Professional Documents
Culture Documents
rJIACHIIK
BULLETIN
DE BOSNIE-HERZEGOVINE A SARAJEVO
ETHOJIOrlIJA
ETHNOLOGIE
DM (E)
HC CTpaHa
45 CAPAJEBO 1990.
1-198
Capajeso, 1990.
3EMAJbCKH MY3EJ DOCHE H XEPLJ.ErOBHHE
YU - 71000 CAPAJEBO
Bojso,Ue P. nYTHHKa 6p. 7
Ten. (071) 35-322
3a H3,UaSa'la AnMa3 )J.aYT6erosHh
O,UrOSOpHH ype,UHHK MHpocnas HHUJKaHosHh
t{naH08H ype.nHHW raa MHpOCJlaS HHlllKaHOI3HI'l. Capajeso
Mp )l.y!ba PHXTMaH-WOTpHh. Capaje80
CSeTnaHa DajHh. Capajeso
TexHH'lKH ype,UHHK 3naTKO MHJleYCHHh
J1eKTOp MHJlojKa CasHh
KopeKTop Cn060,UaHKa MapKOSHh
39 (497.15)(05)
nas HHwKaHosHh - Capajeso : 3eMaJhCKH MY3ej 60cHe JI XepuerosHHe . - (Capaj e8o : HH
CsecKa 45 (1990)
H H W PO »OCJ1060"OEthE«
OOYP »WTaMnapcKa .ujenaTHOCT«
Capajeso
3a WTaMnap ...jy rpa<jJ. HHr. neTap CKepT
nepHo,UH'lHOCT 1·13na3H je,UHoM rO,UHUJ!be
THpalK 600 npHMjepaKa
06jaSJbHSal-be ose cseCKe rnacHHKa 3eMaJbCKOr My3eja DOCHe H XepuerOSHHe, peanH3HpaHO je
y3 <jJHHaHcHjcKY nO;l<lOh CaMoynpa8He HHTepeCHe 3aje,UHHue HaYKe 6HX H CaMoynpasHe HHTe
peCHe 3aje,UHHue KynType DHX .
CA)J,PJKAJ
OPl1n1HAJlHl1 HAY4Hl1l1 CTPY4Hl14JlAHUl1
Zorislava (:ulić
Nošnja Hrvata oko Kraljeve Sutjeske .. .. . .. .. ...... . . ... . ..... .. . . .. . .. . .. ... 5-20
Ljiljana Beljkašić-Hadžidedić
Vezovi na učkurima iz zbirki Zemaljskog muzeja ... ... ........ . . . ... . . . .. ... .. 21-48
Milica Martić
Astrldll Bugarski
Kamene kuće Livanjskog polja ...... .... . . .......... . ... . ... ... ....... .... 73-100
BeJIH60p CTojaKoBHh
Ljiljana Beljkašić-Hadžidedić
MHpoc_uB HHwKaHoBHh
Velibor Stojaković
BI1JECTI1
Pa)lMHJla <l>a6HjaHHh
P8AMHJla <l>a6HjaHHh
Nedžad Hadžidedić
Dr Vlajko Palavestra
PaA"'HJla <l>a6HjaHHh
npl1KA311
~ntun ~~ngi, livot i običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini . (Vlasta Jem
rIć-MarIJan) . ...................... .. .... ... ... .... ... . .... ..... ............ . 187-188
HHlllKaHoBHh) ... ..... .. ... ..... . .. ... .. . .. ....... ..... . ... ... .............. . 189-190
IN MEMORIAM
Spiro Kulišić (dr Vlajko Palavestra) .. .... .... .. ......... .. . . . . ............ . . .. .. 191-194
Akademik Cvjetko Rihtman (mr Miroslava Fulanović-Sošić) .. .. .. ..... ... . .... .. . . 195-198
CONTENTS
AND PROFFESIONAL PAPERS
Page
Sutjeska 5-20
CHRONICLE
Radmila Fabijanić
Twentieth orthe Death of Academician M. S. Filipović ........... 163-164
Radmila Fabijanić
Milenko S. Curriculum vitae 165-168
Nedžad Hadžidedić
Milenko and our 169-170
Dr. Vlajko Palavestra
Milenko Filipović and Folklore Local Tradition. . . . . . . .. . ..... 171-172
Dr. Miloš Bjelovitić
Milenko S. and Geography 173-174
Radmila Fabijanić
Bibliography of Milenko S. 175-186
REVIEW OF BOOKS
IN MEMORIAM
191 194
195-198
sIr. 5-20
UDK 391
Originalni naučni rad
ŽENSKA NOSNJA
delovi ženske nošnje su košulja i široke duge nabrane, od
nosno po donjem rubu nogavica, i vezane, a dosežu do (sl. J, 2).
Kao što smo već košulje su se izrađivale od lanenog i platna.
Lanene su služile mahom za svakidašnju upotrebu, dok su se prazni
kom. Siromašnije žene su, pak, uvek nosile lanene. Platno za tkano je mahom u
dva nita ili pak sa malim uzvodom, što je, uostalom, slučaj II svim krajevima srednje i
istočne Bosne." Sve do drugog svetskog rata vez na ženskim košuljama izvodio se na
SI. I. Ženska košulja. Delovi: a) klini; stan; SI. 2. Gaće ženske. Delovi: ; b)
" jaka; d) rukav sa križom na i e) kesa; d) e)
kericama po rubu. sa svilnjakomj f) bućmice i sveze
na njima
i to pamukom u
(TJ) Posle drugog
i sveo na borduru oko vrata i obavezan motiv na laktovima rukava.
To je obično rombičan a različit je na svakom rukavu. Tehnika veza je dvojaka:
obično oko vrata (i na rukavima). Isto tako smanjuje se i vez po donjem
rubu rukava svodi samo na kerice od konca u Kod starijih žena veza nema.
(T.n, III)
Ženske
obavezno se
ravnom tehnikom u
istovremeno ukrasne, i
ce tkanje), s
u dvoličke
muka, i to uvek u beloj boji.
ga Ča i pojas, a zimi se oblačio
kriva prsa i
jala tzv. a
nose j danas
u upotrebu, naročito i uglavnom kod mlađih ženskih osoba i devojčica, nešto drugačiji
kroJ đečerme, sada zvana opetuša. Ova đečerma je toliko kratka i uska da pokriva sa
mo uski deo tela iznad prsiju. Izrađuje se od različitog materijala (crnoga glota, somo
ta, platna), a obavezno Je optočena crnim glotom i po donjem rubu ima nabore u vidu
riša, zvane potkup, koji je malo produžuju, negde i do polovine prsa. Ukrašava se i širi
.c
SI. 4. D~č~rma ženska opetuša. Delovi: a) šlrimfa (crna čipka); b)
prsnJače; e) potkup ; d) jaka
tima (sl. 4). Ženska ćurdija je, u stvari, sukneni zubun od crnog valjanog sukna, bez ru
kava, dug kao i košulja. Nema nikakvih ukrasa osim po rubu gajtane u boji, najviše
crvenoj . Ovakve ćurdije ostale su u upotrebi i danas, samo nešto kraće, a nose ih, opet,
najviše starije žene. (SI. 5, T.IIIa) Zimi se preko đečerme, a ispod ćurdije, oblačio ko
,---- --,
paran od aladže ili crnoga glota, dug do pojasa, zatvoren spreda sa dugim rukavima.
Bio je obavezno vatiran pamukom i proštepan prugasto po dužini. Posle ovoga rata na
mesto koparana ulaze u upotrebu tzv. poprsnjaci. Ovaj haljetak nema rukava, dug je
do struka; izrađivan obično od crnog pamučnog materijala ili somota za svečanije prili
ke. Kao i raniji, koparan i poprsnjak je vatiran pamukom i proštepan prugasto po duži
ni, a dug je do pojasa. Skopčava se napred nizom kukica . (Sl. 6). Ovaj haljetak takođe
nose i danas mlade žene, dok starije imaju još koparane. Preko košulje opasivala se
pregača od domaće vune, tkana u dva nita u tamnije crv-enoj, crnoj, žutoj i beloj boji ,
optočena širom vunenom trakom u istoj tehnici tkanja. Ovaj deo nošnje nosi se i danas
isti kao i ranije, a upotrebljavaju ga i žene, i devojke, i devojčice. Pregača je -služila i
kao pojas, a opasuju se i danas ~esto samo vunenom uzicom ako se ne nosi pregača.
Praznikom, pak, mlađe žene i devojke nose pojaseve sa srebrnim panama. Na nogama '
se nose i danas, kao i ranije, bele vunene čarape, ukrašene vezom od vunice u boji, i to
oko gležanja i na gornjem delu stopala. Opanci se više ne nose. Oputni opanci, koje su
10 GZM (E),
Z. NOSNJA HRVATA OKO
sa resama i
sveti e boje sa
nosile su
iz upotrebe, a namesHl
mahom crvene boje (T. Ile, d)
MUSKA NOSNJA
Za razliku od ženske nošnje, koja se, kao što smo već naglasili, održava intenziv
no u upotrebi još i danas, bez b itnijih promena u odnosu na raniju nošnju, muška noš
nja hrvatskog stanovništva oko Kraljeve Sutjeske doživljavala je u svom razvoju pro
mene počev od kraja 19. veka, pa u vremenu izmedu prvog i drugog svetskog rata, sve
dok nije sasvim izišla iz upotrebe posle drugog svetskog rata i ustupila mesto savreme
nom gradskom načinu oblačenja.
Krajem 19. veka, pre austrijske okupacije Bosne i Hercegovine, muška nošnja
oko Kraljeve Sutjeske sastojala se dobrim delom od belog valjanog sukna, što je bio
običaj i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine.
lo
Karakteristike ove nošnje bile su:
košulja širokih rukava, gaće, sve od grubljeg lanenog ili pamučnog platna. (Sl. 7.) Pre
ko njih nosile su se gaza lice ili ša/vare tkane od mrke vune i nevaljane. Imućniji ljudi
nosili su čakšire od belog valjanog sukna . Preko košulje ·oblačila se dečerma od tam
nog prugastog materijala, a preko nje crni sukneni benluk i džemadan džoka (Sl. 8. i 9).
Zimi se preko svega oblačio crni sukneni gunj sa dugim rukavima. Imućni ljudi nosili
su dječerme sa srebrnim tokama na prsima. Opasiva1i su se crvenim vunenim pojasom,
po kome je dol azio kožni bensi/ah. Obuća se sastojala od belih vunenih čarapa i 0pui
nih opanaka. Imućniji ljudi nosili su crne opanke od kože, iste kao i ženske, radene u
Visokom . Na glavi su muškarci nosili najpre beli vuneni ću/ah, a oko njega omotavali
beli vune ni šal ili tkanu maramu, nalik na peškir, pamučnu, prošaran u crvenim i pla
vim pamukom. Posle austrijske okupacije, odnosno početkom 20-tog veka, počinju se
nositi tamnocrveni, gotovo crni fesovi, a oko njih se omotavaju crveni vuneni šalovi. Is
pod fesa, namesto ćulaha, mnogi nose bele pletene kapice." Zimi, kad se išlo u svato
ve, ogrtala se crv ena kabanica, ali je to bilo u običaju samo kod imućnijih ljudi.
U vremenu od prvog pa do drugog svetskog rata, nastale su promene u muškoj
nošnji. Tako su toke na prsima prestale da se nose desetak godina pred drugi sv<:tski
r: r.
12 GlM (E), N.S. sV. 45, 1990, str. 5-20
l . <::UUĆ, NOŠNJA HRVATA OKO KRAU EVE SUTJESKE
rat, a namesto njih ulaze u upotrebu ječerme s ukrasima od gajtana i širita u boji . Ga
zalice se sada retko :lose, a preovladuju čakšire, i to sve od crnog valjanog sukna (S\.
10)." Isto tako izlaze iz upotrebe oputni i }).crni« opanci , a namest?njih ~ose se du?o:
ke crne kožne cipele. Na glavi se sada nosI samo fes, a samo stanji ljudi omotavaju 1
crveni šal oko njega .
Ovakva muška nošnja zadržala se i posle drugog sve tskog rata , i to jedino o
svadbama kako smo već rekli. U ovo vreme ulazi u upotrebu i šareni prsluk od somota
crne boje,' vezen na prsima svilom u boji u čisto vegetabilnim motivima . (T.lIIc)
Posebnu karakteristiku ove nošnje izmedu dva rata čini kićena momačka kapa,
koju no se momci u svatovima i koja je u upotrebi još i danas. Ovu kapu nose mladože
nja i najbliži njegovi svatovi (kum, stari svat, dever). To je, u stvari, fes ceo ukrašen veš
tački m cvetovima u boji. (T.IlIc)"
-; - -
.,
.',
ZAVRSNA RAZMATRANJA
Nošnja hrvatskog stanovništva oko Kraljeve Sutjeske po svome ti pu pripada
grupi srednjobosansk ih nošnji i ima sa njima zajedničke karakteristike . Podu d arnost je
očigledna naročito sa hrvatskim nošnjama iz okoline Travnika, Gornje i Donj Borovi
ce, Zeničke Vrhovine i delimično sa nošnjom oko Žepča." Da vidimo koji su to zajed
nički elementi koji sve ove nošnje povezuju li jednu bližu varijantu srednjobosa nsk ih
nošnji . Pre svega tu dolaze osnovni delovi muške i ženske nošnje, tj. košulja i gać e. koji
po kroju i načinu ukrašavanja naročito odgovaraju nošnji u Borovici i okolini Tra vni
ka. Materijal kod svih ovih nošnji za osnovne delove bilo je uvek laneno ili pam učn o
platno, tkano u dva nita, zvano melez ili na uzvod, zvano uzvodno platno ."
12. Ove čakšire zvane sa pačalucima, uskih nogavica, razrezane sa strane, u stvari su deo
grada nske nošnje svih nacionalnosti koje su bile u upotrebi u svim manjim i većim gradovima u
Bosni i prihvaćene na selu izmedu dva rata. Vioi fototeku Zemaljskog muzeja (Odjeljenje za etno
logiju), inv . br. 2363a, b; 533 i 625.
13. M.S. Filipović, » Život i običaji narodni ... «, st r. 76, sl. 26.
14. Z. Marković, » Narodne nošnje ... «, GZM, Istorija i etnografija , n.S. sV. IX, Sarajevo
1954, str. 118. Prema mojim ličnim ispitivanjima narodne nošnje u Borovici i oko Žepča vršenim
tokom 1952. i 1960. godine. '
15 . Z. Čulić, Op. cit. str. 16.
GZM (EJ;. N.S. sV . 45, 1990, SIr. 5-20 13
.z. CULle , NOSNJA HRVATA OKO KRAU EVE SUTJESKE
Možemo se zadržati najpre kod gornjih delova ženske nošnje . Pregače žena oko
Kraljeve Sutjeske, kao što smo ih v eć opisali, odgovaraju i po tehnici tkanja i po boja
ma, ženskim pregačama oko Travnika i Borovice. lo Đečerme od aladže, zvane skutuše,
tj. one starijeg tipa u sutješkoj nošnji, odgovaraju potpuno starim dečermama travničke
i borovičke nošnje. Analogije im možemo naći još i u srpskim i hrvatskim nošnjama sa
rajevske i visočke oblasti. " Noviji tip dečerme tzv . opetuša, o kojima smo takode već
govorili , odgovaraju po kroju više dečermama hrvatske ženske nošnje oko Vareša, Kre
ševa, Fojnice i Kiseljaka. l? Čurdija ženska, duga, bez veza, karakteristična je i za trav
ničku i za borovičku nošnju , s tim izuzetkom što su travničke bele boje, dok su borovič
ke i sutješke crne. U nošnji na glavi kod udatih žena u sve tri ove nošnje posebno je ka
rakteri sti čna i poćelica, načinjena kao kapica, sa vezom na čelu, a nosi se ispod mara
me na glavi . U travničkoj nošnji počel ica udati h žena bila je vezena svilom u boji i
srmom i navučena na dublju kapu. IB Vremenom se menjala tako da se danas svela na
običnu crnu maramu , koja se čvrsto poveže na glavu i preko nje pokriva velika bela
krpa, tako da se deo ove crne marame tzv. sada samo crno, vidi ispod bele krpe . l• U
Borovici je počel ica ista kao i u sutješkoj nošnji. Ove počelice, kao deo nošnje na glavi
udatih žena, ne nalazimo u svim krajevima Bosne." U srednjoj Bosni vezene počelice
nalazimo uglavnom kod hrvatske ženske nošnje i to najviše na teritoriji koja je u istori
ji poznata kao centar srednjovekovne Bosanske države.l ou Arheoloških nalaza poznato
je tako đe da s u žene velikaša u srednjem veku baš u srednjoj Bosni nosile kape vezene
zlatom'l. Na osnovu toga podatka mogli bismo sa mnogo verovatnoće pretpostaviti da
je i poćelica u travničkoj, sutješkoj i borovičkoj nošnji daleki relikt vezene srednjove
kovne ženske počelice reduciran tokom vremena na oblik kakav je bio u upotrebi u
nošnji oko Kraljeve Sutjeske, Borovice i Travnika. Ovde je karakteristična i tradicija
da se stare narodne nošnje kod žena u sve tri pomenute oblasti održava i danas, i po
red svih krupnih društvenih, ekonomskih i kulturnih promena, koje je donelo naše do
ba . Tetoviranje kod žena u Kraljevoj Sutjesci, koje se obično izvodi na rukama, najviše
u vid u križa, nalazimo u čitavoj Bosni kod svog hrvatskog, poglavito ženskog stanov
ništva . 22 Bez obzira na zajedničke elemente u nošnjama srednje Bosne, hrvatska nošnja
žena oko Kraljeve Sutjeske ima svoj poseban stil, veoma prepoznatljiv medu srednjo
bosanskim nošnjama, tako da čini posebnu varijantu ovih nošnji, karakterističnu samo
za ovaj kraj."
Za mušku nošnju, pak, to se ne može reći, jer ona ima takve dodirne elemente u
starijim oblicima s ostalim nošnjama srednje Bosne koji je ne mogu posebno odvajati.
Jedina razlika postoji u novijoj nošnji, odnosno u detaljim a, koji nisu poznati u osta
lim srednjobosanskim nošnjama, a to su već pomenuta kić na momačka kapa i somot
ski vezeni prsluk. Starinska, pak, nošnja oko Kraljeve Sutj eske bila je istovetna ne sa
mo sa ostalim muškim nošnjama na široj teritoriji Bosne kod hrvatskog stanovništva
već i sa nošnjama ostalih nacionalnosti, tj. srpske i muslimanske. Zajednički elementi
su im u prvom redu, osnovni delovi (košulja i gaće), bele suknene čakšire i šalvare tzv.
gaza lice, poznate na širem području planinskih oblasti Bosne. Kao jedina osobenost
sutješke nošnje može se uzeti odsustvo većeg veza na gornjim suknenim d elovima noš
nje, što nije slučaj s ostalim nošnjama, npr. sa travničkom, sarajevskom, vi so čkom itd .,
gde je ukrašavanje gornjih delova izrađeno uvek crvenim gajtanom, ma nje tam no pla
vim i zelenim uglavnom u muslimanskim nošnjama. Kako se brie razvijala od ženske
nošnje, čemu su pogodovali već navedeni razlozi, to se u svom razvoju vremenom, od
nosno u vremenu između prvog i drugog svetskog rata, muška nošnja Kraljeve Sutjeske
odvojila se više od travničke, zadriala i dalje istovetnost sa borovičkom, a približi la se,
pak, muškoj nošnji oko Vareša, Fojnice i Kreševa.'· Tome su verovatno doprineli i veći
kontakti sa hrvatskim stanovništvom oko Fojnice i Kreševa, koji su se ogleda li u skla
panju ženidbenih veza između stanovnika ovih područja. Međutim, kako je muško sta
novništvo oko Kraljeve Sutjeske išlo i dalje u traženju zarada za život, i preko granica
Bosne, čak i u Kranj, u Sloveniju, to nije čudo što u muškoj nošnji već u vremenu izme
đu prvog i drugog svetskog rata nalazimo i neke odevne elemente koji potpuno stilski
odudaraju od bosanskih nošnji uopšte. Ne uzimajući u obzir prve kožne cipel e koje su
iz Kranja, gde su išli na rad jošpre prvog svetskog rata, doneli u selo Kovačiće M andić
Ivo, Šušnja Mijo i Katičić Mijo, zadržaćemo se samo na momačkoj kićenoj kapi i veze
nom jeleku. Kićena momačka kapa, koju smo već opisali, a koju nose momci i mlado
ženja u svatovima, nije do sada poznata uopšte na teritoriji Bosne. Ovu ka pu nosili su
momci u sutješkoj nq,šnji još u vremenu između prvog i drugog svetskog rata, što se vi
di po fotografiji u »Zivotu i običajima narodnim u Visočkoj nahiji«, sl. 26 (str. 76), a
autor članka uopšte u opisu ove nošnje ne spominje tu kapu. S obzirom da ova kapa
stilski potpuno odudara od sutješke nošnje, koja ima sve karakteristike planinske noš
nje, u kojoj veštačko cveće, kupova no u gradu, nije prodrlo u većoj meri, i d a ovakve
kape ne nalazimo u Bosni, to s mnogo verovatnoće možemo reći da je ovako kićenje,
za svadbu, i to fesa jednostavno moda preneta iz drugih naših područja, gde je to bilo
u običaju, i primenjena na onaj deo i vrstu pokrivača za glavu tada uobičajen u u sutješ
koj nošnji. Već smo spomenuli da su prve cipele donete iz Kranja. Stoga možemo pre
tpostaviti da su i ovaj običaj kićenja kape doneli možda iz Slovenije oni koji su išli ta
mo na rad, s obzirom da su u Sloveniji oko Škednja muškarci nosili šešire ukrašene
cvećem."
Drugi deo muške nošnje, koji takođe potpuno stilski odudara od celokup ne
muške nošnje oko Kraljeve Sutjeske, a ne nalazi se uopšte u muškim nošnjama u Bos
ni, jeste prsluk kakav se nosi danas u svatovima, a o kome je već bilo reči. Iako lj udi u
ovim selima ne znaju poreklo ovih prsluka, oni su takođe mogli biti preneti iz predela
preko Save, opet najverovatnije iz Slovenije ili, pak, iz Vojvodine, s obzirom da se ta
mo nose ovakvi prsluci. Ovde je reč o samom vezu i ornamentici koja je vegetabilna. iz-•.
vedena svilom. Muški gornji delovi u Bosni su uvek od sukna, kod imućnijih od čo he i
vezeni srmom ili gajtanima crvene ili modre boje, a nikad svilom i u vegetabilnim moti
vima. Čak i u posavskim muškim nošnjama, koje su teritorijalno bliže krajevima preko
Save, nema ovakvih delova. Stoga možemo i ovde sa mnogo verovatnoće pretpostaviti
24. U to .vre ll1 e prodir~ u mušku nošnju delovi građanske stare nošnje, kao što smo već na
pr~d spomenuh, kOJI su bih više ukršavani nego raniji od sukna. Vidi : M.S. Filipović, »Život i obi
čaJI narodnI. .. «, str. 69, sl. 22.
25. M. Ložar, »Slovenska ljudska noša«, Narodopisje Slovencev 2 Ljubljana 1952, str.
215, sl. 75. ' , .
GZM (E) N.S. sv. 45, 1990, str. 5-20
Z. CULI<=:, NOSNJA HRVATA OKO K RAUEVE SUTJESKE 15
---------------------------------------
da je i ukrašavanje ovog del:t nošnje nastalo po uzoru na neki udaljeniji kraj, gde su
pojedinci iz sela oko Kralj('ve Sutjeske odlazili na sezonske radove.
Ovo su dva jedinstvena elementa u odevanju muškaraca oko Kraljeve Sutjeske
koji su uneli promene u njihov u nošnju i doveli nas do ovakvih pretpostavki . Dalja izu
čavanja u tom pravcu sigurno bi doprinela boljem objašnjenju ove pojave u muškoj
nošnji.
Rad prihl'aćen za štampu 18. lO, 1990,
fashion, more similar to old urban clothes in Vareš, Visoko, Kreševo, and Fojnica, while gaza/ice
are less frequently in use (Fig. 10). After the Second World War, this costume has been gradually
di sappearing, and now comes into fashion a black velvet vest embroidered on c hest with colored
silk (Tab, IIIc). On the head of bridegroom and the closest wedding guests there is tarboosh ador
ned with colorful artificial flowers (Tab. Ille). These two elements we do not find in other costu
mes in Bosnia , so we can assume that they have been brought from distant parts outside of Bos
nia, where to the people of Kraljeva Sutjeska went in search of seasonal works. They reca II that
first leather shoes have been brought in this region from Kranj in Slovenia . Taken as a whole, an
cient male costume of Kraljeva Sutjeska has many elements in common with costumes not in cen
tral Bosnia only, but also in a wider territory , that makes them more equalized than female's,
which, in turn, have their regional characteristics more strikingly expressed. Such is also a case
with a female Catholic costume around Kraljeva Sutjeska , which, apart from some e le me nts in
common with a type of central-Bosnian costumes, has its own very recognizable and peculiar
style, so we can take it as a particular variant of central-Bosnian costumes, A farther, more detai
led study of this costume, as well as of the others in the Kraljeva Sutjeska region, wou ld provide
us a more complete image of their mutual relation and interweaveness ill the course of pa t histo
rical , socio-economic and cultural events in this area .
Translation:
Milenko Mandić
GZM (E);. N.S. sv. 45, 1990, str. 5-20 17
Z. (:ULlc, NOSNJA HRVATA OKO KRAUEVE SUTJESKE
TABLA I
--------------..--...,.,.------
...........
Crtež: Neyenks Msrkoy;ć
2 - GLASNIK
GZM (E\ N.S. sv. 45. 1990. scr. j - 20 19
Z. CULlL. NOSNJA HRVATA O KO KRAU EVE SUTJESKE
TABLA II
SI. I.
SI. 2.
SI. 3. SI. 4.
2'
20 GZM (J. .. sv. ~5. 1990. str. 5- 20.
Z. C:ULlĆ . NOSNJA HRVATA OK O KRAU EVE SUTJESKE
TABLA III
SI. l.
SI. 2. SI. 3.
GZM (El. N .S. sv. 45.1990. SIr. 2 1-48
UDK 291.4
Originaln i n au č ni rad
MUZEJA
sli č ne »organdinu« ( čvr ća, veo ma tanka i prozirna tkanina) ili d ta n kog domaćeg
pla tna - be:w - zvanog sade/uk. Pored p ra ktične namjene , ovi uč kur i im a li su i drugu
fu nkciju. Oni su bd i i sastavni d ij elovi svadbenih darova. ai me, bilo je u običajeno da
svaka mlada daruje mladože nj u, njegove bliže srodnike i u č esnike u svad bi bašča/u
kom. Bosčaluk se sastojao o d koš ulj e, gaća, učkura, čevrme, jagluka, ne kad i peškira, a
cijel i taj komplet b io je umota n u vezenu maramu (mahram a ili bašča). Imuć nije uda
v a če . kako !>3m sazna la, vezle su čak i po 50 ili više učkura. Za spremanje da rova neka
da su angažovane i poznatije v zilj e. O vakvi boščaluci su ponekad prelazili i iz ruke u
ruku , ili su ~e nasljediva li u pojedin im porodicama, sakupljali u sand ucima I d arovali
prilikom ""adbi.
L' Odjeljenju za etno lQgiju Zemaljskog muzeja postoji nevel ika zbirka ovakvih
u čkura . U kolekciji učkura ima 64 komada. Nabavljani su u razli či t i m peri od ima (u
razdoblju od 100 godina), nesiste matski, a često i sasvim slučajno.' Za m noge od tih
pri mje raka nema detaljnih pod a taka, na osnovi kojih bi se mogla izraditi od gov arajuća
m uzeo loška obrada. Naime, za neke nema podataka kada su , o d koga i gdje su na bav
lje ni, ko ih je radio. u kojoj sr d ini, kako se nazivaju tehnike ra da, mot ivi itd. Tako za
več i broj učk ura. po eb no o n ih koji su nabavlja ni u austrougar kom period u, ne mamo
p odatke odakle su (2 1 kom .). Medu onima za koje je poznat lokal it et najviše ih je iz
g rada Sarajeva (29 kom.), a zati m slijede Mostar (3 kom.), Tuzla (2 kom.), Travnik (l
kom.), eve inje (I kom.), Kulen -Vakuf (I kom.), Gornji Vakuf (I kom.), o kolin a Va re
ša (2 kom.) i okolina Zen ice (I kom.).
Takođe, u znatnom broju su i učkuri za koje se ne zna u čijoj su redi ni rađeni ,
odnosno kome ~u namij enje ni. Naj.brojniji su oni za koje nemamo tu vrstu podataka
(25 kom .). Zatim .l ijede: mu slimanski 20 komada , srpski 14 kom ada, h rvatski 2 koma
da i jevrejsk i 1 komad .
Dakle, kao što ~e vid i jz ovih podataka, može se konstatovati da je ova kolekcija
nabavljana nesi temat ki. što je velika šteta. Ovakvi učkuri već da vno su izob i čajeni
uglavnom početkom ovoga vijeka. Oni koji su bili iznošeni nisu b ili za mu zej ke zbir
ke. a oni novi, s ačuva ni kod pojedinih porodica, upotrebljavali su se (tj. njihovi vezeni
krajeVI ) u neke druge dekora tivne svrhe, tako da je već polovinom ovoga vij eka bila
prava rijetko t ako e negdje mogao nabaviti učkur ovakve vrste.
! pored lOga što u ko le kci'i učkura u Odjeljenju za etnologiju ne po toj i niti rav
nomJerna regionalna niti na cio nalna zastupljenost, što za znatan broj primjeraka ne
po toji odgovarajuća mUlejska dokumentacija, ova kolekcija ima izuzet ne u jetničke
vrijednosti zbog prefinjenih vezo va. S obzirom na činjenicu da ova kol ekcija d o sada
nije bila prezentirana javnosti - bilo na izložbama bilo u publikacijama, smat rala sam
da je konsno da se jedno ovakvo blago iznese pred oči javnosti, jer je mala vjero vatno
ća da će ova kolekcija biti izložen a, a ako bi i bila , to bi bila samo jedna ma la tem atska
izložba ' ograničen i m vre meno m trajanja. Stoga u ovom članku, uz prikaz. O novni h
odlika ove kolekcije . dajem kao poseban dodatak i katalošku obradu svih pri mjeraka.
