You are on page 1of 317

BIBLIOTEKA "KULTURNO NASLJEĐE BiH"

Redakcijski kolegij
Đenan a Buturović, Sabira Husedžinović, Mustafa Imamović,
Amira Kapetanović, Enes Karić, Ibrahim Krzović, Enes Kujundžić,
Nedžad Kurto, Fehim Nametak, Enes Pelidija, Behija Zlatar

Urednik izdanja
ĐENANA BUTUROVIĆ

Recenzenti
VESNA MUŠETA AŠČERIĆ
MUSTAFA IMAMOVIĆ
Marian Wenzel

BOSANSKI STIL
NA STEĆCIMA I METALU

BOSNIAN STYLE
ON TOMBSTONES AND METAL

~a'Laiwo-q:\j;.[iiliin9
1999.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

726.825(497.6)"13"/"14"
739(497.6)"13"/"14"

WENZEL, Marian
Bosanski stil na stećcima i metalu '= Bosnian
style on tomb stones and metal/Marian Werizel ;
[prevodioci Ante Bartulica, Maja Lovrenović]' -
Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1999. - 314 str. :
ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Kulturno nasljeđe
BiH)

Tekst na bos. i engl. jeziku. - Uvod / Mustafa


Imamović: str. 7-9. - M. Wenzel: biografija: str.
150,310. - Bibliografija: str. 143-149, 151-152,
303-309,311-312

ISBN 9958-21-106-8
I. Usp. stvo nas\.
COBISSIBIH-ID 6795782
BOSANSKI STIL
NA STEĆCIMA I METALU

Uspomeni na Nell Atwood,


Alojza Benea, Hasana Grabčanovića, Anthony Blunta
bez čije pomoći ova knjiga ne bi bila napisana,
a velika zahvalnost za podršku
Azri Begić, Ljubinki Kojić, Desanki Kovačević,
John Fineu, Noel Malcolmu, Muhamedu Karamehmedoviću
i Asimu Đonliću
PREDGOVOR

Rijetki su autori kojima se još za života objavljuju dvije knjige u biblioteci


Kulturno nasljeđe BiH. Medu takve spada slikar i historičar umjetnosti dr. Marian
Wenzel, kao Amerikanka koja više od trideset godina radi na proučavanju i zaštiti
bosanskog kultumog nasljeđa. Do sada je iz te oblasti objavila na engleskom i
bosanskom jeziku tridesetak različitih studija i rasprava. Posebno mjesto među
njima pripada njenoj doktorskoj disertaciji Ukrasni motivi na stećcima, koja je
kao knjiga štampana još 1965. godine, upravo. u biblioteci Kulturno nasljeđe
BiH. Tu su prvi put sa punom naučnom aparaturom izloženi, sistematizirani i
objašnjeni ukrasni motivi sa bosanskih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika.
Dr. Wenzel predstavlja tako, uz Šefi ka Bešlagića koji je izvršio katalogizaciju
stećaka i dao njihov geografski razmještaj, te Marka Vegu koji je objavio njihove
tekstove, treću temeljnu referencu kada je riječ o proučavanju mramorova kao jedne
od najvećih zagonetki bosanske materijalne kulture.
Ova nova knjiga sastoji se od četiri, ranije već objavljene studije koje je
autorica ovdje tematski objedinila pojmom bosanskog stila na metalu i kamenu. U
prvoj se studiji govori o iskrivljavanju historije srednjovjekovne Bosne od strane
austro·ugarske službene nauke. Dr. Marian Wenzel očigledno nije posjećivala muzeje
samo kao umjetnik, nego prije svega kao obrazovan i pedantan historičar umjetnosti.
To pokazuju njene dvije studije, koje čine drugi i treći dio ove knjige, u kojima se
autorica bavi tradicijom umjetničke obrade metala u srednjovjekovnoj Bosni. Ona
tu analizira raznovrsne metalne predmete bosanske izrade, uglavnom heraldičko
prstenje te srebrne i pozlaćene zdjele i posude, što se kao eksponati danas čuvaju
u raznim muzejima, od Trebinja, Beograda i Zagreba do pariskog Muzeja de eluny,
njujorškog MetropoUtana i petrogradskog Ermitaža, te jednog broja privatnih zbirki.
Najzad, u četvrtoj studiji, odnosno četvrtom dijelu knjige, autorica na primjeru
četiri stele iz XV stoljeća utvrduje uticaj islama na bosanske nadgrobne spomenike.

Marian Wenzel je u svojim razmatranjima došla do jasnog zaključka da se


sa ubikacijom i historijskim karakterom bosanskog kultumog blaga i nasljeđa počelo
u političke svrhe manipulirati još prije Prvog svjetskog rata. Odbacujući takve
manipulacije, ona je konkretnom analizom utvrdila da ornamentima ukrašene
srebrne i pozlaćene posude, prstenovi, pojasevi i drugi metalni predmeti predstavljaju

7
najvažniju umjetničku formu u Bosni tokom XIV i XV stoljeća. Ova se bosanska
umjetnost, iskazana na metalu, nalazi u "kraljevskom srodstvu sa stećcima", kao
drugim osnovnim oblikom umjetničkog izražavanja u srednjovjekovnoj Bosni.
U umjetničkoj obradi metala i kamena u srednjovjekovnoj se Bosni mogu
raspoznati različiti uticaji Istoka (Bizant) i Zapada (Madarska, Italija, Francuska),
ali i islamske sjeveme Afrike, odnosno sirijsko-egipatske mamelučke umjetnosti. Svi
su ovi uticaji u Bosni sjedinjeni i sintetizirani na jedan osoben i prepoznatljiv
način, koji autorica odreduje i definira kao bosanski stil.
Slobodno se može reći da je Marian Wenzel prva u nauci uočila na metalnim
i kamenim predmetima bosanske izrade onu specifičnu estetsku sugestiju i nijansu
po kojoj se odredena umjetnost stilski definira. Ovo njeno revolucionarno otkriće
iz osnova mijenja ustaljena naučna mišljenja o bosanskoj srednjovjekovnoj umjet-
nosti.
Dosadašnja historija umjetnosti je razne luksuzne stvari, posebno posude
proizvedeno u Bosni, jednostavno nazivala predmetima izradenim na "bosanski
način". Tradicionalna nauka se nije trudila da taj način poveže sa bosanskim
društvom i bosanskim srednjovjekovnim čovjekom, koji je sličan drugim svojim
savremenicima, ali i različit od njih. Upravo u toj razlici leži osnova bosanskog
stila, jer stil je sam čovjek.
Otkrivajući bosanski stil, Marian Wenzel je posredno skrenula pažnju na
činjenicu da se bosanski srednjovjekovni čovjek, jednako kao i svaki drugi čovjek,
bavio umjetnošću prije svega iz formalno-estetskih i komemorativnih razloga i
interesa. Ljudi su oduvijek imali potrebu da različite predmete lične i kućne upotrebe
(oružje, alat, pribor za jelo, namještaj i sl.) ukrašavaju ornamentima i drugim
dekorativnim elementima. To su činili iz čisto formalno-estetskih razloga, da bi
stvarima kojima se koriste jednostavno dali ljepši izgled. Na drugoj strani, ljudi su
oduvijek željeli da nekim formalnim simbolima, ritualima i ceremonijama obilježe
izvjesne dogadaje i pojmove u svom ličnom, vjerskom, socijalnom i političkom životu
kako bi ih zapamtili i sjećali ih se. Tako je nastala cijela komemorativna umjetnost
koja je u Bosni doživjela vrhunac sa stećcima kao nadgrobnim spomenicima.
Utvrdujući bosanski stil, kako na formalno-estetskom tako i komemorativnom
planu, Marian Wenzel je istovremeno negirala bilo kakvu njegovu vezu sa Crkvom
bosanskom i njenom duhovnošću_ Ona je štaviše pristalicama Crkve bosanske
negirala svaku duhovnost, tvrdeći da je njihovo "krivovjerstvo" plod potpunog ~e­
znanja i nemara, a ne nekog razboritog "protestantskog duha". Medu brojnim i
različitim mišljenjima o rasprostranjenosti i prirodi bosanske hereze Wenzlova se
priklonila teoriji po kojoj je Crkva bosanska doktrinarno bila nedefinirana sa vrlo
malim brojem sljedbenika, čiji je uticaj na stanovništvo srednjovjekovne Bosne bio
zanemarljiv. Ovo mišljenje ne može, u svjetlu dosadašnjih saznanja o srednjovje-

8
kovnoj Bosni i njenoj herezi, izdržati temeljnu naučnu kritiku i nema potrebe ovdje
s njim polemizirati.
Mada bosansko bogumilstvo nije predmet ovog kratkog predgovora, potrebno
je ipak skrenuti pažnju na dvije·tri činjenice koje je autorica u svom tretiranju
Crkve bosanske potpuno zanemarila. U nauci je utvrđeno (dr. Srećko Džaja) da
se do sada preko četrdeset značajnijih historičara bavilo pitanjem bosanske hereze,
koja se populamo naziva bogumi/stvom. Uprkos tome ovaj je fenomen do danas
ostao nerazjašnjen, odnosno "utopljen u spekulacije i maštanja". Medu brojnim
varijacijama na temu bosanske hereze posebno se ističu "bogumilijade" Miroslava
Krleže.
Sigurno je da u cijeloj južnoslavenskoj povijesti nema ni jedne teme oko koje
su se toliko lomila koplja kao oko pitanja bosanske hereze i Crkve bosanske. To je
pitanje u historijskoj nauci prisutno već preko 130 godina, još od 1867, kada su
se istovremeno pojavile studije Božidara Petranovića Bogumili, crkva bosanska i
krstjani i Franje Račkog Bogumili i patareni. Od tada je o Crkvi bosanskoj
nastala, kako je već rečeno, brojna i različita literatura, ali ona uprkos tome sve
do danas predstavlja, kako je to zgodno primijetio Vladimir Dvorniković "jednu
sfingu".
Bez obzira na sve zagonetke, ne može se reći da su bosanski bogumili bili
malobrojni ili da su predstavljali efemernu pojavu. Ipak su bosanski bogumili bili
"prvi koji su na ovom terenu tjerali svoju vlastitu politiku" (Krleža). Za to postoje
brojni dokazi još od vremena Kulina bana i Sabora na Bilinom polju i više križarskih
pohoda protiv heretičke Bosne, te bacanja poimenične anateme na starješine Crkve
bosanske, do činjenice da je bosanski katolički biskup morao 1252. definitivno
napustiti Bosnu i svoje sjedište premjestiti u Đakovo u susjednoj Slavoniji. Odatle
se ne može odricati uticaj Crkve bosanske i njene duhovnosti na bosanski stil u
umjetnosti. Taj je stil Marian Wenzel živo prikazala, a njeno akribično pričanje
nije lišeno elemenata i draži !ičnog doživljaja i sjećanja, pa i putopisa.

Mustafa Imamović

9
UVOD

Četiri članka sadržana u ovoj knjizi su napisana prije mnogo vremena. Sva
četiri sebaziraju na temi koja se može iskreno nazvati bosanski stil, priznat kao
bosanski stil u svoje doba, i oblikovan kao stil kroz proizvod primijenjene umjetnosti
u periodu Bosanskog Banata i Bosanskog Kraljevstva u 14. i 15. vijeku. U to
vrijeme, prema istorijskim podacima, bilo je moguće naručiti nakit, metalne posude,
oružje i štitove rađene u bosanskom stilu. Različiti primjerci koje je identificirao
autor ilustrovani su u ovoj knjizi. Bosanski stećci su nosioci bosanskog stila,
potvrđujući svoju prirodu, jer oni, za razliku od drugih primjeraka, ostaju na istom
mjestu, i moj životni rad demonstrira tu činjenicu. Bosanski stil više nalikuje
stvaralaštvu Centralne Evrope kao i stvaralaštvu Mam[uk Egipta unutar Medite·
ranske sfere, nego otomanskom stvaralaštvu, koje je imalo uticaja na Bosansku
umjetnost samo poslije otomanskog osvajanja. Priroda Bosanske crkve, kao što sada
može biti definisana, prema osjećaju autora nije imala uticaja na prirodu bosanske
primijenjene umjetnosti o kojoj se ovdje govori, koja prije reflektuje popularne,
nereligiozne aspekte bosanskog života. Tema o Bosanskoj crkvi, još uvijek pod
razmatranjem, se ne može i ne bi trebala smatrati kao tema ove knjige.
Kao Amerikanka koja je preko trideset godina radila u Bosni, i kao direktor
jedine dobrotvorne organizacije za zaštitu bosanskohercegovačkog kulturnog naslijeđa
(l,3HHR, Bosnia-Herzegovina Heritage Rescue) reći ću nekoliko riječi o pozadini
mog proučavanja ovih tema.
Kao dijete, Bosna me je zainteresirala kroz predmete i knjige koje je u
Ameriku donosila žena jednog rodaka, američkog inženjera koji je pomagao u
izgradnji bosanskih željeznica nakon Prvog svjetskog rata. Otišla sam u Bosnu
mlada i energična. Moj životni rad u ovoj zemlji može se vidjeti kroz niz aktivnosti,
usmjerenih na bolje razumijevanje njezine kulture koja me privukla. Rana, glavna
aktivnost, bila je bilježenje i slaganje ukrasa sa čuvenih bosanskih nadgrobnika,
što je rezultiralo mojim doktoratom na londonskom Univerzitetu Courtauld Institute
of Art, i knjigom sa hiljadama crteža koju je 1965. objavio "Veselin Masleša",
prethodnik "Sarajevo·Publishinga", pod nazivom Ukrasni motivi na stećcima (Or-
namental Tombstones of Medieval Bosnia and Surrounding Regions). Druge
aktivnosti, paralelne sa prethodnom, i dugogodišnje, odnosile su se na proučavanje

II
evolucije stećaka, čiju prirodu sam do tad već dobro poznavala. Tražila sam odgovor
na dva izuzetno bitna pitanja. Prvo pitanje vezano je s tim da sam od početka
istraživanja, oko 1960, bila uvjerena da su stećke izraaivali ljudi koji su sebe zvali
bogumili, jer mi je tako svugdje bilo rečeno. Upitala sam se: "Kako je došlo do toga
da bogumili naprave ovakve spomenike (jer mi je rečeno da su oni smatrali sve
materijalno izvorom zla, a ovi spomenici su teški i po nekoliko tona), i zašto su se
uopće trudili?"
Ovome su uslijedile godine istraživanja tokom kojih sam shvatila da srećke
nisu pravili bogumili, a rezultati ovog istraživanja sažeti su u prvom članku ove
knjige, Povijest Bosne i austrougarska politika - srednjovjekovni pojasevi, bajka
o bogumilima i grobovi kraljeva Tvrtka I i II.
Drugo pitanje proizašlo je iz mog dugogodišnjeg istraživanja koje je pokazivalo
da takozvani bogumili nisu nikad ni postojali u Bosni, te da ni u Bugarskoj, svojoj
matičnoj zemlji, a ni bilo gdje drugo nisu podizali spomenike nalik stećcima. To
pitanje je bilo: "Odbacivši bogumile kao graditelje ovih spomenika, kako i zašto se
ovakav tip spomenika pojavio u Bosni, i, šta je, nakon što su primili korijen u
Bosni, uslovilo upravo ovakav njihov dalji razvoj?"
Na prvi dio ovog dvokrakog pitanja odgovoreno je u članku Dva srednjovje-
kovna prstena u Zavičajnom muzeju Trebinje, u kojem je, meau ostalim, opisano
kako je Stjepan II Kotromanič, bosanski ban uz podršku katoličke Ugarske, a čija
se sestra pravoslavne vjere udala u važnu srpsku familiju nemanjićkih korijena iz
regije gdje rijeka Neretva dijeli katolička od pravoslavnih posjeda, tokom 1330-tih
godina u područja u srpskom pravoslavnom posjedu slao majstore da klešu posebne
gotičke nadgrobne spomenike sa bosanskim banskim grbovima onim plemićima koji
su pristali boriti se za bosansku državu. Kasnije su ovi pravoslavni posjedi došli u
sastav Bosanskog Kraljevstva, i postali kreativni centar prozvodnje stećaka. Nad-
grobni spomenici ovog područja iz ranijih razdoblja nemaju gotička obilježja ni
figurativne motive.
Odgovarajući na drugi dio pitanja susrela sam se sa multi-etničkim fenomenom
koji je, zapravo, bosanski stil, i koji je jezgro ove knjige. Moja ukupna istraživanja
(koja nisu sva iznesena u ovoj knjizi) bez sumnje dokazuju da stećci - bosanski
monolitni nadgrobni spomenici - nisu ništa drugo do jedan aspekt jedinstvene mode,
bosanskog stila - mješavine gotičkog, mediteransko-islamskog i bizantskog - koji
su u Bosni u 14. i 15. stoljeću prije dolaska otomanskih Turaka pratili katolici,
pravoslavni i pripadnici Crkve bosanske, kao i ljudi nejasnih uvjerenja. Pripadnici
različitih vjerskih grupa pridonijeli po nekoliko svojih elemenata hibridnom, a ipak
vrlo individualnom rezultatu (bosanskom stilu), za koji se može reći da je izvan-
religijski kao i par jeans-hlača.

12
Nadgrobne spomenike u bosanskom stilu treba promatrati kao jedan ogranak
evropskog korpusa gotičkih nadgrobnih spomenika - monolitnih spomenika, koji u
ovom slučaju ne nose skulpuralni prikaz pokojnika kao drugdje, već uklesane ili
reljefne portrete preminulog, njegov pogrebni ritual, one koji ga oplakuju (plesači
u kolu) i zaštitne znakove. Doprinos pravoslavnog utjecaja vidljiv je po prirodi i
rasporedu ćiriličnih natpisa na stećcima - iako moramo zapamtiti da je upotreba
ćirilice u srednjovjekovnoj Bosni prelazila granice pravoslavnih područja, prema
katoličkim područjima na Neretvi i dalmatinskoj obali. Veliki dio najranijih ukra-
šenih nadgrobnih spomenika javlja se u pravoslavnoj Hercegovini. Ipak, miješanje
ćiriličnih natpisa sa figurativnim prikazima, kao na mnogim stećcima, nikada se
ne javlja na nadgrobnim spomenicima čistog srpsko-pravoslavnog porijekla iz tog
razdoblja.
Primijetiće seda su članci objavljeni u ovoj knjizi prvi put štampani 1980-tih
i 1990-tih godina. Našla sam se zatečena kada me je dr. Aloj Benac - direktor
Nacionalnog muzeja i kasnije Akademije nauka - oko 1978. godine zamolio da
doprinesem Bosni kratkom knjigom o stećcima kao priručnikom za studente, koja
bi dala interpretaciju korpusa iz ranije knjige Ukrasni motivi na stećcima i ukratko
iznijela moje stavove o stećcima. Morala sam reći dr. Bencu da nisam spremna
napisati takvu knjigu.
Tada, zapravo, nisam znala zašto stećci izgledaju upravo tako. Nacrtala
sam na hiljade njih, ali to mi nije pomoglo da shvatim zašto su onakvi kakvi jesu.
Zanemarivši moju ljubav prema njima, i gledajući ih čisto akademski, morala sam
reći da mi je većina stećaka izgledala kao gruba, primitivna kopija nečeg sofisticiranog
a napravljenog u nekom drugom materijalu. Istražila sam rezbarene drvene kovčege
i škrinje iz istog razdoblja, ali nisu mi se učinili stvarnim izvorom.
Nevoljno sam rekla dr. Bencu da mi treba više vremena. Trebala sam sjesti
i popisati sve precizno datirane stećke, staviti ih u hronološki redoslijed, i istražiti
pojavu svakog od njih u odnosu na ostale. Srećom, obiteljsko naslijede omogućilo
mi je kratkotrajan izvor prihoda da se ovom temom pozabavim nekih pet godina,
u mirnom okruženju Abingdon Abbeyja gdje smo moj bivši muž i ja bili kustosi.
Iznajmila sam kancelariju, i zatvorila se sa materijalom i mojim knjigama.
Ova četiri članka su mahom rezultat tadašnjeg istraživanja, iako detalji
potiču iz mog kasnijeg širokog iskustva u području islamske umjetnosti i umjetnosti
Starog vijeka stečenog u radu za londonske trgovce umjetninama i u izloŽbeno.pro-
dajnim galerijama u periodu od sredine osamdesetih godina do početka ovog rata.
Rezultate koji su mi trebali da shvatim stećke dobila sam kroz dvije aktivnosti.
Kompi/irala sam studiju od oko 150 datiranih bosanskh stećaka od 12. do 15.
stoljeća, datirajući ih na sve moguće načine - novcima i predmetima iz pripadajućih
grobova, oblicima slova ili uklesanim motivima koji se mogu datirati. Na primjer,

13
napravila sam liste oblika ćiriličnih slova iz bosanskih i srpskih dvorskih dokumenata
kroz cijelo spomenuto razdoblje, i otkrila da mnogi oblici slova na stećcima mogu
doista biti vrlo dobro datira ni. Srećom, stećci su rađeni u doba kada su se rukopisni
stilovi u Bosni prilično brzo mijenjali. Poznati lokalni pisari često su izrađivali
natpise koji su bili prenošeni na stećke. Dvorski rukopisni stil se naročito brzo
mijenjao u 15. stoljeću - neka slova su napuštena u utvrdeno t'rijeme, a pojavljuje
se "brzopis". Postalo je moguće datirati mnoge stećke sa natpisima po obliku njihovih
slova.
U moju listu datiranih bosanskih stećaka uvrstila sam nadgrobne spomenike
i zapise o nadgrobnim spomenicima bilo kojeg stranog vladara koji je držao neki
dio zemlje koji je neko vrijeme bio i dio Bosne, posebno srpskih i ugarskih vladara,
kao što su car Dušan, kralj Ludovik Veliki Ugarski, i bilo koje kraljevske ličnosti
u Evropi koja je ženidbom bila vezana za bosansku vladarsku kuću. Ovo mi je
omogućilo da utvrdim u kojoj su mjeri stećci reflektirali moguće utjecaje visoke
mode nadgrobnih spomenika iz drugih područja ..
Iz materijala koji sam do tada prikupila proizišao je novi umjetnički i
historijski zaključak koji sam lično mogla donijeti o studiji umjetničke forme stećka.
A to je da najvažnija umjetnička forma 14. i 15. stoljeća bosanske države nisu
stećci. Glavna bosanska umjetnička forma bile su kuca ne, ornamentalne srebrne i
posrebrene zdjele, napravljene od metala iz bogatih bosanskih rudnika, dok su
dekoracije na stećcima njihova reducirana forma. U takvim zdjelama donosila se
ritualna hrana na grobove, a ornamenti, figura Ini prikazi, a ponekad i prikazi istih
posuda u formi udubljenja, preneseni su sa metalnog predmeta na površinu nadgrob·
nog spomenika kao ukras.
Zašto su toliki narodi u prošlosti osvajali Bosnu, i zbog čega? Zbog rudnog
bogatstva, naravno, a u 14. i 15. stoljeću naročito zbog srebra. Bosanske rudnike
srebra kopali su Rimljani, a ponovno su ih otvorili saski rudari u ranom 14.
stoljeću. U kasnom 14. i 15. stoljeću bosanski majstori metala školuju se u
radionicama primorskih gradova; kako je prikazano u radu Cvite Fiskovića. Uskoro,
u ranom 15. stoljeću, ovi novonaučeni bosanski majstori metala preselili su se u
unutrašnjost. Neki od njih radili su na plemićkim dvorovima, dok su drugi radili
u blizini rudnika, prerađujući rudu u prenosivu luksuznu robu. Njihovi proizvodi
davani su sve pristižućim Turcima kao porez ili vazalima kao nagrade za vjernost,
u ceremonijama zakletvi na vjernost. Šta je drugo uzdignuta ruka pravoslavnih
Miloradovića na Radimlji nego standardna gesta zakletve na vjernost? Pored toga
je prikaz izdubljene zdjele iz tog razdoblja, obrubljene prstenom, s malim centralnim
diskom, koju je plemić dobio od svog feudalnog gospodara, kao što je dobio svoj
mač i štit.

14
U 15. stoljeću neki članovi iz porodice Miloradović, iz okolice Stoca, dobili
su od bosanskih vladara titulu vojvode, zbog toga što je bio na čelu porodice Vlaha
koja je bila veza izmedu feudalnih, dvorskih krugova i drugih Vlaha, znatnog
dijela bosanske populacije. Zadaća ove porodice je bila da skuplja vojsku za
bosanskog kralja. Bosna je tada imala feudalni sistem koji se nametnuo plemenskom
društvu, sastavljenom od ostataka različitih predslavenskih grupa čiji pripadnici su
se nazivali vlasi ili Vlasi, po slavenskoj riječi "drugačiji". Vlasi su bili neka vrsta
nomada stočara - ljeti su odlazili u planine sa svojom stokom. Vezu izmedu
feudalnih gospodara i Vlaha održavao je po tradiciji jedan čovjek, izabran da za
kralja skupi vojsku po katunima, grupama vlaških plemena.
Bosanski kraljevi u 15. stoljeću zadužili su glavnog čovjeka stolačke porodice
Miloradovića da skuplja vojnike medu hercegovačkim vlaškim plemenima. Prije
toga, dok je ovo područje bilo pod vlašću srpskog kralja, ovaj posao je obavljala
druga ličnost. To je bio Vukosav Pliščić iz okolice Gacka (umro je ubrzo poslije
1382. godine, kad se zadnji put spominje u historijskim izvorima, u dubrovačkom
dokumentu: "Voleoslauo Plescich comitem Vlacorum omni um domini regi Rassie
et Bossine. ") Na njegovom velikom, neukrašenom nadgrobnom spomeniku na lokao
litetu Zborna Gomila, u području Gacka istočno od Stoca, on je opisan kao knez
ili knez svih Vlaha, što je titula kojom je on najvjerovatnije samog sebe nazivao
na svom jeziku. On je, sigurno, skupljao vojsku ne za bosanskog, već za srpskog
gospodara. Njegova titula je nešto drugačija od one koju su primili Miloradovići,
a mogao ju je primiti od srpskog plemića Nikole Altomanovića, kojem je mogao
položiti zakletvu na vjernost. Ovaj plemić je, pak, držao u posjedu Gacko i većinu
Hercegovine izmedu 1366. i 1373. kada su ga nadjačali lokalni plemići, kao
Kosače, porodica hercega iz Hercegovine (herceg Stjepan Vukčić Kosača), koji su
sredinom 14. stoljeća okrenuli leda Srbiji i postali lojalni novoj, rastućoj bosanskoj
državi.
Grupa stećaka iz porodice Vukosava Pliščića, većinom iz 14. stoljeća, koja
se nalazi na visoravni kod Gacka, mogu se posmatrati kao model za sada poznatu
nekropolu Radimiju porodice Miloradovića, iz 15. stoljeća, pripada pravoslavnim
vazalima bosanskog a ne srpskog gospodara. Jedan visoki, rano ukrašeni stećak na
Zbornoj Gomili, koji su napravili dovedeni strani majstori iz 1330·tih, viši je od
bilo kojeg stećka na Radimlji, i možda ukazuje na to da je u ranom 14. stoljeću
Zborna Gomila bila važnija lokacija od Radimlje.
Sin Vukosava Pliščića, Sracen V ukosalić, više nema titulu kneza ili princa
Vlaha, jer je ta titula nestala kada je Bosna preuzela Srbiji kontrolu nad herce·
govačkim Vlasima. On je, ipak, katunar, ili glava vlaškog katuna Plijeske i kao
takav se spominje u arhivi iz 1422. godine. On je bio poznat pisar koji je sastavio
i potpisao mnoge natpise na stećcima, te nadgledao njihovu izradu. K tome, bio je

15
oženjen kćerkom dubrovačkog zlatara, koja je kotira la vrlo visoko medu vlaškim
ženama (Đurdica Petrović, lična komunikacija). S njom su, kao miraz, sigurno
stigle srebrne zdjele, izradene u gotičkom dalmatinskom stilu, iz područja gdje su
naukovali bosanski zlatari 14. stoljeća.
U tihu kancelariju u Abingdonu, gdje sam dio po dio otkrivala evoluciju
ornamentacije bosanskih stećaka, pala je "kulturna bomba" 1981. godine. To je
bila vijest o izložbi srpskog zlatarstva u Londonu, u Viktorija i Albert muzeju.
Moji prijatelji historičari umjetnosti bili su zbunjeni sadržajem ove izložbe, i nekoliko
njih su me nazvali. Šta je to takozvano srpsko zlatarstvo? Previše različitih stilova
u katalogu bilo je označeno zajedničkim imenom Moravska škola, iz razdoblja od
14. do 15. stoljeća, na području od Morave do obale, uključujući čak i dubrovačke
zlatare koji su takoder bili Srbi, kako je katalog tvrdio. Naravno, odjurila sam na
izložbu.
Mnoge izložene zdjele bile su mi potpuno nepoznate. To je bila moja greška,
jer su mogle biti izložene u nacionalnom muzeju u Beogradu, Muzeju Srpske
pravoslavne crkve i Muzeju dekorativnih umjetnosti onda kad sam ih posjetila, ali
tada bih ih vidjela prije nego što sam se zainteresirala za radove u metalu. Ali
sada sam, zbog dosadašnjeg istraživanja stećaka, bila sigurna da su neke od navodno
srpskih zdjela nosile neke motive, kao recimo grbove, koji se takoder mogu locirati
i na bosanskim stećcima. Originalni srpski predmeti izbjegavaju gotičke grbove koji
su tada postali popularni u Bosni. Dakle, ovi predmeti su morali biti iz zone
utjecaja bosanske države (iako su mogli biti iz istočnog, pravoslavnog dijela Bosne),
i iz područja na kojima se pojavljuju stećci sa istim motivom. Srebrne zdjele se
mogu prenositi, ali ne i stećci sa heraIdičkim motivima. Srebro je lako prenosivo,
a teška vremena nisu dozvolila da mnogo ovakvih predmeta ostane tamo gdje su i
nastali. Ipak, meni su površine ovih sofisticiranih iskucanih zdjela otkrile mnogo
o dekoracijama na stećcima. Moja reakcija je bila brza. Promijenila sam naslov
predavanja koje sam trebala održati u Srpskoj akademiji nauka u Beogradu, i
nazvala ga bosanski stil.
Predavanje je izazvalo uzbudenje koje sam pogrešno shvatila. Prijatelji su
se čudno ponašali; žalili su me oni koji su mislili da ignoriram činjenicu da bosanski
stil ne bi mogao postojati kao koncept. Objavljivanje mog predavanja u Beogradu
je odbijeno, ali je zato pokojni Vinko Zlamalik ljubazno organizirao objavljivanje
u Peristilu, u Zagrebu, i ponovno štampanje ovdje, u ovoj knjizi, pod nazivom, A
Bosnian Metalworking Tradition.
Radeći na ovom materijalu, postala sam nestrpljiva da lociram još bosanskih
metalnih predmeta. Shvatila sam da su veliki dio iz Bosne mogle odnijeti "plemićke"
bosanske porodice - ili neke od porodica koje se spominju u Fojničkom grbovniku,
da bi u Evropi, na dvorovima gdje su primani kao izbjeglice pred Turcima, dokazale

16
svoju prethodnu pripadnost plemstvu. Njihove porodične zdjele od kucanog posreb·
renog lima, sa novonastalim grbovima na dnu, pomogle su im da ostvare plemićki
status u emigraciji po dvorovima Portugala, Austrije i Rusije. Bila sam sigurna da,
dospjevši izvan Bosne, ove zdjele nisu bile pretopijene.
Tada sam počela raditi sa londonskim prodavačima umjetnina i u prodajnim
galerijama, gdje sam procjenjivala različite "neobične" predmete, pretežno od metala,
sa ličnim ciljem da istovremeno imam plaću i pokušam locirati što više bosanskih
predmeta. Imala sam dodira sa mnogim prastarim predmetima; mnogi drugi su bili
falsifikati, mnogi su bili islamske metalne zdjele nastale pod očitim balkanskim
utjecajem. Ali medu njima, kao poziciona svjetla dalekih brodova, bili su kratkotrajni
dodiri sa predmetima koji su nagovještavali prave bosanske metalne proizvode 14.
i 15. stoljeća. Još uvijek se sa nostalgijom sjećam polaroid fotografije koja je iz
Australije poslana na identifikaciju Islamskom odjelu Sothebyja u Londonu, a
pokazivala je nešto što je bilo vrlo slično bosanskoj srebrnoj zdjeli. Nisam uspjela
dobiti kopiju fotografije niti ime vlasnika, koji je nakraju ipak odlučio zadržati raj
predmet.
Već sam spomenula da sam kroz rad sa prodavačima i skupljačima umjetnina
u Londonu proširila znanje o islamskoj umjetnosti, što me ponovo okrenulo Bosni,
i rezultiralo finalnim člankom ove knjige, o predislamskim stelama u Bosni. Ovi
rijetki i prelijepi spomenici podizani su u Bosni u ranom 15. stoljeću, u vrijeme
zadnjih vrhunskih dvorskih utjecaja Crkve bosanske, u krugovima utjecajnih plemića
iz porodice Hrvatinića i Pavlovića. Iako Crkva bosanska, po mom mišljenju, nije
nikada proizvodila stvarno "heretičnu" umjetnost, ipak je dozvoljavala miješanje
bujnih kreativnih zamisli iz različitih kultura koje bi se tada i danas moglo smatrati
bosanskim stilom.
ledne večeri 1960·tih, dok sam još bila studentica, pila sam lozu sjedeći na
podu ateljea umjetnika Mile Ćorovića i Mladena Kolobarića, gdje sam često odlazila
da slikam. Ovaj atelje je tada pripadao Radničkom univerzitetu, a danas je restoran.
Tu se zatekao i John Fine, radeći na sakupljanju podataka za njegovo važno djelo
Crkva bosanska, nova interpretacija (New York i London, 1975). Oboje smo u
to vrijeme proučavali bogumilsku kulturu, nadgrobne spomenike i Crkvu bosansku.
"Reci mi", pitao je lohn Fine, "da li si našla bilo šta bogumilsko u vezi sa
stećcima?"
"Ne", rekla sam iskreno. "Ni traga. A što je s Crkvom bosanskom? Jesi li tu
našao ikakvu vezu s bogumilima?"
"Ne", rekao je lohn. "Ništa dokazivo o Crkvi bosanskoj nema zajedničko s
bogumilima. A ja lovim već dugo vremena."
Tada i tu smo zajedno zaključili da ništa u bosanskoj kulturi nije vezano
za bogumile, uprkos svemu što nam je rečeno.

17
Sljedećeg dana sam posjetila svog mentora u Zemaljskom muzeju, dr. Alojza
Benca, koji me je inspirirao i ohrabrio za rad na knjizi o stećcima Ukrasni motivi
na stećcima, i omogućio mi pomoć od članova njegovog osoblja, Vlajka Palavestre,
Nade Miletić i sada pokojnog Đure Bas lera, koji je uvijek bio odani sljedbenik
teorije o bogumilima. Benac je i sam, skupa sa Bihalji Merinom iz Beograda,
napisao knjigu o stećcima, čiji engleski naslov glasi The Bogomils (London 1962).
"Dr. Benac", rekoh, " moram vam nešto reći. Prošle večeri sam razgovarala
sa Johnom Fineom, koji istražuje Crkvu bosansku. Zajedno smo zaključili da ni
na stećcima ni u Crkvi bosanskoj nema ničeg bogumilskog. Mislim da bogumili
nisu napravili stećke. Mislim da nikad nisu ni bili ovdje."
"Znam", reče on. "Uvijek sam to znao. Ali to nije nešto što ja mogu reći.
Vi to možete i ja ću vam pomoći."
Rezultati ovog razgovora došli su sporo, kao što sam već opisala, i konačno
su uobličeni u tekstovima u ovoj knjizi. Kratka knjiga o stećcima koju je zatražio
dr. Benac tek treba biti napisana, ali ova publikacija četiriju članaka o stećcima
u formi dostupnoj i Bosancima i Englezima, dobar je početak.
Novo otkriće o stećcima ipak tek slijedi. Iako se st~ćci više ne prave, profinjenija
bosanska umjetnost, to jest, njezina srednjovjekovna proizvodnja metalnih i srebrnih
predmeta nikad nije zamrla. Ta tehnika preživjela je i ovaj posljednji rat, i prisutna
je i dan danas u sokacima sarajevske Baščaršije. Oblici zdjela nisu kao oni koji
su opisani u ovoj knjizi. Srebro je zamijenio bakar, prekriven srebrnim limom. Ali
ipak neki vrlo karakteristični cvjetni rubni ukrasi, danas često reproducirani, potpuno
su nalik rubnom ukrasu nadgrobnog spomenika relativno nedavno iskopanom u
kraljevskoj grobnoj crkvi u Bobovcu.
"Odakle dolaze ovi oblici?", upitala sam gospodina Jabučara u njegovoj
poznatoj radnji na kraju ulice, upirući prstom u već opisane motive.
"Ne znam. fl, reče on. "Taj motiv je već dugo u mojoj porodici. Moja familija
obradUje metal u Sarajevu već četiri stotine godina."
"Koji motiv je najstariji?", upitala sam.
"Ne znam. fl, odgovorio je. "To trebate vi meni reći."
Nadajmo se da sadržaj ove knjige može dati neke odgovore na ta pitanja.

Marian Wenzel
London, 9. septembar 1998.

18
Povijest Bosne i austrougarska politika -
srednjovjekovni pojasevi, bajka o bogumilima
i grobovi kraljeva Tvrtka I i II
(Objavljeno u časopisu Peristil XXX, no. 30, Zagreb 1987, pp. 29-54)

Povijest Bosne ...

JOk sam nedavno proučavala Fingerlin 1971; kat. br. 66). Cijela ta
umjetničko oblikovanje metala u sred- grupa krivo je datirana II inače vrlo
njovjekovnoj Bosni, u nedoumicu me vrijednoj knjizi o srednjovjekovnim
dovelo krivo datiranje grupe zanimlji- pojasevima koja je nedavno objavljena
vih dekorativnih pojaseva iz pozlaćena u Njemačkoj. Daljnje je čitanje razja-
srebra (sl. 7-10, lld-16), balkanske re- snilo da ova naoko neshvatljiva greška
gionalne varijante tipa koji se u Fran- potječe od predmeta koji su navodno
cuskoj susreće u prvoj polovici 14. sto- iskopani iz groba jednog od bosanskih
ljeća (sl. lla-e). Od pojaseva čije je kraljeva po imenu Tvrtko.!
porijeklo utvrđeno, tri su pronađena u I dok sam pokušavala'odrediti
samoj Bosni ili u njenoj blizini (sl. 7- zbog čega se autorica pt'ildonila tom za
-10) (Gunjača 1952-3; str. 233, sl. 14; me besmislenom st~jalištu, još jednom
Fingerlžn 1971; kat. br. 465; Kovače­ sam se susrela s onim što me za dugo-
vić-Kojić 1978; str. 307), a preostali u godišnjega proučavallja srednjovjekov-
Grčkoj (sl. lld, 12) (Dalton 1911; str. nih nadgrobnih spomenika u Bosni i
397, sl. 13, tabela 56, sl. 8, 9, ll, 13; Hercegovini često znalo zbuniti: s pip-
Tait 1986; str. 142, sl. 326; Fingerlin cima tek djelimično razotkrivenih iz-
1971; kat. br. 152, 153, 155), dok se vrtanja bosanske povijesti u suvreme-
jedan primjerak dugo čuvao u Gruziji noj znanosti, nametnutih kvazi-službe-
(sl. 13-16) (Milliken 1930; str. 35,26; nim austrougarskim spisima s kraja 19.

! Ilse Fingerlin, Giirtel des hohen und spiiten Mittelalters, Miinchen 1971. Zahvalna sam
Ronaldu Lightbownu iz Victoria and Albert Museuma (Viktorija i Albert muzej u Londonu) koji
mi je skrenuo pažnju na ovaj materijal i Dereku 1. Contentu koji mi je pomogao u prikupljanju
dodatnih informacija. Nada Miletić iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu omogućila mi je proučavanje
i fotografiranje nalaza iz prave grobnice kralja Tvrtka l, za što joj se posebno zahvaljujem. Zahvale
idu i mom suprugu, Johnu Comishu, koji mije pružio mnogo pomoći prilikom završnog oblikovanja
ovog teksta, te njegove pripreme za objavljivanje.

19
i početka ovog stoljeća. Pomislila sam umjesto na njegov početak, te tako stva-
da bi bilo zanimljivo izložiti na koji su ra pomutnju koja proizilazi iz (e) izme-
način stanovita sramotna izvrtanja s đu tog kralja i Tvrtka II (umro 1443).
kraja prošlog stoljeća, ne tako davno, Kad se jednom taj čvor prikaže
zavela nekoliko lahkovjernih i uglednih
i bar djelimično razmrsi, moguće je is-
stranih znanstvenika.
pitati i te kako valjane razloge datiranja
Problem predstavlja zamršen
čvor sa slijedećim izdancima:
pojaseva i njima srodnih nalaza u prvu
a. Neobična povijest muslimana polovicu 14. stoljeća i tako ispraviti
u Bosni za prve polovice 19. stoljeća. povijest.
b. Iskrivljena povijest Bosne ko- Navedeni se izdanci mogu ovako
ju je krajem 19. stoljeća izmislio au- izložiti:
strougarski režim, okoristivši se okol-
nošću (a).
e. God. 1909-10. stručnjaci Ze-
maljskog muzeja iz Sarajeva otkrivaju
Muslimani u Bosni i
bogato opremljen kraljevski grob u ko- Hercegovini
jem je gotovo sigurno pokopan bosan-
ski kralj Tvrtko I (umro god. 1391.) U razdoblju od 1820. do 185l.
pod oltarom crkve u Arnautovićima bosanski muslimani nisu bili štovani u
kraj Visokog u središnjoj Bosni, no taje Istanbulu (Šišić 1938; str. 19,20). Što
njegovo postojanje ne bi li održali (b). je tijekom druge polovice 19. stoljeća
d. Činjenica da se (b) usadilo u međusobni prezir više rastao, postajali
bosansku svijest tako duboko daje nad- su oni to samovoljniji. Vlast musliman-
živjelo političke izmjene koje je donio skih zemljoposjednika nad njihovim
Prvi svjetski rat.
kršćanskim kmetovima postaje sve su-
e. Djelatnost nekadašnjeg austro-
rovija, a nameti se sve češće pretvaraju
ugarskog vojnog liječnika početkom
dvadesetih godina ovog stoljeća navodi u kazne, pa otud slijede mnogi nemili
na krivi trag o grobovima Tvrtka I i II. događaji u kojima kmetovi ustaju protiv
Objavio je tobož nove podatke o isko- gospodara. U to doba Istanbul više ne
pavanju izvršenom u prvim godinama može kontrolirati ponašanje bosanskih
habsburške okupacije Bosne i Hercego- muslimana. Tako su oni sedamdesetih
vine. godina 19. stoljeća jedina vjerska grupa
f. Jedna njemačka znanstvenica u Bosni i Hercegovini bez ikakvih pre-
iz sasvim različite oblasti koja, nara-
tenzija za podrškom neke strane sile,
vno, nije bila upoznata s (e) prihvaća
dok se katolička Hrvatska u to vrijeme
u svojoj publikaciji iz god. 1971. po-
datke iz publikacije koja je uslijedila uzda u Austriju te posredno II Rim, a
nakon (e), te stoga čitavu jednu grupu pravoslavna Srbija u Crnu Goru kojoj
pojaseva smješta u drugu polovicu 14. je na čelu pravoslavni vladika, te preko
stoljeća, kad umire Tvrtko I (1391), nje, naravno, u Rusiju.

20
Iskrivljena povijest strijske politike u tom razdoblju (Šišić
1938; str. 19-20,43-44); von Asbotho-
Bosne va je pak "popularna" knjiga o bosan':-
skoj kulturi, namijenjena stranim čita­
Takozvana "bogumilska" povi- ocima, bila prvo štivo koje je tu disku-
jest Bosne danas se uglavnom smatra tabilnu postavku iznijelo na stranim je-
tvorevinom Janosa von Asbotha, vla-
zicima. U Budimpešti je objavljeno
dina činovnika s početka austrougarske
god. 1887, u Beču god. 1888, u Lon-
uprave i člana mađarskog parlamenta,
donu 1890.
te njegova poznatijeg kolege Benjami-
Berlinskim sporazumom zajam-
na von Kallaya (Wenzel, Kojić, 1980;
čeno je Austro-Ugarskoj isključivo pra-
str. 209, 210), koji upravlja Bosnom
vo okupacije i upravljanje Bosnom i
od 1882-1903. (Ćorović 1925; str. 80).
Hercegovinom nakon njena preuzima-
Tu je mogućnost tijekom godina nas-
nja god. 1879. Deset godina kasnije
lutilo nekoliko jugoslavenskih znan-
mnogi stanovnici ovog predjela i dalje
stvenika. Jedan neobjavljeni rad numiz-
matičara Ivana Rengjela o stećcima na
se protive takvom sporazumu, te upor-
zanimljiv način razmatra ovaj problem no teže k povezivanju sa Srbijom kao
("Srednjovječni nadgrobni spomenici,
prirodnim tokom razvoja vlastite povi-
stećci", bez datuma). Kopija tog kuca-
jesti. Von Asbothov nov prikaz povi-
nog teksta nalazi se u jednoj privatnoj jesti Bosne trebao je neposlušne zago-
biblioteci u Zagrebu i kao cjelina danas vornike takvog gledišta uvjeriti da za-
nema veće važnosti jer su ga nadomje- nemaruju stvarnu povijest svoje zemlje.
stili mnogo opsežniji radovi te vrste Von Asboth tvrdi kako je jedan od ključ­
(npr. rad Šefika Bešlagića). No Ren- nih momenata u povijesti Bosne to što
gjelova je bibliografija vrijedan kritički je nekoć, u razdoblju koje prethodi na-
prikaz ranih izvora tada općeprihvaće­ metanju osmanlijske vlasti, imala du-
ne teorije o porijeklu fenomena stećaka. boko Ukorijenjenu nacionalnu religiju.
Rengjeo je u iskrivljenoj povijesti vidio Ta religija, nadalje, sa Srbima nema
težnju austrougarskih vlasti da nakon nikakve veze, a Rimje žestoko napada.
prvih godina okupacije pronađu ideo- Radilo se, zapravo, o krivovjerstvu srod-
loško uporište njima neophodna raz- nom mnogim srednjovjekovnim dua-
dvajanja Bosne i Hercegovine od Srbi- !ističkim herezama iz tog razdoblja. po-
je. Ideja o širenju tzv. "bogumiiske hi- rijeklo vuče iz zemlje koja je kasnije
poteze" došlo tek nakon prvih nekoliko također pala pod turski jaram - iz Bu-
godina austrougarskog upravljanja u garske~ 2 Stoga bi Bosanci srodnosti u
svakom se slučaju podudara s objašnje- kulturi trebali tražiti u Bugarskoj, a ne
njem Ferde Šišića objavljenim godine u zapadnoj ili srednjoj Evropi. Ne ospo-
1938. o glavnom pravcu djelovanja au- rava se da je za procvate krivovjerja

2 Revizija bugarskog bogumilstva u svjetlu novijih istraživanja koja je poduzeo John V. A.


Fine, "The Bulgarian Bogomi! Movement", East Europian Quarterly, Vol. XI, no. 4, Bou/der.
Colorado, 1977; str. 385-412.

