Delila vjerskog i ljubavnog karaktera. ini se da je on povukao tu pjesniku icu od
svoga oca, muderrisa Alije Sadikovia. Kao to smo ve spomenuli, on u nju uspjeti
prenijeti i na svoga sina Abdul-Delila, tako da e se ta linija nastaviti. Sve ovo nam
govori i o sigurno veem broju porodica i ljudi koji su zasluili da se o njima neto vie
progovori. Na Mustafu Sadikovia Delila se odnosi i Nasihatnama-Knjiga savjeta
koja je prvobitno bila nazvana Oino pisno, ali i jedno pismo koje je tome pridodato
a koje je napisao njegov otac ve spomenuti muderris Alija Sadikovi. Naime,
Mustafa Sadikovi je bio student na erijatskoj Sudakoj koli u Sarajevu i njegov
otac mu je napisao ovu Knjigu savjeta kao vrstu upute za lake snalaenje. Prema
Aliji Sadikoviu mlaem i dr. Muhamedu Hukoviu-autorima knjige o muderisu Aliji
Sadikoviu, to je napisano u periodu od 03. IX do 27. X 1916. godine. Prema istim
autorima jasno se vidi da je autor misli iznosio bez selekcije i stvaranja. Pisao je sinu
refleksivno didaktiku poruku ( epistolu ) u stihu kao aneks roditeljskom pismu u elji
da mu pomogne i nita vie. Kod kritike ocjene ovog spjeva to treba obavezno imati
u vidu, jer na to ukazuje i moli i autor u svojim zadnjim stihovima. 88

Sa ovim to smo mi naveli ne zavrava se ni broj objavljenoh pjesama Mustafe
Sadikovia Delila, jer mi smo naveli samo dvije pjesme ovog autora objavljene
u listu Gajret , a znamo da ih je bilo vie. Naa namjera nije ni bila da u ovoj
prilici napiemo sve, nego da ukaemo na ovjeka koji je dao mnogo, a mi na njega
nismo obratili dovoljno panje. Moramo da istaknemo i injenicu da neke od pjesama
87 Pjesme Mustafe Sadikovia koje su objavljene u ovom asopisu su navedene i u:
Bibliografija Novog Behara priredila Azra Kantardi, Sarajevo 2007, str. 188-189.
88 Dr. Muhamed Hukovi, Alija ( Alije ) Sadikovi, ivot i djelo muderrisa Alije Sadikovia,
Sarajevo 1987., str. 140, fus nota 28.

344

Mustafe Sadikovia Delila nalazimo objavljene u njegovoj zbirci, ali i objavljene

posebno u asopisima koje smo ve naveli. To nam moe potvrditi da je tadanja
javnost bila zainteresirana za djelo ovog autora.

345

DRUTVENI IVOT
U SEMBERIJI

Mr. sc. Nikola ia

HKD NAPREDAK U BIJELJINI OD OSNIVANJA DO

PRVOG SVJETSKOG RATA

Uvodne napomene

Dvadeseto stoljee za Hrvate Bosne i Hercegovine znaajnije je nego sva druga

stoljea iz njihove povijesti. Promijenjena su etiri politika sustava i primjenjivane
razliite doktrine vlasti. U takvom vrtlogu svake vrste djelovao je Napredak, i time
bio sastavni dio povijesti 20. stoljea. Jedino je Napredak, pored Crkve, bio institucija
koja je kroz to razdoblje odolijevala svim napadima. Kada se pogledaju sve druge
institucije i udruenja, sve su doivljavale uspone i padove, u ovisnosti koji je sustav
bio vladajui. Jedino je Napredak ouvao kontinuitet, unato svemu, pa ak i sudskim
zabranama. Kroz sve ove godine Napredak nije imao naklonost ili simpatiju vlasti,
niti je od nje dobivao pomo. Napredak nije organizacija koja se bavila samo jednim
segmentom rada, bilo da je to ouvanje kulturne tradicije, kroz folklor, ili izdavanje
odreenih asopisa, ili stipendiranje uenika, djelatnost Drutva je bila puno ira i
dublja, obuhvaajui irok spektar djelovanja od duhovnog, humanitarnog, pa sve
do praktinih podruja. Sve ove djelatnosti Napredak je obavljao bez ekonomskih
resursa i trajnih izvora financiranja, ali uz ogromnu koliinu utroene energije koja
je povezivala ljude plemenitog duha, domoljube i rodoljube. U svakom razdoblju
i politikom sustavu u kojemu je djelovao, Napredak je imao drukije ciljeve.
Drutvo je zapamtilo carevanje do 1918. godine, kraljevanje do 1941., NDH do
1945., te socijalizam i komunizam do 1949. godine. Kroz sve ove politike sustave
Napredak je bio vertikala za ouvanje hrvatskog nacionalnog identiteta, istina,
uvijek na drukiji nain. Gledajui kroz prizmu naina Napretkovog djelovanja, prvo
razdoblje bi se moglo obiljeit kao populacijsko, drugo - vrijeme zrelosti, odbrane
i isticanja identiteta, tree- razdoblje razoarenja, i etvrto - nerazumijevanja. Kroz
sva ova razdoblja Napredak je bio temelj i poticatelj kulturnog stvaranja, bilo da je
rije o otkrivanju i upoznavanju vlastite povijesti i kulturne batine, ili pak razvijanje
obrazovanja i gospodarstva.
Ope kulturne prilike u BiH i osnivanje HKD Napredak u Sarajevu
Poslije austrougarskog zauzimanja Bosne i Hercegovine, u oblasti kulture i
prosvjete u irem smislu postojala su dva usmjerenja. Jedno je slijedila austrougarska
vlast, a drugo domae stanovnitvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica.
Pod okriljem Zemaljske vlade poeli su se njegovati odreeni oblici kulturne
i umjetnike djelatnosti, s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske, te
da se barem donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Takva

349

kultura bila je pristupana malom broju domaih ljudi, pa je zbog toga vei dio
bosanskohercegovakog stanovnitva ostao izvan okvira takvog naina kulturnog
ivota. Kulturna aktivnost domaeg stanovnitva temeljila se na radu pojedinaca i
grupa i u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. Poelo je s pjevakim
drutvima i itaonicama, a kasnije se osnivaju kulturno-prosvjetna, humanitarna i
sportska drutva. Poseban znaaj imala su drutva s kulturno-prosvjetnim i humanim
ciljevima: Prosvjeta kod Srba, Gajret kod Bonjaka i Napredak kod Hrvata.

Hrvatsko kulturno drutvo Napredak nastalo je spajanjem dvaju slinih
potpornih drutava: Hrvatskog potpornog drutva za potrebe aka srednjih i visokih
kola iz Bosne i Hercegovine, osnovanog 14. septembra 1902. u Mostaru, i Hrvatskog
drutva za namjetanje djece u zanate i trgovinu, osnovanog u Sarajevu, takoer
1902.11

Sarajevsko drutvo promijenilo je naziv 10. septembra 1904. tako to je
dotadanjem imenu dodat i naziv Napredak, ali se svrha drutva nije promijenila.
Na glavnoj skuptini odranoj 19. novembra 1905. sarajevsko drutvo promijenilo
je naziv u Hrvatsko drutvo Napredak za potpomaganje naunika i aka Hrvatakatolika.22
Mostarsko i sarajevsko drutvo su se ujedinili 9. juna 1907. s ciljem da stvaraju
domau hrvatsku inteligenciju, odnosno da pomau srednjokolsko i univerzitetsko
kolovanje i podizanje uenika na suvremenim zanatima i u trgovini. Godine 1914.
promijenjen je naziv drutva u Hrvatsko prosvjetno kulturno drutvo Napredak.

Osnivanje i rad HKD Napredak u Bijeljini do poetka Prvog svjetskog rata

Podrunice Napretka mogle su se osnivati irom Bosne i Hercegovine,
u mjestima gdje je bilo mogue okupiti i organizirati barem 20 lanova. Unutar
podrunikog sastava biran je upravni odbor od sedam lanova, koji se sastojao
od predsjednika, potpredsjednika, tajnika, blagajnika, knjigovoe, revizora, jednog
odbornika i dvojice odborskih zamjenika, biranih na godinu dana. Podrunice su,
izmeu ostalog, imale dunost da materijalno pomau uenike srednjih kola iz
svoga mjesta i one u zanatima i trgovini, da primaju nove lanove, a podatke o njima
1

Datum utemeljenja drutva u Mostaru za historiare nije sporan. Meutim, to nije sluaj
sa datumom utemeljenja drutva u Sarajevu. Kao mogui datumi osnivanja drutva navode
se 9, 11. i 12. novembar 1902. Tomislav Iek, Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom
ivotu Hrvata Bosne i Hercegovine (1902-1918), Sarajevo 2002, str. 33. i 38. (dalje: T. Iek,
Mjesto i uloga HKD Napredak). Od istoga autora vidi i slijedee radove: O utemeljenju
i poetku rada Hrvatskog kulturno-prosvjetnog drutva Napredak, Napredak Hrvatski
narodni kalendar za 1993, Sarajevo 1992, str. 75-92; O osnutku i poetku rada Hrvatskog
kulturno-prosvjetnog drutva Napredak, u: Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, br. 27,
Sarajevo 1994, str. 49-60; Kulturom i prosvjetom protiv sile i mraka. HKD Napredak u
Sarajevu 1992-1996, u: Hrvatski narodni godinjak za 1997, Sarajevo 1996, str. 377-384;
Zabave oblik ope kulturno-drutvene djelatnosti HKD Napredak. Urbano bie Bosne i
Hercegovine, Sarajevo 1996, str. 103-112.
2 2 Hrvoje apina, Stoljetnica Napretka, Sarajevo 2002, str. 301-308.
1

350

priopavaju sredinjici, da ubiru lanarinu i uope namiu materijalna sredstva. Sve

prihode osim prinosa podupirujuih lanova podrunice su imale obvezu da alju
sredinjem odboru u Sarajevu. 3

Osjeajui puls vremena, i ugledni Hrvati bijeljinskog kraja odluili su jo
1907. godine. godine da osnuju podrunicu HKD Napretka u Bijeljini. No, sam put
osnivanja nije bio nimalo lagan. Naime, nevelik broj Hrvata koji su ivjeli u Bijeljini
nije mogao u poetku skupiti dovoljan broj odbornika da bi formirali povjerenstvo
koje bi osnovalo podrunicu.4 Meutim, ta ideja nije zamrla, te je ve sljedee godine
osnovano povjerenstvo u Bijeljini, a za povjerenika je postavljen Antun Jovii,
upnik koji je kod bijeljinskih Hrvata nesebino radio na podizanju svijesti o potrebi
osnivanja podrunice Napretka u Bijeljini. Uskoro su njegovi napori urodili plodom,
te se skupio odreeni broj zainteresiranih za osnivanje povjerenstva. Pored upnika
Joviia, lanovi utemeljitelji bili su jo Ivan Gjuran (uran), Josip Tomljenovi,
Gjuro (uro) ajatovi. Pored utemeljitelja, Napretku su pristupila i 22 redovita
lana.5

Meutim, rad podrunice se pokazao puno teim nego to se mislilo. Naime,
poslije poetnog entuzijazma, broj lanova povjerenstva se sve vie osipa, tako da se
tijekom 1909. godine nije mogao skupiti dovoljan broj odbornika kako bi se osnovala
podrunica. tavie, i rad povjerenstva je zamro. Takvo stanje se produilo kroz
cijelu 1910. godinu, kada nemamo nikakve podatke o broju lanova niti o odborima
u Bijeljini, samo se kao povjerenik spominje Anto (Antun pr.au.) Jovii, upnik, kao
povjerenik u Bijeljini.6

Ipak, sljedee 1911. godine gradski lijenik dr. Lavoslav Peji, koji se od
poetka osnutka povjerenstva 1908. godine aktivno ukljuio u osnivanje povjerenstva
kao i rad Napretka u Bijeljini, okuplja oko sebe vei broj uglednih Hrvata i osniva
novo povjerenstvo, kao prvi korak ka uspostavljanju podrunice. U Napretkovom
Kalendaru, kao najvanijem izvoru za praenje rada Napretkovih podrunica,
za godinu 1912. navodi se ime Vinka Markovia, gruntovnog vjebenika, kao
povjerenika za osnivanje podrunice u Bijeljini, dok ostali lanovi povjerenstva nisu
bili poznati. Meutim, ovi pokuaji malog broja bijeljinskih Hrvata pokazuju koliko
se u to vrijeme poela razvijati svijest o nacionalnoj i kulturnoj pripadnosti na cijelom
teritoriju Bosne i Hercegovine, te je Bijeljina, u kojoj je u to vrijeme ivjelo vrlo malo
Hrvata katolika, ipak bila jedno od prvih mjesta u kojima su osnovane podrunice
Napretka.7

Ve od sljedee godine Podrunica u Bijeljini alje svoja redovita izvjea,
te je u Kalendaru za 1913. godinu naveden cjelokupni upravni odbor Napretka u
Bijeljini. U izvjeu koje je podrunica poslala navodi se da je na skuptini, na kojoj je
sudjelovalo 57 lanova, izabrano rukovodstvo podrunice. Za predsjednika upravnog
3
4
5
6
7

Pravila hrvatskog kulturnog drutva Napredak u Sarajevu, Sarajevo, Nova tiskara, 1935.
Kalendar, 1911. Izvjee za glavnu skuptinu, str. 392.
Kalendar, 1909. str. 161., 162.
Kalendar1910. str. 230.
Kalendar, 1912. str. 378.

351

odbora imenovan je dr. Lavoslav Peji, gradski lijenik, potpredsjednik je bio Josip
Milivoj Galovac, upravitelj banke, za tajnika je izabran Vinko Markovi, gruntovni
vjebenik, blagajnik je bio Antun Jovi, upnik. Revizori: dr. Tadija Odi, odvjetnik,
dr. Ivudor, odvjetniki koncipijent, odbornici s bili : oko Berdizza, trgovac, Anto
Hudovski, ljekarnik, Oskar Bertossi, sudski tajnik, odborski zamjenici su bili: dr.
edomir pl. Koharovi, odvjetniki koncipijent, i Donat Petre, uitelj.8
Sastav lanstva pokazuje da je u bijeljinskoj podrunici Napretka veinu
inio graansko- intelektualni inovniki sloj, zapostavljajui seljako stanovnitvo
kojeg je bilo u znatno veem broju, to je, u svakom sluaju, bio glavni initelj da
Drutvo ne dobije na masovnosti lanstva.
Odmah je podrunica poela s radom kojim se veoma aktivno ukljuila u

kulturni i drutveni ivot Bijeljine, ne zanemarujui pri tome osnovne djelatnosti
kojima se Napredak odlikovao i zbog ega je bio osnovan. Svojim rado vrlo brzo su se
nametnuli kao veoma aktivna podrunica ne samo na prostoru sjeveroistone Bosne i
Hercegovine, nego i puno ire.
Koliko je rad bijeljinske podrunice odjeknuo u Napretku, govori i to da se
o tome posebice govorilo na glavnoj skuptini Napretka, odranoj 23.lipnja 1912. u
Sarajevu. Mada je podrunica zvanino osnovana u sijenju 1912. godine, ona je ve
postala primjer dobrog i organiziranog rada. Naime, podrunica je u pet mjeseci svoga
rada, na elu s dr. Pejiem i angairanou cjelokupnog upravnog odbora, donijela
u blagajnu 1200 kruna, prodajui Napretkova izdanja Kalendare i razglednice,
kao i cigaret-papir, latilo za cipele, te skupljajui dobrovoljne priloge, a kako je
u Bijeljini u to vrijeme ivio veoma mali broj Hrvata katolika, ovaj rezultat je bio
izuzetno vrjedan. U svom poetnom radu bijeljinska podrunica se profilirala u red
najaktivnijih Napretkovih podrunica.9

Ve sljedee godine Napredak je u Bijeljini poeo dijeliti stipendije, istina
u skromnom obimu, ali se time aktivno ukljuio u najvaniju Napretkovu djelatnost
- pomaganje uenicama, te je podijelio 53 krune stipendija acima koji pohaaju
srednju ili njoj izjednaenu kolu, i to djeci koja su po svome boravku pripadala
podruju dotine podrunice10.

Bijeljinska podrunica se isticala u svim aktivnostima koje je preduzimala.
Najbolji primjer kako se s malo ruku, ali velikim entuzijazmom moe raditi, pokazala
je ova podrunica organizirajui dobrotvorne zabave nazvane Napretkovi dani,
kada je uspjela skupiti i u sredinju upravu poslati 860,01 kruna ime je premaila sva
oekivanja, posebice kada se usporede uspjesi drugih podrunica gdje je odziv, unato
puno veem broju Hrvata, bio znatno manji.11

Pogreno bi bilo tumaiti da su zabave organizirane samo radi materijalne
koristi. One jesu bile znaajna i esto isticana stavka, a prikupljena sredstva su
bila poticaj za veinu ostalih, ne manje znaajnih segmenata cjelokupne drutvene
8
9
10
11

Kalendar, 1913., str. 407.

Kalendar 1913, str. 376.
Kalendar, 1914. str 335.
Kalendar 1914. str. 337.

352

djelatnosti Napretka. Meutim, zabave su bile prilika, a u Napretku se na tome radilo,

da se proiri suradnja i s ostalim kulturno-prosvjetnim drutvima. Zabave su bile
vane i zato to su poluivale moralni uspjeh, poticale na aktivnost i angaman kako
lanova, tako i simpatizera Napretka. Njihovi efekti su, dakle, bili viestruki.

Meutim, rad Napretka u Bijeljini se u burnom razdoblju pred poetak Prvog
svjetskog rata ugasio, te za godinu 1914. nemamo izvjea prema Sredinjoj upravi o
djelatnostima podrunice u Bijeljini. Tek 1921. godine podrunica Napretka u Bjeljini
je obnovila rad, koji je trajao u kontinuitetu sve do zabrane rada Drutva 1949. godine.