Za likovne priloge odabrala sam samo najkarakterističnije i najreprezentativ niJe p ri
~jerke snimljene u ko loru kako bi se, ukoliko je to moguće, na ovaj način d o čar ala
ljepota veza I skla d boja.
Bez obzira na vrijeme nabavke svi h primjeraka iz kolekcije učkura, može se ko n
tatovati da je većina nastala s redinom (stariji primjerci ) ili u drugoj polovini 19 . ije
ka . Samo neko liko njih proizvede no je početkom 20. vijeka . Po materijalu od koga su
iz rađeni, po tehn ikama veza, po bojama, ornamentici i tilskim karakteristikama, učk u
2. Godine) 886. nabavljena 2 komada, 1887 - 3 komada, 1889 - l komad, 1890 - l komad,
189 1 - 1 komad , 1900 - 3 komada, 1914 - 2 komada, 1948 - 1 komad, 1953 - 2 komada, 1954 - 1
komad, 1955 - 1 komad, 1 66 - 1 komad, 1976 - 2 komada, 1978 - 2 komada, 1979 - 2 komada,
1980 - 2 komada, 1982 - 2 ko mada , 1983 - 2 komada, 1988 - II komada, a nepoznato je vrijeme
nabavke 22 kOlT'ada.
GZM (E), N.S. sv . 45, 1990. str. 21-48 23
U. BEUKAŠIC.HADLIDEDIĆ, VEZOVI NA U(;KURIMA
ri čine sastavni dio vezilačke vještine gradskih žena. Slične vezove imamo i na drugim
predmetima, kao što su pojedini dijelovi rublja, razni ukrasni peškiri, marame, prekri
vači i sl.
lako je vezilačka umjetnost njegovana kod cjelokupnog gradskog stanovništva,
može se općenito tvrditi da je glavni nosilac vezilačke umjetnosti u našim gradovima
bila muslimanska žena, što tvrdi i dobar poznavalac gradskog veza etnolog Z. Janjić.'
lako ne rapolažemo odredenim podacima, ipak se može pretpostaviti sa znatnom do
zom sigurnosti da je moda bogatog ukrašavanja učkura vezom na njihovim krajevima
došla kao modni uticaj iz Carigrada, zapravo kao detalj' na nošnji tzv. »viših slojeva«
grada nskog društva. Do te pretpostavke može se doći analogijom sa vezovima koji su
kao im port iz Carigrada bili u upotrebi i u našoj sredini, te općenito vezovima iz naše
sredi ne za koje možemo tvrditi da su nastaii pod izrazitim orijentalnim uticajima. Do
tak ve ko nstatacije može se doći na osnovu analize motiva na vezovima gradskih žena u
našim krajevima, pa čak i na vezovima u Madarskoj, nastalih pod orijentalnim uticaji
ma.'
Tokom 'viševjekovne turske vladavine u našim krajevima, pod uticajem Turaka,
u našoj materijalnoj kulturi prihvaćene su, posebno u materijalnoj kultu ri, mnoge teko
vine is točnj a č k i h civilizacija. To je posebno izraženo u gradskim vezovima. Tehnike ra
da, ko lorit i motivi na to očigledno ukazuju. Turci su donijeli u svojoj materijalnoj kul
turi elemente preuzete iz kulturne baštine raznih naroda - na prvom mjestu vizantijsko
naslj ede, a zatim i persijsko . Bliske tursko-persijske veze našle su odraza i u vezovima.
Tako motivi na znatnom broju vezova naših gradskih žena u mnogome podsjećaju na
. persijsko minijaturno, pa i tursko minijaturno slikarstvo (koje je bilo pod persijskim
uticajem).'
Vezov i na učkurima u zbirkama Zemaljskog muzeja u potpunosti pripadaju istoj
»veziia čkoj školi«, ako bi se tako moglo reći . Vez je raden veoma finom svilenom, rje
de pamučnom niti, te zlatnom žicom ili kombinacijom ta dva materijala. Boje su, naro
čito na starijim primjercima, pastel ne i veoma lijepo uskladene. Dominiraju žućkasta,
zelenkasta, plava, ružičasta i druge boje, koje su nekada u svakodnevnom govoru imale
i svoje nazive, kao kupusi, zejtini, kaisi, golubi, limuni, višnjevi, portokali, krmezi, kah
vaji itd"
Tehnika veta je rtl.zličita. Većina primjeraka ukrašena je vezom koji je raden bro
jem po nitima tkanine, a raden je tako precizno da je vez isti i na licu i na naličju. Raz
ne tehnike veza imaju i svoje posebne nazive. Samo za nekoliko primjeraka imamo
podatke o nazivima tehnike veza, i to su: brojevi 1114/ 1 i sa nazivom tehnike veza
verevija i provlak; br. 6667/1 - kadaif i mušebak; br. 6678 / 1 - pravac i verevija; br.
668211 - mušebak iverevija ; br. 7118/ J - šuplja boba iverevija ; br. 7120/1 - prutac,
gajtan i pasent, te br. 7124/ J - verevija i telnjak. Identifikacija svake od tih tehnika ve
za moguća nam je bila i stoga što u zbirkama Odjeljenja za etnologiju postoji i mala
3. Zorka Janjić, »Stara vezena ornamentika u Sarajevu«, Prilozi za proučavanje istorije Sa
rajeva, Sarajevo 1966, str. 191. .
4. Gertrude Palotay, Les influences Turques dans la broderj'e Hongrois, Budapest 1937;
Gertrude Palotay, Les elements Turc-Ottomans des broden'es Hongroises, Budapest 1940, Pl. I
L; Turk isleme senati, Istanbul 1951 (»Broderie Turque du XVIIIe siecle - Palais de Topkapi«);
Erost Diez-Oklav Aslanapa, Turk sanati, N' 627, Istanbul 1955, v. motive odjeljak »Tiirk kumas
lari«: Broderie Turque, I edition, Th. de Dillmont, Mulhouse (France) - S. a.; Lični uvid u muzej
ske zbirke u muzejima u Istambulu i Ankari.
5. »Tiirk minyatiirleri«, Turk sanati, N" 627, pp. 269. O tim uticajima piše i Zorka Janjić.
Kolika je bila sličnost naših i turskih ručnih radova govori i činjenica da su se-brojne rukotvorine
gradskih žena nosile i prodavale u Istambulu, da bi odatle, kao »turske rukotvorine«, bile proda
vane po svijetu. Vidi: Zorka Janjić, »Ženski ručni radovi u starom Sarajevu«, katalog izložbe, Sa
rajevo 1964, str. Il.
6. Zorka Janjić, »Ženski ručni radovi u starom Sarajevu« , katalog izložbe, Sarajevo 1964,
str. 7.
24 GZM (E). N.S. sv. 45, 1990, str. 21-48
U . BEUKAŠIĆ-HADLIDEDlĆ. VEZOVI NA UCKURIMA
zbirka uzoraka gradskog veza s oznakom tehnike rada, nekad i sa nazivom motiva
(npr., inv. br. 8241/1 itd.) . O tehnikama rada na proizvodima gradskih vezilja pisala je i
dala opis i objašnjenja Z . Janjić, kao i Đ. Petrović, pa ćemo Z. Janjić ovdje i citirati :
»Mušebak je najobičnija i ujedno najteža vrsta veza. Šupljikavim tkivom,
koje nastaje stezanjem i rasplitanjem žica, liči na mušebak (rešetke na prozorima
muslimanskih kuća). Po mušepku su vezene često zlatne grančice , sablje, ptice, i
to je onda 'kasnak', a sam motiv - duda u kafazu (papagaj u kafezu). Kadaif se
radi sličnom tehnikom, samo se suvišne žice izrežu, a ostale opliću svilenim kon
cem. Naziv je dobio po kadaifu - slatkom jelu od tankih vlakana tijesta . Razva
ruša je tehnika veza preko jedne, dvije ili više žica, čime nastaju kraći ili d uži bo
dovi koji čine geometrijske figure. Razvaruša je inače slatko jelo koje se u tepsiji
reže na 'kusove' ili 'hamajlije'. Biserdžikom se prave sitni, kao biser bo d ovi koji
ispunjavaju veće površine. Murverom se prave sitne šare koje podsjeć aju na sitni
zovin cvat - murver. Bejberek je vrsta provlaka kod koga se bodovi pravilni m re
dom mijenjaju kao pletivo, a u provlaku se niti polažu uporedo jedna do d ruge.
Gajtanom se zove uska pruga vezena kosom provlakom, a ako je gajta n d upli u
različitom smjeru, onda je to pletenica. Tako smo od obilja tehnika o pi sali do
nekle samo one najčešće.«B
Verevija je još jedna od tehnika veza koja nije pomenuta, a to je jedna vrsta pu njenog
veza (kao na br. 6682 / 1)"
Na ovaj način samo su dati opšti opisi tehnika veza koje su bile pri mjenjene i na
vezenim učkurima . Medutim, kad bismo išli u detalje, trebalo bi dati detaljne crteže i
analizu tehnike rada, što bi u tom slučaju prelazilo okvire ovog članka .
Pored sitnog veza radenog tako da su lice i naličje isti, a vez se izvodio broja
njem po žici tanke podloge, bilo je i veza sa jednim licem, a motivi su raden i uglavnom
po nacrtu . To je tzv. potpisani vez o - ili vez po pismu." To je posebno p rimj enjivano
kod zlatoveza, jer je zlatna žica bila čvrsta i nepogodna za vez brojem. Kod ove vrste
veza često je primjenjivana tehnika veza »popuna« . Na isti način vežu se krajevi učku
ra u kombinaciji sa svilom. Općenito se može reći da je vez popunom, prema odrede
nom crtežu posebno onaj koji je raden svilom, nešto moderniji u odnosu na vez bro
jem. Ukoliko se to uzme u obzir kao modni novitet, onda treba i posebno d a istaknemo
da su učkuri srpskih vezilja (T.V) raden i prema nacrtu tehnikom punjenja, to zn ači da
su te vezilje (istovremeno radeni vezovi) brže prihvatile modne novitete sa Za pada ne
go muslimanske vezilje. Dakle, materijal za rad je isti, funkcija je ista, širin a se smanju
je, boje su nešto življe, a vez se izvodi po nacrtu. Motivi su nešto modifikovani.
Prema tome, imamo nekoliko vrsta učkura - zavisno od veza: vezene brojem (li
ce i naličje isto), vezene samo svilom, vezene svilom i zlatnom žicom- vezene prema ur
neku (nacrtu) i vezene samo zlatnom žicom.
Motivi na skoro svim učku rima su biljni ili veoma stilizovani biljni. Samo ih je
nekoliko sa geometrijskim motivima. 1 inače, u gradskoj vezilačkoj umjetnosti do mini
raju biljni motivi: čempresi, razno drveće, plodovi, cvijeće, saksije sa cvijećem itd . O
motivima, njihovim karkateristikama, nazivima i njihovoj simbolici dala je anali zu Z.
Janjić u već pomenutim radovima, te se i~če u ovoj prilici na tome ne bismo posebn o
7. Đurdica Petrović, »Gradski vez«, Narodno s/varala§/vo, god. XXVI, sv. 1-4, Beograd
1987, str. 9.
8. Zorka Janjić, »2enski ručni ... «, str. 8.
9. U rječniku Abdulaha Skaljiča navedeno je da je verevija vrsta veza koja izgleda kao la
nac ili pletenica, pošto žice idu jedna preko druge - jedna udesno, druga ulijevo .. . Op. cit., str.
640.
10. Zorka Janjić, »2enski ručni ... «, str. 10.
-48 25
VEZOVI NA UČKU RIMA
(T.H, sl.
motivi
zauzIma iz Mostara
motivima, pojavljuju
se i sl. gdje su skladno
kombinovani (nara) u sredini. Ra·
den je
popunom sa svilom i zlatove
a na više primjeraka nalazi
motivom vinove loze, rao
primjeraka imamo i moti
SUMMARY
Belts are laces or strips designed for binding of trousers, Turkish trousers, women's panta
loons, and skirts in traditional rural and urban costumes. While belts in rural costumes were ordi
nary strips made of twisted or braided threads of linen, cotton, and wool, the belts in urban costu
mes (within more prospero us classes) were richly adorned with embroidery. These were strips of
a very thin linen, embroidered at both ends with silk, cotton, and golden threads. tec
hniques were numerous, motifs were mainly herbal, in bright colors. Main types of
were those where threads were counted on the very foundation, and those where embroidery was
done according to a drawn pattern.
Besides belts basic function of being inserted into he ms of various clothing, so that
could be pleated and bound around the waist, they were also given as wedding girts.
Amongst collections of the State Museum there is a small collection of belts, 64
pieces, of which the most characteristic and representative have been chosen to illustrate ar
ticle.
Milenko Mandić
GlM (El, N.S. sV. 45. 1990. str. 21-48 27
U . BEU KAS I Ć-HA D2lD D IC. VElOVI NA U(;KURIMA
UČ1WRI
l . iov. br. 111411, učkur, muški, Saraje Kupljen od Kulenović Ka ... iz Sara
vo jeva januara 1954. god.
Od finog tankog domaćeg platna zva 4. jov. br. 2763/1, učkur, muški, Saraje
nog sadeluk, bogato vezen na krajevi
vo
šira.
Ručni rad.
28
danas
175x19cm,
rata,
1070.
Je. Po
za mušebak, keranje.
10.
ženske muslimanske
Danas izobičajen,
bb
Od i punijeg
od tri komada.
sa po pet sumbulči
roza,
boje, oivičeni lahani
Platno tkano u dva nita, Tehnika
plavom) svilom. Granči
za: (pravac i krivac),
ce bljeđe zelene svile s umetnutim
vlak.
srmenim kockicama. Po samoj ivici
I kom. 188 x 24 cm.
motiv lozice i benčića (bobica) od
St. inv. br. 2408,
bež golubi i blijedo paitokali
(narandžaste) svile. Sve oivičeno II, inv. br. 7048/1, UČkUT, nepoznat
srmenim kahlet
Platno tkano u dva nita. Od sadeluk-beza,
Tehnika veza pravac i cm bogato vezeni
Nošnja ženska muslimanska. središtu dominira mo-
I kom, 171 x I cm, a okolo sim-
Nabavljen 5. 8.1887. askere. Po samoj ivici
St. inv, br. 225, šest gusto navezeni h listića.
G ZM ( E), N .. sv . 45. 1990. str 21-48 29
U . BEUK Š IC-HADŽID E D I Ć. EZOVI NA UČ KURIMA
14. inv. br. 7120/1, ućkur, nepoznat lo Pl atno tkano u dva nita . Tehnika ve
kalitet za : mu šeba k, verevija, šuplja boba ,
Od punijeg prozirnog beza sa boga keranje .
to vezenim krajevima (širine 14 cm) I kom . 150 >< 42 cm.
i zoomorfnim motivima. Veliki pa St. inv . br. 2347.
un na jednom kraju plav, a na dru 18. inv. br. 7157/1 učkur, nepozn a t loka
gom zelen, sa raširenim repom u litet
raznim bojama : fres, zelenoj, sme Od kupovnog bogatog prozirnog
đoj, pl a voj sa dosta srme, zlatne i materijala ; 15 cm dužine po krajevi
s rebrne . Iznad s u po 4 motiva, sas ma je bogat vez. Dva reda sa po tri
vim sitna, malih paunova. Na sa sa ksije i cvijećem u njemu. Vez izve
mom kraju stilizovana grančica . Po den svilom: plave, zelene, modre
okolici trougaone kere i 7 kićankica boje sa dosta srme. Po ivici cakne
razne boje . Platno tkano u dva nita . opšivene bordo svilom .
Tehnika veza : prutac, keranje, pa Platno tkano u dva nita . Tehnika ve
sent, gajtan, punjeni . za : mušebak , ve revija , šuplja boba ,
l kom . 141 x 17 cm. keranje.
St. inv . br. 2330. I kom. 191 x 26cm.
GZM (E), .S. sV. 45, 199Q, SIr. 21-48
30 U. BEUKAŠIĆ-HADŽIDEDIĆ , VEZOVI "t\ l '('KUR IMA
19, iov. br. 735711 učkur, nepoznat loka 23. inv. br. 1034711, t'OJAS u čk u r, Sa ra
litet jevo
Učkur od finog prozirnog beza bo Od punijeg pamučnog beza bogato
gato ukrašen vezom po krajevima ukrašen na krajevima sa po J t:v t
dugim 21 cm. Motivi su: po tri reda buketića - cvjetova koji izrastaju iz
sa po tri saksije cvijeća . Boje dosta saksija . Izvedeni su svilom: fres, ze
tamne. Plava tamno drap, smeđa i lene, plave, ružičaste i boje jagod ·.
srma. Ivice okerane malim svilenim Na rubu je okeran .
keri cama. Pamuk, svila, srma. Tehnika tkanj
Platno tkano u dva nita. Tehnika ve u dva nita. Tehnika veza: stari vez
za : verevija, mušebak, prutac. brojem,. verevija. Dio muške grad
l kom. 216x26 cm. ske muslimanske nošnje, danas izo
St. inv. br. 2401. bičajen.
20 . iov. br. 744211, učkur, nepoznat lo St. inv . br. 242.
36. inv .. br. 11067/1, učkur, muški , Ne Dio muslimanske n šnje - iz običa
žice. Motivi u vidu dva velika lista. otkupa 17.9. 1980. god.
43. iov. br. 12084/1, učkur, ženski Mos den popunjavanjem. Vezeni dio za
tar i Stolac ' uzima površinu od 24 x 23 cm. Mo
Od bijelog, sasvim tankog organdi tivi su okrugli cvjetni s uzanim listi
na, dug~ljastog, pravougaonog ; s ćima oko cvjetova. Ima ukupno 8
oba kraja bogato ukrašen zlatove cvjetića. Domaći ručni rad. Dio ne
zom. Motivi sitni zvjezdasti u nizu v~estinske opreme (za boščaluk),
(po rubu) i po tri trolisna reda mu vjerovatno muslimanski. Rađen u
š~bak i P?puna. Dio ženske nevjes drugoj polovini 19. vijeka. Izobiča
tmske odjeće nošen u boščaluku u jen već iza 1900. godine. Služio za
bogatijim muslimanskim porodica gaće ili čakšire.
ma . Bio u posjedu porodice prodav I kom . duž. 152,5 cm, šir. 23 i 25
ca oko 1900. godine. cm.
I kom. 106 x 20 cm. Poklon dr Đure Mrazovića iz Pari
Kupljen od Karahodžić Razije iz za. Predmet je iz kolekcije koju je
Stoca, nastanjene u Sarajevu, 1978. poklonio Zemaljskom muzeju BiH,
godine. a sakupljala je njegova majka Mile
na Mrazović krajem 19. i početkom
44. iov. br .. 1224211, učkur, Sarajevo 20. vijeka, u vrijeme kada je živjela
Dug~.IJastqg, pravougaonog oblika, u Sarajevu kao supruga ljekara. Svi
od bIjelog organdina, sa zlatovezom predmeti bez ikakvih podataka.
na. ob~ kraja. I vi.ce vezene u trouga Br. ul. knj. 2889.
OnIm I kvadratnIm motivima, a po
red toga krupniji motivi - vinova 10 47. iov. br. 12365/1, učkur, vjerovatno
-za sa grozdovima i lišćem (po 3 ko Sarajevo
mada) i sitnim grančicama . Od tankog domaćeg beza; na oba
Do maći ručni rad. Dio musliman kraja vezena po 3 cvjetna motiva
s~ e no~nje ~ u,:,lačio se u gaće ili čak zlatnom žicom i svilom roza, ruži
šIre. I zoblčaJen. Dio djevojačkog časte, zelene, ljubičaste i krem boje.
svadbenog ruha. Uz krajeve lozica od smeđe i žute
1 kom. 147 x 30 cm. svile.
Kupljen od Melihe Bosović iz Sara Dio gradske nošnje ili nevjestinske
jeva u septembru 1982. god. opreme (za dar). Uvlačio se u gaće
ili u čakšire, krajevi visili sa lijeve
45. iov. br:. 12243/1, učkur, Sarajevo (čakšire) ili s prednje strane (gaće).
Od bIjelog organdina duguljastog Nošen i rađen u 19. vijeku .
pravougiwnog oblika, sa zlatove I kom. 152 x 17 cm.
zom na oba kraja. Po rubovima ivi Poklon dr Đure Mrazovića iz Pari
ca u vidu sitnih trouglova zlatovez za.
ay:z: .r:ub,yz yijugavu granu, krupni i Br. ul. knj. 2891.
sltmJI CVjetnI motivi.
Dom aći ručni rad. Dio musliman 48. iov. br. 14386/1, učkur, ženski, ne
s~e nošnje, uvlačio se u gaće ili čak poznat lokalitet.
šIre. Izobičajen. Dio djevojačkog Od vrlo tankog prozirnog bijelog
svadbenog ruha. pamučnog platna, vrlo dug i uzan.
l kom. 158 x 26 cm. Na oba kraja izvezen je snnenim i
Kupljen od Melihe Bosović iz Sara žutim svilenim koncem. Uz rub je
jeva u septembru 1982. god. najprije vijugava lozica sa sitnim
okruglim šarama na grančicama, a
46. iov. br. 12340/1, učkur. vjerovatno iznad toga motivi čempresa u dva
Sarajevo '
reda po tri na svakoj strani. Učkur
<?d tankog bijelog organdina dugu
je obrubljen rukom. .
!Jastog pravougaonog oblika: na
Vez izveden tehnikom prutački.
Jednom kraju bogato vezen zlatnom
Dio ženske nošnje upotrebljavan za
žicom. Ivice su oivičene zlatovezom uvlačenje kroz obašvu na dimijama,
sa zupčastim završetkom. Vez izve pomoću koga se vezivala u pojasu.
3 - GLASNIK
34 GZM (E), N.S. sV. 45,1990 str. 21-48
U. BEUKASIĆ-HADŽIDEDlĆ, VEZOVI NA UCKURIMA
ne.
54. iov. br. 15065/1, učkur, ženski, Sara
Služio za svadbene darove, boščaJu
jevo
ke. Služio za nabiranje gaća u stru
Od bijelog organdina u vidu šire
ku (i vezivanje). (jače s učkurom u
trake; na oba kraja zlatovez, srebrne
GZM (E). N.S . sv. 45. 1990. str. 21-48 35
U . BEUKASIĆ-HADŽIDEDlĆ. VEZOVI NA UCKURIMA
59. jov. br. 1507011, učkur, ženski, Sara kanić Jeftalije, udate u Sarajevo,
zlatne tački ce i svilene, cakne po ru gradskoj nošnji. lzob ičaj en u drugoj
nešto uže trake; oba kraja zaobljena sa sVIh strana uzan porub, kojim se
i optočena vezom od roza svile, cak imitira maši nski bod. Na oba kraja
motivi su sitne tačkice uz ivice i sti Dio gradske nošnje iz 19. vijeka. Os
TABLA I
SI. I.
SI. 4.
SI. 2 SI. 5.
SI. 3.
GZM (E), N.S. sv. 45,1990, str. 21-48 39
U. BEUKAŠIĆ-HAD2IDEDIĆ . VEZOVI NA UCKURIMA
TABLA II
SI. 4.
SI. I.
SI. 5 .
. SI. 2.
SI. 3. SI. o.
GZM (E). N.S. sv. 45, lm. SIr. 2.1-48 41
U. BEUKAŠIĆ-HADŽIDEDIĆ. VEZOVI NA UCKURIMA
T"\BLA III
SI. 4.
SI. 5.
GZM (EJ. N.S. sV. 45. 1990. sIr. 21- 48 43
U . BEUKAS J Ć - HA DžIDE DlĆ, VEZOVI NA UCKURIMA
TABLA IV
SI. 4.
SI. I.
SI. 5.
Sl. 2.
SI. 3. SI. 6.
GZM (E), N.S. ~v . 45,1990, str. 2}-48 45
U . BEUKAŠIĆ-HADŽIDE D IĆ. VEZOVI NA UCKURIMA
TABLA V
Sl. 4.
SI. 1.
Sl. 5.
SI. 2.
Sl. 6.
GZM ( E), N.s. s V. 45.1 990. SIr. 21-48
47
U . B E UKAŠIĆ- HAOlIDEOIĆ , VEZOVI NA UCKURIMA
TABLA VI
SI. I. SI. 4.
SI. 2.
SI. 2.
o
o
u..
SI. 3. SI. 6.
GZM 1990. sir. 49-72
UDK 391.4
Stručni
rad
KOLEKCIJA TORBI
Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja
Uvodne napomene
Predmet rada su torbe, koje čine posebnu kolekciju Odjeljenja za etnologiju. Ko
lekcija broji 164 torbe, uglavnom iz Bosne i Hercegovine, koje se razlikuju po namjeni,
materijalu od kojeg su napravljene, po tome ko ih nosi i u kojoj prilici i sl. Ova kolekci
ja je formirana od torbi otkupljenih na terenu i onih koje je Muzej dobio na poklon, a
u periodu od 1888. do 1988.
Mali je broj radova se bave obradom kolekcija torbi u muzejima. Jedan od
malobrojnih rad Jelene Arandelović-Lazić: »Narodne torbe<c Fragmentarni podaci
I
se mogu u radovima koji se bave narodnom nošnjom, gdje se kao dodatak nalazi
kraći torbe. Sem toga, dio radova se bavi proizvodnjom tekstilnih predmeta ili sta
rim a neki prate i tematske kao takvi mogu koristiti u ovom radu.
Brojna literatura koja obrađuje narodne i vjerovanja pomogla je da se torba
posmatra i u određenom religijskom kompleksu.
Ovako odabrana literatura poslužila je kao putokaz u radu, a težište je bilo na
obradi materijala koji se čuva u Muzeju. Uz pomen uto koristili smo se podacima o tor
bama iz dokumentacije Odjeljenja za etnologiju.\
Sve pomen uto omogućilo je da se materijal sistematizuje i opiše, tako da je data
funkcija torbi, ko ih j u kojoj prilici nosi, materijal od su napravljene i način izra
de.
Na kraju, u sklopu završnog razmatranja biće riječi o funkciji torbe u našim na
r.odnim običajima i vjerovanjima, jer je, između ostalog, torba takođe našla mjesto u
praksi naših ljudi.
2. T6rba i torba, f(tur.) torba, vrećica koja se nosi obješena o ramenu, Abdulah Skaljić,
Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1989, str. 620.
. 3. Jelica Belović-Bernadžikovska, Grada za tehnološki rječnik ienskog ručnog rada, Sara-
Jevo 1906, str. 346. .
4. Toma A. Bratić, »Narodna nošnja u Hercegovini«, Glasnik Zemaljskog muzeja (GZM)
XVIII, Sarajevo 1906, str. 237 . '
5. J(ovao) Z(ubović), »Iz naroda o narodu«, Prikaz, Razvitak, br. 4, Banja Luka 1936, str.
291.
GZM (EJ. N .S. sV. 45. 1990. str. &<:'-72 51
M. MARTI Ć . KOLEKCIJA TORBI ODJEUENJA ZA ETNOLOGIJU
---------,--,--
-----------
Zobnice su takođe oblik torbe u ovoj kolekciji, a u njima se drži zob za
hranjenje konja, pa ujedno predstavljaju i dio konjske Torbe ovog su čet-
vrtaste, u obliku kese, a pri otvoru su uzica i sadrži sedam
se razlikuju po materijalu i načinu izrade, su od kostreti i rad su mutavdžija
Jajca, inv, br. 3044/1 i iz okoline Gornjeg Vakufa, inv. br. Zobnice
od starih traktorskih rad su zanatlija-opančara iz Mrkonjić-Grada. tri su
nastale u seoskim tj. rad su žena. Od toga, dvije su od vune, sa
ornamentikom, jedna je potkićem od dužih resa na otvoru i (oko
lina inv. br. 8979/1). Samo je zobnka iz napravljena od vune i
kostreti.
Opisane torbe iz kolekcije Odjeljenja za etnologiju nose se svakodnevno i
različitu namjenu. ovim prikazom nismo temu, jer
sadrži i torbe bogato ukrašene, drugačije od prethodnih,
Kao što smo već vidjeli, torba je imala važnu ulogu u
pri odredenih dobara, ali je imala i estetsku
torba mogla biti ukrasni dio ili pak ukrasni
opreme.
Ženske torbe, tzv. po obliku, načinu nošenja, materijalu,
tzv. pletivačama. Razlika je u tome što se ove kićene nose prilikom
su seoski zborovi i sl. Nosile su ih žene i djevojke, a unutra su obično
ne sitnice: maramice, novac. Ovakve torbe su lijepo i raznovrsno ukrašene
ma od crvene čohe, gajtanima od srme zlatnim širiti ma, kupovnim srebrnim i
zlatnim trakama i kićankama. Na ovakva torba iz okoline Lištice ukrašena
motivima kola u horizontalnim nizovima u živim bojama (T.I, sl. 4). je
povnim materijalom, a po gornjem rubu i sa strana oivičena crnim somotom. Nosi se
pomoću raznobojnog gajtana od vune, na kome su loptaste (inv. hr. Ne-
što je drugačija, tehnici ukrašavanja, djevojačka torbica iz vu
nom u boji u motivima br. 2349/1).
Mu§kj torbak sa kaišem je sastavni dio muške narodne
nografiji »Semberija« daje podatak da su muškarci nosili kožnu torbu tzv. jandžik, I I
Izmedu ostalog, ovakvi torbaci mogu imati džepove, ukrase kao aplikacije od kože,
metalnu dugmad i sl (T.III, sl. I).
Torbice iz gradske kulture su sve ženske, vrlo lijepo uradene i ukrašene (T.III, sl.
2). Uglavnom su zanatski proizvod, sem jedne, koja je vezena svilenim koncem (Ko
navije, inv. br. 4740/1). Torbica iz Sarajeva je, recimo, rad terzija, koji su izradivali di
jelove o dj e će od finijeg ,!naterijala: čohe, svile i somota, za potrebe gradskog stanovniš
tva" (i ov.br. 10663/ 1). Zenska torbica iz Albanije, od valjanog sukna, rad je abadžija
(inv. br. 14407/ 1). Torbicu iz Tuzle od srebrne tanke žice, sa resama i zatvaračem od
srebra, radio je kujundžija (inv . br. l 2244 / 1II).
Torba kao ukras u kući takode je svrstana u ovu grupu. Radi se o torbici (samo
je jedna u kolekciji) od sjemenja tikve i zrna kukuruza, a radile su je djevojčice (TJ, sl.