21
Bosna uglavnom bila pod mađarskom njima. "Crkva bosanska", institucija ko-
vlašću. U to se doba katolička Mađar­ jaje u katoličkim spisima tog razdoblja
ska milostivo udostojila oprostiti i za- često ocrnjavana, u protewklomje sto-
boraviti krivovjerje koje je zatrovalo ljeću izazvala niz zabuna i raspri. Na
većinu bosanskih lokalnih vladara i nji- temelju današnjih saznanja, stvarno je
hovih podanika. Mađarska je također stanje ukratko slijedeće.
tu i tamo provodila akcije čišćenja, na Uvriježeno je mišljenje da je od
Papin nalog, ne bi li Bosnu vratila u 13. stoljeća do dolaska Turaka Bosna
okrilje majke Crkve. Pa ipak, tvrdi von imala specifičnu nacionalnu crkvu čiji
Asboth, Bosna se zbog svoje vjerske su se svećenici nazivali krstjanima, a
povijesti ne uklapa ni u istočnu ni u narod bi ih katkad nazivao patarenima
zapadnu maticu. Da ne poljulja vlastitu (Petković 1953; str. 13; Fine 1975; str.
tezu, u svom prikazu heretičke izolira- 334) - imenom koje je na talijanskom
nosti Bosne u kasnom srednjem vijeku jeziku prvotno označavalo krivovjerni-
trebao je uskladiti njeno kulturno nas- ke. Dakako, valja spomenuti da su u to _
lijeđe. A Bosna svakako posjeduje je- doba isti naziv rimokatolici koristili za
dinstveno naslijeđe iz kasnog srednjeg članove srpske pravoslavne crkve. Ma-
vijeka: velike, pomalo neobične nad- lo je vjerovatno da su pripadnike Crkve
grobne spomenike, na tisuću primjera- bosanske u njihovo doba ikad nazvali
ka razasutih zemljom, među kojima bogumilima. U jednoj kopiji rukopisa
ima i bogato ukrašenih nadgrobnika. biografije Konstantina Filozofa iz god.
Radi se - zaključuje von Asboth - o 1432. despota Stefana Lazarevića na-
preostalom kulturnom blagu hrabrih vodno je upotrijebljeno upravo ovo od-
krivovjernika koje u svakom slučaju ređenje; taj prijepis izgleda nije saču­
treba zvati jednako kao i njihovu bu- van, a ime nije pronađeno ni u jednom
garsku braću - "bogumilima" (von As- prijepisu istog djela do sada (Fine 1975;
both 1890; str. 30-100). str. 44). Za druge "rane" spise koji ko-
Bilo je to vješto stvaranje "po- riste naziv pri određivanju pripadnika
vijesti" koja će istovremeno poslužiti Crkve bosanske dokazano je da su kri-
Austrijancima i uglavnom se uklopiti votvoreni mnogo kasnije ne bi li pot-
u postojeći povijesni okvir. Von Asboth krijepili tezu kako se uistinu radi o du-
je, naravno, računao s činjenicom da alističkom pokretu. Nadalje, kad bi se
će rijetko kojem Bosancu biti dostupni taj naziv pojavio u suvremenim ili stra-
iscrpni povijesni spisi iz austrougatskih nim prijevodima ranih spisa, bilo bi to
knjižnica. No glavno sredstvo kojim je naprosto zbog primjene nepromišlje-
von Asboth želio ostvariti svoj cilj - nog pravila da je patarin isto što i bo-
prikaz bosanske nacionalne religije - gumil. Otud velika vjerovatnost da je
nije od svog stvaraoca zahtijevao na- izgubljeni rukopis o Konstantinu Filo-
ročitu intelektualnu razigranost: sred- zofu sačinjen ili krivotvoren upravo s
njovjekovna vjerovanja u Bosni i nji- tim ciljem.
hove tadašnje, a i kasnije službe, vrlo Suvremeni povjesničari specija-
su zagonetni i stoga podložni različitim lizirani upravo za ovo neispitano pod-
manje ili više vjerodostojnim tumače- ručje balkanologije opredijelili su se za

22
tumačenje Crkve bosanske kao strem- Kod seljačkog je stanovništva
ljenje za nacionalnom crkvom kakvu zasigurno prevladavalo potpuno nepoz-
su imali Srbi, no bez ikakvih političkih navanje doktrinarnih pitanja - ne samo
veza s Istokom ili Zapadom. Pokret vje- tada, već i u novijoj prošlosti. Vjero-
rovatno nije imao odjeka, i jedva da je vanja mnogih koji se smatraju katoli-
poprimio obrise organizirane crkve. Ia- cima ili pravoslavcima i te kako bi izne-
ko se za neke elemente njene službe nadila obrazovanije pripadnike tih
čini da ponavljaju pravoslavni obrazac, ogranaka kršćanstva iz drugih krajeva.
struktura joj je (pretjerana li izraza) po- Moguće je veći dio ili barem za Rim
malo nalik zapadnoj, samostanskoj, no neprihvatljivih ili heretičkih vjerovanja
čini se da njeni pripadnici nisu bili svjes- tog prostodušnog življa, koji se sam
ni razlika između te i prave eklezijas- nazva kršćanima, no stremljaše za au-
tičke strukture. Tako su nezaređeni re- tonomnom crkvom, tek rezultat nezna-
dovnici preuzeli mjesto namijenjeno nja proizašla iz dugotrajna nemara Ri-
svećenicima, čini se neupućeni u značaj ma za zabačena mjesta na granicama
naređivanja svećenstva u crkvama Is- vlastitog carstva.
toka i Zapada, kao ni u zgražanje Rima
Smatra se (a nikad nije bilo va-
pri najmanjem odstupanju od te norme
ljanog razloga za sumnju) da je među
(Petković 1953; str. 40; Fine 1975; str.
svim vjerskim sektama u Bosni tijekom
148-150,219). Pokret je u razdobljima
14. i 15. stoljeća bio raširen običaj po-
svoje dugačke povijesti moguće sadr-
dizanja golemih nadgrobnih spomeni-
žavao neke dualističke elemente ili bi
naprosto prihvatio nekog dualistu s , ,ka. Od nekoliko stotina stećaka s nat-
pisima, samo za njih osam utvrđeno je
obale u svoje okrilje, premda u unu:'
da pripadaju sljedbenicima Crkve bo-
trašnjim duhovnim spisima nema ni spo-
sanske (Fine 1975; str. 260-264). Danas
mena eventualnog dualizma u Bosni
se kao pouzdana određenja uzimaju sa-
prije 15. stoljeća (Fine 1975; str. 131,
mo imena znanih pojedinaca čijaje po-
361). No danas se uglavnom smatra da
vezanost sa Crkvom bosanskom ranije
je, bez obzira na doktrinu (ukoliko je
utvrđena. Za ambleme koje neki ma-
doktrinarne postojanosti uopće i bilo
štoviti autori smatraju karakterističnim
tokom nekoliko stoljeća njena postoja-
za "bogumile" (npr. križ u obliku grč­
nja), Crkva bosanska imala tek malen
kog slova tau i tzv. djedov štap) lakše
broj sljedbenika i izvršila minimalan
bi bilo dokazati da bogumilima ne pri-
utjecaj na stanovnike srednjovjekovne
padaju, te da u pravilu ne određuju dok-
Bosne i Hercegovine - bilo katolike ili
trinu (Kojić-Wenzel 1980; str. 208-209).3
pravoslavce, ovisno o tome u kojem su
dijelu živjeli (Fine 1973; str. 19-29; Von Asbothova iskrivljena po-
Fine 1975; str. 131, 361). vijest zbir je manipuliranih predodžbi

3 Pavao Anđelić mi je jednom rekao da zbog svog poznavanja bosanskog istorijskog materijala
vjeruje kako su stanovnici Bosne vjerovatno o sebi mislili kao o prostim krstjanima, kao što i arhi-
tektura mnogih bosanskih crkava slijedi pojednostavljenu formu koja se ne razlikuje ni od katoličkih,
ni od pravoslavnih, i da nisu stoga previše brinuli kojoj crkvi treba pripadati za konačni spas duše.

23
o srednjovjekovnoj Crkvi bosanskoj i pertoaru križ, za koji se zna da je dua-
o stećcima, iz ne tako daleke prošlosti. listima bio anatema (Evans 1973; str.
O ideji da su tzv. krivovjernike 163, 164).4 Kako je Arthur Evans ubrzo
iz Bosne obratili bugarski bogumili ras- postao svjetski poznat arheolog, ta čista
pravljalo je nekoliko vatrenih pristaša izmišljotina automatski je promovirana
panslavizma prije uspostavljanja au- i u vrijeme kad je von Asboth iz poli-
strougarske vlasti u Bosni, u vrijeme tičkih razloga odlučuje rasprostraniti
kad se vjerovalo da valja potaknuti so- kao nepobitnu činjenicu u austrijskim
lidarnost između Bosne i Bugarske, obi- se krugovima naziva "Evansovom tezom"
ju pod turskim jarmom. Djelo Franje (von Luschan 1881; str. 107, bilješka 1).
Račkog o bogumilima i patarenima, ko- Von Asboth je tu ideju (da su
je je u Zagrebu prvi put objavljeno 1869- stećci nesumnjivo spomenici bogumi-
-70. pod pokroviteljstvom biskupa Jo- la) vješto spojio s jednom drugom: da
sipa Juraja Strossmayera i novoosno- su praktički svi Bosanci bili bogumili,
vane Jugoslavenske akademije, prezen- te su uslijed stalnih proganjanja koje
tira tu ideju na naizgled znanstven na- je poticao Rim masovno prihvatili is-
čin, a bugarsko ime "bogumili" uvodi lam. Ni to von Asboth vjerovatno nije
u literaturu kao naziv za pripadnike Cr- sam izmislio, već čuo. Ova teza nema
kve bosanske (Rački 1931; Šanjek 1975; nikakve povijesne osnove. (Fine 1975;
str. ll, 12). Nedugo je zatim Arthuru str. 382-385). Austro-Ugarska je u pr-
Evansu, mladom engleskom novinskom vim godinama upravljanja Bosnom i
izvjestiocu i strastvenom ljubitelju po- Hercegovinom uveliko iskorištavala
vijesti, koji je bio u Bosni za vrijeme muslimansko stanovništvo: islam je u
ustanka 1875, palo na pamet da bi go- Bosni između 1800-1875. pri tome go-
lemi bosanski stećci mogli biti grobovi tovo neovisan o Istanbulu, spomenuto
baš onih bogumila o kojima je ranije u (a), i u tom razdoblju još nije uspo-
čitao. U svom objavljenom putopisu toj stavio opasne političke veze s inozem-
pretpostavci nije posvetio mnogo pro- stvom, pa gaje stoga okupator poticao.
stora, no potkrijepio ju je primjedbom Tako je muslimanima bilo dozvoljeno
da nadgrobni spomenici koje je vidio da zadrže svoje katoličke i pravoslavne
ne sadrže u svom ikonografskom re- kmetove (Dedijer 1967; str. 79-81), te

4 Ovo stanovište - da postojanje ili izostanak križa na nadgrobnim spomenicima implicira nešto
o vjerovanju pokojnika - bilo je stalno potencirano od strane zagovornika "bogumiIske hipoteze",
s uvjerenjem da ono snažno potkrepljuje njihove tvrdnje. To je, zapravo, potpuna besmislica;
proučavanje evropskih nadgrobni h spomenika od srednjeg vijeka do danas jasno pokazuju da je
njihov ikonografski repertoar tek stvar mode i da se ukop na posvećenom mjestu smatrao dovoljnim
iskazom pobožnosti. Kao primjer neprimjenjivosti "principa križa" može se navesti veliki broj bogato
ukrašenih nadgrobni h spomenika Vestminsterske opatije u Londonu, od kojih se samo na jednom
nalazi prikaz križa; sasvim sigurno niko od srednjovjekovnih engleskih kraljeva, kraljica i plemstva
nije obilježen kao sljedbenik dualističke hereze.

24
su mnogi katolici i pravoslavci u Bosni, Patsch god. 1909, godinu dana nakon
koji su dolazak Habsburgovaca isprva politički
najosjetljivijeg poteza Austro-
dočekali kao svoje oslobođenje, doživ- -Ugarske: protuzakonite aneksije Bos-
jeli gorko razočarenje. ne i Hercegovine (Anđelić 1980; str.
S druge je strane nametanje laž- 227-230).
nog "bogumilskog" tona povijesti Bos- Grob je očigledno otkriven sas-
ne bilo dio kampanje da se potencijalno vim slučajno. Započeta su iskopavanja
opasnim bosanskim kršćanima oduzme ruševina u Arnautovićima, nekoliko ki-
što je moguće više kulturnog naslijeđa. lometara sjeveroistočno od Visokog u
Stećci - nadgrobni spomenici predaka središnjoj Bosni, da se odredi položaj
svih kršćana i muslimana - na taj su crkve koju je god. 1193. podigao ban
način dodijeljeni muslimanima, čime Kulin, a spominje se na kamenom nat-
su istaknuta njihova nasljedna prava u pisu pronađenom u obližnjim Bišku-
zemlji, a kršćani su u odnosu na njih pić-Mašinovićima (Vego IV, 1970, str.
degradirani u "došljake" (Wenzel-Ko- 70, 71, br. 254; Anđelić 1980; str. 232).
jić. 1980; str. 209). Sam ban Kulin ključna je ličnost u no-
voj povijesti Bosne skiciranoj pod (b):
po njoj je on poznati vjerski odmetnik
Grob Tvrtka I koji se, unatoč strogoj zabrani svog gla-
Još jedan zanimljiv komentar u vara Bele III, "s cijelom svojom poro-
Rengjelovoj bibliografiji odnosi se na dicom i s 10.000 podanika priklonio
njegovo viđenje uloge Zemaljskog mu- bogumilskoj vjeri" (von Asboth 1890;
zeja iz Sarajeva u širenju glasa o tobož str. 43). Također se, naravno, priznaje
bogumilskoj prošlosti Bosne. Taj naci- njegova kasnija rehabilitacija i povra-
onalni muzej Bosne i Hercegovine os- tak Mađarima nakon Papine interven-
novalaje god. 1885. austrougarska vlada cije, no predočena je tek kao kratko-
s namjerom da potpomogne proučava­ trajno pomirenje u slijedu banova-kri-
nje i razumijevanje povijesti, arheolo- vovjernika.
gije i prirodopisa regije. Rengjeo je uvje- Otkopavajući crkvu podignutu u
ren da von Asbothovi radevi na nje- kasnom srednjem vijeku i očekujući
mačkom i engleskomjeziku svijetu pre- ostatke Kulinove crkve na nižem nivou,
zentiraju izrazito tendencioznu teoriju arheolozi su naišli na prilično velik pra-
kao provjerenu činjenicu, dok muzejski vokutni mauzolej ski prostor, do kojeg
stručnjaci taj isti zadatak treba da obave su došli kroz prilaz smješten pod veli-
na lokalnom nivou. Nepristrano sagle- kim stećkom u blizini crkvenog oltara,
davanje činjenica koje slijede navodi prostora za koji je već god. 1600. za-
na zaključak da je Rengjeo vjerovatno bilježeno da se u lokalnoj tradiciji na-
u pravu. ziva "kraljevskom kapelicom" (Anđelić
Grob kralja Tvrtka I prvi je ot- 1980; str. 199). U njemu je otkriveno
krio kustos Zemaljskog muzeja Karlo osam kostura, što je navelo na pomisao

25
da grobnica pripada većoj porodici.
5

Jedan od kostura ležao je u lijesu koji


je nekoć bio drapiran mrtvačkim pokro-
vom; njegovi se ostaci danas mogu vi-
djeti u Zemaljskom muzeju (inv. br.
608), a na njima van svake sumnje znaci
kra~evskog grba kralja Tvrtka I (sl. la-
-e).

SL 1a: Motiv koji se ponavlja;preostaliJragment


mrtvačkog pokrova bosanske kraljevske poro-
dice iskopan god. 1909. u Arnautovićima kraj Sl. lb: Grb kralja Tvrtka l rekonstruiran od
Visokog; zlatni i srebrni brokat. Zemaljski muzej preostalih komadića tkanine iz Arnutol'ića.
u Sarajevu (608). Po Anđeliću, 1980.

5 Očevici iskopavanja, koje je intervjuirala Irma Čremošnik 1950-51. godine, slažu se o broju
pronađenih skeleta (Anđelić 1980; str. 187, 230, 231). Moje je mišljenje da je isti mauzolej mjesto
vječnog počinka bana Stjepana II Kotromanića (umro 1353), koji je u tu svrhu franjevcima izgradio
crkvu uMilama. Ukopni običaji bosanskog 14. stoljeća često su nalagali da najnoviji ukop u
zajedničku grobnicu bude pažljivo pripremljen, kao što je ovdje slučaj, dok su se ostaci ranijih ukopa
sklanjali drugdje (Bešlagić, Basler 1964; str. 22, grob 62, T. XIV, sl. 4, nakon 1329; str. 52, grob
251. T XXXlI, sl. 5. nakon 1342; str. 14, grob 6, T. XII, sl. 2, nakon 1342). Jedan od prstenova
pronađenih u mauzoleju (sl. 2b, c; Anđelić 1980; str. 187, 230, 231) stilski je mnogo raniji od onih
iz Tvrtkovog doba. Bojana Radojković ispravno ga smješta u kasnije 13. stoljeće (Radojković 1969;
str. 180. 334, 352). lako je Anđelić pokušavao utvrditi da je ban pokopan u jednom grobu blizu
crkvenog ulaza (Anđelić 1980; str. 231, 232), ipak se čini da bi centralna pozicija u mauzoleju bila
prikladnija poštovanju ovog crkvenog donatora - potomka i arpadovićke i nemanjićke krvi, a čija
kćer, u godini njegove smrti, postaje kraljicom Ugarske (Ćirković 1964; str. 121).
6 Ovu heraldiku - kacigu sa svežnjem pera iznad štita ukrašenog kosom trakom i motivom
fleurs-de-~~'s- koristili su i kralj Tvrtko I i njegov nasljednik kralj Dabiša (umro 1395), ako i Dabišina
udovica, kraljica Jelena Gruba (1395-1398). Anđelić daje vrlo uvjerljive razloge za uvjerenje da je
u kovčegu ispod kraljevskog plašta bilo tijelo kralja Tvrtka prije negoli nekog od manje važnih
ličnosti (Anđelić 1970; str. 21,1980; str. 187,214,218).

26
SI. 1e: Pečat kralja Tvrtka I sačuvan u 6 pri- SI. ld: Srebrni prsten, Ifjevan, graviran, s grbom
mjeraka koji datiraju iz razdoblja 1385-1389. vazala Tvrtka I; iskopan u kraljevskom mauzo-
Promjer 3 cm. Po Anđeliću, 1970. leju u Arnautovićima kraj Visokog. Promjer
2,3 cm. Zemaljski muzej, Sarajevo (620).

Daljnji su nam postupci arheo- jeklu; no Dimitrije Sergejevski je god.


loga i muzejskih stručnjaka nažalost za- 1947. prepoznao rukopis Karla Patscha
uvijek onemogućili da saznamo kako i u inventarskoj bilješci spominje mo-
su mnogobrojni predmeti iz grobnice, gućnost da se radi o nalazu iz Amau-
za koje je naknadno utvrđeno da su u tovi ća (ibid; str. 187,212-213,221). Pre-
njoj pronađeni, bili tačno razmješteni, ostali predmeti iz Arnautovića kasnije su
premda se uglavnom smatra da je kru- pronađeni na različitim mjestima u Mu-
pan prsten od kristala i zlata (sl. 2a, b) zeju: u klasičnim i u srednjovjekovnim
najvjerovatnije pripadao kralju (Anđe­ zbirkama, u podrumskom skladištu (ibid;
lid 1980; str. 221), I prsten i mnoge str. 185).
druge dragocjenosti s nalazišta (neke No istraživački pothvat Pavla
su prikazane na sl. 2a, e) pripojeni su Anđelića, koji se nadovezuje na pret-
zbirkama Zemaljskog muzeja pod istim hodni rad Irme Čremošnik god. 1950-
inventarskim broj em - "G-I- 14-VIII- -51, a ovaj je opet bio potaknut otkri-
-1909" - bez ikakva objašnjenja o pori- ćem Sergej evskog, razotkrio je dokle

SI. 2a: Četiri zlatna prstena s različitim draguljima iz kraljevskog mauzoleja u Amal/lavićima kraj
Visokog. Zemaljski muzej, Sarajevo (618, 616, 619, 617).

27
po njegovu mišljenju bogumili stećke
(fenomen svojstven samo njima) nisu
podizali u samim crkvama. Te bi pos-
tavke bile ozbiljno uzdrmane da se pro-
čuo glas o pronalasku groba Tvrtka I
u grobnici zatvorenoj stećkom smješte-
nim u samoj zgradi crkve. U osjetljivoj
političkoj atmosferi koja je zavladala
nakon austrougarske aneksije Bosne i
Hercegovine, objavljivanje vijesti o pro-
nalasku bogato opremljene grobnice
prvog bosanskog kralja moglo je kod
SJ. 2b: Zlatni prsten, filigran i kameni kristal. Bosanaca samo potaknuti neželjen iz-
Promjer 2,5 cm. Promjer odfasete do stražnjeg sIjev nacionalnog osjećaja.
dijela 3,4 cm. Zemaljski muzl':i, Sarajevo (616). Stoga su dokazi krivotvoreni.
Veliki stećak, opisan u kratkoj bilješci
OVdašnjeg pomoćnika Karla Patscha
Mustafe Salihagića (ibid; str. 214), na
karti nalazišta ucrtan j e kao malen pred-
met veličine lijesa pronađena u grobu
(ibid; str. 190, 199, 228, 229). Sam je
lijes izgleda uništen. Pokušali su uni-
štiti i stećak koji Anđelić opisuje kao
ogroman, šiljat sljemenjak s integral-
nim postoljem. Po njemu, stećak bijaše
SI. 2c: Zlatni prsten sa safirom, šuplji obruč,
faseta poduprta izrezbarenim listovima djeteli- tako velik te su Austrijanci mogli tek
ne. Promjer 2, l cm. Zemaljski muzej, Sarajevo izbiti najveći dio jednostavne i pomno
(619). Fotografirala autorica zahvaljujući su- izrađene površine, a središnji su dio
sretljivosti Nade Miletić.
spomenika odvukli van crkve (ibid; str.
211,229). Izbijeni su dijelovi ostali kraj
su Karlo Patseh i njegovi muzejski su-
ulaza u mauzolej, unutar same crkve,
radnici bili spremni ići ne bi li zbrisali dok je razbijeni dekorativni materijal
svaki trag otkrića kraljevskog groba od crvenog kamena, iz kojeg je po An-
pod stećkom smještenim u kršćanskoj đeliću bilo izgrađeno podnožje spome-
crkvi, premda Anđelić uopće nije na- nika, zakopan u mauzoleju i pronađen
mjeravao ispitivati razloge takvog pos- je prilikom njegova ponovnog iskopa-
tupanja. No dva se razloga odmah sama vanja god. 1976. i 1977. (ibid; str. 202-
nameću. Po von Asbothovoj tvorevini -203, 227-229).
(b), u srednjovjekovnoj bosanskoj dr- Iskopine iz Amautovića tek su
žavi postoji organizirana heretička cr- uzgred spomenute u arhivi Zemaljskog
kva i gotovo su svi njeni vladari (uk- muzeja i u djelima objavljenim u to
ljučujući Tvrtka I) bogumili. Nadalje, doba. Ne postoji izvještaj o iskopava-

28
nju. Doduše, u zapisniku sa sastanka zlatnih i srebrnih prstenova, naušnica
održanog u Muzeju 2. studenog/no- itd., tako da će naša srednjevjekovna
vembra 1909. opisano je iskopavanje, zbirka biti znatnije obogaćena."
no težište je stavljeno na pitanje može "Od skeleta, samo je jedan nađen
li se crkvu dovesti u vezu s banom čitav. Kosti su zbog močvarnog tla vrlo
Kulinom. Na nj' je dat potvrdni odgo- trošne." (Anđelić 1980; str. 186, 187)
vor, a tek je uzgred spomenuto da gro- Na sastanku održanom 17. ruj-
bovi "u vezi" s crkvom predstavljaju na/septembra 1910. Patseh ukratko iz-
bogat nalaz. vještava da su radovi u Amautovićima
"Dr. Patsch, u vezi sa svojim re- okončani (ibid; str. 187).
feratom na zadnjoj sjednici, izvještava Uz spomenute muzejske podat-
o iskopavanju u Arnautovićima i kotaru ke, ponešto su o iskopavanjima u crkvi
Visoko. Iskopavanje je trajalo čitav objavili Patschovi suradnici. Ćiro Tru-
mjesec avgust i sve do sada nije zavr- helka piše u Glasniku Zemaljskog mu-
šeno. Produženje radova objašnjava se zeja u Sarajevu iz god. 1914 (str. 223;
veličinom otkrivene crkve i okolnošću Anđelić 1980; str. 187, bilj. 11) da je
da su se unutar prvotno otkrivene crkve crkva u Amautovićima prvotno bila ra-
pojavili i ostaci jedne manje - starije nokršćanska bazilika, a datira iz istog
(crkve) i da se također naišlo na gro- razdoblja kao i crkve u mjestima Da-
bove iz istog vremena. Stoga je došlo bravina, Zenica i Turbe. U Glasniku iz
do većeg iskopa zemlje, a bio je nužan te iste godine Vladimir Ćorović tvrdi
i jedan oprezniji i polaganiji radni pos- da je u toku iskopavanja otkriveno mo-
tupak. O značaju građevine za našu numentalno zdanje iz vremena bosan-
srednjevekovnu crkvenu arhitekturu skih kraljeva koje djelimično leži na
moći će se dati sud kada se otkrije čitavi temeljima starije i manje crkve, pod
tloris. Već sada se može zaključiti, ali kojom se opet nalazi ostaci zdanja iz
uza sve rezerve, da položaj dviju crkava rimskog razdoblja (ibid; str. 187, bilj.
u Arnautovićima asocira na natpis bana 13, GZM 1914. str. 12). Ti su podaci
Kulina koji govori o gradnji crkve na tačni u dijelu koji se odnosi na pret-
temeljima neke starije (crkve). Nala- postavke o samoj crkvi - ona je uistinu
zište natpisa je svega 20 minuta uda- sadržala 4 zasebna nivoa: jedno roma-
ljeno od Arnautovića i leži neposredno ničko i dva gotička zdanja najvjerovat-
na obali Bosne, tako da je prijenos ka- nije podignuta na temeljima kasnoan-
mena sa natpisom bio lako moguć. Da tičke bazilike (Anđelić 1980, str. 187,
li je ova pretpostavka prihvatljiva, da 190). No šira javnost sasvim sigurno
li je, dakle, Kulin ban izgradio crkvu namjerno nije bila upoznata s pravim
u Amautovićima, provjerit će se isko- značajem nalaza iz Amautovića.
pavanjem na mjestu gdje je nađen nat- Nakon prikaza prvih triju kom-
pis. Ako se tamo ne nađe nikakva crkva ponenti zamršenog čvora koji je pred-
onda je gornja sumnja opravdana." metom ovog napisa, prisjetimo se ok-
"Grobni nalazi su mnogobrojni rutne ironije sudbine da je nadvojvoda
i vrijedni, osobito zbog priloga nakita, Franz Ferdinand, prijestolonasljednik

29
Austro-Ugarskog carstva, trebao veli- stećaka. Budući da mi sam članak nije
čanstveno novo zdanje Zemaljskog dostupan, citiram ono što Alojz Benac
muzeja proglasiti otvorenim 28. lip- piše o toj temi (Benac 1951; str. 69-70):
nja/juna ujutro god. 1914, te da ga je "... vrlo ispravno prilazi ovom
na samom putu do Muzeja smrtno ranio problemu i Vl. Skarić. On još 1932.
Gavrilo Princip. Bio je to povod lancu piše da u jugoslavenskom naučnom svi-
događaja koji dovode do početka Prvog jetu postoji "skoro utvrđeno vjerovanje,
svjetskog rata i do konačnog sloma Au- da su bosanski mramorovi grobni spo-
stro-Ugarske. menici djelo ljudi bogumiiske vjere"
(V. Skarić, "Bogomi/ski grobovi i bo-
sančica", NARODNO JEDINSTVO, al-
manah-kalendar, Sarajevo, 1932, str.
Bajka o bogumilima 356). "Nitko se nije obazirao" - veli
dalje Skarić - "i na druge okolnosti iz
Međuratna literatura o Bosni i
kojih se bogumiisko porijeklo mramo-
Hercegovini i o njenoj povijesti uglav-
rova ne samo nije moglo izvesti, nego
nom ponavlja bogumilsku hipotezu ski- ga je i pobijalo" (ibid). On smatra da
ciranu u (b). Kako je to tumačenje ve- je u ovo pitanje i politika unijela svoje
ćina nastavnika usvojila još u đačkoj
prste. Austrija je htjela da Bosnu naci-
dobi, u školama koje je financirala Au- onalno odvoji od Srba i Hrvata i da
stro-Ugarska, to su ga nastavili preno- stvori neke Bošnjake. Stoga je njena
siti, jer kontradiktornih napisa nije ni uprava u Kalajevo vrijeme vrlo rado
bilo. Često su vrijedna znanstvena djela prihvatila teoriju o bogumilskim gro-
sve stećke pripisivala bogumilima. Za bovima, jer je ta teorija išla u prilog
primjer nek nam posluži članak Vejsila ovakvoj zamisli."
Čurčića "Kako su naši bogornilski pređi
Bencuje ta ideja god. 1951. (str.
sjekli i prevozili nadgrobne spomeni- 69-70) djelovala uvjerljivo. "Ne upu-
ke" (NAPREDAKIX, 3-4, Sarajevo 1934, štam se ovdje", kaže on, "u ispitivanje
str. 35-39), koji ponavlja potpuno ne- prirode bogumilstva ili u to je li ono u
ispitanu pretpostavku o porijeklu ste- Bosni i Hercegovini uopće postojalo.
ćaka, no istovremeno predstavlja vrlo Unatoč tome, neki mi se Skarićevi sta-
suvisli prikaz o samom umijeću njihove vovi čine u potpunosti prihvatljivima.
izrade. Mnoga neobjašnjena mjesta, pa tako
Bez sumnje su neke obrazovane lako moguće i ovo, rasvjetljavaju ne-
ličnosti koje su se u to doba bavile prijeporni utjecaj austrijske politike."
proučavanjem prošlosti Bosne (a tu No Skarić kasnije nije više pisao o toj
vjerovatno spada i Rengjeo ) bile upoz- temi, pa u popularnim napisima i dalje
nate s pravim stanjem stvari, no odlučili dominira "bogumilska hipoteza".
su da ga ne objave. Otvoreno se u to Nakon Drugog svjetskog rata iz
doba ipak izjasnio Vladislav Skarić, ko- drugačijeg su političkog - ovaj puta
ji u članku objaVljenom u Sarajevu god. plemenitijeg - razloga mnogi autori po-
1932. optužuje Austro-Ugarsku zbog pularnih djela nastavili širiti bogumiI-
širenja ideje da su "bogumili" tvorci sku verziju prošlosti Bosne. To nije ni

30
u kakvoj sprezi s potenciranjem njene prezentirana je kao logičan zaključak
turističke atraktivnosti, kako se pone- autora članka, stanovitog Felixa von
kad znade tvrditi. Za te su autore "bo- Luschana, na temelju proučavanja is-
sanski krivovjernici" važne ličnosti u kopina sa srednjovjekovnog groblja u
dugačkoj povijesti suprotstavljanja or- Ravnoj Trešnji kraj Tuzle, u sjeverois-
ganiziranoj crkvi i strukturama. Prika- točnoj Bosni. Iskopavanje je izvršeno
zani su kao junaci koj i se bore za zemlju davno ranije, početkom god. 1879.
prečišćenu od vanjskih utjecaja, a pro- Felix von Luschan bio je liječnik
tive se vjerskoj netrpeljivosti toliko austrijske vojske u vrijeme austrougar-
svojstvenoj vjerskim monopolima isto- ske okupacije Bosne i Hercegovine.
ka i zapada tijekom kasnog srednjovje- Navodi da su on i njegov zapovjednik
kovlja. Oslikani su kao onovremeni
sasvim slučajno otkrili groblje, bez ikak-
partizani što u svojim planinskim gni-
vih nadgrobnih spomenika. Nije dugo
jezdima čuvaju nezavisnost i dostojan-
služio Austro-Ugarsko carstvo, i vel'
stvo naroda. Razumljivo da tim auto-
god. 1885. zaposlen je u Museum fur
rima nije bilo do provjeravanja povi-
V6lkerkunde u Berlinu. Njegovi odnosi
jesne ili geografske utvrđenosti vlasti-
s austrougarskim vlastima u razdoblju
tih prikaza, te daje "krivovjerstvo" prije
plod potpunog neznanja i nemara nego od iskopavanja do pada carstva danas
se više ne mogu rasvijetliti. Očigledno
li razborita protestantskog duha. Ma
koliko im motivi bili plemeniti, ti su nastavlja kontaktirati s bivšim drugo-
poslijeratni pisci uspjeli stvoriti bajku vima iz vojske, jer u članku iz god.
o bogumilima koju će mnogi loše upu- 1921 (str. 659) bilježi da je izgubljen
ćeni strani autori preuzeti u svojim dje-
bodež iz dijela iskopina koji je pripao
lima. Zadalo je to mnogo poteškoća jednom tada već pokojnom oficiru (bi-
znanstvenicima koji su svoje vrijeme jaše to Hauptmann Schaffer, čiji su ar-
utrošili na njeno pobijanje. Nesretno je tiljerci pomagali pri iskopavanju, dok
to i dugovjeko naslijeđe iz vremena au- su djeca ili neko od slugu razbili stak-
strougarskog manipUliranja bosanskom leni pehar istog porijekla. Danas se više
kulturom prije Prvog svjetskog rata, ko- ne može utvrditi je li von Luschan su-
je je uvjetovalo dugogodišnje nekritič­ djelovao u austrougarskom politički
ko prihvaćanje arheoloških radova iz motiviranom izvrtanju kulturne baštine
tog razdoblja. Bosne. No ta se pretpostavka ipak na-
meće zbog većih nepodudarnosti izme-
đu njegova prvotnog opisa iskopanih

Verzija predmeta iz god. 1881 (von Luschan


1881; str. 112-114) i kasnijeg članka
Felixa von Luschana iz god. 1921.
Godine 1921. u njemačkom ča­ Von Luschanov članak iz god.
sopisu "Cicerone" (Miinchen 1921; str. 1881. zapravo je izvještaj pročitan na
659-666) objavljen je članak s podaci- sjednici Društva antropologa iz Beča
ma koji navode na sasvim drugačiji koji opisuje okolnosti u kojima je pro-
Tvrtkov grob. Ta neočekivana tvrdnja nađeno i iskopano 30 lubanja u Ravnoj

31
Trešnji. Taj je nalaz god. 1879. poklo- bične i po opisu iz god. 1881. sve su
nio antropološkom odjeljenju Prirodos- dugačke i uske (dolikokefalne), pa se
lovnog muzeja grada Beča. No opisu odlučio da ih pripiše pripadnicima du-
samih iskopanih predmeta prethodilo brovačke trgovačke kolonije koja obi-
je dulje tumačenje srednjovjekovnih tavaše u tom kraju (ibid; str. 113). Tu
nadgrobnih spomenika u Bosni i Her- je tezu potkrijepio primjedbom da je
cegovini. Za neke je uistinu mogao tvr- opasač od pozlaćena srebra za sablju
diti da potječu iz 14. stoljeća. Osobno ("Wehrgehenk") iz jednog groba izgle-
je vršio iskopavanja 30 grobova ispod da ukrasio majstor iz Giottova vremena
takvih spomenika; u 2 je pronašao nov- što, po njegovu mišljenju, pristaje doš-
čiće iz 14. stoljeća. Pod jednim nad- ljaku iz Dubrovnika.
grobnim spomenikom u Han Šibošici I tu je god. 1881. von Luschan
(sjeveroistočna Bosna, između Srebre- stao. No, god. 1921. upravo taj pojas
nika i Tuzle; danas Šibošica) (ibid; str. (sl. 7a-e, e; sl. 8a, b) i vlasnikova lu-
109, 111; Bešlagić 1971; str. 194) pro- banja, koja je ovaj put malo drugačije
našao je mađarski novčić s Ludovikom opisana, poslužit će kao navodni dokaz
I (1342-1382), a pod drugim u Han da se radi o grobu bosanskog kralja
Kolibači na Drinjači (sjeveroistočna Tvrtka.
Bosna, južno od Zvornika) novčić s li-
U svom ranijem članku von Lu-
kom Ludovikove kćerke, kraljice Ma-
schan bez posebnog objašnjenja bilježi
rije (1382-1395). U grobovima podno
tih nadgrobnih spomenika pronađeno da su grobovi u Ravnoj Trešnji bili bo-
je mnogo kratkih, širokih (brahikefal- gato opremljeni. Ne objašnjava na koji
nih) lubanja. 7 Von Luschan zaključuje su način učesnici u iskopavanju podi-
da su zbog poštovanja koje musliman- jelili pronađene predmete, već naprosto
sko stanovništvo gaji prema nadgrob- spominje da je plijen iz 40 grobova
međusobno podijeljen, a on sam posje-
nim spomenicima svih vrsta, grobovi,
uglavnom, ostali netaknuti. Bosna bi- duje dragocjenu zbirku oružja i nakita.
jaše pravi Eldorado za kraniologe (ibid; No u članku iz god. 1921. naši-
str. 113, 114). roko opisuje zajednički projekt iskopa-
Von Luschanov osobni Eldora- vanja austrijskih oficira, njegovu rea-
do bijaše pak u Ravnoj Trešnji: groblje lizaciju i pronađene predmete, koje sad
bez ijednog nadgrobnog spomenika, što navodi mnogo iscrpnije no ranije, te
je, naravno, uveliko olakšalo iskopava- prilaže ilustracije predmeta u svom vlas-
nja. Mjesto ga je zainteresiralo kad je ništvu. Budući da je to građa od pre-
sasvim slučajno primijetio kako jedna sudne važnosti u odnosu na druge pred-
nožna kost strši iz zemlje (von Luschan mete iz bosanskih grobova kojima se
1921; str. 659). Lubanje su vrlo neo- u zadnje vrijeme poklanja velika paž-

7 Slične brahikefalne lubanje nedavno su iskopane ispod stećaka kod Raške Gore, u mostarskoj
regiji (Mikić 1978; str. 226-241).

32
nj a, zbog potreba ovog članka preko-
pirala sam sve von Luschanove ilustra-
cije (sl. 3, 4a-b, 5, 6a, 7, 8).
Predmeti koje von Luschan god.
1921. nije ilustrirao nisu mu više bili
dostupni - bilo zato što su se prilikom
iskopavanja raspali, ili su pak pripali
drugim članovima ekipe koja ih je ot-
krila. Unatoč tome, uspio je opisati ve-
ćinu. U fazi raspadanja otkrivene su
željezne pojasne kopče iz nekih muških
grobova, te "bijedni ostaci nazubljenih Sl. 3a: Stakleni pehar iskopan u RavIloj Trešnji
noževa za rezanje koji su nekoć imali kraj Tuzle god. 1879. Prozirno staklo s aplici-
ranim plavim nitima; puhano. izrađeno pomoću
drvene drške". Željezne mamuze, koje kalupa. Promjer čaše 12,8 cm. Visina 16 cm.
također navodi među nalazima iz tobož Po von Luschanu, 1921, sl. 4a.
kraljeva groba, nisu ilustrirane i vje-
rovatno su pripale nekom drugom. Oba
predmeta, koji su ranije spomenuti kao
vlasništvo Hauptmanna Schaffera, kas-
nije su nestala. Radilo se o relativno
dobro očuvanom bodežu s 3 oštrice i
o "zaobljenom i izdub1jenom malom
peharu sa savijenim postoljem, promje-
ra 10 cm, od prozirna i gotovo bezbojna Sl. 3b: Profil. Po von Luschanu, 1921, sl. 4b.
svijetlo zelena stakla" (von Luschan Mjesto gdje se trenutno nalazi nepoznato.
1921; str. 659-660).
Slični primjerci iz drugih grob- nih 12 okomitih rebara. Na podnožju
nih nalazišta (a ne iz navodno Tvrtko- je jaka udubina u obliku stošca. Taj je
va) ovdje su ilustrirani na slikama 4c, pehar pronađen uz lubanju jednog kos-
6b, 8c. Tu se nalazi par brončanih ma- tura, a u istom su položaju nađeni pehari
muza koji je izgleda sličan "kraljev- slična oblika koji su kasnije iskopani
skim" (sl. 6a) (ibid; str. 660, sl. 2); dva u Veličanima na Popovu polju u Her-
srebrna prstena (sl. 4a; iz groba jednog
cegovini (Wenzel-Kojić 1967; str. 78,
muškarca i jedne žene) (ibid; str. 661,
79, sl. 7, 8) i u Kaknju kraj Visokog u
sl. 3); 9 srebrnih puceta (sl. 4b, iz groba
jedne žene; nalik pucetima koja je isk- središnjoj Bosni (Tomičić 1975; str.
opao u istočnoj Bosni, u Mramoru kraj 182-185).
Zvornika) (ibid; str. 661, sl. 3); i pehar U grobu muškarca koji je von
od prozirnog stakla (sl. 3) (ibid; str. Luschan kasnije pripisao kralju Tvrtku
661, sl. 4a, b), za koji kaže dajetanak pronađena je željezna sablja sa savije-
poput papira i potpuno bezbojan, za- nim držačem oštrice, ostaci kopče za
obljena ruba s plavim nitima, s upuha- korice, željezne mamuze (po opisu iden-

33
o

SJ. 4a: Dva srebrna prstena iskopana u Ravnoj


Trešnji kraj Tuzle god. 1879. U prirodnoj veli-

čini. Po von Luschanu, 1921, sl. l. Mjesto gdje
se trenutno nalazi nepoznato.

SI. 4b: Dvije srebrne puce iz Ravne Trešnje u


prirodnoj veličini. Po von Luschanu, 1921, sl. l.
Mjesto gdje se trenutno nalazi nepoznato.

(")

SJ. 4c: Dvije srebrne puce iz A lišića kraj Sanskog Sl. 5: Sablja, bodež i odgovarajući pribor isko-
Mosla u Bosni. Po Kovačević-Kojić 1978, Ze- pani u Ravnoj Trešnji god. 1879, u grobu koji
maljski muzej, Sarajevo. je kasnije pripisan kralju Tvrtku. Neplemenit
metal. Šestina prirodne veličine. Po von Luscha-
nu, 1921, sl. 5. Mjesto gcije se trenutno nalazi
tične onima koje su ovdje ilustrirane, nepoznato.
inače iz obližnjeg groba), bodež od že-
ljeza i kosti i jedna željezna kopča (sl. ku širine 15 mm i debljine oko 2 mm.
5, 6a). Ovaj posljednji predmet možda Ostala je uglavnom neoštećena, što von
je pripadao kožnom pojasu za mač, koji Luschan objašnjava okolnošću da su
je nestao sa svom drugom odjećom. Tu tkaninu impregnirale metalne soli i tako
se također nalazi pojas od pozlaćena je konzervirale (ibid; str. 663, 664).
srebra za koji je von Luschan smatrao Aplicirani oblici okrunjenog lombard-
da pripada gore opisanom bodežu jer skog slova M izmjenjuju se s pravo-
je bodež pronađen pod samim gvozda- kutnim i zvjezdolikim oblicima duž či­
cem pojasa (sl. 7; 8a, b). tave duljine trake (sl. 8a). Među njima
Pojas valja pažljivo opisati, jer su bila i dva okrugla privjeska i jedna
o njegovu datiranju mnogo štošta ovisi. kopča (sl. 8b). Okrugli privjesci su u
Sastavljen je od 52 zasebna metalna obliku brojke 8, a na prednjoj je strani
dijela koji su pričvršćeni na istkanu tra- kopče okrunjena žena sa žezlom u ruci

34
Dijelovi pojasa iskopana u Ravnoj Trešnji. u
grobu pripisanu kralju Tvrtku. Pozlaćeno sreb-
ro. rezbareno, s bordurom.

Sl. 6a: Željezne mamuze iskopane u Ravnoj Treš-


nji kraj Tuzle. identične onima koje su prona-
đene u grobu pripisanu kralju Tvrtku. Duljina
18 cm. Po von Luschanu 1921. sl. 2. Mjesto
gdje se trenutno nalaze nepoznato.

a e

Sl. 7: - a, b: Jezik. 14,5x1,8 cm. Po von Lu-


schanu. 1921, sl. 8; - e: Kopča. 10.7 cm. Po
von Luschanu, 1921. sl. 7. Zeughaus. Berlin
(1924).
SI. 6b: Mamuza iskopana u Kraljevoj Sutjesci,
prva polovica 14. stoljeća. Po Anđeliću. 1973.
Zemaljski muzej, Sarajevo. strani svake pločice sa strane jezika na-
lazi se ptica, a s druge čovjek i žena
- vjerovatno Bogorodica (ibid; str. 663. koji u rukama drže snop lišća (sl. 7a,
666. sl. 6, 10). Pojasna kopča i rasklo- b). Ukošene crte stvaraju pozadinu za
piva dvostruka pločica koja čini jezik likove, dok paralelni nizovi udubljenja
(pojasa) pričvršćeni su na poj asnu traku predočavaju ljudske, perje i krzno (ibid;
s 3 srebrne zakovice. str. 665, sl. 8, 9). Odjeće muškarca i
Dok su aplikacije duž pojasne žene vrlo su precizno prikazane (sl. 7a,
trake ukrašene tehnikom tucanja meta- b, e). Upravo je odjeća navela von Lu-
la, crteži na pločicama za pričvršćiva­ schana na pretpostavku (iz god. 1881)
nje kopče i na jeziku su ugravirani. Na da je pojas izradio majstor iz Giottova
kopči se nalazi zmaj s lisnatim repom vremena [1266?-1337] (von Luschan
(sl. 7c) (ibid; str. 663, sl. 7). Na jednoj 1881; str. 113, bilj. 1).

35
Sl. 7d: Talijanska odjeća I 320-tih. Slika Maj-
stora iz S. Pietra in Sylvis - Krist, Bogorodica
i sveci - detalj. Zbirka Guggenheim, New York.

Na drugo datiranje pojasa i svih Sl. 7e: Detalj sa sl. 7b. po von Luschanu, sl. 9.
predmeta koji su s njim pronađeni u
članku objavljenom god. 1921. naveo rodica podudara s većim brojem luba-
je Felixa von Luschana jedan susret nja koje je iskopao u Ravnoj Trešnji i
koji se zbio neposredno nakon završet- pretpostavlja da im je porijeklo isto.
ka iskopavanja i prije njegova odlaska Izgleda da ga upravo to navodi na za-
u Berlin. Zapravo, polazeći od njegovih ključak iznesen god. 1881. da su u Rav-
riječi, mora daje bio upoznat s građom noj Trešnji pokopani mnogi Dubrovča­
koja je toliko izmijenila njegova staja- ni. S oduševljenjem će za svoje pozna-
lišta i onda kad je podnosio svoj izvješ- nike iz Dubrovnika reći da "imaju iden-
taj Društvu antropologa iz Beča, prem- tičnu iznenađujuću veliku zapremninu,
da to uopće ne spominje. Po von Lu- a širina je mala u odnosu na duljinu
schanu, zbilo se slijedeće. prostora u kojem je smješten mozak.
God. 1880, godinu dana nakon Za razliku od njih, kod seljaka u cijeloj
iskopavanja u Ravnoj Trešnji, Dubrov- južnoj Dalmaciji lubanje su vrlo široke
nik postaje von Luschanovim vojnim i uglavnom sitne" (von Luschan 1921;
sjedištem. Dosljedan svojoj prirodi, za- str. 664).
griženi se kraniolog odmah daje u pro- Navodeći mnoge dubrovačke
učavanje novih lubanja. Ovaj su put još porodice čijaje gostoljubivost očigled­
uvijek pokrivene kožom i pripadaju lju- no pripomogla njegovim kraniološkim
dima koje susreće. Primjećuje da se tip proučavanjima, bilježi da mnogi imaju
lubanje kod dubrovačkih plemićkih po- dva oblika imena: talijanski i slavenski.

36
a

SI. 8: - a: Isprepletena traka s aplikacijama, privjescima i kopčom, dio pojasa pronađena u Ravnoj
Trešnji kraj Tuzle. Pozlaćeno srebro, tucano, rezbareno, lijevano. Po von Luschanu, 1921, sl. 6.
- b: Profil kopče (von Luschan, 1921, sl. 10). Zeughaus, Berlin 1924).

Tako je to kod njih već stoljećima, pa zemalja tog vremena. Taj je prosvije-
ističe razlike izmedu Dubrovčana i pre- ćeni čovjek izgleda čuo za von Luscha-
ostalog življa. Kao primjer spominje nova iskopavanja u Ravnoj Trešnji i
porodice Bona i Bonda (ili Bunić i Bun- jednog ga dana iznenadio saopćenjem
dić), Cerva (tada ih zvaše Criević, ili da je on - von Luschan - sasvim slu-
prije Crijević), te porodicu njegova dob- čajno nabasao na groblje dubrovačke
rog prijatelja Ghetaldija-Gondole, po- kolonije u Tuzli. Nadalje, u jednom
tomka povjesničara Ivana Gundulića "starom rukopisu" koji se igrom slučaja
(von Luschan, 1921; str. 664). nalazio u Franjevačkoj biblioteci zabi-
Ghetaldi-Gondola ga god. 1880. lježen je neobičan podatak da se bo-
navodno upoznaje s franjevačkim pri- sanski kralj Tvrtko II na svom putu u
orom u Dubrovniku. Vrlo je neobično Tuzlu razbolio, te tu umro.u bolnici
da tu osobu nikad neće imenovati, no dubrovačke kolonije, a sahranjen je na
sa žarom spominje njegov dobar glas i njihovu groblju. Velečasni je prior tako
tvrdi da se radi o jednom od najvećih mogao zaključiti da je čovjek kojem je
stručnjaka za povijest južnoslavenskih pripadao skupocjeni opasač "nesumnji-

-
, ~,.
"

SI. Sc: Aplikacije od pozlaćena srebra s pojasa pronađena u crkvi sv. Spasa u Cetini kraj Sinja,
Hrvatska. Širina aplikacija 1,2 cm. Po Gunjači, 1952. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika,
Split.