Zanimljivo je spomenuti koliki je ugled Napredak, unato kratkom razdoblju
rada pred Prvi svjetski rat, stekao u Bijeljini. To najbolje pokazuje podatak da
je predsjednik Napretkove podrunice u Bijeljini 1927. godine bio dr. Vladimir
aldarovi, a tajnik dr. Jovo Milii, odvjetnik, asnik sa solunskog fronta, demokratski
politiar i predsjednik opine Bijeljina.12 Ovaj primjer kao i mnogi drugi, pokazuju
da je HKD Napredak kroz svoj rad u Bijeljini njegovao duh tolerancije i meusobnog
uvaavanja, te je veliki doprinos Napretka kroz itavu njegovu povijest u tome to je
pokazao kako se moe njegovati vlastiti identitet, a ne stvarati pri tome neprijatelje.
Napretkovo je naelo uvijek bilo izgraivanje zajednike kulture i drutva kroz
njegovanje vlastite kulture.

Zakljuak

Bitna odrednica Napretkovog djelovanja tokom itave povijesti jeste
permanentno graenje veza meu ljudima i narodima na naelu tolerancije,
ravnopravnosti, otvorenosti i suradnje. Ostvarivana je suradnja s drugim nacionalnim
drutvima, kao i meusobno potivanje i razumijevanje. esto su se ugledali jedni na
druge, te je postojalo pozitivno natjecanje, ali sve u cilju afirmiranja svoga nacionalnog
i kulturnog identiteta kroz ideju da drugi nije tuin nego partner.

Isto tako je hvale vrijedan trud podrunice HKD Napredak u Bijeljini koja je,
unato svim problemima koji su proizlazili iz psihoze pred poetak Prvog svjetskog
rata, ipak ostvarivala vrijedne rezultate.

U periodu od 1912. do 1914. podrunica Napretka u Bijeljini je nesebinim
zalaganjem i aktivnou pojedinaca osiguravala neophodna financijska sredstva za
svoje djelovanje. Najvei prihod Napredak je ostvarivao od zabava koje su redovno
prireivane. Osim toga, odreena novana sredstva osiguravana su uplatama
(dobrovoljnim prilozima) lanstva na sijelima, svadbama, proslavama roendana
itd. lanarina, prodaja kalendara i boinica, znaki, knjiga i sl. takoer su bili izvor
prihoda HKD Napretka u Bijeljini. Javno i otvoreno zagovaranje potronje samo
Napretkovih proizvoda, ime je bio osiguravan dio sredstava, bio je vaan oblik
financiranja Napretka u Bijeljini u ovome razdoblju.

12 Stoljee HKD Napredak (1902.-2002.), Zbornik radova znanstvenog simpozija u povodu

100. obljetnice osnutka HKD Napredak, Sarajevo-Zagreb 2007. str. 592.

353

Izvoru i literatura
Arhiv Bosne i Hercegovine
Fond Hrvatskog kulturnog drutva Napredak
Napredak, Glasilo Hrvatskog kulturnog drutva Napredak u Sarajevu, za godinu
1913., i 1914.
Iek Tomislav, Mjesto i uloga HKD Napredak u kulturnom ivotu Hrvata Bosne i
Hercegovine od 1902. do 1918, Sarajevo 2002.
Stoljee HKD Napredak (1902.-2002.), Zbornik radova znanstvenog simpozija u
povodu 100. obljetnice osnutka HKD Napredak, Sarajevo-Zagreb 2007.
Lovrenovi-Zeba Krunoslava i dr. (prir.), Arhiv Napretka Analitiki inventar,
Zagreb-Sarajevo 2003.
apina Hrvoje, Stoljetnica Napretka, Napredak, Sarajevo 2002.
Iek Tomislav, O utemeljenju i poetku rada Hrvatskog kulturno-prosvjetnog
drutva Napredak, u: Napredak Hrvatski narodni kalendar za 1993, Sarajevo
1992, 75-92.
Iek Tomislav, Zabave oblik ope kulturno-drutvene djelatnosti HKPD
Napredak, u: Urbano bie Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1996, 103-112.
Zbornik radova Stoljee Napretka u Tuzli, Zbornik radova znanstvenog
simpozija u povodu 100. obljetnice osnutka HKD Napredak Tuzla, Tuzla 2005.

354

Dr. Miradet Zuli

MUZIKI IVOT U BIJELJINI OD 1919. DO 1941. GODINE

Saetak: Nedostatak muzikih kola u sjeveroistonoj Bosni u periodu izmeu
dva svjetska rata odraavao se na muziku pismenost i kulturu, a samim time i na
muziki ivot. Osnovu muzikog ivota u Bijeljini u ovom periodu inili su izvoaki
ansambli. Uglavnom, to su bili horovi koji su djelovali pri pjevakim drutvima, te
razni instrumentalni ansambli. Uprkos injenici da je razvoj muzike umjetnosti u
Bosni i Hercegovini u ovom periodu trajao sporije, ipak se mora imati u vidu da
su djelovanjem pjevakih drutava i instrumentalnih ansambala u razvoju muzikog
ivota u ovom periodu u Bijeljini napravljeni pozitivni pomaci.
Kljune rijei: pjevaka drutva, tamburaki ansambli, limena glazba.
1. Muziko obrazovanje
U periodu izmeu dva svjetska rata, u sjeveroistonoj Bosni, kao i u periodu

Austro-Ugarske monarhije, nisu postojale muzike kole. U osnovnim kolama u BiH
predmeti pjevanje i gimnastika dijelili su dva asa sedmino. U realizaciji ova dva
predmeta mogli su se povezivati sadraji, kao, na primjer, djeije igre s pjevanjem, sa
ciljem razvijanja sluha i lijepog pjevanja. U programu za osnovnu kolu iz 1934. pri
tome se jo dodalo da pjevanje treba da podstakne interes i ljubav za pjesmu, te jaa
estetska i rodoljubiva osjeanja. Uglavnom, pjesmice izvoene u nastavi pjevane su
po sluhu.
Tek u privremenom programu za vie enske i vie muke narodne kole iz

1932. spominju se ozbiljniji zahtjevi vezani za teoriju muzike i solfeo. Obraivane
su ljestvice, intervali, ritmiki diktati, a prvi put su se pojavila i didaktiko-metodika
uputstva, kao i korisne napomene u vezi sa pjevanjem pjesama po notnom tekstu.
Ovaj program je vie znaaja posveivao razvoju muzike kulture kroz kolstvo. U
nedostatku kadra, predmet pjevanje su preteno izvodili uitelji. Uprkos toj injenici,
u kolama su ipak postojali horovi.13

Osim navedenih kola, muzika se uila i u gimnazijama. U ovom periodu,
pored postojee Gimnazije u Tuzli, 1919. je osnovana i Gimnazija u Bijeljini. To
je ujedno bila prva novoosnovana gimnazija u Bosni i Hercegovini nakon Prvog
svjetskog rata.14 Programi za nastavu muzike mijenjani su nekoliko puta, a uglavnom

13 O muzikom kolstvu u BiH vie podataka se moe pronai u knjizi: Ferovi, Selma,
Teorija i praksa muzikog obrazovanja u BiH, Sarajevo: IDP Udbenici, prirunici i
didaktika sredstava, 1991.
14 Prije otvaranja Gimnazije u Bijeljini, u Bosni i Hercegovini su postojale Prva muka
gimnazija u Sarajevu (1879), Gimnazija u Mostaru (1893), u Banjoj Luci (1895), u Tuzli
(1899), u Bihau (1911) i Druga gimnazija u Sarajevu od 1905. godine.

355

su se odnosili na oblast melodije, ritma i teorije. Pjevane su jednoglasne, dvoglasne

i troglasne pjesme, zatim narodne pjesme i pjesme komponovane u narodnom duhu.
Kvalitetnijem izvoenju nastave iz oblasti muzike doprinijeli su objavljeni udbenici
za ovaj predmet, a najvei broj izdanja (ujedno i najduu upotrebu) imao je udbenik
Osnovi muzike umetnosti I i II dio autora Miloja Milojevia.
Pored djelovanja u koli, nastavnici muzike imali su odobrenje za izvoenje
privatnih asova i privatnim licima, jer je to doprinosilo optem muzikom obrazovanju
ostalog graanstva. Moe se konstatirati da, iako muzike kole nisu postojale
institucionalno, ovaj period predstavlja poetak razvoja individualne instrumentalne
nastave.

2. Izvoaki ansambli

Osnovu muzikog ivota u Bijeljini u ovom periodu inili su izvoaki

ansambli. Uglavnom su to bili horovi, koji su djelovali pri pjevakim drutvima, te
razni instrumentalni orkestri i ansambli.
2. 1. Pjevaka drutva

Pjevaka drutva u ovom periodu osnivana su kao i u prethodnom periodu, na
konfesionalnoj osnovi. Prema biografskim podacima Stevana Krnjia, pohranjenim
u Muzeju Semberija u Bijeljini, prijeratni rukovodilac Srpskog pjevakog drutva
Srbadija iz Bijeljine Krnji u Bijeljinu se vratio 1. septembra 1921. godine. Odmah
po dolasku u Bijeljinu pokrenuo je aktivnosti oko ponovnog formiranja hora Srpskog
pjevakog drutva Srbadija. S obzirom na njegovu izuzetnu aktivnost u drutvu
prije rata, vrlo je vjerovatno da se, osim inicijative oko ponovnog formiranja drutva,
i sve drugo oko funkcioniranja hora moe povezati sa njegovom djelatnou.
Prema podacima iz biografije, bijeljinsko pjevako drutvo brojalo je
osamdeset lanova, dok se, prema fotografiji ovog drutva iz tridesetih godina, moe
uoiti da je hor brojao od trideset do ezdeset lanova. Ipak, najpouzdaniji podaci
o broju lanova nekoliko pjevakih drutava koja su djelovala u ovom periodu u
sjeveroistonoj Bosni mogu se pronai u popisu uesnika koji su uestvovali u
proslavi pedesetogodinjice postojanja Srpskog pjevakog drutva Njegu u
Tuzli. Tom prilikom su gostovala pjevaka drutva iz Brkog, Bijeljine i Graanice a
navedena drutva su, zbog organiziranja boravka u Tuzli, domainima prijavila imena
svojih lanova hora. Prema tim popisima, drutvo Vijenac iz Brkog gostovalo
je sa trideset pet lanova, drutvo iz Graanice sa dvadeset pet lanova a drutvo
Srbadija iz Bijeljine sa ak sedamdeset lanova. Hor iz Bijeljine se na koncertu
predstavio kompozicijom XI rukovet Stevana Mokranjca.

U 1937. godini drutvo je odralo jedan znaajan koncert. Osim hora, na
koncertu je kao solista nastupio Stojan Nestorovi15 iz Beograda. Koncert je odran 3.
15 Stojan Nestorovi je zavrio Muziku kolu Mokranjac u Beogradu odsjek solo
pjevanje kolske 1935/36. godine. V. Prvih sto godina, Muzika kola Mokranjac 1899
1999, Beograd: Muzika kola Mokranjac, 1999: 173.

356

marta 1937. u Sokolskom domu sa slijedeim programom:

Mokranjac
XI rukovet mjeoviti hor
Maksimovi
Kolovoa mjeoviti hor
Bize
Arija Toreadora iz opere Karmen

Stojan Nestorovi bas-solo

N. Lodienski klavirska pratnja
Tajevi Dve starosrbijanske pjesme

mjeoviti hor
Kasnije je Nestorovi bio prvi direktor Dravne nie muzike kole u Tuzli
osnovane 1949. a pored dunosti direktora vodio je Hor KUD-a Mitar Trifunovi
Uo.
Gotovac


Slavenski

Na noitu
Stojan Nestorovi bas-solo
N. Lodienski klavirska pratnja
Meknite se...
mjeoviti hor
dirigent Stevan Krni

Drutvo je godinje imalo oko dvadeset nastupa. Koncerti su odrani u Brkom,
Tuzli, Zvorniku, Sarajevu, Mostaru, Herceg Novom, Cetinju, Banjoj Koviljai (vie
puta), Loznici i apcu. Pored toga, odrano je mnogo koncerata po manjim mjestima
i na taj nain pruena je mogunost veem broju graana da se upoznaju sa ljepotama
horskog pjevanja.

Poetkom dvadesetih godina u Bijeljini je djelovalo Zanatlijsko pjevako
tamburako i diletantsko drutvo. Prema navodima u biografiji, Stevan Krnji je od
1922. u ovom udruenju vodio tri sekcije: pjevaku, tamburaku i dramsku. lanovi
drutva bile su samo zanatlije. Sve sekcije su ukupno brojale oko pedeset lanova, a
Krnji je u ovom drutvu bio veoma aktivan sve do 1927. kada je zbog preoptereenosti
morao da odustane od daljih aktivnosti u ovom drutvu. Pored navedenih drutava, u
Bijeljini je djelovao i Omladinski recitatorski hor osnovan krajem tridesetih godina.
Ovaj hor je okupljao studentsku, aku i radniku omladinu i najee je nastupao
u Bijeljini i okolini, s programima u kojima je kombinirao horske s recitatorskim
takama.

Prema programu koncerta iz 1926. znaajnu djelatnost imao je Mjeoviti
crkveni zbor Rimokatolike crkve iz Bijeljine. Osim jedne kompozicije u izvoenju
Mjeovitog crkvenog pjevakog zbora, na koncertu su veinom bile zastupljene
kompozicije za glas i klavir ili violinu i klavir. Program koncerta:

357

Lihovecki
Sa severa vetar due Mjeoviti crkveni zbor
xxx
Seljak i varo (M. Stokanovi)
Komzk
Pria i Basna violine aldarovi D.

Varadin, P. Violoni, Trbari D. i J. Laas,

klavir Ljerka Peji
panska pjesma solo glas Lea Violoni,
Eckert

klavir M. Luger
Drdla Poem J. Fuchs violina, Ljerka Peji klavir
Erben Narcissus J. Fuchs violina, Ljerka Peji klavir
Seljak u apoteci (M. Stokanovi)
xxx
Gehbauer
Duett aldarovi D. Varadin, P. Violoni D.,
J. Fuchs

Gounod
Ave Maria Lea Violoni solo glas, M. Luger
klavir i J. Fuchs violina

xxx
Dva nona straara
M. Stokanovi i M. Wasser

U ovom periodu, u Bijeljini je djelovao i mjeoviti hor Sreskog uiteljskog

drutva. Hor je oformio i vodio predsjednik drutva Stevan Krnji i brojao je oko
etrdeset lanova. Zanimljivo je da je pri Sreskom uiteljskom drutvu u Bijeljini
djelovao i enski hor uiteljskog drutva. O radu ova dva hora u Bijeljini vidi se iz
Pozivnice za zabavu koja je odrana 20. juna 1936. kojom prilikom je pod dirigiranjem
Stevana Krnjia izveden sljedei program:
Joksimovi
Hor Srpkinja troglasni enski zbor
klavirska pratnja N. Lodienski

Rozenberg Rui
Pastourelle M. Hold sopran i P.
Klingl alt, klavir N. Lodienski

Hubad
krjanek poji vrgoli
Mjeoviti uiteljski zbor

Petrovi
San Despota ura recituje V.

Bibi, klavirska pratnja M. Hold
Greg
Serenada A. Falkenburger bas,

klavirska pratnja M. Hold
Mokranjac
Pod jorgovanom

etveroglasni enski zbor
Jenko
Zujte strune K. Risti sopran i D.
Popovi alt, klavir M. Hold


Vilhar Ukazi M. Hold sopran,

klavir N. Lodienski
Biniki
ini ne ini

Mjeoviti uiteljski zbor

358


Prema navedenom programu moe se konstatirati da je Sresko uiteljsko
drutvo djelovalo veoma aktivno, jer su sve take izvodili uitelji i uiteljice. Pored
kompozicija u solo izvoenju, horovi su svoje zahtjevne kompozicije izvodili
troglasno i etveroglasno.

2. 2. Instrumentalni ansambli

Poetkom dvadesetih godina, u bijeljinskoj Gimnaziji je osnovan aki
tamburaki orkestar. Nije poznato kako su nabavljeni instrumenti za ovaj orkestar, ali
se zna da je prvi rukovodilac orkestra bio Zijah Buli.16 Zahvaljujui njemu, aci su
stekli osnovna potrebna znanja i osposobili se za notno muziciranje. 17 Poslije njegovog
odlaska iz Bijeljine, rad s orkestrom preuzeo je rus Aleksandar Aleksandrovi. Pored
djelovanja tamburakog orkestra, u bijeljinskoj Gimnaziji se osjeala potreba za
osnivanjem jednog hora. S obzirom na to da je ujedno bio i nastavnik pjevanja,
Aleksandrovi je oformio aki mjeoviti hor koji je najee nastupao zajedno s
tamburakim orkestrom.

Imajui u vidu injenicu nepostojanja muzike kole, za uenike koji su
pokazali interes dodatno je organizirana i nastava sviranja na instrumentu. Ti uenici
postepeno su ukljuivani u kolski ansambl. Poslije nastavnika Aleksandrovia,
horom je rukovodio Izidor Koh, a nedugo zatim, 1923. godine, hor i orkestar preuzima
Stevan Krnji. Njihov rad bio je baziran na velikom entuzijazmu i amaterizmu. Pored
tamburakog orkestra, u Bijeljini je u ovom periodu postojala i limena glazba. Na
alost, o djelatnosti limene glazbe nije pronaeno vie podataka.
Najznaajniji prostori u sjeveroistonoj Bosni u kojima se odvijao muziki ivot bili
su hoteli. Za odvijanje muzikog ivota u Bijeljini zasluge pripadaju Hotelu Drina koji
je imao veliku koncertnu dvoranu kapaciteta do sto posjetilaca. Kasnije je nabavljen
i klavir, to je bilo od velikog znaaja, jer je njegovom nabavkom omogueno
odravanje muzikih sadraja.
Pored ugostiteljskih sadraja, hoteli su neraskidivo bili povezani sa svim drutvenopolitikim, kulturnim i zabavnim kretanjima u gradovima. Na taj nain hoteli su bili
stjecite gradskog establimenta, mjesto gdje se organizirao kulturni i politiki ivot
stanovnika tih gradova.