6). Torbica je četvorougaona, sa poklopcem i drškom, a ukrašena je crvenim zrnima
kukuruza i sjemenjem kao kićankama. Visila je na zidu i služila kao ukras (selo Selako
vići, Foj ni ca, inv. br. 10064/VI).
Na kraju treba reći da je nekada trebala da i konjska oprema bude svečana.
Zbog toga su radene bisage za svečane prilike. Na primjer, takve su one ukrašene sa
dva reda srmenih gajtana, izmedu kojih je vez »sindžirac« po zelenoj čohi. Ispod nje je
po rubu crvena čoha, izrezana cik-cak. Sredina lica je ukrašena kićankama (okolina
Glamoča, inv. br. 847/1). Bisage iz okoline Vlasenice, radene su istom tehnikom, a ta
kode služile u svečanim prilikama (inv . br. 3571/1). Ovakve bisage, kao i one obične,
domaći su proizvod.
Ukratko, to bi bio sadržaj kolekcije torbi Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog
muzeja BiH. Kolekcija je prilično brojna, sadrži torbe sa teritorije Bosne i Hercegovi
ne, ali i iz Dalmacije i Albanije, na primjer. Sve torbe se razlikuju po nečemu, ali se
mora reći da su najbrojnije one izradene u okviru kućne radinosti, od domaće vune.
Radene su na tkalačkom stanu, a proces izrade ovakvih torbi bio je ženski posao. O sa
moj tehnologiji ovdje neće biti riječi, jer tu temu obraduje veliki broj radova u literatu
ri." Medutim, neophodno je zadržati se na tehnikama tkanja i ukrašavanja zastuplje
nim na torbama iz muzejske kolekcije.
Torbe od domaće vune radene su tehnikom u .dva ili četiri nita, pri čemu su broj
nije one radene prvom tehnikom . Nešto jednostavrliji oblik tkanja u dva nita je kada se
u jednakim razmacima ukrštaju niti osnove i potke. Komplikovaniji je oblik kIdanje,
tkanje na dasku, uzlanje. 16 Tkanje u četiri nita je složenije, a uzorak irna rebrastu i
čvršću strukturu.
U krašavanje torbe vršilo se na više načina. Odreden broj je ukrašavan u toku
tkanja vunom u boji. Prilikom opisa torbi pomenuti su iverani, klečani motivi, torbe ra
dene ćilimarskom tehnikom. Naime, radi se o sličnim tehnikama, za koje se mogu naći
različiti lokalni nazivi. Ćilimarske Ui<rasne tehnike: klečanje, uzlanje, tkanje na dasku,
primjenjuju se u izradi ćilima, aJi vidno mjesto zauzimaju i u izradi torbi," B. Vladić
Krstić is tiče u svom radu o ćilimarstvu u Bosni i Hercegovini da tehnika klečanje ima
bitnu ulogu u izradi torbi u zapadnoj Bosni i istočnoj Hercegovini. Ti se termini u na
rod u razli kuju, pa se, recimo, pod nazivom vez ova tehnika srete u sjeverozapadnoj
13. Radmila Kajmaković, »Semberija«, GZM , Etnologija, n. S., sv. XXIX, Sarajevo 1974,
str. 65.
14. Ljiljana Beljkašić-Hadžidedić, »0 terzijskom zanatu u Sarajevu«, GZM, Etnologija , n.
s., sv. XXVIII, Sarajevo 1972, str. 157.
15. Bratislava Vladić-Krstić, »Tehnologije i tehnike tkanja«, GZM, Etnologija, n. s., sv.
XIX, Sarajevo 1964, str. 119.
16. Id ., »Hercegovački pokrivači gunji«, GZM, Etnologija, n. s., sv. XXII, Sarajevo 1967,
str. 46.
17. Id ., "Ukrasne tehnike na vunenim predmetima u Istočnoj Hercegovini«, GZM, Etnolo
gija, n. s., sv. XXII, Sarajevo 1967, str. 59.
54 GZM (El, NS sV . 45,1990, str. 49-72
M. MARTIĆ, KOLEKCIJA TORBI ODJEUENJA ZA ETNOLOGIJU
ZAVRSNO RAZMATRANJE
U zbirkama Odjeljenja za etnologiju Zemaljskog muzeja BiH nalazi se kolekcija
torbi, koja do sada nije bila obradena, niti publikovana. Stoga je predmet ovog rada
bio obrada te kolekcije. Dostupna literatura , sakupljeni materijal i muzejska dokumen
tacija pomogli su da se opiše kolekcija, koja je smještena u funkcionalni prostor za po
jedinačne kolekcije: odreden broj torbi nalazi se u kolekciji kompleta nošnji, a dio je
izložen u stalnoj postavci Odjeljenja za etnologiju ili je u tematskim izložbama. Ovi iz
vori su pomogli da se kolekcija, pisanom riječi , prikaže i van zatvorenog m uzejskog
prostora.
Posmatrani materijal je, radi lakšeg opisa, podijeljen u dvije veće grupe torbi,
prema tome da li se upotrebljavaju svakodnevno ili u izuzetnim prilikam a . Ta kvim raz
vrstavanjem materijala, upoznali smo funkciju, vrste materijala, način izrade, oblik i
sadržinu torbi iz kolekcije.
Pored toga što torba ima upotrebnu i dekorativnu funkciju, evidentna je i njena
uloga u običajima i vjerovanjima našeg naroda. U etnološkoj literaturi o o bičajima i
vjerovanjima stanovništva Bosne i Hercegovine samo se usputno pominju torbe. Pre
ma takvim , fragmentarnim podacima, može se zaključiti da se torba upotrebljava u
svadbenim običajima, nekim godišnjim običajima ili magijskim radnjama radi plod
nosti usjeva.
Na primjer, zabilježen je podatak da u Livanjskom polju nevjesta kao dar mla
doženjinoj kući donosi zobnicu, bisage, uže i torbu. 'O U Neumu i okolini torbe služe u
raznim običajima , jer se u njima nose pokloni. ' l Na Bjelašnici mlada u ruhu donosi
torbu kao dar mladoženji ." .
U Semberiji je, u sklopu božićnog ciklusa, bilo povorki vertepa. T om p rilikom,
jedan od učesnika nosi ovčarsku torbu na kojoj su zvona, a služila je za da rove koje
dobije od seljaka. To ilustruju sljedeći stihovi:
... Dadoše mi kolačić na štapić,
u torbici sira i kašičicu ... l J
Takode u Semberiji , čobani se okupe na Petrovdan da zajedno ručaju i tom prilikom u
pjesmi pominju torbu:
Sveti Petre dobro tvoje veče.
SUMMARY
A subject of this work is a collection of bags in the Ethnological Department of the State
Museum of Bosnia and Herzegovina. A set of 164 bags have been systematizing
them into two groups: for everyday use and bags for festive occasions. such a syste
matization, a function a kind of material a a personcarrier
of and a way of them have been A literature folk customs
and has been reaching a definition of a function of bag in religious complex.
There is also, as a special part of this work, a list of bags, short information
about each single from the collection.
Used helped this collection to be, by means of written word, finally carried
out of a closed museum-area and to
Translation:
MileIlko Mandić
25. Spiro Kulišić, »Neki božićni običaji u Bosanskoj Krajini«, Razvitak br. V, Banja Luka
1938, str. 214, 215.
26. Usmena Ljiljana Hadžidedić.
56 GZM
M, MARTIĆ. KOLEKCIJA TORBI
Nabavljena: 1970,
3, Inv. br. 112411, 9, Inv. br. 250811, uprtnjača,
Nabavljena: 1955,
4, Inv. br.
10, Inv. br. 301911, uprtnjača,
Lokalitet:
Materijal: vuna, Lokalitet: Sarajevo,
Tehnika : u dva nita, vuna,
Tehnika lve~rani mollVl na tkanja: u dva nila,
prednjoj strani, a na poledini poprečne Tehnika ukrašavanja. iverani na
pruge, prednjoj strani, a na poledini poprečne
Dimenzije: 46 x 42 cm, pruge,
Nabavljena: 1956.
Lokalitet'
Tehnika ukrašavanja:
pruge,
46 x 36 cm. Dimenzije: 25 x 21 cm,
1965. Nabavljena: 1956,
GZM (E). N.S. sv. 49-72 57
M. MARTIĆ. fORBI ODJEUENJA ZA ETNOLOGIJU
. vuna.
tkanja: dva
Tehnika ukrašavanja:
22. IlIv. br. 1207111, uprtnjača.
tri polja.
U kompletu nošnji N/I77,
Dimenzije: 36 x 32 cm.
Lokalitet: Sarajevo.
Nabavljena: 1971.
17, vuna.
dva nila, pa nizana.
jednobojna, opš i
motivi.
Dimenzije: 32 x 32 cm,
. 1978,
24. Inv. br. 210711, uprtnjača .
18, U nošnji N/30.
. okolina Banja Luke
Materijal: vuna.
dva nila, pa nizana. Tehnika dva nila.
: iverani geometrij Tehnika iverani motivi na·
ski motivi. prijed, a pozadi su poprečne pruge.
Dimenzije: 36 x 39 cm, Dimenzije: 36 x 29 cm.
Nabavljena: kraj 19. v. Nabavljena' 1892.
19. lov. br. 845/1, UUltllla~.a.
U kompletu 25. Inv. br. 10711, uprtnjača,
Lokalitet: Lokalitet: Banja Luka.
: vuna. Materijal: vuna.
tkanja: dva nila. Tehnika dva nita, pa nizana.
Tehnika ukrašavanja: iverani motivi na Tehnika poprečne pruge 5
prijed, a na poledini poprečne pruge. obadvije strane.
Dimenzije: 44 x 39 cm. Dimenzije: 48 x 37 cm.
Nabavljena: 1893, Nabavljena: 1950.
58 GZM
M_ MARTIĆ. KOLEKClJA TORBI
. vuna. Dimenzije: 36 x 32 cm .
Nabavljena: 1950.
Tehnika ukrašavanja: naprijed iverani
Nabavljena: 1968.
41 x 34 cm,
poleđina u poprečnim
Lokalitet'
36 lC 29 cm.
Nabavljena' 1956.
30. Inv. hr.
Lokalitet:
vuna. 59 x 47 cm.
Tehnika pruge'
obadvije strane i ~,~a"fi", 38.
Dimenzije: 40 x 40 cm.
Nabavljena: 1959.
: vuna .
32. Inv. br. . dva nira, pa nizana.
Lokalitet: Tehnika . sprijeda geomet
Materijal: vuna i rijski motivi, a na' poleđini poprečne
Tehnika tkanja: dva nila, pa llizana. pruge.
GZM ( EJ, N.S. s V. 45, 1990, str. 49-72 59
M . MARTI , KOLEKCIJA TORBI ODJEUENJA ZA ETNOLOGIJU
Dimenzije: 47 x 40 cm.
Tehnika tkanja: dva nila.
poprečnim prugama.
Lokalitet: Bjelašnica.
Materijal: vuna. 46. IRv. br. 7243/1, uprtnjača .
Tehnika tkanja: dva nila. Lokalitet : Orašje, Trebinje.
Tehnika ukrašavanja: jednobojna, sa Materijal : vuna i pamuk.
prugama u boji pri otvoru . Tehnika tkanja : dva nila.
Dimenzije : 43 x 44 cm. Tehnika ukra ša vanja : iverani motivi u
poprečnim prugama .
Nabavljena : 1981.
Dimenzije : 19 x 17 cm .
40. Inv. br. 84411, uprtnjača. Nabavljena: 1963.
Loka litet: Bileća .
Materijal : vuna . 47. Inv. br. 1200011, uprtnjača.
Tehnika tkanja: d va nila. Lokalitet : Površ, Trebinje .
Tehnika ukrašavanja : prednja s trana Materijal : vuna .
cik-cak pruge, poledina u poprečnim Tehnika tkanja : d va nila pa nizana.
prugama. Tehnika ukrašavanja: pir/ilan i motivi u
poprečnim prugama .
Dimenzije: 47 x 36 cm.
Nabavljena: bez podataka. Dimenzije : 15 x 18 cm.
Nabavljena : 1978.
41. Inv. br. 84611, uprtnjača 48. IRv. br. 12098/1, uprtnjača
Lokalitet : Nevesinje. Lokalitet : Zagora, Trebinje.
Materijal : vuna. Materijal : vuna .
Tehnika tkanja : d va nila. Tehn ika tkanj a: dva nila.
T ehnika ukra'šavanja : iverani Tehnika ukrašavanja: iverani motivi u
motivi naprijed, poledina u poprečnim poprečnim prugama.
prugama . Dimenzije : 40 x 37 cm .
Dimenzije : 42 x 44 cm . Nabavljen a: 1981.
Nabavljena: bez podataka.
49. Inv. br, 1209711, uprtnjača .
42 . ID\'. br. 145011, uprtnjača. Lokalitet : Zagora, Trebinje.
okalitet : Donji Poplati. Materijal : vuna.
Materija l : vuna. Tehnika tkanj a : dva nila.
Te h n ika tkanja: dva nila. Tehnika ukrašavanja: iverani motivi u
Tehn ik a ukrašavanja : jednobojna, sa poprečnim prugama .
p ru ga ma u boji pri otvoru. D imenzije : 21 x 23 cm .
D if11e nzije : 23 x 24 cm. Nabavljena: 1981.
a bavljena : 1948.
50. IRv br. 1316411, uprtnjača
43 . Inv. br. 194211, uprtnjača . Lokalitet : Zupci, Trebinje.
Lokalitet : Capijina. Materijal : vuna .
Materijal : vuna. Tehnik a tkanja : dva nila.
T ehnika tkanja: dva nila. Tehnika ukrašavanja: iverani motivi u
T ehn ika ukrašavanja : jednobojna, sa poprečnim prugama .
pru gama pri otvoru . Dimenzije : 3 1 x 31 cm.
D imenzij e: 3 1 x 29 cm. Nabavljena : 1984.
Nabavljena: 1954.
51. IRv. br. 176711, uprtnjača.
44. lov. br. 360711. uprtnjača. U kompletu nošnji, N / 26 .
Lokalitet : Nevesinje. Lokalitet : okolina Konjica.
Ma terijal: vuna. Materijal : vuna.
Tehnika tkanja: dva nila. Tehnika tkanja : dva nila.
53. lov. br. 11455/1, U V'llJl la,.", 60, Inv. br. 1260211, uprtnjača.
Na stalnoj U kompletu nošnji, N/ISR,
Lokalitet: Lokalitet: okolina Trebinja.
Materijal : vuna. Malerijal : vuna.
Tehnika ; dva nila. Tehnika tkanja: dva nila.
Tehnika ukrašavanja. sa Tehnika ukrašavanja: izmetani mOIiv; u
pri otvoru, sa kićankarna.
; 43 x 37 cm. x
: 1977. Nabavljena: 1984.
54. lov. br. 8958/1, uprtnjača,
Na 61. Inv. br. 84811, uprtnjača.
Lokalitet: U kompletima nošnji, N/44.
Materijal: vuna. Lokalitet: Posušje.
Tehnika tkanja: dva nita. Tehnika tkanja. dva nita.
Tehnika ukrašavanja: jednobojna sa Tehnika ukrašavanja: jednobojna sa
prugama pri otvoru. pri otvoru torbe.
Dimenzije: 39 x 35 47 x 43 cm.
55. lov. br. 898311, uprtnjača. 62. Inv. br. 10726/1, uprtnjaća.
Lokalitet: okolina Lištice, Na stalnoj postavci.
Materijal; vuna. Lokalitet: Gacko,
Tehnika tkanja' dva nila. Tehnika
Tehnika .~"'n~"~.no sa Tehnika pruga
pri otvoru.
motivi kola, četiri kićanki.
39 x 39 crn.
46x 43 cm.
Nabavljena. 1967.
Nabavljena: 1895.
Nabavljena: 1985.
Lokalitet:
Materijal. koža. 65. Inv. br. 840/1, pIcrivaća.
Tehnika izrade: ručni rad. Lokalitet: okolina Foče.
Dimenzije, 50 53 cm. Materijal: vuna.
Nabavljena: bez podataka. Tehnika dva nifa.
59. Illv. br. 11455/1, uprtnjača. Tehnika : iverani motivi u
U nošnji, N/169.
: Drežnica.
Materijal: vuna.
66. In~. br. 3575/1, plelivača . 73. In~. br. 111011, pletiva ča .
Lokalitet : Sekovići, Vlasenica . U kompletu nošnji, N / 24.
Materijal : vuna. Lokalitet : Foča.
Tehnika tkanja: dva nita. Materijal : vuna .
Tehnika ukrašavanja: poprečne pruge Tehnika tkanja: dva nita.
po čitavoj površini. Tehnika ukrašavanja : stilizovani motivi
Dimenzije: 22 x 18 cm. u prugama .
Nabavljena : 1957. Dimenzije : 31 x 25,5 cm.
Nabavljena : 1953.
67. lov. br. 3576/1, pletivača .
Lo kalitet: Sekovići. 74. In~. br. 485411, pletivača .
Materijal: vuna. U kompletu nošnji, N / IOO.
Tehnika tkanja: dva nita. Lokalitet : Sarajevo.
Tehnika ukrašavanja: poprečne pruge. Materijal : vuna.
D imenzije : 30 x 27 cm. Tehnika tkanja: četiri nita.
abavljena: 1957. Tehnika uk.rašavanja : poprečne pruge.
Dimenzije: 28 x 20,5 cm.
68 . Im. br. 3577/1, pletivača. Nabavljena: 1958.
Lokali tet: Sekovići.
Ma terijal : vuna i konoplja. 75. In~. br. 973111, p)etivača.
Tehnika tkanja: dva nita. U kompletu nošnji, N / 143 .
Tehn ik ukrašavanja : poprečne pruge . Lokalitet : Sarajevo.
Dimenzije: 78 x 32 cm . Materijal: vuna.
Nabav ljena: 1957. Tehnika tkanja: dva nita pa niza na.
Tehnika ukrašavanja: krupni geometrij
69. lov. bT. 3578/1, pletivača . ski motivi.
Lokalitet : okolina Vlasenice. Dimenzije: 18xl3 cm .
Materijal: vuna. Nabavljena: 1966.
Teh nika tkanja: dva nita.
Tehnika ukrašavanja: poprečne pruge. 76. In~. br. 11229/1, pletivača .
D imenzije : 40 x 38 cm . Lokalitet : Prebidol, Rudo.
abavljena: J957. Materijal : vuna .
Tehnika tkanja : dva nila.
70. lo~. hr. 842811, plelivača. Tehnika ukrašavanja: poprečne pruge .
Lokalitet: Nepravdići, Sokolac. Dimenzije: 39 x 31 cm.
Materijal : vuna. Nabavljena: 1948.
Tehnika tkanja : dva nila pa nizana.
Tehnika ukrašavanja : iverani geometrij 77. In~. br. 3248/1, plelivača .
ski motivi. Lokalitet: Sarajevo.
Dimenzije : 25 x 22 cm. Materijal: vuna.
Nabavljena: 1965. Tehnika tkanja: četiri nita.
71. lo~. br. 11201ii, pletivača . Tehnika ukrašavanja: poprečne pruge.
U kompletu nošnji, N / J67 . Dimenzije : 26 x 22,5 cm.
Lokalitet: Sekovići. Nabavljena: 1956.
Materijal : vuna.
Tehnika tkanja : četiri nita. 78. Io~. br. 3249/1, pletivača .
Tehnika ukrašavanja : nazubJjeni motivi Lokalitet : Sarajevo.
u poprečnim prugama. Materijal : vuna .
Dimenzije : 32 x 27 cm. Tehnika tkanja : četiri nita.
Nabavljena: 1955. Tehnika ukrašavanja : poprečne pruge.
Dimenzije: 28 x 24 cm .
72. lo~. br. 2693/1, pletivača . Nabavljena : 1956.
U kompletu nošnji, N / SO.
Lokalitet: Bratunac. 79. Io~. br. 1122711, pletivača .
Materijal: vuna. Lokalitet : Zgošća, Kakanj.
Tehnika tkanja: dva nila. Materijal: vuna .
Tehnika ukrašavanja: kukasti drugi Tehnika tkanja : dva nita.
motivi u poprečnim prugama . Tehnika ukrašavanja: poprečne pruge.
Dimenzije : 37 x 43 cm. Dimenzije: 21 x 22 cm.
Nabavljena: 1955. Nabavljena: 1948.
62 GZM (E). NS sV . 45. 1990. SIr. 49-72
M . MARTIĆ. K Cl LE KCIJA TORBI ODJEUENJ A Z A ETNOLOGIJU
80. In~. br. \2378/1, plerivaČ3 . 87. Inv. br. 1693/1. pletivača .
Lokalitet : okolina Sarajeva. Lokalitet: Trebinje.
Materijal: vuna. Materijal: vuna.
Tehnika tkanja: dva nira. Tehnika tkanja: dva nira.
Tehnika ukrašavanja: iverani motivi u Tehnika ukrašavanja: iverani motivi u
poprečnim prugama. poprečnim prugama.
Dimenzije: 27 x 21 cm. Dimenzije: 16 x 16 cm.
Nabavljena: 1983. Nabavljena : 1954.
81. In~. br. .oSli, plerivača. 88. In~.br. 11350/1. plerivača.
Lokalitet: Banjaluka.
Lokalitet: okolina Nevesinja .
Dimenzije: 39 x 33 cm.
Dimenzije: 13 x II cm.
Nabavljena: 1948.
Nabavljena: 1977.
89. In~. br. 3605/1, plerivača.
82. Inv. br. 516/1, pletivača. Lokalitet: okolina Nevesinja .
prugama .
Dimenzije : 28 x 25 cm.
Dimenzije: 17 x 20,5 cm. Nabavljena: 1957 .
Nabavljena: 1952.
90. In~. br. 11045/1, pletivača.
83 . Inv. br. 838/1, pletivača. Lokalitet: Zagora, Trebinje.
Nabavljena : 1948.
poprečnim prugama.
94. Inv. br. 11226/Vl, čobanska .
Dimenzije: 29 x 29 cm. Lokalitet : Stolac, okolina.
Nabavljena: bez podataka. Materijal: sirova koža.
GZM (EJ. NS sv 45.1 990. str. 49- 72 63
M. MARTIĆ. KOLEKCIJA TORBI ODJEUENJA ZA ETNOLOGIJU
Di me nzije: 55 x 56 cm.
106. Inv. br. 3288/1, bisage.
Naba vljena: !978.
Lokalitet: Gornji Vakuf.
Materijal : kostret.
98. l ov. br. 3290/1, harar. Način izrade: zanatski proizvod.
Loka litet: Gornji Vakuf. Dimenzije: 130 x 30 cm.
Ma terijal: kostre!. Nabavljena: bez podataka.
Način izrade: zanatski proizvod.
Dimenzije: 83 x 78 cm. 107. Inv. br. 3583/1, bisage.
Nabavljena: kraj 19. v. Lokalitet: Jajce.
Materijal: kostre!.
99. lov. br. 132131J, harar. Način izrade: zanatski proizvod.
Lo kalitet : Konjic. Dimenzije : 123 x 43 cm.
Mate rijal: kostret i vuna. Nabavljena: 1957.
N ačin izrade: zanatski proizvod .
Dimenzije : 80 x 74 cm. 108. lin. br. 9817/1, bisage.
Nabavljena : 1984. Lokalitet: Bosansko Grahovo.
Materijal : vuna.
100. lov. br. 3033/1, harar. Tehnika tkanja: dva nita.
Lokalitet: M l ;ConjiĆ-Grad. Tehnika ukrašavanja: iverani motivi u
Materijal : kost ret. prugama.
Način izrade: zanatski proizvod. Dimenzije : 152 x 38 cm.
Dimenzije: 73 x 65 cm. Nabavljena : 1970.
Nabavljena : 1956.
109. Inv. br. 9176/1, bisage.
101. lov. br. 5231/1, vreća. Lokalitet: Bihać .
Lokalitet : Livno. Materijal : vuna.
Materijal : vuna. Tehnika tkanja: dva nita.
III . Inv. br. 8979/1 , zobnica. 119. lov. br. 2309/1, kićena.
Lokalitet: Lištica. Lokalitet: okolina Duvna.
Materijal : vuna. Materijal: vuna .
Tehnika tkanja: dva nila. Tehnika tkanja: dva nila.
Tehnika ukrašavanja: iverani motivi, re Tehnika ukrašavanja: iverani krstovi u
se i kićanke . prugama.
112. Inv. br. 12885/1, zobnica. 120. lov. br. 9179/1, kićena.
Lokalitet : Konjic . Lokalitet : Bosanski Petrovac.
Materijal : vuna i kost re\. Materijal : vuna .
Tehnika tkanja: dva nila. Tkana u dva nila, u iveranim motivima
Tehnika ukrašavanja : vertikalne pruge. u prugama, ima našivene i trake.
Dimenzije: 33 x 33 cm . Dimenzije : 33 x 27 cm.
Nabavljena : 1983 . Nabavljena : 1968 .
113. Inv. br. 1321211, zobnica. 121. lov. br. 919211, kićena .
Lokalitet: Trebinje. Lokalitet: Golubić , Biha ć .
Materijal: vuna. Materijal: vuna.
Tkana u dva nila u prugama. Tkana u dva nila u iveranim motivima u
Dimenzije : 36 x 37 cm. poprečnim prugama .
Nabavljena: 1984. Dimenzije : 22 x 18 cm.
114. Inv. br. i2185/VI, zobnica. Nabavljena : 1968.
Lokalitet: Mrkonjić - Grad .
Materijal: traktorske gume. 122. lov. br. 9193/1, kićena.
Način izrade: zanatski rad .
Lokalitet : Gohbić, Bihać .
Dimenzije: 38 x 36 cm. Materijal: vuna .
Tkana u dva nila u nazubljeni m popreč
Nabavljena : 1980.
nim prugama .
115. lov. br. I 12321VI, zobnica. Dimenzije : 25 x 22 cm.
Lokalitet : Ključ. Nabavljena: 1968.
Materijal: traktorske gume. 123. Inv. br. 9301/1, kićena .
Način izrade: zanatski rad .
Lokalitet : Potkraj, Lištica.
Dimenzije: 37 x 35 cm.
Materijal : vuna i pamuk.
Nabavljena: 1957.
Tkana u dva nila, motiv ko/a, oi v ič ena
116. lov. br. 3289/1, zobnica. somotom, ima kićanke.
Lokalitet : Gornji Vakuf. Dimenzije: 31 x 27 cm .
Materijal : kostre\. Nabavljena : 1968.
Način izrade : zanatski rad.
Dimenzije : 37 x 40 cm. 124. lov. br. 12209/1, kićena .
Nabavljena: bez podataka. U kompletu nošnji N 1 182.
Lokalitet : Novo Selo, Kupres .
117. lov. br. 3044/1, zobnica.
Materijal : vuna, tkana u dva nila u ive
Lokalitet: Jajce.
ranim motivima u poprečnim p rugama.
Materijal: kostre\.
Dimenzije : 27 x 28 cm .
Način izrade: zanatski rad .
Nabavljena: 1982.
Dimenzije: 36 x 39 cm .
Nabavljena: i956.
125. lov. br. 4653/1, kićena.
U kompletu nošnji: N / 97 .
Lokalitet: Bugojno.
Materijal : vuna i svila.
Torbe za izuzetne prilike Tkana u dva nila, u 3 polja, geometrij
118. lov. br. 23491l, kićena . ski motivi, a poleđina je u poprečnim
Lokalitet : Rajiovac, Sarajevo .
prugama.
Dimenzije : 45 x 40 cm.
Materijal: vuna.
Nabavljena : 1958.
Dimenzije: 16 x 13 cm.
Lokalitet : Sanski Mos\.
Nabavljena: 1955.
Materijal: vuna.
Dimenzije: 38 38 cm .
Nabavljen: 1892.
U kompletu no šnji N 12 14
154. [n~. br. 10663/1
Lokalitet: Sarajevo.
Lokalitet: Sarajevo.
Dimenzije: 28 x 32 cm.
Dimenzije: 17 x 21 cm.
Nabavljena: 1889.
Nabavljena: 1974.
Nabavljena: 1969.
S"
GZM (E). N.S. sv. 45. 1990. str. 49-72 69
M . MARTI(. KOLEKCIJ A TOR BI ODJEUENJA ZA ETNOLOGIJU
SI. 5 inv. br. 981211. muIki torbak. Drvar SI. 6. inv. br. 10064/VI.
torbica kao ukras u kući. Fojnica
GlM ( El, N S sv . 45,1 990, str. 49- 72 71
M . MART IC KOLEKCIJA TO RBI ODJELJENJA lA ETNOLOGIJ U
TABLA II
~
e
N
o
oo
o)
e
>
"
..r
oo
N
v)
..:
.D
>
e
>
"
'"N
....:
TABLA III
.,o
;.
'§'
'"
(/J
>
......
....
L.
:>
c:
UDK 39.728. 12
Originalni naučni rad
I. Majstore iz Dalmacije pojedinci iz livanjskih sela još uvijek angažuju, a razlog je to što
su Livnjaci preokupljeni radom u inostranstvu i što Dalmatinci pružaju usluge po nižoj cijeni od
lokalnih majstora.
2. Prema našim istraživanjima, poznate neimare imao je Prisap (iz porodice Karaula, Kro
10,Lijović,Marijan , Kelić i dr.), Zirović (iz porodica Jukić, Lijović, Marija, Ištuk, Madžar i dr.),
Ljubunčić (iz porodica Karaula, Kovač, Ištuk, Bilić i dr.), Lusnić (iz porodica Gelo, Barun, Pripu
šić i dr.), Rapovina (iz porodica Vrgoč, C:ondrić i dr.) i neka druga sela.
3. Stipo Manderalo, Gospodari kamena. Sarajevo 1987.
GZM (E). .S w. 45, 190. str. 7) · 100
74 A . BUGARSKI. KAMENE KUĆ E LIVA JSKOG POUA
........
-
...... .
-,
njihovom umijeću i angažm anu , kada je riječ o se skim zgradama, kao i o djel atnosti
livanjskih zidara, dosada malo znalo.'