37
vo" kralj. Jednako je izvjesno daje po- vanju. No i tada je sigurno bio svjestan
jas poklon njegove rođakinje, mađarske kranioloških razlika, što se vidi iz nje-
kraljice Marije iz dinastije Anžuinaca, gova prikaza slijede događaja. Otud je
što "dokazuje" okrunjeno M na pojasu sumnjivo što ih ni riječju ne spominje,
(sl. 8a). Uzbuđen tim otkrićem, prior i već se usredotočuje na naoko talijanski
povjesničar otkri von Luschanu svoju stil pojasa, koji bi trebao poduprijeti
nakanu da napiše učenu povijesnu ras- njegovu tezu da su svi pronađeni kos-
pravu o vezama između Francuske, turi pripadali Dubrovčanima.
Mađarske i Bosne, kojoj bi von Lu- Dakako, mnogo će godina pro-
schan mogao pridonijeti opisom svojih teći prije no što von Luschan odluči
iskopavanja. objaviti da se bez sumnje radi o grobu
Von Luschan tvrdi da je bio vo- Tvrtka II - vrlo neobično, ako se uzme
ljan pristati. Također ga je prior uspio u obzir kako je u to bio ubijeđen već
ubijediti kako je vlasnik dragocjenog negdje 1880. U članku iz god. 192I.
pojasa uistinu kralj Tvrtko, jer se pri- skrušeno veli kako je nedugo nakon
sjetio da je god. 1879, kad je lubanje priorove molbe za suradnju bio prisiljen
iz Ravne Trešnje poklonio Prirodoslov- napustiti Dubrovnik, pa čak i austrijski
nom muzeju iz Beča, izvršeno njihovo teritorij (1921; str. 664). God. 1881-2.
mjerenje i tako ustanovljeno da je glava mora se kao liječnik priključiti ekspe-
čovjeka s pojasom najšira i najmanja dicijama u Malu Aziju i obližnje kra-
među svim iskopanim lubanjama. Radi jeve, a zatim muje Akademija znanosti
se, dakle, o "strancu" na dubrovačkom iz Berlina ponudila posao na terenu.
groblju, o osobi iz tog kraja. Poduprt God. 1885. Museum mr Volkerkunde
neprijepornim dokazima dubrovačkog iz Berlina nudi mu zaposlenje, i tu se,
priora, von Luschan nas želi ubijediti kaže on, prekidaju njegove veze s Au-
da je zaključak evidentan. strijom, pa nastavlja: "Sad, kad je kraj
No na kraju von Luschan ipak blizu, dužnost mi je da otrgnem od za-
neće u ime znanosti udružiti svoje sna- borava ta nevelika iskopavanja iz dav-
ge s tim istaknutim neimenovanim pov- nih dana."
jesničarem. Ako povjerujemo njego- Ova neobična priča otkriva sta-
vim riječima, učinit će nam se da možda novito nepoznavanj e povijesti i kod von
pri svom prvom prikazu iskopavanja u Luschana i kod njegova neimenovana
Ravnoj Trešnji pred Društvom antro- kolege franjevca. U von Luschanovu
pologa iz Beča niti jednom nije spo- je to slučaju još i shvatljivo, što se baš
menuo kako se lubanja vlasnika pojasa ne bi moglo reći za "učenog franjevca".
bitno razlikuje od ostalih, jer mu je na- U svom izvještaju iz 1881. god. von
mjera bila da vijest o otkriću kraljev- Luschan bilježi da je mađarski kralj
skog groba obznani zajedno s priorom Ludovik punac kralja Tvrtka (von Lu-
- premda je na temelju von Luschano- schan 1881; str. 111). Radi se o ne-
vih riječi nemoguće odrediti je li prio- poznavanju mađarske genealogije, koje
rovo otkrivanje stvarnog značaja otkri- je u to doba vrlo rašireno. No kad prih-
ća u Ravnoj Trešnji prethodilo preda- vati da je kralj Tvrtko II (umro god.

38
1443) pokopan krajem 14. stoljeća (von Odjeci
Luschan 1921; str. 664), te još tvrdi
kako gaje u to uvjerio jedan od najvećih God. 1930. Muzej umjetnosti u
južnoslavenskih povjesničara tog vre- Clevelandu dobio je prekrasan pojas
mena (kojeg ne imenuje), tu nešto ne istog tipa kao i primjerak iz Ravne Treš-
štima. Nameće se pitanje je li učeni nje, finije izrade i s emajliranim ume-
franjevac uopće postojao, a ako jest, je cima (sl. 13-16). Trenutno se pojas pri-
li ikad tvrdio to što mu von Luschan pisuje(inv. br. 30.742) Sieni s kraja
stavlja u usta. To ne znači da je von 14. stoljeća. Radi se o nekadašnjoj po-
Luschan lagao: franjevac je možda pos- rodičnoj baštini koja se dugo čuvala u

tojao i sam izmislio priču; franjevca je državi Gruziji, u porodici princa Nico-
možda zaveo krivotvoreni dokument, lasa Mingrelskog. W. M. Milliken, koji
u 19. ih je stoljeću bilo mnogo, a neke je u vrijeme nabavke pojasa bio direktor
su sastavili baš franjevci kod kojih je Muzeja, u članku objavljenom u Bilte-
vjerski entuzijazam nadvladao težnju nu za tu godinu (W M. Milliken, "Gir-
za istinom (Fine 1975; str. 106-108), dIe of the Fourteenth Century", Bulle-
tian of the Cleveland Museum of Art
premda von Luschan nigdje ne iznosi
27,1930, str. 35-38), spominje daje u
da ga je sam vidio.
Bosni, nedaleko Tuzle, za vrijeme rata
Tu zagonetku nije potrebno rje-
između Austrijanaca i Turaka pronađen
šavati: bitno je da von Luschan u svom
jedan grublje izrađen pojas koji "bez
drugom radu grob pripisan Tvrtku II
sumnje" potječe iz iste radionice tali-
smješta na kraj 14. stoljeća; otud pro- janskog tipa kao i klivlendski primjerak.
izilazi da i pojas potječe otprilike iz Otud se tuzlanski i klivlendski pojas u
tog doba, a ne iz Giottova vremena literaturi redovito spominju zajedno.
(gdje ga je instinkt ranije odveo). Kas-
God. 1971. njemačke istraživa-
niji datum nastanka tog pojasa, kao i
čica po imenu Ilse Fingerlin objavila
drugih koji mu naliče, prihvatili su ne
je katalog s pojasevima i pojasnim kop-
tako davno nedovoljno upućeni autori.
čama u kojem pojasevi klivlendsko-tuz-
Pa ipak ostaje neobjašnjeno zašto je
lanskog stila čine zasebnu skupinu. U
von Luschan nakon 40 godina odlučio početku su svi oni bili izrađeni od sa-
objaviti mišljenje stvarnog ili izmišlje- vitljive pojasne trake (tkanina, koža ili
nog franjevca. Ako su ga kolege iz Au- isprepletene metalne niti), s tucanim ili
strije i zamolili da podupre njihove kas- lijevanim dodacima i aplikacijama. Na
nije arheološke radove, očigledno se jednomje kraju pojasa izrezbarena kop-
nije osjećao toliko obaveznim da tu zem- ča, a drugi završava jezikom koji se
lju podari svojim najvrednijim otkri- obično sastoji od dvije ili tri zasebne
ćem. Od god. 1924. kad je von Luschan preklopive pločice na čijimje rubovima
umro, pojas od pozlaćena srebra iz Rav- urezano lišće karakterističnog oblika
ne Trešnje čuva se u berlinskom Arse- (sl. 7a, b; 9a; 10a; 12a, d, e, f; 13-15),
nal muzeju, u Zeughausu (Fingerlin, koje niče iz privjeska u obliku žira ili
op. cit; kat. br. 21, str. 312-314). pupoljka. Kopče su lijevane u obliku

39
Dijelovi pojasa pronađena ispod najvećeg nad- 312-314) jesu pojas pronađen u Cetini
grobnog spomenika u crkvi sv. Spasa, u Cetini
kraj Sinja, u Hrvatskoj (sl. 9) (ibid; kat.
(Sinj), HnJatska; spol pokojnika nije poznat. Poz-
laćeno srebro, rezbareno, lijevano, gravirano, br. 465, str. 20, 95, 96, 444-446) i di-
surezanom bordurom iemajlom. jelovi raznih pojaseva pronađenih u Kal-
kisu na Eubeji u Grčkoj (sl. 12) (ibid;
kat, br. 152, 153, 155, str. 95, 96, 370-
-373); no čini se da više liče jednom
drugom bosanskom pojasu pronađenom
u Staroj Bili kraj Travnika (sl. 10), ko-
jeg nema u katalogu I. Fingerlin (Ko-
vačević-Kojić 1978; str. 307; Bach
1980; str. 95-97). Za grčke se pojaseve
dugo smatralo da su izrađeni u Vene-
ciji, kojaje upravljala Kalkisom od god.
1385. do dolaska Turaka god. 1470.
Sve te pojaseve Ilse Fingerlin
smješta na sam kraj 14. stoljeća. God.
1930. njemački stručnjak za odjeću P.
Post (Fingerlin, op. cit; str. 95, bilj.
356) primijetio je da nošnja na tuzlan-
skom primjerku dokazuje kako ovaj po-
tječe s početka 14. stoljeća. Po I. Fin-
gerlin, takvo mišljenje opovrgava "či­
njenica" da je materijal iz Kalkisa si-
gurno nastao nakon god. 1385 (njena
je pretpostavka da su Mleci po svemu
sudeći postojeće primjerke donijeli u
Kalkis (Fingerlin, op. cit, str. 96), kao
i "pouzdano" datiranje zasnovano na
historijskim podacima o otkriću iz Rav-
b ne Trešnje kraj Tuzle. Ponavlja priču
kako se kralj Tvrtko razbolio i umro u
SI. 9: - a: preklopiv jezik, 17xl,4 cm; - b: tro-
dijelna kopča i držak: 11,5x1,4 cm. Po Gunjači, Tuzli, a zatim unosi još veću pomutnju
1952. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, između dvaju kralja Tvrtka, koju je za-
Split. počeo von Luschan, jer datume koji se
odnose na Tvrtka I (von Luschan ih
slova U čiji uspravni dijelovi katkad
nikad nije odredio) pripisuje Tvrtku II.
predstavljaju modelirane figure, dok im Njeno je stajalište izloženo u slijedećim
je vrh otvoren (sl. 9b, 14b). odlomcima:
Primjerci iz kataloga Ilse Finge- "Niz se dalje nastavlja sa dva
rlIin stilski najbliži pojasu iz Ravne groba iz Tuzle (Bosna) i Cetine (Hr-
Trešnje kraj Tuzle (sl. 7, Sa) (Fingerlin vatska), koji, za razliku od dosadašnjih
1971, kat. br. 21, str. 95, 101, 104, primjera, leže u okvirima jednog većeg

40
:: : .
....;, ",,--.-:!~~

a b e d

SI. 10: Dijelovi pojasa pronađena u grobu muškarca u Staroj Bili kraj Travnika, Bosna, god. 1959.
Srebro, rezbareno, lijevano, surezanom bordurom, gravirano, zeleni emajl u udubljenjima. Po
Kovačević-Kojić, 1978; crteći nisu u mjerilu. Zavičajni muzej, Travnik.

groblja. Međutim, zbog predmeta na- "Za poznati pojas iz Tuzle već
đenih u njima, prije svega pozlaćenih su dati odgovarajući prijedlozi: P. Post
i bogato ukrašenih pojaseva (kat. br. (nota 356) smjestio ga je u prvu po-
21 i 465) oni zauzimaju posebno mjesto lovinu 14. stoljeća, na osnovu istorij-
u odnosu na siromašno opremljene sko-etnografskih procjena, kojima će­
ostale grobove. Možda je moguće ono- mo se još vratiti u drugom kontekstu.
gakojije sahranjen u Tuzli identificirati Međutim, treba napomenuti, da za ovu
kao Tvrtka II od Bosne (dugi mač, bo- vremensku odrednicu nema čvrstog
dež i mamuze ukazuju da se radi o uporišta. Na kasnije datiranje, kao što
vitezu), koji je prema zapisima u fra- se ovdje i predlaže, dolazi F. von Lu-
njevačkom samostanu u Dubrovniku, schan, međutim na osnovu drugih raz-
za vrijeme nekog putovanja obolio u mišljanja. On, naime, pretpostavlja, da
Tuzli i tu na groblju, navodno, i poko- je čovjek pokopan sa bogatim pred-
pan" (Fingerlin, op.cit; str. 20, 21). metima (koji su u ostalim grobovima

41
a

SI. 11: - a, b, e: Detalji svilenog pojasa s trodijelnom kopčom i aplikacijama duž trake; 128 x 1,5
cm. Pariška radionica iz prve polovice 14. stoljeća. Pozlaćeno srebro, lijevano, gravirano, s
urezanom bordurom; - a: Kopča i držak, duljina 8 cm, - b: Jezik, duljina 9 cm. Po Fingerlin, kat.
br. 14, Zahringer Museum u Baden-Badenu (1169); - d: Trodijelna kopča i držak iz Kalkisa na
Eubeji u Grčkoj, 12,4 x 1,4 cm. Pozlaćeno srebro, rezbareno, lijevano, gravirano, surezanom
bordurom. Po Fingerlin, kat. br. 150, British Museum, London (AF 2820).

na groblju bili samo siromašni), koji se osobe s inicijalom M sasvim je izlišna.


i po antropološkom nalazu jasno razli- No teza da pojas potječe s kraja 14.
kovao od domaćeg stanovništva, kralj stoljeća postaje krajnje neuvjerljiva ako
Tvrtko II od Bosne (1353-1391). On ne povjerujemo da okrunjeno M doka-
se navodno, na nekom putu u Tuzlu zuje da je pojas pripadao rođaku kra-
razbolio, tu umro u bolnici i pokopan ljice Marije. Pojas i srodni nalazi mogu
je na obližnjem groblju" (ibid; str. 95). se zapravo datirati na temelju stilistič­
Fingerlin ne sumnja u priču o kih osobina, te tako u potpunosti opo-
Tvrtku, premda primjećuje da bi okru- vrći postavku koju je von Luschan prvi
njeno M moglo biti simbol Bogorodi- iznio, a Fingerlin prihvatila. Valja nam
ce-madone (to je značenje u srednjem ispitati te osobine, kao i ključna mjesta
vijeku prošireno u cijeloj Evropi), ali i priorove priče, te njihov smisao u svjet-
mađarske kraljice Marije s kraja 14, lu von Luschanovih nalaza. No kod
stoljeća (ibid; str. 101), Tu je očigledno ovog drugog nastojanja odmah se po-
dozvolila da je zavede von Luschanova javljuju poteškoće: spominjući vladara
građa: M se sasvim sigurno može ob- koji je posjetio Tuzlu, tu se razbolio i
jasniti kao obična aluzija na Bogorodi- umro, prior je očigledno aludirao na
cu, i pretpostavka da se radi o poklonu Tvrtka II. No cjelokupni kontekst von

42
Sedam dijelova pojasa iz Kalkisa na Eubeji u Grčkoj. Pozlaćeno srebro, rezbareno, lijevano,
gravirano, surezanom bordurom.

a b e d e f g

SI. 12: - a-e: Fragmenti jednog pojasa; širina 1,3 cm, duljina 12,6, 9 i 8,2 cm. Fingerlin, kat. br.
152, British Museum, London (AF 2813a, 2813, 2812); - d: Jezikpojasa, 9,5 x 1,6 cm. Po Fingerlin,
kat. br. 153. British Museum (AF 2816); - e: Jezik pojasa, 13,4 x 1,6 cm. Fingerlin ga spominje
pod kat. br. 153, bez ilustracije. Po Taitu, 1986. British Museum (AF 1817); - f: obje strane istog
pojasnog jezika, 8,3 x 1,6 cm. Fingerlin, kat. br. 155, ilustracija postavljena u obrnutom smjeru.
British Museum (AF 2814); - g: Dio pojasa, vršak otkinut da se vidi srebrna traka umetnuta iz
ašupljeg kućišta od pozlaćena srebra, 1l, l l xl, 3 cm. Fingerlin, kat. br. 156, bez ilustracije. British
Museum (AF 2821).

Luschanove rasprave ukazuje da on mi- (1) Mogućnost da je jedan od


sli na Tvrtka I, premda to nigdje ne dvaju kraljeva po imenu Tvrtko posjetio
spominje. Kako ne znamo ko je pogri- Tuzlu
ješio, u obzir valja uzeti oba kralja. Ako se i složimo da je Tvrtko I
* glavno lice ove priče, zbog nekih po-
Da bi bio što pregledniji, ovaj se vijesnih okolnosti koje se odnose na
dio sastoji od 7 zasebnih pretpostavki: Tuzlu sasvim je jasno da krajem 14.

43
jem razdoblju Soli je i dalje titularno
vlasništvo bosanskih vladara, no ne
spominje se niti jedan dvorjanin iz tog
mjesta (Dinić 1978,' str. 295). Čini se
da je negdje god. 1325. mjesto počelo
nazadovati, te se od tada pa do turskog
razdoblja u svim dubrovačkim spisima
spominje tek jednom, i to kao razboj-
ničko gnijezdo (Kovačević-Kojić 1978;
str. 84).
Sudeći po svim podacima, kra-
jem 14. i početkom 15. stoljeća Soli je
naselj e bez veće važnosti. Početkom
16. stoljeća u njem se nalaze 2 franje-
vačka samostana: jedan u samom mjes-
tu, a drugi sjeverno od njega (groblje
u Ravnoj Trešnji nalazi se južno od
SI. 13: Pojas porodice princa Nicolasa Mingrel- mjesta), no ne zna se kad su tačno os-
skog iz države Grnzije, 238 x 2,9 cm. Ispreple-
tene srebrne niti s dodacima od pozlaćena sreb- novani. Istovremeno Turci ponovo po-
ra. Lijevano, rezbareno. tucano, gravirano, s dižu grad po imenu "Tuzla" (Fisković
urezanom bordurom i višebojnim emajlom. Mu-
seum of Art u Clevelandu (30.742, dar Zaklade 1960; str. 89; Vego 1957b; str. 106,
Johna Huntingtona za umjetnost i tehniku). 107,' Kovačević-Kojić 1978,' str. 84,
226). Za dugačkog perioda nazadova-
stoljeća kralj u njoj ne bi susreo ni ple- nja i beznačajnosti obustavljen je izvoz
miće, ni dubrovačku koloniju, a ni ta- soli, te tako nema ni govora o dubro-
kav luksuz kao što je bolnica koja će
vačkoj koloniji. Ne spominje se ni li
ga zbrinuti ako oboli.
jednom povijesnom izvoru, izuzevši
Na temelju povijesnih podataka,
možda nikad pronađeni spis s kojim je
Tuzla (srednjovjekovni Soli ili Salenes)
eventualno bio upoznat von Luschanov
je lokalno središte i rudnik soli tokom
13. i početkom 14. stoljeća. Naizmjeni- misteriozni prior. Ako gore navedeni
ce je u rukama Srbije i Mađarske, a podaci ukazuju kako je malo vjerovatno
god. 1324. potpada pod upravu bosan- da je Tvrko I posjetio Tuzlu (umro
skog bana Stjepana IlKotromanića (Ćir­ 1391), još je manja vjerovatnost da je
ković 1978; str. 72, 74-75, 89). U bo- to učinio Tvrtko II (umro 1443). Na-
sanskim sudskim spisima koji potječu dalje, svi preostali predmeti stranaca ili
otprilike iz tog razdoblja spominje se bogatih stanovnika koji su na tom pod-
da su u radu Stjepanova suda prisustvo- ručju živjeli sigurno potječu iz prvih
vali i svjedoci iz mjesta Soli. U kasni- desetljeća 14. stoljeća ili iz ranijih dana.

44
Sl. 14a, b SI. 15 Sl. 16

Sl. 14: Pojas porodice princa Nicolasa MingreIskog iz države Gruzije, detalji od pozlaćena srebra
i višebojnog emajla; - a: preklopiv jezik, 31,5 x 2,9 cm; - b: trodijelna kopča i preklopiv držak,
18,6 x 2,9 cm. Clevland, Museum of Art, dar Zaklade Johna Huntingtona za umjetnost i tehniku.
SI. 15: Detalj jezika. Druga je strana prikazana na sl. 14.
SI. 16: Detalj trake s aplikacijama od emajla i tucanog metala prikazane na sl. 14.

(2) Mogućnost da su bosanska oznaka grobova na otvorenom, u Bosni


groblja bez nadgrobnih spomenika iz proširio nakon god. 1350. Prvi poznati
druge polovice 14. stoljeća poveći stećci vjerovatno su postavljeni

Budući da na groblju u Ravnoj u Hercegovini sredinom tog stoljeća.


Trešnji nije bilo nadgrobnih spomeni- Nakon god. 1350. i u Bosni i u Herce-
ka, ukop vjerovatno prethodi godini govini naveliko se počinju podizati spo-
1350. U svom proučavanju datiranih menici raznih vrsta na otvorenom. Ve-
srednjovjekovnih nadgrobnih spomeni- lik broj preostalih stećaka vjerovatno
ka u Bosni i Hercegovini, koje će usko- je postavljen u razdoblju od stotinjak
ro biti objavljeni, ustanovila sam da se godina. Stanovnici Dubrovnika običa­
običaj postavljanja velikih, stalnih vali su svoje mrtve ukapati u crkve,

45
pod podnim oznakama, sve dok ih sre- (4) Mogućnost da sablja prona-
dinom 14. stoljeća epidemija kuge nije đena u Ravnoj Trešnji pripada Tvrtku
prisilila koristiti prostor pod vedrim ne- 1 ili 11
bom. I dalje su grobove nastavili ozna- Sablja iskopana u Ravnoj Trešnji
čavati spomenicima (Petrović 1972; (sl. 5) očigledno potječe iz prve polo-
str. 72-79). Duboko sam uvjerena da vice 14. stoljeća. Širok i zaobljen nosač
bi svako groblje u Bosni iz druge po- oštrice prikazanje na nizu srpskih fres-
lovice 14. stoljeća, u kojem su pokopani ki tog vremena: u Gračanici oko 1320
ljudi s takvim blagom kakvo je prona- (Škrivan ić 1957; str. 46, sl. l), u De-
deno u Ravnoj Trešnji, imalo stećke. čanima i Lesnovu oko 1348 (ibid; str.
47, sl. l 0, 14; str. 48, sl. 15, 16; Pri-
(3) Mogućnost postojanja neoz- baković 1954; str. 80, T. 1-111, prilog
načenog kraljevskog groba na otvore- 1), i najednoj starijoj freski iz Sv. Sofije
nom u Ohridu, naslikane u razdoblju od
1346-50 (Đurić 1975, sl. 67). Vrh ko-
Ovaj dio rasprave odnosi se na
rica (sl. 5) nalik je primjerku naslika-
lahkovjernost von Luschana, njegova
nom u Dečanima (ibid; str. 48, sl. 16).
priora (ako je ikad postojao) i drugih
pisaca koji su priču o Tvrtku prihvatili Sablja nije ceremonijalna i namijenjena
kao osnovu za datiranje prethodno spo- je korištenju, pa nema nikakvih drago-
menute grupe pojaseva. Danas se tačno cjenih ukrasa, a to znači da je vjero-
zna gdje su Tvrtko I i Tvrtko II poko- vatno iz istog razdoblja kao i njen vlas-
pani. O grobu Tvrtka I već smo raspra- nik, a ne dio porodične baštine poko-
vili, a grob Tvrtka II pronašao je po pane s pokojnikom. Oblici sablji iz dru-
objavljivanju djela Ilse Finger1in Pavao ge polovice 14. stoljeća i iz 15. stoljeća
Andelić u kralj evskoj kapeli dvorca Bo- bitno se razlikuju, pa tako i sablja učvr­
bovac. Iako su god. 1463. zbog topov- šćuje uvjerenje da grob potječe iz prve
ske pucnjave Turaka s obližnjih brego- polovice 14. stoljeća, a ne iz doba kralja
va gotovo svi nadgrobni spomenici u Tvrtka I ili II.
Bobovcu srušeni, neki su naknadno dje-
limično sastavljeni od ostataka, pa je (5) Mogućnost da mamuze iz
na taj način ustanovljeno da označavaju Ravne Trešnje pripadaju Tvrtku 1 ili 11
grobove kraljeva ili njihove najbliže Mamuze iskopane u Ravnoj Treš-
rodbine. Jedan je od njih najvjerovat- nji (kao na sl. 6a) samo potvrđuju zak-
nije pripadao Tvrtku II (Anđelić 1973; ljučak na koji nas je navela sablja. Radi
str. 89-91; 1980; str. 231). se o mamuzama s kotačićem (u obliku
No i bez tih dokaza, svakom ko- zvijezde) koje su bočno zakrivljene, što
ga je privukla ideja da svoje postavke je karakteristično na 1. polovicu 14.
zasnuje na von Luschanovoj priči mo- stoljeća. Iskopavanje u dva središnja
ralo je odmah biti jasno da ličnosti od bosanska dvora - Kraljevoj Sutjesci i
takva povijesnog značaja poput Tvrtka Bobovcu - dokazala su da takvo dati-
I i II sigurno nisu pokopane u neozna- ranje ovog tipa mamuza, koje se inače
čenu grobu pod vedrim nebom. odnosi na cijelu Evropu, važi i za sred-

46
njovjekovnu Bosnu (Anđelić 1973, str. (6) Mogućnost da odjeća prika-
197, bilj. 75). ledna takva mamuza pro- zana na pojasu iz Ravne Trešnje potječe
nađena je u Kraljevoj Sutjesci (sl. 6b)
iz vremena Tvrtka J ili JJ
(ibid; str. 197), dokje u Bobovcu (ibid; Široka nevezana odjeća likova s
str. 134) iskopan primjerak mamuze pojasa iz Ravne Trešnje koji u rukama
drže lišće (sl. 7a, b, e) odgovara tali-
uobičajene u 14. i 15. stoljeću, kod koje
janskom stilu odijevanja iz prve polo-
bočni dio nije zakrivljen već ravan. No
vice 14. stoljeća i sigurno je u nekim
ovdje valja reći iz kog su razdoblja ta
elementima slična odjeći s Giottovih
dva važna nalazišta. slika iz prvog desetljeća istog stoljeća,
Kraljeva Sutjeska i Bobovac što je isprva primijetio i von Luschan
smješteni su u istoj srednjovjekovnoj (1881; str. 113, bilj. 1). Muškarci na
župi središnje Bosne (ibid; str. 152) i Giottovim slikama obično su u širokoj
oba su nastanjena u 2. polovici 14. sto- odjeći koja liči nošnji muških likova s
ljeća. No Kraljeva je Sutjeska izgleda pojaseva iz Tuzle i Cetine. Giottove
prva sagrađena i nastanjena. Zna se da kape koje se vezuju pod bradom (Su-
ju je podigao Stjepan IIKotromanić pino 1920; tom JJ, T. CLV) i nose bez
ičega, ili pod muškim pokrivalom za
(1314-1353), te juje za svoje vladavine
glavu s plosnatim vrhom, na slikama s
najvjerovatnije koristio kao sjedište
početka 14. stoljeća - npr. u bazilici
dvora (ibid; str. 156). U vrijeme kad
sv. Franje Asiškog (sl. 17d, e) - nalik
je prvi put spomenut u spisima 1449-50,
su muškim kapama na oba spomenuta
Bobovac je već bio čvrsto utvrđeni dvo- pojasa (sl. 7a; 9a), kao i sličnim kapama
rac (ibid; str. 46, bilj. 36; str. 139), a koje je još god. 1321. slikao Paolo Ve-
od god. 1356. koristi ga kao svoj dvor neziano (Zlarnalik 1967; str. 4, 13, 17).
Stjepanov nasljednik, mladi ban Tvrt- Usporedimo li Giottovu žensku odjeću
ko. Anđelić pretpostavlja da Tvrtko nije s nošnjom ženskih likova na pojasevi-
imao ni vremena ni snage da se upusti ma (koja je ovdje prikazana na uveća­
u velike gradnje, jer se u to vrijeme nom von Luschanovom crtežu lika iz
prepire s bratom ko će naslijediti oca. Ravne Trešnje s lišćem u ruci) (sl. 7e)
Otud Anđelić smatra da je veći dio ra- (1921; str. 661, sl. 9), uočit ćemo da
dova u Bobovcu dovršen u doba bana su u oba slučaja haljine široke, no kod
detalja se primjećuju zanimljive razli-
Stjepana. Unatoč tome, postoje mnogi
ke. Žene na Giottovu radu za kapelu
dokazi da je Kraljeva Sutjeska ipak bila
Arena u Padovi iz god. 1303-5. odje-
nastanjena prije Bobovca, za početka vene su u slične široke haljine (sl. 17a,
vladavine bana Stjepana. Činjenica je b), no rukavi i šavovi prekriveni su
da su od predmeta pronađenih na oba uočljivim ukrasnim trakama, a na po-
nalazišta svi oni koji nesumnjivo pot- nekom se gornjem dijelu rukava vidi
ječu iz prve polovice 14. stoljeća (poput pseudo-kufijski vez koji je karakteri-
mamuze na sl. 6b) iz Kraljeve Sutjeske. stičan za muslimansku odjeću iz pri-

47
a b

SI. 17: - a, b: Ženska odjeća s Giottove slike, prvo desetljeće 14. stoljeća. Detalji fresaka Navještaj
sv. Ani, Susret na Zlatnoj kapiji, iz kapele Arena u Padovi; - e: Ženska haljina iz Italije s kraja
tridesetih godina 14. stoljeća. Detalj freske Ambrogia Lorenzettija Posljedice dobre vladavine,
1337-1340. Palazzo Pubblico, Sjena; - d, e: Muška odjeća, detalji Giottove slike iz Sv. Franje u
Assisiju.

bližno istog razdoblja (Dupont, Gnudi ženskoj odjeći izrez oko vrata produljio
1979; str. 61, 63). prema ramenima a struk spustio, te ga
Na talijanskim slikama nešto ra- katkad naglašava pojas. Na pojasu iz
nijeg datuma, iz dvadesetih i tridesetih Clevelanda, koji je nastao nešto kasnije
godina 14. stoljeća, uočava se ženska od primjerka iz Ravne Trešnje i slične
odjeća identičnog kroja i s istim deta- je izrade, rukavi ženskih haljina su uži
ljima kao na von Luschanovu pojasu i s laktova vise trake tkanine; muške
(sl. 7e). Prikladan je primjer slika koja su tunike kraće, u skladu s muškom
se sad nalazi u zbirci Guggenheim u modom krajem tridesetih i u četrdese­
New Yorku (Ladis 1982; str. 22, sl. tim godinama 14. stoljeća (sl. 14-16)
79), a izradio ju je Majstor iz S. Pietra (Newton 1980; str. 6-13). Taj novi stil
in Sylvis dvadesetih godina 14. stoljeća vidi se i na slici Ambrogio Lorenzettija
(sl. 7d). Tu su tanko paspulirane samo iz 1337-1340. na temu Posljedice dobre
obje strane kratkog sapetog dijela ha- vladavine u Palazzo Publico, Siena (sl.
ljine. No, odjeći s pojasa iz Ravne Treš- 17c) (Dupont, Gnudi 1979; str. 98-
nje liče rukavi, koji nemaju dekorativne -102).
umetke na gornjem dijelu, te slobodan Za pojaseve od pozlaćena srebra
pad koji tkanina ima od ramena. o kojima je riječ često se čuje da su iz
Dok se tako koristimo odjećom Venecije ili iz nekog drugog dijela sje-
ne bi li datirali skupinu pojaseva L Fin- verne Italije (Bach 1980; str. 102; Ro-
gerlin i njihovih srodnika, valja reći da nald Lightbown, lični kontakt). Možda
su opće odrednice stila pojasa iz Ravne je povijesna slučajnost što niti jedan
Trešnje nadživjele stil odjeće koja je primjerak tog tipa nije pronađen u sje-
na njemu prikazana. Tridesetih i četr­ vernoj Italiji. No neki su od njih naj-
desetih godina 14. stoljeća moda se br- vjerovatnije izrađeni u sjevernoj Dalma-
zo mijenjala. Tridesetih se godina na ciji - negdje, kao u Zadru ili Splitu. To

48
Balkanske gravure (sl. 18a-d) u srebru s moti- bi objasnilo njihovu distribuciju i tali-
vom uspravnog lišća.
janski duh, budući da u to vrijeme velik
dio Dalmacije pripada Veneciji i u njoj
djeluju talijanski majstori poput Paola
Veneziana, koji daju poticaj pa čak i
nacrte za proizvode lokalne izrade (Zla-
malik 1967; str. 45-47, 56, 57). Na re-
likvijariju iz Sv. Krševana u Zadru koji
je izrađen tridesetih godina 14. stoljeća
(sl. 18a) sličan je emajl kao na pojasu
iz Clevelanda, te snopovi lišća s usprav-
nim, ukrštenim listovima koji se mogu
vidjeti na svim pojasevima (Krleža, Gr-
gić, Grčević 1972; str. 59-61, 165,
166). Upravo taj stil s uspravnim listo-
vima u zadarskoj se zanatskoj tradiciji
održao bar do god. 1360 (sl. 18d) (Pe-
tricioli 1980; str. 76, br. 80), kad ga u
Italiji uglavnom zamjenjuje ugibljeniji
crtež lišća koji dolazi iz Bologne. 8 Da-
ljnje korištenje motiva uspravnog sno-
pa.lišća u Bosni za bana Tvrtka (1353-
1377) dokazuje medaljon na zdjeli sro-
dnog stila s ćiriličkim natpisom (sl.
18b). Na drugom sam mjestu utvrdila
da ona pripada Tvrtkovoj sredini iz vre-
mena prije no što se proglasio kraljem
(Wenzel 1984185; str. 6-9). U prvim
godinama bo.sanskog kraljevstva, na-
SI. 18a: Pločica od pozlaćena srebra, s ureza- kon god. 1377, ukus se u tom predjelu
nom bordurom, gravurom i emajlom. Detalj re-
likvijarija iz Sv. Krševana, 1326. Riznica kate- po mom mišljenju udaljio od dalmatin-
drale u Zadru. skog stila i postao samosvojnijim.

8 Fascinantna hronologija jedne grupe talijanskih radova u metalu, velike grupe crkvenih
predmeta sačuvanih u sjevemotalijanskoj diocezi Lucea, pokazuju daje kod talijanskih procesij skih
križeva prve polovine 14. stoljeća naglasak bio na uspravnom, blago povijenom lisnatom motivu sa
obje strane prikaza svetaca (Calderoni Masetti, Carobbi, Gillotto and Sodini 1986; str. 102-J03, sl.
56,57, str. 113, 118, sl. 64, 69), no u drugoj polovini ovog stoljeća taj motiv je napušten u korist
prikaza cvijeta okruglog centra i krutih latica, sa nešto valovitijim lišćem (ibid; str. 162-208, sl.
94-143).

49
stoljeća. U Kraljevoj Sutjesci otkriveno
je više od 100 komada takvog tipa stak-
la, u Bobovcu samo 2. U Bobovcu je
pronađeno mnogo čaša u obliku luko-
vice s apliciranim ukrasnim komadima
stakla koje liče na njemačku čašu "kra-
utstrunk", no takav primjerak u Kralje-
voj Sutjesci nije pronađen (Anđelić
1973; str. 129-132). Već sam iznijela
razloge zbog kojih smatram da je Kra-
ljeva Sutjeska starije naselje. To znači
da čaša iz Ravne Trešnje, pa tako i
sablja i mamuze, ukazuju da grobovi
najvjerovatnije potječu iz razdoblja
SI. 18b: Srebrna pločica sa sredine zdjele s
ugraviranim bosanskim grbom, 14. stoljeće. S
vladavine bana Stjepana.
Kosova, u Muzeju primenjene umetnosti, Beo- Ovdje valja spomenuti da tvr-
grad (4581). dnju kako veći dio staklenih predmeta
iz Kraljeve Sutjeske potječe iz prve po-
(7) Mogućnost da neki značajni lovice 14. stoljeća podupire činjenica
predmeti iz Ravne Trešnje potječu iz da je na istom mjestu pronađen još je-
razdoblja vladavine Tvrtka I ili II dan tip čaše koju niko nije pokušao
pripisati drugoj polovici 14. stoljeća.
Stakleni pehari s okomitim, upu-
Uz komade rebrastih pehara s plavim
hanim rebrima i zaobljenim rubom čest
nitima, pronađeno je 7 komada prozir-
su nalaz iz bosanskih grobova i neka-
nog stakla s plavim i crvenim emajli-
dašnjih naseobina; neki veći primjerci
ranim ukrasima na unutrašnj oj strani,
s relativno plitkim rubom (npr. pehar koji su s vanjske strane obrubljeni bi-
pronađen u Biskupu kraj Konjica) mož-
jeložućkastom bojom (Anđelić 1973;
da uistinu potječe s kraja 14. stoljeća str. 188, 189, 191). Taj je dobro poznat
(Vego 1957; str. 132-134, Tab. 5; Ko- i osebujan sliloslikavanja stakla, za
jić-WenzeI1967; str. 80; Anđelić 1973; koji je uobičajen naziv "Aldrevandin",
str. 129-130). No maleni i vrlo krhki po slavnom, u cijelosti sačuvanom pri-
rebrasti pehari s širokom zaobljenom mjerku s natpisom koji spominje "Ma-
rubom ukrašenom apliciranim plavim gister Aldrevandin" .9 O tom tipu čaše
nitima, poput primjerka pronađena u danas postoji obimna literatura. Katkad
Ravnoj Trešnji (sl. 3), izgleda da su se je određuju kao sirijsko-franački tip, što
u Bosni često koristili u 1. dij elu 14. podrazumijeva da je izrađena u križar-

9 British Museum, registarski broj 76, 11-4.3. "Magister Aldrevandin" čaša izvana ima obrise
izvedene bijelom bojom, a unutra je oslikana drugim bojama u stilu ulomaka iz Kraljeve Sutjeske.
Hugh Tait u Masterpieces of Glass, Exhibition catalogue, British Museum, London 1968; str. 151, 152.

50
skom razdoblju 13. stoljeća na Bliskom
Istoku. 10 No mnogi se stručnjaci danas
priklanjaju stajalištu da se radi o ranoj
varijanti venecijanskog emajliranog
stakla, II a zanimljivo je da je jedan od
majstora izgleda bio Zadranin. 12 Pri ne-
davnim iskopavanjima u Italiji i u Lon-
donu pronađene su takve čaše iz mnogo
kasnijeg razdoblja no što se nekad sma-
SI. I8e: Gravirana pločica s kopče za odjeću;
tralo mogućim: s početka 14. stoljeća. B 14. stoljeće, detalj. Riznica katedrale u Splitu.
U tu skupinu spada i nalaz iz Kraljeve
Sutjeske. U svakom je slučaju nepri- setih godina 14. stoljeća. Sa sigurnošću
hvatljivo da je ta vrsta stakla nastala u se može utvrditi da su na srpskim fres-
drugoj polovici 14. stoljeća, a niti jedan kama malena, okrugla puceta na vrat-
takav primjerak, naravno, nije prona- nom otvoru odora po prvi put naslikana
đen u Bobovcu.
oko god. 1330. kod kćeri župana Bra-
Tip prstenja pronađena u Ravnoj
jana u Beloj Crkvi iz Karana (Kovače­
Trešnji (sl. 4a) koristi se tokom cijelog
vić 1953; T..IT, XXa). Otprilike u isto
14. stoljeća (Radojković 1969; T. l, str.
104, 107). Puceta (sl. 4b) su izrađena vrijeme zapadnjačka odjeća postaje pri-
u istom stilu kao i mnoga druga otkri- pijenija i čini se da su zahtjevi koje
vena u bosanskim grobovima iz 14. sto- postavlja nova moda, npr. uži rukavi s
ljeća - premda u ovom slučaju postoje nizovima puceta, utjecali i na odijeva-
dokazi da su najpopularniji bili tride- nje na Balkanu (Newton 1980; str. 100).

1'0 1bid; str. 151; Anita Engle u "Glass Finds at Acre throw New Light on the 'Syro-Frankish'
Group", Readings in Glass History no. 1 13/14, Jerusalem 1982; str. 34-69.
II Tait, op. cit. str. 151, 152; L. Zecchin, "Un decoratore di vetri a Murano alle fine del
duecento", Journal of Glass Studies J(I, Corn ing 1969; str. 39-42; D. Whitehouse. "Notes on late
medieval glass in1taly". Annales du Seme Congres International d'i:tude Historique du Verre, London
- Liverpool 1979. Liege, Association Internationale pour l'Histoire du Verre 1981; str. 172-173.
12 Bartolomeo iz Zare (Zadar: "Batholameus pinctor, qui fuit fr Jadra'~ oslikavao je staklo u
Veneciji između 1290. i 1325. godine. Čaša koju je on pocaklio najvjerovatnije je bila ukrašena u
"Adrevandin" stilu, budući daje njegov repertoar sadržavao "figure i drveće". (L. Zecchin, "Fornaci
muranesifra il 1279 ed il 1290", Journal ofGlass Studies XXII, Coming 1970; str. 82, 83; J. Clark,
"Medieval enamelled glasses from London", Medieval Archaelogy XXVII, London 1983 (The Society
for Medieval Archaeology); str. 153-155; A. Gasparetto, "Dalla realta archaeologica a quella
contemporanea" u Mille anni di arte del vetro a Venezia. Exhibition catalogue, Palazzo Ducale,
Museo Correr, Venezia 1982; str. 18).
13 Hugh Tait, British Museum, John Clark, Museum of London, lična komunikacija. Ulomci
pocakljene i oslikane "Aldrevandin" čaše iskopane u Foster Lane, London, pronađeni u jami skupa
sa keramikom iz prve polovine 14. stoljeća. Na dijelovima natpisa vidljivo je "S BARTOLOMEUS
FE(cit)" i "STERBA", moguće "(magis)TER BA(rtolomeus)". John Clark je sugerirao da se ovi
natpisi mogu odnositi na zadarskog majstora (Clark, op. cit.; str. 155).

51
joj kralj umire god. 1443. Od najvažni-
jih nalaza iz obližnjih grobova, pehar
ukrašen plavim nitima najvjerovatnije
je iz prve polovice 14. stoljeća, dok
prstenje i puceta potječu iz istog ili neš-
to kasnijeg razdoblja.
Gore navedeni podaci navode na
neprijeporni zaključak da groblje u Rav-
noj Trešnji i predmeti koji su na njem
pronađeni potječu iz prve polovice 14.
stoljeća, iz vremena bana Stjepana II
Kotromanića (1314-13 53), koje pretho-
di naglom propadanju Tuzle. To znači
da je von Luschanova priča o grobu
kralja Tvrtka II (ili pak Tvrtka I) u
Ravnoj Trešnji izmišljotina koju je on
sam ili netko drugi sačinio iz neznanja
ili lukavstva.
Ako prvu polovicu 14. stoljeća
prihvatimo kao datum nastanka pojasa
iz Ravne Trešnje, to znači da za sve
pojaseve iz grupe važi isto datiranje.
Male stilske razlike među pojasevima
na zanimljiv način odražavaju modne
promjene u razdoblju koje je mode bilo
i te kako svjesno.

SI. l8d: Procesijs/d križ iz Bibinja, gravirano Dodatak


pozlaćeno srebro na drvenom nosaču; lokalna
obrada metala, 1360-1379. Stalna izložba sak-
.. ralne umjetnosti u Zadru. Značajan je znanstveni doprinos
pokojnog Pavla Anđelića u razjašnja-
vanju topografije središnje Bosne. U
Možemo ukratko ponoviti da sab-
svom vrijednom istraživanju kraljev-
lja i mamuze iz navodna Tvrtkova gro- skih boravišta središnje Bosne, koje
ba potječu iz prve polovice 14. stoljeća obuhvaća proučavanje arhivske građe
(uz pretpostavku da su mamuze iz gro- i rad na terenu - među ostalim, isko-
ba identične von Luschanovu crtežu pavanje u Kraljevoj Sutjesci i u Bo-
mamuza, kako je sam tvrdio), te uveliko bovcu - morao je kod podataka koji se
prethode navodnoj smrti von Luscha- odnose na misterij kraljevskih grobova
nova "kralja Tvrtka" god. 1391. - a da u Arnautovićima tačno razlučiti od ne-
ne govorimo o priorovoj verziji, po ko- tačnoga. Kraljeva crkva - mauzolej, od

52
koje preostadoše tek temelji na mjestu ćena pretpostavka da je za takav doga-
unakaženu gradnjom ceste, konačno daj izabrao srpski manastir Mileševo,
ponovo nosi svoje staro ime. Tu crkvu u kojem je bio mauzolej sv. Save, srp-
sv. Nikole podigao je ban Stjepan II skog sveca; manastir se takoder nalazio
Kotromanić oko god. 1340. u franje-
na samoj granici Tvrtkove netom pro-
vačkom samostanu, u mjestu Mile, koje
širene 4ržave (Ćirković 1964; str. 137-
se takoder naziva Mileševo (Anđelić
-139; Fine 1975; str. 43,106,192,209).
1980; str. 238-239). Nije razjašnjeno
Unatoč svemu, jednako je uvjerljiva
je li to Mileševo ono isto mjesto u ko-
jemje godine 1377. okrunjen kralj Tvr- Andelićeva pretpostavka da uništene

tko. Budući da je bio potomak Nema- ruševine u Arnautovićima predstavljaju


njića i želio se prikazati kraljem Srba mjesto na kojem je stvarni kralj Tvr-
i Bosanaca, opravdana je općeprihva- tko I okrunjen i pokopan.

53
Dva srednjovjekovna prstena
u Zavičajnom muzeju Trebinje
(Objavljeno u časopisu Tribunia, Zavičajni muzej, Trebinje, 1982, pp. 47-78)

Zavičajni muzej Trebinje po- Oba prstena pripadaju tradiciji


sjeduje dva srednjovjekovna prstena lijevanog metalnog prstenja koja se ras-
zanimljiva svakom koga interesira po- prostranila tokom 13. st. i zadržala ne-
vijest umjetničke obrade metala u sred- koliko stotina godina (Taylor-Scaris-
njovjekovnom Bosanskom kraljevstvu. brick; str. 29). No prsteni tog tipa pro-
Štaviše, jedan od njih navodi na vrlo nađeni u Evropi uglavnom su pečatnja­
zanimljive povijesne pretpostavke. ci; dok ovaj iz Domaševa pripada tom
Ovaj se rad dotiče različitih aspekata tipu, prsten iz Donjih Turana se razliku-
dvaju prstena. je utoliko što glava praktički nema uk-
Prsten s inventarskim broj A 47 rasa u gornjem dijelu plohe. Premda je
od bakra pronašao je Nurija Ramić u upravo ta osobina, koja se zamjećuje
Donjim Turanima kraj Trebinja, da bi na nekim sličnim prstenima, navela po-
ga kasnije, god. 1963, otkupio Muzej vjesničare umjetnosti da ih proglase ne-
(sl. la-e, 2a). Drugi je prsten od poz- dovršenim pečatnjacirna, smatram da
laćenasrebra, iskopan god. 1968. u Mu-
se u ovom slučaju radi o imitaciji tipa
ši ćima kraj Domaševa na Ljubomir-
zlatnog prstena s dragim kamenom koji
skom polju, sjeverozapadno od Trebi-
je bio moderan u 14. st., izvedenoj u
nja; pronađen je podno stećka na loka-
jeftinijem materijalu.
litetu Đurđeve crkve, u Mušićima (Ve-
go ll: str. 56-7, br. JJ3). Prsten se na-
kon pohranjivanja u Zavičajni muzej
raspao i bit će restauriran. Inventarskog
broja još nema. Na sreću, u prvotnom Prsten iz Donjih Turana
ga je stanju nacrtao Tom Emmert sa
Sveučilišta Stanford neposredno po is- Presjek bakrenog prstena iz Do-
kopavanju, a Ljubinka Kojić god. 1971. njih Turana iznosi 2,3 crn, a ovalna
Njihovi' crteži i moja zapažanja o pr- glava irna dimenzije 1,5 x 0,8 crn. U
stenu u njegovu sadašnjem stanju pre- gornjem se dijelu površine ovalni oblik
zentirani su ilustracijom 7b, dok sl. ld glave malo mijenja zbog plastične obra-
predstavlja njegovu fotografiju. de okvira sastavljena od zvjezdolikih

55
vršaka i udubljenja k@ja ih odvajaju (sl.
la). Taj gornji dio površine nije ukra-
šen, izuzev osam polukružnih ureza s
unutrašnje strane okvira koji naglaša-
vaju oblik glave. Vidjet ćemo da je
upravo takva konfiguracija karakteri-
stična za mnoge prstenove iz Bosne, te
da se radi o osnovnoj karakteristici fe-
a
nomena koji se danas nameće kao stil
umjetničke obrade metala u srednjovje-
kovnoj Bosni.
Druga je značajna osobina prste-
na okruglo ispupčenje na stražnjoj stra-
ni obruča (sl. lc); treća, nepravilni tro-
kutasti dijelovi fakture s obje strane
glave (sl. lb). To je tačkasta faktura
b sastavljena od nasumce grupiranih sit-
nih udubljenja.
Čini se da je pojavljivanje ovih
triju osobina karakteristično za Bosnu;
pronašla sam ih kod dva prstena u vla-
stitoj zbirci: jedan je kupljen na sara-
jevskoj Baščaršiji, drugi u Mostaru.
Prikazani su na slikama 2c i 2b i na
njih ću se osvrnuti kasnije, u dijelu koji
e se bavi pojedinim sti1ističkim osobina-
ma. Teško je precizno datirati prsten iz
SI. la-e: Bakarni prsten, Zavičajni muzej Tre-
binje A 47. nađen u Donjim Turanima.
Donjih Turana (kao i druga dva), no
niz osobina ukazuje na razdoblje od
1350-1450. Razmjerno velika i teška
glava, izostavljanje spone između glave
i bočnih strana i karakteristična udub-
ljenja mogu se također vidjeti na dva
prstena koja se danas nalaze u Engle-
skoj. Jedan se nalazi u Muzeju Viktorije
i Alberta u Londonu, a pronađen je u
grobu Williama Wytleseyja (Taylor-
Scarisbrick: str. 49, br. 297; Oman
1974: str. 52, hr. 435. T. 18c) koji je
umro kao biskup kenterberijski god.
SI. ld: Srebrni prsten. pozlaćen. Zavičajni mu-
zej. Trebinje. nađen lI MIIšićima. Domaševo. 1374. i tu pokopan u katedrali (sl. 2d)~
Ljllbomirsko polje. Drugi se nalazi u Muzeju Ashmolean

56
·
O
""

a
..

d e

SI. 2: - a: Bakarni prsten, Zavičajni muzej, Trebinje A 47, Donji Turani; - b: Bakarni prsten,
autoričina zbirka, iz Mostara; - e: Srebrni prsten, autoričina zbirka, kupljen u Sarajevu; - d: Zlatan
prsten, nađen u grobu, Canterbury, prije 1374, Viktoria i Albert muzej, London, M191-1975;
- e: Zlatan prsten, nađen u Thame-u, Oxfordshire, Ashmolean muzej, Oxford, 1940-227.