3. Rezime

U periodu od 1919. do 1945. godine muziki ivot u sjeveroistonoj Bosni
odvijao se slino kao i u prethodnom periodu. Muzika se uila u optim kolama, kao
i u gimnazijama. U poreenju sa Srbijom i Hrvatskom u kojima su se muzike kole
16 Ovaj podatak se navodi u Monografiji Osamdeset godina bijeljinske gimnazije (2000: 68),
iako se u popisu nastavnika koji su radili od 1919. do 1929. navedenih u istoj monografiji
na strani 317, kao nastavnika muzike spominje ime Esad Buli.
17 U monografiji se spominju predmeti muzika i pjevanje, dok se jedino za kolsku 1938/39.
navode predmeti harmonija i solfeo.

359

otvarale intenzivno, u sjeveroistonoj Bosni se nedostatak muzikih kola odraavao

na muziku pismenost i kulturu, a samim time i na muziki ivot.

Meutim, u ovom periodu je ipak bilo znaajnijih pomaka. Naime, tada
je bilo izraeno djelovanje muziara instrumentalista, koji su kroz privatne asove
obrazovali mnoge mlae narataje. Najizraenija je bila nastava klavira, kao i violine.
injenica je da institucionalno organiziranje muzikih kola nije postojalo, ali se
zato muziko opismenjavanje i obrazovanje na raznim instrumentima odvijalo kroz
privatne asove, te razne kurseve i teajeve pri tamburakim i limenim duhakim
ansamblima.
Kao i vrijeme Austro-Ugarske monarhije, meu glavnim nosiocima muzikog

ivota u Bijeljini u ovom periodu bila su pjevaka drutva. Ako su u prethodnom
periodu pjevaka drutva najee uestvovala na priredbama nacionalnog i vjerskog
karaktera, a pojedine sveanosti imale obiljeja politiko-nacionalne manifestacije,
stie se dojam da su u ovom periodu drutva teila za umjetnikim ciljevima i
postizanju vieg reproduktivnog nivoa.
Na repertoarima horova mjesto su najee nalazile kompozicije St.

Mokranjca, zatim Bortnjanskog, Binikog, Hristia, Krstia, uglavnom kompozitora
koji su imali znaajan kompozitorski opus. Veinom su bili slavenski kompozitori, uz
poneki izuzetak, na primjer Francuza arla Gunoa. Primijetno je da u ovom periodu
nisu izvoene kompozicije eha, koji su ve bili veoma aktivni u muzikom ivotu
u Srbiji, za razliku od prethodnog perioda, kada je bez njihovih kompozicija bilo
nezamislivo uvjebavati repertoar.

Tokom ove dvije i po decenije, horovi su kao i u prethodnom periodu ponekad
izvodili kompozicije koje su, ustvari, bile jednostavnije obrade narodnih melodija. To
se inilo iz razloga da te kompozicije budu pristupane iroj publici, a ponekad i novim
lanovima horova. Meutim, mnoge kompozicije izvoene u ovom periodu veoma
su zahtjevne. Najbolji primjer su najee izvoene Rukoveti St. Mokranjca. Ako se
uzme u obzir tehnika i interpretativna zahtjevnost kompozicija koje su izvoene na
koncertima, te da su lanovi horova morali biti pripremljeni za takav nivo, moe se
konstatirati da su drutva ispunila ciljeve amaterskog muziciranja.

Nesporno je da su na djelatnost i repertoar pjevakih drutava najvie uticaja
imale horovoe. Osim obaveza rukovoenja horom i odravanja proba, horovoe
su obrazovale mnoge pjevae, te nabavljali i prepisivali partiture. Svojim predanim
radom, u Bijeljini se isticao Stevan Krnji, iako nije bio tako kolovan muziar kao
Cvjetko Rihtman, Tihomil Vidoi i Vlado Miloevi, koji su u istom periodu vodili
pjevaka drutva u Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci.

injenica je da se muzika umjetnost, kao i potreba za koncertima, kod naroda
u BiH razvijala sporije. Taj proces se najprije odvijao kroz pjevaka drutva, kao
najlaki oblik skupnog muziciranja, a zatim i kroz instrumentalne ansamble. Uprkos
injenici da je taj razvoj u Bosni i Hercegovini trajao dosta sporije i skromnije, ipak se
mora imati u vidu da su djelovanjem pjevakih drutava i instrumentalnih ansambala
u razvoju muzikog ivota u ovom periodu u Bijeljini napravljeni veliki pomaci.

360

Literatura
-

Arhiv Muzeja Semberija u Bijeljini (Biografija Stevana Krnia, rukopis)

Aliusti, Nizam: Poeci i razvoj muzikog ivota u Bijeljini i njenoj

okolini, diplomski rad, rkp., Sarajevo: Muzika akademija u Sarajevu,
1986.

Andreis, JosipCvetko, Dragotinuri-Klajn, Stana: Historijski razvoj

muzike kulture u Jugoslaviji, Zagreb: kolska knjiga, 1962.

Besarovi, Risto: Iz kulturne prolosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo:

Veselin Maslea, 1987.

avlovi, Ivan: Muzike institucije i njihov znaaj u razvoju kulturnog

ivota. Prolegomena kulturolokim istraivanjima odnosa muzike i
drutva u Bosni i Hercegovini, Muzika, IX, 26, 2005: 2537.

Ferovi, Selma: Teorija i praksa muzikog obrazovanja u BiH, Sarajevo:

IDP Udbenici, prirunici i didaktika sredstava, 1991.

Grabanovi, Mustafa: Bijeljina i Bijeljinci, Bijeljina: BZK Preporod

BiH BZK Preporod Bijeljina, 2006.

Monografija - Osamdeset godina bijeljinske gimnazije (19191999),

Babi, Mirko (ur.), Bijeljina: Gimnazija Filip Vinji Bijeljina, 2000.

Monografija ezdeset godina gimnazije Filip Vinji u Bijeljini (1919

1979), Petrovi, Slobodan (ur.), Bijeljina: Gimnazija Filip Vinji u
Bijeljini, 1979.

Petrovi, Slobodan: Korzo stare Bijeljine (graa za monografiju grada),

Bijeljina: Narodna bibiloteka Filip Vinji Bijeljina, 2002.

Privatni arhiv Vlade Kazandia u Bijeljini

Zuli, Miradet: Muziki ivot u sjeveroistonoj Bosni 18781992.,

doktorska disertacija, rukopis, Sarajevo: Muzika akademija u Sarajevu,
2008.

361

Prof. dr. Midhat Jai

TRADICIONALNI PREHRAMBENI PROIZVODI I JELA

U SEMBERIJI ( JANJI I BIJELJINI)

Uvod

Semberija, kao i ostali dijelovi BIH, kroz povijest je oduvijek bila mjesto gdje

su se proimale razliite kulture i obiaji, to je ostavilo dubokog traga na nain ivota
njenog stanovnitva. Zbog toga je Semberija poznata po tradicionalnim prehrambenim
proizvodima ili gastronomskim specijalitetima, koji su u principu identini ili vrlo
slini proizvodima sa drugih prostora BiH. Takvi proizvodi se dobivaju od autentinih
sirovina biljnog ili animalnog porijekla, esto imaju specifian postupak proizvodnje,
jedinstvenu recepturu i pripremu zasnovanu na tradiciji.
Seobama i migracijama naroda prenosile su se razliite kulture ishrane, koje

su se vremenom i asimirale, pa su postajale autentine. Ova pojava je vidljiva u veini
nacionalnih kuhinja. Tako povijest ishrane na bosanskohercegovakim prostorima
moemo pratiti jo od antikog doba, klasinog Rima i Vizantije, preko samostalne
bosanske drava, turskog i austrougarskog perioda, do savremenog doba dvadesetog i
dvadeset prvog stoljea.
Specifinu notu bosanskohercegovakim jelima daju i prehrambeni obiaji,

koji svoje izvorite imaju u islamu, pravoslavnoj, katolikoj i jevrejskoj vjeri. Tako
je savremena izvorna bosanska hrana dio kulturno-povijesnog nasljea i mjeavina je
autentinih bosanskih jela, tradicionalno turskih, arapskih, austrougarskih, jevrejskih
i drugih prehrambenih obiaja. Specifinost i vrijednost bosanskohercegovakih jela
jeste ba u tom orijentalnom i zapadnjakom, ali i u vjerskom prehrambenom naslijeu.
Zbog toga se danas bosanska kuhinja puno razlikuje od arapske, austrijske, maarske
ali i od turske, bez obzira na to to postoje jela koja potiu iz Turske i drugih kuhinja.
Bosanskohercegovaka jela i dalje ostaju karakteristina, jer se prenose sa koljena na
koljeno. U kulturi ishrane, kao i prehrambenim obiajima, najjasnije se vide tragovi
razliitih kultura koje su se u Bosni i Hercegovini isprepletale. Ove pojave se mogu
vidjeti i na podruju regije sjeveroistone BiH, kao i Semberije.

Savremene prehrambene navike, koje su rezultat globalizacije, neoliberalizma
i sistema vrijednosti koji poiva na njima, prijete da ugue proizvodnju tradicionalnih
prehramenih proizvoda, ali i kulturu ponaanja vezanu za hranu i prehranu. Zbog
toga postoji potreba da se ova tradicija sauva i zatiti. Osim toga, potrebno je istai
da, za razliku od savremene prehrane, tradicionalna prehrana ne sadri rafinirane ili
denaturirane namirnice ili sastojke poput rafiniranog eera ili glukoznog (fruktoznog)
sirupa; bijelo brano, konzerve; pasterizirano, homogenizirano, obrano ili nemasno
mlijeko, sintetske vitamine; toksine aditive i umjetne boje. Ovaj aspekt predstavlja
njenu posebnu vrijednost. Dodue, u proizvodnji tradicionalnih proizvoda na

362

primitivan nain mogu nastati tetni produkti, ukoliko se ne vodi rauna o higijenskim
mjerama. U svakom sluaju, mogue je proizvesti zdravstveno ispravne i nutritivno
vrijedne tradicionalne prehrambene proizvode, te time obogatiti turistiku ponudu
ruralnih podruja i poboljati kvalitet ishrane stanovnitva.

Prehrambeni proizvodi i jela u BiH uglavnom se tradicionalno konzumiraju
i u Semberiji, a veina opisanih su tradicionalno karakteristina za podruje Bijeljine
i Janje. Tradicionalni prehrambeni proizvodi postaju sve vie predmet interesovanja
mlaih generacija, ali i turista, pa dijelom i preraivake industrije. Zbog svoje
lokacije Semberija je atraktivno mjesto i turistika destinacija, to pokazuje i praksa
posljednjih godina.

Tradicionalni bosanski proizvodi i jela

Tradicija proizvodnje prehrambenih proizvoda zasniva se na predaji starih

znanja i vjetina. Ova tradicija je sastavni dio pripremanja jela, ali i naina ponaanja,
odnosno obiaja prilikom konzumiranja hrane.

Tradicija prehrane je dio kulturno-povijesnog nasljea koje se prenosilo s
generacije na generaciju u pisanoj formi ili usmenim predanjem, o tome kako se
spravljaju prehrambeni proizvodi, poev od primarne poljoprivrede, uvanja,
prerade, konzerviranja, pa do prehrambenih obiaja, koji se odnose na serviranje jela
i ponaanja pri konzumiranju.

U tradicionalna bosanska jela i prehrambene proizvode utkana je povijest
Bosne i Hercegovine, kao zemlje na razmei svjetova izmeu Istoka i Zapada. U
tim proizvodima i jelima saet je esto i dio historije, kulture i tradicionalnog naina
ivota. Upravo takvi proizvodi postaju predmet interesovanja domaih potroaa i
turista, kao i potroaa u drugim dijelovima svijeta.

Prehrambeni proizvodi mogu imati obiljeja geografskog porijekla i
izvornosti, pa se kao takvi mogu i zatiti kod nadlenih institucija. Takoer,
gastronomska ponuda, odnosno jela, kao to su tradicionalni specijaliteti, jesu vrsta
proizvoda karakteristinih za geografsko podruje.

Tradicionalni poljoprivredni prehrambeni proizvodi i njihove preraevine u
Semberiji su vrlo brojni. Posebno se mogu izdvojiti grupe: voe i povre i njihove
preraevine, mlijeko i proizvodi od mlijeka, meso i preraevine od mesa, proizvodi
od itarica, ljekobilje, aromatine i zainske biljke, te proizvodi od njih. Neki od njih
su pomenuti kad se govorilo o jelima, jer je teko napraviti razliku izmeu jela i
prehrambenih proizvoda. Naime, veina jela se mogu zatititi na krai ili dui period
od kvarenja, te se tako ti proizvodi mogu distribuirati istim kanalima distribucije kao
i industrijski preraeni proizvodi.

Konzumiranje pravih, tradicionalnih jela najbolje prepoznaju stranci koji vole
bosanske evape, razne dolme, bosanski lonac, bamju, te razne pite, jagnjee peenje,
bosanske pogae, dagarice, begovu orbu, a od slatkih jela: baklave, hurmaice,
tufahije, kadaif, sutliju i brojna druga. Iako se neka od ovih, a i drugih jela, mogu
nai i u drugim nacionalnim kuhinjama, ipak se ona na specifian nain pripremaju

363

samo u BiH i nigdje vie. Tako su neka bosanska jela, koja su izvorno dola iz drugih
kuhinja, dobila svoju autentinost po novim recepturama i nainu na koji se spremaju,
i postala tipina za BiH krajeve. Satara se sigurno pravi svugdje u svijetu, ali ga
samo Bosanci zaine kajmakom. Arapi pripravljaju baklavu sa pistacijama, koje daju
potpuno drugaiji okus i teksturu. Turci pripremaju japrak i dodaju vie zaina, bibera
i paprike. Austrijanci peku janjetinu i dodaju ruzmarin. Iako se u Grkoj, na primjer,
moe nai spanakopita, ona se razlikuje od bosanske zeljanice i po nainu pravljenja
kore i po filu. Pita od bundeve se moe jesti u svim mediteranskim zemljama i Americi,
ali je ona specifina u BiH po nainu pripreme i odabira specifinih sastojaka.
Tipina bosanska jela se tradicionalno pripremaju lagano i bez urbe. Bosanski
lonac je potrebno kuhati 4-5 sati u zemljanoj posudi (loncu), kako bi bio potpuno
ispunjen okusom i mirisom. Sogan-dolme se paljivo pune malim kaiicama. Mnoge
recepture, postupci pripreme i serviranja jela jesu orginalno bosanski, jer se pripremaju
sa puno panje i sa duom. Kad su u pitanju pite, postoji izreka: Kad se pita pee,
nema mrdanja, i ti se zajedno sa njom pee!. Bosanski evap, iako porijeklom od
Arapa, specifian je samo za Bosnu.

U smislu porijekla, jela mogu biti potpuno izvorno bosanskohercegovaka,
i tradicionalna jela. Izvorno bosansko jelo je ono koje je poteklo iz Bosne, dok
tradicionalno bosansko jelo moe biti i izvorno, ali i jelo koje je tokom povijesti dolo
iz druge kulture, pa se u Bosni priprema na poseban i specifian nain. Porijeklo jela je
potrebno istraivati, jer se migracijama stanovnitva tokom povijesti prenosila i kultura
ishrane. Tako, nije iskljueno, to se vjerovatno moe i istraivanjima potvrditi, da su
mnoga jela prenoena iz Bosne i u druge krajeve: Tursku, arapske zemlje, AustroUgarsku i sl. Deava se ak da pojedino geografsko podruje unutar BiH ima razliit
recept za jela pod istim nazivom, ili obrnuto - isti recepti, a da jela imaju razliita
imena. Jela koja se pripremaju u BiH su prepoznatljiva, ali mogu postojati i varijacije.
Dogaa se, ak, da osobe koje pripremaju jelo mogu neto dodati onako, po svome.
Na primjer, mogu izbaciti iz originalnog recepta neki zain ili masnou koja im ne
prija, ali e jelo sauvati osnovni okus, ak i ako se dijelom prilagodi. esta je pojava
da se jela tradicionalne bosanske kuhinje, kao i autohtoni prehrambeni proizvodi,
prilagoavaju mogunostima i nivou ponude. To mijenja njihove tradicionalne
vrijednosti i stvara uvjete da takvi proizvodi budu zauvijek zaboravljeni.

Autentini objekti u kojima se slue tradicionalna jela su ainice, evabdinice
i buregdinice. U tradicionalnoj bosanskoj kuhinji koristi se i posebno sue. Takvi
su sa, peka, dagara, prulja, lonac, tepsija itd. Sa je kovani eljezni ili zemljani
poklopac kupolastog oblika, sa drkom na vrhu kupole, pod kojom se na ognjitu peku
jela kao to su pogaa, kruh, komadi mesa, ili pilav u tepsiji.

364

Slika 2.2. Sa, eljezni ili zemljani poklopac kupolastog oblika sa drkom
Peka ili saica je sa sa niom kupolom i u njemu se peku pite. Jela se peku
tako to se na njih nagrne ar izmjean sa pepelom.

Slika 2.3. Peka ili saica

Dagara je velika glinena posuda duguljastog oblika, koja se koristi obino
za peenje janjetine. Prulja je obla, okrugla zemljana posuda u kojoj se obino vari
mlijeko, bilo samo ili sa riom. Lonac je glinena posuda trbuastog izgleda, koji slui
za peenje tradicionalnog jela-bosanskog lonca, i ima zapreminu od 2 do 10 litara.