Zidane kamene kuće počele su se širiti seiima Liva njskog polja pred kraj 19 . vije
ka , a njihova gradnja uzela je maha i zmeđu dva rata.' Njihovo širenje išlo je U korak sa
procesom ukidanja kmetskih odnosa. Sve dok seljaci nisu postali vlasnici zemlje koju
su obrađivali i bili sigurni na posjedu, kuće su gradi li uglavnom od vegetabil nog mate
rijala. Sama zidna platna kuća kmetovi su ponajčešće sklapali od greda, jer je o gova
rajuće drvene građe bilo u okolini, a tako građene zgrade prilikom seobe, pre ma potre
bi, mogli su rasklopiti i prenijeti na drugo mjesto! Na preorijentaciju sa zg ada d rve
štu ~' i podaci objavljeni su u Glasnik:! Zemaljskog muzeja posvećeni etno loški m i
4. Dosta
folklorističkim istraživanjima Livanjskog polja (Dusan Drljača), » Naselja, kuće i ostal e zgrade« ,
Glasnik Zemaljskog muzeja (GZM), Etnologija, Nova serija (n. s.), sv. XV - XVI. Sarajevo 196 1.
5. Pojedinačno je zidanih kamenih objekata bib u selima Livanjskog polja već i prije po lo
vine 19. vijeka, a uglavnom su to bile kule bogatih zemljoposjednika i predstavnika vlast i. Me du
evidentiranim kulama pominju se, na primjer, Firdusova i Delalića kula u Celebiću , Kuju nd ž ića
kula uStrupniću, Ljubunčića kula u Ljubunčiću, Ključina i Corbadžića kula u 1iroviću, Ibrah im
begova kula u Lištanima, Brkića kula u Potočan;ma, Vrepčeva kula u 1abljaku, Catića i C eng ića
kula u Golinjevu i druge (Stipo Mllnderalo, op. cit., str. 17).
Osim višespratnih objekata karakt e rističr. og izgleda , kulom su u ovom području prij nazi
vali i pojedine solidnij e građene dvoetaž ne stambene zgrade. Koliko se moglo utvrditi našim is
traživanjima, v ećina ovih starih objekata razlikovala se od kamenih kuća čija gradnja počinje ne
gdje u vrijeme austrougarske okupacije među ostalirr. i po tome što je za izgradnju njihovih zido
va, izuzev za ugaone dijelove i o kvire za vrat a i prozore, upotrebljavan grubo obrađen ili neobra
đen sitniji kamen neujednačen po veličini.
6. Osim brvna re, koja je bila najčešća, u to vrijeme u Livanjskom polju susretala se još ple
tara i suvozida kuća.
75
VANJSKOG POLJA
vijeka
7 Po
blizi-
Samo mali broj stari h kamenih kuća sačuvanih do vremena naših istraživanja za
držao je izvorna obilježja. Ostale su nadograđivane ili su u njima vršene samo adapta
cije. Primjećuje se čak da su i na kućama koje su sagrađene prije deset do petnaest go
dina već vršene adaptacije un utar pojedinih prostorija u cilju prilagođava nj a savreme
nijim potrebama stanovanja. Mada je sačuvan bogat fond starih kamenih kuća, ipak
do vremena (laSih istraživanja nisu ostali sačuvani prezentanti svih razvojnih faza. Sa
čuvani su, uglavnom, dvoetažni objekti, prizemnice sa podrumom i spratni ce, dok su
nestali prizemni oblici bez podruma. Istina, obodni zidovi ovakvih prizemnica poneg
dje su sačuvani tako što su ostali ukomponovani u dvoetažne zgrade koje su nastale
nadogradnjom.
Kada je riječ o očuvanom fondu starih kamenih kuća, mora se napomenuti i to
da se tokom istraživanja naišlo na primjerke koji su prvobitno bili gospodarske zgra
de." Tokom terenskih istraživanja zapaženo je, pak, da su pojedine stare pojate (zgra
de za stočnu hranu, a eventualno i za stoku u donjem nivou), koje su trajno zad ržal e
gospodarsku funkciju, po spoljnjem izgledu identične sa stambenim zgradama. Primje
ra radi može se navesti pojata Tadije Madžara iz lirovića izgrađena 1924. god ine (sl.
2). Istraživanjima usmjerenim na te pojave ustanovljeno je da je jedno vrijeme u livan-
13. Takav je slučaj bio, na primjer, sa kućom Glavurdić Marijana u Lusniću. Ovaj objekat.,
koji je u vrijeme naših istraživanja još uvijek služio u stambene svrhe, izgraden je za košaru, tj
dvoetažnu staju za goveda i ovce, neposredno po austrougarskoj okupaciji. Prema porodičnoj
predaji, izgradili su je Mravići iz Maljkova kod Vrljike. Nakon diobe u porodici Glavurdić gornja
etaža ovog objekta dobila je stambenu funkciju i zadržala je sve do našili dana.
GZ~ (E), N.S. sV 100 77
A. BUGARSKI, LIVANJSKOG POLJA
su u izgledu,
namjeni prostora,'4
tekla gotovo
to se u daljem
nego će se u
na promjene do
14. Dakako da se velike razlike zapažaju u svim sferama kulture stanovanja, ali u ovom
prilogu predmet razmatranja su arhitektonske karakteristike livanjske kamene kuće.
15. S obzirom da posljednji pomenuti oblici nisu bili česti i da je veoma malo ostalo oČuva-
nih do vremena naših istraživanja, ni u ovom
16. U sa dvoslivnim krovom javlja se ~ te krov sa
skošenim zabatima.
78
uslovi za
zadru~
na, a nalaze se na
lježja spada i
Pojava isto oblikovanih osobito se među istovremeno ili vremenski
sublizu građenim Raznolik izgled 17ar~(11'''''m nakon nešto du~
že vremenske distance balkoni. Kod kuća susreće se samo mali
balkon na pročelju dok kuće novijeg već imaju balkone se
protežu cijelom dužinom Kuće sa malim u sredini pročelja
ko ispod njega unos.
Primjerci zidanica kod kojih je na zid nabačena spoljnja obloga ne razli
se po od istovremeno nastalih kuća izgrađenih drugim građevinskim
mflterijalima
. 17. Poznato je da je slip/jenih kuća bllo i u selima Duvanjskog polja Muhamed Kadić, Stao
rmska seoska kuća u Bosni i Hercegovini, Biblioteka kulturno nasljeđe, Sarajevo 1967, str. 48.
80 GlM (El. N.S sv . 45 . 190. 51r. 73·100
A . BUGARSKI . KAMENE K UtE IVA JSK OG POUA
18. Najviše korisnih podataka o alatkama za obradu kamena. samoj obradi kamena, zidar
skim radovima, lokalnim majstorima zidarima i klesarima, kao i drugom, prilikom terenskih istra
živanja dobijeno je od Stipe Jukića (rođenog 1926. god.) iz Žirovića.
19. U starim zidanicama zid donje etaže širi je od zida gornje etaže za nekih 10 centimeta
ra, jer se na njemu ostavlja tzv . poriz te širine za naslanjanje stropnih, odnosno podnih greda.
I UlJ
•••••••••• _ _ m m m m~~~ ~ E_L_I_V_A_N_J_S_K_O_G_}_P_O_L~JA--- __......._______.. _~~~~~~~~___
•••• __
priro?nih ma~erijal.a. Primjena saloni ta i eternita nema šire razmjere ni pri pokrivanju
no voIzgrađenIh objekata. Pošto je već pisano o krovovi ma u livanjskom kraju". a i u
Bosni i Hercegovini," ovom prilikom još jedino će se iznijeli opaska o ovdašnji m kro
vov ima sa kamenim pločama. Zatečeni primjerci ovi h krovova izrađeni su od sitne plo
če složene u horizontalne redove, a konstrukcija im e sastoji od vj enčaniea, sljemenja
če i gusto postavljenih rožnika."
6'
(jllll:,," S , "4 ~. 190 ,Ir,7 J·IOO
84 !\ RUCA RS Ki, K AM f "i~ K I "[ LIVANJSKOG POLJ A
nik.'· U kućama kOJe su bile razvijene po vertikal i, donja etaža, podrum. bsla je staja,
dok se u gornjoj etaži stanovalo. Namjena ova dva nivoa zgrade nije bila strogo razgra
ničena , posebno u starije vrijeme. Donji nivo mogao je preuzimati i neke sta mbene
funkcije, a gornji neke go podarske, Po pravil u, u sta rije vrijeme bila je naglašenija
gospodarska funkcija nego u novije vrijeme, Medutim, od ovog pravila ima izuzetaka.
Slučaj ev i pozne pojave pojate (sjen ika) u dijelu prosto ra gornje etaže nekih kuća dove
li su do toga da su pojedina domaćinst v a polovinom 20, vijeka stanovala u kuća m a u
kojima je više od polovine prostora zauzimal stoka i st o čna hrana.
Krajem 19. i početkom 20. vijeka medu zidan im k u ć ama, od kojih su neke bi le i
vrlo prostrane, preovladavale u one što su nad pod rumo m imale dvije prosto rije : pro
storiju s otvorenim ognjištem i sob u. " Za prostoriju s otvorenim ognjištem bilo je ne
26, Primje r takve kuće prezentiran je i u knjizi Muhameda Kadića, op. cit., str. 36-38.
27. Prema gradi sak.upljenoj istraživanjima u devetoj deceniji ovoga vijeka reklo bi se da u
liva njskom kraju nije bil jednoprostomih zidanih kuća, što može biti i razumljivo kada se zna da
se zidana kuća širi oVi m krajem u vrijeme kada je u već mnogim našim krajevima prevazidena
jednodijelna stambena zgrada.
G ZM (EJ. NS sv. 45.1990. SIr. 7J -IOO 85
A. BI !GARSKI . KAMENE K U (~ LI V NJ SKOG POUA
kol iko lokal nih naziva, a najčešći su bili : vatrišće, vatrenica. kuća I griomca.' · U objek
storiju S ot orenim ognjište m, a m a nji na sobu , dok se u onih novijeg posta n ka ovaj
o dn os mije nja lako što se prost o r sobe poste peno povećava, a prostorija s otvoren im
ognj i lem smanjuje . U ku ćama koj e s u dužinom postavljene nil pad terena prosto riji s
ot areni m ognjištem p rip ada prosto r uz za bat ni zid okrenUL višem terenu s tim da ona
. može biti direktno na tl u (živici, zasalku) ili da je i ispod nje ul..opan p drum. U pro
storiju ~ otvorer:im ognj ištem vode u lazna vrata, a iz nje se ulazi u sobu.
Prostorija s otvorenim o gnj ištem u dvodijelnoj kući, kao i u drugiITl krajevima
Bos n i He rcegovine, bila j e osnovni životni i rad ni prol>tor U livanj kom k raj u ona n i
j e bila uvijek lišena ni p risustva stoke. U nekim se pored ognjišta ~usrećc ograđe n ko
čak, u koj i se u vrijeme ećih hlad no ća skl anjaju telad. Uz pregradni zid neka doma
ćins tva su u njenom prostoru im a la i /#mbar za ži to .
Dok e stanovalo u dvodijeln im k uć a m a, a ponekad l prostorno razvijen ijim,
p rob lem noće nja u višegene racij sk.i m d o maćins tv ima rješavan je tako to bi mladi
b račni par no ć i o u podrum u z ajed n o a sto ko m ," Takvi slučajeVI nl u bili rijetkost kod
hrva tskog stano vn ištva n i po lo vinom 20 . vijeka. Kod srpsko ~tanovnistva bilo j e u o b i
čaj n ije da se u t u svrh u za m lad i brač ni par izgrad i zaseban omanji objeka t, tzv. kiljer,
koliba.
Uporedo sa kućama koje su nad p o d rumom imale dvije pro torije, u poslj ednjoj
d ece niji i 9 . vijeka a na ro ito po lije I svjetskog rata, bilo je već i kuća složenije pro ·
sto m e strukture. Po jedova la su ih i mu ćn a i m n o gočlana domacIIlstva porod i čne za
druge.' • Istina , u ne k im kućama d o slozenije p ro torne strukture du I je rako t je V
r.jiho v prvo b itno d vo d ij eln i pros tor p regradam a podijeljen u više manjih pro torija , To
je b ilo lako izv odljivo u prost ra n im kućama . " Koji m su redoslijedom nal>tajale p rosto
rije sa novim funkcijam a u ka m enoj kući liva njskog kraju, na im l.traživanjima nije se
moglo sasvim pouzda n o utvrd iti . aim e, u nekim trodijeInim k.lICama izmedu prosto ri
j s otvoren im ognjište m i sobe jaVlja se centra lno smještena pro~torija namije nje na ko
m un icira nj u, tzv . meduvra ta, ganjak, odnik. U dr ugim 'e kao trcća pro torija javlja so
bi ca postavlj ena pa rale lno sa sobom uz za bat , sa funkcijom spavaće obe ili ostave .
Vjerovatno su pr sto rno različito koncip iran t ro dijelne kućt;: II ovom kraju nas tale, ta
ko reci, i tovrem ena kao posljedica susretanja dv iju koncepcija u organizacij i stambe
n o g p ro tora, ko ncepcija karakterističnih za d rve nu zbijeml kucu i kamenu izdužen u
kuću . No vo nastala centralno smještena p rostorija, u kućama dužinom postavljenim
28. Postoji odredena regionalna podvoje nost u narodnim naziVima u livanjskom kraju.
K d hrvats kog stanovništva za prostorij u s otvorenim ognjištem usreće se naJ ćešce naziv vatriš
će, a kod srpskog vatreniea.
29. Koliko se malo polagalo pažnje na udo bno t stanovanja, najbolje pokazuje to što pro·
stor II kome se nala zio ležaj za mladi brač n i par u podrumu nije biO Izdijeljen od lajskog dije la
nikakv m pregradom, pa je kod nekih cak sitna sto ka i boravila pod ležaje m.
30. Zna se da je u livanjskim selima bilo milog čla ni h zadruga. Zabilježeno je, na primjer,
da je u selu Vidoš i krajem 19. vijeka podijeljena zadruga Bandol' Ivana od 75 čelj ad i . da je u
Crnom Lug u do l svjetskog rata postojala zadruga Ćori ća sa 60 čeljad i . le da je do 194 1. godine u
Bastasima bila zadru ga Ivet: ća sa oko 30 č e lj ad i , a u Sajko ičima kod Ro iča II 44 čeljadi.
(Nikola F. Pavkovi ć, »Selo i zadruga«, GZM, Etno logija, n. s., sv . XV-XVI, Sarajevo 196 1. str.
190).
Za mnogočlana domaćinstva bila je neophodna višeprostoma glavna stambena zgrad a,
mada pod njenim krovom nisu bile kon centrisane sve fu nkcije, a i če lj a d nije uvijek bila na ok upu
u selu.
31. Prostranih kuća bilo je u \: vanjskim selima već pred kraj 19. VIJeka. Tak je, na primjer,
dvodijelna kuća (kula) koju je dao sagraditi Bar a č Ja kov 1884. godine II Pri luk i imala u osnovi
9,60 x l6 metara. Dužina podruma iznosila je II metara. U loj ku ći je 1.928. godin e stanovalo do
maćinst v o od 22 uku ć ana. U vrijeme naših istraži vanja ona je bila još uviJek na ta njena, dakako
adaptirana u vi šedijeinu stambenu zgradu.
GZM (E). N.S. sv 45,1990, Sir. 73-100
86 A BUGARSKI. KAMf:NE KULE LI VA JS KOG POUA
okom ito na Izohipse, koja j prvobitno imala komunikativnu namjenu, u poznije sagra
den im primjercima zn at no je proširena i prerasla je u stambenu jedinicu sa višenam
jenskim značajem . U njenom p rostoru obavljaju se razni poslovi: tu se u ljetnom perio
du okuplja porodica. objeduje se, te ponegdje neko od ukućana i noći. U trodijelnim
k u ća m a koje uz jedan zab t imaju dvije sobe, odnosno sobu i ostavu, na prostoriju s
otvorenim ognji"tem otpada više od polovine prostora stambene etaže jer je o na ostala
prostor sa komuni"ativnom fu nkcijom . Tipičan primjer ovako koncip irane trodijelne
"uće Je zgrada Stojić Mate iz Prispa, izgradena oko 1930. godine (T. I),"
32 . vrije me naših i:;traživanja u objektu se nije više stanovalo, ali je bio sačuvan u izvor·
nom obli!.;,u. Premil kaziva nju ve ć pominjanog Stipe Jukića iz Žirovića, ovu kuću su izgradili nJe
go . otac Iva n (I ko) i trie An te.
33 . U vr~jeme. naših istraživanja objekat nije bio nastar.jen, ali je sačuvao izvorna obilježja.
Prema kali vanJu CVIJa n Stoja na (rođenog 1913. god .), u ovoj kući je 1932. godine stanovalo do
ma ći ns tv o od 17 čelj a d i.
:14. U vrijeme naših istraživanja u ovoj kući stanovao je još samo Cvijan Simo (rođen 1902.
god. ). K u ća je in te resantna i po tome što je među zatečenim objektima ona imala najveći broj
prostorija.
GZM I E). N<S" 45. 87
A< BUGARSKI. KAME
U selima Livanjskog polja tokom sedme decenije ovoga vijeka, u pored o sa na
rasta njem m aterij alnih mogućnosti stanovništva (što je omogućio privremeni rad u
inostranstvu), nagl o s ši ri proces urbanizacije. Kamena kuća, kao i kuć e od drugih
mater ija la p očin ju se g raditi sa sasvim novom prostornom organizacijom . U toj novoj
prostornoj orga nizaciji ku će nema prostora za staju. Ukoliko neka kuća izgrađe na na
nagnutom terenu i ima pod ru msku prostoriju, ona služi kao ostava, prosto r za smj eštaj
hidrofora, uređ aja za etažno grijanje, garaža i sl. Mada je malo ko u prvo vrij em e p ošto
su na pu šteni tradiciona ln i obrasci gradio kuće po stručnoj projektnoj d okumentac ij i, u
osn ovn im crta ma nji hova prostorna koncepcija osmišljena je u projekt no m b iro u, a
p r ihv a ćena p os rednim p utem, tj. ugledanjem na objekte koji su viđe ni . Stamb eni ro
sto~, koji se obavezn o p ro teže kroz dvije etaže, raščlanjen je u njima n ajčešće jed nos
tavno i stereoti p no . U o bje etaže iz središnjeg trakta, čiji je prostor namijenjen ko m u ni
iranj u, ul azi se u po četiri s imetrično raspoređene, po veličini podjednake prostorije
kvadratne osno ve. I ti na , nak nadnim intervencijama koje su se sastojale u rušenj u di je
la jed nog p regradnog zida , te pregrađivanju jedne cjeline u više manjih prosto rija, d o
nek le je razbij ena pn-ob itna jednoobrazna prostorna koncepcija. Dakako d a se u ob
jektima g rađen im nepos redno pred naša istraživanja pri samoj gradnji stano valo sa
b lo ko m namj en kih pros torija male kvadrature. Stepenište za pristup lia sprat je UIl U
ta rnje . Pristu p d o ovog tepeništa je izuzetno vanjski, i to u rijetkim slučaje v i m a , kada
se v e ć p ri gradnji zgrade pretpostavljalo da bi oženjeni sin mogao da se izdvoji iz za
jed n i č ko g domaći nst v a .
Redoslijed prosto rija po funkcionalnosti u prvo vrijeme nije bio potp u no identi
čan, a li je bio rio sl i č an . U principu, prizemlje je bilo namijenjeno za ku hinju, ostavu i
dv ije sobe, a sp rat za č tiri obe . U većini kuća prostorija za sanitarne uredaje n ije bilo
sve do 1970. god ine . Tek ulaskom u osmu deceniju vijeka u kući se pojavljuj kupalilo
t n užnik, bil o da se nak nad no pregrađuje prostor za njih, ili da se za sanita rne uređ je
p lan ira prosto r od mah pri izgradnji . Sudeći po stanju u objektima koji su izgraden i pri
je de el do pet naest god ina, može se reći da je vremenom dolazilo do izvjesn ih pro mje
na II namjeni prostorij a i iz drugih razloga. U prvom redu to su promjene u st rukt uri
do maćin st v a, le nastojanja ml ađ ih ukućana da stambeni prostor preoblik uj u prema
savreme nom urbanom ko nceptu stana.
Kao p rimjer nove. tam bene Jgrade sa tipičnom prostornom koncepcijom m ože
d a se na vede k uć a Do l ić Fra nje iz Z i r ovića, izgrađena 1972. godine (T. VIII )." Prvo b it
no se u ovoj kući u prizem lju i na s pratu iz hodnika ulazilo u po četiri pros torije ide n
tične po kv adratur i. U p rizemlju je jedna prostorija bila kuhinja, jedna ostava , a ostale
dvije prostorije u p rizem lj u i sve četiri na spratu bile su sobe. Naknadnom intervenci
jom (J 97 5. god.) jed na prostorija u prizemlju izdijeljena je u kupatilo, nužni k, nišu i os
ta vu . Rušenjem dije la p regra dnog zida kuhinja je povezana sa nišom . Tako je u o voj
ku ći n ak nadno osavre menjen prostorni sadržaj.
RAZ MATRANJ A
SUMMARY
Stone house, since it, at the end of 19th century, began to spread throughout Li vanjs ko po
lje , until the present time when, conditionally speaking, its last samples were built, it passed its
way from a half-housing half-economic rural object with a simple space structure to contempora
rily conceived individual residence house that is found in rural as well as in urban env iron ment of
Bosnia and Herzegovina.
lt began as a house-a stall with an open hearth and modest traditional home fu rn ishings,
to reach a stage of a sto rey residence house with a contemporarily designed interior equipped
with modern furniture and devices, including electrical wiring, plurobing and toilet fi tti ngs. By se
venth decade of this century, stone house in villages around Livno was a residence of a n agricul
tural household, and then turned rapidly and in most cases into a residence of a ho usehold to
which a main source of income become a nonagricultural activity, and, mainly, a t mpo rary work
abroad. By increasing of material cepabilities of the household, and by widening of the horizon
due to permanent contacts with urban environments, mass education and youth emigration to ci
ties, among other things, new housing habits with the rural population of Livanjsko Polje have
been acquired, so in newly built houses the fact that agriculture remained secondary activity of
every household has become almost unnoticeable.
In the light of the material gathered during the recent field researches, architecture charac
teristics of traditional and contemporary shapes of such a house have been in thi s paper analyzed
in detail.
Translation:
Milenko Mandić
G ZM IEI. NSw . 4\ 190. SIr . 7.1 · )00 91
A. BUGARSKI . KAMENE K UCE LI VA JSKOG POLJA
TABLA I
SPRAT
-' LEGENDA .
1. "VATRIŠĆ E "
2. "SIDETJA ~BA"
1 " SPAVAĆA SOBA"
o ognjiš te
- - -- --------
T BLA II
LEGENDA
t "GAN)AK"
-=-..~ j~--~~I
Z "VATRENILA
\.. v
3. ,~IJANA SOb.l;"
4- "MALA SOBA "
5. c!5rAVA - 9JfiA
o o~nl1 5te
fl pekar
košun
n ncčve
s SIn IJO
kr krevet
ke kovčeg
d dola p
[l'- - -<"č."?--t~
;I.stol
s šporet
kl kl pa
L -
PRIZEMLJE
Ku ć a ~ ijaoa
" PODRUM"- STAJA
iz Bastasa izgradeoa [924. godine
o 2m
'-'l M j El, N S ,\ 4 ~ . 1990. q r 1l_I ,)(J
..... 8 L-G .... R. KI KA MF N E KU'F.UVA . )S)(, O(. POU A
I ABI TIl
TABLA IV
PRIZEMLJE
3
LEGENDA '
l "PODRUM" -STAJA
O 1 2m
I.....d...::d
Kuća Jukića iz Žirovića izgrađena 1939. godioe
GZM (El . N .S. sV . 45 . 190, str. 7)·100 95
A . BUGARSKI. KAMENE KU(E LIVANJSKOG POUA
TABLA V
I i
LEGENDA .
I L/
t "OONIK" - UEl KUHINJA
5 l, 5 3 2. "GRlONI CA"
1 ZIMSKA KUHINJA
4- "VELIKA SOBA "
5 " MALA SOBA"
6. OSTAVA
7 STAJA
o ognjište
p peć krušna
r----'
:: p :: I
,---1
I
"PODRUM"- STAJA
O , 2m
L....d....od
TA BLA VI
SPRAT
o
3
o ,
-'
4
2 3 2
fZl LEGENDA .
t "VATRI ŠĆ E "
2. "SIOETJA :03/,"
3 "SPAVAĆA "3f.J3A"
4. "POJATA "
5. STAJA
o ognjište
5 5 4
PRIZEMLJE
Ll..Jm
TABLA VII
3 4
STAMBE,NI DIO
J III ETAZA J
7 - GLASNIK
GZM (El. N .S sV 45 .190. SIr. 7) · 100
98 A BUGARSKI. KAMENE K Ut E LIV A JSKOG POUA
TABLA VIII
SPRAT
r--
~ U t::: t-
1
8 8
~ /-
_ J
Ji!!
--, LEGENDA :
~
, .~ /
t HODNIK
8 1 8 2. KUHINJA
3 NI SA
/ 4. OSTAVA
5. WC
i 9 I 6. KUPATILO
7 PRIMACA SOBA
8. SPAVAĆA SOBA.
9. BALKON
un " unos "
un
PRIZEMWE
o'--="-=d
1 2m
I
~ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __ J :
Kuća Dolića iz 2irovića izgradeDa 1972. godiDe
GZMIE ). N .S,V 4~
A . BUGAR SK I , KA-M' 190."r.11 ,OOLIVANJSKOG 99
ENE K UC E POLJA
TABLAIX~----------------~======--
GORNJA ETAŽA
LEGENDA :
t HODNIK
2. KUHINJA
3 SPAVAĆA SOBA
4. KUPATILO
5. WC
6. OSTAVA
7. BALKON
TABLA X
3. 3.
LE GEN DA .
l HODNIK
2 KUH INJA
3. S PAVAĆA SOBA
4. KUPATILO I WC
4
2 3
PRIZEMLJE
UDK394
Opl1rl1HaJlHl1 Hay'IHI1 pall
lH111 APHJA
npHJ10r eTHOJI01lllwj MOHOl'paiJmjH
BEJIl1liOP
YBO)J,HE HAnOMEHE
npl1Jlor
11l1nIlOMCKor pana
yflYTHM3
PH 3a
npe3eHTosaHO:\1 y Mal-boj \1epl1 TpeTl1pa
aenonYIlaUliOHI1 nOnBOnl1 non OC
HOI>HI1 KOHTeKCT npOMeHa 06JH1Ka HaponHe KyIlType
CTaHOBHllKa aBar , KaKO je 3aMIH1UbeH, 611. npe CBera,lla
npeceK npoMeHa y llpYUlTBeHOM )KI1BOTY CTaHOBHI1Ka nl1naPl1je.
KaB He rapaHTyje 11 nOTnYHO OCTSapel-be TaKse 3a\HICJlI1 C ,la npl1
Jlor I1naK MOjy Ha:v!epy na BpeMeHCKI1 onpenl1 11 o6panl1 caBpeMeHO CTal-be,
Ben ce pa3MaTpal-ba J1CKJbY'lI1BO Ha nonaTKe 11 Ca3Hal-ba Be3aHa 3a nepl10}l
npOBe}leHI1X I1CTpa)KI1Sal-ba 113 1977. li rO}lI1He.
AKO ce y3:\1e Y }la Kpaj Hl1je }leTaJbHl1je 11 noce6Ho o6paljl1SaH 11 }la,
KOJlI1KO je :VleHI1 panOBl1 np06JleMe OBor Kpaja o6pal')yjy 11011
Wl1pl1M KOHTeKCTOM, HI1CaM y npl1JlHUI1 }la ce, OCI1M HeKOJUlKO H3Y3eTaKa, nIM pa
}lOBI1Ma KOPI1CTHM Kao }llipeKTHHM pe3YJlTaTI1Ma. EHO caM Ha paCIlOIlO)KHBY
102 r3M (E), H.C. CB 45 , 1990, CTp. 101 - 135
B. CTOJAK OBl1li , li j,jliA PI1J A
l. If. Py6HIi - li. JaKOBJbeB!,Ii, »oY3eT H.lherOB Kpaj: 6Y3ewTHHa«, 3arpe6 - 0Y3eT 196 1,
CTp. 10, ll, 16 II 19 ; EHuHK.n,0ne.aHja Jyro.CJ1aBHje(3arpe6, JIeKcHKorpa<j>cKIl 3aBO,ll MCMLX), IV,
C.B. I1CTpa; E".uHKJ10ne.aHja JyrOCJ1aBHje (3arpe6, JIeKcHKorpa<j>cKH 3aBO,ll MCMLVI), II , C.B.
,aHHapcKo rop.Je
2. EHUHKJ10ne.aHja JyrOCJ18BHje, (3arpe6, JIeKcHKorpart..cKH 3aBO,ll) II C.B. n.J'!hapHJ·a.
3. Ibid. 't' , ,
4. 11'. Py6HIi. - li. JaKoBJbeBHIi. op. cit., CTp. Il . nOWTO ce rpaBHTaUHOHa Moh Melha.na,
Beh npeMa HCTOPHJCKHM npHJlHKaMa, CTora H peJlaTHBHa OrpaHH'IeHOCT OBe nO,lleJle Ha HOBHjH
BpeMeHCKH nepHO,ll.
r3M (E), H.C. CB. 45 , 1990, CTp . 101 - 135 103
B. CTOJAKOBl-1li, lil-1liAPI-1JA
9 Ibid.
ll . Ibid.
OCHOBHe HeLlOY\1HUe npOHJnaJe, HJrJleLla, YlJ paJnH4HTHX npHcTyna Beh K,laCH4HH\1 pa
LlOBHMa M. MaJleUKOr H J . P"6ap"lia, Hap04HTO O nYlTafbY KapaKTepa WTOKaBCKor rOBopa . ..Qpy_
ro o6jawfbefbe je cneLlelie.