57
rovatnije papinski prsteni iz sredine 15.
stoljeća (sl. 3a), kojima po svoj prilici
završava jedna konzervativna tradicija
(Taylor-Scarisbržck: str. 61, 62, br.
460-463).
Premda prisustvo svih triju na-
vedenih osobina - nazupčani okvir, za-
debljanje sa stražnje strane i trokutasta
područja punktirane fakture - vjerovat-
no karakterizira upravo bosansku izra-
du, jasno je da se pojedinačno te oso-
SI. 3a: Bronzani prsten pozlaćen, italijanski, 15. bine pojavljuju i drugdje. Slijedimo li
stoljeće, Viktorija i Albert Muzej, London,
741 - 1877. neke od tih mnogobrojnih manifestaci-
ja, možda ćemo uspjeti odrediti utjecaje
koji su sudjelovali u oblikovanju nama
u Oxfordu, a pronađen je u Thameu
zanimljivog stila.
(Taylor-Scarisbrick: str. 59, br. 435, T.
u boji Jl); kako izradom, tako i oblikom Već sam navela engleske panda-
naliči Wytleseyevu primjerku, možemo ne s nazupčanim okvirom glede even-
pretpostaviti da potječu iz istog razdo- tualnog datiranja našeg prstena; no kod
blja (sl. 2e). Kod oba se prstena zamje- njih su urezi funkcionalne prirode i slu-
ćuju vidljive izbočine sa strana na ko- že učvršćenju dragulja na glavu. Ko-
jima su grančice cvijeća; niti jedan ne- rišćenjem zubaca pri izmjeni osnovnog
ma zadebljanja sa stražnje strane. Mo- ovalnog oblika, koje se na Balkanu čes­
žebiti i bosanski prsteni, po mnogim to koristi kod izrade srebrnih zdjela u
osobinama nalik ovim dvama, datiraju kasnom srednjovjekovlju, bavim se u
otprilike iz tog razdoblja, te predstav- svojoj slijedećoj knjizi o dekorativnim
ljaju vid kulturne asimilacije karakte- izvorima ukrasa na stećcima, te ukazu-
ristične za kraljevanje Tvrtka I (1353- jem na moguće veze s francuskim na-
-1391). No i mnogi srpski prsteni iz činom umjetničke obrade metala.

prve polovine 14. st. (za koje u nastavku Osvrnemo li se sad na zadeblja-
dokazujem da su nastali pod utjecajem nje sa stražnje strane, i prsten iz Donjih
mamelučke mode) imaju tešku glavu, Turana i moja dva prstena iz Sarajeva
nedostaje im spona između glave i boč­ i Mostara imaju zaobljeno zadebljanje
nih strana i zadebljanje sa stražnje stra- sa stražnje strane obruča kojeg nagla-
ne (Radojković 1969; str. 34, 42, 44, šavaju urezane zrakaste linije (sl. lc,
45, 50), što znači da su neke preostale 2a-e). Kasnije ću ukazati da se ideja
karakteristike srpskog stila u Hercego- kruga okruženog zrakama najuvjerlji-
vini mogle utjecati na stvaranje ovog vije može obrazložiti ako to prstenje
bosanskog oblika prstena. U svakom interpretiramo kao skromne kopije tada
slučaju, najkasniji su primjerci prstena skupocjena modernog tipa s draguljem
s teškom glavom i bez spone najvje- namjesto stražnjeg zadebljanja, dok

58
zrakaste linije predstavljaju u to doba
uobičajen način predočavanja izvora
svjetlosti ili predmeta koji blista i sja
(Meiss 1972; BR. 1-3, BR. 104-5).
Zadebljanje sa stražnje strane
obruča naizgled je sasvim nepoznato
sjeverno od Alpi (John Cherry, Britan-
ski muzej, Odjel za britanske i sred-
njovjekovne starine - lični kontakt), i
ta se osobina obično tumači kao islam-
ski utjecaj. No to je tek djelimično tač­
no. Zadebljanje sa stražnje strane na-
lazimo na britanskom zlatnom prstenu
iz 5. stoljeća s novčićem cara Marcijana
(god. 450-457. nove ere), sada u Bri-
tanskom muzeju (Ward-Cherry 1981;
str. 47, br. 101). U kasnijem bizant-
skom razdoblju stražnje zadebljanje
kao da nestaje (niti jedno nije prona-
đeno kod srednjovjekovnog lijevanog
SI. 3b: Krčag. mamelučki.14. stoljeće. Sirija.
prstenja iz Korinta; Davidson 1952; str. Narodni muzej Damask.
234-288), pa se smatra daje raniji rim-
sko-bizantski tip prenesen u središnju
Štaviše, u određivanju porijekla
Aziju, gdje se stoljećima sačuvao kod
tog utjecaja na balkansko prstenje mo-
prstenja izrađena od čvrstog karneola,
guće je ići još dalje: čak i kad se za-
a zatim se ponovo vraća u mediteransko
područje kao mongolska imitacija; u
debljanja sa stražnje strane uklapaju u
islamskoj je umjetničkoj obradi metala islamsku obradu metala, oblik im je
prisutan od 2. polovine 13. stoljeća (Bo- obično romboidan (a obruč je najčešće

ardman-Scarisbrick 1977: str. 86, br. trokutasta presjeka), dok se zaobljeno


203; Battke 1953: str. 99, br. 148). Ja- stražnje zadebljanje iznimno rijetko
mes Allan, stručnjak za islamsku umjet- susreće. Islamsko prstenje sa zaoblje-

ničku obradu metala, nije pronašao niti nim stražnjim zadebljanjem najčešće je
jedan prsten iz ranijeg razdoblja s tom mamelučkog porijekla i u datom je raz-
karakteristikom (James Allan, lični doblju prije egipatske ili sirijske negoli
kontakt), što znači da se njena pojava perzijske provenijencije. Kao primjer
u umjetniČkoj obradi metala Bosne i navodim prsten oko 1400 (sl. 3e), iz
Srbije 14. stoljeća može shva.titi kao franačke zbirke Britanskog muzeja in-
preuzimanje detalja iz islamskog svi- ventarski br. AF 2286 (Dalton 1912;
jeta koji je islamskoj umjetničkoj obra- T. XXIX, 2286). Faktura njegove ovaine
di metala u to doba sasvim nov. glave sačinjena je od urezanih tački na

59
@
Sl. 3e: Srebrni prsten, mamelučki, oko 1400, kupljen u Kairu ili Bejrutu, Britanski muzej London.

vrhu i sa strana, što podsjeća na koriš- skim prstenjem iz 1450. koje je već
tenje tački za ispunjavanje prostora iz- spomenuto.
među geometrijskih oblika na mame- Kao što sam ranije naglasila, za
lučkoj keramici s početka 14. stoljeća prsten iz Donjih Turana karakteristični
(Atil 1981: str. 158, 159, br. 70, 71; su tačkasti dijelovi fakture s obje bočne
str. 163, br. 73; The Arts ofIslam 1976: strane glave, a isto se vidi i na prstenima
str. 234, br. 314). Na primjeru sirijske iz Sarajeva i Mostara s kojima sam ga
keramike iz 14. stoljeća (sl. 3b) iz Na- usporedila (sl. 2a-e). Premda je srebrni
cionalnog muzeja u Damasku, br. prsten iz Sarajeva finije obrađen i do-
A45471l2016, tačkasta je faktura za- rađen u odnosu na druga dva (sl. 4) -
tamnjena gleđu, te djeluje kao imitacija bez sumnje zbog veće vrijednosti ma-
niskog reljefa. Na jednom drugom ma- terijala i bogatstva budućeg vlasnika -
melučkom prstenu iz 14. stoljeća u Bri- neke tehničke osobine nesumnjivo uka-
tanskom muzeju (AF 2292, Dalton zuju da prsten iz Donjih Turana i prsten
1912; T. XXIX 2292) tačkasta faktura iz Sarajeva pripadaju istoj školi obrade
čini pozadinu nekim arapskim slovima metala. Dok su tačke na bočnim stra-
na glavi (sl. 3d). nama mostarskog prstena vjerovatno
Ta osobina - tačkasta faktura na urezane alatom i prilično ravnomjerno
mamelučkim umjetninama 14. stoljeća raspoređene, tačke na druga dva prstena
- vraća nas na treću stilističku karak- nejednake su veličine i nisu ujednačene
teristiku bosanskog prstenja i navodi (sl. lb, 2a-e, 4), što znači da su izvedene
na eventualno objašnjenje dosad neras- hemijskim putem. James Allan smatra
vijetljene, no očigledne veze s papin- da je neki strani materijal, npr. so, na-

Sl. 3d: Srebrni prsten, mamelučki, 14. stoljeće, kupljen u Kairu, Britanski muzej London.

60
nesen na one dijelove kalupa gdje se
željela dobiti nepravilna površina me-
tala. Ukoliko je njegova pretpostavka
tačna, taj je proces bar unutar srednjo-
vjekovna razdoblja korišten isključivo
u Bosni, što zvuči upravo nevjerovatno
novatorski.
Budući smo ustanovili daje ovaj
oblik tačkaste fakture karakterističan za
izradu prstenja u Bosni, logično je da
ćemo nešto slično nastojati pronaći ne-
gdje drugdje, otprilike unutar istog raz-
doblja koje nas zanima. Jedina evrop-
ska paralela koja se nameće nalazi se
unutar grupe papinskog prstenja iz 15.
stoljeća (već spomenutog, namijenje-
nog papinskim emisarima i odaslanici-
ma). Na njihovoj se površini uistinu
vidi tačkasta faktura, no za razliku od
prstena iz Donjih Turana, odnosno Sa- SI. 4: Srebrni prsten. autoričina zbirka. Sara-
jevo; faktura je rezultat namjernog stavljanja
rajeva i Mostara, ona nije omeđena tro- nečistoća u metal.
kutima već okružuje izbočene dijelova
neukrašena metala koji dekoriraju ob- bitno razlikuju od francuske tehnike ma-
ruč prstena (Battke 1953; T XIII, str. tiranja prstenja pomoću gusto postav-
72, 72a). Kao ilustracija neka nam pos- ljenih krugova, koja je rasprostranjena
luži prsten od pozlaćene bronze s kri- u Evropi 15. stoljeća). Smatram da je
stalom (sl. 3a) i s natpisom "Episc. Lug- na temelju ranije prikazanih primjera
dun", ukrašen likom Bogorodice i gr- mamelučkih prstena i keramike jasno
bom podno kardinalskog šešira; prsten da se različite upotrebe tačkaste fakture
se nalazi u Muzeju Viktorije i Alberta - kao ispunjavanje geometrijskog pro-
u Londonu (inv. br. 741-1877). Papin- stora (sl. 3b, e), te kao pozadina za
sko se prstenje pojavljuje na kraju raz- natpise (sl. 3d) - podudaraju s jedne
doblja u kojem je najvjerovatnije na- s
strane tačkastom fakturom na bosan-
stalo bosansko prstenje. No čini se da skom prstenju, a s druge pak s papin-
nisu ni u kakvoj vezi s prethodnim mo- skim prstenjem. Logično je prepostaviti
delima talijanske papinske tradicije, ili da su obje manifestacije zapravo pri-
pak francuske tradicije obrade metala u mjeri itekako obimna mamelučkog ut-
doba papinskog progonstva (1309-1377). jecaja koji je Italiju i jadransko podru-
Premda bosanski i talijanski na- čje zahvatio mahom tokom 14. i 15.
čin korištenja oblika tačkaste fakture stoljeća. Mamelučki utjecaj u Italiji ne
nisu jednaki, međusobno su sličniji no svodi se, naravno, samo na gore spo-
ikakvom drugom primjeru (npr. oba se menuto prstenje. Doslovno preuzima-

61
nje mamelučkih modela u Italiji je za- umjetnosti kojuje na Balkan donio oto-
pravo bilo mnogo rasprostranjenije no manski osvajač. Egipatsko-sirijski Mam-
što se do sada znalo. Cijele dekorativne luci potpali su pod otomansku vlast tek
plohe, koje znadu sadržavati suvisle god. 1517 (Atil 1981; str. 18), nakon
arapske tekstove, prekop irane su s me- čega se ta dva utjecaja stapaju. Otuda

talnih i tekstilnih modela koji se često se jasno razabire snažan utjecaj sel-
mogu prepoznati na iluminacijama i na džučko-otomanskog stila na umjetnost

slikama. Primjerice, milanski Oficij Vi- Srbije - naročito nakon Kosova - dok
skontijevih, započet god. 1388, u svo- je mamelučki stil mnogo više utjecao
na umjetnost u državi bosanskoj. No
jim dekorativnim bordurama sadrži ti-
tačno je i to da je mamelučki utjecaj u
tule mamelučkih sultana, što komenta-
Srbiji postojao prije nastanka države
tori manuskripta do sada nisu primje-
bosanske. Gotovo je sigurno prodro
ćivali (Meisse 1972). Ove motive nat-
preko Hercegovine i Kotora, pa to ra-
pisa otkrio mi je i preveo James Allan. zjašnjava porijeklo okruglog stražnjeg
To preuzimanje mamelučkih zadebljanja koje se često nalazi na sr-
predmeta na dvorovima sjeverne Italije pskom prstenju s početka 14. stoljeća
bez sumnje je imalo odraza i u drugim združeno s jednostavnim bizantskim
jadranskim predjelima. Primjerice, bo- stilom karakterističnim za srpsku umje-
sanskohercegovačka porodica Kosača tnost tog razdoblja.
najvjerovatnije je u svom posjedu imala Vratimo li se sad prstenu iz Do-
određen broj mamelučkih metalnih in-
njih Turana, ustvrdit ćemo da se radi
-krustacija. Na popisu njihova inventa- o stilu koji osobine mamelučkog tipa
ra za god. 1406 (Stojanović II; str. 333) prstenja prenesene u dubrovačko zale-
i 1413 (ibid; str. 351) navode se po- đe (okruglo stražnje zadebljanje i tro-
hranjeni predmeti pod nazivom možul. kutasti tačkasti dijelovi) združuje s oso-
Porijeklo te tajanstvene riječi vjero- binama izvedenim iz zapadno-evrop-
vatno potječe iz mezopotamskog me- ske mode lijevana prstenja, spomenute
taloobrađivačkog centra po imenu Mo- na početku ovog teksta. Naročito je za-
sul, gdje su se u 13. stoljeću proizvodili nimljivo da sva tri prstena koje sam do
brončani predmeti sa srebrnim i zlatnim sada opisala, a pronađeni su unutar sred-
inkrustacijama. Kad je proizvodnja u njovjekovne države bosanske, nemaju
tom mjestu obustavljena, mameluci su nikakav ukras na gornjem dijelu glave.
u Egiptu i u Siriji preuzeli isti stil, a U balkanskom se kontekstu radi o vrlo
naziv prvotnog centra postao je sino- neobičnoj pojavi, jer se kod jednostav-
nimom samog proizvoda, ma gdje on na 1ijevana oblika eventualni ukras
izrađen - kao što primjerice engleska stavlja ponajprije na gornji dio glave.
riječ "china" označava porculan, ma Teza da se radi o tri nedovršena pečat­
gdje on nastao. njaka pomalo je neuvjerljiva.
Pri proučavanju islamskog utje- Spomenula bih sad i četvrti pr-
caja na balkanske umjetnine valja imati sten, koji po mom mišljenju objašnjava
na umu da se mamelučki stil svojim ovaj misterij. Taj je prsten (sl. 5) kup-
osobinama bitno razlikuje od seldžučke ljen u Ženevi, trenutno se nalazi u pri-

62
....-...
. ..;. _."z:...:_
,.

8
"~·:··;·-J..
'- .ss'
- "-
"

~.",~, ..

.~

Sl. 5: Zlatni prsten. dva rubina. privatna zbirka. Istanbul.

vatnoj zbirci u Istanbulu, a porijeklo cima koji podsjeća na crkvene ukrase


muje nepoznato. Od zlata je, a na glavi u Srbiji 14. stoljeća, što bi se dalo ob-
leži rubin u nazubljenom nosaču koji jasniti hercegovačkim porijeklom pr-
oblikom izrazito podsjeća na glave triju stena. Nadalje, kod jednog trolista treći
bosanskih prstenova. I zlatni prsten ima je list savijen u obliku kvačice, što je
trokutaste tačkaste dijelove s obiju boč­ karakteristično za skupinu hercegovač­
nih strana glave, te okruglo stražnje za-
kih stećaka stila koji određujem nazna-
debljanje. Kao što to sa zlatnim prste-
kom Vranjevo selo, po tipičnom pri-
njem biva slučaj, tako je i ovaj finije
dorade od pandana iz srebra i neple- mjerku iz tog mjesta (Benac 1953: str
menitih metala, no njihova je srodnost 67, T. II, III; Wenzel 1965: e, 2; eIX,
očigledna i moguće je da sva četiri po- 13; ex, 7), koji se danas može vidjeti
tječu iz istog kraja. Među ukrasnim de- u dvorištu sarajevskog Zemaljskog mu-
taljima na zlatnom prstenu nalazi se zeja. To je stil koji potječe iz sredine
crtež troliste palmete s ispruženim vrš- 14. stoljeća.

63
Usporedimo li tri prstena iz Bos- Budući da smo utvrdili zajednič­
ne, o kojimaje riječ, s gore spomenutim ke osobine svih prstena, nameće se pi-
prstenom iz Istanbula, nameće nam se tanje tačnog mjesta njihove proizvodnje;
zaključak da gornji dijelovi glave kod s tim u vezi zanimljivo je zapažanje da
prva tri prstena nemaju ukrasa naprosto su drvene preslice i glinene lule, nastale
zato što se radi o kopijama tipa fino u 19. stoljeću u okolici Mostara i Imot-
izrađena prstena s draguljem koji je skoga sjeverno od Neretve, pa sve do
adekvatno prezentiran istanbulskim pri- Duvna i Splita (sl. 6), zadržale tragove
mjerkom, izvedenim u jeftinijem ma- ukrasnih ureza kakve smo vidjeli na
terijalu i vjerovatno namijenjenim široj prstenju (preslice: Etnografksi muzej,
upotrebi. No još je zanimljivije da pr- Zagreb 21261 iz Gornjih Mamića kraj
sten iz Istanbula na stražnjem zadeblja-
Lištice u oblasti Mostara i 1101 A iz
nju ima mali "cabochon" rubin; otud
Imotskoga; lule: Etnografski muzej, Za-
proizilazi da su stražnja zadebljanja sa
zrakastim linijama na bosanskim prim- greb 309 iz Duvna, 10083 iz Splita),
jercima rezultat nastojanja da se pre- pa je Trg Drijeva, trgovište na stjecištu
doči ova karakteristična upotreba dra- Neretve i njene sjeverne pritoke Trebi-
gocijenog kamena u ovom položaju. žata, jedno od mogućih središta izrade.

Sl. 6: - a: Lula, keramika, Zelovo, kod Splita, Etnografski muzej Zagreb; - b: Lula, keramika,
Duvno, Etnografski muzej Zagreb; - e: Kudilja "kolača", Gornji Mamići, Lištica, Etnografski muzej,
Zagreb.

64
Prsten iz Domaševa stećkom u Mušićima, kod Đurđeve cr-
kve u Domaševu (sl. 7a). U grobu su
Prsten iz Domaševa pronađen je bila dva muška kostura: jednog mladića
god. 1968, za zajedničkog poduhvata i čovjeka od četrdesetak godina poko-
Sveučilišta Stanford iz Kalifornije, In- panog ispod mladića. Prsten je prona-
stitucije Smithsonian i Zemaljskog mu- đen na lijevoj ruci starijeg muškarca.
zeja iz Sarajeva u dolini Trebišnjice, Na sjeverozapadnoj strani stećaka stoji
između Trebinja i Bileće. Rezultati isko- natpis: "Radosava i sinom Bra(n)kom"
pavanja još nisu publicirani, a vršena (VegoIJ; str. 56-7, br.ll3: "'ll' Pa.o;o-
su podno nekoliko značajnih stećaka caBa Hh CHHOMh npaKoMh"), što naj-
na Ljubomirskom polju (povjesničar vjerovatnije znači: "Radosava sa (svo-
umjetnosti Marian Wenzel iz Londona; jim) sinom Brankom". Otud proizilazi
arheolog Vukosava Atanacković-Sal­ mogućnost da je prsten pripadao osobi
čić iz Mostara). Prstenje pronađen pod po imenu Radosava.

e
"o
OI

SI. 7a: Stećak, Mušići, Domaševo, 14. stoljeće, ispod koga je nađen prsten (sl. 7b).

65
SI. 7b: Srebrni prsten, pozlaćen, Mušići, Domaševo, Ljubomirsko polje, Zavičajni muzej Trebinje.

Prstenje od pozlaćena srebra (sl. je ranije spomenut), tako na stećku iz


ld, 7b), lijevan i graviran; promjer Domaševa o kojemje riječ (sl. 7a). Oba
obruča iznosi 2 cm, a na okrugloj je su bez postolja, što predstavlja bitnu
glavi (promjera 1,7 cm) štit sa slovom. odrednicu jer praktički svi drugi stećci
Zlato se na površini ishabalo, no ostalo slične finoće izrade imaju integralno
ga je u nekim urezanim dijelovima. Si- postolje ili su nasađeni na zasebnu plo-
va gleđ pokriva pozlatu urezana slova ču. Kad je prilikom iskopavanja nad-
sa štita. grobni spomenik iz Domaševa pomak-
Dobro bi nam došao neki poda- nut, ustanovljeno je da laži na unaprijed
tak koji precizno datira stećak, pa tako pripremljenu sloju šljunka. Sa sigur-
određuje i najkasniji moguć datum nas- nošću možemo ustanoviti da stećci iz
tanka prstena. No na raspolaganju nam te grupe potječu iz sredine ili do kraja
ništa pouzdano ne stoji, pa se valja pos- 14. stoljeća, no niti jedan od njih ne
lužiti indikatorima s prstena i sa stećka nosi natpis s preciznijim određenjem.
ne bi li bar približno odredili vrijeme Neke osobine prstena ukazuju na
njegova nastanka. Stećak pripada stilu sredinu 14. stoljeća. Neravan obruč pr-
koji sam nazvala školom Vranjeva sela. stena na tri mjesta ima pljosnate izbo-
Tako određeni kameni spomenici naj-
čine (sl. 7b), što podsjeća na ranije spo-
češće se pojavljuju u predjelu kraj Vra-
menuti mamelučki prsten iz Britanskog
njeva sela a zajedničke su im mnoge
osobine klesanja: kod većine se primje- muzeja (sl. 3d). Nadalje, bočne strane
ćuje obrub sačinjen od trolista s jednim
oba prstena naglo završavaju visokom,
listom u obliku kvačice, te živahni i pljosnatom glavom; no dok je ma-
fino isklesani likovi. Te se osobine za- melučki prsten šesterokutan, glava pr-
mjećuju kako na primjerku istog stila stena iz Domaševa okrugla je oblika,
premještenu iz Vranjeva sela u dvorište što je inače karakteristično za srpsku i
sarajevskog Zemaljskog muzeja (koji bizantsku izradu. Valja imati na umu

66
Stećci sa heraldikom, tip "Vranjevo selo" i ptice

SI. 8: - a: Top%, Neum; - b: Zborna Gomila, Avatovac; - e: Ravno, "Kutinsko", Popovo polje;
- d: Zvirići, Ljubuški; - e: Trebijovi, "Kudeljin kamen", Trebinje; - f: Mušići, Domaševo, Ljubomir.

da je do god. 1377. predjel Travunije se o nepotpunoj heraldici (Zmajić 1971;


još uvijek u posjedu Srbije. Daljnji de- str. 47), jer nedostaje kaciga. Iza štita
talj karakterističan za srpsku izradu 14. nalazi se još jedna tipična naznaka: du-
stoljeća zalelujani je akantus na bočnim gačka, ravna sablja s horizontalnim no-

stranama (sl. 7b) koji podsjeća na uk- sačem drška. Na stećcima iz Topola u

lesane oblike sa sjevernog portala u De- oblasti Neuma, Zborne Gomile kraj
čanima(Maksimović 1971; T. 181), do-
A vtovca, "Kulinskog" kraj Ravna, u
Popovu polju i Zvirića kraj Ljubuškoga
vršio ga je fra Vita iz Kotora negdje
(sl. 8a-d), i na još jednom stećku iz
oko god. 1335 (ibid; 99). U knjizi koja
Domaševa (sl. 8t) nalaze se dvije ptice
će uskoro biti objavljena objašnjavam
bočno na dršku sablje. U Trebijovi, u
kako je stil iz Dečana djelimično utje- oblasti Trebinja (sl. 8e) nalaze se dva
cao na bosansku umjetnost u prvim go- para tih istih ptica. Očigledno tako pos-
dinama vladavine Tvrtka I. tavljeni motivi na štitu nose određen
No ostavimo za sada po strani heraldički smisao; smatram da na tak-
opće karakteristike stila stećka i prstena vom mjestu ptice imaju upravo to zna-
i pozabavimo se značenjem nekih uk- čenje a nipošto, kako neki drugi autori
rasnih detalja. Stećak iz Domaševa, za pretpostavljaju, ne označavaju duše
razliku od mnogih drugih primjeraka preminulih ili ptice koje oplakuju mrtve
iz škole Vranjeva sela, nema štita, no (Benac 1953; str. 78). No takvo se po-
dvije ptice na njegovu sjeverozapadnu stavljanje motiva ne podudara sa zna-
dijelu ispod natpisa (sl. 7a) možebiti nim nam amblemima lokalnih porodi-
nose heraldičko značenje jer se često ca, a njihova pak geografska distribucija
pojavljuju uz štit na drugim stećcima ni s jednim zemljišnim posjedom kakve
iste skupine (sl. 8; Wenzel 1965; T. vlastelinske porodice unutar vremen-
LXIII 1-5). Tipična se heraldika stećaka skih odrednica koje se za te spomenike
škole Vranjeva sela sastoji od štita s mogu odrediti. Valja nam stoga pro-
poprečnom trakom; strogo uzevši, radi vjeriti ne označava li se možda tim oz-

67
c(

~.~
~=<!
~ ~'I'~ BOSNA oko 1322
.;.:;, BOSNA 1324-1326
~ MAĐARSKA 1357-1382
~ SRBIJA 1350-1377

Sl. 8g: Promjene granica bosanske države sredinom 14. stoljeća.

nakama neka veća feudalna jedinica. Možda je najzahvalnije započeti


Na početku ćemo zanemariti stećak iz od same geografske distribucije heral-
Domaševa i koncentrirati se na stećke dičkih stećaka tipa Vranjeva sela. Na-
iz škole Vraneševa sela sa štitom pre- laze se s obje strane Neretve (sl. 8g) i
polovljenim poprečnom trakom, s po- ako ukrasi imaju heraldičke implikaci-
lumjesecom i s rozetom, bez obzira na je, njihova izrada ukazuje da pripadaju
to ima li na njima i nekih drugih he- istom kulturnom entitetu. Moguće je
raldičkih motiva. takvo jedinstvo postojalo izmedu god.

68
1326. i 1350-1359, jer u razdobljima Kulturno je jedinstvo u predjelu
koja ovom periodu prethode ili ga sli- gdje se pojavljuju stećci škole Vranjeva
jede porodice s dviju strana Neretve sela s opisanim heraidičkim detaljima
služe različitim gospodarima. Godine očigledno moglo biti uspostavljeno je-
1326. Stjepan II Kotromanić osvaja dino u razdoblju od l326. do 1359, ili
dalmatinsko zaleđe i učvršćujesvoj po- pak u razdoblju koje slijedi god. l382,
ložaj s obje strane Neretve, te pripaja kad Mađari teritorij sjeverno od Neret-
nasljedne posjede Srba južno od Ne- ve, koji je u njihovu posjedu od god.
retve području sa sj everne stranerijeke, l357, vraćaju Bosni. S obzirom na mjes-
koje je neposredno prije toga zadobio to ovog tipa stećka u razvoju fenomena
od Šubićevih (Ćirković 1964; str. 88- stećka, u obzir dolazi ranije razdoblje.
-91). Sjedište je izabrao u okolici starog Sad se mogu izložiti slijedeće
dvora Nemanjina brata Miroslava u pretpostavke:
Stonu, te na taj način uništio lokalnu l) za ovoga razdoblja, mnoge su
opoziciju Branivojevića a neutralizirao vlastelinske porodice iz tog kraja po-
je kod kneza Nikole, stvarnog Mirosla- državale stvaranje banske Bosne (od-
vova nasljednika, oženivši ga svojom nosno Stjepana II Kotromanića i na-
sestrom (Benac 1953; str. 80). Nikola sljednika mu Tvrtka);
je u to vrijeme vladao područjem koje
2) članovi tih porodica moguće
se protezalo od Stona istočno, do po-
su pokopani pod fino izrađenim stećci­
pova, dokje Stjepan II Kotromanić pre-
ma iz tog kraja;
ko svojih vazala kontrolirao područje
koje se od Nevesinja proteže prema sje- Jasno je da određena heraldička
veroistoku (sl. 8g). Dubrovčani su vje- veza postoji između stećaka o kojima
rovali da će uskoro pripojiti i posjed raspravljamo; a heraldika, koliko je do-
srpskog plemića Vitomira koji je vla- sada poznato, ne pripada nijednoj po-
dao područjem Trebinja i Konavla (Ćir­ sebnoj familiji. Ove činjenice pridodate
ković 1965; str. 91), što znači da je
gornjim pretpostavkama mogu odvesti
trećoj pretpostavci:
Kotromanić i tu imao svojih pristaša i
simpatizera. Stanje se nije izmijenilo 3) heraldika možda predstavlja
sve do god. 1350,jer su se srpski vladari probosansku bansku konfederaciju u
u svojim nastojanjima da situaciju iz- tom kraju.
mijene ograniči li na posredovanje Ve- Premda se radi o vrlo osjetljivu
necije (ibid; str. 118-119), sve dok te području, neke naznake povezuju ovu
iste godine car Dušan nije krenuo u rat sheraldiku s banskom Bosnom. Prije
te ponovo zadobio Popovo i pokorio no što ijednu proslijedimo, valja nagla-
odmetnute Nikoliće (Dinić 1967; str. siti da to ne znači da su stećci o kojima
6). Tek god. 1359. Srbija pod vodstvom je riječ nastali u razdoblju od 1326-59,
Vojislava Vojinovića ponovo uspostav- tek da je veza između različitih osoba
lja kontrolu nad većim dijelom svog koje su pod njima Ukopane i koje im
negdašnjeg teritorija južno od Neretve pridaju heraldički značaj nastale unutar
(ibid; str. 126-127). tog razdoblja.

69
Povezanost heraidičkog sistema Ne tako davno A. Solovjev je u
na stećcima škole Vranjeva sela s ban- nekoliko navrata pisao o grbovnicima
skom Bosnom djelimično podupiru kon- (Solovjev, 1933. i 1954) i njegovi su
troverzni grbovnici koji se pojavljuju stavovi naisli na odjek. Uspio je odre-
od svršetka 16. stoljeća naovamo a sa- diti da je prototip grbovnika napisan
činjeni su s namjerom da prenesu po-
krajem 16. stoljeća za jednog od Oh-
mučevića iz Slana. Dio podataka iz gr-
datke iz vremena koja prethode dolasku
bovnika smatrao je tačnimjer se podu-
Turaka. To s tim knjigama valja biti
dara s informacijama iz drugih izvora,
oprezan: očigledno je većina sročena
no veći je dio naprosto izmišljen (So-
ne bi li podržale potraživanja zemljiš- lovjev 1933; str. 99, 101). Nešto je kas-
nih posjeda ili vlastelinske titule uz po- nije ustanovljeno da su mnoge ranije
datke o plemićkom porijeklu. Manje je nepoznate porodice spomenute u grbo-
jasno radi li se o totalnim izmišljotina- vnicima uistinu postojale (Traljić
ma, ili su pak djelimično zasnovane na 1951; str. 184-5) i tačno je da se u
činjenicama. Prvi su o njima pisali au- slučajevima kad je usporedba grbovni-
tori za austrougarskog perioda i mahom ka s autentičnim izvorima moguća gr-
utvrdili da se radi o lažnim podacima bovnici pokazuju ispravnima. Premda
(Asboth 1880; str. 455-6). No takva su je nepromišljeno donositi zaključke tek
stanovišta vjerovatno uvjetovana sum- na temelju ilustracija iz grbovnika, pri
njivim motivima. Zanemarimo li sve sakupljanju dokaznog materijala moglo
druge elemente, često pojavljivanje kri- bi ih se uz određene rezerve i upotri-
ža na štitovima ne uklapa se s viđenjem jebiti. Vjerovatno donose tačne podatke
vlastele Kraljevine Bosne kakvo je zas- glede elemenata koji se pojavljuju na
tupala Austro-Ugarska: da je ona, nai- štitu; manje su pouzdani kad se radi o
kruni i o popratnim likovima. Bez sum-
me, pristala uz rasprostranjeno dualis-
nje ukazuju na sklonost da se isti sistem
tičko krivovjerje koje je predstavljalo
grbovlja koristi u nekoliko porodica.
službenu državnu religiju. U tom bi slu-
No ta posljednja karakteristika neće
čaju zazirali od križa. Ta tlapnja o du-
nam zadati problema glede grbova Bo-
alističkoj državnoj Crkvi bosanskoj,
sanske države.
koju zbog razdoblja kad se pojavljuje
glupo nazvaše bogumilskom, punih je Naglašavam to jer se uz grbove
bosanske i ilirske, na kojima su najčeš­
sto godina ometala znanstveno prouča­
će polumjesec i rozeta, u grbovnicima
vanje stećaka. Jednom smo prilikom
pojavljuju i slični grbovi porodice "Bos-
Ljubinka Kojić ija (Wenzel-Kojić 1981;
nić". Dokazano je da je ta porodica
str. 209-211) ukazale da je austrougar- živjela barem tijekom 16. stoljeća (So-
ski prikaz povijesti Bosne politički po- lovjev 1933; str. 97), no ne zna se radi
taknuta tvorevina koja je trebala biti li se o stvarnim njihovim grbovima. Uz
protutežom panslavenskim aspiracija- polumjesec i rozetu na grbu Bosnića
ma 19. stoljeća, naglašavajući jedin- nalazi se i poprečna traka koja rozetu
stvenost Bosne i zanemarujući pri tome odvaja od polumjeseca, što smo već
povijesne činjenice - tajeći podatke u zamijetili u heraldici škole Vranjeva
korist naumljena cilja. sela (sl. 9a).

70
-{;BOSNIC.H~ ~ BOSNAE1r-
SI. 9a: Fojnički grbovnik, grb porodice Bosnić. SI. 9b: Fojnički grbovnik, prva polovina 17.
stoljeća, grb Bosne.

Auto~ koji su se bavili grbovni- sanske, kojaje umrla u Rimu god. 1478.
cima iznose različita
mišljenja glede (Solovjev 1933: str. 101; Asboth 1890:
autentičnosti bosanskog grba s polu- str. 97). Na njemu se kraljici s obje
mjesecom i rozetom (sl. 9b); Asboth, strane nalaze dva različita grba (sl. 9c);
predstavnik dominantnog austrougar- prvi poznamo kao grb Kosača, dok dru-
skog gledišta, zaključuje da su polu- gi predstavlja tada moderan grb podi-
mjesec i rozeta do Bosne mogli dopri- jeljen u četiri polja na kojem se između
jeti tek nakon najezde Turaka, pa stoga ostalog nalazi središnji motiv sačinjen
grbu ne poklanja pažnju (As both 1890; od polumjeseca i rozete iznad ruke s
str. 455, 456). No činjenica je da se uspravnim mačem. Premda je Solov-
polumjesec i rozeta pojavljuju na ne- jev, inače naklonjen teoriji o bogumi-
kima od najstarijih stećaka koji se mogu lima, polumjesecu na stećcima prida-
datirati, a koji barem stotinu godina vao mističko značenje povezano s pre-
prethode dolasku Turaka. Premda to ne porodom duše (Solovjev op. cit; str.
spominje, Solovjev naglašava da su po- 101), i sam je priznavao da je njegovo
lumjesec i rozeta elementi dugovijeke pojavljivanje na štitu zajedno s rozetom
ilirske tradicije i sklon je pretpostavci bez sumnje heraldičke naravi.
da se radi o autentičnom bosanskom Valja upozoriti da se polumjesec
grbu, što potkrepljuje navođenjem pa- i rozeta često pojavljuju na mađarskim
ralelnog slučaja nadgrobnog kamena kovanicama u 13. i 14. stoljeću nami-
kraljice Katarine, zadnje kraljice bo- jenjenim banskoj Slavoniji (sl. 10a;

71
SI. 9c: Nadgrobna ploča posljednje bosanske kraljice Katarine Vukčić Kosača (1424-1478), Rim,
franjevačka crkva Aracoeli, detalj.

ibid; str. 101). Banska Bosna prostirala nim poprečnom trakom u dva polja; na
se južno od Slavonije i uvijek se od nje njima su oznake koje se mogu iščitati
razlikovala, no postoji mogućnost da kao polumjesec i rozeta (Thal16czy 1914;
je upotreba polumjeseca i rozete u Bos- str. 273; ipak, valja priznati da oznake
ni za banovanja Stjepana Il Kotroma- nisu bile sasvim č itke ). No kad se svi
nića i Tvrtka posredovana iz Mađarske. ti pomalo fragmentarni podaci povežu,
Nema dvojbe da je Stjepan II Kotro- upravo se nameće pretpostavka da je
manić koristio rozetu i zvijezdu kao štit s poprečnom trakom, s polumjese-
svoje heraldičke motive; na nekoliko com i s rozetom stvarno korišten kao
se njegovih kovanica kruna nalazi iznad grb banske Bosne za Stjepana II Ko-
velike rozete, što djelimično podsjeća tromanića, a možda i za Tvrtka; ničim
na stil njegovih rođaka iz Srbije gdje se drugim ne može objasniti učestalo
se kruna katkad nalazi iznad štita naz- ponavljivanje te skupine na stećcima
načena velikom zvijezdom (sl. lOb; škole Vranjeva sela, uzme li se u obzir
Anđelić 1980; str. 242). Mnogo je teže mjesto njihova nastanka. Ne zaboravi-
na temelju građe koja se odnosi nepos- mo da je Pavao Anđelić ukazivao kako
redno na Stjepana II Kotromanića us- nema pouzdanih podataka po kojima
tanoviti je li upotrebljavao polumjesec grb banske Bosne u to doba nadilazi
uz rozetu ili zvijezdu. ledini podatak poprečnu traku ili rozetu (Anđelić 1970:
koji nam stoji na raspolaganju verzija str. 15, 96, 99; 1980: str. 242); no valja
je njegova pečatnjaka koju je nacrtao reći i to da se uglavnom koristio poda-
Tha1l6czy (sl. lOe); prikazuje vladara cima o pečatnjacima i kovanicama, te
na konju s trokutnim štitom presječe- da se nije u dovoljnoj mjeri bavio pro-

72
stilističke osobine. Spomenimo još je-
dan koristan vremenski indikator za steć­
ke tipa Vranjeva sela: detalji odjeće
mnogobrojnih isklesanih figura, tj. pri-
mjeri na kojima se prepoznaje određen
modni stil odijevanja (npr. kratke muš-
ke tunike i ženska "cornette" frizura),
.4 najstarije stećke lociraju u godine ne-

a
b€!& posredno nakon god. 1340 (Newton
1980; str. 3-5, 86-7, 96).
Pomni pregled hercegovačkih
stećaka otkriva nam uz skupinu karak-
SI. 10: - a: Novac "slavonski banovac", kraj 13.
stoljeća, privatna zbirka, Zagreb; - b: Novac teristično fine izrade koju sam odredila
Stjepana II Kotromanića; Anđelić, 1980. naznakom Vranjeva sela velik broj nad-
grobnih kamena daleko inferiornije za-
učavanjem bitnih podataka sa stećaka natske obrade koji posjeduju mnoge
- naročito glede rasprostranjenosti mo- identične ikonografske elemente. Dje-
tiva. luju poput grubih kopija ili nastavljanja
Mnogi podaci i pretpostavke ko- istog stila na mnogo nižoj zanatskoj
je smo do sada spomenuli pružaju tek razini. Otud proizlazi da je profinjenije
prihvatljiv vremenski okvir nastanka stećke vjerovatno izradio majstor (ili
stećaka škole Vranjeva sela, odnosno majstori) koga je tu zbog posebne nje-
stećka iz Domaševa; vidjet ćemo da ti gove vještine možda doveo neki utje-
podaci upiru otprilike na sredinu 14. cajni pokrovitelj, a isti su stil kasnije
stoljeća kao vrijeme nastanka prstena, preuzeli lokalni klesari. S tim u vezi,
a s time se podudaraju i opće njegove možda je stećke škole Vranjeva sela s
heraldikom polumjeseca i rozete naru-
čio jedan ili nekoliko Kotromanića u
slavu preminulih pristaša koji su se od-
metnuli od Srba i priklonili se Stjepanu
II Kotromaniću, ne bi li tako utjecao
(utjecali) na one koji se još uvijek ko-
lebaju.
Moguća su i druga nagađanja
glede povezanosti stećaka tipa Vranje-
va sela s pomalo zbunjujućom osobi-
nom koja karakterizira prsten pronađen
podno stećka u Domaševu, no prije ne-
go li ih iznesemo valja nam se ponovo
osvrnuti na ptice s obje strane sablje
SI. lOe: Voštani pečat, Stjepan Il Kotromanić, koje se na tim stećcima često pojaVljuju
detalj: Thall6czy, 1914. (sl. Sa-t). Pokušamo li pomoću naše

73
je moguće da se i nadalje koristila u
14. stoljeću, te se možda smatrala pri-
mjerenom mađarskim vazalima. Pret-
postavka potječe otud što se ptice ne
pojavljuju samo na bosanskim kovani-
cama tog razdoblja, već i na novcu koji
je u razdoblju između god. 1325-1343.
dao iskovati Mikac Mihajlović, ban sla-
vonski kojije, naravno, također bio ma-
đarski vazal (ibid; str. 190). Valja imati
na umu da je u početku svoje vladavine
Stjepan II Kotromanić bio potpuno pot-
činjen Mađarskoj. Ma kako bilo, sas-
vim je očigledno da postoji sličnost
između tog bosanskog novčića i tipične
kompozicije stećka tipa Vranjeva sela
s dvjema pticama, sabljom, i mogućom
SI. 11: Najstarija novčanavrsta Stjepana II Ko-
tromanića, oko 1322.
verzijom grba banske Bosne.
Štit s poprečnom trakom, polu-
metode upotrijebljene sa štitom i po- mjesecom i rozetom postavljen ispred
prečnom trakom, polumjesecom i ro- sablje koji se često pojavljuje na steć­
zetom, naći spoj dviju ptica i sablje u cima stila Vranjeva sela bez sumnje je
domenu heraldike, naći ćemo ga kod heraldičke naravi, bez obzira na to je

kovanica jednog bosanskog bana iz 14. li moja pretpostavka o njegovu znače­


stoljeća. Dimitrijević smatra da se sa-
nju tačna. Mislim da su iste naravi i
svim pouzdano radi o novcu iskovanu ptice tamo gdje podupiru štit i sablju.
po nalogu Stjepana II Kotromanića ne- Na temelju podataka koji nam stoje na
raspolaganju ne možemo odrediti je li
posredno nakon god. 1322 (Dimitrije-
oblik sa štitom i sabljom bez ptica ne-
vić 1966; str. 117, sl. 5, 6), premda
potpun, ili ptice predstavljaju dodatni
spominje mišljenja prethodnih autora
znak koji mijenja značenje štita. Tako-
po kojima kovanice potječu od njegova
đer se ne može sa sigurnošću tvrditi
oca, Stjepana l Kotromana. Na jednoj imaju li ptice heraldički smisao kad se
strani novčića (sl. 11) prikazan je bo- pojavljuju bez štita i sablje, kao npr.
sanski vladar s uzdignutom sabljom i na stećku iz Domaševa. Prihvatimo li
horizontalnim nosačem drške; stoji za sada pretpostavku da oblik sa štitom
između profila dviju ptica koje su ok- i sabljom simbolizira neku probosan-
renute prema unutrašnjoj strani kova- sku konfederaciju u razdoblju između
nice. Premda kompozicija s figurom god. 1326-50. jedna je od mogućnosti
smještenom između ptica u ovom slu- da ptice bez štita evociraju sjećanje na
čaju vjerovatno potječe od gotičkih ko- takav pokret na stećku nešto kasnijeg
vanica srpskog kralja Milutina koje pret- datuma, kad uklesavanje punog oblika
hode godini 1299 (ibid; str. 116), lako iz političkih razloga nije preporučljivo.

74
Valja naročito naglasiti da se radi tek podignuti dvadesetih i tridesetih godina
o pretpostavci, jer sami klesari vjero- 14. stoljeća, kad su - uzme li se u obzir
vatno nisu bili politički angažirani i si- tadašnji prosječni životni vijek - umrli
gurno su radili i na drugim lokacijama, prve pristaše Kotromanića.
npr. Radimlja (Benac 1950; T. XXVJ- Vratimo li se ponovno prstenu
-XXVII, br. 93), gdje je stanovništvo iz Domaševa, valja imati na umu mo-
bez sumnje bilo prosrpski raspoloženo. gućnost da stećak pod kojim je prona-
Činjenica da stećak pripada stilu Vra- đen pripada probosanski raspoloženom
njeva sela sama po sebi ne izražava vlastelinu kojije umro negdje sredinom
politički stav osobe koja je pod njim 14. stoljeća, svakako prije nego li je
ukopana. Spomenimo i to da se na jed- Tvrtko kao kralj pripojio područje Tra-
nom drugom stećku iz Domaševa, koji vunije. Sasvim je nebitno je li Radosa-
je vjerovatno izradio isti klesar, nalaze vin sin umro ili ubijen u isto vrijeme
štit, sablja i ptice. U ovom bi slučaju ili nešto kasnije, i nije jasno potječe li
mogli krenuti od implikacije da je kle- natpis iz istog razdoblja kao i ukrasi.
sarlklesari dvaju stećaka ista osoba, ili Sam prsten (sl. ld, 7b, 12a) sa-
pak od implikacije da se ikonografija drži zagonetku. Ranije je spomenuto
dvaju stećaka razlikuje, no s obzirom da se na štitu nalazi slovo u gornjem
na to da ne znamo tačan datum nastanka dijelu plohe koja čini glavu prstena.
dvaju nadgrobnih spomenika, ta nam Njegovo uspoređivanje s oblikom slova
činjenica nije od velike koristi. Naj- na raznim pečatima i dokumentima iz
vjerovatnije ta dva stećka obilježavaju približno istog perioda upućuje da se
grobove rođaka, na što ukazuju znani vjerovatno radi o slovu T (sl. l2b),
nam ukupni običaji tog kraja u datom premda ni slovo M nije isključeno (sl.
razdoblju. 12c). No nema mjesta sumnji da kostur
Zna se da je Stjepan II Kotro- ne pripada Radosavi imenovanu na nad-
manić nastojao steći podršku hercego-
grobnom kamenu. Postoji doduše mo-
gućnost da je čovjek o kojem je riječ
vačkog sitnog plemstva i da mu je to
koristio dva imena - primjerice ime i
dj elimično pošlo za rukom - primj erice
prezime, te se jedno našlo na stećku,
Poznan Puričić, čiji se posjed nalazio
dok je drugo označeno inicijalom na
u okolici Nevesinja, pod srpskom vlaš- prstenu, što se opet ne slaže sa znanim
ću, prešao je u Bosnu godine 1326 (Ćir­ nam običajima iz tog doba.
ković 1964; str. 90), a u okolici Neve-
Rekli smo da se radi o prstenu
sinja nalazi se nekoliko stećaka stila pečatnjaku; ako je uistinu korišten kao
Vranjeva sela s gore predočenom mo- pečatni prsten, znači da zagonetku nis-
gućom bosanskom heraldikom. Spo- mo riješili jer je gotovo nemoguće da
menuli smo kako su Dubrovčani oče­ je čovjek pokopan s tuđim pečatnjakom
kivali da Stjepan pripoji Travuniju, što (premda postoje dokazi da je vazalima
potvrđuje njegov utjecaj na tom pod- ponekad bilo dozvoljeno nositi pečat­
ručju. Okvirno datiranje stećaka stila njak vladara kad bi sklapali poslove u
Vranjeva sela na temelju njihovih sti- njegovo ime: Anđelić 1970; str. 85).
lističkih osobina ukazuje da su mnogi No obzirom da je srebrna glava nekoć

75
a

d e f

g h

Sl. 12: - a: Detalj, Mušići, prsten iz Domaševa, Zavičajni muzej, Trebinje; - b: Detalj, pečat bana
Pavla Šubića, između 1299. i 1312; Anđelić, 1970; slovo T, srebrna raka sv. Šimuna. Zadar, 1380:
Krleža-Grčević; - e: Slovo M. raka sv. Šimuna; - d, e: Kontra-marke Kotromanića stavljane na
novac koji je bio u opticaju u Zahumlju poslije 1350; Dimitrijević, 1963; - f: Kontramarkirani
bosanski dinar Stjepana II Kotromanića, znak ptice; - g: Mali pečat kralja Stjepana Tvrtka, 2.
decembra 1382; Anđelić, 1970; - h: Detalj, pečat srednjega formata, 2. marta 1433. kralj Tvrtko!l.
Anđelić, 1980; - j: Bobovac, luneta iznad druge dvorske kapije, detalj, rekonstrukcija: Anđelić,
1973; - k: Bobovac, predstava štita sa grbom - ulomak nadgrobne ploče kralja Tomaža: Anđelić,
. 1973.