Slika 2.4. Glineni lonac slui za pripremu tradicionalnog bosanskog lonca

Od tradicionalnog posua se koriste razne vrste tepsija kao hljebne, za peenje
pita, baklava i kadaifa i druge.

Tradicionalni prehrambeni proizvodi se meusobno proimaju i sa drugim
oblicima kulturno-povjesnog i prirodnog nasljea dajui jedinstvena etno obiljeja
ovog ivotnog prostora.

Znaajnije vrste prehramenih tradicionalnih proizvoda su: trajni i polutrajni
prehrambeni proizvodi i tradicionalna jela, a pri tome moe biti koriten i nematerijalni
dio, koji se odnosi na razliite obiaje vezane za prehranu.

365

Tradicionalni prehrambeni proizvodi u Semberiji

Semberija, kao i cijela regija sjeveroistone Bosne, poznata je po specifinim
prehrambenim proizvodima ili tradicionalnim gastronomskim specijalitetima. Veina
tradicionalnih prehrambenih proizvoda slino se priprema, odnosno po slinim
procesnim i tehnolokim postupcima, kod sve tri religijske skupine na podruju ove
regije, dok se odreene razlike primjeuju kod pripreme i konzumiranja tradicionalnih
prehrambenih proizvoda za vrijeme obiljeavanja vjerskih praznika. Ovo takoer
moe biti sastavni dio interesa povezivanja tradicionalnih proizvoda sa turistikom i
gastronomskom ponudom.

1. Znaajniji tradicionalni prehrambeni proizvodi

Od velikog broja tradicionalnih proizvoda koji su ovdje predstavljeni,

izdvojeni su oni najznaajniji, koji imaju odgovarajuu perspektivu za budui razvoj.
Suha ljiva. U BiH se proizvede 140-150 hiljada tona ljive godinje, od

ega 20- 30% propadne, jer se ne prerauje i ne izvozi. BiH je u proizvodnji ljive,
prema podacima FAO, sedma u svijetu. Najznaajniji tradicionalni proizvodi od ljive
su: suha ljiva, pekmez (bestilj) i rakija. Koristi se i sa orasima i medom, kako je
opjevano i u narodnim pjesmama, to ukazuje na tradiciju tih specijaliteta.
Suha ljiva je tokom posljednja dva do tri stoljea bila osnovni izvozni proizvod

iz BiH. Bila je brend jo za vrijeme turske vladavine, a posebno austrougarske. ljiva
sa podruja sjeveroistone Bosne bila je poznata u Evropi, a luka Brcko je bila glavna
izvozna luka za ljivu, jer se ona prevozila brodovima rijene plovidbe. Na vocarskoj
karti BiH od 1912. godine sjeveroistona Bosna je podneblje na kojem je uspijevala
najkvalitetnija ljiva.

ljiva pod nazivom Maarica (Poegaca, Bistrica) je, ustvari, autohtona
ljiva ciji je kvalitet bio najbolji. Naalost, ova ljiva gotovo da je iskorijenjena zbog
bolesti arke (virus) tokom 80-tih i 90-tih godina, ali dole su nove sorte koje se
uspjeno gaje. Posljednjih deset godina podignuti su novi vonjaci sa novim sortama,
koje su nastale ukrtanjem ljive poegae i vie su otporne na virus arke. Suha
ljiva se smatra jednom od najkvalitetnijih namirnica na svijetu. Kompot od ljiva ili
hoaf utice na probavu, ali se ne stvara ovisnost kod due upotrebe, to je jako vano
kod isticanja vrijednosti suhe ljive. Suha ljiva sadri visok nivo antioksidanata,
sirovih vlakana, polifenola, karotenoida i drugih sastojaka, zbog kojih joj se pripisuju
i ljekovita svojstva, naroito za poboljanje probave, peristaltike crijeva i prevencije
opstipacije. Suha ljiva sadri znaajne sastojke neophodne ljudskom organizmu za
prevenciju bolesti i ouvanje zdravlja, a u novije vrijeme se razliiti proizvodi od
ljive koriste kao funkcionalna hrana i prodaju se u specijaliziranim prodavnicama i
apotekama. Hemijski sastav ljive koja uspijeva u BiH moe se, zbog fenotipizacije,
nastale usred ekolokih uvjeta, znatno razlikovati u pogledu sadraja fitohemikalija
od ljiva sa drugih podruja.

366


I danas su potencijali proizvodnje svjee ljive visoki, a postoje i mogunosti
suenja, uz poboljanu tradicionalnu tehnologiju. Nekada se suha ljiva dobijala
suenjem u baburama ili punicama, a savremene tehnologije poele su se uvoditi
poetkom 60-tih godina. Najvei nedostatak suenja u punicama bio je uticaj tetnih
produkata koji nastaju sagorijevanjem drveta. To suenje se, ustvari, radilo direktno na
gasovima i dimu nastalih sagorijevanjem drveta, pa su te ljive faktiki bile dimljene.
Zbog tetnih produkata koji nastaju u ovom postupku uvedena je zabrana koritenja
ovog naina suenja. Danas se koriste suare sa indirektnim zagrijavanjem zraka
putem izmjenjivaa topline. U tehnologiji suenja ljive, ljiva se prvo opere, a zatim
postavi na ljese, gdje se cijedi i tek onda sui.
U tradicionalnoj praksi ne koristi se dipovanje ljive tj. potapanje u 0,5%

otopinu luine u cilju skidanja kutikule ili votane ovojnice. Dipovanje ubrzava
proces suenja, a osuena ljiva na taj nain i dalje zadrava svojstva tradicionalne
suhe ljive.
Recelj ili bestilj. Recelj je dem od ljiva, koji se ukuhava obicno na

otvorenom, na vatri, u velikim posudama od bakra tzv. kazanima. On se pravi na taj
nacin to se ljive operu, izvade se kopice, po elji samelju ili ogule i na tihoj vatri
se ljiva ukuhava. Pri kraju se, po elji, dodaje ecer, koji slui i kao konzervans.
Nema nikakvih hemikalija, vrlo je prijatnog ukusa i zdrav je. Pakuje se u staklene
tegle. Savremeni acin ivota, kao i nestanak kvalitetnih ljiva, uticali su na to da je
ljivov pekmez danas jako slabo zastupljen u ishrani. Pored namaza, dem se koristi
sa kajmakom od slatkog mlijeka, kao dodatak kolacima i slino.

Danas mnogi smatraju da su pekmez, dem, slatko i marmelada isti proizvodi.
Treba razlikovati pekmez, dem i marmeladu. Dem se dobija kuhanjem dijelova ili
cijelih, iskotenih ljiva, uz dodatak eera (najee se na 1kg ljive dodaje 1 kg
eera). Za razliku od dema, marmelada se dobija od vone kae (samljevene ljive)
ili soka. Pekmez od ljive, recelj ili bestilj, dobija se duim ukuhavanjem cijelih
otkotenih plodova ljive.

Recelj ili bestilj je tradicionalni proizvod koji se dobija od iskotenih,
tradicionalnih sorti ljiva, kuhanjem u otvorenom sudu. Marmelada nije tradicionalan
proizvod od ljive, ali dem i pekmez jesu. Po najnovijem zakonodavstvu EU, ne
postoji pekmez kao vrsta prehrambenog proizvoda. U cijeloj BiH proizvodnja nije
standardizirana, a EU jo nije prepoznala proizvod kao to je pekmez od ljiva.

Recelj se priprema od same ljive bez dodatka eera, iako je dozvoljeno
dodati do 20% eera. Nedostatak ovog proizvoda je esto boja. Nepoeljna smea ili
mrka boja nastaje enzimskim i neenzimskim tamnjenjem zbog dugog kuhanja. Ovaj
nedostatak se moe ukloniti blaniranjem ili dodavanjem antioksidanasa kao to su
vitamin C i limunska kiselina, te kuhanjem u zatvorenom sudu i na nioj temperaturi.

U ovom sluaju bi se poboljao kvalitet, naroito boja, okus i aroma. Ovaj
proizvod mogue je proizvoditi i u malim pogonima, kao i u domainstvima, ali uz
standardizaciju tehnolokog postupka proizvodnje.

S obzirom na dovoljnu koliinu sirovina, ovakva vrsta projekata predstavlja
najvii potencijal za proizvodnu ekonomiju sjeveroistone regije BiH.

367


Jabukov pekmez. Na naim prostorima postoji duga tradicija proizvodnje
pekmeza od jabuka, i ona se zadrala do danas. Konzumiranje ovog proizvoda esto
je u svakodnevnoj prehrani i ruralnih i urbanih podruja. Po svojim svojstvima, kao
to su konzistencija, ukus, miris, boja i aroma, prepoznatljiv je i na prostorima van
BiH. Dobija se tradicionalnim postupkom koncentriranja soka od domaih jabuka.
Dodatnu vrijednost mu daje danas poznata injenica da sadri po zdravlje korisne
sastojke sa antioksidativnim svojstvima, kao to su polifenoli i flavonoidi. Proizvodi se
od slatkih domaih autohtonih sorti jabuka: Dobri, Grehotulja, Pamuklija, Paradija,
Samoniklica, Senabija, Sladija, arenika, Tankokora, uja i drugih. To su autohtone
sorte, visokostablanice, koje su dugovjecne, i po sto godina daju plodove. Inae,
proizvodnja pekmeza zapoinje branjem jabuka, u fazi njihove tehnoloke zrelosti,
to se odreuje organoleptiki. Branje jabuke najbolje je obavljati runo, jer tako
najmanje dolazi do oteenja. Meutim, ako je vonjak veliki, onda se stabla jabuke
tresu i plodovi jabuke padaju na zemlju. Kod runog branja jabuke istovremeno se
vri i klasifikacija plodova. Jabuke se najee beru u gajbe ili u vree, to esto zavisi
i od naina transporta. Nakon toga se vri transport do mjesta za preradu jabuka. Ako
postoji vea koliina jabuka, transport se vri traktorima i kamionima, a za manje
koliine transport se vri automobilima, kombijima, zaprenim vozilima itd.
Kod proizvodnje pekmeza na tradicionalni nain, jabuke za preradu se rijetko
skladite, obino se isti dan prerauju. Postoji mogunost da se jabuke skladite dan ili
dva i to u priruna privremena skladita, tako da obino ne postoje posebna skladita
za tu namjenu.

Slika 3.1. Presa za cijeenje soka od jabuke

koristi se za proizvodnju autohtonog pekmeza od jabuka

Jabuke se, prije svega, operu istom vodom u koritima ili buradima. Nakon
pranja obavlja se inspekcija sa ciljem odvajanja truhlih plodova. Nakon toga se vri
usitnjavanje, mljevenje ili tuenje jabuka na nain koji je tradicionalan-specifian. Za

368

usitnjavanje i gnijeenje plodova jabuke koristi se drvena sprava koja se zove stupa.
Sastoji se od tri dijela i to: duge elastine motke, koja se zove ida ili malja, i pravi se
od tvrdog drveta i drvenog korita koje se zove torkulja. Odreena koliina jabuka se
ubaci u drveno korito ili torkulju i pomou malja, koji je spojen na elastinu motku,
vri se usitnjavanje i gnijeenje jabuka. Pri usitnjavanju i gnijeenju izdvaja se dio
soka koji zaostaje u torkulji, a nakon pranjenja plodova se pokupi i dalje koristi za
ukuhavanje. U novije vrijeme, kao bri i laki nain usitnjavanja jabuka koriste se
maine na elektrini pogon. Nakon usitnjavanja i gnijeenja vri se odvajanje vrste i
tene faze u drvenoj presi koja se zove eka. Ova drvena presa sastoji se iz sljedeih
dijelova: postolja, dva horizontalna drvena vijka koji se zovu loze, ovnova, malog
malja, pritiskaa i prohe. Usitnjena jabuka se iz torkulje drvenom posudom prebacuje
u dio eke koji slui za odvajanje rijetkog soka od koma. Kada se eka napuni
komom, poinje proces odvajanja rijetkog soka. Loza i ovnovi oponaaju funkciju
vijka i navrtke i pomou malog malja i prohe vre presovanje komine, i na taj nain
odvajaju sirovi voni sok od komine. Sirovi voni sok koji izlazi na dnu eke
prihvata se u posude, najee plastine kante. Nakon obavljenog procesa odvajanja
rijetkog soka, kao nus-proizvod dobija se komina, koja se najee baca ili, u nekim
sluajevima, slui kao stona hrana. Sirovi voni sok se skladiti veoma kratko ili ak
nikako, zbog velike podlonosti mikrobiolokom kvarenju.

Slika.3.2.Tavulja, posuda od bakra za kuhanje pekmeza koja treba biti kalajsana.

Sirovi sok se ukuhava na vatri u posudi od bakra, koja se zove tavulja.
Kapacitet tavulje je od 30 do 35 litara. Sok se nalije u tavulju, ispod koje je ve
naloena vatra. Kada pone proces ukuhavanja i odreena koliina soka se upari, vri
se dolivanje soka u tavulju. Dolivanje se vri nekoliko puta. Cijeli proces ukuhavanja
traje od 6 do 8 sati, zavisno od broja dolivanja rijetkog soka u tavulju. Gotov proizvod
ili pekmez mora imati suhe tvari oko 68% do 72 %, tamno-smeu ili mrku boju i
karakteristian slatkast miris. Pekmez je dugotrajni proizvod, koji se pakuje i skladiti
bez konzervansa i dodatka bilo kakvih aditiva. Jabukov pekmez upotrebljava se u
ishrani kao poslastica na kraju objeda ili kao specijalitet, dodavanjem u slatka jela, kao
to su gurabije, hurmaice, slatka pura, maljuga, halvapita, ili kao lijek, dodavanjem
u caj za ublaavanja kalja. Jedna podvrsta je pekmez od kiselih jabuka, koji se
prevashodno upotrebljava kao lijek. Tradicionalne metode proizvodnje se mogu

369

poboljati i unaprijediti, a da se sauva tradicionalno obiljeje. Umjesto ukuhavanja

u tavuljama, preporuuje se ukuhavanje u zatvorenom sudu i vakuumu, da bi se
zdravstvena ispravnost podigla na vii nivo. Tradicionalni nain prizvodnje pekmeza
od jabuka ne poznaje bilo kakve dodatke prilikom ukuhavanja soka. Ovako proizveden
pekmez ima sadraj suhe materije od oko 70%, to mu daje vrlo dug, viegodinji
rok trajanja. No, jabukov pekmez moe da sadri i po zdravlje tetne produkte, koji
nastaju na visokim temperaturama tokom prerade, kao to je hidroksimetilfurfurol
(HMF), zbog ega je potrebno koristiti sistem ukuhavanja u vakuumu. Takav pekmez
bi postigao vii stepen zdravstvene ispravnosti. Najei odnos je 10% pekmeza u
odnosu na koliinu jabuka. Proces proizvodnje jabukovog pekmeza moe biti poseban
ugoaj i doivljaj, koji bi se mogao iskoristiti u turisticke svrhe, poput branja groa.
ira od jabuke. ira je sirovi voni sok od jabuke. Dobija se usitnjavanjem
(gnijeenjem) jabuke, a zatim cijeenjem (presovanjem). Ukuhavanjem ire dobija se
pekmez od jabuke. Okus i aroma ire od jabuka ovisi o vrsti autohtonih jabuka od koje
je proizvedena. ira se tradicionalno konzumirala samo za vrijeme kuhanja pekmeza,
i u narodu je prepoznata kao vrlo zdravo osvjeavajue pie od jabuke. U svijetu je
sirovi sok od jabuke poznat pod nazivom cider. U Engleskoj se konzumira kao
fermentiran i, u principu, to je vino od jabuke. U SAD se konzumira kao nefermentiran,
takoe ga zovu cider, a zbog brzog kvarenja konzervira se, najee pasterizacijom
ili dodatkom konzervansa (sorbata). To su najei tehnoloki postupci kojima se ovaj
proizvod moe konzervirati i uvati dui vremenski period.

Oprema koja se koristi u tradicionalnom nainu dobijanja ovog soka u BiH
je uglavnom izraena od drveta, a danas se sve vie koristi oprema izraena od
nehrajuih elika i plastike. Drvo ima niz prednosti, jer smanjuje oksidaciju soka, a
nedostatak je tee odravanje higijene. Isto tako, oprema izraena od metala izaziva
bru oksidaciju hranjivih aktivnih sastojaka soka od jabuke, a oprema od plastike ima
rizike interakcije soka i plastike. Zbog toga je potrebno projektovati tehnologiju koja
e dati zdravstvenu sigurnost, a zadrati svojstva tradicionalnog proizvoda.
Bijeljinski kupus. Bijeljinski kupus, zove se jo i Semberski. Nastao je
ukrtanjem stare sorte bosanskog kupusa sa drugim vrstama, naroito Futokim
kupusom, za ta su zasluni agronomi, posebno Meho Hujdurovi, agronom iz
Bijeljine. Futokom kupusu marketinki se daje prednost, ali pravi Bijeljinski kupus,
sa tvrdom tj. cvrstom glavicom i mekanim listovima, na prvom je mjestu. Zbog
kiselih kia ova vrsta je ugroena, jer kisele kie, kada su koncentrovane, sadre
sumpornu kiselinu koja razara list i on truhne, tako da se ova sorta zamjenjuje sortama
sa oporijim vrstama lista kupusa. Treba naci rjeenje da se zatiti ova vrsta.

Bijeljinskim kupusom snabdijevala se i jo se snabdijeva skoro cijela regija.
Poseban specijalitet je kiseli kupus i on bi trebalo da ima svoju prepoznatljivu
tradicionalnu tipinu marku.