1-3M (EJ. H.e. CB. 45. 1990. CTp. 101 - 135
B. CTOJAKOBI11i. 1ivl1iAP~JA
105
06JlaCT !-inaK HHje 6HTHO ynlUaJla Ha jelll1HcTseHa eTHI1'lKa 11 KyJlTypHa 06eJle)!(Ja OSOf
CTaH08HHWT8a, WTO je csaKaKO lll1peKTHa peaKUl1ja Ha seKOSHY TY~I1HCKY S.naCT 11
l-beHe Xere\lOHI1CTH'lKe UHJbe8e, y 'IHjeM CKJlOny je H OllHOC OKOJlHOr CTaHOSHI1WTSa
npe\la nl1nW'la. Y T111napHjH je TaKO \elaJlO TaJlHjaHWTI1He, a TaJll1jaHcKe pe'll1 ce npH
\Iel-byjy Yfna8HOM 321 TeXHH'IKe H3pa3e.13
nOC\laTpal-be\e! wl1per reorpaQ:lCKOr nOllpY'lja nHhapuje YO'lasa ce HI13 Kap
CTHHX ynerHyna, Koja sOlle 011 K8apHepcKor H TpwoaHCKor 3aJl H I:la H CTape AKSHJleje
cepllja npe80ja H 1l0JlHHa Koje Be3yjy \IOPCKY o6aJly ca 6a3eHHMa CaBe H .llYHaBa. OBY
Ja cy HWJlYl TprOBa'lKH nYTeBH jow npe pH\lCKOr ll06a. Kpaje"l 18. YI nO'leTKO'>l 19. Be
Ka carpa~eHH cy llPY\e!OBI1 KOjH cy nOSe311SaJlH TpCT H PHjeKY ca KOHTHHeHTaJlHHM 3a
Jlehe\!. Kpaje\'1 19. BeKa OBl·1\l nYTeSH\la cy npOWJle II )!(eJleJHH'lKe npyre, Ha Koje ce
H2ICnIBJba fl Be3a TpCT-JlynOrJlaB-nYJla H Pl1jcKa-JlynOfJlaS-Pawa." OBC ca06panaj
H cy 11\laJle BeJlHKH CKOHO\lCKH 3Ha'laj, Te YTHuane Ha HHTeH3H8HHje npO\!CHC y
HaCTaHaK nocnellHua Koje cy llaHac aKTyeJlHC. OSHlvI nYTCSYlMa cy npOJla
HapOlll1, a T1Hnapl1ja je, CBOjl1M peJlaTI1SHI1M H30JlaUHOHHM OC06I1HaMa,
YTO'lHWTe HapO'lI1TO OHHM rpynaMa Koje cy ce CKJlal-baJle npell ocsaja'lvl!\la.
H30JlaUHOHa csojcTsa cy YTl1uaJla lla ce nHOI1 Kao eTHI1'lKa rpyna, n03HaTH Kao
TaKBU sen npH HaCeJbaSal-bY osor TepcHa, OSlle H Ollp)!(e, Te csoje KyJlTypHe OllJlI1KC
npeHecy H UpOWHpC Ha 1l0CeJbCHO CTaHOSHI1WTBO. OSl1e ce Hl1je caMO palll1JlO o UpO
wl1pe,hy I1'>JeHa 11.110 Ha HOBOllOCeJbeHO, yrJlaSHOM UITOKaSCKO CTaHOSHI1WTSO, sen cy
KyJlTypHa Ca)!(I1Mal-ba spweHa Ha 6a311 I1CTI1X HJlI1 CJll1'lHI1X npl1SpellHl1X lleJlaTHOCTI1,
no npHHUHny CI1M61103e CTapor 11 HOSOr. 3aTO ce y I1CTOpI10rpaQ:lCKI1M nOllaUI1Ma o
J.1cTPI1, nl1nH H nojaBJbyjy Kao HOCHOUI1 KyJlType 6anKaHCKHX CTO'lapCKI1X HapOlla 11
'leCTO cy nOHCTOSeOI1SaHH ca BJlaCI1Ma H.rJl1 YCKOUHl\·13."
TERRA INCOGNITA
411!:;,eHHUa je na panoBa o 0l1napl1jH, norOTOBY C eTHOJ10UJKO:>1
KO\I, H~1a seOMa ManO. To H Hl1je '1ynHo aKO ce I1Ma y Bl1ny )la
TeMaTI1Ka OBne BHwe 06pa~I1SaHa TCK y nocnenfbe Tpl1-'lenlpl1
On nOljeTKa 18. seKa HacTajy l1 nYTOnl1C!1, Koje cy
HH'lapl1, re0J103H, J1eKapH.
-----
16. NCTpa, CTp. 74,
17. E, <1> po 1\1 , beKcTBo OJi cJ/o6o.ae, 6eorpan ]974, CTp. 247, 253,
20, Ibid, M. fpaKaJ1lil'l H3HOCH cJlenel'm onHe 3aHHMarba lKeHa H3 ceJla llJYlllfbeBHl\e Koje
je npey3eo 113 neJla M. JIarHIhe, HCTapCKe npH'IHl1e, nOrJlaBJbe XIII:
"OHH Oll lliYWlbeBHl1e JKlIse BehllHOM rojellll KOKOWH II nypaHe, Te npollajyhll IIX y 06
J1I1JKlbe rpalloBe, fbllxoBe JKeHe cy BpJ10 J1Hjene II KpenKe, Ha PHjel1l1 H TpCTY Amoro roje
rocnOllcKY 4iel1Y, KOjHM MaMHl1e He CMaJKY MaTepHl-ber MJ1HjeKa. H TO BaM je y fbHX BpCT
]aHIIMafba«,
Kali Beh cnOMlllbeM M. JIarH",Y, 'IllHIl Mil ce 3Ha'lajHHM )la je OH y Tpcry 1880, rO)lHHe H3,1laO
KlbHry XpBaTcKe HapollHe njecMe WTO ce njeBajy no HCTPH H KBapHepcKHx OTOl1HX,
21, HCTpa, crp, 149, 150,
22, M. fpaKIIJlllh, op, cit., crp, 163,
108 r3M
ron. 1970.
nO,bonpHBpell a
njenaTHocT Y CTaHosafua
)J.HeBHO Ha pan Y npyra MjeCTa
Tj ell H o Ha pall Y llpyra MjeCTa
5. Ha npHBpe\L Y llHjeJ10BH'vla C<J) PJ H3BaH HCTpe H
CJlOB. 40
6. Ha 38
YKynHO 1814 100,0
HA TPOMEnM- MTAJU1JA
Kao H3pa3HTa nOrpaHl-I'lHa 06claCT ll06a MJ1eTa'-lKe H BJ1aCT l-I,
napl1ja je TOKY 15, 16. H 17. seKa 6HJ1a nOnpl1WTe y'!eCTaJ1I1X paTHHX H
CKHX WTO ce HenOBOJbHO O,lpa)KaBaJ10 Ha )KHBOT 1-1 npl!Bpe)ly CTaHOBHl1til
TYPCKI1 np01l0p Y 6aJ1KaHCKe 3eMJbe H3a3Bao BeJH1Ka Ml1rpa[(l10Ha KpeT3l-ba,
HOBHHWTSO 113 nOllpY'lja, CHrypHOCT, 6e)K11 y
Ta'lKe 3eMJbe. HH HHje 6HJla TypCKI1X ynana.
1470. H 1499. r01lI-1He lleaeT nYTa npOBaJlHJH1 y HCTpy.24 Y TO BpeMe
JJI! npOJJa3 y KOTJlHHY, YTBp~eHH rpall0BH D01lrpall, rOJlau H
BCPOI!CTO'IIlI!M hl!napHje. Bpe1lHOCT TBPoase
CTaKJ1a je MJle'laHe nOWTO cy ra 1402. r01lHHe KymuH 011 ropl1'!KI1X
YTBpne 11 Y I-bCMY je OTa1la 6HJJO 11 cei1l-lUlTe KaneTaIlaTa CBe ,lO
06pa30B3l-ba fl
36HpKa '1naHaK3 o
rO)HlHe \469. 11
I3M (E), H.e CB. 45, 1990, CTp. 101 135
109
B CTOJAKOBl1n, nVlnAP~JA
Y CBa KOM CJlY'lajy, Tpe6a oBlle pel1l1 lla je 11 CTO'lapCTBO, Kao 110MHHaHTaH 06Jll1K OPI1
Bpel') HBa lha H KOll CTapOCelleJlaua 11 KOll 110CeJbeHI1Ka, 3Ha'lajHo yTl1uao Ha IhHXOBO
36 Jl11)1(aBalbe, 6ap WTO ce TH\.fe ol1l1apHje, rlle je KJlI1HaCTO pyxo 11 3acTYOJbeHO y CBOM
Haj\.fHCTHjeM 06JlHKy."
37. I b id ., c~ p. 281.
38 . I b id.
39. H, Py6HIi - 6, Ju:oBJbeBHIi, op.cit., CTp. 30: » 1578. r. je OCHOBaHa 6HJ1a KOMHcHja Ap
pos ita pro vidatorra per U ripopolamento e la ricoltivazione dell 'Istria in generale e di Pola in
particolare - OC06HTO nOBjepeHCTBo 3a HanY'lHBalbe H 06HOBY MCTpe, nOCe6Hl.{e nYJ1e«.
40 . Ibid.
4 1. O TOMe neTaJbHO Kon J. Panayw - PH6apHIi, »0 nopHjeKJ1Y KJ1HHaCTOr pyxa y Mc
TPH« , 5 Y3eTcKH ,OaHH 1970, nYJ1a 1970, CTp. 27-35 .
42. Ibid ., CTp. 31 . - OBne je nOTpe6Ho 06jacHHTH Koje ce CTaHOBHHWTBO nonpa3YMeBa
non TepMHHOM »MCTpOpO~laHH«. O'lHTO ce MHCJlH Ha CTaHOBHHWTBO Koje HHje CJ10BeHCKor nO
peKJ1a, Beli cy TO OCTal.{H OHor pOMaHH30BaHor HJ1H n0J1ypOMaHH30BaHor CTaHOBHHWTBa Koje cy
CJ10BeHH npH HaCeJbaBalhY MCTpe OBne 3aTeKJ1H .
npeMa TOMe, non OBHM TepMHHOM HHCY 06YXBaheHH H nHhH pOMaHCKor nHjaJ1eKTa, Beh ce OHH
03Ha'laBajy Kao »MCTPOPYMYIhH« - HCTPOPYMYIhCKor roBopa .
112 nM
ETHH'tKH caCTaB
. 44. A, Qaprolb8, op .cit., CTp.• 138; n. UIHMYHoBHh, op.cit.. CTp. 49 ; EHllHKJlOne.aHja Jyroc
JlaBH}e. IV. S.v. \1CTpa.
45. lli. lliHMYHOBH1i, op.cit.• CTp. 49; \1CTpa. CTp. 68, 70.
»XpBaTI1 'laKaBUll II CnOBeHUII y I1CTPII Bpno cy Ilyro jeIlHII Kpaj Ilpyrllx, no npl1nllUH
TpHHaeCT CTOJbel\a. H pa3YMJbllBO je Ila cy y TOM IlyroM pa3Il06JbY Til je311UII njeno BanH
jeIlaH Ha Ilpym . XpBaTI1 cy npl1MHnH HeKe oc0611He cnOBeHCKor je3l1Ka, a CnOBeHUH HeKe
oc06HHe 'laKaBWTIIHe. HapO'lHTO H 360r Tora WTO je y CpeIltbeM BlljeKy, a H KacHllje, rna
rOJbHua Kao nllCMO C xpBaTCKOM '1aKaBWTHHOM Kao TaIlaWtbl1M KtbllJKeBHHM je3HKoM 6H
na y ynoTpe611 H KOIl CnOBeHaua y I1CTpH« •... »... IIMaMO Tpll rpyne WTOKaBCKor Hape'lja
y \1CTPI1: BOIltbaHCKII, nepojcKH H I\HI\KH. BOIltbaHCKH 11 I\I1I\KI1 cy HKaBCKII rOBOp", a ne
pOjCKH je jeKaBCKI1«,
8 - GLASNIK
114
11
Ha TepeHy ysepl10 Me je )la ce CTaHOBH
,1J:aHe, BOJHme, JlaHI111Ihe ,j GpeeT
Ha311B
OSo~!e, ln cena Bene
TUlha I1CTPOPYMYHC.KOr rOBopa. I-hHX
H\·!anl1 cy ca ibl1\la nyHo KOHTaKaTa, anl1 TBplle na y
113 cena )laHe cy, I1Jrnena, CBe nOYlCTOBeTHJH1 ca
I1CTPOpY\lYHCKor rOBopa, na BepOBaTHO oTyna ibHXOBa npenCTaBa na H y
jow YBeK npaBe Kap6YH) JKI1Be TmhH I1CTPOPYMYHCKor rOBopa, nH
pI1Q1<!PUI1. )Keja HaMa cy TBpnHJ1H na cy ce jOllI npe nocneniber paTa
JKeHYlJ1H lleBojKaMa 11:1 MYHa, WTO 611 \10rno Ha H Kpe-
Taiba, anH ce OBO HHje Morno YCTaHOBI1TH.~· H y OBH",! CeJHlMa CTaHOBHI111ITBO
ce eKcnOHHpa Kao nHhYl. )Keja HUH TBpne na HYlKa}!a HHCY I1MaJ1H HH PO}!6HHCKYlX HH
Be3a c OHYlMa Yl3 H OKOm!He, CTaHOBHHKe 011 J1aHHwha
OHH nYlrll1. 3ajenHW!KO KynTypHO (HatlYlH
OtlHTO OnpaB)laBa OBaKBY ibHXOBY onpe}!eJbeHOCT.
HHa'1e Ha3HB I>IOJKe ce tlYTI1 H Y .Jpyrl1M (MOTO-
By H, POBl1ib, nOpe\{ Hnp.) 11 TaKol)e ce O}!HOCI1 Ha nHhe 11CTPOpYMYHCKOf rOBopa.
Kao Ha311B 3a eTHI1'1KY rpyny, I1Me nHn ce npSH nyT CnOMl1ibe 1463. rOnl-lHe
<t>paw'1Hha. OBOM 113BOPY, OHI1 cy 6HnH y
KonaHa." npeMa HaWHM
H3Mel)y 11
Y 15. BeKY HX Hana3H\-!O H Ha KpKY, fne cy HX Hace
3aTl1M ce y nenonymleaHe KpajeBe HeTpe.
.lona3e rpyne YCKOKa 6eJKe npe}! TypCKOM
npOWl1pYlno H Ha Te nOCeJbeHHKe cnoseHCKor
[opibOKpaibeu E. KYPHneumli He
HaJHBajy aCTapHHUli HX JOBY MnH
ey, Hnp. pey dedo y npeJpl1BOM JHa
'!el-bY 3a cse CJ10BeHCKe CTaHOBHI1Ke Y HCTPH," nHne enOMHl-be 11 J. USHjHIi Kana roso-
PH o OLIHOCHMa H HOBOnOCeJbeHOr CJ10BeHeKor CTaHOBHIUllTBa."
BHJI1MO na je Y 16. H 17. BeKY nojaM nMh jow YBeK 6110 'u06po n03HaT Kao 03Ha
Ka 3a o,Upe1)eHY eTHWIKY ca eBojl1M nOCe6HI1M 3aHI1Mal-beM, Te ,ua ce npOWl1pMO
11 Ha ilOCeJbeHe BJ1axe MJ1H TaKo1)e cTo'!ape. TaKO je OBO, no xeTepo
reHO CTaHOBHI1WTBO Ben npl1 npBI1:V1 :Vlet)yco6HMM KOHTaKTHMa MMaJ10 npe'uHC-
n0311L(l1jy Koja je LlOnpl1HeJla l-bI1XOBOM npe CBera, KYJ1TypHOM
WTO CMaTpaMO, Ha li ,UOĐenO )lO Tora )la ce <jlopMl1pajy 11
eTHI1'!Ka rpyna.
nOLlaUM HaM rOBope O nl1na MCTPOPY:V!YHCKor rOBopa.
n pe;\1a npOueHI1 113 1880. rO.]I1He, OBMM ,UMjaJ1eKTOM rOBOpMJ10 1590 nl1na OKO peKe
bOJbYH'!Hue. TamljaHcKI1 eJly)!(6eHI1 nonHC 113 1921. rO,UI1He HaBOLlI1 1644 eTaHOBHI1Ka
I1CTPOPY:V1YHcKor rOBopa, a 1945. rO,UI1He 611J10 je y HCTPI1 OKO 1100 eTaHOBHI1Ka OBor
" nonaul1 3a rO,UI1He 1860. 11 1910. KOjH ce OLlHoce Ha eTa
a noee6Ho Ha OnWTI1He no,U Y'1KOM '
OBe onWTHHe ey IH·jaJ1e YKynHo 960 eTaHOBHI1Ka
ce y pa3rOBOpy ea ,UpyniMa CJ1Y)!(liJlO a
OBI1 eTaHOBHI1LUl cy ce 1910. rOnl1He 3a xpBaTcKH je
eTaHOBH 11 Ka ey ce CJ1Y)!(11J1a" CTa
TI1CTI1Ka je nOLlaTKe O pacnpOCTpa}beHOCTI1 rORopHor
HO\I npocTopy, aJ111 je Ha OCHOSY TlIX no,UaTaKa TeWKO 3aKJbY'!I1BaTI1 o npH
na,UHOCTI1. MO)!(eMO n06HTI1 caMO npI16J1I1)!(HY cmuy, TaKO ce y nonaUHMa 3a cy nCKH
KOTap nOilrpan cTaHOBHI1UI1 I1CTPOPYMYHcKor rosopa yonwTe He CnOMI1}bY, l1aKO IiX
11 ,UaHac H:Vla Ty, y )I(ejaHe." (T. I). C Ha 6poj CTaHOBHI1Ka xpsaTcKor rO-
Bopa 11 npOuel-beHll nHna I1CTPOPYMYHcKor rOBopa 113 1880. rO,UI1He, ivlO)!(e:v!O
lla cy ce 11 OHI1 Y KOTapy llollrpan 3BaHI1'1HO onpenem1,'11l 3a xpSaTCKI1
3HK. no HaWe\'1 M,lWJbefbY, 3Ha'1ajHa '1Hl-beHHua non KOHTeKCT pac
npasa o O'lYBal-bY nl1na Kao eTHH'!Ke rpyne. bHJlllHfBl13aM - HCTPopYMYHa, Te
l-bHXOBO onpeneJbel-be 3a xpBaTCKI1 je3l1K 01lpa3 ey BI1LUeBeKOBHor lKl1S0Ta y
Cpelll1HI1.
CeJ1a 11 Mane) II )I(ejaHe ea ceBepa cy oKpy)!(eHa CJlOBeHa'lKI1M eTa
HOBHI1WTBOM. OHH, WTO je 3Ha'lajHa OilJlI1Ka HCTPOpY\lYHa y rOBope
xpBaTCKI1, jep ey BeKOBI1Ma 11 npllBpenHliM, 11 couHjaJlHHM, li npHpO'uHHM
SI1Ma, ynyneHH Ha xpsaTCKe rpaHHUll, I1X
je lleJ1I1J1a CBe no no'!eTKa 19. seKa. csera, 111leHTI1'-!HI1 llJ111 CJlI1'!HH 06Jll1UI1 3aHI1'
'ylal-ba, I1CTH cOUl1jaJ1HI1 11 reorpa<jlcKll nOJ1o)!(aj, a 3aTI1\1 11
ey YTlluaJle Ha O'1ysal-be l-bI1XOBI1X KapaKTepllCTI1Ka.
TaKol1e rosope y npl1Jlor OBOj TSPll}bl1, nl1napl1jl1 I1CTI1X OCHOBHI1X Ka·
pa KTepl1CTI1 Ka.
Kao OBlle OCHOSHe KapaKTepHCTliKe eSan6eHl1X
y Kao penpe3eHTy 3ananHor, 11 ceJlY MYHe, Kao I1CTO'lHOr ,Ue
npeMa nOnaUI1Ma 113 1924. rOnl1He bpeCT) 11 1 rOnl1He MYHe),
JaKoB A. MHK3U.
53. Ibid.
54. J. USHjHfi, op.cit., CTp. 174, 181.
55. JyroCJ18BHje, II, S.v. rudIH.
56. Mnpa, CTp.
57. H. lieyu, op.cit., CTp. 235, CTp. 254:
S'
116 DM (El. H.C. CB. 45.1 990. CTp. 101 - 135
B. CTOJAKOB I1-n. -n11-nAPI1JA
SpeCT - Kana ce 06e CTpaHe CJ10)Ke C 11360pOM cBoje neue, pOnl1TeJbI1 ce norOBO
pe o naHY 3anHTKa (Bepl1n6e). Tora naHa no~e OTau ca MJ1anl1heM 11 jo w jenHI1M CTa
Pl1jl1M "!OBeKOM on pona y neBoj"!I1HY Kyhy. Ty ce y pa3roBopy nOTBpnH 060CTpaHa
Jby6aB MJ1anl1ha 11 neBojKe, a 3aTI1M ce pa3rOBapa o .!lOTH (MHpa3y). MI1pa3 je Morao
611TI1 y HOBUY, CTOUI1 11J111 3eMJbI1. Kana ce TO yTBpnl1, norOBope ce 11 o naHY BeH"!aI-ba.
LJ:pyrl1 naH \1J1aneHUI1 ony KOn CBeWTeHI1Ka na
MYHe - CBe OCHOBHe MOTI1Be, Kao WTO cy: 3aTBopeHa BpaTa Ha Mllanl1 Hoj Kyhl1,
Tpa)KeI-be r0J1y6Hue on cTpaHe MJ1anO)KeI-bI1HI1X cBaToBa, »J1a)KHa Mllana« - n YWTaI-be
113 Kyhe npBo cTapl1ue, 3aTI1M neBoj"!l1ue 11 Ha Kpajy MJ1ane, napl1BaI-be ja6YKO M, 01lJ1a
)KeI-be MJ1anl1Hoj Kyhl1 nOCJ1e BeH"!aI-ba y UpKBI1, oTKyn WKpl1I-be, HaKOJb"!e / KOJ1eH'IHh/,
naKJ1e, cpeheMO 11 y cBan6eHI1M 0611"!aj11Ma ceJ1a My He. Pa311I1Ke npeMa OHI1Ma 113
6peCTa cy He3HaTHe, a OCHOBHa je y TOMe WTO ce naH npe BeH"!aI-ba CBH CBaTOBI1 oKyne
y MJ1anl1Hoj Kyhl1 11 TeK Tana ce 113Bpwe 3apyKe.
TIPI1J10311 3A YTI03HABAIhE
11 rropen OBHX reorpal!JcKo-HCTOPHjCKHX H eTHorpal!JcKHx OnJlHKa, He MO)l(eMO
penH na ce nHnapHjcKa BHcopaBaH 6HTHO pa3JlHKyje on cBoje rrpHponHe ueJlHHe - I1c
Tpe. I1rraK, 360r KapaKTepHcTHKe TepeHa H KJlHMe, Te OrpaHH'leHHX YCJlOBa 3a rrO.Jborr
pHBpenHy neJlaTHOCT, nHnH cy ce yrJlaBHOM 6aBHJlH rrOJlYHOManCKHM CTO'lapCTBOM
Kao rJlaBHHM ef3HCTeHUHjaJlHHM 3aHHMalbeM. TIopen Tora, BPJlO 'leCTO cy ce 6aBHJlH H
norrYHCKHM 3aHHMaIbHMa, Kao WTO cy pan y KaMeHOJlOMHMa H pynHHUHMa, yr.JbeHap
CTBO, rrponaja CHpneTa (OUTa), 3HnapCTBO, Te pa3HH npym I!JH3H'lKH rrOCJlOBH"· CBa
OBa crropenHa 3aHHMaH>a HaM yjenHo rroKa3yjy H caM KapaKTep rJlaBHOr 3aHHMalba H
YKa3yjy Ha OCHOBHe eMHrpaUHOHe rr06yne . Jep, Kana rOBopHMO O CTO'lapCTBY nHna
pHje, MopaMO, rrpe CBera, 6ap rroKywaTH naTH rrpaBe oKBHpe. Kao rrpBo, He MO)l(e ce
rropenH BpenHOCT nHnapHjcKe BHcopaBHH 3a JleTH>Y Hcrrawy, aJ1H HCTO TaKO Mopa
HMaTH y BHny rrorOnHOCT jY)l(HHX H jyro3arranHHX I!JJlHWHHX 30Ha 3a BHHorpanapCTBO.
vl3rJlena na Orrpe'lHOCT OBa nBa l!JaKTopa y rrpOWJlOCTH HHje 6HJla TaKO H3pa3HTa, aJlH
je CHrypHO na je y HOBHje BpeMe, HapO'lHTO rrponopOM P06HO-HOB'laHHX onHoca,
OnHrpaJla rrpecynHY yJlory y rrpouecy 3aMHpalba rrOJlYHOManCKor CTO'lapCTBa. Jep y
rrpHMopCKHM je KpajeBHMa MorynHocT 3HMCKe Hcrrawe 6HJla 3HaTHO orpaHH'leHa 6aw
360r wHpelba BHHorpana H 03HMHX yceBa. 360r Tora ce, y TaKBHM yCJlOBHMa, YMeCTo
OBue rrpeJla3H Ha rajelbe 60je rrpHJlarol)eHor rOBe'leTa'" BpeMe Kana y nHnapHjH HHje
6HJlO Kyne Koja HHje HMaJla 6ap CTano /lian/oBaua HJlH jenaH KBapHap 140 oBaua/ ,
cMaTpa ce BpeMeHoM pa3BHjeHor, HaKO y CywTHHH eKCTeH3HBHor CTO'lapCTBa, jep ce
6oraTcTBo Kyne MepHJlO rro 6pojy KBapHapa. OCpenH>H narr je HMao 2-3 KBapHapa
oBaua." OBaKBa KOHCTeJlaUHja je y onpel)eHHM HCTOPHjcKo-rrOJlHTH'lKHM YCJlOBHMa
aepOBaTHO 6HJla rrOBO.JbHa H oMorynaBaJla 6ap COJlHnHe rrpHxone on OB'lapCTBa. PaHH
je je H K03a 3aY3HMaJla Ba)l(HO MeCTO, jep joj je rpa60BHHa, uepOBHHa H 6YKBa naBaJla
06HJlHY xpaHY'" Y3roj K03a je rrOCJle npyror CBeTCKor paTa 3a6paH>eH panH 06HOBe H
Y3nH3alba wyMa.
Y Be3H ca WYMaMa Tpe6a OBne HarrOMeHYTH na je HepaUHOHaJlHa ce'la, Koja na
THp a jow H3 BpeMeHa MJleTa'lKe BJlaCTH, nOBeJ1a nO BeJlHKor 6H.JbHOr neI!JHUHTa, Te rro
peMenaja eKOJlOWKe paBHOTe)l(e WTO ce y 3arranHOM neJlY nnhapHje HTeKaKO onpa3H
JlO y HacTaj albY rOJleTH H HerrJlOnHHX rrOBpWHHa. OBaKaB P<!3BOj noral)aja, KOjH ce Ha
CTaSI10 II KacHHje, rron AYCTPHjOM H I1TaJlHjOM, nOBeo je .L\.0 .rrojaBe HOBHX 3aHHMaH>a
Mel) y nl1hH Ma (npBOCe'le, yr.JbeHapH, KHpHuHje). TIpeMa rrOJlHTH'lKoj rrOneJlH I1CTpe H3
1797. ronHHe, rpaHHua rrpeceua nHnapHjy Ha nBa neJla, TaKO na 3arranHH rrpHrrana Be
HeUHjH, a HCTO'lHH AYCTPHjH. (T. II). TaKo ce jow H .na Hac MO)l(e KOHCTaTOBaTH .na je
3arranHH neo MaH>e rrOWYM.JbeH on HCTO'lHOr.
64. HCTpa, CTp. 184. - AYCTPl1jCKH CHCTeM npOH3BOJllbe COJlI1 6HO je TaKas .aa je Jlp)I(asa
I1MaJla MOHOnOJl, Te cy COJlaHe 611J1e Jlp)I(aSHe. Me!')YTHM, y YlCTPH cy COJlaHe 6HJle npHoaTHe, a
Jlp)I(aoa Je OrpaHI1'lI1J1a npOH300JllbY 11 yoeJla MOHOnOJl Ha npo.uajy.
65. »)la MYWKO JlHjeTe He 6YJle nHjaHl1ua, CTpl1rJlO ce JlI1UY. )ll1jeTe OJl JlBl1je JlO Tpli ro.al1
He nocjeJlo 611 ce Ha OKpeHYTY 6peHTY 11 WHWaJlO.« (A. 4aprolLa, op.cit., CTp. 143).
66. Oo.ae MI1CJlHM Ha Haoe.aeHe pa.aooe J. Pa.!layw - PH6apHIi II n. WHMYHOBHlia.
nM ( E), H,e CB 45, 1990, np. 101 - 135
119
B. CTOJAK BI-in , n,rnAPIU
MHKau ce HHje ynywTao y )ly6Jba pa3MaTpal-ba, Ben My je HaMepa 6HJla, KaKO H caM
Ka)!(e, )la 06H'laje KOjH HecTajy npH6eJle)!(H H Ca'lyBa O)l 3a6opaBa. CTora OB)le HeMaMO
nO)laTaKa, Hnp . O TOMe WTa 6HBa aKO ce pO)lHTeJbH MJla,[i,Hna HJlH )leBojKe He CJlo)!(e C
H36opOM, Tj . )la JlH je y TaKBHM CJlY'1ajeBHMa 6HBaJlO OTMHua, Kpa~e, 6e)!(al-ba HJlH KaK
BHX C~l H'lHHX noja Ba.
C MaTpaM )la je ca)la Te)!(e )lon!1 )lO TaKBHX nO)laTaKa je)lHOCTaBHO 360r Tora
WTO je )laHaC y nHnapHjcKHM I HapO'lHTO 3ana)lHHM I CeJlHMa cBa)l6a pe)laK )lora~aj.
HnaK, ,aa cenal-ba He 6Jle)le, nOKa3yje HaM H npHMep ca TepeHa Ice O 6peCT/. OB)le cy
MH HHQJopMaTopH peKJl H )la je npe paTa, a H HenOCpe)lHO nOCJle, 6 HJlO OTMHua UJlH,
Ka KO OH I1 Ka)!(y []06erJlH cy, 0l1Jla3HJlH. Y TOM CJly'1ajy, aKO He )lo~e )lO HaKHa)lHOr cno
pa3YM a, )leBojKa He )l06Hje MHpa3, YOCTaJlOM, elCOHOMCKa caMOCTaJlHOCT MJla)lI1X y
caBpeMeHI1M YCJlOBHMa 3Ha'lH 11 3aMHpal-be OBor 06JlHKa CKJlanal-ba 6paKa.