76
bila prekrivena pozlatom a inicijal cak- razdoblja Tvrtkova kraljevanja ostaju
linom, prsten vjerovatno nije bio ko- otisci malih i srednjih pečata, kao i pr-
rišten kao pečatnjak (premda ta moguć­ sten pečatnjak, te mnogi dokazi o kra-
nost nije u potpunosti isključena), jer Ijevskompečatu(Anđelić 1970; str. 17-
bi u tom slučaju adekvatnija i vjerovat- -25). U svakom slučaju, ni na jednom
nija bila glava od kakva obična (ple- nema inicijala T, što se iz gore nave-
menita ili neplemenita) metala. Na ne- denih razloga na kraljevskom pečatu
sreću, slovo urezano na glavi (radilo se ne može ni očekivati, a jedini pečat iz
tu o T ili o M) je simetrično, pa se otud banskih dana koji nam preostaje do-
ne može zaključiti koja je prava strana voljno je velik da se na njemu nađe
glave: iz ugla osobe koja ga nosi ili iz natpis u kojem se Tvrtkovo ime dvaput
njemu sučeljena. pojavljuje u punom obliku (ibid; str.
Ako je namjena prstena bila tek 18).
dekorativna, a ne i upotrebna, možda No Anđelić nespominje da se na
je nekoć pripadao nekom Radosavinu nekoliko kovanica koje su bile u opti-
rođaku s inicijalom T (ili M), a Rado- caju za Tvrtkova banovanja nalaze kon-
sava ga kasnije naslijedio. Također je tramarke na kojima uz ostalo stoji i
moguće da prsten predstavlja osobni usamljeno slovo T (Dimitrijević 1963;
spomen kojije Radosavi poklonila oso- str. 96, 145, 148). Uglavnom su to srp-
ba s inicijalom T (ili M). Tu bih željela ske kovanice namijenjene korištenju u
naznačiti mogućnost da se uistinu radi zapadnim dijelovima Srbije, no među
o inicijalu T, a prstenje spomen Tvrtka njima je i nekoliko bosanskih novčića
iz vremena kad je još bio ban (tj. prije iz razdoblja Stjepana IIKotromanića.
no što je god. 1377. postao kralj Tvr- Kontramarkirano T nalazi se u pravou-
tko I). Prezentiram to kao jednu od mo- gaoniku (sl. I2d). Gotovo je izvjesno
gućnosti, ne iz pukog hira, već zato što da kovanice potječu iz vremena prije
nekoliko zanimljivih indikatora ukazu- no što je Tvrtko postao kraljem jer niti
je u tom smjeru. jedan kontramarkirani srpski novčić ni-
Valja odmah reći da Anđelić čini je iskovan nakon vladavine kralja Du-
se prešutno podrazumijeva kako nema šana (1331-1355). Zanimljivo je u kon-
dokaza da je Tvrtko ikad koristio ini- tekstu ranije predočene moguće bosan-
cijal T u heraldičkom kontekstu. Ako ske heraldike da se na postojećim srp-
je to tačno, ova mogućnost ne bi bila skim kovanicama pojavljuje drugačija
vrijedna ni spomena - a nesumnjivo je bosanska kontramarka u obliku profil-
tačna za razdoblje kad Tvrtko postaje no prikazane ptice unutar pravougaoni-
kraljem i češće koristi adoptivno ime ka (sl. I2e, 1). Dimitrijević je o svim
Stjepan. Na žalost, preživjeli su grafič­ tim kovanicama pisao i tvrdi da se znaci
ki podaci o samo dva Tvrtkova pečata. utisnuti na stražnjoj strani novca uz
Iz vremena kad je bio ban ostaje samo kontramarku ptice mogu isčitati kao C.
otisak pečata srednje veličine, premda T, tako daje e otisnuto ispod T, te taj
se zna da je imao i prsten pečatnjak, a način čitanja primjenjuje i na drugu kon-
može se pretpostaviti da je postojao i tramarku koja po mojemu ne predstav-
banski pečat za državne dokumente. Iz lja doli usamljeno slovo T. Otud izvlači

77
niz neuvjerljivih zaključaka, te na kraju primjeri navedeni uz hipotezu o Tvrtku
konstatira da se možda radio o skraće­ ukazuju da je, u slučaju njene neprih-
nici riječi contramarcare. U svakomje vatljivosti, prsten vjerovatno napravljen
slučaju logično kovanice smjestiti u kao kopija nekog umjetničkog djela,
razdoblje Tvrtkova banovanja, pa stoga prstena, pečata ili kakva drugog pred-
vjerujem da se u našem slučaju radi o meta u vezi s bosanskim vladarem Tvrt-
primjeru korištenja usamljena slova T kom. Za sada tek možemo sa sigur-
kao Tvrtkove oznake, odnosno o još nošću ustvrditi da se radi o osobitu pr-

jednom primjeru upotrebe ptice u kon- stenu iz 14. stoljeća koji odražava do
tekstu bosanske heraldike. sada neviđen mamelučki utjecaj, iz gro-
Prihvatimo li dakle da se Tvrtko ba inače nepoznata pripadnika nižeg
plemstva. Možda će se u arhivskim ma-
iz banskih dana može predočiti usam-
terijalima pronaći još neki podaci o Ra-
ljenim slovom T, zanimljivo bi bilo us-
dosavi i tako razriješiti ova zagonetka.
porediti okruglu glavu prstena iz Do-
U međuvremenu smo naznačili
maševa (sl. ld, 7b), gdje se na štitu u
ove mogućnosti ne bi li predstavili tek
unutrašnjem krugu koncentričnom s ivi-
nekoliko zapanjujućih izdanaka poje-
com glave vjerovatno nalazi slovo T, s
dinih predmeta koji se ukazuju čim ih
malim Tvrtkovim pečatom iz kraljev-
prestanemo promatrati u izolaciji; pri-
skog razdoblja (sl. 12g; Anđelić 1970;
mjerice, ovdje smo prsten naizgled pos-
T. IV) - krugom čija se veličina podu-
ve različita stila povezali sa stećkom
dara s glavom prstena (l, 7 cm), na ko- pod kojim je pronađen.
jem se također nalazi štit identična obli-
Na kraju valja reći da moje pro-
ka u manjem koncentričnom krugu, no
učavanje prstenja na kojemje ovaj tekst
slova T na štitu nema. Ako je T ovakva
zasnovan predstavlja dio opsežnijeg is-
oblika često korišteno na trouglu štitu
traživanja kojim je definitivno dokazan
kao oznaka Tvrtka iz banskih dana, mo-
snažan mamelučki utjecaj na balkansku
glo je kasnije poslužiti kao model odre- umjetnost prije Turaka. To otkriće pred-
đivanjima pronađenim na rezbarijama
stavlja novost otud što stručnjaci za
u vezi s njegovim nasljednicima, kra- srednjovjekovnu zapadnu umjetnost i
ljevima Tvrtkom Il i Tomašom (sl.12h, stručnjaci za srednjovjekovnu islamsku
j, k). umjetnost najčešće iz shvatljivih razlo-
Povezivanje prstena iz Domaše- ga nisu upućeni u međusobna područja
va s Tvrtkom predstavlja tek jednu od interesa. Kod proučavanja balkanske
mogućnosti, premda sam nastojala pre- umjetnosti postoji tendencija da se stilu
dočiti da njegov najvjerovatniji datum svakog predmeta koji se ne uklapa u
nastanka i poznati nam podaci o poli- znani zapadnoevropski ili bizantski mo-
tičkoj situaciji u predjelu Hum-Travu- del nakalemi opći islamski utjecaj, a
nija u tom razdoblju predstavljaju lo- otomanske Turke smatra jedinim nje-
gično polazište za uspostavljanje takve govim nosiocem. Osobno mi je mnogo
veze. Moguće je i to da prsten nema štošta rasvjet1ilo surađivanje s eksper-
nikakve veze s Tvrtkom, a do Radosava tima za islam Sveučilišta u Oxfordu i
je naprosto došao od neke osobe s ini- nadam se da će se u vidu sličnih suradnji
cijalom T (ili pak M). No smatram da ovo područje istraživanja i dalje širiti.

78
Tradicija umjetničke obrade metala
u Kraljevini Bosni
(Objavljeno u časopisu Peristil XXV, XXVI, Zagreb ·1985, pp. 5-39)

Srednjovjekovna bosanska država obilato se koristila rudnicima srebra; zna se da


su njeni imućniji stanovnici mogli sebi priuštiti srebrne posude. Smatra se da su takve
posude izrađivane u prepoznatljivu bosanskom stilu, koji se ovdje po prvi put analizira.
Opisani se stil ne odnosi samo na posude: prepoznaje se i u arhitekturi, na stećcima i na
iluminacijama rukopisa. Bosanski se stil koristi izvedbenim elementima iz Mađarske,
Francuske, Italije, Bizanta i islamske sjeverne Afrike, sjedinjujući ih na sebi svojstven način.
Neke osobine bosanskog stila određuju se kao "hercegovački stil" u radovima o umjetničkoj
obradi metala nakon prodora Turaka koji zanemaruju preteče iz ranijeg razdoblja. Ovdje
ukazujemo da neki ključni elementi tog stila umjetničke obrade metala potječu od načina
obrade metala koji je u Evropi moderan u vrijeme Stjepana II Kotromanića. Po njihovu
usvajanju na bosanskom dvoru (možebiti na zdjelama iz kojih se pilo po sklapanjufeudalnih
pogodbi), ti su se elementi ustalili u bosanskoj obradi i na tajje način razlučili od srpskag
ili dalmatinskog stila.
Ispravljene su neke krive dataCije izuzetno vrijednih srebrnih posuda izrađenih u
bosanskom stilu koje ovdje spominjemo.

namjera mi je da ukažem na lasku Turaka te se stoga naprosto odre-


upadljivu srodnost niza ukrašenih sre- đuje kao "srpski" rad, valja nam nagla-
brnih posuda i posuda od pozlaćena siti bitne podudarnosti s građom što
srebra, iz različitih muzeja u Jugoslaviji prethodi najezdi, koju su po mom mi-
i u inozemstvu, koje navodi na njihovu šljenju autori previdjeli i pri datiranju
pripadnost dosad nepoznatoj specijal- se oslonili na manje pouzdane sličnosti
noj tradiciji unutar umjetničke obrade s predmetima kasnijeg datuma. Premda
metala južnih Slavena. Vjerujem da su su se mnogi stanovnici Kraljevine Bos-
te posude nastale na istom mjestu u ne smatrali Srbima, njihova materijalna
bosanskoj sferi, u razdoblju od stotinjak kultura iz razdoblja koje prethodi Tur-
godina koje prethode najezdi Turaka. cima ne pokazuje bliske srodnosti s pro-
Kako se veliki broj tih predmeta po izvodima nastalim u dijelovima Balka-
mišljenju različitih stručnjaka trenutno na nastanjenim pretežno srpskim sta-
pripisuje razdoblju koje slijedi nado- novništvom.

79
Zbrka koja je nastala pri atribu- ralela - bosanskih arhitekturainih relje-
ciji stila posuda može se, dakle, dobrim fa i ukrasa na stećcima - umjetničku
dijelom pripisati kombiniranju preširo- obradu metala Kraljevine Bosne koja
ke upotrebe termina "srpski" i preras- se razlikuje od rada srpskog i dubro-
plinuta pojma "gotičkog". Prvi se ter- vačkog. U zanimljivoj studiji Muhame-
min koristi pri određivanju kako pro- da Karamehmedovića o umjetničkoj ob-
izvoda iz Dubrovačke Republike (Ra- radi metala u razdoblju koje slijedi Kra-
dojković-Milovanović 1981; str. 41), ljevinu Bosnu naglašava se njena po-
tako i iz srednjovjekovne bosanske dr- vezanost s nerasvijetljenom tradicijom
žave, čija se pak umjetnička proizvod- koja prethodi najezdi Turaka (Karameh-
nja ponekad miješa sa srednjovjekov- medović 1980; str. 84-85), pa će daljnja
nom i kasnijom srpskom produkcijom istraživanja možebiti postići jasniju sli-
u pregledima umjetničke obrade metala ku cijelog jednog aspekta regionalnog
s izrazito srpskom orijentacijom (Ra- stvaralaštva u kraju koji je zasad zna-
dojković 1966a; str. 30-36) No moje menit tek po stećcima.
proučavanje ukazuje da se u umjetni- A sad možemo krenuti na analizu
čkoj obradi metala Srbije za kasna sred- samih umjetničkih predmeta.
njovjekovlja poneki gotički element
miješa s bizantskim tradicionalizmom,
dok u djelima koja po mom mišljenju Kosovski "print"
obilježava bosanski stil bizantskog ele-
menta gotovo i nema (donekle slično (medaljon)
viđenje skicira Bojana Radojković u
Ranije sam ukazala (Wenzel
svojoj publikaciji 1966a, str. 32, no ne
1982; str. 64) na neke pokazatelje po
preuzima ga u kasnijim radovima, prem-
koj imaj e u srednjovjekovnoj državi bo-
da ga izričito ne odbacuje).
sanskoj vladar ponekad nagradio vjer-
Smatram da nekolicina autora u nost plemića kakvim svojim vrijednim
zadnje vrijeme s previše pesimizma tvr- predmetom, primjerice heraidičkim pr-
di da se ovaj tip dekorativne obrade stenom i pravom da neke heraldičke
metala iz stilističkih razloga uglavnom motive upotrijebi na porodičnoj grob-
ne može pripisati određenim centrima nici. Dodala bih da su na taj način mo-
izrade, jer kad nemaju natpisa tobože žebiti darivane srebrne posude; osobine
pokazuju tek znake "internacionalne go- nekih zdjela o kojima će biti riječ uka-
tike". Nadam se da će nastavak ukazati zuju na tu mogućnost. Ako je ova pret-
na neke razloge koji Ulijevaju veći op- postavka osnovana, pomoći će nam da
timizam. objasnimo nesumnjivu stilističku srod-
Srednjovjekovna obrada metala nost mnogih takvih posuda i nekih bo-
u Dubrovačkoj Republici već je detalj- sanskih stećaka. Kako se na funkciji
no razrađena iz gledišta koje se bitno ukrašenih srebrnih djela praktički zas-
razlikuje od gore naznačena (Fisković niva čitav ovaj rad, najprije ću analizi-
1949; str. 191-215), paje po mom mi- rati jedan umjetnički predmet koji na
šljenju moguće definirati pomoću pa- tu funkciju navodi i koji se s pravom

80
može pripisati razdoblju Tvrtka I sa stilistički sličnim medaljonima. Na
(1353-1391). Radi se o srebrnu meda- engleskom se zovu "print", a u termi-
ljonu promjera cca 5 cm koji je prona- nologiji francuske srednjovjekovne ob-
den na Kosovu. Njegov natpis okružuje rade metala odreduju se kao "bouion"
heraldički prikaz (sl. la) (Beograd, Mu- (Lightbown 1978; str. 21.). Štaviše:
zej primenjene umetnosti 4581; Ra- natpis na medaljonu sadrži formulu ko-
dojković 1969; str. 228, T. 162). Bojana ja poziva na užitak vezan uz obaveze,
Radojković tvrdi da se radi o medaljonu a to je tipično za tekst na čašama, u što
sa zdjele ili s pojasne kopče, ne bi li ćemo se uvjeriti u nastavku teksta. B.

kasnije prihvatila ovu prvu pretpostav- Radojković ne spominje natpis, niti

ku. Iznosi da se prikazana heraldika ukazuje zbog čega bi medaljon odgo-


podudara s grbom Balšića iz Zete i da- varao pojasu.
tira ga u sredinu 15. stoljeća (ibid; str. Kao što se na slici vidi (sl. la),
199, 228). Te su pretpostavke sporne. perjanicu grba čini uspravljeni vuk uz-
dignutih šapa okrenut desno (suprotno
uobičajenu heraldičkom smjeru, na ka-
lupu pečata); ispod nje su šljem s velom
i štit s poprečnom trakom. S obzirom
na to da ni na jednoj sačuvanoj perjanici
Balšića s vukom nema prednjih šapa,
a na štitu se nalazijoš jedna vučja glava,
to je B. Radojković primorana da he-
raldiku ovog medaljona proglasi dosad
nepoznatom varijantom, ne bi li tako
uspostavila željenu vezu s Balšićima.
Smatram da je nedostatak ikakva po-
datka koji dokazuje da su Balšići kori-
stili štit s jednom jedinom poprečnom
SI. 1a: Kružni medaljon, gravirano srebro. Prom- trakom (Marić 1956; T. XX1, str. 19;
jer 50 mm. Beograd, Muzej primenjene umet- T. XXII, str. 1; Dimitrijević 1975; T.
nosti (4581), s Kosova. Vl1, str. 19, 20) daleko indikativniji od
glavnog argumenta B. Radojković -
Krenemo li od svrhe samog pred- ograničena broja osnovnih motiva koji
meta, valja reći da se prije radi o sre- se ponavljaju u cjelokupnoj evropskoj
dišnjem dijelu nestale posude nego li heraldici kasnog srednjovjekovlja (Ra-
o dijelu pojasne kopče. Nije sačuvana dojković 1966a; str. 34). Uzgred budi
niti jedna pojasna kopča s Balkana iz rečeno, prikazujući kao još jednu vari-
tog razdoblja s okruglim heraidičkim jantu poznate nam heraldike Balšića per-
medaljonom, a na temelju književnih janicu s prstena u Muzeju primenjene
izvora koje B. Radojković citira zapra- umetnosti u Beogradu (sl. lb), inv. br.
vo nije jasno jesu li postojale. No zato 4949 (Radojković 1969; str. 199, sl.
od 14. stoljeća naovamo postoje zdjele 113; Radojković, Milovanović 1981; str.

81
SI. lb: Prsten, lijevano zlato, cizeliran, graviran.
Visina 24 mm, širina 22 mm. Beograd, Muzej
primenjene umetnosti (4949), pronađen kraj Ja-
njeva.

18, br. 5), B. Radojković oslonila se


na još jednu krivu atribuciju, jer je (kao
što to u svojoj knjizi koja uskoro izlazi Sl. lc: Nadgrobni kamen, Zabrđe u oblasti Kre-
ševa, 1405-1420, zapadni dio. Duljina 240 cm,
iz tiska dokazujem) taj prsten prije bio širina 110 cm, visina 120 cm.
u vlasništvu jedne porodice iz središnje
Bosne - najvjerovatnije Pribinića, što što potvrđuje Dobrila Stojanović 1971;
potkrepljuje upotreba baš te petjanice str. 31) raniju pretpostavku da pojas
na njihovu stećku i (sl. lc). valja povezati s Brankom Mladenovi-
B. Radojković inače obrazlaže ćem, ocem Vuka Brankovića (Radoj-
pripisivanje tog medaljona Balšićima ković 1966a; str. 34), no zato će ustvr-
pozivajući se na poznati pojas iz Ermi-
taža u Lenjingradu (sl. ld) (Radojković
1969; str. 199; 1966a; str. 34, gdje
citira L. Pavlovića, "Prilog proučavanju
srpskog srednjovjekovnog dvorskog
veza, pojas sevastokrata Branka", u Ne-
ki spomenici kulture II, Smederevo
1963; str. 6, sl. 5) sa sličnim motivom
vuka kao perjanice izvezenim na ma-
terijalu i s imenom koje i ona i ostali
autori čitaju kao "Branko". B. Radojko- SI. ld: Izvezena pojasna traka; Lenjingrad,
vić odbacuje (nesumnjivo opravdano, Ermitaž; kupljena u Istanbulu.

i U nastojanju da odredi ko je "Radoje veliki knez bosanski", Ćiro Truhelka (1914; str. 236)
spominje mogućeg kandidata koji ne pripada Pribinićima (knez Radoje Dragosalić, umro cca 1405.
god.), pokopao gaje sin Radić (Radić Radojević, 1420) u Zabrđu kraj Kreševa (Vego IV, br. 251).
Ipak se većina kasnijih autora opredijelila za Radoja Radosalića Pribinića, 1392-1408 (Bešlagić
1967; str. 97; Anđelić 1980; str. 223), izuzev Gordane Tomović (1974; str. JOO), koja spominje
obje mogućnosti.

82
diti kako se on jedino može pripisati
Balšićima, uspostavivši ponovno netač­
nu paralelu između vuka prikazana na
pojasu i vučje glave bez šapa koja se
ponavlja na kovanicama Balšića. No
možda na pojasu ne piše "Branko" već
"Braiko" (na temelju fotografije u Sto-
janović 1971; str. 32, sl. 2); kad bi
birali kandidata za pojas, sigurno bi po- Sl. 2a: Odjevna kopča, srebro, gravure i rupice;
mislili na Brajka Pribinića 1353-1392 detalj. Split, riznica katedrale.
(Anđelić 1980; str. 223, br. 46, 47), o
uklapaju detalji obrade metala. Donek-
kojem će još biti riječi; varijantu "Bra-
le slični listovi nalaze se uz uspravne
iko" namjesto "Brajka" potvrđuje nat-
likove na kopči i jeziku pojasa od poz-
pis na stećku iz mjesta Svitava (Vego
laćena srebra i emaj la, s mnogobroj-
l, 1962; str. 48, br. 30) kraj Hutova u
nim pojasnim aplikacijama, kojije pro-
Hercegovini. No nije nam ovdje namje-
nađen pod velikim stećkom na groblju

,:·
ra da ustanovimo vlasnika pojasa iz Er-
Svetog Spasa kraj Cetine (sl. 2b) (Gu-
mitaža, već da razjasnimo kako se -
suprotno pretpostavkama B. Radojko-
vić - pojas ne može sa sigurnošću pri-
pisati Balšićima. Stoga joj on ne može
pomoći u nastojanju da kosovski me-
daljon poveže s tom porodicom.
Ako se autoričina interpretacija
raznih osobina kosovskog medaljona
l."
"
"(/
~\:

pokazala neprihvatljivom, valja ispitati


daju li nam neku uvjerljiviju natuknicu.
Čini mi se da ovaj medaljon nekim svo-
jim osobinama podsjeća na umjetničku
obradu metala u Dalmaciji i u zapadnoj
Bosni sredine 14. stoljeća. Širok, lepe-
zast list sa svake strane heraidičkog mo-
tiva pripada istom stilu kao i list s obje
strane nekoliko frontalnih poprsja na
ukrasnoj odjevnoj kopči koja se čuva
u riznici katedrale u Splitu (sl. 2a); i
ona je od gravirana srebra (Radojković
1966a, sl. 45). B. Radojković je smješta
na kraj 14. stoljeća, no s obzirom na Sl. 2b: Pojasne aplikacije; lijevano srebro, s
rupicama, gravirano, pozlaćeno. Širina 12 mm;
frizure i odjeću vjerovatno se radio o
duljine su različite. Split, Muzej hrvatskih arhe-
oko god. 1340 (Newton 1980; str. 3, oloških spomenika; iskopano kod Svetog Spasa
71, 79), razdoblju u koje se također u blizini Cetine.

83
njača 1955; str. 233, sl. 14). Dijelovi
sličnog pojasa pronađeni su u Staroj
Bili kraj Travnika (Kovačević-Kojić
1978; str. 307); možebiti je nastao u
nekoj radionici zapadne Bosne. Oba
pojasa mogu se približno datirati u god.
1330. na temelju detalja s odjeće likova.
Vratimo li se heraldici, perjanica
s vukom podignutih šapa i štit s jednom Sl. 2d: Prsten, lijevano srebro, gravirano.
poprečnom trakom bez sumnje pred- Promjer 23 mm. Sarajevo.
stavljaju značajne motive u bosanskoj
zanimljiv prsten s perjanicom vučjeg
srednjovjekovnoj heraldici. U ovom
lika (sl. 2d), pronađen u kraljevskoj
trenutku ne možemo sa sigurnošću tvr-
grobnici u Arnautovićima, pripisuje
diti da je jedna jedina osoba istodobno
Pribiniću koji je bio vazal Tvrtka I i
koristila oba motiva, no štit s jednom
pokopan je zajedno s gospodarom
poprečnom trakom koristio je ban Stje-
(Anđelić 1980; str. 223). Štit prstena
pan IIKotromanić 1314-1353 (sl. 2c),
ispunjen je velikom rozetom - pozna-
zatim Tvrtko za svog banovanja 1353-
-1377 (Anđelić 1970; str. 13-18, br. 4, tim štitnim motivom bana Stjepana II
Kotromanića (sl. 2e) (ibid; str. 242),
5, 6), te njegov sin kralj Stjepan Tvrtko
II Tvrtković god. 1405 (ibid; str. 41, koji je možebiti također pokopan u istoj
br. 17), dokje perjanicu s vučijim likom grobnici (mislim da je to moguće, prem-
koristila vlastelinska porodica Tarčin da je Anđelić ovu hipotezu nedavno
pokopana u Zabrđu, koju danas uvršta- odbacio) (ibid; str. 230-232). Sve nam
vamo među Pribiniće (sl. lc). Jedan se to govori daje perjanica s vukom mož-
da tek jedna od heraldičkih varijanti
Kotromanića, a ako to i nije tačno (što
se zbog nedostatka dokaza ne može
ustvrditi), čini se da je heraldika bosan-
skih vladara i vazala djelimice zajed-
nička (pogledaj: Wenzel 1982; str. 62-

SI. 2c: Pečat


bana Stjepana IIKotromanića,
tamnosmeđ vosak sa slojem crvenog voska na
pozadini. Promjer pečata 65 mm, promjer me- Sl. 2e: Kovanica bana Stjepana II Kotromanića.
daljona 50 mm. Dubrovnik, Arhiv. po Anđeliću.

84
-68). Podaci sa stećaka potvrđuju da je iz bosanskih crkvenih rukopisa 14. sto-
tako uistinu bilo u kasnijem razdoblju, ljeća; posebice Z, K i H naliče na slova
jer nije moguće da se ispod svakog steć­ iz Divoškog evanđelja iz oko 1330 (Đor­
ka sa štitom Kosača na kojem je dvos- đić 1971, sl. 187).
truka traka nalazi neko iz te porodice Rezimiramo li na kraju ono što
(Wenzel 1965; T. LX, str. 12-25, T. Xc, je dosad rečeno, smatram da pretpo-
str. 10, 15). stavke Bojane Radojković glede dati-
Ako se - čini se opravdano - ranja, porijekla i svrhe ovog predmeta
heraldika predmeta koji ćemo na teme- valja odbaciti. Najvjerovatnije se radi
lju prethodnih podataka nazvati meda- o dijelu zdjele izrađene za nekog bo-
ljonom zdjele s Kosova može povezati sanskog vlastelina sredinom 14. stolje-
s bosanskim plemstvom za banovanja ća. Nadalje, nadaje nam se da se nada-
Tvrtka I, ukazuje se pretpostavka da je sve zanimljiva mogućnost da je posuda
zdjelu, na kojoj je nekad bio pričvršćen, poklonjena, odnosno dobivena na dar
Tvrtko poklonio jednom svom sljedbe- u kontekstu vazalskog odnosa.
niku, ne bi li tako zadobio ili nagradio
njegovu vojničku službu. Tu moguć­
nost potkrepljuje i sam ćirilički natpis:
Sankova posuda
~NI'~1"xtgCeI\HTICICHBfNHa6t1l\~
KCH"A~B'VI Pozabavimo se sad jednom zna-
čajnom srebrnom posudom, o čijem da-
koji se može ovako prevesti:
tiranju i porijeklu nema dvojbi; to je
Gospodine, svaki ko se veseliti zdjela od pozlaćena srebra, promjera
želi valja zemlju da branilbr(a)niti. 17,6 cm, s tucanim i urezanim ukrasima
Jesi čovjek? (sl. 3a, b, 5a), iz zbirke Cloisters mu-
Kraj natpisa (sl. la) odvojen je zeja Metropolitan u New Yorku, inv.
od početka nekakvim kriptogramom br. 47-102-44 (Rorimer 1948; str. 248-
koji sadrži četiri verzije slova T - dvije -249). U potpunosti možemo prihvatiti
s prave strane i dvije okrenute naopač­ argumente zbog kojih Bojana Radojko-
ke, tako da jedan par stoji iznad drugog vić (Radojković 1966b; str. 53-60) tu
u obrnutom redoslijedu. Desni par služi posudu povezuje s istaknutim dvorja-
kao križ kojim po uvriježenom običaju ninom bana Tvrtka, Kaznacem Sankom
natpis započinje, dok gornje lijevo T Miltenovićem, čije se ime po prvi put
predstavlja potpis-monogram kojim nat- spominje god. 1335, a umro je u raz-
pis završava. Pouzdano se zna da je doblju od srpnja/jula god. 1370. i srp-
slovo T kralj Tvrtko II koristio kao mo- nja/jula god. 1372 (Mijušković 1961;
nogram (Anđelić 1970; str. 43-46, br. str. 22-30). Potkrepljuje ih i jedno "d"
19-21), no ranije sam već spomenUla s natpisa (A), koje je upravo ne-
mogućnost da ga je u doba svog bano- vjerovatno slično jednom slovu (~)
vanja koristio i Tvrtko I (Wenzel 1982, koje se koristilo kako u ćiriličkom tako
str. 71, 72). Na kraju valja istaknuti da u glagoljičkom pismu za neslavenski
oblik slova na natpisu podsjeća na slova glas "th"; u grčkom je to slovo (.aw).

85
Sličan se oblik slova koristi za "d" na dičnom posjedu u Vranjem Selu kraj
nadgrobnom natpisu kneza Vladislava Stona (Benac 1953; str. 68-69; Vego
Nikolića (umro nakon god. 1367), su- 1960-61; str. 268-270; Vego 1 1962;
vremenika i jednog od prvih susjeda str. 42, br. 24). Ova dva slučaja odstu-
Sanka Miltenovića, pokopana na poro- panja od standardne ćirilice, geografski

SI. 3: Sankova posuda iz dva različita kuta. Srebro, tucano, gravirano. Promjer 17,6 cm. New York,
Muzej Metropolitall, zbirka Cloisters, 1947 (47.101.42). Muzejska.fotograjija.

86
i vremenski bliska, očigledno ukazuju nih datacija. Naravno, često se čuje da
na postojanje lokalne i vjerovatno krat- je obrada ukrasnih metalnih predmeta
kovijeke varijante pisma koja je utje- tog kraja konzervativna i tradicionalna
cala na oba teksta, a ta pretpostavka te su mnogi naizgled srednjovjekovni
samo podupire prethodnu tezu da je predmeti zapravo nastali u mnogo ka-
prvi vlasnik posude iz Metropolitana snijim razdobljima (po nekima, "mora
bio Sanko Miltenović iz Huma koji je da su nastali" mnogo kasnije). Čini mi
živio u vrijeme prelaska tog kraja iz se da je tačno suprotno - da su mnogi
srpskog u bosansko vlasništvo. takvi predmeti najvjerovatnije upravo
Zanimljivo je usporediti natpis toliko stari kako otprve djeluju, i to iz
na Sankovoj posudi (Radojković 1966b; dva razloga: zato što se detalji odjeće
str. 53, sl. 3-7) s već analiziranim nat- i heraldike podudaraju s ranijim raz-
pisom na medaljonu s Kosova, premda dobljem u mjeri upravo nezamislivoj
je ovaj prvi dulji i glasi: kod predmeta nastalih kasnije, u okvi-
+CbMf r4 "i1~'f.H.dT r Oh')\' ICH;tYiUH rima duge tradicije koja potječe čak iz
CH1f"~OIAI~Ta"'f' l'IO HnH&·J(" .."fr.· 14. stoljeća; zato što se elementi za
OO lJ B. D B1H No NEPI III K"A H6YSrH1tb
koje se tvrdilo da nisu karakteristični
Nakon prizivanja svetog trojstva za ranije razdoblje, pa su tako korišteni
slijedi navođenje vlasnika čaše ("sija kao kriterij isključivanja predmeta za
čaša Sinakova") i izražavanja nade da rano datiranje, zapravo mogu vidjeti na
će svakog ko iz nje pije Bog razveseliti, predmetima koji nesumnjivo potiču iz
ali na siromahe ne smije zaboraviti. Još ranijeg razdoblja. Osnovana je, dakle,
jednom se ponavlja formula dosizanja nada da je moguće ustanoviti određena
željena blagostanja povezana s izvrša- stilska mjerila radova iz Bosne iz vre-
vanjem dužnosti; u ovom se slučaju mena kad ona, kako nam arhivski po-
možebiti radi o davanju milostinje. Na daci kazuju (Han 1972; str. 163, 164),
zdjeli je očigledno nekad bio zaseban i sama postaje kulturna sila, za razliku
središnji medaljon ili plaketa koja nije od Srbije, koja se otprilike u to vrijeme
sačuvana, a bila bi nam od velike po- pretvara u otomanskog vazala.
moći u rasvjetljavanju bosanske heral- Sad se možemo posvetiti detalj-
dike. noj analizi Sankove posude. Svakog ko
Pa ako nam u tome Sankova po- je upućen u srednjovjekovnu obradu
suda ne pomaže, očigledno je itekako metala u Evropi najviše će iznenaditi
dragocjena za određivanje kriterija bo- što djeluje poput rustikaine verzije
sanskog stila u kasnom srednjovjekov- zdjela francuske tradicije. Možda ju je
lju, jer se pouzdano znade da je nastala stoga James Rorimer, negdašnji direk-
u Bosni, i to relativno rano. Nastojat tor Muzeja Metropolitan, unatoč oči­
ću ukazati da čitav niz zdjela koje se glednu ćiriličkom natpisu, prvotno pro-
ne smatraju bosanskim i pripisuju se glasio švicarskim radom iz 14. stoljeća
daleko kasnijim razdobljima više liči (Rorimer 1948; str. 249). Tip francuske
Sankovoj posudi no kasnijoj građi koja zdjele kojoj naliči izrađivanje u prvoj,
je korištena pri određivanju prihvaće- a ne u drugoj polovici 14. stoljeća, kad

87
naš Sanko bijaše u najboljim godinama.
Naj tipičnij a je osobina francuskih svje-
tovnih zdjela iz tog ranijeg razdoblja
pomalo geometrijska kompozicija koja
okružuje listove loze u središnjem di-
jelu, koji pak okružuju zasebno izrađe­
ne aplicirane emajlirane pločice. Povi-
jesni se podaci o tom tipu zdjele ko-
rištene u Francuskoj mogu naći u izvr-
snoj knjizi Ronalda Lightbowna
(1978).
Razumijevanju hronologije svje-
tovne obrade metala u Francuskoj tije-
kom 14. stoljeća dobrano potpomaže SI. 4a: Zdjela (hanap) iz ruanske riznice. Srebro,
skupina predmeta pronađenih za ruše- tucano, gravirano, djelomice pozlaćeno. Mont-
nja jedne stare kuće u Ruanu (Rouan), pellier, 14. stoljeće (prije god. 1355). Promjer
18,4 cm, visina 4 cm. London, Muzej Viktorije
poznatih pod imenom riznica iz Ruana i Alberta (l06-1865).
ili Gaillonova riznica. Pronađeni nov-
čići potječu iz vremena Philippea VI,
nakon god. 1370. čini se da izlaze iz
francuskog kralja u razdoblju 1328- upotrebe, što se podudara s pojavom
-1350. Među nađenim predmetima na- nove stilističke cjeline u francuskoj
lazi se niz srebrnih i djelomice pozla- obradi metala oko god. 1350. koja po-
ćenih zdjela tipa hanap sa središnjim
lagano istiskuje dekorativni stil odre-
emajliranim medaljonom; to su široke,
đen ovom terminologijom (ibid; str. 77).
plitke posude za piće. Za ovu je skupinu
N a Sankovoj se posudi nalaze
tipična posuda sa žigom Montpelliera
ukrasi tipa nervures. Poput mnogih
koja se nalazi u Muzeju Viktorija i Al-
berta, br. 106-1865 (sl. 4a); izgledom zdjela iz Rouena, i na njoj širok i jed-
se podudara s opisima iz francuskih nostavan geometrijski oblik zauzima
izvora koji potječu iz prve polovice 14. velik dio središnjeg dijela površine iz-
među centralnog elementa i obično ne-
stoljeća i usput nas upućuju u termino-
logiju koja se koristila za elemente tog ukrašene trake na unutrašnjoj strani ivi-
dekorativnog stila. Medaljon na toj ce. Kao ilustracija poslužit će nam us-
zdjeli okružen je urezanim ukrasima poredba Sankove posude sa zdjelom iz
stapki iz kojih izrastaju listovi; te se Montpelliera ruanske riznice koja se
stapke u izvorima nazivaju nervures nalazi u lenjingradskom Ermitažu (sl.
(ibid; str. 76, T. VIb). Na popularnoj 4b) (ibid; T. IXb). Geometrijski su obli-
varijanti tog ukrasa nalaze se listovi ci istaknuti kontrastiranjem neukraše-
loze (ibid; str. 77; T. l, Vla,b), i na- nih dijelova srebra s fino izrađenim uk-
značeni su kao "vignete" ili "a vignets" . rašenim dijelovima na kojima su tucani
Ti se termini u francuskim izvorima elementi okruženi gusto istucanim ma-
počinju koristiti početkom 14. stoljeća; tirajućim kružićima. Na isti se način

88
SI. 4b: Zdjela (hanap) iz ruanske riznice. Srebro, SI. 4c: Zdjela (hanap) iz ruanske riznice. Srebro,
tucano, gravirano, djelomično pozlaćeno. Mon- tucano, gravirano, djelomično pozlaćeno. Od
tpellier, 14. stoljeće (prije god. 1355). Promjer 1300-1350. Promjer 20,9 cm, visina 5 cm.
20,5 cm. Lenjingrad, Ermitaž (zbirka Basilew-
sky).
1326. bosanski ban Stjepan II Kotro-
neukra šena slova natpisa s unutrašnje manić kreće u vojni pohod na srpski
strane ističu u odnosu na teksturu pod- Hum, kraj u kojem Sankova porodica
loge sačinjene od vijugavih i udubljenih ima zemljoposjed. Stjepanje svoje dje-
linija (sl. 3a). lovanje usredotočio oko Stona, predjela
Skupine izdignutih krugova kak- kojim upravljaju Nikolići, već spome-
ve nalazimo na Sankovoj posudi uoča­ nuti Sankovi susjedi, u srodstvu s ba-
vaju se na jednoj drugoj posudi iz ru- nom putem ženidbene veze. U doba
anske riznice u Muzeju Viktorije i Al- prvog pokušaja Bosne da pridobije za-
berta 107-1865 (sl. 4c) (Lightbown padnu Srbiju, Stjepan je vazal mađar­
1978, T. l, VIa). skog kralja Karla Roberta (1308-1342)
dinastije Anžuvinaca iz Napulja, s ko-
Premda na Sankovoj posudi ima
jimje u vrlo dobrim odnosima. Na dvo-
i elemenata koji nisu francuske prove-
ru Karla Roberta zdjele hanap ukrašene
nijencije (u nastavku ćemo ih proučiti),
s emajliranim medaljonom inervures
te dokazuju da je posuda najvjerovat- najvjerovatnije bijahu pravi modni hit
nije izrađena u sjeverozapadnom dijelu u umjetničkoj obradi metala; njegovoj
bosanske države, u Sankovoj djedovini, kraljici, Elizabeth Piast, nesumnjivo je
valja pridodati da povijesni događaji u u obradi metala najdraži bio francuski
tom kraju s početka 14. stoljeća objaš- stil, sudimo li po fino izrađenom me-
njavaju njen demodiran osnovni oblik talnom i emajliranom sklopivom oltaru
koji se uporno ponavlja kod mnogih ili po kućnom oltaru izrađenom za
drugih predmeta nastalih po mom miš- osobnu upotrebu koji se nalazi u Mu-
ljenju u Bosni, a datiraju od tog vre- zeju Metropolitan u New Yorku (Fre-
mena pa sve do kraja 15. stoljeća. God. eman, M: "A Shrine for a Queen" -

89
"Oltar za kraljicu", u The Metropolitan
Museum of Art Bulletin 6, 1963; str.
327-339).2
Vratimo li se sad na osnovne raz-
like između Sankove posude i francus-
kih primjeraka i pokušamo li ih uspo-
rediti s lokalnom produkcijom, uočit
ćemo tri stvari. Prvo: umjesto neukra- Sl. Sa: Sankova posuda, detalj ivice.
šene trake srebra s unutarnje strane ruba
karakteristične za francuske posude,
mamlučko razdoblje: Ati! 1981; str.
Sankova posuda ima valovito izdvojen 192, br. 98). Nažalost, ne možemo pro-
neukrašeni dio nastao proširivanjem
vjeriti odražava li korištenje te zamisli
ivične trake prema dolje u obliku 18
na grnčariji u razdoblju Fatimida njenu
povezanih poluelipsi (sl. 3). Drugo: na
primjenu u umjetničkoj obradi metala
tri polukružna dijela omeđena trokutom
iz istog razdoblja, jer niti jedan takav
koji leži na trolistu unutar bazično g ge-
predmet nije sačuvan.
ometrijskog uzorka prikazane su tri kri-
Premda mi nije poznata niti jed-
late zvijeri: grifon, zmaj i šćućurena
na francuska zdjela s likovima sličnim
groteska s ljudskom glavom; iz njiho-
vih tijela izrastaju krugovi na stapkama zmaju ili groteski na Sanko voj posudi,
izrade identične listovima na nekim uk- takvi su prikazi rasprostranjeni u cijeloj
rasima tipa nervures (sl. Sa). Treće: oči­
gledno se izbjegavaju široki,jednolični
dijelovi geometrijske izvedbe bez ikak-
vih ukrasa; prekriveni su naširoko po-
razbacanim kružićima.
Zamisao o nizu povezanih polu-
elilpsi na rubu ponavlja se na stanovit
način kod mnogih zdjela za koje kasnije
iz drugih razloga tvrdim da su nastale
u Bosni. Možebiti se radi o ideji kakva
lokalnog majstora, no valja spomenuti
mogućnost da taj ukras potječe iz Egip-
ta, gdje se dugo koristio u islamskoj
Sl. Sb: Posuda, keramika, sjajni ukrasi na bijeloj
gmčariji (sl. Sb) (11-12. stoljeće, raz-
mat pozadini; Egipat, razdoblje Fatimida, ll.
doblje Fatimida: Arts ofIslam: str. 222, stoljeće. Promjer 27,5 cm. Kairo, Muzej islam-
br. 276, str. 390, br. 657; 15. stoljeće, ske umjetnosti (13478).

2 Za ovaj je predmet uvriježeno mišljenje da je izrađen u nekoj pariškoj radionici; no Laszlo


Gerevich smatra da je, unatoč izrazito francuskim osobinama, mogao nastati i u Mađarskoj, po uzoru
na vrlo popularan francuski stil; u svakom slučaju, utvrđena je sklonost tom stilu na dvoru Karla
Roberta (Gerevich 1971; str. 61, 62).

90
Evropi u 13. i 14. stoljeću, a zmajeve umjetnosti gotike (npr. pojas iz Cetine
smo već ranije zamijetili na aplikaci- - sl. 2b).
jama pojasa iz Svetog Spasa kraj Ce- Široko razbacane kružiće na di-
tine; na njemu se nalazi i groteska (sl. jelovima apstraktne izvedbe koje smo
2b) (Gunjača 1955; str. 233, sl. 14). zamijetili na Sankovoj zdjeli često su
Zanimljiviji su kružići na stapkama ko- koristili majstori koji su izrađivali pra-
je izrastaju iz tijela svih triju likova voslavne crkvene predmete u srpskoj
Sankove posude; nigdje drugdje ne mo- zapadnoj sferi prije nastanka Kraljevi-
že se ustanoviti identična osobina (sl. ne Bosne. Sačuvan primjerak te vrste
3b, Sa). No zato se kružići na stapkama je probušena metalna ploča s nekog vi-
koji predstavljaju lišće nalaze na dal- šedijelnog ranosrednjovjekovnog pred-
matinskim dekorativnim predmetima meta (možda svjetiljke za ikonu) pro-
od metala iz 14. stoljeća, gdje služe nađena u Grahovu - danas u Crnoj Gori,
kao rubni ukras. Ivica relikvijara sv. no nekad u sklopu Hercegovine (sl. 5d)
Krševana u zadarskoj katedrali (sl. Sc), (Parović-Pešikan 1980; str. 58, br. 118,
koji potječe iz prve polovice 14. sto- T. XXIIb). Razbacane se tačke također
ljeća, sačinjena je od takvih kružića. nalaze na inicijalima Miroslavljeva
Zanimljivo je da su mjesta na kojima evanđelja (sl. Se) iz Narodnog muzeja
stapke izrastaju iz glavne grane nazna- u Beogradu, inv. br. 1536, f. 98r (Ra-
čena naturalističkim oznakama rasta: dojčić 1950).
dvjema kosim crticama na grani. Ista Rezimirajmo iznesene podatke o
je oznaka upotrijebljena na nervures Sankovoj posudi: ona stapa neke ključ­
Sankove zdjele (Krleža, Grgić, Grčević ne elemente koji odražavaju strukturu
1972; str. 59, 62, 162-166), a nema je francuskog hanapa iz 1. polovice 14.
ni na jednoj francuskoj zdjeli s nervu- stoljeća s detaljima koji nisu svojstveni
res. Otud slijedi da kružići na stapkama francuskim zdjelama i možebiti proiz-
koje izviru iz spodoba Sankove zdjele laze iz lokalne tradicije.
možda naprosto predstavljaju lišće, a
lišće što izrasta iz zmajeva i groteski
često se pojavljuje u primijenjenoj

Sl. 5c: Relikvijar sv. Krševana, detalj. Drvo prek-


riveno aplikacijama od pozlaćena srebra, emaj-
la. Zadar, prva polovica 14. stoljeća. Dimenzije Sl. 5d: Plaketa, izbušena bronza, slučajni nalaz
28x17x17cm. iz Grahova u Crnoj Gori.

91
ge dekoracije koje pripadaju tradiciji
francuskog hanapa, no posjeduju i oso-
bine karakteristične za Sankovu posudu
koje ne nalazimo kod tipa zdjele ruan-
ske riznice. Ranije je spomenuto da je
do takvih stilističkih stapanja možda
dolazilo u vrijeme Tvrtka 1(1353-1391);
takvo se datiranje ovih dviju zdjela mo-
že potkrijepiti proučavanjem srodne
dekorativne građe sa stećaka utvrđenog
datuma nastanka. Jedna od dvije zdjele
pronađena je u Stobiju u Makedoniji
(sl. 6, 7a) s većim brojem kovanica iz
14. stoljeća; najviše je bilo novčića naj-
kasnijeg datuma, iz razdoblja kralja
Vukašina (1366-1371). Druga (sl. 7e)
SI. Se: Inicijal. boja na pergameni. Miroslavlje- je pronađena u Gogo;;i-Mehedintiju
vo evanđelje. Hercegovina, kraj 12. stoljeća. kraj mjesta Curtea de Arges, u Rumunj-
Beograd. Narodni muzej (1536),/ 98r.
skoj (Theodoreseu 1974; str. 332-333.
sl. 45a, b). U toj su posudi pronađene
Zdjela iz Stobija i 232 kovanice kralja Stracimira iz Vi-
dina (vladao u razdoblju od god. 1360.
Gogo~i- Mehedintija
do god. 1396), čija se kćer Doroteja
god. 1374. udala za Tvrtka I (Ćirković
Slijedeće dvije zdjele obrađuje­
1964; str. 138).
mo zajedno jer su slične po veličini, Vjerovatno je zdjela iz Gogo~i­
obliku i izvedbi. Obje su od pozlaćena -Mehedintija ukopana kad je Stracimi-
srebra, ovalna oblika, veličine 18 x 10 cm. rovo malo kraljevstvo između Bugar-
Od ukrasa pojavljuju se nervures i dru- ske i Rumunjske god. 1396. palo u ruke

SI. 6: Posuda, pozlaćeno srebro, pronađena u krstioni u Stobiju. bočna strana. Tucano, gravirano.
Dimenzije od ruba do ruba 18.6 x 10.2 cm. Beograd. Narodni muzej (323).

92
Sl. 7a: Posuda iz Stobija,pozlaćeno srebro, tucano, gravirano, srebrni središnji medaljon s tragovima
plavog i smeđeg emajla. Dimenzije od ruba do ruba 18,6 x JO,2 cm. Promjer medaljona 2,9 cm.
Beograd, Narodni muzej (323).

Turaka; u literaturi se za datum izrade Han (1964; str. 113), a možda čak i B.
zdjele uzima vrijeme nastanka kovani- Radojković u svojoj ranijoj publikaciji
ca koje su s njom pronadene. 3 No zdjelu iz god. 1962, gdje u kontekstu prouča­
iz Stobija nekoliko stručnjaka datira bit- vanja zdjele iz Stobija, koju je tada da-
no kasnije. U katalogu za izložbu "Re- tirala u oko 1380. godinu, spominje
mek-djela srpskog zlatarstva od 13-18. zdjelu "pronađenu u Rumunjskoj". Ta-
stoljeća" (Masterpieces of Serbian da joj se činilo da je zdjele iz Rumunjske
Goldsmiths' Work), koju je u London i iz Stobija izradio isti majstor (Radoj-
poslao Muzej primenjene umetnosti iz ković 1962; str. 38).
Beograda god. 1981, Dušan Milovano- Učinimo si sad medvjedu uslugu
vić smješta zdjelu iz Stobija u oko 1490. pa istaknimo najčvršći argument za da-
god (Radojković-Milovanović 1981; tiranje zdjele iz Stobija u drugu polovicu
str. 31, kat. 39). U tome se slaže s 15. stoljeća, kojim se B. Radojković i
Bojanom Radojković (1977; str. 89, sl. D. Milovanović uopće nisu poslužili:
67) koja prihvaća da je zdjela nastala središnji medaljon, na kojem se nalaze
u Bosni ili u Hercegovini, no negdje tragovi plavog i smeđeg emajia (za raz-
oko tog kasnog datuma, tj. nakon pada liku od Radojković-Milovanović 1981;
Kraljevine Bosne. Niti jedna od tih dvi- str. 31, gdje se kao dodatni materijal
ju publikacija ne spominje očiglednu navodi nijelo), predstavlja poprsje u
sličnost sa zdjelom i Gogo~i-Mehedin­ profilu (sl. 7b) (Han 1960-61; str. 53,
tija, premda je na nju ukazala Verena 54, sl. 5), a takva poprsja u profilu pos-

3 Barcacila, "Tezaurul medieval dela Gogo~i-Mehedinti ", u Cronica numismatica si arheologica


XIV, br. 113-114, Bukurrešt 1939: 126-127, 132, T. XI.