Suhi sir - zarica. Suhi sir ili zarica je prepoznatljiv proizvod sjeveroistocne
BiH. On je kupolastog oblika, mirie na dim, relativno je suh i jedini tvrdi sir koji
sadri vrlo malo masnoce. Pravi se od mladog kravljeg sira za pitu. To je tradicionalni
nacin kako da se zatiti mladi sir od kvarenja. Jednostavno reeno, ocijeeni mladi

370

sir za pitu sui se na dimu od drveta. Moe mu se poboljati ukus dodavanjem bijelog
luka, svjee paprike i slicno.

Suhi sir (zarica), dobija se od svijeeg kravljeg mlijeka, na taj nain da se
mlijeko ostavi da ukisne pri emu se odvija proces fermentacije, koji, u ovisnosti o
temperaturi, traje 1-2 dana. Nakon toga splavi se kajmak, koji je u stvari pavlaka,
ali kod naroda sjeveroistone regije BiH ima naziv kajmak. Kiselo mlijeko se, kao
nus-proizvod procesa, zagrijava, pri emu dolazi do stvaranja sira (koaguluma) i
tenog dijela sirutke (seruma), koji se razdvajaju postupkom cijeenja u dvije
faze. Prvo cijeenje obavlja se kroz evir (lonac sa dnom u formi reeta) i to u
cilju grubog odvajanja sira od sirutke. Drugo cijeenje sira je neophodno, jer je i
dalje visok udio vode. Drugo cijeenje se vri kroz pamunu krpu, a tradicionalno
se koristio zar (tradicionalna marama kod ena muslimanki). Zar koji se odredi za
cijeenje sira, iskljuivo se koristio u ove svrhe i otuda i potie naziv sir zarica.
U dobijeni sir dodaju se so i zainsko povre. Tradicionalno je to bio crveni i
bijeli luk (enjak), a moe se po elji dodati paprika i sl. Runo se oblikovao u
karakteristinu formu kupole, a nakon toga se tradicionalno suio u sunici ili tavanu
(dim iz pei se usmjeravao na sir). Za vrijeme suenja posebno se odabirala vrsta
drveta (najee joha), ijim se sagorijevanjem dobija karakteristina aroma. Mogue
je tradicionalne tehnologije unaprijediti, posebno zbog izuzetno velike potranje
ovog sira na pijacama. Nain koritenja ovog sira u kulinarstvu je vrlo raznolik i
est, jede sa sa prohom, dodaje kao zain, posebno na kukuruzni kola, ili se jede sa
pogaom, takoe je sve ei u restoranima, gdje se dodaje slino kao zain itd. Suhi
sir se koristi poput parmezana, kao dodatak tjestenini i makaronima, kao predjelo,
pomijean sa mladim sirom i povlakom, eventualno uz dodatak crvenog ili bijelog
luka, kao topa - umak od prokuhanog mlijeka, uz dodatak pavlake i suhog i mladog
sira. Nemastan je, tako da predstavlja dodatnu hranu, posebno za bolesnike oboljele
od jetre, te za osobe sa poveanim holesterolom i osobe koje su na dijeti. Da bi suhi
sir postao brend, treba propisati tehnologiju proizvodnje sa minimalnim sadrajem
tetnih produkata iz dima, da bude jednoobrazan. Pakovanjem u prikladnu ambalau,
kao to je vakuumpakovanje, moe mu se produiti vijek upotrebe. Vrlo dobro podnosi
i dranje u zamrzivacu.
Pastrma (suho meso). Tradicionalno je obiaj da se u jesen, pred zimu,
priprema zimnica, te se zakolje pastrma. To podrazumijeva da je zaklano neko
govee, krupna ili sitna stoka, te se dobijeno meso prerauje u neki tradicionalni
proizvod. Kada je u pitanju govee meso i meso sitne stoke, najee se takvo meso
sui i dobija se pastrma, a ako je meso striktno od cijele ovce, onda se zove stelja.

Govea pastrma je sueno govee meso sa kostima, ali i bez kosti. Prethodno
suho soljeno ili salamureno meso sui se na toplom dimu. Najee se radi tako, da se
pojedini djelovi goveeg mesa bez kostiju dobro natrljaju mjeavinom soli, poslau
u posudu i ostave da stoje nekoliko dana. Zatim se sue na hladnom dimu nekoliko
dana, a poslije toga jo izvjesno vrijeme na zraku. Suenje ukupno traje nekoliko
sedmica.

371


Danas se tradicionalno priprema suho meso u gotovo cijeloj BiH, a najvie
proizvoaa je u Visokom. Zbog toga se posljednjih dvadesetak godina ovaj proizvod
zove visoki prut, a ponekad i bosanski prut. Meutim, naziv prut nije
primjeren za govee meso, jer se tradicionalno ova vrsta proizvoda zvala pastrma.
Danas se meso u prvoj fazi uva u salamuri odreeno vrijeme, a esto se dodaju
aditivi, posebno nitritne soli. Zbog toga je ovaj proces najee nestandardiziran, a
proizvodi su neujednaenog kvaliteta.

Za izradu ovije stelje koriste se cijeli trupovi ovaca, osim unutranjeg dijela
buta, s pripadajuim uraslim masnim i vezivnim tkivom iz kojeg su izdvojene kosti, s
izuzetkom dijelova koljenice i podlaktice u duini do pet centimetara. Soljenje mesa za
stelju obavlja se suhim postupkom. Utrljava se oko osam odsto soli u odnosu na masu
mesa. Uz najmanje jedno prevrtanje i cijeenje soka, meso posoljeno na ovaj nain
ostaje u posudama oko dvije nedjelje. Odsoljava se pod mlazom hladne vode, zatim
vjea na tapove i cijedi tri do pet sati. Za hladno dimljenje i suenje potrebno je od 15
do 60 dana, zavisno od spoljanje temperature i vlanosti vazduha. U naim uslovima
rauna se da prva faza dimljenja i prosuivanja traje sedam, a proces dozrijevanja 30
dana. Prema tome, proces proizvodnje stelje traje ukupno oko dva mjeseca.
Bosanski suduk. Prerada u tradicionalnim uslovima podrazumijeva i
proizvodnju bosanskog suduka, kao tradicionalnog proizvoda koji se dobija od
mljevenog mesa, uz dodatak soli i zaina, npr. bibera i bijelog luka, i tom smjesom se
puni crijevo zaklanog goveeta. Suho meso (pastrma, stelja), kao i bosanski suduk,
tradicionalno se suilo na tavanima ili punicama koje su se koristile i za suenje
ljive. Suduk se priprema esto od kombinacije goveeg i ovijeg mesa. Meso i loj
se samelju mainom, dodaju zaini i sve zajedno dobro se izmijea. Zatim se tom
smjesom pune tanka govea crijeva. Suduk se sui nekoliko dana na hladnom dimu,
a zatim ostavi okaen na suhom i vjetrovitom mjestu. Posljednjih godina tehnologija
suenja i dimljenja se promijenila, i danas se u te svrhe koriste posebno konstruisane
suare.

Potrebno je standardizirati proces proizvodnje i sam proizvod, uz prethodno
osnovano udruenje koje bi se bavilo ovom proizvodnjom. Danas se bosanski suduk,
kao nezatieni tradicionalni proizvod, moe nai kako na BiH tritu, tako i na tritu
susjednih drava, ali sa odgovarajuim robnim igom. Poeljno je da se ovaj proizvod
zatiti oznakom ili izvornosti ili garantovano tradicionalnog specijaliteta, i da kao
takav bude prepoznatljiv u svijetu. Standardizaciju je potrebno uraditi sa stanovita
upotrijebljenih vrsta sirovina, dodataka, te fizikalno-hemijskih, organoleptikih i
mikrobiolokih svojstava gotovog proizvoda. Pri proizvodnji potrebno je koristiti
poboljane tradicionalne tehnologije, koje e omoguiti zdravstvenu sigurnost
finalnog proizvoda.

372

2. Tradicionalna jela

injenica je da je bosanska kuhinja poznata po bogatstvu ukusa i izbora
razliitih tradicionalno pripremanih jela. To su tradicionalna jela koja se spremaju
kod svih naroda na podruju regije. Bosanska kuhinja, odnosno tradicionalno
kulinarstvo ove regije, bazira se na kulinarskom umijeu naroda koji ive na ovom
prostoru, izgraenom na elementima bosanskohercegovake kulture, u koju je unesen
kolorit i Istoka i Zapada. Brojna su jela koja ine tradiciju ishrane na ovom prostoru,
no izdvojiti e se ona koja su najpoznatija kako kod lokalnog stanovnitva, tako i
posjetilaca, odnosno turista koji su boravili u ovim krajevima.
Najea tradicionalna jela u ruralnim podrujima sjeveroistone regije BiH
su jo uvijek razliite vrste pita. Konzumacija pita ima sezonski karakter. Ljeti se
jedu bundevara, krompirua, zeljanica, a zimi ee burek, areni burek, polagani
burek, ukur burek, buredik, zvrk burek, sirnica, prijesnac, razljevua i druge.
Ostala tradicionalna jela su takoer esta u dnevnim jelovnicima. Neka od vanijih
tradicionalnih jela na podruju sjeveroistone regije BiH su: orbe (begova orba),
jela sa rotilja (evapi, hadijski evap, sudukice), dolme (sogan dolma, dagarica,
bosanski lonac), kalja od krompira, proha poleaka, topa, sir iz abra, slatka jela, kao
to su baklava sa ljivama, pekmez baklava, sevdidan balkon, hurmaice, gurabije
nabrnjae, gibanica od pekmeza, halvapita od jabukovog pekmeza, pelte, hoaf
zahlada itd.

Tipina bosanskohercegovaka jela su razliiti varijeteti orbi, pita, jela od
mesa sa ranja i rotilja, sarmi i dolmi, kalja, musaka, pirjana, pilava, iija, hljebova,
imbura, jela od razliitih vrsta mlijeka i mlijenih proizvoda, jela i proizvoda od
voa i povra, salata, zahlada, brojnih slatkih jela itd. Ovo su opti generini (odavno
prepoznatljivi i uobiajeni) nazivi jela, ali i svakom generinom nazivu pripada vie
podvrsta jela, koja su esto karakteristina za tano odreene krajeve u sjeveroistonoj
regiji BiH.

Slijedi opis znaajnijih tradicionalnih jela.
orbe. orbe mogu biti predjelo ili samostalno jelo. esto se konzumiraju : begova
orba, bosanski lonac, bamija, tarhana, kulaci, kupus orba i druge. orbe se u
tradicionalnoj bosanskoj kuhinji spravljaju dosta gusto, a orba je esto samostalno
jelo. Pripremaju se obino sa komadiima mesa, tijestom i zainskim povrem.

Terhana je tradicionalan prilog - zasip za corbu koja se dobiva od kiselog
tijesta sa jajima, paradajzom i germom zakuhana. Industrijska terhana ne moe se
porediti sa domacom, zbog procesa rastresanja tijesta, koje se sitni, mrvi i suenjem
oblikuje na poseban nacin. Industrijska terhana je kiselo tijesto koje nije na prirodan
nacin osueno, i ono pada na dno posude pri kuhanju.
Pite. Pita je za Bosnu i Hercegovinu isto to i pizza za Italiju i nezamjenjiv je dio
bosanske kuhinje. Mogu biti slane i slatke. Pripremaju se na razne naine i od raznih
namirnica poput voa, povra i mlijenih proizvoda. Tipini primjeri su: burek,
areni burek, polagani burek, ukur-burek, buredik, zvrk burek, sirnica, krompirua,
bundevara, prijesnac, jaglua, razljevua, zeljanica, kvrgua, obarua, kljukua,

373

cicvara, popara, razvarua, furdenjaa, ljevaa i druge. Bosanska pita moe biti slana,
poluslana, kisela i slatka. Tijesto je bez kvasa i tanko. U Bosni je uzreica-kakva
jufka, takva i pita. Pite se oblikuju kao polagane, u guve, u frkove, na ruice, na
boaluk i na hamajliju. Najpoznatija bosanska pita je burek-pita punjena sjeckanim
ili mljevenim mesom i proprenim lukom, zainjena biberom i solju.

Jela od mesa sa ranja i rotilja. Tipini primjeri su: bosanski evapi, ievap, hadijski evap, sarajevski evap, banjaluki evap, pljeskavica, ranjii,
janjetina na ranju, prasetina na ranju, teletina ispod saa, dimljena suena riba,
pastrma, bosanski suduk, dimljena riba i drugi. evapi su po omiljenosti bosansko
jelo slino amerikim hamburgerima. U horizontalno razrezane lepine, koje se zaliju
poljevom (supa) i zapeku na rotilju, servira se pet ili deset evapia, pravljenih od
nekoliko puta fairanog juneeg mesa, koje se pee na rotilju. Uz lepinu se servira
sitno sjeckani crveni luk, biber i jogurt.

Dolme, sarme i slina jela. Dolme su jela od povra nadjevenog mljevenim
mesom i riom. Tipini primjeri su: dolma, sogandolma, patlidandolma, tikvicedolma,
bosanska sarma, pirjan, dagarice, japrak, bosansko ufte, bosanske musake, bosanski
lonac, satara, papazjanija, keke, jahnija. Najpoznatije bosanskohercegovake
dolme su od patlidana, paprika, paradajza, luka i tikvica. Bosanski lonac je izvorno
jelo, koje vodi porijeklo od bosanskih rudara. U pravilu se kuha u zemljanom loncu
po pet - est sati na laganoj vatri. Odgovarajui ukus i aromu dobija samo ako se
sprema vea koliina jela, iako se danas pee i u malim loncima, za jedan obrok. Ne
presipa se u druge posude, ve se servira u loncu u kojem je kuhan. Sarma je nadjev
zamotan zavisno od lokaliteta u list kupusa, mlade vinove loze ili ratike. Klasina
bosanskohercegovaka sarma je vrlo mala.

Kalje. Tipini primjeri su: kalja od krompira, kalja od kupusa, kalja od
repe. Bosanska kalja je predstavnik tradicionalnog kuhanog glavnog jela. U erpu se
slae red goveeg mesa, red kupusa, red ovijeg mesa, pa red kupusa. Doda se malo
masnoe, pa jelo prvo uzavrije i potom se lagano krka oko 5 sati. Kada se meso
rastavlja od kosti kalja je kuhana. Slui se tako da pri vaenju krike kupusa ne izgube
formu.

Musake. Tipini primjeri su: musaka od krompira, musaka od bundeve,
musaka od patlidana, mahuna, kelja itd. Bosanska musaka se razlikuje od istonjakih
musaka. Priprema se tako da se u erpu tenderu slae red proprenih kockica
modrih patlidana (prethodno se posoli, odstoji i ocijedi), pa red proprenog ovijeg
mesa i red paradajza izrezanog na kolutove. Kuha se na tihoj vatri, bez dodatka vode,
i pred serviranje se prelije kiselim mlijekom.

Pirjan. Tipini primjeri su: pirjan od patlidana, pirjan od prase sa suhim
mesom, pirjan od are, krompira, kiselog kupusa itd.
Pilav. Pilav je jelo i ujedno i naziv tradicionalne manifestacije kojom se
obiljeavao odreeni dogaaj. Tipini primjeri su: pilav od pirina, ike, bulgurov
pilav, tvrda pura, rogatika cicvara, cicvara, jerie, areni pilav itd.

Pura. Pura je vrlo kvalitetno jelo, iako se smatralo jelom siromanih. Pravi se
od kukuruznog brana koje se dodaje u uzavrelu slanu vodu i mijea, dok se ne dobije

374

gusta vrsta smjesa. Stavlja se u tanjire i slui sa slatkim mlijekom ili pak rastopljenim
kajmakom i uzavrelim maslom.

Hljeb-kruh. Tipini primjeri su: lepina, somun, bosanska pogaa, proha
poleaka, maslenica, truljo kola i hljeb bosman. Praznini hljebovi ili peciva su:
kaplama (paklama), somuni i lepina kod muslimana; macesihala kod jevreja; boini
i uskrsni kruh kod katolika; krsni kola, vaskrsni perec ili esnica kod pravoslavaca.
Povijesno je poznat bosanski hljeb Bosman koji se pravio jo za vrijeme AustroUgarske. Pravile su ga nane i slale mladiima koji su ili na vojevanje u austrougarskoj
vojsci. Ovaj hljeb se odlikuje dugim rokom trajanja. Somuni i lepine su okrugli
tradicionalni hljepii pljosnatog izgleda, promjera oko 20 do 30 cm. Sveana
ramazanska lepina se posipa urekotom.
Proha poleaka je okruglog, malo pljosnatog oblika, dobro peene i
raspucane rumeno- smee kore. Unutranjost je ute boje, zbijene strukture i sitne
poroznosti, te slatkastog mirisa i okusa na kukuruz. Inae, u svakodnevnoj ishrani
koristila se do 60- ih godina prolog stoljea, zbog slabog standarda graanstva, a sada
se koristi rjee, uglavnom zbog zdrave prehrane. Nain pripreme prohe je specifian i
radi se tako da se kukuruzno brano popari vrelom vodom i zamijesi, oblikuje i ostavi
da prenoi tj. da se upoleai (fermentira krob do eera, pa je malo slatka) i tek se
pee naredni dan.

imburi. imburi su tradicionalna jela od jaja. Tipini primjeri su: imbur
sa prasom, imbur od mladog luka, imbur od crvenog luka i drugi. Grad Zenica je
prepoznatljiv po tradicionalnoj manifestaciji pod nazivom imburijada.

Jela od razliitih vrsta mlijeka i mlijenih proizvoda. Tipini primjeri
su: sir iz abra, livanjski sir, travniki/vlaiki sir, suhi dimljeni sir, sir iz mijeha,
topa, posavska ramazanska topa, sutlija i drugi. Tope ili rastopljaji su karakteristina
bosanska predjela ili samostalna mala jela. To je grupa jela ija osnova je rastopljena
masnoa. Tope se serviraju u toplom tanjiru ili maloj tepsijici (tembali). Konzumiraju
se tople. Primjer jedne od topa je pavlaka-topa, gdje se u rastopljeni uzavreli puter
doda izdrobljeni mladi sir i pavlaka, posoli i pusti da vrije kratko vrijeme. Servira se
sa somunom ili lepinom.