Ha sewny H OCHOBHe KapaKTepHCTI1Ke CTaHI1WTa H HaCeJba , CeJla nHnapHje cy
36 11jeHo r THna, Kyne KaMeHe, a HaJla3HMO H BpJlO BeJl HKe, Ha je)laH HJlH llBa cnpaTa .
npe\1 a H3Bo pHMa, HeKa)la je )lOMI1HaHTHI1 Tl1n Kyna 611Jla CTpHxa HJ1H CTpexa, KaMeHa
Ky ha npl13eMHor Tl1na, ca je)lHOM npOCTOpl1jOM, Te CJlaMHaTI1M KPOBOM .'· CTpHxa Ha
paĐH O BHwe HeMa, aJlH ce H )laHaC Ha HeKI1M C!lpaTHHM KynaMa MO)!(e yO'lI1TH )la cy
HaCTaJ1e Jlo rpa)lI-bOM CTpHxe. Y pa3rOBOpy C HHQJopMaTopHMa 113 6peCTa ca3Hao caM
na je I-bHX':lBa Kyna paHHje 6HJ1a CTpHxa, a na je cnpaT n03HnaH npe BHwe on CTOTHHY
ronHHa. Y/cnpen OBe Kyne je npOCTpaHa KopTa I nBopHWTel orpat)eHa KaMeHHM 3H
nOM . Kyna cana HMa nBa YJ1a3a H 06a cy H3 nBopHwTa, HMa weCT npoCTopHja H nBa
nopTexa I Tpe\1a/. Y KYXHI-bH, Koja je y npH3eMJbY H ypet)eHa no rpa.aCKH, MO)l(e ce yo
'IHTH na je neo HeKanaWl-be CTpHxe. O'!YBaH je npoCTOp 3a 6peHTY 1 npBeHa nocyna TH
na 6a'lBe Y KOjOj ce nOHOCHJ1a H np)l(aJ1a Bonal, T3B. 6peHTeHflL1a HJ1H 6pHTeHflL1a, a
nOManHua je 06jacHHJ1a rne ce paHHje HaJ1a3HJ10 orl-bHWTe / orfbflwne/ H T3B . WKYJba
- cnpeMHWTe 3a xpaHy 106H'IHO KpOMnHp/, YKonaHO y 3eMJbaHH non Kyne I CTpHxe/.
OBaj THn Kyne ce nyro onp)I(ao, y HeKHM CeJ1HMa CBe no npen caM Kpaj 19. BeKa." npe
Ma jenHoM HHcpopMaTOpy H3 )KejaHa, l-berOBa WTaJ1a je HMaJ1a CJ1aMHaTH KpOB CBe no
npen npyrH CBeTCKH paT. Kyha My je TaKot)e 6HJ1a CTpHxa, na je l-berOB OTa u , Ja panHB
WH Ha nponajH CHpneTa, CTaBHO Ha I-by HOBH nOKpOB, a OH je, npaBenH H n p onajyhH
yraJb, npeypenHo H n03Hnao HeKe npoCTopHje. Kyha je, HHa'le, OCTaJ1a np ln eMHa.
nojaBa CJ1aMHaTOr KpOBa Ha KaMeHoj KynH ynyhyje Hac Ha jow cTapHj ~1 06. !HK,
jep je HeJ10rH'IHO na cy ce nopen 06HJba wyMe Kyne npaBHJ1e on KaMeHa. Taj cTapHjH
06J1HK je 6HJ1a npBeHa Kyha ca CJ1aMHaTHM KPOBOM, a no'!ena je HecTajaTH, BepoB aT
HO, TOKOM 17. BeKa, YCTynajynH MeCTO KaMeHoj. OBO je 6HJ10 YCJ10BJbeHO CTaJ1HO .'A He
CHrYPHowhy, nOrpaHH'IHHM 'IapKaMa H naJbeBHHaMa, Te cnpeMHowhy BeHeuHj e na,
ycnpKoc BenHKHX ry6HTaxa, 3anp)l(H neo oHhapHje non CBOjOM Bnawhy." K aKO ce
CMHpyjy npHJ1HKe H 06jenHH,aBajy CBe HCTapCKe TepHTopHje y CKJ10ny AYCTp Hje (on
1814. ronHHe), Kana CJ1a6H nyrH aHTarOHH3aM, Te CTo'!apH nHhapHje, HecnYTaH H nO
rpaHH'IHHM Met)aMa, n06Hjajy OTBopeHHje CTO'!He nyTeBe, jaBJbajy ce BpeMeHO M H CO
J1HnHHje rpat)eHe Kyhe. To 6H Morno 3Ha'lHTH na je TO BpeMe 06HaBJbal-ba CTO'l apCTBa,
Te 60JbHX eKOHOMCKHX npHJ1HKa . OBO 6H 6HJ10 npHMeHJbHBO Ha nonpY'lje HCTO'lHe
nHhapHje, Koje je BHwe rpaBHTHpano PHjeuH, Te HOBOM, cneuHcpH'IHOM ueHTp y y H3
rpanl-bH, OnaTHjH. Ynopet)HBal-beM CTaTHCTH'!KHX nonaTaKa 3a CY.l1CKH KOTap no.l1
rpa.l1, Koje\1 cy npHna.l1aJ1a HaMa 3aHHMJbHBa cena BonHue, MYHe, )Keja He, 3a r O.l1HHe
1869. H 1896, n0J1a3HMO .110 HHTepecaHTHHX nonaTaKa o CTpyKTypH 3eMJbH W ra II CTO'!
Hor cpOHna.
Ta6eJ1apHH npHKa3H CTpyKType 3eMJbJ.iWTa H CTO'lHOr cpOHna Ha nO.l1PY'lj y Cy.l1
CKor KOTapa nO.l1rpa.l1."
CTpYKTypa 3eMJbHWTa (1869. H 1896. ronHHe)
71. Ibid., CTp. 293 (HaJla3H ce nOLIaTaK Llaje y ceJlY SpeCT jow 1897. rOLlHHe 6HJlO HeKOJl II·
KO CTpHxa).
72. M. IiepTorna, » SY3eWTHHa Y Ll06a ... «, CTp. 103 :
»KaneTaH 6Y3eTcKe nocaLle CUHnHoH 8ep3H paCKpHO je CBe Kyhe ca CJlaMHaTHM KPOBOM H
ceJbaKe npeMjeCTHo y KaMeHe Kyhe . THMe je HaCTojao cnpHje'tHTfI H36Hjalhe nO)j(apa, jep
cy MHore ceOCKe Kyhe 6HJle 1{3rpal)eHe OLl LIpBeTa, 06J1HjenJbeHe 6.riaToM I{ nOKpHBeHe cJla·
MOM, na je BaTpa BPJlO 6P30 rYTaJla 'tI{TaBa ceJla« .
CBe je OBO MOpaJ10 HMaTH onpa3a Ha H3rJ1ell nlinapl1jcKHX ceJ1a, jep je ynpaBo
TO BpeMe Kalla HecTajy nOCnell\-be CTpl1Xe 11 YCTynajy MeCTO Benl1KI1M KaMeHI1M jenHoc
npaTHliuaMa, nOKpl1BeHHM nOJ1YBaJbKaCTHM upenOM / KonaMa/, ca npOCTpaHIiM KOp
TaMa I llBopl1WTal orpal)eHI1M BI1COKI1M 311ll0M 11 Ha fbl1Ma J1enl1M 3HnaHI1M nOpTaJ1l1
Ma I Kanlije l li BpaTI1Ma Oll MaCHBHor llPBeTa. TaKBI1X npHMepa Mo)!(eMO 11 llaHac Ha
nl1 no CeJ1HMa n.l1napl1je / y 6peCTy Hnp./.
3aKJbY'lefbe Ml1pa, HaK OH npBor CBeTCKor paTa, Te cnopa3yM y PanaJ1Y, llOHeJ111
cy uenoj VlCTPH, TlI1napHjl1 noce6HO, HOBe Hellane. Tanl1jaHcKoj eKoHoMl1jH Hl1je noro
74. M. Py6HIi - li. JaKOBJl.eBHIi, op. cit., CTp. 39, 41 ; A. qaprolba, op.cit., CTp. 138.
75. M. Py6HIi - li. JaKOBJl.eBHIi, op.cit., CTp. 48.
76. M. J>eyu, op.cit., CTp. 272 .
122 nM (EJ. H.C ea 45 . 1990. CTp. 101 - 135
A CTOJ Ak:OB~ f1i. 1il-11iAPYlJA
ce orJ!e.Ila cj:lYHKUHOHaJlHO
KOjH cy CTOKY I1MaJHI cy H3BaH rpa.IlCKHX 6e.IleMa. ce TH'!e
Y 6JlH3MHI1 Kyna (y KopTe - nBopMWTa), BepOBaTHO je H nOCTeneHH
CTO'lapCTBO (rOBena) ycnoBl1o OBY
cena, Kao WTO cy KneHOBwnaK, Pa 'lj a Bac, Pawnop, ITo)1rane, Te jow HI13 Manl1X 3ace
naKa, I1Majy jow Mafhl1 npOCel.{aH 6poj.
» .. . ITo)1aUI1 Koje I1MaMO roBope )1a je y 6prY)1UY 1880. rO)1I1He lKl1Bjeno 337
JbY)1I1, a 1890. rO)1I1He 397. YI CJbe)1enHX )1eCeT rO)1HHa 6poj CTaHOBHHKa ce nOBenao, )1a
611 )10CTHrao 6pOjKY 0)1 440 lKl1TeJba . Beli J 9 J O. rO)1HHe y 6prY)1UY lKHBH 50 I CTaHOB
HHK. <l>aW113aM 11 HeMl1nOcp.uHl1 paT Hannali.yjy )1aHaK y KpBI1, na ceno 1945 . rO)1HHe
6pOjH 367 JbY)1H Y 78 06HTeJbI1 ... fO)1I1He 1971. y 6pry)1Uy lKHBe 44 CT3HOBHI1Ka, a ca)1a
I1X je 30 y J 9 Kylia. KalKeM Kylia, a He 0611TeJbl1, 360r Tora WTO je O.u BenHHe 06HTeJbH
y ceny OCTao no je)1aH I.{naH«. '·
C 06311pO'Vl Ha CTapOCHI1 caCTaB CTaHOBHI1WTBa, Cl1rypHO je )1a CBaKO )1aJbe
CMafhefhe 6poja CTaHOBHI1Ka y Cenl1i"la 3ana)1He 1'1I1li.apl1je 3Hal.{I1 )1a je 080 C\1afhefhe
)1ecpI1HI1TI1BHO, )1pyrl1M pel.{l1Ma, npO)1yKTI1BHI1 )1eo CTaHOBHI1WTBa je Bel'll1Cenl10, a OC
Tanl1 cy caMO CTapl1, KOjl1 lie Ty 11 YMpeTI1. Ca fhl1Ma lie )1eqll1HI1TI1BHO 11 CTBapHO 611TI1
3aKonaH 11 )1eo KynTypHe 3aOCTaBWTI1He. Hal1Me, y06111.{ajl1no ce CaXpafhl1Bafhe CTapl1
ua y HapO)1Hoj HOWfhl1, na ce Beli HeBenl1Ka KOnl1l.{l1Ha npl1MepaKa ynpaBo I.{YBa 3a Ty
npl1nHKy. Y ce. iy )J,aHe HOWfhe BHwe HeMa, KalKY )1a je CBe y paTy 113rOpeno; Y 6peCTy
MOlK)1a )1Be-TpH, y J1aHl1wliy TaKo~e. HeWTO I1X BI1We I1Ma y Cenl1Ma M YHe 11 )KejaHe.
Tapo (60
MJla)1o (-19 r.) 3peno (-59 r.)
11 BH w e r.)
1970. rO)1 . 24,0 % 47,1 % 29,9%
1961. rO)1. 32,2% 50,0% 17,4%
»0)1 rO)1HHe 1961. )10 1970. Y)1HO MJ1a)10r H 3penor CTaHO BHII UJTBa ce
CMafhHO 3a J 1,5 %, a 3a I1CTO TOnl1KO ce nOBeli.ao Y)1HO CTapor . ITpeMa Mel) YHa
PO)1HOj )1eMOrpacpcKoj KnacHcpI1KaUl1jl1, nO)1pYl.{ja y KojHMa lKI1Bl1 n pe Ko 12%
cTapor CTaHOBHHWTBa (0)1 60 11 Bl1We rO)1HHa) cy )1eMOrpa<pcKl1 cTapa.«"'
84. Ii. lispjSKTSpeBHh, »oprY!1au H YCTaHI1'1Ke 8aTpe«, EY3eTCKH 360PHHK I, DyJla 1976,
CTp.45.
85. E. nOponsT, »oY3eT 11 cpe!1lha I1CTpa Kao !1pYWT8eHo-eKOHOMCKO 3aJlel')e rpaBI1TaU110
HI1X ueHTapa«, EY3eTCKH j(aHH 1970, CTp. 91, 92.
135 125
TpI1JI1, 3aTl1M y TyP113My. 3aTO cy Oll~la311'11111aJbe, y TpcT, nocne cBe Bliwe y KO-
nap H CJ10BeHa'lKO npl1Mopje, a 3aTl1M 11 y Pl1jeKY. '0 cy ce a )laHaC HM
npeTI1 TOTaJ1Ha 3ailcHlpal-be. TaKO cy )laHaC MHore Kyhe, no·
CJ1e paTa, OCTaJIe oneT npa3He. Oll CBer 60raTCTBa o6wlaja OllpIKaJle cy ce caMO Kap·
MHHe, OBora nyTa Kao 3al1CTa nOCJlelll-be y Ul1Knycy Oll po!iel-ba lIO CMpTH.
CaCBHM HMaMO Ha I1CTO'lHHM 06pOHUHMa rlHhapHje. Ce·
JIa MaJ1e 11 BeJ1e nOBe3aHa cy 'leTp)leCeTaK Kl1J10MeTapa llyrHM acq:.aJl-
THHM nYTeM ca WTO je llonpYlHeJ10 lla ce, y
hMnapHje, OBa BPJIO npHJIarOlle caBpeMeHHM YCJlOBI1Ma. je OBlle BehMHa
cnoc06Hor CTaHOBHHl1lTBa 3anOCJIeHa y HHllYCTPl1jl1, a ll06pe ""'UVIJ'"
Be3e HM oMorynyjy CBaKOllHeBaH 01lJfa3aK Ha nocao 11 nOBpaTaK MYHe HJIH
Pa3JlHKa je Bl1llJbHBa H H3 nOlIaTaKa )la caMO 36 H3 13 ceJIa hl1
OCHOBHY WKOJIY Y J'iaHHwny, llOK OCHOBHa WKOJ1a y MYHaMa HMa BH
!iaKa 113 caMO Tpl1 ceJla (Mane 11 Bene MyHe, )l(ejaHe). TaKO y OBa
ta H:'>1a:'>10 11 OKO 100-l-baK cpelll-bOWKOJlaua KOjH TY IKHse H 01lJIa3e CBaKH llaH Y
y H 360r Tora H HHje 'lylIO WTO ce Y OBHM CeJ1HMa 11 )laHaC all'
KaKO Ka)!(y, - nYCT.
ce TW-Ie CTaHl1WTa, aHa ce y nOTnYHOCTH YKJIanajy Y onlllTH YTl1CaK . .nOK Y
H HaJ1a3HMO Behl1 6poj nOTnYHo HOBHX Kyha, y CeJ1l1Ma 3ana;lHe
Kyhe cy BehHHoM y J10111eM CTal-bY, UHO je H J10rH'lHO C lla cy BaH
lliTeTa je lllTO Y My HaMa HI1CaM 3aTeKao BJ1aCHHKe TI1X HOBHX DHJ1a
npHJIHKa lla ce Bl1JlH lla JIl1 je OCTaJIO jow HeWTO O)l CTapl1X npl1
B,
HenoTnYHI1"1 nOnaUI1Ma, y
11a
aKO OH n0J1a311 y
90, Ibid,
91. J. A. MUK3U, "VlcTapcKH HapO)1HH" .. «, CTp. 327,
127
on Ha rpaHH'HI ca
92, 11. Pyollli - b. J3K08JhCBlfli, op,cit., np. 30; J. A. MIIK311, op.cit., np, 334,
93, J. A. MItKalI, »V1cTapCKH HapOJlHIL.«, CTp. 331
128 DM (E), H.C cs. 45,1990, CTp. 101 - 135
B. CTOJAKOBVfl1, l1l-111APVfJA
06J1HK CanallHua.Ma -
y
BHHonona li l:berOBe OKOJ1Hue.«"
GLAS",IK
130 nM eTp. lOl - 135
nHnAPHJA
9Y. "CSe'laHOCT Hapo.nHe rna36e MOTOSYHY«, []lac l1crpe, 15. !(O]lOB03a 1978, CTp. 5.
100. A. tIaprolbll, Op.cil., crp.
!OI. 11. op. cit., crp. 57.
nM (E), H e cs 45. 135
B. CTOJAKOB'l11. PI
a on
H eKconyc Beher
.LIO je nOWJIO
y .LI06a XJIanHOr
11 nHO CTaHOBHHW-
alleKB3THI1X npl1BpellHI1X
">VP",".P'.' WTO npe CBera Ba)KH 3a 3a
neo nHhapl1je, OLlJIa3aK CTaHOBHI1WTBa C OBor CBeo 611 ce y
102. E. nOpollaT,
103. CTp.
104.
105. J. MHJUI'JeoHl'l, op.cit., - Osne repe csera MI1CJUlM Ha opraHH30SHHO HaCeJbHSHfue (KO
9'
CTp. 101 I
132 li vl li APJ.1J A
o;:xnl1Ba CTaHOBHI1WTBa ca
je '1I1rbeHl1Ue ;:xa je
I1ceJll1nO li aa cy OCTaJ111
JlPI1 peWaBarbY noe
CBa l103I1TlI!H~a 11 HBHa I1CKYC
O)!(I1BJbaBarba HeKI1X HCTapCKI1X rpanOBa
J 07, C. Kpa~beBI'lI'l, op.cit.. CTp. Il4-1 15 (AHKerOM HHCY o6yxBal1eHa HCeJbeHa II Hanywre
Ha .LJ.O\lanilHCTBa).
133
TO AN ETHNOLOGICAL
SUMMARY
Translation:
Mandić
CTp. 101 - 135
l34 1'tJ.11'tAPI1JA
TABLA I
.....
mOfovu#J
o
. ( i:'
,...I ,
,
I
l ,
I
TABLA"
SIJDS)'(I \oI..OTf\fl
j.\OPE.R
. ..." . c:- :
MUNE. o' ~'.:: ~V) r
SUDSK I
\-(olP\R.
VOLOSKO
.5UDSKI K01f\R.
PA.4 I N
UDK 39:069
O rigina lni naučni rad
MUZEJA
Kolekcija nakita
Kolekcija nakita u Etnološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja sastoji se od znat
nog broja primjeraka razvrstanih prema njihovoj funkciji. To su: prstenje, na rukvice,
naušnice, oboci, ogrlice, nakit za grudi, privjesci, nakit za kapu, počelice parte (ko pče
za pojas), toke itd . Razmišljajući kako da smjestim kolekciju prstenja, d ošla sam, još
kao mladi stručnjak , na ideju da prstenje smjestirr: u posebno napravljene kutij e sa po
klopcem na izvlačenje. Kutije su praVljene u Muzeju (radio ih je preparato r M . Gogić)
od drveta (upotrijebljen materijal od starih sandu(;ića) i od lesonita. U ku tija m a je pod
ignut od dna na sredini visine pričvršćen kruti karton s urezima za svaki prs ten poseb
no . Na taj način svaki primjerak je bio fiksiran , lako pristupačan i ob e zbij e đena je
maksimalna preglednost. Unutar kolekcije prstenja napraVljena je sist e matiza cija
prema vrstama rada (filigran, lijevanje i sl.), prema tipovima i prema lokalitet ima . po
red svakog primjerka (na kome inače ima pričvršćen inventarni broj) napisan je na kar
tonu isti taj broj, tako da se na prvi pogled ima uvid u inventarske brojeve. bez pomje
ranja predmeta . Da bi preglednost bila još lakša , na poklopcima kutija , na posebnom
papiru, napisani su svi brojevi koji se u njima nalaze sa naznakom lokaliteta, ta ko da je
snalaženje u kolekcijama na taj način veoma olakšano. (T II, sl. l)
Mnogo kasnije, kada su se stekli uslovi za nabavku dijela opreme za depoe, od
lučila sam se, nakon dužeg razmatranja, za nabavku metalne vitrine sa pli tkim ladica
ma, kakve se obično nabavljaju za tehničke crteže i karte. Pošto postoji još i mo gućnost
pregradivanja na više odjeljaka, smatrala sam da je to najidealnije rješenje za mještaj
ostalih dijelova kolekcije nakita (T.I, sl. I) U svaki pregradak stavljani su d ijelovi poje
dinih kolekcija , npr., kolekcija pafti smještena je u više ladica sa po 8 pregra d aka (T.I,
sl. 2). Svaka pregrada obložena je papirnom vatom da predmeti ne dodiruj u metalnu
podlogu (nije peporučljivo na metalnu podlogu stavljati metalne predmete), prekrivaju
se papirnom vatom; na svaki pregradak stavljen je spisak predmeta sa loka liteto m, ci
jela ladica pekrivena gazom, i na nju se stavlja kompletan spisak predmeta koji se na
laze u svim pregradama u jednoj ladici.' Ukoliko je neki predmet (npr. parte) na nekoj
izložbi , na njegovom mjestu ostavlja se papir sa brojem predmeta i naznakom na kojoj
se izložbi taj predmet nalazi .
. I . Sve. i1ustralivne priloge snimio je, iz kolegijalne pažnje, ku stos Zemaljskog muzeja Zlat
ko M!leusOlc, na čemu mu se srdačno zahvaljujem.
.. 2. SVjesni da, oSim gaze ima više. vrsta tka~ina koje bi za tu namjenu bile povoljnije zbog
SVOJih kvalIteta , Ipak smo se ?predlJel!l1 za gazu . IZ razumljivih finan sijskih razloga, što ne znači
da ce Jednog dana bIti mogucno da se gaza zamijeTII pogodnijim materijalom.
GZM (El. N.S . sv. 45.1990. SIr. 137-146 139
U . BEUKASIĆ-HAD2IDEDIĆ. ZBIRKE ODJEUENJA
polica, po istom principu kao što je već opisano, Prednost takvog deponovanja pred
meta je u tome što se svaki predmet može uzeti sa mjesta gdje se nalazi a da se drugi
predmeti ne moraju pomjerati niti razmotavati.
Obuća - opanci, cipele, papuče inanule - smješteno je na policama u metalnim
ormarima (T. V, sl. I), a osjetljiviji primjerci (kao, npr., pap~lče i cipele sa zlatovezom)
smješteni su još i u zasebne kutije koje se nalaze II istim ormarima. Na svakoj polici,
kao i na kutijama, takoder su napisani brojevi tako da se veoma lako orijentisati kada
se u zbirkama traže odredeni predmeti . I u ovoj kolekciji primjerci su rasporedeni pre
ma vrstama, lokalitetima itd.
Ipak, najveći broj primjeraka smješten je u metalnim vitrinama sa ladicama
djelimično adaptiranim za sadašnje potrebe - naslijedenim još iz austrougarskog peri
oda. Veoma su kvalitetno izradene i odlično »dihtuju«. Pored ladica koje su u njima
već bile od ranije, napravljene su nove, koje su nedostajale tako da se u njim a sada na
lazi većina predmeta iz kolekcije pojedinačnih dijelova nošnje. U tim ladi a ma su svi
predmeti razvrstani prema upotrebnoj namjeni, a unutar svake grupe imam o još i niz
podjela (npr. gradski i seoski materijal, smještaj po lokalitetima itd .). Osnovni princip
pri ra zmještanju bio je da se materijal rasporedi što je moguće preglednije (T.III, sl. I i
2), a tome doprinose i samoljepive vinjetice sa vanjske strane, koji vmogućavaju bolju
preglednost u toku rada na kolekcijama. Naravno, u svakoj od ladica nalaze se i spis
kovi predmeta koji se u njima nalaze, a takve iste spiskove u kopijama imaju u svojim
radnim prostorijama i kustos koji rukovodi zbirkom, kao i preparatori, pa je uvid u ko
lekcije cjelovit. Svaka ladica sa spiskom zaštićena je još i slojem gaze, koja treba da šti
ti predmete od prašine i oštećenja. Neki vrlo osjetljivi predmeti posebno su još zaštiće
ni i celofanom, npr. kolekcija kapa (T.IV sl. I) ili kolekcija čevkena sa bogati m zlatove
zom (to je još u toku rada). Celofan je, da bi se spriječila kondenzacija ( eventualno)
vlage, izbockan iglom tako da zrak može da prodire do predmeta.
Ovaj kratki prikaz nekih rezultata do kojih smo došli u toku rada na oblikovanju
sistematskih zbirki nakita i pojedinačnih dijelova nošnje ne može biti isto što i direktan
uvid u te zbirke, ne može biti isto što i pogled »uživo« . Iako svjesni toga, ipak se nada
mo da će ovo izlaganje, makar i u ovom obliku i obimu, moći da posluži korisno kao
vrsta putokaza za iznalaženje još boljih rješenja zaštite i sistematizacije zbirki nakita i
nošnje. Istovremeno, to je još i jedan od nač i na da se javnost upozna sa jed nim od seg
menata u radu Zemaljskog muzeja i Etnološkog odjeljenja, i to »s one druge, ne vidlji
ve strane« koja je običnom posjeticu nepoznata.
Na kraju želim posebno da naglasim da neke moje zamisli i ideje ne b i bil o mo
guće realizovati bez savjesnog rada, iskrene saradnje i entuzijazma viših prepa ratora
Odjeljenja za etnologiju Mirka Gogića, Enise Čaušević i Jasminke Sišić. Spi skove svih
predmeta uradila viši dokumentarista Slobodanka Marković. Zahvaljujući toj činjeni
ci, djelovali smo kao složna i jedinstvena ekipa, što je svakako dalo i odredene rezulta
te. Cijeloj toj ekipi dugujem iskrenu zahvalnost.
Rad prihvaćen za štampu 18. 10. 1990.
GZM (El. N.S. sV . 45.1990. str. 137-146 141
U. BEUKASlt-HADlIDEDlt. ZBIRKE ODJEUENJA
SUMMARY
Storing of a museum material is a complex problem , especially in ethnographical muse
ums, where objects of different materials and sizes have been kept. ln addition to their care for
objects, museumists have an obligation to establish systematic collections so as sto rerooms would
not be just repositories of deposited objects. In this article, some experiences in fashioning syste
matic collections of single parts of costumes and jewelry have been stated. On principle, all texti
le parts of costurne are deposited by placing them in shallow drawers . Some larger articles of clot
hing have been stored in shallow, mova ble drawers wrapped in gau ze, and some smaller parts
made of coarse fabric have been placed on shallow sheives, each article being protected by gauze
(and paper, absorbent cotton as well). All objects have been distributed in collections, depending
on the ir function (belts, shirts, stockings and similar), and within each of these groups a distributi
on according to types, regions and localities has been made. A similar distribution has been made
in the case of jewelry collections, which have been placed in metal vitrine with shallow drawers .
Within every shelf, drawer or box (like ring-boxes) there is a corresponding documentation.
Traoslation :
Milenko Maodić
142 GZM (E). NS sv . 45 ,1990, SIr 137-146
TABLA I
SI. J.
- ,
I
SI. 2
TABLA II
t,
t
.~.
•
•og .~
Oi ..
••
t - O t,
SI. I
SI. 2.
144 GZM(E ).N.5s,· 4\1990.51,,137-146
LJ BELJKASIĆ - HA02. IDEU I Ć ZBIRKE ODJELJENJA
TABLA III
SI. I.
SI. 2
GZM (E). N .S. sv . 45,1990, SIr. 1:;/ -146 145
U. BEUKASIĆ -HAD2IDEDIĆ, ZBIRKE ODJEUENJA
TABLA IV
SI. I.
SI. 2.
10 - GLASNIK
146 GZM ( E). N .S. sv. 45. 1990, str. 137-146
TABLA V
SI I.
SI. 2.
r3M (El. H.C. ce. 45. 1990. CTp . 147-152
UDK 39:779:002
CTPY'lHI1 pa.u
YnOrAM3HAqAJAY~MOBM3YEnHE
~OKYMEHTAUMJE Y
O~JEJhElbY 3A ETHOnOrMJY
3EMAJhCKOr MY3EJA
MJ.1POCJIAB HJ.111IKAHOBJ.111., 3eMaJbCKI1 MY3ej, CapajeBo
OBaj pe</lepaT I1Ma 3a UI1Jb .ua HaM y HajKpanl1M upTaMa npeLlCTaBI1 y KOjOj Mje
pl1 je aYLll1oBl13yeJ1Ha L10KYMeHTaul1ja 611J1a npl1CYTHa y eTH0J10WKI1M I1CTpalKl1
Balhl1Ma OnjeJbelha 3a eTH0J10rl1jy 3eMa.n.CKor My3eja DOCHe 11 XepuerOBI1He y Capaje
By.
CMaTpaM L1a je, npl1je npeJ1aCKa Ha 113J1aralhe, nOTpe6HO penl1 .ua ce eTH0J10WKa
I1CTpalKl1Balba y OKBI1PY 3eMaJbCKOr MY3eja 06aBJbajy Ben rOTOBO CTO rOLlI1Ha. Y npo
TeKJ10M nepl10LlY OCTBapeHI1 cy 3Ha'lajHI1 pe3YJ1TaTI1 Ha eTH0J10WKOM npoy'laBalhy
DOCHe 11 XepuerOBI1He 11 CTBopeH HMn03aHTaH </lOHLI pa3J1I1'1HTe eTHorpa</lcKe rpalje,
Koja ce 'IyBa y .uOKYMeHTaUHjH OnjeJbelha 3a eTH0J10rHjy My3eja.
K a.ua rOBopl1MO o pa.uy Ha eTH0J10WKHM HCTpalKHBalbl1Ma y OKBHPY 3eMaJbCKOr
MY3eja, Tpe6a HarJ1aCHTH .ua ce .uo lJ cBjeTcKor paTa paLI y OnjeJbelhY 3a eTH0J10rHjy
npeBacxo.uHo 6a3Hpao Ha npoy'laBalhy Hapo.uHe MaTepl1ja.nHe KyJ1Type, Te Ha ca
KynJbalhY eTHorpa</lCKHx npeLlMeTa.