93
SI. 7c: Dva sedla od izrezbarene kosti. detalji.
Prva polovica 15. stoljeća. Budapest. Magyar
SI. 7b: Posuda iz Stobija, poprsje s medaljona. Nemzeti Muzeum (55.3118. 55.3119).
detalj.

taju popularna tek sredinom 15. stoljeća slikovnih prikaza iz tog razdoblja. Slike
(Jones 1979; str. 7, 28). No pažljiva s kraja dvadesetih i iz tridesetih godina
analiza detalja okovratnika i germanske 15. stoljeća obično prikazuju visok unu-
frizure portretiranog lika, u svjetlu sve- trašnji okovratnik koji se nadovezivao
ga što nam je poznato o modi odjeće i na taj vratni izrez, a namjesto mekanih
frizure unutar datog razdoblja navodi prilično krute nabore (Geoffrey Squire,
na zaključak da medaljon potječe iz Sothebys, London, na temelju među­
oko 1420. godine. I u Mađarskoj i u sobnih razgovora). To znači da podaci
Njemačkoj za kasnijeg dijela vladavine s medaljona ukazuju na malo do 1420.
kralja Žigmunda (vladao u razdoblju godine kao datum nastanka zdjele iz
1387-1437) u modi je bila duga muška
frizura, premda se u Italiji u to vrijeme
nosila kratka kosa. Frizure slične ovoj
s medaljona iz Stobija mogu se vidjeti
na tri sedla od bjelokosti koja se nalaze
u Budimpešti i najvjerovatnije su izra-
đena za Žigmundov "Red zmajeva", os-
novan god. 1408 (sl. 7e) (Gerevich 1971;
str. 96, T. LXXXII, LXXXIII, sl. 213,
214). Barem do god. 1425. muškarci s
takvom frizurom nosili su širok kaput
rasprostranjen diljem Evrope (sl. 7d)
(po Kauffmannu 1970; str. 77). Taj tip
kaputa padao je u laganim naborima
od krznenog ili presavijenog ruba na SI. 7d: Marzal de Sas. saksonski slikar koji je
vratno m izrezu, što se vidi i na medalj o- djelovao u Valenciji cca 1400. god. Oltarska
slika sv. Đorđa iz Valencije. detalj; smaknuće
nu iz Stobija koji pripada stilu iz razdob- čarobnjaka. Valencija. cca 1410-1420. London.
lja 1410-1420 prepoznatljivu na temelju Muzej Viktorije i Alberta (1217-1864).

94
Stobija, a moje je mišljenje da medaljon čaja elipsa omeđena izdignutim ukra-
predstavlja preteču mode portretnih po- som u obliku zrnaca, koji se može vid-
prsja iz sredine 15. stoljeća. 4 jeti i na ivicama koncentričnih krugova
Premda se i na zdjeli iz Gogo~i­ francuskih zdjela s početka 14. stoljeća
-Mehedintija nalazi poprsje (naopako (sl. 4). Vanjske elipse prelaze u nervu-
na sl. 7e), očigledno se ne radi o portretu res; na zdjeli iz Gogo~ija iz elipse se
i nije nam od pomoći pri datiranju pred- prema vani šire stabljike i njima ome-
meta, za kojije možda najbolje zadržati đeni listovi; na istoj se zdjeli i na unu-
postojeću dataciju (kasno 14. stoljeće). trašnjoj elipsi uočavaju nervures, koje
Zdjele iz Stobija i Gogo~i-Me­ predstavljaju osnovni ukras kružnih di-
hedintija nisu koncipirane kao pravilne jelova.
elipse: rubovi im se sastoje od dvanaest Premda su ove dvije zdjele u
dosta plitkih, neukrašenih polukružnih mnogo čemu nalik, a osnovni im je
ispupčenja, pa se stoga čini da se bogato oblik identičan, postoje velike razlike
ukrašen unutrašnji dio uvlači u vrškove u ukrašavanju različitih dijelova. Tu se
polukružnog niza; u oba se slučaja zdjela iz Stobija više priklanja Sanko-
okosnica unutrašnje dekoracije u tom voj posudi i spomenutim francuskim
polju sastoji od dviju spljoštenih kon- primjercima, jer sadrži okrugli emajli-
centričnih elipsi (stranice su im više- rani medaljon i primjenjuje konvenciju
-manje paralelne a krajevi polukružni), nervures ispunjavanjem središnje elip-
a na oba se kraja nalaze kružnice koje se s dva velika lista što izniču iz kruga
vanjskom stranom dotiču unutrašnju i oko medaljona; prostor između unu-
prekidaju vanjsku elipsu. U oba je slu- trašnje i vanjske izdignute elipse ispu-

SI. 7e: Posuda iz Gogmji-Mehedintija. pozlaćeno srebro. tucano. gravirano. Dimenzije od ruba do
ruba 19.3 x 11.3 cm. Bucure~ti. Muzeul de istorie al Republicii Socialiste Romania din Bucuresti.

4 Ovdje bi trebalo spomenuti dubrovačku kovanicu iz god. 1350. s poprsjem u profilu, očiglednoj
imitaciji nekog klasičnog modela (Jones 1979; str. 7. sl. 4a).

95
njen je skupinama kružića sličnim oni- ni: to su ovalni oblik i reljefui rub, koji
ma s francuskih posuda. U kružnicama se također mogu vidjeti na dva zanim-
s obje strane središnje elipse prikazana ljiva stećka u Turmentimajužno od Tre-
je zvijer u heraldičkoj pozi. Na zdjeli binja, u Hercegovini (sl. 8), te (okrenut
iz Gogo~i-Mehedintija slični su ele- u obrnutom smjeru) na glavama mno-
menti drugačije raspoređeni. Na njoj se gih bosanskih prstenova iz srednjeg vi-
kružići iz kojih izniču listovi u konven- jeka (sl. 7f, g). A crtež s elipsom ome-
ciji nervures nalaze unutar većih kruž- đenom kružnicama s obje strane pojav-
nica sa svake strane središnje elipse, u ljuje se u sirijsko-egipatskoj mamluč­
kojoj se također nalaze skupine sitnih koj umjetnosti, na čiji sam utjecaj na
kružića. Na toj zdjeli zvijeri se nalaze Bosnu u razdoblju koje prethodi turskoj
u središnjem prostoru: dvije su to gro- najezdi ukazala ranije (Wenzel 1982;
teskne nemani bez ikakva heraidičkog str. 57, 58).
značenja okrenute jedna prema drugoj Krenemo li od zadnje osobine
i ispunjavaju cijelo područje manje elip- koja je navedena, može se slobodno
se. Na zdjeli nema nikakva emajlirana reći da je kao okosnica crteža elipsa
medaljona. Ta dva različita pristupa is- (ili pravokutnik zaobljenih kutova) vrlo
punjavanja osnovnog oblika najvjero- česta na mamlučkim proizvodima kas-
vatnije ne odražavaju dva različita raz- nijeg srednjovjekovlja; uočava se na
doblja ili dva različita mjesta izrade; u egipatskim tepisima iz 15. stoljeća (sta-
jednom slučaju imamo zdjelu koja nosi riji primjerci nisu sačuvani), a u Egiptu
naznake određenog vlasnika (portret i se može pronaći u dekoracijama
eventualni elementi njegove heraldi- kur'ana iz kasnog 14. stoljeća (Ati!
ke), u drugom pak zdjelu pri čijoj je 1981; str. 40, br. 6) i metalnim inkrus-
izradi data veća sloboda osobi koja ju tracijama (London, Muzej Viktorije i
je iskovala ili zamislila. Smatram da Alberta 569-1897). Utjecaj te mamluč­
su obje zdjele nastale u istom kraju i ke umjetnosti bio je široko rasprostra-
razdoblju. Na temelju već iznesenih po- njen i naročito se jasno zapaža u vene-
dataka proizilazi da su obje nastale u cijanskoj umjetnosti tog razdoblja (vje-
razdoblju oko 1380-1420. god; valja rovatno zbog trgovačkih veza Venecije
nam sada odrediti i mjesta njihova nas- sa sjevernom Afrikom), te u umjetnosti
tanka. cijele sjeverne Italije. Mamlučki se ut-
Već smo spomenuli pretpostav- jecaj osjetio i u Bosni, no na drugačiji
ku Bojane Radojković da je zdjela iz način. Ranije sam iznijela pretpostavku
Stobija nastala u Bosni - doduše, nešto (J 982; str. 58) da dotad neobjašenjena
kasnije, jer autorica smatra da su neki riječ "možul" koja se spominje na po-
njeni ukrasi karakteristični za kotorsku pisu inventara porodice Sandalj a Hra-
izradu umjetničkih predmeta od metala nića Kosače s početka 15. stoljeća, po-
druge polovice 14. stoljeća (Radojković hranjena u Dubrovniku, potječe od ime-
1979; str. 89) (o tome će još biti govora na Mosul, središta izrade metalnih in-
kasnije). Na osnovu još dviju osobina krustacija u 13. stoljeću, i odnosi se na
koje ćemo izložiti nameće se pretpo- mamlučke inkrustacije tipa koji često
stavka da su dvije zdjele nastale u Bos- sadrži motiv elipse između kružnica.

96
Konkretna posljedica utjecaja mamluč­
kog ukrašavanja na bosanski ukras jest
karakterističan motiv na prstenju iz 14.
stoljeća: zaobljeno zadebljanje sa straž-
nje strane obruča (mamlučka osobina) Sl. 7g: Prsten iz Mostara, lijevani bakar, gra-
viran. Visina 27 mm, širina 24 mm. Glava
aplicirano je na osobitom bosanskom
18 x 13 mm. Iz autoričine zbirke.
tipu prstena rasprostranjena na područ­
ju od Sarajeva pa sve do Trebinja; spe- 2d, e), samo što pronađeni primjerci
cijalni oblik osnovne ovalne glave mo- pokazuju primjenu polukružnog niza
difikovan je valovitom polukružnom na bazično kružnim glavama, nasuprot
ivicom (sl. 7f, g). Primjerak poznate ovalnim glavama karakterističnim za
nam provenijencije, iz Gornjih Turana Bosnu, Nijedna od sačuvanih francus-
kraj Trebinja, danas se nalazi u Zavi-
kih zdjela nije uobličena polukružnim
čajnom muzeju u Trebinju (Wenzel
nizom, osim onih godet, francuskom
1982; str. 47, 48, sl. la-e).
nomenklaturom već spomenuti termin
za zdjele nepravilnog oblika, koje mo-
gu konkurisati kao takve zdjele (Light-
bown 1978; str. 22, 23). Efekat ovih
godeta ukazivao je na postojanje "flo-
Sl. 7f: Prsten iz Sarajeva, lijevano srebro, gra- ralnog oblika" koji sugeriše polukruž-
virano. Visina 22 mm, širina 23 mm. Glava nim nizom oblikovan bazični kružni os-
17 x 12 mm. Iz autoričine zbirke.
nov. s Na kraju, iako sam već sugerisala
da polukružnim nizom oblikovana tra-
Prstenje iz Bosne zanimljivo ka na unutrašnjoj ivici Sankove zdjele
nam je i zbog mnogih estetičkih slič­ može odražavati uticaj ukrasa s grnča­
nosti sa zdjelama (sl. 7a, e). Glave pr- rije iz sjeverne Afrike, moguće je da
stenja se uvlače u niz vršaka uobličenih je sklonost za ukrašavanje polukružnim
djejstvom polukružnog niza na bazičan nizom ilustriran primjerom prstenja,
oval izdignutog dijela glave, dok po- kojeg sam ovdje razmotrila, odgovorna
lukružni niz na zdjelama, koji se širi i za njihovo usvajanje.
više vani nego unutra, uobličuje bogatu Nasreću, imitacija ovainih reljef-
ukrašenu unutrašnjost na vrlo sličan na- nih zdjela tipa o kojem se raspravlja
čin. Zanimljivo je da su nađene glave pronađene su na dva stećka u Turmen-
sa polukružnim nizom na zapadno- tima kraj Trebinja; njihove goleme plo-
evropskom prstenju kasnog srednjo- če su teške i bez sumnje su isklesane
vjekovlja (Wenzel 1982; str. 48-50, sl. tamo gdje su pronađene. Kasnije su

s No, postoji visoka čaša sa šest ispupčenja, nastala u Francuskoj u prvoj polovici 14. stoljeća,
koja vjerovatno odgovara opisu godeta. Taj predmet od pozlaćena srebra iz Oriel Collegea u Oxfordu
(Lightbown 1978, str. 22, 23. T. XIX, XX), poznat po imenu "osnivačeva posuda", dijeli neke
zajedničke karakteristike sa šesterostranom posudom koja se čuva u Magyar Nemzeti Muzeum u
Budimpešti, inv. br. 1898.30 MiiVl!szet l. Lajos kirĆlly kortiban 1342-1382; str. 308, 309, br. predmeta
J63. T. 49, J63). Niti jedna od njih nema ovalni oblik.

97
ugrađene u zidove mjesnih crkvi i nji- koristio u jugozapadnom dijelu Kralje-
hova isklesana površina, koja se danas vine Bosne, i to otprilike u isto vrijeme
može vidjeti, nesumnjivo se nekoć na- u koje smo locirali zdjele iz Stobija i
lazila na gornjoj strani (Wenzel J965; Gogo~i-Mehedintija: u vrijeme kralja
T LXXV, JJ; T LXX/JJ, 9). Poputudub- Tvrtka l, ili nešto malo kasnije.
Ijenog dijela reljefue ovaine zdjele, na
obje se ploče nalazi široko rasprostra-
njen rubni ukras sačinjen od trolista Kotor - središte
koji se (u osnovi) podudara s ukrasima umjetničke obrade metala
tipa nervures na zdjelama. Jedan od
dvaju stećaka (sl. 8), s životinjom i kri- Bojana Radojković zamijetila je
žem, može se približno datirati, ukoliko utjecaj majstora iz Kotora na zdjeli iz
je majstor ili grupa majstora koja ga je Stobija, premda u vrijeme kad je Kotor
isklesala radila u Trstenu kraj Dubrov- pod mletačkom upravom. lako se ne
nika, gdje se nalaze dva kamena s tako slažem s njenom datacijom (oko 1490)
sličnim detaljima da se gotovo sigurno za zdjelu iz Stobija, predlažem da se
radi o istom autoru (ili autorima). Na datira bliže 1420. god. Na temelju odre-
jednom od dvaju kamena iz Trstena đenih činjenica Kotor se može povezati
među ostalim se ukrasima nalazi i krat- s tradicijom izrade zdjela takvog tipa
kovijeki oblik štita koji je Đurđica Pe- kao što su posude iz Stobija i Gogo~i­
trović (1976; str. 98, 209. sl. 1) datirala Mehedintija. Stoga valja spomenuti do-
na kraj 14. ili početak 15. stoljeća. To kaz umjetničke obrade metala u Kotoru
znači da se reljefni ovalni oblik zdjele iz razdoblja kad se taj grad nalazio u

Sl. 8: Nadgrobni kamen, Turmellti u oblasti Trebinja, crkva sv. Gospođe. južni zid, drugi položaj.
Dimenzije 100 x 54 cm. Dimenzije nazubljena udubljenja 16.5 x 9.75 cm.

98
sklopu Kraljevine Bosne. Kotor, koji če, a zatim se skrasila u Sarajevu, gdje
je u prvoj polovici 14. stoljeća nezavi- se bavila istim zanatom sve do 16. sto-
san i uživa blagostanje koje se može ljeća. Za Tvrtkove vladavine zlatari iz
usporediti s dubrovačkim, u drugoj po- Kotora vjerovatno su izrađivali pred-
lovici 14. stoljeća nazaduj e (Ćirković mete kako u ustaljenom stilu "s primo-
et al. 1970; str. 23), te se godine 1370. rja", tako i u vidno različnom "bosan-
ili 1371. stavlja pod zaštitu Mađara skom" stilu, o kojem postoje arhivski
(ibid; str. 28). U sklopu Bosne nalazi podaci iz tog razdoblja; također je
se od god. 1385, kad kralj Tvrtko I od vjerovatno da su majstori iz Kotora na-
svoje rođakinje, mađarske kraljice Eli- stavili izrađivati predmete u bosan-
zabete, potražuje kao poklon taj grad skom stilu, koji je ostao popularan čak
koji nekoć pripadaše njegovim precima i nakon ukidanja bosanske vlasti. Popis
Nemanjićima (Šišić 1902; str. 31, 32; inventara u posjedu stanovita Nichola-
Ćirković 1964; str. 152). Ne zna se je sa Archilupusa iz Kotora iz god. 1445.
li grad neko vrijeme nakon Tvrtkove navodi srebrne posude izrađene "ad
smrti god. 1391. ostao pod bosanskom modo Boxinese" (Han 1972; str. 164,
jurisdikcijom (Ćirković 1964; str. 371, br. 31), no ne zna se jesu li izrađene u
br. 9). Sudeći po nekim pokazateljima, samom Kotoru.
Kotor ostaje pod nametnutom bosan- Motiv na zdjeli iz Stobija koji
skom vlašću tokom cijelog prvog de- Bojana Radojković povezuje upravo s
setljeća 15. stoljeća (Ćirković et al. Kotorom sastoji se od hrastovih listova
1970; str. 87, 97). (iako im zapravo nimalo ne liče) koji
U vrijeme kad Tvrtko Kotor pri- izviru iz vitice; radi se, dakle, o već
paja Bosni, grad je čuven po izradi sre- spominjanom motivu nervures. Tvrdi
brnog posuđe i već od god. 1352. stavlja da je u Kotoru uvriježen krajem 15.
se kontrolni žig na srebrne predmete
stoljeća, što znači da njihovi radovi iz
izrađene u Kotoru (Fisković 1949; str.
tog razdoblja pokazuju mnoge slično­
146). Ne znamo je li se od te prakse
sti, premda će u svojoj publikaciji
odstupilo u vrijeme kadje Kotor potpao
(1977; str. 89, sl. 67a) spomenuti j edino
pod bosansku upravu, premda je Bosna
tucani srebrni ukras na relikvijaru ko-
u tim stvarima uvijek pokazivala nemar
(Šakota 1981; str. 74). Ma kako bilo, torske katedrale (sl. 9a); upravo zbog
Tvrtko je bez sumnje vrlo brzo počeo toga zdjelu iz Stobija pripisat će "ne-
koristiti kotorske radionice za izradu poznatoj radionici u staroj Hercegovini
metalnih predmeta od sirovina iskopa- ili Bosni, očevidno pod uticajem Ko-
nih u bosanskim rudnicima. Kotorski tora" (Radojković 1977; str. 89), dok
su zlatari sigurno bili angažirani i u ga Dušan Milovanović pripisuje "ko-
unutrašnjosti. Ivan Bach i Bojana Ra- torskom majstoru koji je djelovao u
dojković iznose (1956; str. 14) da se unutrašnjosti" (Radojković-Milovanović
zlatarska porodica Desislavića, čiji je 1981; str. 31, kat. br. 39). No kotorska
predak djelovao u Kotorujoš tamo god. je tehnika tucanja mnogo uočljivija
1319, preselila u Hercegovinu i pove- unutar kružnih dijelova zdjele iz Go-
zala s dvorom Stjepana Vukčića Kosa- go;;ija, koju B. Radojković u tom kon-

99
liko polukružnih lukova usmjerenih
prema vani i sačinjenih od nervures na
vanjskoj elipsi zdjele, vide se zalelujali
listovi s Udubljenjima po čitavoj duljini
listova i sa snopovima lišća nagnutim
u istom smjeru (sl. 9b). U 14. stoljeću
Sl. 9a: Tucana srebrna aplikacija srelikvijara, taj se tip lišća često koristi pri klesanju
detalj. Kotor, riznica katedrale.
kamena u južnoj Dalmaciji. Sačuvani

tekstu ni ne spominje. Već sam datirala


zdjelu iz Gogo~ija u isto razdoblje ili
čak prije zdjele iz Stobija, te spomenula
da je dosad bila pripisivana kraju 14.
stoljeća. Valja se prisjetiti da su u obje
zdjele pronađene kovanice iz sredine
ili s kraja 14. stoljeća, pa bi nalaženje
dviju zdjela sa samog kraja 15. stoljeća Sl. 9b: Posuda od pozlaćena srebra iz Gogo'§i-
-Mehedintija, detalj.
s takvim kovanicama predstavljalo ne-
vjerovatnu podudarnost koju valja pri-
su primjeri kotorskog ciborija u kate-
hvatiti ukoliko se složimo sa stilistič­
drali sv. Tripuna, isklesana u šezdese-
kim kriterijima B. Radojkovića za nje-
no datiranje i s pripisivanjemkotorskog tim godinama 14. stoljeća (Maksimović
utjecaja zdjeli iz Stobija. 1971; str. 88, sl. 149), klesarije iz Sta-
rog Bara (sl. 9c) (ibid; sl. 130), i iz
No već smo spomenuli da je taj
Dečana, (sl. 9d) gdje je rad isklesan u
motiv sa zdjele iz Gogo~i-Mehedintija
razdoblju 1327-1335. god. i nosi potpis
(sl. 7e) uobičajen na francuskim posu-
fra Vite iz Kotora (ibid; str. 181, sl.
dama iz prve polovice 14. stoljeća (sl.
181). Na tucanom primjeru iz Kotora
4a-c); konvencija okruživanja emajia s
nervures ovdje je prenesena isključivo s kraja 15. stoljeća koji navodi B. Ra-
dojković (sl. 9a) još uvijek se zapaža
tehnikom tucanj a. Smatram da se ta for-
mula pojavljuje i u kotorskoj umjetnič­ taj tip skladno usmjerenog, zalelujanog
koj obradi metala, npr. u primjeru koji lišća. Ono formira prorjeđen prostor
podastire B. Radojković (sl. 9a), uslijed koji je u bosanskom stilu ispunjen ner-
utjecaja bosanskog ukusa u tom gradu vuresom.
- što znači da je situacija upravo obr-
nuta u odnosu na pretpostavku B. Ra-
dojkovića.

No jedan ukrasni aspekt zdjele


iz Gogo~ija lako moguće dokazuje ut-
jecaj Kotora na bosansku obradu metala
davno prije no što će Bosna uspostaviti SI. 9c: Kameni relje/iz Starog Bara, 14. stoljeće,
svoju vlast u tom gradu. Unutar neko- detalj.

100
nografski muzej br. 19473) je kupljena
u Temskoj kraj Pirota god. 1956 (Han
1964; str. Ill), uz zasebni medaljon
(sl. Il b) (Etnografski muzej br. 19475)
koji je gotovo sigurno pripadao jednoj
drugoj posudi (Han 1960-61; str. 45-
-55). Na medaljonu sa zdjele nalazi se
uspravljena zvijer (lav ili pantera) po-
dignuta repa (sl. Ila), dok suna drugom
medaljonu zaručnici okruženi natpi-
som. Oblik zasebna medaljona nalik je
medaljonu s posude, što znači da je
najvjerovatnije bio učvršćen na zdjelu
ista ovalna oblika. Premda na zaseb-
SI. 9c: Kameni reljef sa sjevernog portala u
Dečanima, 1327-1335, detalj. nom medaljonu nema tragova emajla
koji su pronađeni na medaljonu pričvr­
šćenu na posudu, neki detalji izrade
(posebice spiralni oblik upotrijebljen za
Zdjela iz Temske prikazivanje očiju, inače vrlo rijedak)
ukazuju na to da su oba predmeta pro-
Postoji još jedna ovalna reljefna izvod iste radionice, ili čak istog maj-
posuda koju ovdje valja spomenuti; stora. To ćemo uzeti u obzir, jer su
premda se u mnogo čemu razlikuje od detalji kostima i natpisa na zasebnom
dviju prethodno razmotrenih zdjela, medaljonu od većeg značenja no bilo
ipak im naliči više no bilo kojoj drugoj. što na zdjeli i na njenu medaljonu u
Posuda (sl. 10, Ila, Ile) (Beograd, Et- pogledu datiranja zdjele. Sama se zdje-

SI. 10: Zdjela iz Temske, oblast Pirata. Srebro tucano, lijevano, s emajliranim medaljonom. Ovalni
oblik, reljefan, sa udubljenim dnom. Dimenzije ivice: 21,5 x 13,3 cm. Dimenzije osnove: 7,5 x 5,5 cm;
visina osnove: 2,5 cm. Beograd, Etnografski muzej (19473), inv. broj (19474).

101
SI. lla: Ovalni medaljon, srebro. gravirano, siv SI. llb: Ovalni medaljon iz Temske, srebro,
emajl. CentralIli deta?j na ovalu, re?jefna posuda gravirano; nekada centralni detalj zdjele. Di-
iz Temske, Pirot. Dimenzije 6,8 x 4,5 cm. menzije 6,8 x 3,9 cm, debljina l mm.

la razlikuje od posuda iz Stobija i Go- uz ivicu, a ostali su dijelovi ispunjeni


go~i-Mehedintija utoliko što se na nji- mnogobrojnim tucanim ukrasima, dok
ma nalaze samo ispupčeni polukrugovi se kod nje, istinski nalik na školjku,

SI. lIe: Nazubljena ovalna zdjela iz Temske, Pirot, tucano srebro.

102
polukružni nizovi spuštaju sve do os- vremeno nabavijeni, slične su izrade i
nove, pa središnji medaljon predstavlja oblika koji nije karakterističan za me-
jedini unutrašnji ukras. Zdjela je na taj daljone s Balkana.
način podijeljena na 18 režnjeva, a od Kao protuargument valja istak-
prethodnih se primjera razlikuje i po nuti da njemačke režnjaste posude iz
tome što joj je osnova izokrenut, izdub- 16. stoljeća, od kojih niti jedna nije
ljen oval. Stručnjaci su predložili ne- ovalna, nimalo ne liče zdjeli iz Temske,
koliko datacija, a Desanka Milošević pa usporedba nije poticajna. Nadalje,
(lična komunikacija) sugeriše kraj 14.
Creutzova se analiza odnosi isključivo
stoljeća kao i Verena Han u ranije spo-
na posude zapadnoevropske proveni-
menutoj publikaciji. No B. Radojković
jencije, pa se njegovi zaključci ne mogu
(1966a; str. 35 i 1981; str. 38, br. 60
automatski primijeniti na građu s Bal-
s Milovanovićem) predlaže god. 1520-
-1530. Evo čime to obrazalaže (1966a): kana, koju je Creutz slabo poznavao.
predmet "na prvi pogled" djeluje kao Usporedba medaljona iz Temske s me-
daje iz 14. stoljeća, no mnogo je umje- daljonom Ivanove posude (sl. 1Sa) ui-
snija njegova usporedba s njemačkim stinu je površna jer se radi o djelima
posudama režnjasta oblika iz 16. sto- sasvim različite izrade (usput, kad sam
ljeća. U svom radu o njemačkim posu- nedavno proučavala Ivanovu posudu,
dama iz riznice Luneburg, koje se na- na njenom medaljonu nije bilo nikakvih
laze u berlinskom Muzeju umjetničkog tragova plavog emajla koji B. Radoj-
obrta, M. Creutz (1909; str. 297) ob- ković smatra jednom od glavnih nje-
jašnjava tehniku urezivanja režnjeva i govih osobina - premda ovdje ne znam
iznosi razlike u metodama 14. i 16. je li opis B. Radojković netačan ili je
stoljeća, pa se u tom svjetlu posuda iz emajl uklonjen). A spomenuti predmeti
Temske može pripisati ovom kasnijem iz Smedereva i Skopja, čiji su meda-
razdoblju; medaljon s panterom na ljoni tobože nalik našim dvama, poka-
zdjeli iz Temske sličan je medaljonu zuju tako očigledne otomanske karak-
na Ivanovoj posudi u Zagrebu (sl. 1Sa) teristike tipa Abrahama iz Kutahje, koji
(Muzej za umjetnost i obrt, 10373) (Ra-
je inače na Balkanu široko rasprostra-
dojković 1966a; sl. 41), koju B. Radoj-
njen u 16. stoljeću, da nam ne mogu
ković iz stilističkih razloga smješta du-
nimalo pomoći u lociranju predmeta
boko u 16. stoljeće, te zatim traga za
sličnim medaljonima na posudama ko-
koji takvih karakteristika uopće nema-
jima se znade datum nastanka i tu ističe ju. Ako s druge strane pogledamo za-
kadionicu iz Smedereva 1523 (Beo- sebni medaljon iz Temske, očigledno
grad, Muzej Srpske pravoslavne crkve; je da je sličniji medaljonu sa zdjele
ibid; sl. 40), i zdjelu iz Skopja na čijem nego li predmetima s kojima ga uspo-
se medaljonu nalazi paun (Skopje, Et- ređuje B. Radojković, kao i to da niti
nografski muzej; ibid; sl. 44). B. Ra- kombinirani oblici slova u natpisu niti
dojković ne povezuje zasebni medaljon odjeća na likovima ne potječu iz 16.
s posudom iz Temske, premda su isto- stoljeća.

103
Već smo spomenuli dva razloga Pokušamo li na zasebnom me-
zbog kojih se stječe utisak da su me- daljonu pronaći neki znak koji upućuje
daljon s posude iz Temske i zasebni na njegovo porijeklo i datum nastanka,
medaljon vrlo slični i predstavljaju rad valja iznijeti neka zapažanja. Oblik slo-
istog autora: njihov potpuno neuobiča­ va koristi se u bosanskoj epigrafiji to-
jen oblik i neobičan način prikazivanja kom cijelog 14. stoljeća (Tomović
očiju. Valja nam spomenuti i treći raz- 1974; br. 50; str. 1349-1363, br. 76;
log: teksturu pozadine, koju čini cik- str. 1383-1391, br. 94; str. 1405-1420),
-cak šara dobivena pomicanjem neke a neka od njih - naročito u kombina-
alatke za rezbarenje s lijeva na desno. cijama - nestaju iz upotrebe u 2. dijelu
Osim medaljona na zdjelama, ta se šara 15. stoljeća; meko "'b", na primjer, ri-
također koristila kao podloga za emajl, jetko se koristi. Kombinacija slova tih
pa Verena Han možda zbog toga misli oblika nije mogla nastati u 16. stoljeću.
da zasebni medaljon nije dovršen, tj. Verena Han povezala je odjevni stil i
da je pripremljen za emajl koji nikad sa zapadnom, gotičkom, i sa srpskom
nije stavljen (Han 1960-61; str. 45). umjetnošću 14. i 15. stoljeća. Evo teksta
To ne mora biti tačno, jer se ovakva natpisa:
tekstura bez emajla u Rusiji koristi u +.\(EE.O H N"bCS YHNH yaW~nrnr
13. stoljeću, a u Njemačkoj, Francuskoj "~ANVH
i Engleskoj u 14. i u 15. stoljeću, dok Voin - možebiti vjerenik - izra-
je u kasnijim razdobljima još češća. dio je posudu ili ju je dao izraditi za
Primjer s kraja 14. stoljeća predstavlja svećenika Stanču. Verena Han s pra-
zlatni pehar kraljeva Francuske i Engle- vom ne želi na temelju natpisa izvesti
ske (sl. ltd) (Lightbown 1978; str. 81, zaključak o porijeklu predmeta, no za-
T. LXVIII), na kojem je ovaj tip šare mjećuje da se formula "a se" vrlo često
upotrijebljen za ukrašavanje drške čaše. ponavlja u epigrafima na nadgrobnim
kamenima Bosne i Hercegovine 14. i
15. stoljeća, dok je u Srbiji iznimno
rijetka; također zamjećuje da se ime
Voin ponekad susreće u srpskim sred-
njovjekovnim izvorima; da se na ime
Stanče nailazi u bosanskim izvorima iz
14. i 15. stoljeća, premda ja najčešće
u Makedoniji (Han 1960-61; str. 52).
Na temelju svih tih činjenica, kao i sti-
listi čkih sličnosti s nekim bosanskim
minijaturama, V. Han izvodi oprezan
zaključak da je medaljon vjerovatno nas-
tao u Bosni, premda je možebiti izrađen
u Srbiji ili Makedoniji u skladu s bo-
SI. Ud: Zlatna kraljevska čaša francuskog i sanskim ukusom (ibid; str. 54); datira
engleskog kraljevstva, oko 1390, detalj. London, ga u drugi dio 14. ili početak 15. sto-
Britanski muzej. ljeća.

104
Smatram da se njegovo mjesto Moram napomenuti da ova upo-
može razjasniti sagledavanjem daljnjih treba cik-cak šara u bosanskom zlatar-
primjeraka s iscrtkanom pozadinom. stvu možda proizilazi iz sveopćeg utje-
Maria Šakota, koja vrlo iscrpno istra- caja mađarske kulture na tom području
žuje dekorativne metalne predmete sa- u 14. stoljeću, no još nikad nisam za-
čuvane u zbirkama srpskih manastira, pazila da je ta tehnika upotrijebljena u
zaključuje da takvog tipa teksture nema mađarskoj obradi metala istog razdob-
na predmetima srpske izrade prije 16. lja. S druge strane, dok tu tehniku dal-
stoljeća (iz osobne prepiske), a to bi matinski majstori obrade metala uglav-
trebalo isključiti mogućnost da meda- nom ne koriste, u Dubrovniku za kas-
ljon iz Temske i izgubljena posuda na nog srednjovjekovlja zasigurno djeluju
kojoj je bio učvršćen predstavljaju srp- strani zlatari i možda je neki njihov
ski stil, jer nije moguće da su izrađeni učenik iz unutrašnjosti tu savladao ovu
tako kasno. U tom smislu moguć je tehniku i kasnije je primjenjivao u svom
izuzetak tzv. "Dušanova ploča" (pogl. radu. Na takvu mogućnost ukazuje Fis-
bilješku 8). Također je jasno da taj tip ković (J 949; str. 168) kad spominje
teksture nije uvriježen u umjetničkoj njemačkog zlatara Gugljelma koji se
obradi metala Dalmacije za kasnog sred- zaposlio u radionici dubrovačkog zla-
njovjekovlja, no nalazi se na relikvij- tara Radoja, koji inače nije primao đake
skoj ruci sv. Anzelma u Ninu, poklonu iz unutrašnjosti (ibid; str. 165). Taj je
Pavla Šubića god. 1303-1311, kad je Gugljelmo, upotrebivši baš ovu šaru,
vladao sjevernom Bosnom (Krleža, Gr- izradio relikvijar za glavu sv. Lovri-
gić, Grčević 72; str. 63-67, kat. br. 24, jenca koja se nalazi u dubrovačkoj ka-
166, 167), premda tu ukrašava likove tedrali, najvjerovatnije u Radojevoj ra-
i ne funkcionira kao pozadina. Tragovi dionici, god. 1349, koristeći cik-cak
identičnih šara pridružuju se drugim strukturnu tehniku.
oblicima teksture kao podloga za slova Na kraju ovog razmatranja o po-
na vrhu zadarskog relikvijara sv. Krše- sudi iz Temske može se ustanoviti da
vana koji datira iz prve polovice 14. razlozi koje B. Radojković koristi za
stoljeća (ibid; str. 59); već smo zami- datiranje tog predmeta u 16. stoljeće
jetili da služi kao pozadina natpisu na ne stoje6, te da je zanemarivanjem za-
nešto starijoj Sankovoj posudi, koja se sebnog medaljona koji je mogla uspo-
općenito smatra bosanskim radom (sl. rediti s posudom autorica previdjela vr-
3a). lo značajne podatke. Ustanovila sam

6 Želimo li biti sasvim iscrpni, valja dodati da B. Radojković (l966a; str. 35) kao daljnji
argument kasne datacije posude iz Temske navodi još jednu zdjelu, navodno identične oblikovne
zamisli, no iz još kasnijeg razdoblja. Određuje je kao rad iz 17. stoljeća s dubrovačkim kontrolnim
žigom, iz Akademije znanosti i umjetnosti (ibid; str. 35, br. 163), no ne pokušava je preciznije
odrediti. To me zbunjuje, jer je o jedinoj posudi s dubrovačkim kontrolnim žigom iz Akademije
znanosti i umjetnosti (Zagreb) koja mi je poznata pisao Fisković (1949; str. 193, sl. 6) i datirao je
u 15. stoljeće. Budući da sam je nedavno imala prilike vidjeti, čini mi se da nije mogla nastati nakon
datuma kojeg navodi Fisković.

105
da su veze između posude i medaljona "Godet" iz Hercegovine?
tako očigledne te najvjerovatnije pot-
ječu iz istog izvora. Medaljon se sasvim
Ako smo iz francuskih izvora tač­
pouzdano može smjestiti u drugu po- no shvatili da se riječ "godet" odnosi
lovicu 14, odnosno najkasnije na poče­ na reljefne posude okrugla podnožja,
na raspolaganju nam stoji j edan primje-
tak 15. stoljeća, i nekoliko indikatora
rak koji se vjerovatno može povezati s
ukazuje da je nastao u bosanskoj sferi.
bosanskohercegovačkom sferom po-
Otud se može zaključiti da mnoge au-
četkom 15. stoljeća. To je predmet od
tore koji su posudu datirali u drugu
pozlaćena srebra u Muzeju primenjene
polovicu 14. stoljeća instinkt na-
umetnosti u Beogradu, inv. br. 2689
jvjerovatnije nije prevario. Ako je moja
(sl. 12), o kojem je pisala B. Radojković
pretpostavka o njegovu bosanskom po-
(1972-73; str. 30-32, sl. 13), a u Lon-
rijeklu također tačna, radi se o još je-
donu je izložen god. 1981 (Radojko-
dnom primjeru koji ukazuje na sklonost
vić-Milovanović 1981; str. 30, kat. 38).
nazubljenjima, spomenutu u vezi s ra-
U istucanu šestero listu na podnožju po-
nije navedenim zdjelama.
sude nalazi se okrugli srebrni medaljon,
Premda B. Radojković gotovo
na kojem je kruna s perjanicom u obliku
sigurno nije u pravu kad tvrdi da posude fleur-de-lys, a sa svake strane po jedna
iz Stobija i iz Temske uopće nisu slične rozeta smještena u spiralama koje izra-
izrade (1966a; str. 35), bez sumnje je staju iz draperija na štitu (sl. 13a); pod-
tačna njena opaska da se bitno razliku-
no njih je štit s rezovima. Pomoću da-
ju. To po mom mišljenju objašnjava tiranih stećaka, o kojima pišem u sli-
činjenica da posuda iz Temske (sl. 10,
jedećoj svojoj knjizi, utvrđeno je da su
He) predstavlja kasni primjerak tradi- se takvi štitovi koristili u Hercegovini
cije reljefna, ovalna oblika unutar sla- u prvoj polovici 15. stoljeća. Tri po-
venske sfere, na temelju koje kod maj- prečne trake na štitu najčešći su herce-
stora obrade metala postoji predispozi- govački grb (sl. l3b) koji su koristile
cija za prihvaćanje francuskog tipa izra- najmoćnije dvije porodice tog kraja ~
de zdjela, kao i elementi kojima će taj Kosača na istoku (sl. 13e) i Vlatkovići
tip prekrojiti i dati mu ovalni oblik. na zapadu (sl. 13d, e) (Anđelić 1970;
Ukoliko je to tačno, posuda iz Temske str. 66-68,75,78-81). Perjanica Kosača
možebiti je nastala nešto ranije od zdje- bijaše lav (no moguće se kruna na ovom
la iz Stobija i Gogo~ija (sl. 7a, 7e). medaljonu odnosi na jednog od mno-
Valja spomenuti pretpostavku jednog gobrojnih Vlatković a, o čijoj perjanici
britanskog stručnjaka da je reljefni, ne postoje nikakvi podaci) sve do druge
školjkasti oblik u slavensku tradiciju polovice 15. stoljeća. No bez obzira na
ušao preko posuda iz Sogdijana, koje to, uslijed učestalosti pojaVljivanja štita
su iz središnje Azije također djelovale s tri poprečne trake u Hercegovini 15.
na izradu bizantskih i kineskih zdjela stoljeća (na temelju podataka kojima
(Julian Raby, iz međusobnih razgovo- raspolažemo, u Srbiji ga tada nema)
ra. U vezi primjera iz Sogdijana vidi nameće se pretpostavka da je posuda
Marshak 1971; str. 112, br. 11, 31). izrađena u Hercegovini, a mogli bi je

106
Sl. 12: Zdjela sa heraldičkom medaljom. Tucano srebro, pozlaćeno. Promjera J 6,7 cm, visine 4 cm.
Nepoznato nalazište, Muzej primenjene umetnosti (2689). Viktorijin i Albertov muzej lotos. Odjel
za umjetničku obradu metala.

datirati u 1. polovicu 15. stoljeća, s ob-


zirom na to da se na umjetničkim pred-
metima iz tog razdoblja u hercegovač­
kom kontekstu često koristi duboko
urezana spirala i široke kitnjaste dra-
perije šljema. Usput, tekstura sačinjena
od krivulja, o kojoj je već bilo riječi u
vezi posude iz Temske i medaljona s
istog lokaliteta, ovdje je upotrijebljena
kao podloga za nijelo, koji se uglavnom
istrošio.
B. Radojković i D. Milovanović
drže da je ovaj predmet nastao krajem
14. ili početkom 15. stoljeća, te tvrde
da se radi o tipičnom primjerku srpskog
zlatarstva iz tog razdoblja. Nakon tač­ SI. Ba: Heraldički medaljon s nazubljene po-
sude od pozlaćena srebra. Gravirano srebro,
nog zapažanja da je zdjela s ovalnim nijelo. Promjer 2,9 cm. Boegrad, Muzej prime-
podnožjem (tj. sa šesterolistim ili os- njene umetnosti (2689).

107
Sl. 13d: Pečal Ivaniša Vlatkovića, vojvode od
Huma, cca 1488. god. Po Anđeliću.

--=--...,s....~ - l) najezde Turaka, što dokazujem u na-


stavku teksta (sl. 18a). Iz ovog proizi-
Sl. 13b: Visok nadgrobni kamen, Ljubljenica iz
oblasti Sloca. Zapadni dio. lazi daD. Milovanović proglašava po-
sudu srpskom umjetninom, uvršatava-
jući je u kategoriju koja uopće ne po-
molistim središnjim cvijetom) vrlo ras-
prostranjena, D. Milovanović nastavlja stoji.
(str. 30) da se "u Srbiji na središnjem Na kraju ovog dijela potpomog-
medaljonu obično nalazi heraldički nuti određenim podacima možemo zak-
znak ili ptica". Koliko mi je poznato, ljučiti da je varijanta oblika posude s
većim i rjeđim školjkastim rubnim is-
u razdoblju o kojem je riječ postoji sa-
pupčenjima korištena u Mađarskoj za
mo jedan primjerak s pticom na tom
geometrijskom obliku i porijeklo mu kasna srednjovjekovlja (pogl. bilješku
zapravo nije poznato, a druga posuda 5), pa jedinstvena posuda od pozlaćena
odgovarajućeg oblika s heraldikom ko-
srebra s drškom i šest rubnih ispupčenja
(Radojković, Milovanović 1981; str.
ja se može datirati u to razdoblje tako-
đer je povezana s Hercegovinom prije
29, kat. br. 35, Muzej grada Beograda
2016) vjerovatno odražava taj utjecaj.
No, u Mađarskoj se devedestih godina
prošlog stoljeća u Muzeju dekorativnih
umjetnosti u Budimpešti nalazila vrlo
zanimljiva posuda s dvanest takvih is-
pupčenja, čiji se elel4tn~tip nalazi u Mu-

Sl. 13e: Pečal hercega Stjepana Vukčića Kosače, Sl. Be: Pečat Augustina Vlatkovića, vojvode od
oko 1448-1465. god. Po Anđeliću, 1970. Huma, 1488. god. Po Anđeliću.

108
zeju Viktorije i Alberta u Londonu (sl. spomenuta tipa u različitoj mjeri odra-
14) (i to zato što se smatralo da je po- žava na trima značajnim posudama za
suda izrađena u Engleskoj). Sudeći po koje smatram da se mogu povezati s
elektrotipu, ova posuda od pozlaćena Hercegovinom iz vremena bosanske dr-
srebra najvjerovatnije je izrađena u Bos- žave, premda je dvjema od njih na dru-
ni; nedostajala joj je središnja plaketa, gim mjestima pripisan mnogo kasniji
no uvriježene su nervures okruživale datum nastanka. Taj model prezentiraju
mjesto koje joj je namijenjeno, a ukrasi dvije posude iz ruanske riznice: jedna
životinja i listolikih križeva u krugovi- se čuva u Musee de Cluny u Parizu
ma na dijelu koji se od podnožja proteže (Lightbown 1978; T. IXa), a druga u
k udubljenjima prizivaju iz sjećanja raz- Ermitažu (sl. 16a) (ibid; Xb); karakte-
ličite ukrase sa bosanskih i hercegovač­ ristična je za njih struktura nalik arka-
kih stećaka. Donedavno, daljna analiza dama na kojoj su krajevi stupaca što
je bila nemoguća, jer se nije znala njena izbijaju iz središnjeg medaljona poput
lokacija. Sada se nalazi u muzeju u Bu- žbica kotača povezani lukovima. N a ilus-
dimpešti i dostupna je istraživačima. traciji primjerka iz Ermitaža (sl. 16a)
vidi se da je taj postupak primijenjen
na podnožju zdjele, a kod svakog stupa
Još jedan francuski grupe izdignutih krugova predstavljaju
model kapitale i baze. Ova je osobina naročito
značajna jer se zadržala na posudama
Postoji još jedan tip francuske za koje se smatra da su izvedene iz tog
zdjele s početka 14. stoljeća čiji se iz- tipa zdjele, čak i kad podjela ne potječe
gled zajedno s elementima prethodno iz arhitekture.

Sl. 14: Elektrotipska kopija posude. original tucano ukrašen motivima zečeva. pasa i grana. Pozlaćeno
srebro. Kopirano krajem 19. stoljeća iz zbirke muzeja u Budimpešti. Promjer 19.5 cm. visina 5 cm.
London. Muzej Viktorije i Alberta (51.1886.62). MuzejskaJotografifa.

109
Ivanova posuda vrste ptica i grifona upotpunjavaju me-
nažeriju. Prostor je podijeljen oblicima
Struktura središnjeg dijela zdjele koji se baš i ne bi mogli nazvati stu-
iz Rouena, pomoću koje smo i prezen- povima (poput onih s posude iz Roue-
tirali taj tip posuda (sl. 16a), odražava na), no kao baze im još uvijek služe
se na zdjeli iz Muzeja za umjetnost i grupe krugova (od kojih je središnji
obrt u Zagrebu, poznatoj pod imenom prazan), što podsjeća na ovu drugu po-
Ivanova posuda (sl. 15), inv. br. MUO sudu. Na svojim "kapitelima" imaju po
10373. Radi se o posudi od pozlaćena dva lista ili listolika oblika, a ukrašeni
srebra s dva natpisa. Prvi se nalazi na su dekoracijom koja podsjeća na pleteni
središnjem medaljonu i okružuje crtež k onop 7 (sl. 15b).
lava u pasant pozi. Na njemu piše:
U natpisu vjerovatno stoji da je
IQ~V4U1~HE~Ho~~~aa~eeEnHmH zdjela Ivanova, da će Bog štititi svakog
dOMrmO ko iz nje pije a bude uz Ivana (natpis
Drugi natpis predstavlja traku je nejasan, pa postoje različita mišljenja
koja je koncentrična u odnosu na prvi o njegovu značenju, no Vladimir Mo-
natpis, no dijeli ih traka neukrašena me- šin, u verziji koja se nalazi i u podacima
tala. Na njemu piše: Muzeja o tom predmetu, ne spominje
Boga na unutrašnjem natpisu, jer znak,
1r10V(H\lMf~Cl'loaflartUnrHAeUl za koji se na temelju usporedbi sa slo-
HIL""r vima upotrijebljenim na drugim pred-
Preostali unutrašnji dio zdjele metima vidi da predstavlja B, određuje
podijeljen je na deset dijelova kvazi- kao meko slovo.
arhitekturalnim sistemom koji podsjeća A ko bješe Ivan, vlasnik ove po-
na središnji dio francuskog modela, a sude? B. Radojković (1966a; str. 130)
u svakom se od njih nalazi zvijer. U smatra da bi posudu iz stilističkih raz-
nekima se nalaze po dvije zvijeri, npr. loga trebalo datirati u 16. stoljeće, te
dva sučeljena lava ili zmaja; različite da unatoč općenitim sličnostima s pret-

7 Zanimljiva je pretpostavka da motiv okomita "pletena konopa" s po dva lista na vrhu i s


krugom na dnu koji se pojavljuje na sjevernoj i na južnoj strani nadgrobna stupa Gosta Milutina u
Humskom (sl. 16b, e) kraj Foče, s obje strane lika pokojnika koji u ruci s istočne strane drži knjigu
(Vego III; str. 52, hr. 190), možda predstavlja pojednostavljenu varijantu ukrasa s posuda na kojem
se sveci s knjigama u ruci pojavljuju u arkadama. Sačuvano je mnogo takvih posuda iz kasnijih
razdoblja (sl. 16e); najstarija od njih mogla bi biti iz god. 1515 (Šakota 1981; str. 78), no moguće
je da su se takve zdjele proizvodile i u 15. stoljeću, iz kojeg nadgrobni kamen i datira. Valja
napomenuti da se nekad vjerovalo kako je taj tip posude karakterističan za sredinu 17. stoljeća, a
kreirao je neki zlatar iz Čiprovca (Radojković 1966a; str. 148, sl. 190). Nakon pronalaska primjeraka
iz 16. stoljeća to je gledište korigirano (Šakota 1981; str. 78, 80). Kako namje poznato da se arkade
pojavljuju na evropskim posudama mnogo ranijeg datuma, možda se i Milutinov stup, koji inače
predstavlja zagonetku, može tako objasniti (uobičajeno objašnjenje da se radi o manihejskom ili
bogumilskom pojasu protivi se zdravom razumu). Još uvijek nije preciziran datum nastanka
Milutinova stupa; tom ću pitanju više prostora posvetiti u slijedećoj svojoj knjizi, no mora da je
nastao negdje u prvoj polovici 15. stoljeća.