Kolai-slatka jela. Slatkih jela ima mnogo, no valja istaknuti baklave,
tufahije i hurmaice. Baklava je slatko tradicionalno sveano jelo sa orasima, rezano
u obliku rombova. Postoji vie varijeteta baklava, kao to su: baklava sa orasima,
baklava sa suhim ljivama, banjaluka baklava, pekmezli baklava, kajmak baklava,
ruice, sevdidan baklava, unlari i druge. Hurmaice se pojavljuju u razliitim
oblicima i okusima: hurmaice, pekmezli hurmaice, gurabije, nabrnjae, smokvara,
ultuma. Takoer, slina po izradi je i gibanica, koja se priprema od slatkih kora,
oraha i jabukovog pekmeza i izuzetnog je i bogatog ukusa. Gibanica se tradicionalno
priprema za vrijeme obiljeavanja katolikih praznika. Valja pomenuti tufahije, ali
i druga tradicionalna slatka jela, kao to su: halva, slatka pura, ljivopita, halvapita,
hanumin pupak, dilberove usne, reedija, lokumi, kadaif, ekmekkadaif, etenija, ito
itd. ljivopita se pravi od zrelih ljiva, koje se zapeku sa malo slatkog kajmaka i
brana. Halva je klasino bosansko slatko jelo i ona se pravi od brana, masla i eera
(meda ili kvalitetnog pekmeza).

375

 Zahlade. Tipini primjeri su: zerde, muhalebija, vinjab, alasija (elatin),

aure, slatki kajmak s medom, slatki kajmak s pekmezom od jabuka, pelte-paluza,
hoaf itd. Paluza je tipina bosanska poslastica, nalik sutlijau, gdje se umjesto eera
koristi pekmez od jabuka.

Pia. Neka pia su autohtona kao to su: erbe, ul erbe, mevludsko erbe,
ajran, ivo erbe od malina, ali neka se tradicionalno koriste kao to su mlaanice,
kiselo mlijeko, sirutka, limunada, medovina, itd. Boza je specijalitet kojeg su u ove
krajeve donijeli albanski slasticari. Poznata je u veini zemalja Magreba. Omiljeno
je ljetno pice, koje je zdravo jer sadri vitamine B grupe, i vrlo je karakteristinog
okusa. Proizvodi se iskljucivo od prirodnih sirovina: kukuruzno brano, germa i ecer.
Tradicionalno se u urbanim sredinama, prilikom konzumiranja, mijea sa limunadom,
ali ponekad i sa sladoledom.

Salate. Tipini primjeri su: satrica, zelena salata, salata od peenih paprika,
salata od crvenog kupusa. Salata pod imenom Bosanski afrodizijak pravi se od
rendanog celera i cvekle, zainjenih senfom.

3. Obiaji pri jelu i piu

Priprema jela, kao i obiaji pri jelu i piu, karakteristini su u odreenim

situacijama. Posebno se pripremaju jela povodom odreenih tradicionalnih i
vjerskih proslava, kao to su : roenje djeteta, enidba-udaja, pohode, kao i povodom
obiljeavanja vjerskih maifestacija: mevlud, tehwid, odlazak na had, kod ramazanskih
obroka ( iftar i sehur), jela nakon denaze itd.
Za pripremu jela bile su zaduene najbolje kuharice zvane aije. Jo i danas

u Janji se zadrao ovaj obiaj.
Svakodnevna tradicionalna prehrana bazirana je na tri obroka dnevno, prema
vremenu dana: doruak, ruak i veera, a ponekad uina. U tradicionalnoj bosanskoj
kuhinji veera je glavni obrok, i po obilnosti ima slinosti sa francuskom veerom,
dok je ruak manje obilno jelo.

Tradicionalna bosanska sjedeljka naziva se akamluk, to je veernje sijelo.
Ove sjedeljke nekad traju od sumraka do zore uz razgovor, pijenje ljivovice ili
drugog pia, i sporo konzumiranje raznih mezetluka. Mezetluci su obino sastavljeni
od suhomesnatih proizvoda, sireva i salata, pa do pravih gozbi koje se odvijaju veoma
polako. Na kraju se obino serviraju kisele orbe.

4. Zatita tradicionalnih prehrambenih proizvoda i prehrambenih obiaja

S obzirom na savremeni nain ivota i neoliberalistike kriterije u sistemu
vrijednosti, kulturno-povijesno naslijee je sve manje u svom izvornom obliku
prisutno u ivotu moderne civilizacije. Tradicionalni proizvodi su dio prirodnog
i kulturno-povijesnog naslijea,pa neke od njih titi i zakon. Tako postoji Zakon o
zatiti kulturno-povijesnog naslijea, ali i Zakon o zatiti biolokog diverziteta i drugi
zakoni i pravna akta koji tretiraju ovu oblast.

376


Zatita kulturnog naslijea predstavlja znaajan nain zatite kulturnog
identiteta naroda i dokaza njegove autentinosti. Zbog toga su neophodna istraivanja,
revitalizacija i promocija kulturno-historijskih dobara, novo prezentiranje i namjena
koja bi bila samoodriva. Komercijalizacijom tradicionalnih prehrambenih i
neprehrambenih proizvoda, koji imaju tradicionalni karakter, postigao bi se najbolji
efekat ouvanja bar dijela kulturne batine naroda. Komercijalizacija ovakvih vrsta
aktivnosti trebalo bi da bude podrana od strane lokalnih zajednica i dravnih
institucija.

Neke vrste tradicionalnih tehnologija, kao i autohtonih sorti voa i povra,
pasmina krupne stoke, sitne stoke i peradi, trebalo bi da budu zatieni zakonom.
Znaajnije autohtone pasmine kojima prijeti nestanak su: krava Bua, ovca
Pramenka, svinja ika, koko Grahorka, Dudica kokica, Tota itd. Neki
tradicionalni proizvodi od mesa dobivali su se iskljuivo od autohtonih pasmina
krupne stoke, sitne stoke i peradi.

Postoji vie naina zatite tradicionalnih proizvoda. Najefektivniji i
najefikasniji nain zatite je njihovo stavljanje u upotrebu, njihova komercijalizacija i
formalno-pravna institucionalna zatita. Navest emo najznaajnije forme formalnopravne zatite koji se najee koriste, a to su:
zatita geografskog porijekla u skladu sa EU regulativom
zatita intelektualnog vlasnitva
zatita tradicionalnih proizvoda na lokalnom nivou, uz koritenje kolektivnog
robnog iga
drugi oblici zatite.

Zakljuci

Semberija je u iroj regiji prepoznata kao podruje bogato materijalnom i

nematerijalnom batinom, koja je est razlog posjeta ovom podruju. Bogatstvo
tradicionalnih proizvoda ukazuje na bogatu prolost ovoga podruja, ali i brigu ljudi
za ouvanje tradicije i kulture

Za tradicionalnim proizvodima postoji interes na domaem i ino tritu, i takav
proizvod mora da pokazuje posebne karakteristike koje proizilaze iz geografskog
podruja, kao to je Semberija, ali i iz tradicionalnog sastava proizvoda ili metoda
proizvodnje. Za takve proizvode potroai su spremni platiti viu cijenu od uobiajene,
a posebno ako su proizvedeni uz potivanje pravila dobre proizvodne prakse. Takvi
proizvodi zadovoljili bi elju potroaa za jelima i prehrambenim proizvodima koji
su prvorazredni, specijalni, drugaiji, pouzdani i s garancijom kvalitete, porijekla i
tradicije.

Postoji vie naina da se zatite tradicionalni proizvodi, a postupak
zatite oznake zahtijeva multidisciplinaran timski rad u okviru udruenja sa
proizvodnotehnolokog, ekonomskog i pravnog aspekta. Zatita proizvoda moe biti
efektivan alat marketinkog pristupa u razvoju robnih marki, ali istovremeno moe
biti i konkurentna prednost za male proizvoae, jer se tite proizvodi na osnovu
njihovog mjesta proizvodnje.

377

Literatura
V. Beirevi: Autohtone sorte jabuka i kruaka na prostoru BiH, Harfograf Tuzla,
2009.
A. Lakei: Bosanski kuhar Tradicionalno kuharstvo u Bosni i Hercegovini,
sedmo dopunjeno izdanje, Svjelost Sarajevo, 1999.
L. Hadiosmanovi: Bosanski kuhar, Sejtarija, Sarajevo, 2007.
D. Samarija i N. Antunac: Oznake kvalitete: izvornost (PDO), zemljopisno
podrijetlo (PGI) i garantirano tradicijski specijalitet (TSG) u socijalnoj i
gospodarstvenoj zatiti tradicionalne proizvodnje sira, Mljekarstvo 52 (4) 279-290,
2002.
D. Barjolle, B. Sylvander: PDO and PGI products: market, supply chains and
institutions, Final Report (Fair 1-CT 95-0306 ) European Commission, 1-53. 2000.
B. Sladonja, M. Radulovi, K. Brki, M. Krapac, E. eti: Oznaka izvornosti i
zemljopisnog podrijetla maslina i maslinovog ulja u Hrvatskoj, Pomologia Croatica
Vol. 12 - br. 2., 2006.
M. Jai: Zatita oznake autohtonih prehrambenih proizvoda. Udruenje za
razvoj NERDA Tuzla, 2009.
E. Sarvan, V. eremet, R. Tulumovi: Tipini proizvodi u SI BiH Identifikacija i
dalji razvoj, Ekeprint Gradaac, 2009. godine
M. Jai, E. Spahi: Izvjetaj o analizi tipinih proizvoda na podruju
sjeveroistone regije BiH, Nezavisni biro za razvoj, 2011.

378

POGOVOR

Jusuf Trbi

DEVET GODINA RADA

BZK PREPOROD BIJELJINA-JANJA

Krojai istorije

Gdje su Bonjaci danas? Nakon svih burnih vijekova uspona i padova, nakon

vremena slave i vremena propasti, negirani, potcijenjeni, progonjeni, raseljavani,
ubijani, svedeni na etvrtinu sopstvene drave, ostavljeni na milost i nemilost
komijama koji ih sistematski i bez prestanka guraju u tamnu provaliju nestajanja, gdje
su oni danas, imaju li oni danas samo prolost, samo blijedi san o nekadanjoj veliini,
ili ima jo dana pred njima, jo svjetla kojemu lice mogu okrenuti? Zemlja u obliku
srca, obuena u leopardovu kou, arenu od raznolikosti naroda, ljudi, obiaja, kultura
i tradicija, ubijena je jo jednom, jo jednom je stisnuta, stijenjena, na silu smanjena,
prepolovljena, skoro udavljena, a Bonjaci ostavljeni na nizbrdici koja je njihova
sudbina jo od doba Tvrtkovog. I nisu sluajna upozorenja da taj narod preivljava u
posljednjih dvadeset godina najtei period svoje istorije, prepune stradanja i iskuenja.
Ima, evo, ve skoro vijek i po kako su se Bonjaci, ibani vjetrovima sa svih strana,
zatvorili u sebe, u najdublju tamnicu, pa ekaju da vrijeme proe i da izdobri, samo
od sebe, ekaju i povremeno izviruju preko taraba i plotova ne bi li ugledali novi dan.
A kad vide da ga nema, ponovo se u sebe vraaju, u sopstvenu pasivnost, u ekanje
nekakvog svog Godooa koji nikako ne dolazi.
Ima li boljeg dokaza za to od bijeljinskih Bonjaka? Sve do 2004. godine ni

jedan Bonjak koji je ivio u Bijeljini nije tampao ni jednu jedinu knjigu, osim Mustafe
Grabanovia, koji je 1938. godine izdao zbirku pjesama Bosna, a etrdeset i pet
godina kasnije drugu poetsku zbirku Krajolici moje Semberije. A Bijeljina nikada
nije bila mala arija, u odnosu na ostale bosanskohercegovake varoi. Koliko je
radosti i tuge proteklo rijekom ivota, koliko velikih i malih ljudi, dogaaja, tragedija
i radosti, kolika je planina onoga to je zaboravljeno, a nije smjelo biti zaboravljeno?
Tako su Bonjaci sami ubili svoje pamenje, pa sad tragaju za ostacima onoga to jo
mogu saznati i razumjeti. Oni koji ne piu i ne ostavljaju tragove iza sebe, osueni su
na zaborav, a kako kae Eshil, ljudi su jednodnevna bia i samo ih pamenje izdvaja
iz haosa. I drugi su, dakako, koliko god su mogli, doprinijeli da Bonjaci zaborave
sebe, pogotovo u novije doba. Petovjekovna turska vladavina okaena im je kao
kamen o vrat, pa nisu smjeli znati nita o tom vremenu iz kojeg nije mogao izroniti ni
jedan znak, ni jedan mislilac, pisac, filozof, graditelj, vojskovoa, dravnik, ni jedan
svijetli trag nije smio izai iz toga mraka, ni jedna graevina, kola, biblioteka, ni
jedan najobiniji hamam, nita. Bonjaci su natjerani da se stide sebe, i da tek danas,
sluajno i napreskok, saznaju kako je Bosna dala i pjesnike, i junake, i graditelje, i
naunike, i mnoge umne ljude, samo to to nama niko nije rekao.

381


Prialo se kao anegdota, a bila je istina : kako je iranski ah Reza Pahlavi,
veliki Titov prijatelj, dolazio u posjetu, pa je poruio da bi volio vidjeti kuu svog
omiljenog pjesnika, besmrtnog Fevzija Mostarca. Svi su se nali u udu : ko li je taj?
Traili su ( a tadanje slube su to znale raditi) i jedva nali u Beogradu jednog
penzionisanog univerzitetskog profesora, Jevrejina, koji je znao ko je taj pjesnik.
Na brzinu su nali i odgovarajuu kuu u Mostaru ( otkud ah zna da li je to ba ta
kua), opremili je koliko su mogli, i gost je bio zadovoljan. Nakon toga tampana je
i Fevzijeva pjesnika knjiga Bulbulistan. Ostali veliki Bonjaci toga vremena, tih
vijekova, morali su da priekaju.
U Bijeljini su, decenijama prije rata, sistematski ruene sve stare kue, sve to

je podsjealo na Bonjake, uklanjano je sve to je govorilo jezikom prolosti, a svaki
Bonjak koji je pokazao natprosjenu pamet i sposobnost bio je, na ovaj ili onaj nain,
iskljuivan iz arije, upuivan u Sarajevo, marginalizovan, optuen za bilo ta. I kad je
Semberiju potopio veliki, krvavi talas etnikog ienja, novi gospodari ivota i smrti
izmijenili su sve, za tili as. Ve 10. aprila 1992. god., dok su bijeljinski Bonjaci jo
pokopavali svoje mrtve, izmijenjeni su nazivi svih ulica, kola i ustanova, sinuli su novi
grbovi i zastave, Bijeljina je postala srpska Bijeljina, Janja je postala srpska Janja,
pravoslavlje je postalo zvanina religija. A kad su Bonjaci protjerani i u njihove se
kue uselili Srbi iz drugih dijela BiH, pozvani da dou i doekani rairenih ruku, kad
su sve damije sruene i ovaj komad Bosne otplovio u naruje Srbije, otpoelo je opte
prekrajanje istorije, to i nije bio naroito teak zadatak. Industrija zaborava je radila
punom parom, krojai istorije su imali pune ruke posla, proizvoai magle su stalno
prebacivali normu, nemogue je preko noi postajalo mogue, delati su preobueni u
rodoljube, rtve su same krive, damije je oborio vjetar, a Bonjaci otili dobrovoljno,
sretni to su svoje ivote, kue, imanja i svu svoju prolost darovali novim osvajaima.
Otili su ti ostaci nekadanje okupatorske vlasti, kao teret koji je konano zbaen
s lea. Ostalo je da se napiu nove knjige i ustanovi nova istorija. Ve 1994. godine
izala je nova monografija Bijeljine, u kojoj ugledni bijeljinski istoriar pie i ovo
: Do nedavno najbrojniji tragovi okupatorske arhitekture svakako su pripadali
muhamedancima, muslimanima turcima, tj. poturicama. Jedan dio srpskog naroda
morao je tokom vievjekovne okupacije divljih azijatskih hordi da napusti svoju vjeru
i skoro iskljuivo pod nasiljem da prihvati muslimansko krivovjerje i nazovi religiju
islam. Sreom, nastavlja dalje istoriar, vei dio muhamedanaca iselio se iz ovog
srpskog kraja u novostvorenu Muslimansko-katoliku federaciju, pa su tako stvoreni
uslovi za bri razvoj spske Bijeljine. Uz njih su otili i Cigani, sa svojim novcem
sumnjivog porijekla, ali i razni stranci rimokatolike vjeroispovijesti, meu kojima
su najbrojniji bili jugoslovenski katolici ( pod imenom Hrvati).

Falsifikovanje istorije nastavljeno je punom parom, pa smo mogli saznati da
su etnici bili borci protiv faizma, da Miloevi i Karadi nisu stvarali Veliku Srbiju,
da nikakvog etnikog ienja u Bosni nije bilo, ve su Republiku Srpsku, zapravo,
stvorili Bonjaci i Hrvati, kad su dobrovoljno i s radou napustili ovaj prostor i tako
Srbe, koji su dotle bili u manjini, nainili veinskim narodom. Saznali smo da je Haki
tribunal pogrijeio i da genocida u Srebrenici nije bilo, da su Sarajlije gaale granatama

382

i snajperima sami sebe, da su civili u Zvorniku, Vlasenici, Bratuncu, Prijedoru, Banjoj

Luci ubijali sami sebe, da su sami sebe ive spaljivali u Viegradu, da su ubijali
sopstvenu djecu i zatvarali se dobrovoljno u logore. Pokolj civila u Bijeljini postao
je odbrana grada, pa je posljednjeg dana marta 2012. godine, uz sveanu akademiju
oslobodilaca, postavljena i izloba fotografija na kojima su ubijeni bonjaki civili.
Meu njima je i uvena fotografija Rona Haviva, na kojoj Arkanov vojnik, ispred
kue Redepa abanovia, utira mrtvu Tifu abanovi u glavu. Ispod svih fotografija
pie da su to ubijeni srpski civili.
Saznali smo tako sve to nikada ne bismo znali da nije ove nove istorije.
I ta ostaje onima kojima jo pamet i savjest nisu otplovili niz vodu?