Y TO BpHjeMe </laBOp1130BaHa cy apXe0J10WKa 11, wl1pe rJ1eLlaHO, HCTopl1jcKa I1C
Tp alKl1 Balha, Te I1CTpalKHBalha y .uOMeHY npl1po.uHHX HaYKa . OnjeJbelhe 3a eTH0J10rl1jy
je 6liJ10 Hajcl1poMawHHje KaKO y nOrJ1eLlY npOCTopa TaKO 11 y norJ1e.uy 3anOWJbaBalha
o.uro Bapajyhl1x CTpy'lHI1X H Hay'lHl1x paLlHI1Ka. OnjeJbelhe je y nepl10LlY 113Mel)y .uBa
paTa I1 MaJ10 CBera jeLIHor 3anOCJ1eHOr KYCToca, C TI1M L1a cy nOBpeMeHO aHralKOBaHI1
eTHO JI0311 113BaH DOCHe H XepuerOBHHe Kao CnOJbHI1 CapaLlHI1UH H TO Y Behl1HI1 CJ1y'la
jeBa Kao CapaLlHI1UH KOjl1 cy caMO 06jaBJbHBaJ1H pe3ynTaTe CBOjl1X I1CTpalKHB3lha y
r J1 aCHI1KY 3eMa.n.CKor MY3eja, a KOjl1 cy TeMaTCKH 611J111 Be3aHI1 3a TepHTopHjy DOCHe H
XepuerOBHHe.
)J,OKYMeHTaUHja H3 OBor nepHOLla ce yrnaBHoM CBOLlH Ha H3Y3eTHO 60raTY </lo
TOTeKY, 'IHjH je HaCTaHaK HHa'le caMO njenHMH'IHO pe3ynTaT eTHonOWKHX HCTpalKH
Balha .
3a CTBapalhe aYLll10BH3yenHe .uOKYMeHTauHje OnjeJbelha 3a eTHonorHjy HajBalK
HHjH je nepHOLl HaKOH .upyror cBjeTcKor p<ffa. TaLla ce y OBOM OnjeJbelhY 3anOWJbaBa
jy WKonOBaHH eTHon0311, a 1946. ro.uHHe OCHOBaH je H J.1HCTHTYT 3a npOY'laBalhe </lon
Knopa .
10'
148 nM (El, H.C. cs . 45,1 990, CTp . 147-152
M . HI1111KAHOBI11i, Y llorA 113HA4AJ AB J.\OKYMEHTAUI1JE
HanOMeHa
I. OBaj pe<pepaT je nO)lHeCeH Ha CaBjeTosalhY eTHOJlOra, O)lplKaHOM y K palby
1985. rO)lHHe, o TeMH » Vloga audiovizueina dokumentacije pri etnološkem terenskem
deiu«. Y3 pe<pepaT cy npHKa3aHH H npHMjepH <pHJlMCKe H SHneO-)lOKYMeHTauHje O.'l,
jeJbelba 3a eTHoJlorHjy 3eMaJbCKOr My3eja 60cHe H XepuerOSHHe y CapajeBY ,
MUSEUM
SUMMARY
ETNOLOŠKIH ISTRAŽiVAN,JA
zaintereso
instituta, zavoda za zaštitu i
Ovo su samo neke od mogućnosti koje Sl' se, u prvi mah , tako reći same namet·
nule.
Ono što se meni ovde čini n2jznačajnije, a u vezi je s opštim mestom primene au
dio-vizuelne tehnike u etnološkom, pre svega, terenskom radu, jeste to da istraživač
očito mora pre drugih, a pogotovu pre onih sa kojima radi i od kojih zavisi u smislu
dobijanja relevantnih podat2ka, odrediti svoj stav spram upotrebljivosti i značaju vi
deo (i audio) zapisa. S obzirom da se radi, u suštini, o odnosu izmedu istraživača i in
formanta , istraživač mora imati u nek liko nadreden stal' li smislu da nastupa »bez
kompleksa« koji nastaje iz razloga što se izmedu njega i informanta nalazi»jedna ma
šina«! Jer »savladati tu maši nu« čini 5 ~ da je veći problem za istraživača nego za infor
manta. Ukoliko istraživač smatra da mu video-dokumentacija u visokom stepenu omo
gućava preciznu naučnu valori zaciju, en mora fz,sroloživu tehniku svesti, u upot.reb
nom smi lu, na nivo olovke i beležnice, fotografskog aparata ili magnetofona. Sa tako
izgrađ enim stavem, koji kao uslov zahteva punu osposobljenost za rad video-tehni
kom , istraži vač sebi otvara put ka nivelisanju zbilje po sebi i zbilje nastale u toku sni
manj a. I još da ovde podsetim na činjenicu da tehnološko usavršavanje video-tehnike
»krupnim koracima« ide u pravcu kompaktizacije komponenti (pre svega kamere), što
će, ne ma sumnje, u potpunosti pojednostaviti manipulaciju, te kod korisnika »kom
pleks prema mašini« svesti na minimum.
AUDIO-VIZUELNA DOKUMENTACIJA
Posmatrana u sklopu ukupnog stanja etnološke dokumentacije, konkretno u Ze
maljskom muzeju u Sarajevu, audio-vizuelna dokumentacija je danas, slobodno mogu
tvrditi, tek na početku sistematskog ustanovljavanja. Ovakva konstatacija posebno se
odnosi na stanje u Filmoteci, koja je tek nedavno (tokom 1989. godine) obogaćena
prvim primercima video-zapisa.
O z načaju jedne solidne i po svim naučnim merilima ustanovljene audio-vizuel
ne (A v) dokumentacije već sam nešto rekao, a samo bih još jedanput istakao potrebu
da institucije profila muzeja ili instituta istorijskog tipa moraju posedovati filmoteku
ili AV d okumentaciju. Medutim, utisak je da, bar što se Zemaljskog muzeja tiče, pro
te kli period (od 1945. godine do danas) karakteriše, rekao bih, letargičan odnos prema
radu na etnološkom filmu, a samim tih, i na ustanovljavanju dobre AV dokumentacije.
O tome najrečitije svedoči stanje u Filmoteci OdjeJjenja za etnologiju Zemaljskog mu
zej a, koje pokazuje kako je rad na etno-filmu zamro već na samim počecima, dakle, u
v eć daleki m pedesetim godinama (M. Niškano\'ić, J985). Otuda ovde i skromni rezulta
ti i ne potpuna dokumentacija.
O va nepotpunost se ogleda u tome što je, trenutno, veoma teško ustanoviti i sam
b roj fi lmova s etnološkom tematikom koji su snimljeni na području Bosne i Hercegovi
ne. O ni su najverovatnije pohranjeni po »bunkerima« filmskih kuća i Televizije, ali o
njima, konkretno u Zemaljskom muzeju, nema tragova. Čak ni filmovima koji su sni
mani u nekoj vrsti saradnje medu pomenuti m institucijama u dokumentaciji Muzeja
nema tragova, u smislu nekakvog radnog materijala, a da o kopijama tih filmova i ne
govorim. Usudio bih se reći da je ovakvo stanje, realno posmatrano, samo jedan mali
refleks sveukupnog tretmana etnologije u ovoj Republici.
Ono što je u buduće neophodno učiniti u pogledu etno -filma u BiH jeste: u što
većem broju evidentirati filmove s etnološkom tematikom, pokušati sa pribavljanjem
kopija tih filmova i, najzad, ustanoviti dokumentaciju tih filmova. U isto vreme je po
trebno intenzivirati dalji rad na snimanju novih filmskih ili video.-zapisa, kako u sarad
nji sa TV i filmskim kućama, tako i sopstvenim angažmanom (u samim kulturnim i na
učnim institucijama). Za ovo drugo je neophodno obezbediti tehničku osnovu, tj. na
baviti savremenu video-opremu i obučiti zainteresovane stručnjake za samostalan rad.
Da su procesi u tom pravcu »krenuli sa mrtve tačke«, govori i činjenica da Zemaljski
muzej, tj. njegovo Etnološko odjeljenje, danas raspolaže najsavremenijom poluprofesi
158
vi
LlTERATlJRA
1979. šI.
1982 Slovenski etno!oški film. Filmografija 1905 1980«,
Slovenski s sodelovanjem Ooriške
ga 1982.
1983 SED
SUMMARY
II - GLASNIK
nM H,CCB,45, 1990,CTP, 163-164
UDK 39:061.3
npeL1ellHI1 '1JlaHaK
ll'
164 r3M
P. <l>A6I1JAHl1n.llBAJlECET rOll 11 HA
SlJMMARY
On April 22. 1989, years since the death of our ethnologist
Dr. M. S. Filipović, have Throughout this he was, through his
hnologic science and form which many has permanently and
ted. In order to mark the in a worth and manner, the Bosnia
vina Ethnologists' Association and Bosnia and Geografic
the auditorium of the Public and U n i v e r s i t y a f e s t i v e and
der the title)} In of Dr. M. S. Filipović«. took N n",,, '"W'''r
birthday of Dr. and was
the president the and
the president of the Bosnia and Herzegovina
rous associates and followers of Dr. M. S. Filipović, Dr. Novak Zubić,
as a first president of newly founded Fund, that in the Geographic
UDK 39:929+016
AKA,llEMHK
MHJIEHKO C. ~HJIHnOBHll
Curriculum vitae
rOll. IV,
na ovom sastan-
Vratimo se sada pokušaju prikaza i ocjene tog njegovog rada, naravno, vodeći računa o vre
menu koje nam stoji na raspolaganju. Inače, svakako, jedna meritorna ocjena njegovog doprinosa
našoj nauci bar jednu doktorsku disertaciju.
S obzirom na naučnu djelatnost, njen obim, kvalitet, i dr.,
na prvom mjestu, je on radio, a zatim i kako je i toliko uradio, su
todoloske, obrazovne i druge pretpostavke.
Da bismo objasnili laj njegov ogroman doprinos etnološkoj nauci u
obrazovanja. Prof. Filipović je imao sreću da je za učitelje imao
šta to znači, jedva da elaborirati. Na univerzitetu stekao znanja: iz
opšte i Prof, Filipović je, s strane, govorio i pisao:
i engleski jezik, zatim se služio svim slavenskim potom albanskim
170 GZM (E), N.S.
N.HADŽIDEDlĆ. M.S. FILIPOVIĆ I
skim, a znao je grčki i latinski. Samim tim su mu, pored studiranja kod emInentnih naučnika, bila
dostupna svjetska dostignuća u etnološko] nauci, što znači da poznavao metode i rezul·
tate etnološke nauke u svijetu. Ako tome dodamo njegove intelektualne kvalitete,
onda ćemo možda moči objasniti kako tako mnogo uraditi, bar za naše pojmove i okol·
nosti. Moramo dodati da je prof. osim gornjih nevjerovat·
nu radnu da je bio sasvim istraživački u pokretu i
stalno u radu. loga, posjedovao je i zapazi i one pojave i ka
rakteristike pored kojih su drugi prolazili ne
Svi oni koji su o djelatnosti prof.
ja nije zanimala je na tom polju učinio
malno pripadao ni jednom od poznatih
tu situaciju objasniti. Mada je On[l!7lV~
etnološkoj školi. Razvio originalna shvatanja prilagodena prilikama;
u širokom kontekstu vremena i istorijskog trajanja i razvitka. Običaje i
u njihovom istorijskom razvoju, s njihovim modifikacijama i
koje na njih ostavljaju ekonomske, socijalne, kulturne i tehničke
vo interesovanje j za savremena zbivanja u narodnom životu. Zagovarao
gradskog živola i tradicija u okvire etnoloških proučavanja. Njegova
jentacija naročito je bila interesantna za inostrane kolege.
U njegove istraživačke metodologije možemo takođe konstatovati da
i svjetska metodološka dostignuća, SIvono vlastiti metod
i problema u nas, svjestan toga da su za etnološki rad uvijek
onda kritički prosuđene. On nikad ne ispituje samo
metodologiji primjenjivao je postupak:
na teren bili su višestruki. Izgradio je vlastiti
kupljanja podataka odmah na terenu njihovu klasifikaciju i kategorizaciju i tako
skraćivao kasniji kabinetski rad. Napisao i više uputstava za prikupljanje etnološke
Ostaje nam, na kraju, da istaknemo i pojave i probleme koje je prof.
proučavao i kojima je dao najveći doprinos našoj nauci, to su, pored monografija, radovi:
su, etničkim grupama, etničkoj istoriji, o zadruzi, katunu, leviratu, sororalu, eutanaziji, ""UL'!.!I""
tvu, o rodu, kontroli radanja, deformisanju lobanje, studije o ženskoj keramici i dr. Tri
teme na kojima je dugo radio, ali ih, na žalosI, nije uspio objaViti su: etnologija
sa i studija o patrijarhalnoj kulturi. Svi ovi i mnogi drugi njegovi radovi su ključ za
ženih etnoloških problema u nas i na Balkanu.
~~~~_ _ _ _ _ _ _ _G=ZM (E). NS sV. 45.1990. SIr. 171-172
PREDANJA
tokom čitavog
upoznati naučnu s nekom novom neo-
Zanimale su ga narodne i na
j ličnostima iz priče i
ruci, kao građa koju je sam priku-
•••
Jedna dugo odlagana radna obaveza studije »Historijska usmena predanja naroda
u Bosni i Hercegovini«), koja me okupirala u zadnje vrijeme, ponovo me suočila sa djelom prof.
Milenka Filipovića i njegovim člankom o lokalnim predanjima što je objaVljen prije
tridesetak godina. elanak je za učesnike folklorista Jugoslavije na Bjelašnici
1955. godine sa svrhom da za narodnu umjetnost, koji su se
okupili radi dogovora o svom poduhvatima, predstavi lokalna
kao zanemarenu vrstu usmene da joj se posveti dužna paž
Pozivajući se na postojanje o porijeklu stanovništva, ro
predanjima o starini i nastanku u po
GZM lE), N.S. sv. 45 , 1990, str. 171-172
172 V. PALAVESTRA , MS FILlPOVIC I USM ENO STVARALAŠTVO
jedinim većim ili manjim oblastiina, Milenko Filipo v ić je, koristeći se svojim bogatim iskustvom
ispitivača naselja i porijekla stanovništva upozorio buduće istraživače na potrebu sak upljanja i
proučavanja lokalnih legendi. » U pričama te vrste kazuje se «, piše on , »0 nekom neobičnom do
gađaju za koji se veruje da se zaista desio. Može biti u pitanju prepričavanje legende, nešto što se
u davna v,emena desilo na nekom određenom mestu - legende koja se vezala za to mesto, a koja
će se, verovanto s istom uverenošću, kazivati i za mnoga druga mesta , pa i u dalekim delovima
sveta.« Sve u svemu, želja mu je bila da ukaže na neopravdano zanemarene, a bogate i značajne
narodne umotvorine koje su objavljene u - danas već preko dvadeset antropogeogra fskih monog
rafija - u seriji» Naselja i poreklo stanovništva« Srpskog etnografskog zbornika, što ga izdaje
Srpska akademija nauka i umetnosti od 1902. godine do danas.
Milenko Filipo v ić je s pravom ukazao na folklornu građu u tom zborniku. l sam a ngažo
van kao plodan saradnik, učenik i nastavljač djela osnivača Srpskog etnografskog zborn ik a dr Jo
vana Cvijića, Fil i pović je osjetio potrebu da se založi za početak proučavanja ogrom nog fo n da
sitne građe lokalnih predanja sa željom da se prouče i vrednuju, a rezultati uključe u sintetska is
pitivanja usmene narodne književnosti.
Profesor Milenko Filipović je budnim i kritičkim okom godinama pratio manje ili vi še u
pjele pokušaje realizacije njegovih prijedloga, ideja i sugestija što ih je tokom života iznosio p red
naučnu javnost: osvrtao se na te pokušaje, komentari sao ih, savjetovao i ukazivao na nedostat ke i
propuste. Erudita i temeljito upućen u naučne rezultate koji, makar i periferno, mogu da do pu ne i
osvijetle stručnu, etnološku problematiku od opšteg interesa, Milenko Filipović se pose bno os
. vrtao na studije kojima se nekada i sam bavio ili im bio »duhovni otac «, inicijator. U vezi sa an
tropogeografskim istraživanjima, koja je godinama obavljao, susreo se s usmenim predanjima o
starom stanovništvu i pr')blemom tumačenja imena i karaktera tog » starog naroda« u na rodn oj
tradiciji . Tako je već 1935. godine napisao osvrt na studiju Nike Zupanića » Ime Grk v pomen u
velikana pri Belokranjcih« (Srpski književni glasnik., N o va serija XLV, br. 7, str . 5S 1-554), pre
tpostaVljajući da se »sa dosta verovatnoće može reći da su pod ,Grcima' prvobitno i najče će za
mišljani pripadnici pravoslavne vere a srpskohrvatske narodnosti«, hipotezu od koje nije odust ao
ni 1965. godine, pišući » Nekolike napomene o proučavanju predanja o starom stanovništ vu «
(Godišnjak Društva istoričara BiH, god . XV!, Sarajevo 1965, str. 231-241).
Milenko Filipović je, pored ostalih kvaliteta, imao i sposobnost da uoči vrijednost i zn ačaj
zaboravljene i zapostavljene građe, koja je odložena II drugi plan, bezbroj onih sitnih et nol ških
ili folklornih poda;aka i dokumentacije koja se lako zaobiđe i previdi, poput onog uginu log jag
njeta u račvama drijena na Bjelašnici. Pored svega ostalog, za mene je i u tome značaj i v elič i na
djela Milenka S. Filipovića, čovjeka i naučnika.
DM 173-174
CKHM npoMjeHBMa.
eSOM BeJJl1KOM y'lHTeJby npo<j;Jecop $HJJHnOSHh ce U;IYlKHO
pa.uOM »UsHjHhesa WKOJJB«)Ja je
lliKOJJa Koja je CHCTeMaTCKH HcnHTHBaJJa HaCeJbB H nOpeKJlO CTaHOSHHlliTlliI,
TH Me orpOMaH y.ueo KYJJTypH HaWHX Hapo.ua«.
HeYMopHH HCTpalKl1Ba'!, OOPBU 3a cBoje HaY'lHC norJJc.ue,
BOJbHO KpI1TI1'laH H CaMOKpI1TI1'laH, orpOMHe pa.uHC H HHTeJJeKTyaJJHe CHare, npo<j;Jecop
BHh .uOJla3H Kao n03HaTH Hay'!HH H H pe.uOSHH npo<j;Jccop
Te.upH 3a rcorpa<j;JHjy $HJJ030<j;JCKor ro.uHHe, no.u fberOBHM
HHWTBOM nojaBJbyje ce 1957. ro.uHHe npBH H 3a Hay 'lH II
HH II XepuerOSHHll Teorpa(jJCKH npeTJ7ep. OH ype.uHHK npsa 'leTHpH
neH3Hjy. Dpo<j;Jecop $HJJHnOBllh je He caMO Hero H npSHX
Ha TeorpatjJcKor J1pywT8a EiHX H li floce6HHx H3pafb8 .ilpyulTBa
Dpo<j;Jecop $HJlHnOSHn 6HO HHHuHjaTop, opraHll3aTOp H HajaKTHBHHjH Y'leCHHK
HHX CTpy'lHHX MaHH<j;JeCTaullja ceMHHapa, KOHrpeca HT.il.). HaKo
'lcwhe 3a osaKa S pa.u HHje .u06Hl~ao npll3Hafba, 3a fbHX HMao HenopeUlls ay-
SeJJHKOr H HaY'lHor panHHKa. y PB.ilY .upywTsa, Kac'
AHYEIlX, y6p30 H nOCTajc pe.llOSaH 'iJJaH WTO je npH3Hafbe
MOlKe .ua nOCTHrHe y lKHBOTy.
je 'losjCI(, a noce6Ho Hay'iHH panHHK, BHwecTpYKH .uYlKHHK CSOM nOCTojafbY - po
nHTeJbHMa, PO.llHOM Kpajy H speMeHY y KOMe lKHSH. Dpo<j;Jecop H aKa.ueMHK MHJlCHKO C. $HJlH
nosHh je Y nOTnYHoCTH, casjecHo II 'laCHO, O.!lYlKHO CSC HaseneHe nyroBC. TaKSHM CSOjHM panOM
IlCTOBpeMeHO je cse Hac 3anYlKllO. eSH MH, fberOBH Y'leHIlUH, nOWTosaOUH H KOjH
CMO HCKOpllCTHJJH MoryhHocT ,ll.a ce .ilaHaC oKynllMo ysjepeHIl CMO .ua OCHHsafbeM npoljle
copa MlI.fIellKa C. 4lllJlllnoBlllia, Kao H HaWHM cKynoM .ilHO nyra SCJJIlKOM HaY'!HOM
pa.uHHKY, nC.ilarory H 'lOsjeKY - HaweM nOlliTOBaHOM MHJleHKY e. $HJJlmOBHhy!
JUITEPATYPA:
N. Hadžidedić: ln memoriam akademik prof. dr Milenko S. Filipović«.
XIII, Sarajevo 1970.
n. BJlaXOBHIi: MHJJeHKO C. $HJ1HnOBHh H TflaCHHK er)l, CB.
2, 1969.
DM (E). H.C. C8. 45.1990. np. 17 5-186
C KpaheHHue:
1924.
l. » <l>o~a«, rJlaCHHK (/JepHjaJlHor C8Be38, (6eorpa.u), II, 6p. 6 H 7 (jaH . H <jJe6.), 5-7.
2. »ny6poBHHK y 60CHH«, r3M, XXXVI, 101-106.
3. »MaHacTHp Y.upHM HJlH rOCTOBHh«, r3M, XXXVI , 109-112.
4. » BI1COKO«, rrn, II, 76-93.
1925.
5. »nOJlOlKaj 60CHt y HaUJoj .uplKaBI1 . HeKOJlI1KO onalKafba« HapoJl, (CapajeBO), V, 6p. 22 (19.
MapT).
6. »Kraljeva Sutjeska«, Slobodna štampa, (Sarajevo), 56 i 57 (7. i 8. nov.).
1926.
7. »HaTnl1c Ha CTehKY Y TI1'fl1hI1Ma«, r3M, XXXVIII, 79-80.
1927.
8. »HOBI1 no.uaul1 o KaKfbY«, r3M, XXXIX, 225-230.
9. »nOpO.uI1'fHa, JlI1'fHa 11 eCHa<jJcKa CJlaBa Y BeJlecy«, rEM, II, 28-33.
10. »np. JOBaH UBl1jl1h« , CpeJlHHa, (Ty3Jla), III, CB. 2 (15. MapT), 23-24 .
1928.
ll. »PaHl1ja npl1Bpe.ua y OKOJlHHH BHcoKor«, rrn, XVI, 12-18.
12. »KOCTYPHHue y BeJlecy«, rCH)l, 111,289-292 .
13. »Starine u Bakićima kod Olova «, GZM , XL, 69-78.
14. »CJlaBe HJlH CJlYlK6e (BHCO'fKH rOpfbH Kpaj)«, 3H)I(O, XXXVI, CB. 2, 329-341.
15. »vb npOUJJlOCTH CapajeBa (YcnoMeHe je.uHor BeJleUJaHHHa KOjH je 3H.uao capajeBCKY HOBY
UPKBY)«, nperJJeJl, (CapajeBO), 56, 171-173.
16. »BHCO'fKa HaxHja«, CE36, XLIII, 191-647.
OnUJTH .uHO UJTaMnaH noce6Ho no.u HaCJlOBOM: »ETHH'fKa npoUJJlOCT HaUJer Hapo.ua y OKO
JlHHH BHCOKor (y 60CHH). ETHoJloUJKa pacnpaBa. (6eorpan), 1-146. non HCTHM HaCJlOBOM
je.uaH o.ujeJbaK je o6jaBJbeH y npefJle.uy, (CapajeBo), 51, (anpHJl 1928),4-6.
176 p <!>A6~IJAHV1n,
.-- - .. -------~-~-----~--
1929.
17. BeJlecy{(, rCH)J" V, 283-294.
1930.
22. CE36, XLVI, 593-616.
23. »Bor'owha 11 bOCHI1H, 617-696.
24. »Zbornik Petra iz Radovlje u Narodna Starina, (Zagreb),
25. CnacHlia (l.{ypoBcKa 6YJla'laHI1Ma«, rCH)J" VII-VIII,
26. KOHrpec CJlOBeHCKHX "'{)rr.M!);:' l1 eTHOrpa<jla«, nperJle.a, (Capajcso), V, cs. 80,550
1931.
31
32.
33.
34.
35.
1932.
36 (jaH.), 33-40.
37. KOTJ1VHIH«, 360pHHK pailOBa Ha I II KOHrpecy CJlOBeH
y JyrocJlalll1jl1 1930, (6eorpall), 250-254.
38. MOllPl1'll1«, nperJle.a, (Capajeso), K!h. VIII, rOll. IV,
1933.
48. »f1l1TaH..a 3a caKynJha!he o rrpI1Ml1TlHIHOM rpH'lapCTBY Kao JKeHCKOM pallY,« Y'IM-
TeJbCKH nOKpeT, (CKOfIJbe), 142.
49. »'KHlIO' HJlH 'l(l1J1a', CTapa Mepa 3a )1(11'1'0«,
50. »Begovi Kopčiti« (povodom Ante
1934.
58. »Eine wi . senschaftliche Expedition der Belgrader Un iversitat«. Etnologisch er Anzeiger,
(St uttga rt), III , 249.
59 . »\·13 HeLlaSHe npOWJlOCTI1 BeJleca «, rCHLl, X II I. 131-140.
60. »HoSH nonallfl o HowefbY KaMeHa o spaTy«, rCHLl , XI I!, 237 -239.
61. »'JleTonflc' MaHacTHpa cs. ApxaH~e.~ a y 4 H'l eey (B eJ1 eW KIoI cpeJ)«, JY )I(HIf nper.f7eIl,
( Kon.rbe), 19-27.
62. »PeJYJ1TaTfI eTHOJl OWKHX flCTpalKHsafba y npeLleJ1 HMa OKO AH IlPHjesHlle H KOCOBCKe M HT
posHlle«,I-l3sewTaj O CTafbY H pa.uy 3anYlK6HHe JlYKe neJ10sHha Tpe6Hfblla y ro.nHHH 1933,
(6eorpa.n), 127-130.
63. » nOJ1oJKaj H TepHTopHja J1 HH paJSHTaK BeJ1eca «, rrLl , XX, 1-16; X X I, (1935),1-10.
64. »Varošica Olovo s okolinom«, Franjevački vjesnik za 1934. god ., (Beograd), 231-247,
270-281,301-312.
65. » EncKa neCMa y OKOJ1HHH CTpYMHue«, nnHn , 1,222-229.
66. »EncKa nec.' la y Cpe.ncKoj «, nnHn, 1,260-262.
67. »CeSepHa BeJ1eWKa ceJ1a«, CE36, LI, 64-56.
68 . »CTapH JaHaTfI H eCHa<jJH y BeJlecy «, rEM, IX. 46-56.
1935.
69 . »AHTpOnoreorpa<jJcKa II eTH0J10WKa npoy'!asafba y CTPYMH'!KOM CpeJy 1934. rOLl.«,
rCH)l, XIV, 207-208.
70. »HoSH no.uallH o YepKeJH\1a y jYlKHOj Cp6HjH «, r C H.1l., XIV, 267-268.
71. »KYJ1T csno r C ase«, KaJJeHIIap npOcBera Ja 1936. ro.n., (C a pajeBo), 32-38.
72. »HeHMapH llpKBe CB . 60roponHlle y CKOnJbY. n pOWJ10CT po a '3o rpa<jJCKHx y SeJ1ecy«,
CnO \1 eHHlla npaSOCJ1 . xpaMa cs. 60ropOLlHue y CKOnJbY, (CKOnJbe), 299-3 14.
73. »MHjar TOMHh«, nnHn, 11 12, 239-241.
74. »3anHCH H H.aT(lHCH (HJ BeJ1eca H CrpYMH'lKOr cpeJa)«, 360PHlfK 3a HCTOPHj y j. Cp6lfje If
cyceI/f{J1)( 06JJaCTIf, (CKOnJbe), l, 287-297.
75. »Lle<jJopMHcafbe J1y6afbe y JyrOCJ1asHjH« , r EM, X, 18-32.
76. »EMHH-ara H nop-A1IH-6er (npHJ10r HCTOP Hjl1 BeJleca)«, JY)I(HH nperJJeIl, (C KOflJbe), X, 69
75; HepeJba, (Eeorpan), 6p. 420, 3/ 24/45, 4-6.
1936.
77. »UHH.UaPH y BeJ1ecy«, JyJKHlf nperJJeIl, (CKOnJbe), CB. 5. (Maj ), 173-180.
78. »MeTaJlHH SOTHBl1 KO.n npaSOCJIaSHHX Cp6a«, rCH.1l., X V- XVI, (1935-36),241-253.
79. »HoSH nOLlaUH o l<aJleMJbeH>Y 60rHH.a Y CTap Hje BpeMe«, rCHJl, XV- XVI, 413-41 5.
80. »Das Zerk.ratzen des Gesichts bei Serben und AJ banem«, Revue internati onale des etudes
balkaniques, (Beograd), III, 157-166.
81. »)I(eH.CKa l<epaMHKa KOlI 6aJlKaH.CKHX HapOlIa (peJHMe)«, Resumes des co mmu nications pre
sentees a la Vl-e section (Ethnographie, sociologie, demographie, a nth ropologie) du IV-e
Congres des geographes et ethnographes slaves a So phia - 1936, 9- 11 .
82. »TeTOBHcafbe Y jY~H.oj Cp611jH«, rOIlHwlbaK CKo[Jcxor !/JJfJT03olj>cKor !/JaKYJJTeTa,
(CKonJbe), Il, (1931-1933), 75-96.
83. »)I(eHcKa KepaMHKa KOlI 6aJlKaHCKHX H.apo.na« , Comptes rendus d u IV-e Congres des geog
raphes et ethnographes slaves, (Sofija), 247-252 .
\937.
84. »KYJ1T CTeBaH.a Lle'laHcKor Ha OB'IeM nOJbY((, XpHill.~aHCKO lJeRO, (Cl<onJbe), Ill, 180-195.
85. »nJ10BH1l6a BapnapoM on CKOnJba .uo COJlYita((, BpeMc, (EeorpBll), 5-9. jaH. .), 31.
86. »EOlKHhH.H 06H'lajH Y BOJ1I<OBHjH (y nOJ1ory)((, JyJKHH npemep, (CICODJbe), 29-31.
87. »npOY'laB3fbe ceJ1a«(, flpeme)1, (Capajeso), Kfb. XIII, r Oll. XI, 163- 164, 507-512; Epa:JIIa,
(Iieorpa.n), I 1941, 83-87.