110
SI. 15: Ivanova posuda, prikazana iz dva različita kuta. Pozlaćeno srebro, tucano, gravirano. U
središtu srebrni medaljon, lijevan i graviran. Promjer 14,8 cm, visina 3,8 cm. Zaf5reb, Muzej za
umjetnost i obrt (MUO 10373). Kupljeno od stanovnika Međurječja kraj Cačka.

III
Sl. 16a: Posuda (hanap) iz manske riznice. Tu- Sl. 16c: Nadgrobni stup iz Humskog kraj Foče.
cano srebro, gravirano, djelomično pozlaćeno. Lik gosta Milutina s istočne strane, motivi na
Prva polovica 14. stoljeća. Promjer 20 cm. Le- južnoj i sjevernoj strani. 15. stoljeće.
njingrad, Ermitaž (zbirka Basilewsky).
stoljeća iz Hercegovine, kojoj zdjelu
hodnim modelima (naročito naglašava pripisuje na temelju njenih stilističkih
stilizirane životinje i povezuje ih s "bo- osobina, kao mogućeg kandidata ističe
sanskim zdjelama iz sedamdesetih go- vojvodu Ivana Banjanina, koji se sa že-
dina J4. stoljeća, osobito Sankovom po- nom i' djecom spominje kao donator
sudom", no ne navodi druge zdjele iz crkve sv. Mihajla Arhandela u Petro-
te skupine) neki detalji, posebice arka- vićima god. 1605, te tu atribuciju pot-

de, otkrivaju da se radi o djelu iz 16. krepljuje tvrdnjom da natpis zapravo


stoljeća. Smatrajući da je posuda pri-
spominje stanovitog "vojvodu" Ivana,
što je netačno. U stvari, vlasnik se na
padala važnoj povijesnoj ličnosti 16.
natpisu naziva "Iv'(an) Car"; "Iv" je
očigledno skraćeni oblik imena Ivan,
spomenuta u drugom dijelu natpisa, što
navodi na mogućnost da je i "Car" skra-
ćenica duljeg imena.
Datiranje ove posude u 16. sto-
ljeće po momje mišljenju neprihvatlji-
vo. Oblik slova koji se koristi u natpisu
upućuje na sredinu 15. stoljeća. Slova
su, npr., sasvim drugačija od onih s
SI. 16b: Nadgrobni stup iz Humskog kraj Foče, kadionice iz Smedereva iz god. 1523.
južna i sjeverna strana. Sarajevo, Zemaljski mu- koju, kao što je poznato, B. Radojković
zej. Sadašnja visina 181 cm, prvotna visina in
situ 254 cm. Širina tih dviju strana 38 cm, širina uspoređuje s Ivanovom posudom ne bi
istočne i zapadne strane oko 50 cm. li tako potkrijepila kasnu dataciju po-

112
Sl 16d: Posuda, tucano srebro, gravirano. Pro- Sl 16e: Posuda, tucano srebro, gravirano, dje-
mjer 16,2 cm. Fojnica, muzej samostana. lomično pozlaćeno. U središtu lik sv. Nikole
direktno na podlozi, bez medaljona. Promjer
sude iz Temske, ili od slova s nalaza 15,7 cm, visina 4 cm. Detal}. Iskopana u mana-
stiru u Banji, Priboj. Iz god. 1596/97. Riznica
iz manastira u Banji koji potječu iz dru- manastira u Banji (7/1).
ge polovice 16. stoljeća (Šakota 1981;
str. 41, 47, 52, 79,98,99, 101). S druge ljasto A s crticom ili zaobljenjem u
strane. , slova na Ivanovoj posudi nalik
su uobičajenoj epigrafiji bosanskih nad-
podnožju lijevog kraka -It -
nalazi se
na nadgrobnom natpisu majke Ivana
grobnih spomenika iz sredine 15. sto- Crnojevića iz god. 1464-65 (Tomović
ljeća, kao i njoj bliskoj epigrafiji iz
1974, br. 118) (sl. 17a), te na donator-
Zete (Tomović 1974; str. 17). Slova s skom natpisu hercega Stjepana Vukči­
natpisa na središnjem medaljonu nešto ća Kosače iz god. 1454 (ibid; str. 11 6).
su šira, pa otud naglašeniji "bosanski" Smatram da pri datiranju posude
izgled (Đorđić 1971; str. 133) od nat- veću važnost valja pridati obliku slova
pisa na samoj posudi. Na medaljonu nego li činjenici da na par sačuvanih
se, primjerice, koristi oblik dvostrukog posuda koje definitivno potječu iz 15.
C (CC) za K i specifično rf (N) s her- stoljeća nema identičnih arkada kao na
cegovačkih stećaka iz sredine 15. sto- Ivanovoj posudi. Takoder valja napo-
ljeća (tomović 1974; str. 118, 119). No menuti da se zvijeri sa Sankove zdjele
G' otvorena gornjeg dijela (V) nalazi (sl. 3b) nalaze podno stiliziranih valo-
se na pečatu Ivana Crnojevića, vojvode vitih lukova koji su bliži francuskom
od Zete u razdoblju od 1464/5-1490. modelu nego li manje ugibljeni lukovi
god. (Ćirković 1970; str. 288, sl. 9).
Slova s natpisa na samoj posudi pomalo
su izdubljena, no takoder su karakteri-
stična za natpise vezane uz Crnojevića
- primjerice D u obliku malog, povi-
šenog trokuta s potpornim nogama po-
navlja se na donatorskom natpisu Ivana
Crnojevića iz god. 1483-84. u cetinj-
SI. 16f: Srebrna posuda, tucana, gravirana. Pro-
skom manastiru (ibid; str. 499, sl. 94; mjer 15 cm. Iz god. 1574. Detalj. Budimpešta,
Tomović 1974; str. 120). Neobično raš- Magyar Nemzeti Muzeum.

113
ne odreduje imperatora, već se vjero-
vatno radi o skraćenoj verziji nečijeg
imena (u to: se vrijeme pri kraćenju ime-
na ostavlja nekoliko početnih slova).
Nažalost, medu zabilježenim varijanta-
ma imena Crnojevića do kojih sam do-
šla niti jedna ne započinje s "Car", što
ne znači da ova skraćenica nije moguća
(imena su se u to doba često pisala
netačno). U svakom slučaju, na otisnu-
tim okvirima stranica jedne crkvene
knjige nastale cca 1494. god. u štam-
pariji Ivanova sina Đurada u Cetinju
(vojvode Zete ili Crne Gore u razdoblju
Sl. 17a: Detalj sl. 17c. od 1490. do 1496. god.) (sl. 17b), ime
Đurada Crnojevića skraćeno je na ne-
Ivanove posude, premda zbog svoje ge- koliko slova iza formule koja na sličan
ometrijske strukture Sankova djela ne- način krati riječi "blagoverni gospodin"
ma podupirućih stupova. (Ćirković-Ljubinković, Milošević i Ta-
Krenemo li u potragu za povi- tić-Đurović 1969; str. 71, kat. br. 91;
jesnom ličnošću imena Ivan sa sredine Ćirković et al. 1970; str. 384-385, sl.
ili iz druge polovice 15. stoljeća, kao 28, 30; str. 398, 496-497, sl. 102-104). 8
kandidat nam se nameće Ivan Crnoje- Knjiga je zanimljiva i zbog zvi-
vić, vojvoda od Zete u razdoblju od jeri smještenih u kovrčama lišća, koje
1464/5-1490. god, već spomenut u vezi se u sličnim pozama ponavljaju na Iva-
s oblikom slova. Radi se, naravno, tek novoj posudi. Dizajn ove štampane
o pretpostavci koju potkrepljuje i za- stranice slijedi popularan talijanski tip
gonetka naznaka "Car" što slijedi skra- ukrašavanja manuskripta 15. stoljeća
ćeni oblik imena Ivan na natpisu posu- po imenu "bijele vitice" (bianchi gira-
de. Kako u vrije~e nastanka zdjele nije ri), a putti što pridržavaju porodične
živio nikakav car Ivan, to ova naznaka grbove, ovdje izmedu dvaju donjih sim-

8 Ovdje bi valjalo ukazati na posudu koja se u tekstu ne spominje jer pripada drugoj tradiciji
izrade, no u prošlosti je njena identifikacija zadala mnoge poteškoće. Radi se o predmetu koji se
često naziva "Dušanovim tanjurom", Narodni muzej, Beograd, 2001 (Radojković 1962; str. 39, sl.
X). Na njem je natpis "Stephan's cr' u hriste blaver'ni", a dvoglavi je orao praktički jedini ukras.
"Cr" se obično čitalo kao "car" i povezivalo s earom Dušanom (1346-1355). B. Radojković zamjećuje
(l966a; str. 33) da je stil posude karakterističan za razdoblje nešto nakon Dušanova carevanja, te
pretpostavlja daje izražena u njegovo sjećanje, dodavši pritom da oblik imena "Stepan" ukazuje da
je nastala u primorju a stil se podudara s kotorskom izradom. No možda se to ime odnosi na Stefana
Crnojevića (1426-1464/5), oca Ivanova, a "Cr'" predstavlja kraticu prezimena Crnojević. Ne zna se
je li ovaj Stepan koristio dvoglava orla kao svoj heraldiški motiv, no sigurno su ga upotrebljavali
njegov sin i unuk.

114
ljon prikazuje lava. No obzirom na nje-
gov životopis, moguće mu je pripisati
posudu i objasniti kako prisustvo lava,
tako i "bosanski" izgled posude koji je
zamijetila B. Radojković. Više od deset
godina svoje mladosti Ivan je proveo
na dvoru hercega Stjepana Vukčića Ko-
sače, gdje ga je otac poslao kao taoca
oko god. 1441 (Ćirković et. al. 1970;
str. 196), a god. 1469. oženio je herce-
govu kćer Maru. Kulturni utjecaj Ko-
sača okruživao ga je čitava života; vidi
se to u izboru nadgrobnih kamena za
roditelje koji se nalaze na otoku Komu
u Skadarskom jezeru (sl. 17a, e). Pri-
padaju tipu ukrašavanja nadgrobni h
spomenika karakterističnu za područje
Nikšića, Vilusa i Trebinja, na kojima
se pojavljuju specifične stilizirane kruž-
ne trake; Kosače bez sumnje predstav-
SI. 17b: Stranica iz knjige tiskane u Cetinju u ljaju vodeću kulturnu silu tog kraja
Crnoj Gori. u štampariji Đurađa Crnojevića. (ibid; str. 472-475, 496-497). Prethod-
Oktoih petoglasnik. 1494.
no sam u vezi s kosovskim medaljonom
spomenula da su, sudeći po nekim po-
bola evanđelista, također se često po- dacima, bosanski vladari vlastitu he-
javljuju na naslovnim stranama talijan- raldiku darivali svojim vazalima pa se,
skih manuskripta (Alexander 1977; str. možebiti zbog ceremonije ispijanja ko-
12, sl. V, T 5, 23, 25). Motivi životinja jimje učvršćivan vazal ski odnos, ta he-
i ptica s takvih naslovnih strana manu- raldika ponavlja na medaljonima s čaša.
skripta redovito su od naročitog znače­ Postoji mogućnost da su Kosače kori-
nja za pristaše dvora i predstavljaju vi- stili lava kao svoju heraldičku zvijer
teške redove, rodbinske veze i slično, (Anđelić 1970; str. 72, 73). Otud pret-
što znači da ponavljanje mnogih zvijeri postavka da je Ivan Crnojević primio
sa štampana okvira stranice na Ivanovoj zdjelu od Kosača kao znak njihove rod-
posudi (koja je očigledno izrađena pod binske povezanosti.
utjecajem naslovnih strana talijanskih Premda se uistinu radi samo o
manuskripta) ide u prilog tezi daje po- pretpostavci da je Ivan Crnojević prvi
suda pripadala Crnoj eviću. Problem vlasnik posude, s obzirom na njene sti-
pred~tavlja dvoglavi orao, za kog se lističke osobine (usput budi rečeno: uop-
zna da je bio glavni heraldički motiv će nema otomanskih elemenata) ona je
Ivana Crnojevića i sina mu Đurada; nje- uvjerljivija od druge dosad predložene
ga nema na posudi čiji središnji meda- mogućnosti da je nastala krajem 16.

115
l'
Čkotovljeva i zdjela
iz Ermitaža
Ima u ovoj skupini još jedna
zdjela s arkadama koje se zrakasto šire,
a po momje mišljenju pripadala nekom
istaknutom Hercegovcu iz druge polo-
vice 15. stoljeća. Poput Ivanove posu-
de, drugi su je autori datirali u kasnije
razdoblje, no ne pokazuje nikakav znak
otomanskog utjecaja. Ta posuda, koja
se nalazi u Rusiji (sl. 18a), god. 1971.
navodi se kao privatno vlasništvo (Pos-
tnik-Loseva 1971; str. 73, 74. sl. 6), a
god. 1972-73. kao predmet iz kolekcije
Zuraba Čkotova (Radojković 1972-73;
Sl. 17c: Nadgrobni stup iz manastira u Komu
na Skadarskom jezeru; podigao ga je Ivan Cr- str. 28, 31, sl. lJ). Prvotna je pretpo-
nojević svojoj majci Mari, 1464-1465. stavka Postnik-Loseve da se radi o du-
brovačkom radu iz 15. stoljeća; no B.
stoljeća i pripadala vojvodi Ivanu Ba- Radojković smatra da Dubrovnik ne
njaninu. Valja reći daje B. Radojković dolazi u obzir je nema kontrolnog žiga,
(l966a; str. 130-131) svoju dataciju a na pričvršćenom se medaljonu nalazi
Ivanove posude zasnovala na tezi da se ćirilički monogram, te stoga datira po-
izgled životinja podudara s njihovom sudu u 16, ili čak 17. stoljeće (ibid; str.
izvedbom na trima drugim posudama: 28). Smatra da se ne radi o predmetu
metropolita Viktora iz Dečana, čiji je izrađenu u 15. stoljeću zbog previše
napučene i neumjerene kompozicije i
datum nastanka natpisom određen kao
god. 1593, i dvjema posudama koje pri- "zadebljanih" motiva koji su "samo iz-
bačeni na površinu". Premda je prim-
pisuje "dubrovačkoj sferi zlatarstva" i
jedba B. Radojković da bez kontrolnog
datira u 16. stoljeće; onoj iz manastira
žiga posudu ne možemo pripisati Du-
uSavini prećutno određuje datum; na
brovniku umjesna, to se isto ne može
drugom mjestu (1960-61; s;r 12) pri-
reći za njenu tvrdnju da ćirilički mo-
pisuje je 15. stoljeću. Ne ulazeći u to nogram isključuje mogućnost da je dje-
da posuda iz Dečana pokazuje mnoge lo nastalo na obali. Nije tačno da svi
otomanske elemente koji tako očevidno predmeti nastali u Dalmaciji moraju
nedostaju Ivanovoj posudi, kao ni u či­ koristiti latinično pismo; to ovisi is-
njenicu da su druge dvije posude pre- ključivo o patronu za koga je rađen.
arbitrarno datirane da bi nam bile od Naposlijetku, Dubrovnik je također
pomoći, možemo jedino naglasiti da su imao svoju verziju ćirilice (Đorđić
razlike između životinjskih stilizacija 1971; str. 149), i svaki se priobalni
mnogo uočljivije od (rijetkih) sličnosti. grad koji je trgovao S unutrašnjošću

116
mogao njome koristiti. Dekorativne su posudama (Lightbown 1978; str. 82,
osobine navele B. Radojković da zdjelu 101-J03, T XVl), te u iluminacijama
pripiše radionici iz unutrašnjosti Srbije manuskripta (sl. 19a, b) (Alexander
16. ili 17. stoljeća (premda ne navodi 1977; sl. VI, VII, xv, T 19, 20, 21).
niti jedan sličan primjer koji je u Srbiji Tom je stilu svojstven nadrealistički
nastao u istom razdoblju), no čini mi element koji se očituje u preobrazbi
se da one odražavaju prepoznatljiv ta- floraInih oblika što služe kao okvir cr-
lijanski stil iz sredine 15. stoljeća. teža; pojavljuje se i ranije, u vidu ne-
Estetika talijansko-francuskog običnih kombinacija arhitekture i lišća
naturalizma 15. stoljeća, koja je po kojima su se prvi koristili minijaturisti
mom mišljenju utjecala na izradu ove iz Lombardije, te kipar Giovanni dei
posude, živi paralelno s uzbibalim re- Grassi (umro god. 1395), pri ilumini-
ljefima Jurja Dalmatinca i njegove ško- ranju oficija za Giangaleazza Viscon-
le, no razlikuje se od njih i prisutna je tija (Meiss, Kirsch 1972; BR 3, BR 48v,
u drvenim rezbarijama i na metalnim BR 9Ov, BR 108v, BR 145, itd.), a razvili

Sl 18a: Posuda od tucana srebra, gravirana, s medaljonom. U privatnoj zbirci Zuraba Čkotova,
SSSR.

117
Sl. 19a: Liberale da Verona, inicijal. Siena. Li-
breria Piccolomini. Graduale 28, 12, Saint Mar-
tin, l 101 v, neposredno nakon sredine god. 1450.

19d) (Anđelić 1973; str, 214); portret


SI. 18b: Posuda od pozlaćena srebra, tucana, u profilu nalik medalji, smješten u kru-
pronađena u kurgallu br. 30, u belerečallskoj gu (što navodi na Dubrovčana Pavka
oblasti, predio Kubana, na sjevernom Kavkazu.
Iz 15. stoljeća. Lenjingrad, Ermitaž (477). Antonijevića, koji se paralelno s izra-
dom zlatnih medalji bavio gradnjom
je mnogi njegovi nasljednici. Jedan ini- utvrda i kuća, i koji je prije povratka
cijal (sl. 19a) iz talijanskog manu- u rodni mu Dubrovnik radio kao po-
skripta nastala sredinom 15. stoljeća moćnik kipara Donatella u Italiji; upra-
(Siena, Libreria Piccolomini, Graduale vo preko takve osobe taj je stil iz Italije
28,12, Saint Martin,f 101v; Alexander mogao doprijeti do Balkana), sa svake
1977, sl. xv) ima taj isti tip napučene je strane omeđen floralnim oblicima
kompozicije i pretapanja biljnih i arhi- nad kojima su komuške ili cvijeće. Liš-
tekturainih oblika tako karakterističnih će se u podnožju tih floraInih oblika
za Čkotovljevu posudu. Ranija faza tog svija prema gore, što podsjeća na Čko­
talijanskog stilskog pravca odrazit će tovljevu posudu. Klesarija iz Travnika
se u Bosni već na Hvalovu manuskriptu datira iz oko 1450. god. zbog kratke
iz god. 1403 (Bologna, Bib!. univ. ms.
frizure i dvostrukog okovratnika na
3575 B,j J3v; Đurić 1957; str. 39-51,
portretu u profilu, što podsjeća na me-
sl. 8); minijatura navještenja na str. 13v
dalju Federiga da Montefeltrija (sl. 1ge)
očigledan je primjer stapanja arhitek-
ture s floralnim oblicima (sl. 19c).
Taj kasnogotički "nadrealistič­
ki" stil sigurno je utjecao na francusko
ukrašavanje hanapa iz 15. stoljeća, i
nesumnjivo je dopro do Balkana. Tra-
govi utjecaja tog stila na crtež korišten SI. 19b: Giorgio D 'Alemagna, ukras s ruba,
biblija Borsa D 'Este. Modena, Bibfioteca Esten-
u arhitekturi vide se na okviru bifore se, VGo 12 (Lat. 422-23), tom Ll 212 r, sredina
travničkog dvorca, duboko u Bosni (sl. 15. stoljeća.

118
Sl. 19d: Okvir b!fore, dvorac u Travniku, 15.
stoljeće.

značava podnožje; osmerolist koji za-


uzima preostali prostor - obod posude.
Na krugu u podnožju usmjerenje prema
vani, a na gornjoj ivici posude prema
unutra niz neukrašenih polukrugova is-
tog tipa, karakterističan za već opisanu
Sl. 19c: Minijatura nmještenja, Hvalov manu- Sankovu zdjelu. No na zdjeli se također
skript, Bosna, god. 1403. jasno zapažaju "arkade" u vidu valovi-
tih oblika unutar udubljenja triju tipova
koju je spomenuti Pavko Antonijević, lišća. Premda se očigledno radi o izdan-

alias Paolo d' Antonio da Ragusa, izra- ku stila s arkadama, elementi mu nisu
dio u Italiji god. 1450 (Fisković 1949; toliko "arhitekturaIni" kao na Ivanovoj
str. 172-174). Travnički rad nije naročit posudi; naročito se to odnosi na ukrase
i djeluje poput djela lokalnog klesara s oboda, gdje stupovi i lukovi podsje-
koji se koristio nacrtom mnogo rafini- ćaju na biljke, što je inače karakteristič­
ranijeg umjetnika. no za talijansku maniru ukrašavanja,
Osnovna kompozicija Čkotov­ koja je vjerovatno također utjecala na
ljeve posude (sl. ISa) zapravo se po- autora ove posude.
dudara s ranije opisanom karakteristič­
nom bosanskom obradom metala iz
vremena koje prethodi nadolasku Tu-
raka. Naročito upada u oči izrazito ge-
ometrijski plan koji naglašavaju dije-
lovi neukrašena srebra. Zanimljivo je
da se pojaVljuju tri različita latičasta
oblika: peterolist na središnjem meda-
ljonu, omeđen okruglim vijencem s po-
SI. 1ge: Pavko AntonijeVić alias Paolo d'Anto-
nekom nervure; šesterolist koji zapre- nio da Ragusa, brončana medalja s Federigom
ma dio između vijenca i kruga koji na- da Mont~feltrijem, god. 1450.

119
Unutrašnji dijelovi mnogobroj- sta god. 1496; Hrabak 1956; str. 35,
nih "arkada" i trougle zone koje tvore 36). U njegovo vrijeme tip samostrijela
s vanjskim krugovima ukrašene su ra- s polugom za potezanje konopca koji
znolikim nabujalim motivima. Unu- je na medaljonu prikazan (na engles-
trašnji dio peterolista s medaljona pre- kom "crick", na francuskom "cranequ-
kriven je razgovijetnim motivom sa- in") počelo je potiskivati vatreno oružje
mostrela, kojem se sa svake strane na- (što samo po sebi ne dostaje za datira-
lazi ćirilička slova I X (VH), a sitni nje, ali nas upozorava da se ogradimo
zrakasti oblici ispunjavaju trokutaste od datiranja posude na kraj 16, odnosno
dijelove. Iz vijenca koji okružuje sre- u 17. stoljeće). Na nadgrobnom spo-
dišnji medaljon izniču dva velika lista meniku Vukića Hrabrena, visokom kri-
koji zauzimaju dva podioka šesteroli- žu podignutu na jednom od najviših
sta, te mnoštvo kružića na stabljikama. dijelova Visočice kod Prokletnice (Ve-
U tri slijedeća podioka šesterokuta na- go III; str. 44, br. 176), nalazi se motiv
laze se rozete sačinjene od istaknutih sličan luku s medaljona na posudi. Kad

krugova (koji se takoder pojavljuju u sam god. 1980. posjetila to mjesto, ka-
trokutastim dijelovima), dok je u še- menje bio previše izlizan i nije se mo-
stom podioku (tik iznad središnjeg me- glo odrediti nalazi li se na njem uistinu
daljona ukoliko posudu okrenemo tako samostrijel; čini mi se da on nije pri-
da gledamo slova) pas s ogrlicom. U kazan na crtežu koji se nalazi podno
podioku vanjskog osmerolista izmje- kamisa, baš kao i luk na posudi. I što
njuju se fantastični floraini oblici i psi se pasa tiče postoje indikativni podaci
s okovratnicima, neki u iskrivljenu po- koji su, medutim, ne mogu uzeti kao
konačni dokaz. Psi se pojedinačno (a
ložaju.
ne u scenama lova) pojavljuju na ne-
Nadam se da smo dokazali mo- koliko stećaka unutar nasljednog pos-
gućnost pojavljivanja ovog stila u ko-
jeda Hrabren-Miloradovića kod Gor-
jem se tradicionalna geometrija miješa njih Bara i Gvozna kraj Kalinovika
s fantastičnom dekoracijom u nekoj (Wenzel 1965, T. LXXXIII, 1,3,4); dalj-
hercegovčakoj radionici iz sredine ili s
nji podaci koji ovo područje povezuju
kraja 15. stoljeća. Valja nam sada utvr- s tom porodicom bit će izloženi u sli-
diti kome je posuda pripadala. S obzi- jedećoj mojoj knjizi. Psi s ogrlicom po-
rom na to da nije sačuvana niti jedna javljuju se zatim na grbovima Hrabren-
posuda s toliko pasa, te da se pas nalazi -Miloradovića kao amblem na kruni i
neposredno iznad obilježavajućeg sre- na štitu u heraidičkim izvorima sači­
dišnjeg medaljona, logična je pretpo- njenim nakon najezde Turaka (Bogiće­
stavka da ćemo u osobi s inicijalima vić 1952; str. 143; Solovjev 1933, T.
VH, čija heraldika uključuje i samo- X 97). No valja ih uzeti s rezervom,
strijel i psa s ogrlicom, potražiti mo- jer motivi njihovih sastavljača nisu uvi-
gućeg kandidata. jek bili uzvišeni. Ipak nam podaci iz
Nameće nam se istaknut herce- drugih izvora dokazuju da su pouzda-
govački Vlah, vojvoda Vukić Hrabren niji no što se nekoć mislilo, naročito
(umro nakon mjeseca kolovoza!avgu- glede poznatijih porodica.

120
Na temelju iznesenoga može se
reći da je vojvoda Vukić Hrabren među
hercegovačkim povijesnim ličnostima
najpodesniji kao prvotni vlasnik Čko­
tovljeve posude. No kao i kod ranije
opisanih predmeta, čini nam se da se
posuda može prilično precizno datirati
na temelju stilističkih osobina, usprkos
činjenici da raspolažemo tek pretpo-
stavkom o vlasniku posude. Možda bi
trebalo spomenuti da su kasniji nara-
štaji Hrabren-Miloradovića odselili u SI. 19f: Visok nadgrobni kamen iz Radmilja kraj
Rusiju, te otud slali poklone metalne Stoca, zapadna strana. Lik vojvode iz porodice
Hrabren-Miloradovića, sam kraj 15. stoljeća.
izrade pravoslavnoj crkvi u Hercego-
vini (Bogićević 1952; str. 154). To mo-
Posljednja posuda iz ove skupine
žebiti ukazuje na sklonost k metalnim
o kojoj će biti riječ (sl. 18b) slična je
predmetima, kojom bi se mogla objas-
prethodnoj. Izrađena je od pozlaćena
niti očuvanost posude ukoliko j e uistinu
srebra i iskopana iz kurgana u belere-
pripadala Vukiću Hrabrenu. Zanimlji-
čanskoj oblasti sjevernog Kavkaza, a
vo je da se i na drugim nadgrobnim
čuva se u Ermitažu u LenjingradU, br.
spomenicima Hrabren-Miloradovića iz
477 (Postnikova-Loseva 1971; str. 72,
druge polovice 15. stoljeća, na čuvenoj
sl. 5; Radojković 1972-73; str. 23, 24,
nekropoli Radimlja, kao glavni ukras
sl. 1). U svojoj analizi ove i prethodne
ističu likovi u naravnoj veličini koji
posude Bojana Radojković zamjećuje
vjerovatno predstavljaju pokojnike, s
mnoge sličnosti, te smatra da se posuda
lukom mnogo jednostavnijeg tipa iznad
iz Ermitaža može datirati u 15. stoljeće,
lijevog ramena, dok se iznad drugog,
pokraj uzdignute i uvećane desne ruke,
nalazi udubljeni krug koji lahko mogu-
će predstavlja zdjelu (sl. 19f, g). Ovdje
to tek spominjemo, jer za taj krug po-
stoje različite interpretacije, pa ću se
ovom problematikom iscrpnije baviti u
slijedećoj svojoj knjizi posvećenoj uk-
rasima na stećcima; no prisjetimo se u
međuvremenu daje još god. 1950. Be-
nac ukazao kako ti krugovi, koji se po-
javljuju na nadgrobnim spomenicima
vojvoda, možebiti predstavljaju odre-
đenu naznaku njihova statusa (Benac SI. 199: Visok nadgrobni kamen iz Radmilja
1950; str. 31). kraj Stoca, zapadna strana, detalj.

121
no mnogo bogatiji ukrasi Čkotovljeve nosu na Čkotovljevu zdjelu. Floraini
posude pouzdano su indikator da se radi oblici s posude iz Ermitaža, koji nisu
o predmetu nastalu bitno kasnije. Sma- toliko fantastični i talijanizirani kao na
tram da je njena datacija posude iz Er- Čkotovljevoj zdjeli, još više podsjećaju
mitaža tačna. Već sam navela razloge na oblike s okvira travničkog prozora
zbog kojih vjerujem da i Čkotovljeva koje smo spomenuli (sl. 19d). Možda
posuda potječe iz 15. stoljeća, te bih je najveća razlika između dviju posuda
istaknula da bogatstvo njenih ukrasa u tome što je primjerak iz Ermitaža
(izvedenih po mom mišljenju većim te- očigledno izrađen na konvencionalan
hničkim umijećem, ako se o tome na način, pa tako, npr., svaki vanjski tro-
temelju fotografija uopće može prosu- kutni prostor sadrži dvostruku palmetu
đivati) ukazuje na veći utjecaj onovre- koja završava spomenutim visećim tro-
mene talijanske izrade. Postoji niz po- listom, a u svakom udubljenju šestero-
dudarnosti između dvaju radova: ukras lista sličan floraini oblik izniče iz vi-
na podnožju u obliku šesterolista s unu- jenca, dok se na Čkotovljevoj zdjeli te
trašnjim dekoracijama oko središnjeg zamisli pojavljuju tek jedanput ili dva-
medaljona okružena vijencem; cijeli je put, a drugi su dijelovi ispunjeni ili izra-
ovaj dio okružen osmerolistim crtežom đeni na sasvim različit način. Ta razlika
u čijim se podiocima naizmjence po- u svakom slučaju upućuje na veće umi-
javljuju ukrasi u obliku zvijeri i biljaka; jeće majstora koji je izradio Čkotovlje­
oko gornje ivice nalaze se reljefui, školj- vu posudu, no ne pretpostavlja da je
kasti polukrugovi istog tipa kao na San- njegov rad nastao bitno kasnije.
kovoj posudi. Nažalost, zdjeli iz Ermi- Većina srebrnih posuda s Balka-
taža nedostaje središnji medaljon, pa na u muzejima diljem svijeta potječe
ne znamo je li nekad nosila obilježje iz 16. stoljeća ili kasnije; od izuzetaka,
svog vlasnika. primjeri koje ovdje analiziramo i koji
Razlike između dviju zdjela prije su nastali u 14. i 15. stoljeću, mogu se
se odnose na obradu negoli na stil. Pri- povezati s bosanskohercegovačkom
mjerice, izvedba nervure je potpunija, sferom i nose naznake kojih izgleda
a na svakom je odjeljku šesterolista u- nema na srpskim metalnim predmetima
kras koji se sastoji od biljke iz koje iz vremena koje prethodi dolasku Tu-
izniče vijenac što okružuje središnji me- raka. No mnoge zdjele kasnijeg datuma
daljon; ukrašeni dijelovi u podiocima (od kojih, usput, njih dvanaest iz Mu-
osmero lista podijeljeni su trakama ne- zeja Viktorije i Alberta u Londonu be-
ukrašena srebra, dok na Čkotovljevoj stidno nosi naznaku ruskog porijekla)
posudi uska dekorirana traka najčešće preuzimaju strukturu s "arkadama". Uz
prolazi između podioka prema prstenu primjerke prilično ozbiljna izgleda na
sačinjenu od polukrugova okrenutih kojima su arkade ispunjene svecima (sl.
prema vanjskoj strani; upravo zbog te 16e) (Šaka ta 1981; str. 76-81), a po-
osobine arkade na posudi iz Ermitaža nekad i zvijerima (sl. 16d, 16f) (Kara-
djeluju pomalo "arhitekturaino" u od- mehmedavić 1980; str. 30, 31, sl. 4),

122
postoji niz razigranih, valovitijih arka- posudu s dubrovačkim žigom koju sam
da koje podsjećaju na Čkotovljevu po- već nakratko spomenula (pogl. bilješku
sudu i na zdjelu iz Ennitaža, čiji stil br. 6). Željela bih se zahvaliti ugledni-
ostaje prepoznatljiv unatoč mnogim cima Akademije na ljubaznosti i surad-
otomanskim dodacima ili baroknim uk- nji koju su pokazali omogućivši mi da
rasima iz 18. stoljeća. U raspravama o te posude pogledam.
"srpskoj" obradi metala nakon dolaska Posuda o kojoj je riječ (sl. 20)
Turaka često se određuje kao hercego- također ima oblik hanapa i središte joj
vački stil, uz napomenu da je tamo pro- je izbočeno kao kod neukrašenih me-
cvao pod otomanskim i dalmatinskim talnih posuda iste veličine koji su na-
utjecajem za razdoblja koje neposredno slikani na tlu u trećoj epizodi Boticel-
slijedi tursku najezdu, kad Hercegovina lijeva "Svadbena veselja Nastagia degli
predstavljaše politički mimo zaleđe i Onesti", nastala god. 1483, danas u ma-
dridskom Pradu (sl. 21a). Promjer po-
sklonište starosrpskoj tradiciji koja do-
sude iznosi 13,3 cm, visina 3,2 cm.
življava plodno i mimo razdoblje u vri-
Unutrašnji je dio nekoć bio pozlaćen,
jeme kad je turski vojni nalet usredo-
premda se to danas jedva zamjećuje.
točen na sjever, k neosvojenim predje-
Što se dekoracije tiče, posuda preuzima
lima (Radojković 1966a; str. 55-57, 61, neke elemente stila Čkotovljeva posude
91, 92). Nadam se da naš prikaz doka- i zdjele iz Ennitaža, združujući ih s
zuje da ovaj stil ima svoje preteče u prepoznatljivim elementima iz sjeverne
razdoblju koje prethodi Turcima, kad Dalmacije i s nekim talijanskim osobi-
je Hercegovina dijelom Kraljevine Bos- nama. Taj specifičan dekorativni spoj
ne, i predstavlja jedan od aspekata spe- ukazuje na mogućnost da je nastala u
cifična bosanskog stila nastala pod razdoblju kadje Bosna pod mađarskom
francuskim, talijanskim i mađarskim upravom, možebiti u zaleđu Zadra, npr.
utjecajem, a traga je ostavio kako u u okolici Livna, nedugo prije no što će
umjetničkoj obradi metala, tako i u ar- taj predio doći pod otomansku vlast. U
hitekturi, prizorima s nadgrobnih spo- to vrijeme (tj. krajem 15. ili početkom
menika i iluminacijama manuskripta. 16. stoljeća) turski su se elementi već
počeli kombinirati s tradicionalnim
uzorcima na okupiranu Balkanu.
Zagrebačka posuda Obod zdjele podsjeća na Čko­
tovljevu posudu i na zdjelu iz Ennitaža
Svi metalni predmeti o kojima po deset arkada koje su djelimično is-
je dosad bila riječ prethodno su spo- punjene s dva tipa ukrasa što se izmje-
menuti ili spominjani u literaturi. Ko- njuju; no za razliku od te dvije posude,
liko mi je poznato, o posljednjoj posudi jedan tip ukrasa - gust uzorak škrljuti
koju želim spomenuti nije se ranije pi- - ispunja tek donje dijelove arkada, dok
salo. Nalazi se u zbirci Akademije zna- su gornji dijelovi gotovo neukrašeni, a
nosti i umjetnosti u Zagrebu i nedavno drugi tip ukrasa - valovit floraini oblik
samje tamo imala prilike pregledati uz sa srcolikim elementima - ispunja veći

123
a.

C.

SI. 20: Posuda od pozlaćena srebra, tucana, gravirana. Promjer 13,3 cm, visina 3,2 cm. Zagreb,
Akademija znanosti i umjetnosti; iz tri različita kuta.

dio svog prostora unutar arkada i ome- veno velikim nevezanim uzorkom na
đen je matirajućim kružićima. Podnož- kojem se ističe jelen raskošnih rogova,
je posude drugačije je izrade od spo- na pozadini ispunjenoj matirajućim
menutih zdjela s arkadama. Nema dru- kružićima. Podno i ispred jelena pojav-
gog ukrasnog oblika s arkadama ili ge- ljuje se niz identičnih floraInih oblika
ometrijske izvedbe, kao ni središnjeg sa srcolikim elementima koji zauzima-
medaljona. Podnožje je ovdje prekri- ju pola arkada na obodu (sl. 20a, b).

124
Arkade s ove posude već smo
usporedili s ranijim zdjelama, no valja
pridodati da na zagrebačkoj zdjeli ima
u obliku ostatka polukružni rub oko
dna zdjele; u odnosu na ranije primjer-
ke, ovdje je on nepravilniji a podi oci
se razlikuju po obliku i veličini. Motiv
srcolika lista bez sumnje predstavlja
preradu dobro znana bolonjskog tipa
SI. 21a: Slika na platnu za cassonen, detalj.
Boticel/i, "Svadbeno veselje Nastagia degli One-
lista s manuskripta; najraniji sačuvan
sti", treća epizoda, god. 1483. Madrid, Prado. primjer njegove stilizacije u metalu
vjerovatno je na relikvijskoj ruci sv.
Zdjela se razlikuje od ostalih po- Donata iz god. 1414. u riznici zadarske
suda koje smo spominjali i po tome što katedrale (Krleža, Grčić, Grčević
su uz uobičajen način izrade (glavni su 1972; str. 92). Ta je relikvijska ruka
ukrasi izrađeni odozdo i urezani odoz- (sl. 21 b) izrađena u Zadru a darovao
go) dodati još neki ukrasi na vanjskom ju je Anton Marušić, kapelan bratstva
i donjem dijelu posude. Na dnu posude sv. Jakova. I na relikvijskoj ruci i na
udubljene linije bitno naglašavaju oblik posudi iz Zagreba taj se motiv pojav-
jelena i čini se da su nekoć bile ispu-
njene s tvarima nalik nijelu (sl. 20e).
Ovdje bi trebalo napomenuti da se za-
misao ukrašavanja kako unutrašnj eg ta-
ko vanjskog dijela posuda zapaža na
kasnijim otomanskim zdjelama; no na
njima se to postiže drugim sredstvima
- u pravilu se još jedan komad ukrašena
metala dodaje na dno (Raby 1982; str.
22, sl. 5).
Tri česta dekorativna elementa
pridonose izgledu ove posude: same ar-
kade, za koje smo već rekli da se po-
javljuju na bosanskim radovima iz sre-
dine i s kraja 15. stoljeća (premda je
njihova povijest dulja); srcoliki listovi
koji vjerovatno potječu od zadarske ob-
rade metala s početka 15. stoljeća; i
karakteristični motiv škrljuti, vjerovat-
no preuzet s majolike iz Faenze nastale
SI. 21 b: Relikvijska ruka sv. Donata, god. 1414.
u razdoblju od god. 1470. do god. 1500. detalj; pozlaćeno srebro, tucano. Zadar, riznica
premda joj je porijeklo kinesko. katedrale.

125
ljuje kao neukrašeni dio na pozadini
matiranoj kružićima, bez unutrašnjih
razgraničenja. Uzorak škrljuti potječe
od tzv. prijelomnog vala kineskog por-
culana iz 14. stoljeća (Carswell 1982;
str. 83, T 75-77). Među različitim de-
rivatima "prijelomnog vala" u zapadnoj
i islamskoj sferi, verzije s grnčarije iz
Iznika iz 16. i 17. stoljeća zadržavaju
mnoge osobine izvornika (Medley
1980; str. 128, 188), dok talijanske ver-
zije u majolici, iz Faenze, koje potječu
iz istog razdoblja, predstavljaju jako
pojednostavnjen ukras škrljuti koji se SI. 21e: Tanjur od majolike naručen za mađa­
potpuno odvojio od svog kineskog kon- rskog kralja, god. 1480-1500. Sastavljen odpro-
nađenih krhotina. Budimpešta, muzej dvorca u
teksta. Na nekim tanjirima iz Faenze Budimu.
koje je mađarski kralj naručio između
god. 1480-1500. - dvije su krhotine bi bio ili pod turskim utjecajem ili pod
iskopane u dvorcu u Budi (Gerevich utjecajem baroka; no kako njihovih tra-
1971; T CXXXI, 340, 341, 343), nalaze
gova na zdjeli nema, vjerujem da zdjela
se kružne trake sačinjene od ukrasa škr-
potječe s kraja 15. ili iz 16. stoljeća.
ljuti (sl. 21e). Majstori koji su izradili
Tačno je da se slični oblici arkada is-
posudu iz Zagreba ovaj su uzorak bez
punjenih sa škrljuti mogu vidjeti na oto-
sumnje preuzeli s modela iz Faenze; a
manskim predmetima od metala, što
specifičnost balkanskog rješenja krije
vjerovatno predstavlja bosanski utje-
se možda u njegovu korištenju unutar
caj; unutar tog repertoara nisam uspjela
arkada.
pronaći niti jedan uistinu sličan primjer
Ovu je posudu teže datirati od
bilo koje ranije spomenute. Očigledno srcolikih florainih oblika (Feher, Ko'§ay
nije nastala prije kraja 15. stoljeća zbog 1966; Karamehmedović 1980).
neobična spoja ukrasnih elemenata, a Dobro je znana i često publici-
njen dekorativni stil ukazuje na razdob- rana činjenica da nakon dolaska Turaka
lje od kraja 15. do početka 16. stoljeća. u umjetničkoj obradi metala nastupa
No ne želimo inzistirati na tome da je sveopće miješanje stilova. Moja je na-
posuda nastala u naznačenu vremenu mjera da ukažem na postojanje prepo-
ili nešto kasnije (npr. mogli suje izraditi znatljiva stila obrade metala u bosan-
majstori iz Livna koji su se naselili na skom kraljevstvu, prije turske najezde;
sjeveru, gdje se turski utjecaj nije os- radi se, dakle, o gledištu koje nije opće­
jećao, pa je taj uzorak dugo ostao u prihvaćeno. Kako postavka o kultur-
upotrebi). Pa ipak, da je ova zdjela ui- nom jedinstvu Bosne i Hercegovine u
stinu nastala nakon 16. stoljeća, bilo u danima bosanskog kraljevstva takoder
području Livna ili sjevernije, majstor nije općeprihvaćena (izuzmemo li

126
ovdje manuskripte Crkve bosanske i žena pažnja (Lightbown 1978; str. 100-
fenomen stećaka), autori koji su zami- -109); u prošlosti se taj "kasnogotički"
jetili udio hercegovačkih motiva u obli- realizam često miješao s naturalizmom
kovanju kasnijeg otomanskog stila nisu renesanse koji se pojavljuje kasnije. Ma
uvidjeli da su nastali za Kraljevine Bos- čime ti kasniji datumi potaknuti, mnoge
ne; štaviše - katkad bi tvrdili da nakon ključne metalne predmete koji po mom
dolaska Turaka umjetnička obrada me- mišljenju potječu iz bosanskog kraljev-
tala u Sarajevu koristi isključivo oto- stva lociraju u razdoblje kad srpski ma-
manske elemente, te se navodno nimalo nastiri i crkve uveliko zamjenjuju pri-
ne nastavlja na prethodni bosanski stil. vatna lica kao kršćanski patroni umjet-
Netačnost te postavke dokazao je Mu- ničke obrade metala u južnoslavenskim
hamed Karamehmedović (1980; str. zemljama pod turskim jarmom, pa se
66-85). Također je zastupljeno mišlje- otud ti predmeti uglavnom smatraju pri-
nje da bez nacionalnog ili vjerskog je- mjercima srpskog stila u umjetničkoj
dinstva nema ni dovoljno snažna kul- obradi metala. Nadam se da sam uspjela
turnog jedinstva koje bi urodilo prepo- odrediti specifičnosti bosanskog stila
znatljivim stilom; premda je postojanje obrade metala; preciziramo li ga kao
bosanskog kraljevstva i Crkve bosan- hercegovački stil nastao u vrijeme bo-
ske neprijeporno, smatralo se da bez sanskog kraljevstva, dobivamo sličnu
postojanja "bosanske nacije" nema ni sliku stanja kao kod najvažnijeg bosan-
bosanskog stila. No činjenice ukazuju skog umjetničkog produkta iz kasnog
na suprotno; a ni implikacije koje pro- srednjovjekovlja - stećka, čiji se ključ­
izilaze iz fenomena stećka ne bi se tek ni ukrašeni primjerci, izuzev nekoliko
tako smjele zanemariti. kamena, također nalaze u Hercegovini
Po mom mišljenju, osnovni raz- i datiraju iz istog razdoblja. A umijeću
log zbog kojeg je bosanski doprinos izrade stećaka nitko nije pokušao pri-
umjetničkoj obradi metala na Balkanu pisati srpsko obilježje.
zanemaren proizilazi iz krivog datira- Čini mi se da izrada stećaka i
nja nekoliko ključnih predmeta (posuda srebrnih, odnosno pozlaćenih srebrnih
iz Stobija i Temske, te Ivanove i Čko­ posuda imaju neke zajedničke etape raz-
tovljeve zdjele); niz značajnih radova voja. U oba slučaja vjerovatno se radi
tačno ih pripisuje Hercegovini, no da- o popularizaciji dvorskog stila; oba su
tira u razdoblje nakon najezde Turaka nastala van kraljevske oblasti u 15. sto-
u to područje u vrijeme kad bosansko ljeću, kao rezultat prenošenja vlasti s
kraljevstvo više ne postoji, pa se tako kralja na lokalnu vlastelu. Po mom miš-
i moglo zanemariti kao izvorište deko- ljenju, najveći je dio opisanih posuda
rativnih ideja. iz 15. stoljeća nastao na provincijskim
Barem jedno od tih kasnih dati- dvorovima (npr. Kosača), no bez sum-
ranja vjerovatno proizilazi iz nepozna- nje ne bi tako izgledale da im ne pre-
vanja "realizma" iz 15. stoljeća koji je thode predmeti s kraljevskog dvora - i
djelovao na umjetničku obradu metala, sami možda imitacija stila francusko-
a tek mu je nedavno posvećena zaslu- -mađarskih posuda iz 14. stoljeća.