Uloga Preporoda u ivotu Bonjaka

Kad je 1903. godine, u sarajevskoj kiraethani na Bentbai, odrana osnivaka

skuptina Gajreta (dananji Preporod), nije se ba mnogo Bonjaka odazvalo
pozivu da se formira kulturno drutvo koje e, uz ostalo, pomagati kolovanje
bonjake djece i okupljati ljude od znanja i pera. Ta dva zadatka bila su, zapravo,
sr onoga to je, poput vazduha, bilo potrebno narodu, ve tada gurnutom na margine
istorije. Vidjevi da nema mnogo interesovanja, knjievnik Osman Nuri Hadi rekao
je da je formiranje Drutva moda malo preuranjeno, i da bi skup trebalo odgoditi,
ali se tome usprotivio tadanji reis-ul-ulema Teufik Azapagi, koji je dobro poznavao
mentalitet Bonjaka. Bojim se da bi nam se lijeno bilo ponovo sastajati, rekao je on.

Gajret je formiran, a bosanski muslimanski prvaci shvatili su da se ne moe
dalje bez organizovanog, institucionalnog povezivanja, bez zajednikog djelovanja,
bez znanja i uenih ljudi, bez kolovanja mladih narataja. Prvi predsjednik, Safvetbeg Baagi, bio je nosilac ideje o ukljuivanju Bonjaka u savremena kulturna
strujanja u Evropi. On je utemeljio nain djelovanja Drutva - na dobrovoljnoj osnovi,
i to se zadralo do danas, do vremena kad volonterizam sve ee izaziva uenje
ljudi prilagoenih novim drutvenim i ekonomskim kretanjima.

Ali, i u to doba Bonjaci ne bi bili to to jesu, da ve 1924.godine nisu udarili
kontru, pa formirali drugo, slino udruenje Narodnu uzdanicu, koja je uglavnom
djelovala opoziciono u odnosu na Gajret. Ipak, dva udruenja su se spojila u jedno
1945. godine, ali je etiri godine kasnije komunistika vlast zabranila rad nacionalnih
kulturnih drutava. Bonjaci su tada bili Srbi ili Hrvati, pa neopredijeljeni, pa
Muslimani, da bi se tek u osvit krvavog rata vratili sebi i svom vjekovnom imenu.
Obnoviteljska skuptina Preporoda odrana je 1990. godine u sarajevskoj Vijenici,
da bi uskoro stigla reakcija na taj in Karadievi Srbi s brda granatama su zapalili
Vijenicu i neprocjenjivo kulturno blago u njoj, kreui, tako, u svoj drugi najvaniji
zadatak, nakon etnikog ienja i unitenja Bonjaka u temeljito ubijanje njihove
istorijske svijesti, njihovog pamenja, njihove kulture, tradicije, vjere, u detaljno
brisanje svih tragova postojanja jednog naroda sa lica zemlje Bosne. Sistematski
su poruene sve damije i svi vjerski objekti Bonjaka na okupiranim teritorijama,
sve institucije kulture, sve stare graevine, spaljene su knjige, pobijeni i rastjerani

383

intelektualci, napisana nova istorija. Deceniju i po nakon zavretka rata, polovinom

2012. godine, uprkos ustavno i zakonski proklamovanoj ravnopravnosti naroda, ni
jedan Bonjak nije ni na jednom rukovodeem mjestu, bilo kog nivoa, u Republici
Srpskoj, a broj zaposlenih Bonjaka u entitetskim ustanovama i firmama ne dostie niti
jedan procenat. Kako izgleda stanje u obrazovanju, pokazuju sljedei podaci : u 2004.
godini u bijeljinskih elitnim kolama gimnaziji, ekonomskoj i poljoprivrednoj
od 2.500 aka bilo je samo 60 bonjake djece, ali su za njih ostavljena mjesta
u kolama za radnika zanimanja : od 1.200 aka u tim kolama 200 je bonjake
djece. U srednjim kolama, od 251. profesora bilo je samo 5 Bonjaka, a u osnovnim
kolama od 608 nastavnika, samo 15 Bonjaka. Stanje nije mnogo drugaije ni danas,
2012. godine.

Dvadeset godina nakon poetka rata bijeljinski Bonjaci i dalje hodaju Trgom
enerala Drae, Ulicom Srpske dobrovoljake (Arkanove) garde i ulicama koje nose
imena etnikih koljaa, lijee se u Bolnici Sveti vraevi, slave krsnu slavu grada
i optine, i svake firme, ustanove i organizacije, od policije do biblioteke i djeijih
vrtia, mau zastavom optine na kojoj gordo stoji kupola pravoslavnog hrama. I to
u Bijeljini, u kojoj Bonjaci ive bolje nego u bilo kom drugom gradu u Republici
Srpskoj.
Istovremeno, zvanina politika svakodnevno pokazuje sav svoj jad i emer,

ostavljajui Bonjake u Republici Srpskoj, Srbe u Federaciji BiH, ali i sve graane
koji ive od svog rada na rubu egzistencije i beznadenosti. Gaani svakodnevno
tekom artiljerijom politike magle, oni ne znaju vie na koju stranu da se okrenu i
u koga da gledaju. Nad Bonjacima u Republici Srpskoj lebdi ponovo avet cijepanja
drave, aparthejda i progona, ponovo iz oblaka pada gusta kia straha i neizvjesnosti.
A stare navike pasivnosti, neorganizovanosti, svaa i podjela donose zebnju uoi
sutranjeg dana. U situaciji kad im je prolost izbrisana, pa oni ne znaju nita o sebi,
budunost daleka i turobna, a politiari odvojeni zidovima i, uz asne izuzetke, ne
izlaze iz Sarajeva, koje je sve dalje, skoro da je jedino u ta se mogu pouzdati ustanova
kakva je Preporod, uz sve tekoe koje donosi dobrovoljni rad rijetkih entuzijasta.
Jer, taj rad, ako nita drugo, pokazuje da se Bonjaci ipak mogu organizovati, da
mogu zapisati i sauvati makar dio onoga to je prolo, da mogu biti svjedoci zloina i
garanti istorije, da mogu ostaviti trag u kolektivnoj svijesti i pomoi ljudima da dignu
glavu.

Govori o tome i kratka istorija postojanja bijeljinskog Preporoda.

Ubijanje utnje

Bonjaka zajednica kulture Preporod Bijeljina-Janja, nakon osnivake
skuptine u jesen 2003. godine, poela je vrlo brzo da razbija nadaleko poznato
bonjaku utnju i da progovori glasom koji se nadaleko uo. Dotle se inilo da
Bonjaci, koji su ostali bez ivota, bez kua, bez zaviaja, bez damija, bez tradicije,
bez osnovnih ljudskih prava, nisu, zapravo, nikada ni ivjeli ovdje, i da su Bijeljina i
Janja gradovi bez istorije, u kojima je istina pretvorena u apat, zatvoren u tjeskobu

384

avlija, u tamnu dubinu dua. O poloaju Bonjaka progovorili su najprije Udruenje

Povratak i odrivi opstanak i Islamska zajednica, a formiranje Preporoda
donijelo je bitan korak u okupljanju ljudi, zapisivanju i javnom izgovaranju injenica
o nedavnoj prolosti i zloinima poinjenim u ovom kraju, ali i o onome to je ve
bilo zaboravljeno, o istoriji Semberije, kakva je zaista bila, Preporod je natjerao
medije da se okrenu i ovom dijelu Bosne i Hercegovine, izale su prve knjige. U
izbornoj 2004. godini odjednom su se na politikoj sceni pojavile teme o kojima se do
tada malo ko usuivao govoriti. U skladu s novim vremenom, Preporod je najprije
pokrenuo svoju web stranicu i povezao se sa Sembercima irom svijeta, tampana je
i posebna broura i poela je akcija sakupljanja knjiga za biblioteke u Janji i Bijeljini.
Ve u februaru 2004. godine, u saradnji s Medlisom Islamske zajednice, odrana je
Bajramska akademija, koja je za Bonjake bila novi, neoekivani dogaaj, a nakon
toga je Preporod tampao svoju prvu knjigu bila je to knjiga Moja sjeanja,
hafiza Abdulaha Budimlije, istaknutog svjedoka istorije i istine s ovih prostora. Na
promociji knjige u Tuzli, u Velikoj sali Bosanskog kulturnog centra, okupilo se vie
od 800 posjetilaca, a i puna sala Bonjakog instituta u Sarajevu potvrdila je jo
jednom znaaj ovog izdavakog poduhvata. Na sarajevskoj promociji, pored autora,
govorili su i predsjednik Preporoda BiH dr air Filandra, univerzitetski profesori
dr Demalud Lati i dr Omer Nakievi, kao i reis-ul-ulema dr Mustafa ef. Ceri.
U 2004. godini Preporod je organizovao i vie javnih tribina, primio u goste
delegacije studenata sa Oksforda i Drutva Pisaca BiH, a u septembru je formiran
fond za stipendiranje aka i studenata. Uspostavljena je saradnja sa Univezitetom u
Tuzli, pa je na fakultete upisana grupa od 13 studenata iz Bijeljine i Janje, i za neke od
njih obezbijeen je studentski dom. Krajem godine odrana je prva javna priredba pod
nazivom Bijeljina k*o nekad, uz uee starih pjevaa i glumaca, i masovni odziv
publike, koja je do posljednjeg mjesta ispunila salu bijeljinskog bioskopa. Snimak ove
priredbe i danas se vrti na internet stranicama.

Ve poetkom februara 2005. godine Preporod je formirao i registrovao
Bonjako kulturno-umjetniko drutvo Mula Alija Sadikovi u Janji i obezbijedio
osnovna sredstva i opremu. Danas je to samostalno udruenje koje okuplja desetine
mladih i predstavlja ovaj kraj u zemlji i inostranstvu. Drugog dana aprila odrana
je, po prvi put, komemoracija civilima ubijenim u aprilskom pokolju u Bijeljini, uz
jako policijsko obezbjeenje i veliko interesovanje medija. Na tribini pod nazivom
Traimo istinu govorili su Jusuf Trbi, Duko Tomi i Salem orbo, a odrana je
i video-prezentacija za graane i medije. Uz to, organizovan je susret s amerikom
novinarkom Sarom Teri i uvenim foto-reporterom Ronom Havivom, koji je svojom
kamerom ovjekovjeio uase bijeljinskog pokolja.

Sljedeeg mjeseca, 17.maja, odrana je velika muziko-scenska priredba
Harmoniko moja, sa nizom poznatih muziara i pjevaa, na elu sa Jovicom
Petkoviem, a sav prihod bio je dat u fond za stipendiranje aka i studenata. Videosnimak ovog koncerta stigao je u hiljade domova Semberaca u zemlji i svijetu.

U ljetnim mjesecima te godine biljeimo dva vana dogaaja. U novijoj
istoriji ovoga kraja ostae zapamen 30.juli 2005. godine. Toga dana sahranjeno je

385

13 tijela lanova porodica Sarajlia, Sejmenovia i Malagia na novom ehidskom

mezarju. Na denazi koja je okupila nezapameno veliki broj ljudi, meu njima i
niz uglednih gostiju iz cijele zemlje, govorio je predsjednik bijeljinskog Preporoda
Jusuf Trbi, a u velikoj sali Doma omladine Preporod je odrao javnu tribinu pod
nazivom Zloini u Bijeljini-pravdom do pomirenja, posveenu masakru 22 lana tri
mirne porodice, meu kojima je bilo i sedmero djece i etiri ene starije od 60 godina.
Na tribini su govorili : Amor Maovi, Elmir Jahi, Duko Tomi, Senija Bubi, Lazar
Manojlovi, Sinan Ali, Slavko Perievi, Husein Cami, Mio Davidovi, Salem
orbo, Emir Musli i Jusuf Trbi. Sve je bilo propraeno velikim interesovanjem
medija i potpunom utnjom vlasti Bijeljine i Republike Srpske.
U Janji je te godine, od 26. jula do 10. avgusta, po prvi put, odrana velika

manifestacija Ljetne veeri, koja je danima zaokupljala panju mjetana i brojnih
gostiju. Publika je najzad mogla da vidi sve najnovije bosanskohercegovake filmove,
za koje nije bilo mjesta u domaim bioskopima, gostovao je hor Orijent iz Sarajeva,
otvorena je izloba slika i fotografija Asima Osmanbaia, Hajdara Huremovia,
Mirsada Salkia i Senada Hadia. Na okruglom stolu su o temi Bonjaci jue,
danas, sutra, govorili Senija Bubi, Nazim Ibrahimovi, Jusuf Trbi i Mirzet Hamzi,
a veliko interesovanje je izazvao Damir Niki sa filmom If Y Wasn*t Muslim.
Odrane su i promocije knjiga Roman o Srebrenici Isnama Taljia, Matina knjiga
mrtvih Huseina Haskovia i Penelopin vez Semedina Karia, a poseban dogaaj je
bio sveano otvaranje obnovljene Dedid damije u Janji. Pred vie hiljada graana i
brojnih gostiju govorio je reis-ul-ulema Mustafa ef. Ceri.

Povodom 24. septembra, nekadanjeg Dana optine Bijeljina, kojeg je, u naletu
nove demokratije, zamijenila krsna slava sv. Pantelejmona ( kasnije je vraen stari
Dan optine, ali je krsna slava ostala), BZK Preporod Bijeljina-Janja organizovao
je u Tuzli, u Bosanskom kulturnom centru, manifestaciju koja e, kad je u pitanju
broj posjetilaca i interesovanje medija i graana, teko moi biti nadmaena. Vee
pod nazivom Bijeljina u srcu bilo je posveeno svim Sembercima koji ive daleko
od zaviaja. U holu BKC-a postavljena je impozantna izloba fotografija dr Adija
Rifatbegovia Stara Bijeljina, koju je otvorio akademik prof. dr Enver Mandi,
kao i izloba fotografija Gorana Bobia Dvije rijeke u mom kraju. Pred vie od
hiljadu ljudi u Velikoj sali je odrana promocija knjiga Jusufa Trbia Gluho doba
( knjiga publicistike i eseja koja govori o vremenu zla u Bijeljini i ratnim zloinima)
i Mrakom poinje dan (poezija), glumac Emin Hazurovi izveo je monodramu
istog autora Pria Muzafera orbaa, odrana je i revija narodnih nonji i gradskih
odijela Muharema Osmanovia, a posjetioci su mogli uivati u velikom koncertu
narodne muzike, uz orkestar Zlatana Muratovia i niz poznatih bijeljinskih, janjarskih
i tuzlanskih pjevaa.

U oktobru je promocija knjge Gluho doba odrana u Janji, a fotografije
dr Adija Rifatbegovia i knjige Jusufa Trbia bijeljinski Preporod je 4. novembra,
na Dan ehida, predstavio u prostorijama BZK Preporoda u Gradacu. Na tom
druenju, pod naslovom Tragamo za istinom, govorili su Atif Kujundi, Nijaz
Alispahi i Muhamed Gradaevi. Sedam dana nakon toga odrana je promocija

386

u Bijeljini, u sali Doma omladine, u centru grada, interesovanje je bilo ogromno, a

sala pretijesna za sve posjetioce. Na promociji su, pored autora, govorili i Lazar
Manojlovi, Atif Kujundi, Duko Tomi i Emir Musli.

Izloba fotografija Stara Bijeljina postavljena je 15. decembra u bijeljinskoj
Galeriji Milenko Atanackovi ( u dijelu zgrade Skuptine optine), a prema rijeima
rukovodilaca Galerije, bila je to najposjeenija izloba u istoriji te ustanove.

I sljedee, 2006. godine, nastavljene su aktivnosti Preporoda - stipendiranje
dvanaest aka i studenata, prikupljanje knjiga za biblioteku, kontakti sa Sembercima u
dijaspori, saradnja s medijima, posebno iz Tuzle i Sarajeva, a poetkom aprila ponovo
je odrana javna tribina povodom godinjice zloina nad civilima u Bijeljini, poetkom
aprila 1992. godine. Ljetne veeri u Janji okupile su ponovo brojne posjetioce, a
pored dva koncerta, odran je ponovo niz javnih tribina i knjievnih veeri. Ipak, ono
po emu e se pamtiti ova godina svakako je veliki izdavaki poduhvat ( za ove prilike)
izdavanje knjige Bijeljina i Bijeljinci rahmetli Mustafe H. Grabanovia, ovjeka
koji je jedini zapisivao istoriju ovoga kraja. Nakon stranog vihora koji je pogodio
Bijeljinu inilo se da je rukopis izgubljen, ali su entuzijasti iz Preporoda uspjeli
da ga pronau, i taj jedinstveni tekst, kad je Bijeljina u pitanju, najzad je ugledao
svjetlo dana. Veliki teret ponio je Jasmin Ahmetovi, mecena Preporoda, Bijeljinac
koji ivi u Hrvatskoj, i koji je finasirao itav ovaj posao, kao i vei dio izdavanja
prethodne knjige( hafiza Budimlije). Tako je Preporod najzad iznio na svjetlo dana
dokaz da su i Bonjaci ovdje vijekovima ivjeli, da je ovo i njihova zemlja i njihovo
nebo, i da nije sve pokrila praina zaborava.