88. »Cp6JbaUH«, CpncKH KIbHJKeBHH macHHK, (HOBI{ Ca.n), HC , LI, (16. aBr.), 612-625.
12 - GLASNlK
i78 p
90.
91.
94. XII,20-29.
95. rO!lHHe«, JyrocJ;onCHCXJ1 HCTOPJ1jcKH
1938.
103.
. Vere Košak: hodaljke za Narodna starina. (Za
104, rEM, XIII, 144-147,
1939.
109,
flO1lJfTHKIJ., (lieorpa.u), (6-9, jaH.), 16.
110.
II I.
113.
J1YKa), 123-126,
114,
Y'!IlTeJb H JIeKap y Tewlf,Y li TY3J1li«, (Ca pajeBO).
46-53.
115. bOCHH«, HOBH J1CTO~HI1K, 162-163.
116, ~aConJ1C, (6eorpa.ll-3arpe6
118. ).l,f:I')apCKH
119.
120.
1940.
121. }} ETHOJloWKO Y CKOnJbY H fberoll (CKOIlJbe), I, J -2,
122. »Mo6a 3a ETHOJlOrHja,
123. »Xel'lHMH fl a PJl l!l'IH «,
41
124. MaH;1CTHp YJ1pHM HJlH rOCToBHIl y EOCHH, (CKOnJbe), 23. CTp.
125. MaHacTHp B03ylla y liOCHH, (CKOnJbe), 34. CTP,
nM (E), HC CD. 45,1990, cov' 175-186 179
P <t>A6VlJAHVll1, 6Vl6J1VlorPA<t>VlJA PA;lOBA M.e. <t>Hm1nOB~l11A
1941.
134. »HeKe oco6HHe jYll(Hocp6HjaHcKor ceJla«, KaJleHJlap CnoMeHlma CeJlo 1941, (Eeorpan),
353-355.
135. »TYPKMeHH Ha EanKaHY«, ETHo.'1orHja (CKOnJhe), 11,21-26.
1945.
136. »HeCpOn;UI'IKa H npeXlBojeHa 3anpyra«, (Eieorpan), 61 CTp.
1946.
137. "raJll·\nOJhCKH Cp6H«, (EieorpaJl), 124, CTp.
138. »OJlJlall(elbe Ha npexpaHy«, rr)l, XXV!!, 76-91.
1948.
139. naBJlc«, J1CTOPHjCKH 3amfCH, (lJ,eTHlbe), I, 168-178,256-263,
140. »neneJbapH. npHJlOr wYMcKe npHllpene«,MY3ejH, (Eeorpa.ll), I, 19-26,
141. »CTape ceOCKe KlbHre H PYKonHCH no ceBepoHCTO'!Hoj EOCHI1«, r3M, HC, III, 251-260.
142. »TparODH nepYHOBa KYJlTa KOn JYlI(HllX CnOBeHa«, r3M, HC, III, 63-79.
1949.
143. )laMjaHolllll1113 Be.'1eca, 30rpa4> II HCHMap (OKO 1843-1878)«, MY3ejH, (6eorpail),
2,
144. »Teo.llop CTe4>aHoll BaJheBaU, cp611jaHcKII llKOHOfiHcau 18, BeKa«, MY3ejH, (Eeorpail), 2,
145.
145. »ETHOnOlllKH (eTHorpa4>cKll) pan Y BojBonHHll«, JicTOnHc MaTJWc CpncKc. (HoBIl CaJl),
IUb, 363 (anpHJl), 224-230.
146. »0 'BapowlluaMa' Y ce.~IlMa«, rr)l, XXIX, 33-37.
147. »'BeJlHKII nJ1yr'«, J1cTOPHjcKo-npaBHH 36oPHHK, (Capajello), I, 138-140.
148. II 0611'lajll HapO.llHll Y BIlCO'!KOj HaxHjw<, CE36, LXI, 336
149. KoneKTllBHor TpajHor lI(aJbelba«, J1CTOPHjCKH 3anJ1CH, IV, 77-85,
150. »AHKeTa ETHorpa4>cKor MY3eja Y EeorpaJlY o HrpaMa non MaCKaMa (vbBeWTaj)«, My3ejH,
(Eeorpa.n). 3-4, 163-166.
15 L » ETH0J10mja (ETHorpa4>Hja) Y MY3ejllMa An BojBonIlHe«, MY3cjJ1, (Eeorpan, 3-4, 157-162.
152. npCTeH H3 TMaBe Y TonllllUII«, MpejH, (Eeorpan), 3-4, 29-34.
153. HaTnHC 113 nYCTe PeKe 113 XIV BeKa«, J1crOPHjcKH 'IaCOnHC, (Eeorpan), l, 54.
154. je .Ila ce y Eeorpany oCHyje MY3ej npHMelbeHe YMeTHoCTH«, YMCTHOcr, (Eeor
61-62.
155. Bol'HIKa no HaponHllM npaBHI!M o611'!ajHMa«, J1croPJljCKo-npaBHH 36oPHHK, (Ca
2,69-99.
156. Ha npexpaHy (HOllll nOJlaUH)«, rr)l, XXIX, CD. 2, 153-155.
1950.
157. (Ca nOKOM Ma3aJJlll'ieM). »MaHaCTllp nanpal'ia y EocHH«, CnoMcHHK CAH, (Eeorpan),
XCIX, 96-114.
158. (Ca naKOM Ma3aJJHl'ieM). »MaHaCTl!p TaMHa«, CnOMCHHK CAH, (EeorpaJl), XCIX,
115-130.
159. »Tpa'!Kl! KOlbaHllK y o6l!'!ajIlMa II BepOBalb!!lMa caBpeMeHllx 6aJJKaHcKllx Hapona«, HaY'lH8
Jl3.aa1i>a MaTHue cpncKe, (HOllll Can), KIb. IV, 49. CTp.
160. »PO.!l.OBCKe Tpne3e, KOJlH6e !!llll co6pawHlIue«, r3M, HC, 95-102.
161. »MY3ejcKII capanHllUH llJlII nOBepeHIIUII«, MY3CjJl, (Eeorpan), 47-52.
12'
180 r3M (E). H.C. cs. 45, 1990, CTp. 175-186
P <l> A 5 Yl JMiVln . 5V15 JH;orPA<t>V1JA PALlOBA MC. <t>V1JlYlnO'3V1"f1A
1952.
180. »HKoHe Ha CTaKJ!Y KOn sojso!)aHCKH)( Cp6a«, PBM, I, 79-86.
181. »OJpefba UH HJ!H Ma rJ!ajUH - ETHOJ!OWKH npHKaJ«, nM, HC, VII-VIII, 337-374.
182. » KanHw Te« , I1cTopHjcKI1 '1aconl1C, (lieorpan), III, 265-266.
183. »npaJHHK 'OUH.nO H KpeMeH'«, H3MC, 3, 145-151.
184. »Jby60 MHhes Hh II IberOB nonpHHoc HaYUH o Hapony«, CE36, LXV, IX-X II.
185 . »Beleške o poreklu sta novništva u Sarajevskoj Vrhovini«, GEISAN, 1,387-391.
1955.
213. »Avankulat«, EJ, 256.
214. obilaženjem na konju«, Bilten iJlstituta (Sara
jevo), 104.
215. »Primer i danas postaju običaji«, Bi/ten IJlstituta za (Sarajevo),
III,151-152.
216. Persidom Tomić) »Gornja PČinja«,
217. o narodnom životu i običajima na
218. »Elnološki rad u Rosni i Hercegovini«,
219. ))PaMa LXIX, 1·228.
220. 11 MeMOapl1 0611'lH1!X 799·804.
221 eTHonOWKa rpal')a 113 JapKollua (y
1956.
222. for co-operation among museums on the
museums outside of of
an and Western Ethnology,
223. »Cincari« EJ, Il,
224. »Cigani«,
225. »Bratstvo«,
226. Gebaude BaJka:Jlološkog imti{Uta,
1958.
241. »Lokalna predanja - zanemarena vrsta usmene književnosti. Folklor u ' Nas eljima'", Rad
kongresa folklorista Jugoslavije na Bjelašnici 1955 i u Puli 1952, (Zagreb), 137·144,
242, »Povodom jedne kritike 'Bračnog pomoćnika-«, Pregled, (Sarajevo), X, knj. I. 396-397,
243. »Nekoliko misli o zaštiti spomenika etnološkog karaktera«, NaJe starine, (Sarajevo), V,
5-1 \.
244, » Pa6ow'KaJleHllap Y OKOJlHHH CapajeBa «, r3M, HC)]., X I II , 123,
245. »UHHuapH Y CTapoj PawKoj (CaHuaKY)«, r3M, HC, XIII, 221-222.
246. npenroBop 3a lIeJlO »OaHaTCKe Xepe «, EaHarcKe Xepe, (HoBH Can, 7-9,
247. »Ko cY oaHaTcKe Xepe«, EaHarcKe Xepe, (HOBH Call), 13-14.
248. (Ca o. OYKYPOB H P. HHKoJlHn) »XepcKa ceJla Y JyrOCJlaBHjH «, EaHarcKe Xepe, (HoBH Can),
38 -50.
249. (Ca o . OYKYPOB) »XepCKa ceJla Y PyMYHHjH«, EaHarcKe Xepe, (Ho BH Can), 51-54.
250. »nH JlHM apCTBo«, EaHarCKe Xepe, (HoBH Can), 146·148.
251 , »Bepa H upKBa Y )l(HBOTY 6aHaTCKHX Xepa«, EaHarCKeXepe, (HoBH Call) 264-291.
253 nOcTaHaK H pa3BHTaK rpyne 6aHaTCKHX Xepa «, EaHarCKe Xepe, (HOBH Can), 355-392.
268, »npellalha Y XepueroBHHH o MaHacTHpy nanpanH «, l.jJTaHUH H ipa/ja 3a KyJT rypuy HcropH
jy HCrO'1He EOCHe, (TY3Jla), II , 199-20 I.
269 »rp/)Hn-ojeJlOKOCHn, flYKa«,.EJ, 111 , 618.
1959,
270 »Ka3 HSalha JosHue CajHna 113 KO)l(yxa«, lJJTaHUH H ipa/ja 3a KyJTrypHy HcropJtjy HCrO'lHe
EoCHe, (TY3Jla), III, 113-140 . .
271. »oaK apHo HJlH \.1jelleHo rYMHO«, En, I, 19-33.
272. (Ca ]b. MHneBHn) » nonoBo Y XepueroBHHH«, HaYYHo npywTBo HP oocHe H Xe puerOBH
He, J]jeJTa, (CapajeBo), XV, 235 CTP,
273 . » Jeremić Risto «, EJ, IV, 468,
274. » MonpH'la HeKall fl can«, reorpacpCKo npYWTBo 60CHe H XepueroBHHe, nOce6Ha H3iJ,afba,
(C apajeBo), 1,99 CTp.
275. » Die serbokroatischen Mohammedaner«, Tribus, (Stuttgart), 9, 55-56.
276. »TaKoso«, CE36, LXXV, 1-289.
277. » opaK H3~1el)y npsHx pol)aKa (blint'amm) KOlI cpnCKo-xpsaTCKHX MYCJlflMaHa «, COUHOJTO
mja, (6eorpan), 3-4, 55-66,
278. »CnaJbHSalhe \'IPTBHX Kon JY)I(HHX CJlOBeHa«, PBM , 8, 119-133,
1960.
279. »npa3HHK Tpewalha«, En, 11,25-30.
280. »PHxapll TypHSaJln Y OOCHH« , En, II, 175-178.
CB, 45,1990, CTP, 175-1 ~6 183
6116JH10fPA<l>.lJA PA']OBA M,( <l>iLli1nORiHiA
286
298.
299.
300.
301.
302.
eTH0J10illKa rpalia 113 BojaOlll1He«, '"'J"""" 11 fpalja, (HOBH Can), l, 114 CTp.
V,97.
krsno ime etc.)«, EJ, V, 427.
, EJ, V, 386,
"Kušlat« V,460.
»Ljubomir«, V,575,
305. "Starinska u predelu Takovo. Prilog proučavanju stećaka« Naše starine, (Sarajevo),
VIII, 153
306. »)Potrebe etnološkog VIII,57-59.
307. » Die Mitteilungen,
(Wien), Jahrgang X,
184
p <l>A6.1JAHf111,
!HOCTH,
IY~-203,
31 ape! ,.-'le,ll«,
1963.
314,
15.
316.
317
318. »
319. Hercegovine,
320, izda
322.
3~3. so·
324,
325.
326,
327
III), l fl
1965.
Ethnology, (Pittsburg), 4 (Jan.), 66-71.
122.
Call), 40,
348 katun Psoderci sada selo Soderce kod Vranja«, l/ranjski glasnik, (Vranje), II,
3-4,
86,87.
368. »Xaj)lY YKe HKoHe «, r:rracHHK - cJlYlK6eHH J1HCT cpncKe npaBOCJlaBHe Up Ktle (6eorpa)l),
XLIX (cem.). 188-189.
369. »ApxeoJlorllja H eTHOJlOrHja«, JJeCKoBa~KH 36oPHHK, (neCKosau), VIII , 5-7.
370. »HaSH Ko n 6aJIKaHCKHX Jl OSeHa«, JJecKoBa~KH 360PHHK (fle CKosau), 11 1, 67 -74.
371. »npH II 03f1 I1Cl'OPHjH eTHOJl OrHje KO)l Cp6a«, PBM, 15-17.71-79.
372. »' p ncKa eTKOJlOrHja' KOHCTaHTHKa H HKOJlajesH ha I1J 1872«, PBM , 15- \7 , 187 -188.
373. A co mmentary to Marcus S. Goldstein : » Anthropological research, act io n , a nd .:d ucation in
modern nations: with a special reference to the U.S.A.«, urrent Anthropology , 9, br. 4,
257-258.
1969.
374 » Majevica . S obzi rom na etničku pr ošlost i etničke osobine majevičkih Srba « , A NUBiH,
Djela, X XX I V, 269 str.
375. » KYJlT Il popo Ka Jepe~1Hje Y Tpa)lHUl1jI11YlKHI1X CJlOSeHa « , rEVlCA H, XI -XV (J 02-1 966),
143-J59.
376. »nO MepaH:o a npI1Bpe)lHO-Ca06pahajHHX Cpe)lHWTa Ha )lOlbeM TOKY He peTse « , TeorpaljJcKH
npelJJel1, (C a pajeso), XJII , 29-33.
377. »DyrapH YDOCHH« , Kfbf1)f(e8He H08HHe, (6eorpa)l), (:vraj).
378. » Narodna pesma i narodni život«, E P, 8-9, 37-50.
379. »Prilozi etnološkom proučavanju sev eroistočne Bosne«, AN Bi H, Grada, XVI , 1- 169.
380. »Albanisch mit kyrilischen Buchstaben«, Zeitschrift fur 8alkan ologie, (Milnch en). Ja h rgang
VIl, Heft 1-2. 22-23.
38 I. » npSH KaJleH)lap y 60CHH«, Do.nHTHKa, (6eorpa)l), (5. jaK.).
382. »A!jJpI1Ka II Hawa J01Jba«, Do.nHTHKa, (6eorpa)l), (26. jaK.).
383. »Srpska naselja u Beloj Krajini«, ANUBiH, Radovi, XXXV, 238 .
384. »Ca 3MHjafba «, KpajHHa H KpajHI1JHHUH, (6eorpa)l), II, 46-52 .
385. » Die avi bei den Balkan-Slaven . Das Heidnische und Chrisliche Slaventum«, Acta II C on
gressus internationalis hi storiae Slavicae Salisburgo- Razisbone nsis anno 1967 cel e bra ti ,
(Wiesbaden), 105-113.
386. »BYK KapauHh Kao eTHOJlO f«, Ca6paHa )leJla BYKa KapaUHh a, Horpa!jJcKI1 CnHCI1, (6eor
pa.!!), 393-403.
1969/1970.
387. »Megara«, Zeitschrift fur Balkanologie, (Milnchen), Jahrgang VII, Heft 1-2,24-25.
1970.
388. »Orije ntalna komponenta u narodnoj kulturi Južnih Slovena«, Orijentalni ins titut, Prilozi za
orijentalnu filolog~iu, (Sa rajevo), XVI-XVII (1966-1967), 101-116.
1971.
389. » HeKH eJleM eHTH SHJaHTHjcKor nOpeKJla KO)l 6aJlKaHCKI1x JlOBeHa « , I0l1HI1J1b8K Ea.nKaHo
.nOI1JKOr HHcTHTYTa - Ea..nKaHHKa, (6eorpa.n), II , 349-356 .
390. »So met de Fose i njegovo delo o Bosni«, GZM , NS , XXVI, 179-219.
391. »K ućna zadruga«, EJ, VIII, 573-576.
1972.
392. »TaKoBUH. ETHoJlowKa npOMaTpalba«, CE36, LXXXIV, 274 CTp.
393. »Me thoden der Urbarmachung in Jugoslawien«, Gelreidbau in Ostund Mitteleuropa, (Bu
dapest), 179-204.
394. » Vuk Stefanović Karad ž ić i srpska etnologija«, Sabrana dela Vuka Karadžića, ( Beograd),
knj. X VII ( Etnografs ki sp is i), 5 \3-577.
1982.
395. »Among the people«, Selected writings of Milenko S. Filipović, Papers in slavic philology,
(Ann Arbor), 3, 295. str.
1986.
396. Tpa'lKH KOfbaHHK{(, CTY)lllje HJ )lYXOBHe KyJlTy pe, 6H6JlHOTeKa 6awTHHa, ( 6eo r pan) , 350.
CT p. PalllltHJla CIla6HjaHHh
GZM 1990, str. 187-188
ANTUN HANCI
Porod,
I. O kritikama koje su izašle nakon izdanja ovog djela stručan prikaz daje u Predgovoru
trećem Radmila Kajmaković.
2. Hangi, Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, 2. znatno povećano i is
pravljeno izdanje, Sarajevo, Naklada Daniela A. str. 3.
Radmila »Život i običaji u i U: Antun
Hangl, Muslimana u Bosni i Hercegovini, 3, izd., »Svjetlost«, 1990, str.
15.
i88 GZM (El. .S. \\' . 45. 1990.51r. 18 7-188
V. JEMRIC'-MARIJAN . A. HANGl. LIVOT 1 O BI C AJI MUSLIMANA
UDK 911.3:3 t
qn3H3K
nOce6HY naJKfbY ayTop je nOCBeTHO nepHo,Uy O,U nOCJbe,UfbHX CTO ro.uHHa . 3a CBaKO ceJ10
cy .ua TH o6jaBJbeHH pe3YJ1TaTH nonHca CTaHOBHHWTBa, o.u nODHca H3 1895. rOIl HHC ilO, 3aKJbY'l
HO, nonHca H3 1981. ro.u HHe. 3a CBa HaceJba ce MOJKe yO'lHTH H3pa3HTa llenonYJIJUHj a H onWTH
.ueMorpaq,CKH na.u. 3a Hac cy .uparoujeHH MHorH .ueTaJbH Be3aHH 3a cl JHOBHHWTBO n oje.uHHHx
HaCeJba, KOjH HaM rOBope O Y3pOUHMa perpeCHBHHX .ueMorpaq,CKHX KpeTafba y nOCJbc.n,fbHX CTO
ro,UHHa. nOpeJl Y3pOKa Be3aHHX 3a npoMjeHY LlpYWTBeHo-eKOHOMCKHX OLlHoca (Yl<HLla lbe q,eYLlaJ1
HHX o.uHoca, YBol]efba P06HO-HOB'laHe npHBpeLle H HHJlYCTpHjaJ1H3aUHja), ayTop noce6 HO HaBOLlH
no.uaTKe O 6pojy CTaHOBHHKa KOjH cy nOCJ1Hje llpyror cBjeTcKor paTa K0J10HH3HpaH II y BOjBOLlH
Hy.
AYTOP Ha'l je y3 CBal<O HaCeJbe .uao npernen CBP.X »po.uOBa-npe3H'leHa« ynH cyjy hH 6poj
.uoMahHHCTaBa H fbHXOBHX 'lJ1aHOBa nOKywaBajyliH na y CBal<OM KOHKpeTHOM CJ1 Y'laj y yTBp.uH
nopHjeKJ10 H pacnpOCTpafbeHOCT O.uHOCHor pOLla.
MIlPOC!130 HIIIU"3 HOOllfi
GZM (E), N.S. sv . 45.1990, str. 191-194
IN MEMORIAM
ŠPIRO KULIŠIĆ
( \908-1989)
U neumitnoj smjeni generacija koje su svo
jim životom, naučnom djelatnošću i ostvarenim
rezultatima unaprijedili razvoj i ugled etnološke
nauke u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovi
ne, smrt je prošle godine uzela i Špiru Kulišića,
osebujnu ličnost koja je najplodnije godine živo
ta i naučnog djelovanja ugradila u ispitivanje et
nološke i etničke problematike naroda na našem
tlu i na tom polju ostvarila zapažene rezultate.
Špiro Kulišić je rođen u Perastu 14, aprila
1908. godine u činovničkoj porodici. U opštem
službeničkom upitniku Kulišić je o sebi sam zapi
sao:
»Gimnaziju sam završio u Kotoru 1927 . go
dine, a Filozofski fakultet u Beogradu 1933 . godi
ne . Od 1928. do 1931. služio sam kao asistent
dnevničar pri katedri etnologije Univerziteta u
Beogradu. Ostalo vrijeme studija, uz manju po
moć od kuće, izdržavao sam se dajući časove.
dinu da na čekao sam namještenje živeći kod roditelja, a u avgustu 1934. godi
ne po tavljen sam za suplenta gimnazije u Glini. Zatim sam služio kao profesor
gimnazij u Prijedoru, od 1935. do 1940. godine. Od 1938 . godine sarađivao sam
a nap rednim pokretom, zbog čega sam optužen Ministarstvu prosvjete i pre
mješten u Tuzlu, &.dje sam sl užio do februara 1941. godi ne, a zatim premješten u
(:ačak . U T uzli i Cačku nastavio sam saradnju sa naprednim pokretom, te sam
22. juna 194 1. godine u (:ačku uhapšen od Gestapo-a. Po izlasku iz zatvora pre
bacio sa m : e u Bosnu, u Zavidoviće, gdje sam sarađivao sa partizanima i od nje
mačke mjesne policije uhapšen u januaru 1942. godine. Po izlasku iz zatvora pre
bacio sani e, preko Dubrovnika, u Split, gdje sam sarađivao u ilegalnom oslobo
dilačkom pokretu od 1942. godine, a u septembru 1943. stupio sam u partizanske
odrede_ U početku obavljao sam razne manje dužnosti, a od novembra 1943 . do
januara 1944. godine služio kao prosvjetni referent kod sreskog Narodnog odbo
ra u Jajcu. Od januara do avgusta 1944. godine služio sam kao organizator pro
svjetnog rada pri štabu IX Dalmatinske divizije. Od avgusta 1944. do aprila
1945. god ine kao referent pri Oblasnom narodnom odboru za Bosansku krajinu
rukovodio sa dva učiteljska tečaja i kratko vrijeme bio direktor gimnazije u Prije
doru, čij i sam rad organizovao. Poslije oslobođenja služio sam II Ministarstvu
p ro vj ete NR BiH kao šef Nastavnog odsjeka u Odjeljenju za srednje škole do
25. aprila 1945, zatim kao kontrolni inspektor, a od juna 1946. kao načelnik Na
stavnog odsjeka.«
Sarajevu posta vlj en je l. novembra 1950. go d ine, a od 16. juna 1958 . godine, po drugi
put djeluje u Zem a ljsko m muzeju BiH na fun kciji načelni k a reo rga nizovan og Etnološ
kog odjeljenja , gdje ostaje d o l. jula 1960, kada prelazi u Etnog rafski mu zej u Beog ra
du na dužn ost d ire ktora. Umro je II Beogradu, kao penzi one r. 18 . ju la 1989. godine.
Do lazak Šp ire Kulišića u našu muzejsku sredinu li čno sam doživio kao promje
nu i osvježenje, poput strujanja svježeg vazduha u prost oru ispunj enom d e p resivnom i
učmalom atm os ferom. Špiro Kulišić se odmah pri hvatio reo rga nizacije tručn og rada u
Odjeljenju, u v ode ći brojne novine. O sn ovni cilj b ilo mu je aktivi ranje ma lobrojnog
stručnog kad ra koj im je O djeljenje ras polagao, te njegovo u k lj u č i vanje u no ve na učne,
teoretski pro mišljene dugoro č ne muzeološke i po sebn o n a u č n o- istr a živačke p rograme.
Iz čestih i du gotrajnih d iskusija, za koj e se K ulišić te melj ito prip remao, postepeno se
iskristalisala no va nau čna i muzeološka konce p cija rada u Odjeljenju: kompleksna
ekipna ispitivanj a neistraženih etni čki h i etnografskih regija il i ma njih p redioni h cjeli
na u Bosni i Hercegovini sa koordi n iran im li .n "ll u0nJaJcd, specij a liziranje pojedi
nih stručnjaka O djeljenja. Publikovanje etn ološko-folklori ti.. ki h mo nografija ( eum i
okolina, Livanjs ko polje, Imljani na Vla šiću ) ka rakterišu kratkotrajan trogod išnj i peri
od, u kome je realiziran novi koncept tnološkog istraživanja što gz. j e n azn ačio i bud
no pratio Špiro Ku liš ić sve do svog od laska iz M uzeja. Proučavanje mat eri jalne i du
hovne ku ltu re stano vništva Livanjskog polja, kao i proučavanje ijekavskog s rp~ko g na
roda u Imljanima na Vlašiću trebalo je izvesti ka o ogledni zadatak koji bi stručnja c ima
Etnološkog odjeljenja poslužio za usavršava nje i kao osnova za sticanje o d ređe ni h is
kustava za šira etnološko- folkloris ti čk a ist raživanja u Bosni i H ercegovini. Sistemats ka
proučavanja mate rijalne i du hovne kultu re, kao i etnogenet kih problema pojedini h et
ničkih zajednica poslužila u, u ovom p eriodu, stručnj aci ma Odjeljenja, a po ebno
mlađim kadrovim a, za stva ranje naučn oi s traž ivač k e metodo logije i za p oje d i na čna te
matska istraživ anj a u Bosn i i Hercegovini .
Kao isku a n i soli d no školovan etnolog (Kulišić j e na etnološkoj kated ri Unive r
ziteta u Beogra d u sarađivao sa prof. Jovanom Erd e lj a n ovićem i prof. Borivojem Dro b
njakovićem), Šp iro Kulišić je ko nsta nt no usav ršavao idej no teorijsku i metodološku
podlogu bud uće g ra đ a i usmjeravao m l ađ u generacij u na b u du ća istraži vanja e tničk e
prošlosti narod a, le njegove ku lture.
Špiro Ku liši ć je vol io da se druži s mladi ma i da se kreće u nji hovoj sredini . U
sjećanju ~u mi neformalni, usputni razgovori sa mladim saradnici ma, od rasprave o ak
tuelnim stručnim pitanj ima te k uće p rob lema tike do komentara fudbal skih utak.m ica,
od svakodnevnih p rob lema u Odje ljenj u do njegovih uspomena iz rat nog vrem ena, na
koje je bio osobito ponosan. Znao j e d a pruži p odršku svoji m saradnicima u njihovim
namjerama, ali je isto tako znao da ih kritik uje za poči nj ene p ropuste. Po prirodi je bio
komunikativan i prijatan za prijatelje, ali pokatkad isk lj u čiv u zastupanj u svojih ta vo
va. Imao je tempe rament južnja ka, čovje k a s oba le mora, koji se lako i naglo zagrije ili
ohladi za neku ideju.
Kulišić je počeo objavljivati etnološke ras prave još dok je službovao kao profe
sor na gimnaziji uPrijedoru (» Neki bo ži ćn i obi čaj i u Bosanskoj krajini «, 1938; »0
svetkovanju četrt k a« , 1939), ali je nj egova publicističk a akti vnost dobila p uni zam ah
tek kasnije, nakon os lo bo đenja 1945, - u sarad nji sa GJasnikom Zemaljskog muzeja u
Sarajevu (1953), IGlasn ikom Etnografskog muzeja u Beograd u i drugim p oslijeratn im
jugoslovenskim etnološkim časopisima. Pored broj nih studija, monografij a, rasprava,
članaka i osvrta objavio je i četiri knj ige (Živac i kultura zaostalih plemena AustrEllije,
Okeanije, Amerik e i Afrike, Sarajevo 1960 ; Neobitni obitaji, Beograd 1968 : Srpski mi
tološki rečnik, Beograd 1970; O ecnogenezi Crnogoraca, Titograd 1980), te niz pole m ič
kih članaka kao što je, primjera radi, »Antihistorizam funkcionalne škole u etnologiji«
(Pregled ll- 12, Sarajevo 1955, str. 296-302).
Tokom svog djelovanja Kulišić je posebnu pažnju posveći va o p roučav anju druš
tvenih običaja, etnogeneze i istraživanju staroba lkanskih supstrata u materijalnoj i du
193
13 - GLASNIK
G Z M (E). N.S. sV. 45.1990. str. 195-198
U DK 929:78+0J6
Pregledni č lanak
IN MEMORIAM
CVJETKO RIHTMAN
(1902-1989)
Prvog septembra 1989. godine ugasio se ži
vot Cvjetka Rihtmana, izuzetne ličn osti o kojoj
najpotpunije govore nj egova djela.
Povodom obilježavanja 80-god išnjice živo
ta Cvjetka Rihtmana, akademik Alojz Benac je,
izmedu ostalog, rekao:
»... Ovdje želim posebno is t aći da je Cvjet
ra, a i d anašnji rad u okviru Zemaljskog muzeja i na Muzičk oj akadem iji, koj i se odno
13'
196 GZM (E), N,S, 45. 1990, str, 195-198
MEMORIAM
Od tada je izvršeno:
J. Sprovedena organizacija Instituta po prethodnom konsultovanju i sporazumu
sa sličnim institucijama u Beogradu, Zagrebu i
2. Prikupljeni podaci za rad na terenu,
Izvršene dvije ekskurzije na području Glasinca i kod Vareša;
4. preko stotinu narodnih
sa
5. zbirka instrumenata sa
6. porudžbina aparata za
na terenu.
Istim tempom i entuzijazmom nastavljen je rad Instituta u toku deset godina, ko