Predsjednik bijeljinskog Preporoda, na poziv Semberaca iz SAD-a, posjetio
je Sent Luis, gdje je predstavljao svoje knjige, a zatim i Atlantu, Deksonvil, Las
Vegas i ikago, gdje su organizovani susreti sa naim zemljacima.
etiri knjige za tri godine rada, uz ostalo to je uinjeno, vrijedan je rezultat

Preporoda Bijeljina-Janja. Tim tempom nastavljeno je i u 2007. godini, u kojoj su
tampana dva toma dokumentarne proze Jusufa Trbia Majstori mraka I i II dio, koja
otkriva svu veliinu zla poinjenog sistematski, planski, uporno, u okviru etnikog
ienja, kao jedinog naina da se stvori Republika Srpska na teritorijama na kojima
su Srbi uglavnom bili u manjini. Stotine pria rtava, hiljade podataka i injenica o
ratnim zloinima na prostoru na kojem nije bilo rata, privukle su na promociju u Tuzli
ponovo skoro hiljadu ljudi. Televizija TK snimila je dokumentarni film u dva tijela
o Majstorima mraka, medijska prezentacija je bila izuzetna, promocija u Bijeljini
ponovo pred prepunom salom, a knjiga, koja ne gubi na aktuelnosti, ula je i u sudnicu
Hakog tribunala. Uz Majstore mraka promovisana je i nova knjiga poezije Jusufa
Trbia Grad ni na nebu ni za zemlji, posveena Sembercima rasutim po svijetu.
U otkrivanju istine o zloinima svoje mjesto nali su i ve uobiajeno obiljeavanje
2. aprila, kao Dana sjeanja na pokolj civila u Bijeljini, i velika javna tribina, u
organizaciji Preporoda i Djeije ambasade Meai, odrana u sali Skuptine
optine, uz veliki publicitet. Nastavljena je i akcija sakupljanja knjiga za biblioteke
Preporoda, posebno onu u Janji, kao i stipendiranje studenata i aka. Kulturnoumjetniko drutvo Mula Alija Sadikovi nastavilo je seriju koncerata nastupima

387

u Graanici i Doboj Istoku, a krajem jula i poetkom avgusta ponovo su odrane

Ljetne veeri u Janji. Za dvadeset dana brojna publika je mogla da vidi koncerte,
javne tribine, izlobe slika i starih fotografija, knjievne veeri i brojne goste, meu
njima i Nedada Ibriimovia, Hadema Hajdarevia i druge. Posebno je obiljeen
Dan damija u Janji, a predstavila su se i udruenja graana iz Janje, odran je i turnir
u malom fudbalu, a sve se zavrilo velikim teferiem na obali Drine.

Otvorene su dvije kancelarije Preporoda, u Bijeljini i Janji, sa tri kompjutera
i dodatnom opremom, a u Bijeljini je iznajmljena i velika sala za itaoniocu i stalnu
postavku izlobe Stara Bijeljina.
Poetak 2008. godine obiljeilo je gostovanje bijeljinskog Preporoda u

Islamskom kulturnom centru u Zagrebu. Postavljena je izloba Stara Bijeljina i
odrana promocija Majstora mraka u prepunoj Kongresnoj sali ovog centra. efki
ef. Omerbaiu, muftiji zagrebakom, urueno je posebno priznanje bijeljinskog
Preporoda za nesebinu pomo brojnim semberskim Bonjacima u toku njihovog
egzodusa iz rodnog kraja. Saradnja je nastavljena posjetom aka iz Janje Zagrebu.
Predsjednik bijeljinskog Preporoda Jusuf Trbi uestvovao je, kao gost,

na Treem regionalnom forumu o rartnim zloinima u Beogradu, a 2. aprila ponovo
je odrana javna tribina povodom godinjice zloina nad civilima. Meu brojnim
uesnicima posebnu panju je privukao Amor Maovi, koji je prikazao potresni
dokumentarni film o iskopavanju rtava ratnih zloina. Svojevrsni nastavak te tribine
uslijedio je na Televiziji Arena, specijalnim TV duelom Jusufa Trbia i poznatog
etnikog vojvode Mirka Blagojevia. Taj je TV duel, zbog otvorenog iznoenja istine,
privukao ogromnu panju, snimak je obiao svijet i naao se na mnogim popularnim
internet stranicama, sa kojih ni do danas nije skinut, a bio je i tema brojnih napisa u
tampi i televizijskih priloga kod nas i u inostranstvu.
U aprilu te godine BZK Preporod Bijeljina-Janja bio je organizator

promocije novog romana bijeljinskog knjievnika Osmana Arnautovia (ivi danas
u Belgiji) Ukleta arija, koji je dobio priznanje Drutva pisaca TK. U maju je
Preporod bio domain seminara nevladine organizacije Vesta o temi Mediji u
procesu reintegracije i odrivog povratka, a zatim i domain seminara meunarodne
organizacije Safeworld o temi Sigurnost graana. U istom mjesecu predstavnici
Preporoda su uestvovali na seminaru OSCE-a pod nazivom Znaaj i neposredni
uslovi za procesuiranje ratnih zloina u BiH.

U junu je tampana knjiga Asima Osmanbaia Povratak u Janju, a u julu i
avgustu odrane su ponovo Ljetne veri u Janji, izuzteno uspjene. U programu su,
pored ostalog, bili : koncert Drutva Sevdalije iz Tuzle, izloba slika i fotografija
Stara Janja Asima Osmanbaia, pjesniko vee eherzade Jakupovi i Fadila
Halilovia, knjievno vee Atifa Kujundia i Zlatka Dukia, promocija izdavake
kue Bosanska rije i stvaralatva knjievnika ime Eia, predavanja tuzlanskih
profesora dr Kadrije Hodia i dr Mithata Jaia, zdravstvena tribina dr Adija
Rifatbegovia, tribina o znamenitim ljudima Janje dr Mahmuta Nurkia, promocija
izdavake kue Conectum iz Sarajeva i gostovanje Demaludina Latia, politika
tribina sa Adilom Osmanoviem i Edinom Ramiem, pozorina predstava Enisa

388

Belagia i Zlatana Zuhria, koncert Halida Belia na stadionu u Janji ( besplatan

ulaz), vee Kur*ana itd.

Krajem septembra odrana je proslava petogodinjice postojanja Preporoda
Bijeljina-Janja u Velikoj sali Bosanskog kulturnog centra u Tuzli, sa bogatim
programom, nastupom deset poznatih pjevaa i besplatnim iftarom za sve uesnike i
posjetioce. U oktobru je predsjednik Preporoda, na poziv bosanskih klubova, bio u
Beu, Diseldorfu i Frankfuru, gdje je predstavljao svoje knjige.

Na kraju godine odrana je promocija knjiga Uzeira Bukvia u Janji. BZK
Preporod Bijeljina-Janja je za 24. septembar, Dan optine Bijeljina, dobio jedno od
najveih optinskih priznanja za svoj ukupni rad.
Naredna, 2009. godina, obiljeena je tampanjem dvije knjige. Prva je

antologija Bonjaka pjesnika Bijeljine i Janje Semberija u stihu i srcu Jusufa
Trbia, i taj je projekat prihvaen na konkursu Ministarstva za civilne poslove BiH
i podran finansijski. Antologija je predstavila i znaajne pjesnike, koji su doskora
bili nepoznati, poput ejha Sejfije (Iblizovia), osnivaa bijeljinske tekije, koji
je u tom gradu napisao ( ali nije objavio) divan od hiljadu stranica, pa Mula Aliju
Sadikovia, eruditu i pjesnika, Saliha Alia, Jusufa Begia, Zijada Sarajlia i mnoge
druge, i ostavila prvi pisani trag o bonjakom pjesnitvu ovoga kraja. Bez ove knjige,
sigurno je, pjesnitvo semberskih Bonjaka bilo bi sasvim zaboravljeno. Druga knjiga
je roman Zlatka Dukua Izjava, koji govori o progonu bijeljinskih Bonjaka.
I u ovoj godini obiljeena je jo jedna godinjica velikog zloina nad civilima

Bijeljine, a Preporod je pristupio regionalnom projektu istraivanja ratnih zloina
REKOM. Njegovi predstavnici prisustvovali su seminarima REKOM-a u Brkom,
Bijeljini i Budvi.
U 2009. godini uspostavljena je uspjena saradnja s vie gradskih biblioteka

(Tuzla, Banovii, Teanj) i drugih institucija (Arhiv u Tuzli, Orijentalni institut
Sarajevo, Rektorat Univerziteta u Sarajevu) u akciji prikupljanja knjiga. Nakon
velikih napora konano je otvoren renovirani objekat Doma kulture u Janji, u kojem
su obezbijeene prostorije za Preporod i njegovu biblioteku, kao i za KUD Mula
Alija Sadikovi i stvoreni mnogo bolji uslovi za odravanje Ljetnih veeri i druge
programe ( velika sala, ljetna pozornica itd.)
U okviru Ljetnjih veeri (od 23. jula do 7. avgusta) biblioteku Preporoda

u Janji sveano je otvorila Enisa uni, direktorica Narodne i univerzitetske biblioteke
u Tuzli. Uz koncerte (hor Gazije iz Buima, vee hip-hop muzike, KUD Mula
Alija Sadikovi), odrano je i vee posveeno Zekerijahu eziu, uvenom pjevau
sevdalinki iz Janje, pa knjievne veeri Nizame Granov auevi, knjievnice iz
Janje koja ivi u vedskoj, Nijaza Alispahia, Amira Brke, ime Eia, Amira Talia,
Fatmira Alispahia, predavanje dr Mithata Jaia itd.

Predstavnici bijeljinskog Preporoda su, zajedno s predsjednikom
Preporoda BiH dr airom Filandrom, bili gosti Kluba Bonjaka u Vijeu naroda
NS RS u Banjoj Luci, u pokuaju formiranja entitetskog Savjeta za kulturu, koji bi
pomagao rad bonjakih kulturnih drutava, a zatim su lanovi Vijea naroda uzvratili
posjetu. Bijeljinski Preporod je bio i domain brojnim novinarskim ekipama,

389

ukljuujui i ekipu BBC-a, i time potvrdio da je to adresa na koju se obraaju svi koji
su zainteresovani za stanje ( posebno u oblasti ljudskih prava) u ovom dijelu BiH.

Tokom 2010. godine predstavnici bijeljinskog Preporoda uestvovali su
u radu vie tribina i okruglih stolova na teme : Tranzicijska pravda, Promjene
Ustava BiH, Rad nevladinog sektora itd, kao i na promocijama knjiga Gariwa
iz Sarajeva. U Janji su u posjeti bili predstavnici Islamske zajednice iz Zagreba i
donijeli veliki poklon u knjigama, a tom prilikom organizovana je promocija knjige
400 godina islama u Hrvatskoj. Veliki poklon u knjigama stigao je i od enske
sekcije Rotari kluba iz Tuzle, pa je broj knjiga u biblioteci u Janji premaio deset
hiljada. Predsjednik bijeljinskog Preporoda Jusuf Trbi dobio je priznanje Drutva
pisaca TK za ukupan spisateljski doprinos u afirmaciji duhovno-kulturnih vrijednosti
Semberije i Podrinja.

Obiljeen je jo jednom 2. april-Dan sjeanja na civilne rtve u Bijeljini. Na
Ljetne veeri ponovo su doli renomirani gosti ( Nedim Rifatbegovi, Amir Brka,
Semir Osmanagi, Amor Maovi), a promovisana je i knjiga dr Mahmuta Nurkia o
istoriji Janje. U Graanici je odrana promocija izdanja bijeljinskog Preporoda.

U narednoj, 2011. godini, ponovo su tampane dvije knjige : romani Jusufa
Trbia Legenda o Bijeloj damiji i Lovac na takore Zlatka Dukia, obiljeen je
2. april, gosti Ljetnih veeri su, pored ostalih, bili i dr Devad Jahi ( predstavio
Bosanski rjenik) i Bakir Izetbegovi, a krajem godine je organizovan nauni skup na
temu Batina i naslijee Semberije. Skup je odran u sali Skuptine optine, i bio je
to prvi takav dogaaj u novijoj istoriji Bijeljine, koji je rezultirao i radovima uvrenim
u ovu knjigu.
Ve poetkom 2012. godine, uz knjigu koju drite u rukama, tampana je i

nova zbirka pjesama Jusufa Trbia Tamni gosti.
I ovaj kratki izvjetaj daje sliku o radu BZK Preporod Bijeljina-Janja, o

Bonjacima koji, kad se trgnu iz uobiajene letargije, mogu uraditi za kratko vrijeme
ono to nisu uradili u dugom vremenu iza sebe, i to u uslovima koji nisu bili nikada
tei. asni zadatak borca za istinu, u doba koje istini nije naklonjeno, Preporod
je ispunio, reklo bi se, i iznad svojih mogunosti. tampanje knjiga popunilo je bar
mali dio praznine koja je vladala duhovnim prostorima Bonjaka, biblioteke, posebno
ona u Janji, ostae kao trajni svjedoci truda i odlunosti malog broja entuzijasta,
brojni nastupi u medijima donijeli su novu sliku ovoga, do skora izgubljenog, komada
drave Bosne, Bonjaci su dobili priliku da se usprave i pogledaju u zvijezde. I da
konano ubiju utnju koja ih je vijekovima pritiskala.

390

SADRAJ
PREDGOVOR
OD PRAHISTORIJE
DO DANANJIH DANA
Edin AKOVI, prof.
PROSTOR SEMBERIJE U PRAHISTORIJSKOM I
ANTIKOM RAZDOBLJU......................................................................................11
Mr. Sc. Rusmir Djedovi
SEMBERIJA
HISTORIJSKO-GEOGRAFSKA ISTRAIVANJA..................................................41
Doc. dr. Edin Mutapi
BIJELJINA I OKOLINA U SREDNJEM VIJEKU...................................................50
Risto Mati, prof.
STECI U ZAGONIMA
Jedan osvrt na nau prolost(Separat)........................................................................63
Dr. Sc. Amira Turbi-Hadagi
Zumreta Jamakosmanovi
Indira Smajlovi
SIMBOLIKA IZRAZA I PORUKA INSKRIBIRANIH
BIJELJINSKIH STEAKA......................................................................................94
Doc. dr. Edin Rami
UPRAVNA ORGANIZACIJA KADILUKA BIJELJINA.......................................102
Dr. sc. Salih Kulenovi

REZULTATI DOSADANJIH ETNOLOKIH

ISTRAIVANJA NA PODRUJU SEMBERIJE I
DONJEG PODRINJA...................................................................................117
Munisa Kovaevi, prof.
OSVRT NA DAMIJE U BIJELJINI KAO DOBRA
KULTURNO-HISTORIJSKOG NASLIJEA........................................................121

Dr. sc. Izet aboti, docent.

Mr. sc. erim Rastoder, ass.
PRILIKE U SMEDEREVSKOM SANDAKU, ODNOSNO
KNEEVINI SRBIJI I NJIHOV ODRAZ NA BIJELJINSKI
KADILUK (1800.-1836.).........................................................................................132
Mr. sc. Kemal Nurki
ARIJE U BIJELJINI I JANJI KRAJEM
OSMANSKE VLADAVINE....................................................................................148
Prof. dr. Azem Koar
BIJELJINA I NJENA OKOLINA NA RAZMEU
OSMANSKE I AUSTROUGARSKE UPRAVE.....................................................163
Mr. sc. Salkan Uianin
REFLEKSIJE AGRARNE REFORME NA PRILIKE U
KOTARU BIJELJINA NAKON PRVOG SVJETSKOG RATA.............................178
Dr. sc. Izet aboti, doc.
Selma Isi, prof.
HISTORIJSKI IZVORI O BIJELJINI I SEMBERSKOM
KRAJU U ARHIVU TUZLANSKOG KANTONA ...............................................194
Doc. dr. Omer Hamzi
POLITIKE PRILIKE U BIJELJINI IZA PREVRATA
1918/1919.................................................................................................................213
Mr. sc. Rusmir Djedovi
PRAVOSLAVNI VJERSKI OBJEKTI U BIJELJINI
IZGRAENI NAKON 1995. GODINE...................................................................222
ISTRAIVANJA
PROF. DR MAHMUDA NURKIA
ZNAMENITE PORODICE I LINOSTI SEMBERIJE
Mr. Devad Tosunbegovi
FAMILIJA BEGZADI I NJENI OGRANCI U
KULTURNOHISTORIJSKOM NASLIJEU
SEMBRIJE I ZVORNIKOG PODRINJA.............................................................287

Izet Hadi
AKADEMIK HAMDIJA EMERLI U
DOKUMENTIMA UDB-e SARAJEVO..................................................................296
Osman Kavazovic
Sjeanje na ivot i djelo hafiza Budimlije
IVOTNI PUT I SUDBINA HAFIZA ABDULAHA
BUDIMLIJE to se zapie ostaje, to se pamti iezne.................................306
Asim Osmanbai
JANJA I JANJARSKE PORODICE
TUZLAK I SADIKOVI.......................................................................................325
Dipl. ing. Idris Hujdurovi
PREKO 300 GODINA PORODICE HUJDUROVI U
BIJELJINI................................................................................................................334
Mr. Kemal Bai
MUSTAFA SADIKOVI DELIL
IVOT I DJELA....................................................................................................337
DRUTVENI IVOT
U SEMBERIJI
Mr. sc. Nikola ia
HKD NAPREDAK U BIJELJINI OD OSNIVANJA DO
PRVOG SVJETSKOG RATA..................................................................................349
Dr. Miradet Zuli
MUZIKI IVOT U BIJELJINI OD 1919. DO 1941. GODINE.............................355
Prof. dr. Midhat Jai
TRADICIONALNI PREHRAMBENI PROIZVODI I
JELA U SEMBERIJI ( JANJI I BIJELJINI)...........................................................362
POGOVOR
Jusuf Trbi
DEVET GODINA RADA
BZK PREPOROD BIJELJINA-JANJA...............................................................381