127
Četiri ukrašene stele: utjecaj islama
na bosanske nadgrobne spomenike
(Objavljeno u časopisu Journal of Islamic Studies, 5:2, Oxford 1994, pp. 221-241)

kraške doline i brda Bosne i lom toliko pospješila prethodno oskud-


Hercegovine značajni su po krečnjač­ nu ekonomiju regije, da je imućnijim
kim naslagama koje su tokom dugač­ stanovnicima omogućila da si priušte
kog perioda omogućile stvaranje impo- raskošne nadgrobne spomenike. Prvi
zantnih monolitnih nadgrobnih spome- tip je vodoravan, u obliku sanduka ili
nika. Naj impresivnij i su oni eksterijerni sarkofaga, ponekad postavljen na širi i
spomenici koji nastaju u razdoblju od tanji komad kamena. Drugi, manje uo-
pojave kuge u Bosni, sredinom 14. sto- bičajen tip, jest uska uspravna forma -
ljeća, do kraja 15. stoljeća, razdoblju stela. Jednostavnije verzije obiju ovih
kojim počinje i probijanje islama u ovu formi j avljaju se od 12. stoljeća nadalje.
regiju. Ovaj članak se bavi samo jednim Ovaj članak proučava formu stele i to
tipom spomenika 15. stoljeća, alije ci- na četiri dobro datirana primjerka iz
jeli problem srednjovjekovnih bosan- 15. stoljeća - na kojima je evidentan
skih spomenika toliko pogrešno shva- utjecaj islama - i prije i poslije konač­
ćen da su neki kratki opći komentari o nog otomanskog osvajanja Bosanskog
njihovom razvoju potrebni i u ovom kraljevstva 1463. Stela je, naravno, ti-
uvodu. pično islamski način obilježavanja gro-
Koristim ime "Bosna" da široko ba (u Bosni se zove nišan), no ipak nije
označim teritorij srednjovjekovne bo- potpuno istinita uvriježena pretpostav-
sanske države, koja je pokrivala skoro ka daje prihvaćanje ove forme u Bosni
istu površinu kao i modema republika rezultat isključivo turskog utjecaja. U
Bosna i Hercegovina u bivšoj Jugosla- pitanju je mreža komplikovanijih utje-
viji. Dijelu te teritorije, osvojivši je u caja.
15. stoljeću, Turci daju ime "Hercego- Prototipovi obje forme spomeni-
vina", kao podsjetnik da je ona pretho- ka - od 12. do 14. stoljeća - uglavnom
dno pripadala bosanskom vojvodi, her- su postaVljani unutar crkava, na grobo-
cegu Stjepanu Vukčiću. U Bosni na- vima članova lokalnog plemstva koji
staju dva osnovna tipa nadgrobnog spo- su novčano potpomagali crkvu u nadi
menika tokom naznačenog perioda, u za vječnim iskupljenjem. Nekad bi ta-
kojem je novorazvijena trgovina meta- kav plemić naručio nadgrobni spome-

129
nik za sebe tokom života, iako je to na užu stranu. Dugo vremena je takva
mnogo češće činila porodica nakon nje- turistička literatura ovjekovječivala
gove smrti. Ponekad bijedan spomenik mit, koji su snažno propagirali austro-
služio za više članova porodice. Sve je ugarski infiltratori u Bosni tokom 19.
ovo nastavilo vrijediti i u slijedećem stoljeća, da su takvi spomenici speci-
razdoblju. Zanimljivo je da je ova for- fični za članove (heretičke ) Crkve bo-
ma obilježavanja groba, koja je izrazito sanske, apsurdno nazvane "bogumili-
regionalna, svojstvena pripadnicima i ma" prema potpuno neadekvatnom po-
katoličke i pravoslavne crkve, što se vezivanju, sa bugarskom dualističkom
vidi po natpisima na spomenicima. sektom tog imena (vidi: Malcolm 1994;
Najraniji eksterijemi nadgrobni str. 27-31). Moja istraživanja tokom
spomenici koji imaju formu sličnu steli mnogih godina pokazala su da Crkva
- pravokutnici koji stoje na jednoj od bosanska - kakve god prirode daje bila
njegovih užih strana - jesu srpsko-pra- - nema nikakve veza s razvojem ili
voslavni spomenici iz 13. stoljeća, sa stilom ovih nadgrobnih spomenika, ia-
uklesanim tekstom, ali bez drugih de- ko je nekoliko njenih pripadnika uko-
koracija, od kojih je jedan još in situ pano pod kasnijim verzijama tog tipa
na otvorenom u Vidoštaku kod Stoca, spomenika.
Hercegovina (Vego 1964; str. 10, 11, Najraniji ukrašeni bosanski nad-
br. 53). Oni prethode kako zauzimanju grobni spomenici su uglavnom u obliku
istočne Hercegovine od strane katolič­ kovčega i može ih se promatrati kao
kih vladara, centralne Bosne, tako i raz- lokalnu varijantu evropskog nadgrob-
doblju kuge u kojem je podignuto naj- nog spomenika sa kipom pokojnika, što
više ovakvih spomenika na otvorenom. je primjenjivano tokom 14. stoljeća.
Neobična karakteristika ovih ranih spo- Bosanska varijanta općenito je imala
menika u eksterijeru, koja se ne ponav- dvodimenzionalni portret pokojnika na
lja u kasnijim vremenima, jest da su jednoj strani, radije nego trodimenzio-
postavljeni na dugačku užu stranu, dok nalni ria vrhu kako je to bio običaj na
je tip normalne stele postavljen na krat- Zapadu. Žalobnici su obično prikazani
ku užu stranu. To omogućava ispisiva- okolo kako plešu, a javljaju se i scene
nje dužih tekstova sličnih onima na pra- i aktivnosti iz pokojnikovog života ili
voslavnim spomenicima u obliku sandu- ponekad prikaz njegove pogrebne po-
ka u istoj regiji, ali kasnijeg datuma vorke.
(Tomović 1974; str. 40, br. 14, 15). Po mom mišljenju, ovakav nad-
Vrste nadgrobnih kamenova za grobni spomenik je u početku posebno
koje većina ljudi danas misli da su ka- adaptiran da se dopadne bosanskom
rakteristično bosa\1ski - što su, neiz- ukusu - od strane doseljenika-klesara,
bježno, vrste najl;>~lj~,;poznate iz turis- vjerovatno iz Italije, kojije radio u služ-
tičke literature - jesu ogromni ukrašeni bi ugarskoga kralja. Tokom tog perioda
spomenici u obliku običnog sanduka, i Bosna je bila u sastavu Ugarske, a kas-
mnogo više forma sanduka, također bo- nije banovina pod labavom ugarskom
gato ukrašena, koja kombinira osobine upravom, i Ugarska je željela proširiti
kovčega i pravokutne~' )če postavljene svoje bosanske granice da obuhvati i

130
zemlje jugoistočno od Neretve koje su stali neprijateljski i osvajački raspolo-
bile u srpskim rukama (tj. današnja is- ženi (Fine 1975; passim; Fine 1987;
točna Hercegovina). To je postignuto str. 147-8). Ipak, čini se da papinstvo
mijenjanjem vazaiske lojalnosti lokal- nije u stvari imalo pojma o stvarnoj dok-
nih plemića, a otmjeni klesani spome- trini Crkve bosanske, ukoliko ju je ova
nici, ja mislim, bili su među nagradama i imala, a optužbe o herezi - začinjene
za one koji su promijenili stranu. uobačajenim dualističkim imenima -
Najraniji nadgrobni spomenici bile su standardne, tj. mogle su se od-
ovog stila, koji su i najsofisticiraniji, nositi na bilo kakvu grupaciju, koja je
potječu između 1326. i 1355. godine, tražila neovisnost od Rima, kakvih god
i uglavnom su u pravoslavnoj Herce- uvjerenja bila. Te optužbe ne daju ni-
govini. Svi imaju iste grbovne rezbarije kakve informacije na osnovu kojih bi
kao dio dekoracije - vrlo vjerovatno se moglo zaključiti nešto o filozofskoj
grba Bosne kao ugarske banovine sofisticiranosti osnivača crkve, a još
(Wenzel 1982; str. 57, 63-68; sl. 8-10). manje o njihovoj neomanihejštini, po-
Poslije toga, čini se da lokalni klesari vezanoj tobože sa strašću za inkorpo-
preuzimaju ovaj uvezeni stil, koji u nji- riranje tajanstvenih znakova njihovih
hovim rukama postaje rustičan tokom čudnih uvjerenja u ikonografiju nad-

godina; oni uskoro zamjenjuju novo- grobnih spomenika - što je, začudo,
izmišljenu regionalnu "heraldiku" za uvriježeno mišljenje u prvoj polovici
originalne standardne forme. 20. stoljeća.
Iako je Crkva bosanska imala i
Mora se nešto reći i o Crkvi bo- svoje samostane, i predstavnike na ple-
sanskoj, izvoru mnogih zabuna. Čini mićkim dvorovima, bila je loše orga-
se da je ta institucija, kakva god da je nizirana i uspjela je navesti tek neko-
bila, iznikla u 13. stoljeću kao rezultat licinu običnih ljudi na preobraćenje.
pokušaja plemića pretežno katoličke Mnogi Bosanci nisu bili previše odani
Bosne da stvore neovisnu nacionalnu određenoj crkvi, sebe su vidjeli kao ka-
crkvu, paralelnu sa samostalnom pra- tolike ili kao pravoslavce s obzirom na
voslavnom crkvom koju je za sebe područje na kojemu su živjeli. Poneki
izgradila Srbija u približno isto vrijeme. od njih bili su od srca pobožni, pro-
Crkva bosanska - koja je u sakralnoj mišljeni kršćani, ali treba reći da je
arhitekturi, obrednim formama i sve- veliki dio populacije prije bio prazno-
ćeničkom načinu života miješala sve vjeran nego religiozan u pravome smis-
vrste katoličkih i pravoslavnih sveće­ lu, preferirajući sekularne aktivnosti -
ničkih i monastičkih osobina - nije bila viteška društva i turnire, pljačkaštvo,
tako uspješna funkcionalna institucija, zavisno od životnoga položaja - iznad
kao što je bila pravoslavna crkva. ozbiljna njegovanja bilo koje uspostav-
Srpsku crkvu je pravoslavni pa- ljene religije. Samo za jednoga bosan-
trijarh u Konstatinopolu tolerirao i čak skog vladara može se pouzdano reći da
prihvaćao, dok Crkva bosanska nije bi- je pripadao Crkvi bosanskoj. Bio je to
la prihvaćena od papa. Zvali su je he- kralj Ostoja, koji je vladao od 1398. do
retičkim i drugim imenima, i obavezali 1404. i od 1409. do 1418 (Fine 1987;
Ugare na križarski pohod kada su po- str. 459); drugi su uglavnom bili kato-

131
lici (Fine 1975; str. 222, 274). U stvari, Vrativši se sada na srednjovje-
prva dobro strukturirana religija, koja kovnu bosansku umjetnost, želim raz-
se ikada ukorijenila u Bosni, jest islam, motriti četiri spomenika u formi stele
i svi zabilježeni konvertiti na islam, iz ovog kritičnog prijelaznog razdoblja,
koje je moguće precizno identificirati, i pokazati miješanje islamskoga i zapad-
bili su ili katolici ili pravoslavci, prije njačkoga utjecaja na njima. Prvi spo-
nego li članovi Crkve bosanske (Fine menik te forme napravljen je tokom
1975; str. 385). vladavine kralja Ostoje i taj je, po mo-

SI. 1: Ste/rl iz Zgošće (Zemaljski muzej Sarajevo). Zapadna, južna, istočna i sjeverna strana stele.

132
jemu sudu, jedan od vrlo rijetkih pri- Ovdje se stela uzdizala poput tornja
mjera koji se mogu promatrati kao iznad druga četiri nadgrobna spomeni-
umjetnost Crkve bosanske (sl. 1). Svi ka poznatijega oblika, a cijela grupa od
primjeri te umjetnosti mogu se povezati pet spomenika nalazila se u blizini osta-
s plemstvom ili s bogatim bosanskim taka temelja male crkve. Nema poda-
crkvenim dostojanstvenicima, i čini se taka da je u Bosni ikada urađen neki
da skoro svi potječu iz doba kralja Os- sličan nadgrobni spomenik.
toje. Prva stela istodobno je i vrlo ek- Stela je visoka 242 cm, isklesana
lektična i vrlo inventivnoga stila, kao iz jedtiog komada finoga tufa, koji je
i sva najbolja bosanska umjetnost kroz takođe korišten za arhitektonske orna-
naredna stoljeća: prirodni rezultat po- mente u obližnjem dvorcu u Kraljevoj
ložaja Bosne na razmeđi evropskih i Sutjesci (Anđelić 1973; str. 179). Obli-
istočnjačkih religija i kultura. Ova stela kovana je kao blok postavljen na dršku
napravljena je u dobu u kojemu ma- sa čvrstom osnovom. Gornji i donji ele-
melučka umjetnost utječe na umjetnike menti su pravokutni, dok uža osnova -
Italije i jadranskoga područja, i u stva- klesana zajedno s bazom - ima dvana-
ranje potpuno nove forme kršćanskoga est stranica (Wenzel 1965; T. l, 14;X111,
spomenika unosi ideje iz tih 25 godina, 13; XXXVllI, 31; LXXV, 5; Asboth
prije nego otomanski repertoar. 1890; str. 123). Svaku stranu gornjega
bloka ukrašava ornament u obliku ko-
nopa, na vrhu svake obrubljene zone
Stela Vuka ili Voj slava je vodoravna površina za natpise, a is-
Vukčića Hrvatinića; 1401. pod toga zona dekoracije.
Ovaj spomenik ima interesantnu
Jedinstveni spomenik poznat i alarmantnu povijest interpretacije, i
kao stela iz Zgošće (sl. 1) trenutno stoji budući da se ponekad u literaturi po-
nezaštićen u dvorištu Zemaljskog mu- javljuje datacija drukčija od one koju
zeja u Sarajevu. Muzej se nalazio pod ja predlažem, smatram da se tome treba
stalnim bombardiranjem tokom rata. posvetiti nekoliko redaka. Stelu su pro-
Stela je imala samo manja oštećenja od učavali različiti stručnjaci tokom vre-
bombardiranja posljednji put kada sam mena, i na osnovi nekoliko različitih
je mogla pogledati u junu/lipnju 1993. izvještaja može se zaključiti da su nat-
Kao i mnogi drugi zanimljivi nad- pisi nešto izobličeni nakon što ih je
grobni spomenici, stela je u Sarajevo prvi pročitao austrijski propagator i ar-
preseljena sa svojega izvornoga polo- heolog Ćiro Truhelka početkom ovoga
žaja na početku ovoga stoljeća, da bi stoljeća. U knjizi objavljenoj u Hrvat-
se formirala neka vrsta studijske zbirke; skoj 1942 (tokom Drugoga svjetskog
premještenaje iz Donje Zgošće, na pe- rata), Truhelka tvrdi da je pročitao je-
rifeliiji Kaknja u središnjoj Bosni. Taj dan cjelovit natpis na steli, i drugi dje-
se položaj nalazi između dva kraljevska lomično, u kojemu se spominje ime
dvorca, Bobovca i Kraljeve Sutjeske, "Stjepan", na masivnom spomeniku što
na lokalitetu poznatom kao Crkvina se nalazio u blizini stele, a taj je sada
("stara crkva"), na putu Kakanj-Zgošća. također u dvorištu muzeja u Sarajevu

133
(Bešlagić 1982; str. 169, sl. 42; str. nad Turcima. ledini način na koji su
333, sl. 148). Rezultat njegovoga čita­ tada mogli minirati osjećaj "svi-Slave-
nja jest tvrdnja da se ovi spomenici ni-zajedno" - koji im više nije odgo-
mogu pripisati bosanskom vladaru, ba- varao nakon odlaska Turaka, jer su to
nu Stjepanu Kotromaniću (1316-1353) Bosanci vidjeli kao još jedan razlog za
- osnivaču dinastije čiji su kasniji pri- povezivanje s drugim južnoslavenskim
padnici bosanski kraljevi imenom Tvr- državama radije nego s Austro-Ugar-
tko - i nekim njegovim rođacima, uk- skom - bio je da se osnaži mit o sa-
ljučujući i Tvrtka, za kojega Truhelka mosvojnim heretičkim bogumilima kao
misli daje bio direktni nasljednik Stje- osnivačima istinski separatističkog bo-
pana kao ban od 1353. do 1377, i koji sanskog nacionalizma, i da ih se iden-
je zavladao kao kralj od 1377. do 1391 tificira s kasnijom muslimanskom po-
(Trnhelka 194211991; str. 635-6; Bešla- pUlacijom, tvrdnjom da su bogumili
gić 1967; str. 97). prešli na islam en masse, s olakšanjem,
Međutim, privatno je mišljenje čim je stigla otomanska vlast. Tako je
nekoliko bosanskih arheologa, koji su postavljena efikasna "podijeli-pa-vladaj"
doskora radili u Zemaljskom muzeju, strategija, za koju se činilo da favorizira
da su natpisi na ova dva važna spome- muslimansku populaciju.
nika, ma koliko nekoć bili čitljivi, u Nakon nezakonite ineomiljene
jednomu trenutku namjerno izobličeni aneksije 1908, neki austrijski arheolozi
od austrougarskih nadležnika. Ovako 1909. slučajno otkrivaju ostatke, koji
su mišljenje meni osobno izrazila dva su vrlo vjerovatno ostaci Stjepana i Tvr-
eminentna znanstvenika, dr. Pavao An- tka I, ovoga drugog skoro sasvim po-
đelić i dr. Đuro Basler, ali nijedan nije uzdano. Ostaci su otkriveni, gotovo slu-
iznio obrazloženje takvoga postupka. čajno, u franjevačkoj crkvi, u kraljev-
No, objašnjenje je vrlo jasno, samo ako skoj kripti, pod nadgrobnim spomeni-
se počne istraživati mogućnost da je kom II obliku kovčega kojeg austrou-
Truhelka zbog nekoga razloga žarko garska propaganda snažno reklamira
želio utvrditi da su ban Stjepan Kotro- kao bogumilski - dakle, kojeg su tobože
manić i kralj Tvrtko I pokopani u Zgoš- napravili pripadnici heretične i antika-
ći, pod ovim kamenjem, ali je našao da toličke sekte, ljudi, kako ta propaganda
stvarni natpisi ne podržavaju njegovu tvrdi, kojima su odvratne bilo kakve
tvrdnju. sakralne građevine, pa i sam simbol
U interesu austrougarske vlasti križa, i koji su svoje mrtve, navodno,
početkom ovoga stoljeća bilo je proši- sahranjivali isključivo na otvorenomu;
renje utjecaja u Bosni i obeshrabrivanje ljudi koji su - u svojemu vatrenom pro-
raspoloženja za bilo kakve panslaven- testantizmu - prethodnici i duhovni
ske aspiracije među stanovništvom. Na preci svih bosanskih muslimana.
nesreću, prethodno su prilično ohrabrili Sada se čini da je sve što je u
takve aspiracije razvijanjem mita o bo- vezi s ovim iskopavanjem u više na-
gumiistvu, sugerirajući bosansku du- vrata uništeno, sakriveno, ili pogrešno
hovnu bliskost s Bugarima, u vrijeme obilježeno, a dimna zavjesa, što je iz
kada im je primarna briga bila pobjeda svega toga rezultirala, iz raznih poli-

134
tičkih razloga održavana je sve do sa- voljno blizu početka natpisa da bi stvar-
dašnjega rata (Wenzel 1993; str. 127- no bilo njegov subjekt.
-31, 140-1). Vrlo bi vjerovatno moglo Drugi skup smjernica vodi ka
biti da je Ćiro Truhelka, kao zagovornik vjerovanju da je ispod pridruženoga,
austrougarskih interesa, odlučio da gro- bogato ukrašenog spomenika u obliku
bovi ovako važnih ličnosti moraju biti kovčega, sahranjen sam Hrvoje. Njemu
pronađeni na otvorenomu, da te ličnosti je kralj Dabiša 13. travnja/aprila 1392.
u skladu s teorijom moraju biti bogu- dodijelio obližnji grad Kakanj, pa nije
mili, i ponašati se kao dobri bogumili. nemoguće da je baš tu i sahranjen.
Da je tako, tražio bi neobične i bogato Vraćajući se na fonnu i dekora-
klesane nadgrobne spomenike na otvo- cije zgošćanske stele, nalazimo čudne
renom prostoru - one koji su dostojni kontraste. Oblik spomenika vrlo je sli-
kraljeva i njihove rodbine - a ja se čan nekim mamelučkim stelama u

bojim da je on sam, vjerovatno, kao Egiptu (vidi: Mazalić 1950) - Bosna s


dio te dimne zavjese, izbrisao sve pisa- Egiptom u to vrijeme ima bliske trgo-
vačke veze - iako je mnogo rascvjetani-
ne dokaze koji idu protiv njegove teze.
Vjerovatno je računao na opće nepoz- ja varijanta ovoga tipa stela iz Ayaso-
navanje koje pomaže prihvaćanju nje- luka u zapadnoj Anatoliji, ranootoman-
skoga grada blizu staroga Efeza, koja
govih objavljenih postavki.
se na osnovu paleografskih dokaza da-
Truhelkino čitanje, koje povezu-
tira oko 1400 (P. Witek, u ličnom raz-
je stelu s bosanskim banom Stjepanom
govoru), a sada se nalazi u muzeju u
Kotromanićem, uopće se ne podudara
Smirni.
s onim što je iz preostaloga materijala
Fonna ovoga spomenika se čini
dešifrirao bosanski znanstvenik Še:fik
mamelučkom, dekoracija ne. U stvari,
Bešlagić (Bešlagić 1967; str. 97). Obli-
čudni, apstraktni ornament na zgošćan­
ci slova iz natpisa mogu se naći u do- skoj steli - zakompliciran umetanjem
kumentima i rezbarijama datiranim oko dvaju riba -lako se uviđa kao imitacija
1400, u vrijeme kralja Ostoje. Epigra- korice i dekorisane stranice svete knji-
fija se ovdje ne može detaljno razrađi­ ge, uzdignute na stalak za evanđelje.
vati, ali mnogi faktori zajedno sugeri- Ovdje su, dakle, modeli kršćanski.
raju da je pokojnik kojemu je stela pos- Veliko X, koje se pojavljuje u
većena ili Vuk ili Voj slav Hrvatinić.
središtu kompozicije na gusto ukraše-
Obojica su bili braća vojvode Hrvoja nom gornjem zapadnom licu, gdje po-
Vukčića Hrvatinića, najvećega tadaš- činje natpis, motiv je koji odgovara ta-
njeg bosanskog zemljoposjednika, i za- dašnjim bosanskim motivima na kori-
ista pripadnika Crkve bosanske, kao što cama knjiga, a može se vidjeti, primje-
su bili i svi članovi njegove obitelji. rice, na uvezu od prešane kože srpskog
Oba brata nestaju iz izvora 1401, kada pravoslavnog Đuriskog evanđelja iz
je Vuk pouzdano umro. Pokojnik vjero- 15. stoljeća (Milošević 1980; kat. br.
vatno nije Dragiša Hrvatinić, drugi brat, 113). Uzor je koptsko-egipatsko knji-
kojega sugerira Bešlagić, jer, iako se goveštvo, kroz koje se provlači X motiv
to ime pojavljuje u kamenu, nije do- od ll. do 13. stoljeća, često s dodatnim

135
vodoravnim trakama ispod i iznad glav- Hval, pripadnik Crkve bosanske, 1404
noga motiva, kao i na zgošćanskoj steli (Đurić 1957; str. 43, sl. 26; Fine 1975;
i na uvezu Đuriskog evanđelja (The str. 81).
Christian Orient, Pl. 8; Arts of Islam, U rasporedu teksta na stranicama
Pl. 524). ovakvoga rukopisa dvije okomite table
Dekorativni oblici formirani kao teksta razdvojene su uskom nedekori-
stupovi s naglašenim kapitelima i ba- ranom zonom, koja formira centralni
prazni stubac. On se spaja s glavnom
zama, urezani u sjevernu i južnu stranu
zonom na vrhu stranice, koja je ispu-
stelinoga podnožja, imitiraju stalak na
njena krupnijim slovima, a sve zajedno
kojemu stoji takva knjiga; ukoliko za-
formira oblik slova T. U gornjem dijelu
padna strana gornjega bloka predstavlja stele, na južnoj strani, zona teksta je
ukrašeni omot knjige, stranice su suge- ispunjena dekoracijama, dok je sjeve-
rirane na ukrasnim pravokutnicima na rna strana ostavljena prazna. Istočna
sjevernoj, istočnoj i južnoj strani. One strana popunjena je raznim motivima,
su modelirane prema stranicama bosan- i moglo bi se reći da predstavlja ilu-
skih vjerskih knjiga, kao što je tzv. Hva- striranu stranicu rukopisa; naborani
lov zbornik (sl. 2), ilustrirano evanđelje kruhovi i ribe, kombinirani s kaležom,
koje je sada u Bolonji, a za vojvodu moglo bi biti da se odnose na jedno od
Hrvoja Vukčića ga je izradio krstjanin Kristovih čuda (Bešlagić 1982.. str.
282, 283, sl. 111). Na kraju, možemo
utvrditi da ornamentaini krugovi, što
se također mogu vidjeti na steli, proi-
zilaze iz grupe takvih krugova koji se
pojavljuju iznad zaglavlja na nekim
stranicama knjiga kao što je Hvalov
zbornik (sl. 2). Dakle, čista islamska
forma spomenika biva ukrašena moti-
vima iz knjiga kršćanskoga obreda.

b.........-r.-"
~~~
............ ~

... .......
''"'-~
"' ~

.... _....,..
rr- .......... ~ Stela Mahmuta
.....
~-
....,.~
... ----j Brankovića; 1471-1485.
~~;.

-~ _----
t6t..,.,...",..~."..

.....
~.-~
....
.....................
:-.
~ _ ..
_ _ -nf
-~., ....,.
I S porastom islamskoga utjecaja
u Bosni tokom 15. stoljeća, stela po-
prima drugačiji, više otomanski a sve
manje mamelučki oblik. Pokazuju to
~---
. . . . H " ......... "'-
slijedeća dva spomenika o kojima ras-
..,--· .......-1
.os .. ...----! pravljam. Oni su očevidno djelo istoga
l""'.~~'"
""""" -. - - ...
umjetnika - sigurno osobe koja se spo-
Sl. 2: Stranica teksta Hvalovog zbornika. evan- minje u natpisu na kamenu, i koja je
đelistar Crkve bosanske; detalj. izvela i dekoracije i isklesala slova.

136
Preživjela je lakša oštećenja kada sam
je pregledala zadnji put u lipnju/junu
1993, ali natpis je netaknut. Spomenik
je visok 244 cm i širok 42-45 cm. For-
miran je kao izduženi blok s pirami-
dainim vrhom, na kojemu se nalazi za-
vršni dio u obliku čvora. Zapadna strana
- u Bosni je ova strana tradicionalno
najviše vezana uz pokojnika u dekora-
tivne svrhe - nosi natpis i ukrašena je
lavom i širokim mačem u pravokutnim
koricama, s drškom koja je odmaknuta
od oštrice pod kutom. I drška mača i
korice karakteristične su za razdoblje
1460-1470. u otomanskoj sferi. Istočna
strana prikazuje koplje s dvostrukom
zastavicom, sjeverna neku vrstu batine
(Bešlagić 1982; str. 448, sl. 195), a
južna prikazuje polumjesec, četiri in-
dividualna ispupčenja i jedno ispupče­
nje unutar kruga, što bi moglo pred-
Sl. 3: Stela Mahmuta Brankovića (Zemaljski mu-
zej Sarajevo). Zapadna,južna, istočna i sjeverna stavljati ili sunce ili okrugli štit.
strana stele. Natpis glasi: "i pogibe na bolju
despotovul a sie bil(i)g' Mahmutal
IBrankov/ića na svo/i baštilnel na Pe-
Stela posvećena Mahmutu Bran- tro/vu Polul da me blag(o)s1/ovena
koviću (sl. 3) može se, prema okol- r/uka kolje sieče i pisa" (Tomović
nostima spomenutim u njezinu natpisu, 1974; str. 118, br. 121).
datirati između 1471. i 1485. Izvorno
Prema srbijanskoj povjesničarki
mjesto stele je istočna Bosna, lokalitet
Gordani Tomović, ovaj Mahmut Bran-
Petrovo polje blizu Rogatice. Tuje sta-
ković vjerovatno je poginuo boreći se
jala na groblju s drugih 68 spomenika na turskoj strani protiv srpskoga despo-
u obliku škrinje i 3 spomenika u obliku ta Vuka Grgurovića - unuka despota
kovčega; drugih stela nema. Može se
Đurađa Brankovića - koji se borio pro-
pretpostaviti kako je ova stela nastala tiv Turaka u službi ugarskoga kralja
u kontekstu islamskoga razvoja u stil- Matije Korvina od 1471. do 1485. Ona
skom slijedu nadgrobnih spomenika jed- odbija sugestije bosanskoga istraživača
ne zajednice, koja nije odvajala islam- Marka Vege da se "boj despotov" do-
ske i kršćanske ukope. gođiouperioduod 1454. do 1459 (Vego
Mahmutova stela, kao i prethod- 1970; str. 36, 37, br. 225), pošto je
ni i slijedeći primjeri iz ovoga članka, rogatička regija pala pod tursku vlast
stoji trenutno u ratom oštećenom dvo- tek s padom cijeloga bosanskog kra-
rištu Zemaljskog muzeja u Sarajevu. ljevstva 1463. Čini se nevjerovatnim

137
da bi Mahmut Branković prihvatio is- tima iz 15. stoljeća (Wenzel 1985; str.
lam prije toga datuma, tako da se njezin 25-7). Čini se mogućim da je uzorak
argument čini uvjerljivim (Tomović za slova klesaru ovoga spomenika izra-
1974; str. 119). dio neki kali graf, koji je oblikovao nat-
Prikaz mača sugerira da je Mah- pise za metalne predmete - možda u
mut Branković bio jedan od lokalnih rudarskom centru Srebrenici, koja se
plemića (jedini ljudi kojimaje bilo doz- nalazi sjeverno od Rogatice.
voljeno nositi mačeve), koji je prešao
na islam i koji je vjerovatno imao odre-
đeni položaj unutar otomanskoga up- Stela Radivoja Oprašića;
ravnog sistema. Nije vjerovatno da ga nakon 1476.
njegovo prezime krvno povezuje s poz-
natom srbijanskom despotskom obitelji Grobna stela Radivoja Oprašića
Brankovića, usprkos činjenici da su i vrlo je slična onoj Mahmuta Branko-
oni imali lava na grbu. Lav se poj avljuj e vića, no jasno je da je Radivoj bio kr-
i na steli Radivoja Oprašića, o kojoj će šćanin (sl. 4). On je bio u službi oto-
dalje biti riječi, pa je i iz toga jasno da manskoga vladara, ali se nije obratio
prikaz lava nije specifičan za osobe pre- na islam. Do 1476, godine povijesnoga
zimena Branković. Zapravo, sada se vi-
di da je prikaz lava na nadgrobnim spo-
menicima bila vrlo raširena bosanska
tradicija u 15. stolj~ću; mnogi od uk-
lesanih lavova liče ;psima, jer klesari
vrlo vjerovatno nisu bili detaljno upo-
znati sa stvarnim izgledom lava. Da su
te zvijeri zaista lavovi, da obavljaju ne-
ku općenitu zaštitničku funkciju na nad-
grobnom spomeniku i da stoga nemaju
neku izraženu heraldičku važnost, su-
gerira i natpis na kamenu iz Opličića
u Hercegovini: "Lav riče! " (Vego 1962;
str. 56-7, br. 36; Bešlagić 1982; str.
260-5).
Zanimljive su i neke neobične
crte oblika slova na ovom spomeniku.
Za O koristi se pravokutna forma, kao
i za krivulju slova a i v; slovo v od
slova O može se razlučiti jedino po svo-
joj vertikalnosti. Iako ovakva forma
slova a nije uobičajena rukopisna ka-
SI. 4: Stela Radivoja Oprašića (Zemaljski muzej
rakteristika, ona se pojavljuje na me- Sarajevo). Zapadna. južna. istočna i sjeverna
talnim bosansko-crnogorskim predme- strana stele.

138
izvora u kojemu se njegovo ime spo- t(e)za voevode Radivoja Oprlašića.
minje, teritorijem na kojemu je živio Dokle bih, počteino i glasitlo prebih,
vlada sultan Mehmed II Osvajač (1444- i I/egoh u tućoj zemli al biJeg mi s/toi
-1446, 1451-1481). na bašti/ni" (Vego 1970; str. 37, br.
Radivojev grob bio je lociran na 226).
mjestu "Biljeg", na brdu blizu sela Radivoj se opisuje kao timar-
Oprašići u rogatičkoj regiji, pokraj pra- -sahiba regionalnoga okruga u otoman-
voslavnoga groblja. Stela stoji pokraj skoj podjeli koja se zove zijam et, u re-
sedam spomenika u obliku sanduka i giji Kušlat. Ovaj zijamet su činila dva
jednoga u obliku kovčega. Očevidno je sela u samomu Kušlatu i trinaest sela
da je njegov grob smješten na obitelj- u okolici Goštilje, koja se nalaze u PO-
skomu teritoriju, i vjerovatno je njego- drinju između Srebrenice i Zvornika
va obitelj bila pravoslavna, jer je pr- (Handžić 1975; str. 124: podaci iz de-
votna nekropola proširena i tvori očito ftera koji se odnose na Smederevski
pravoslavno pogrebno zemljište. Riječ sandžak, veljača/februar 1476. do stu-
bilig ili "znak" u 15. stoljeću Bosanci denilnovembar 1477; Arhivi, Istanbul,
redovito koriste za svoje nadgrobne spo- T.D. br. 16, sv. 280-1). Moguće je da
menike; natpisi na njima često koriste je ovaj Radivoj istovjetan onome tima-
formulu: "Ovaj 'bilig' diže taj i taj." ru Radivoju "Obrašiću" , čija su neka
Kao i prethodne, ova stela nalazi druga imanja predana nekomu musli-
se sada u dvorištu muzeja u Sarajevu. manu 1470. Ukoliko je to tako, njemu
Visoka je 280 cm i 43-45 cm široka. su vjerovatno dodijeljeni novi posjedi,
Ima četiri stranice kao i stela Mahmuta ovi oko Kušiata (Filipović 1974; str.
Brankovića, ima piramidalni vrh i na 214). U svakom slučaju, Radivoj je oči­
njemu završetak u obliku kugle. Deko- to bio vrlo važna osoba i, moguće, pri-
racija se služi skoro istim komponen- padnik kršćanskoga viteškog reda iz-
tama kao i Brankovićeva stela, ali or- van njegove zemlje, što implicira nje-
ganiziranim drukčijom konfiguraci- gov naslov "počteni vitez" (Gordana
jom, što sugerira da komponente nisu Tomović, Sima Ćirković, Beograd, lični
imale nikakvu obrednu funkciju koja razgovor).
bi ovisila o njihovoj orijentaciji, ako Oblici slova iz natpisa dovoljno
su uopće i imale kakvu funkciju. Jedina su slični onima s natpisa stele Mahrnuta
važna razlika jest to da zastavicu na Brankovića, da bi se moglo prilično
koplju tvori jedan trokut, a na Branko- pouzdano zaključiti da ihje klesala ista
vićevoj steli zastavica na koplju ima ruka. Značajka obiju stela je brzo, nag-
dva trokuta. nuto N, koje je u suprotnosti s usprav-
Zapadna strana ovoga kamena nom kvalitetom drugih slova. Ovo N
nosi potpuno isti prikaz mača i lava odlika je turko-ćiriličnoga rukopisa to-
kao i stela Mahrnuta Brankovića, ali' ga vremena, i može se naći u pismu
nedostaje natpis, koji se ovdje pojavlju- koje je Dubrovčanima ćirilicom napi-
je na istočnoj strani, ispod batine. Nat- sao sultan Bajazit II 1493 (Đorđić
pis glasi: "a siel bileg'l počtenoga v/i- 1971; str. 452. sl. 255).

139
Tekstovi na stelama Mahmuta
Brankovića i Radivoja Oprašića prido-
nose vrlo sugestivno našim poimanjima
pojave spomenika-stela u Bosni tokom
razdoblja širenja islama. Oba spome-
nika impliciraju da za kamenje nije ve-
zan nikakav stvarni ukop na mjestu gdje
je ono postavljeno, nego da su bili "bi-
ljezi", podignuti na obiteljskoj zemlji,
na kršćanskim grobljima, da pokažu
pravo mjesto vječnoga pokoja ljudi koji
su nesrećom pokopani drugdje, ili čiji
su posmrtni ostaci doneseni odnekud.
Stela iz Zgošće takoder može biti takav
primjer. Ove su tri stele posebne po
tome što svaka stoji kao usamljeni pri-
mjerak biljega toga oblika u grupi ka-
menja sasvim drugačijih oblika. Može-
mo se pitati nisu li namjerno isklesane
tako egzotično, da bi bile podsjetnik na
udaljena mjesta na kojima su junaci
izgubili živote.

Stela I)onjirn
II
Bakićirna; 1410-1425. Sl. 5: Stela iz Vlaškovca, Donji Bakid, okolica
Olova. Sjeverna strana stele.
Ideju o steli kao egzotičnoj formi
spomenika na obiteljskoj zemlji, pos-
većena nekomu ko je stradao i pokopan nu formu cijelom visinom (Wenzel
negdje drugdje, može objasniti i četvrti 1965; XLV 4,5; LlI 4,5; Benac 1951;
nadgrobni spomenik ovakvoga oblika, str. 26-8, sl. 24a-d).
vrlo velik, podignut blizu centra rud- Gornji dio zapadne strane i sve
nika olova, tzv. stela iz Donjih Bakića gornje zone ostalih triju strana ukrašene
(sl. 5). Stela još uvijek stoji na svojemu
su zbijenim spiralama i grozdovima;
mjestu, na šumovitom lokalitetu Vlaš-
na svakoj strani nalazi se grubi prikaz
kovac, blizu Donjih Bakića,jugozapad­
no od Olova. Usprkos svojoj velikoj zmaja koji nosi štit. Prazna ploča za-
visini od 4 metra, spomenik je u osnovi padne strane izgleda kao da je ostavlje-
vrlo sličan prethodnim primjerima, na za natpis, no ako su se tu ikada
osim što se prema bazi malo širi, dok nalazila neka slova, ona više nisu vid-
druge stele zadržavaju strogu pravokut- ljiva. Dijelovi dekoracija su ipak do-

140
voljno vidljivi da se po njima spomenik zini Hrvojeva dvorca u Jajcu. Ova pod-
može smjestiti u prve dekade 15. sto- zemna prostorija je isklesana u vulkan-
ljeća. skome tufu, prvobitno bila je obojena,
Olovski kraj općenito je bogat kako se čini, u češkom stilu, s apsidaI-
nadgrobnim spomenicima ukrašenim nim prikazom sv. Mihajla, koji ubija
spiralama i grozdovima. Valja reći da zmaja. Slikaje sada skoro potpuno uni-
je moda velikih spirala - ogrubjelih štena dimom svijeća i kasnijim grafiti-
akantovih smotaka - uz heraldičke šti- ma, i nikad nije objavljena. Još uvijek
tove, bila vrlo raširena značajka kas- su, međutim, vrlo jasni zmaj i Hrvojev
nogotičkoga stila, oko 1400. i može se lični grb sa štitom i kacigom uklesani
vidjeti, na primjer, na prikazu zlatnoga na ulazu.
bika Čarlsa IV, koji je izradio Vences- Ako je Hrvoje Vukčić Hrvatinić,
lav iz Bohemije 1400 (Vienna, Oster- kako sam već sugerirala, odista poko-
reichisches National-Bibliothek, MS pan ispod masivnoga i bogato ukraše-
338, sv. 1; Thomas 1979; str. 56, PI. noga nadgrobnog spomenika u obliku
9). Iste velike spirale inkorporiraju se kovčega, kojije stajao pokraj prve stele
u zaglavne zone stranica bizantskih ru- razmatrane u ovomu članku, moguće
kopisa tokom prvih 25 godina 15. sto- je da izuzetna scena na istočnoj strani
ljeća (Spatharakis 1981; vol. II, sl. 488, toga spomenika prikazuje samoga Hr-
br. 275; Oxford, Christ Church, MS voja kako sjedi u jajačkoj inicijacijskoj
Gr. 25, fal. 5r (datirano 1391-1425), kapeli (Wenzel 1965; Pl. LXXXV, 13;
sl. 582, br. 283; Paris Gr. 12, fal. 5r, Bešlagić 1982; str. 358, sl. 166). Si-
datirano 1419). Štaviše, zbijene, uske gurno je i plemić iz Olova, kojemu je
zavijene uspravne spirale s ovoga spo- posvećena stela u Donjim Bakićima,
menika drugdje se u Bosni javljaju još mogao biti iniciran u "Red zmaja" na
samo na zgošćanskoj steli, pa mislim istome mjestu, što bi objašnjavalo pri-
da je spomenik u Bakićima nastao u kaz zmajeva sa štitom na steli.
istom klesarskom krugu, tokom prvih Šta nude podaci o iskopavanji-
25 godina 15. stoljeća. ma, a u vezi s pitanjem da li je bilo
Početak 15. stoljeća također se ukopavanja ispod ovih spomenika? Vr-
poklapa s razdobljem u kojemu se na lo malo. Nema vjerodostojnih zapisa o
bosanskim spomenicima javljaju moti- nekom važnom iskopavanju. Ipak, mož-
vi preuzeti s opreme "Reda zmaja" - da je važno spomenuti da su tokom još
neke vrste istočnoevropske varijante neobjavljenog Stanford University/Ju-
zapadnjačkih viteških redova. Hrvoje goslavija iskopavanja 1967. - koje je
Vukčić bio je rani član ovoga reda, ko- vodio Janko Bjelošević u dolini Tre-
jega je 1408 (Fine 1987; str. 465) os- bišnjice kod mjesta Mistihalj, i u koje-
novao ugarski kralj Sigismund; a Hr- mu sam sudjelovala - svi nadgrobni
voju je dozvoljeno da dalje inicira svoje spomenici na ovome velikom lokalitetu
vitezove. Njegove domaće inicijacije bili podignuti dizalicama, i da je istra-
mogle su se održavati u jajačkim tzv. ženo svako mjesto potencijalnoga uko-
katakombama, podzemnoj kapeli u bli- pa. Osteologiju mistihaljskih ukopa

141
obavili su Alden i Judy Redfield. Naj- ea starog 50-60 godina, nepravilno ras-
viši spomenik središnje zone, registar- poređene (sl. 6b). One su očito done-
ski broj 17, bio je u obliku uskog vi- sene odnekud. Svi drugi grobovi u bli-
sokog sanduka s bazom, 150 cm visok, zini, pod niskim spomenicima, sadrža-
145 cm dug i 60 cm širok, što je po vali su cijele skelete.
formi blisko steli (sl. 6a). Na dužim Voljela bih sugerirati da se šire-
nje forme otomanskoga nišana u Bosni
(ranih stela široko poznatoga otoman-
skoga tipa) moglo preklapati s već po-
stojećom tradicijom visokoga biljega,
podizanoga na obiteljskomu tlu, u spo-
men ratniku kojije poginuo negdje dru-
gdje.

SI. 6a: Visoki sanduk iz Mistihalja, sada u Bileći;


.10<.
jugozapadna duža strana, jugoistočni završetak.

stranama ukrašen je arkadama ispod


malih rozeta, a na jugoistočnoj kraćoj
strani ima lako urezanoga jelena. Po
stilskim odlikama može se reći da pri-
pada u kasno 14. ili rano 15. stoljeće.
Ispod ploče baze nalazila se mala pra-
vokutna zona ograđena kamenjem,
unutar koje su se nalazile kosti muškar- SI. 6b: Ostaci kostura ispod sanduka.

142
REFERENCE Bach, I. 1980, Metalni dijelovi pojasa 14 sto-
ljeća iz Bile kod Travnika, Zavičajni muzej
Travnik, god. XVI, Zbornik 3, str. 95-114.

Battke, H. 1953, Geschichte des Ringes, in


Beschreibung und Bildern, Waldemar Klein
(Baden-Baden).

Benac, A. 1950, Radimlja, Zemaljski muzej,


Sarajevo (Sarajevo).

Benac, A. 1951, Olovo (Beograd, Savezni In-


Anđelić, P. 1970, Srednjovjekovni pečati iz Bos- stitut za zaštitu spomenika kulture).
ne i Hercegovine (Sarajevo, Akademija nau-
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela Benac, A. 1953, Srednjevjekovni stećci od Sliv-
XXXVIII, Odjeljenja društvenih nauka, na do Čepikuća, Anali Historijskog instituta
knjiga 23). Jugoslovenske akademije znanosti i umjet-
nosti u Dubrovniku II; str. 59-85 (Dubrov-
Anđelić, P. 1973, Bobovac i Kraljeva Sutjeska nik, Jugoslovenska akademija znanosti i
stalna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV umjetnosti).
stoljeću (Sarajevo, Veselin Masleša).
Bešlagić, S. i Basler, Đ. 1964, Grborezi, sred-
Anđelić, P. 1980, Krunidbena i grobna crkva njovjekovna nekropola (Sarajevo, Zavod za
bosanskih vladara u Milima (Arnautovići­ zaštitu spomenika kulture).
ma) kod Visokog, Glasnik, Zemaljski muzej
Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheolo- Bešlagić, Š. 1966, Popovo (Sarajevo).
gija (GZM), Nova serija, XXXIV/1979, str.
Bešlagić, Š. 1967, Stećci centralne Bosne (Sara-
183-246, (Sarajevo).
jevo, Zavod za zaštitu spomenika kulture
Alexander, J. J. G. 1977, Italian Renaissanee Bosne i Hercegovine).
Illuminations (London, Chato&Windus).
Bešlagić,S.1971, Stećci, kataloško-topografski
Allan, J. W.1982,Islamiemetalwork, The Nuhad pregled (Sarajevo, Veselin Masleša).
Es-Said Collection, Sotheby (London).
Bešlagić, Š. 1972, Nevesinjski stećci, Naše sta-
ARTS OF ISLAM 1976, Catalogue of exhibition rine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spome-
at the Hayward Gallery (London, the Arts nika kulture Bosne i Hercegovine, XIII (Sa-
Council of Great Britain). rajevo).

Asboth, J. von 1887, Bosznia es Herezegovina Bešlagić, Š. 1982, Stećci - kultura i umjetnost
(Budapest). (Sarajevo).

Asboth, J. von 1888, Bosnien und die Herze- Boardman, J. i Scarisbrick, D. 1977, The Ralph
gowina, Reisebiider und Studien (Wien). Harari Collection ofFinger Rings, Thames
and Hudson (London).
Asboth, J. de 1890, An Official Tour through
Bosnia and Herzegovina (London). Bogićević, V. 1952, Vlasteoska porodica Milo-
radovića-Hrabrenih u Hercegovini, GZM
Atil, E. 1981, Renaissanee of Islam, Art of the nova serija XIII1952; str. 139-159 (Sara-
Mamluks (Washington, D.C., Smithsonian jevo, Zemaljski muzej).
Institution).
Caloderoni Masetti A. R., Carobbi, S., Grillotti
Bach, 1., RadojkovićB. i Comisso DJ. 1956, G. iSodini P. 1986, Orefieerie esmaIti
Umetnička obrada metala naroda Jugosla- translucidi nell'antica diocesi di Lucea,
vije kroz vekove, Catalogue of exhibition Maestri e marchi dell'oreficeria italiana 2
(Beograd, Muzej primenjene umetnosti). (Firenze, Studio per Edizione Scelte).

143
Carswell, 1. 1982, Ceramics, in Y. Petsopoulos, Davidson, G. R. 1952, Corinth, Vol. XII, The
editor, Tulips, Arabesques & Turbans, Minor Objects (Princeton).
Decorative Arts from the Ottoman Empire;
Dedijer, VI. 1967, The Road to Sarajevo (Lon-
pp. 93-119 (London, Alexandria Press -
Sotheby Publications). don, MacGibbon and Kee).

Dimitrijević, S. 1963, Kontramarke na srednje-


CHRISTIAN ORIENT 1978, British Library
vekovnim srpskim i bosanskim dinarima, Is-
(London).
torijski časopis, Istorijski institut u Beogra-
Creutz, M. 1909, Kunstgeschichte der odlen Me- du, knj. XII-XIII/1961-1962, str. 91-152
talle, Volume II of Hermann Liier, Max (Beograd).
Creutz, Geschichte der Metallkunst (Stutt-
Dimitrijević,S. 1966, Nova serija novih vrsta
gart).
srpskog srednjovekovnog novca, Starinar,
Čremošnik, I. 1951, Nalazi nakita u srednje- Arheološki institut, nova serija, knj. XV-
vjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sara- -XVII1964-1965, str. 115-142 (Beograd).
jevu, Glasnik zemaljskog muzeja N. S. VI.,
Dimitrijević, S. 1975, Novac kneza Lazara u
A; str. 251-259 (Sarajevo, Zemaljski mu-
odnosu na novac drugih oblasnih gospo-
zej).
dara u O Knezu Lazaru, Naučni skup u
Čremošnik, I. 1954, Izvještaj o iskopavanjima Kruševcu 1971; str. 185-220 (Beograd, Fi-
na Crkvini u Lisičićima kod Konjica, GZM, lozofski Fakultet, Odelenje za istoriju umet-
NS, IX, 1954, str. 211-223 (Sarajevo). nosti).

Ćirković, S. 1964, Istorija srednjovjekovne bo- Dinić, M. 1967, Humsko-trebinjska vlastela,


sanske države (Beograd, Srpska književna Naučno delo (Beograd).
zadruga).
Dinić,M. 1978, Srpske zemlje u srednjem veku
Ćirković i ostali 1970, Istorija Crne Gore II. (Beograd, Srpska književna zadruga).
Crna Gora u doba oblasnih gospodara (Ti-
Dupont, 1. i Gnudi C. 1979, Gothic Paiting
tograd, Redakcija za istoriju Crne Gore).
(London and Basingstoke, Macmillan and
Ćorović, VI. 1925, Bosna i Hercegovina (Beo- Skira).
grad, Srpska književna zadruga).
Đorđić, P. 1957, Minijature Hvalovog rukopisa,
Ćorović-Ljubinković M., Milošević D. i Tatić­ Istorijski glasnik 1-2; str. 39-51 (Beograd,
-Đurović M. J969, Srednjovekovna umet- Istorijski institut).
nost u Srbiji, Catalogue of exhibition (Beo- Đorđić, P. 1971, Istorija srpske ćirilice, paleo-
grad, Narodni muzej). grafsko-filološki prilozi (Beograd, Zavod za
Ćorović-Ljubinković, M. 1975, Predstave gro- izdavanje udžbenika SR Srbije).
bova na prstenju i drugim predmetima ma- Đurić, V. 1957, Minijature "Hvalovog ruko-
terijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, pisa", Istorijski glasnik 1-2, str. 39-52 (Beo-
O knezu Lazaru, Naučni skup u Kruševcu grad).
1971; str. 171-184 (Beograd, Filozofski fa-
kultet, odeljenje za istoriju umetnosti, Na- Đurić,V. 1975, Vizantijske freske u .Iugoslaviji
rodni muzej Kruševac). (Beograd, Jugoslavia).

Dalton, O. M. 1911, Medieval Personal Orna- Evans, A. 1. 1876, Through Bosnia and Herze-
ments from Chalcis in the British and Ash- govina on Foot during the Insurrection, Au-
molean Museums, Archaeologia LXII, pp. gust and September 1875 (London).
391-404 (Oxford, Society of Antiquaries).
Evans, A. 1. 1973, Pješke kroz Bosnu i Herce-
Dalton, O. M. 1912, Catalogue offinger rings govinu tokom ustanka avgusta i septembra
in the British Museum (London). 1875 (Sarajevo, Veselin Masleša).

144
Feher, G. i Kosay. H. Z. 1966, Makaristan 'daki Gunjača, S. 1952153, Muzej hrvatskih starina
TUrk Kuyumculuk yadigarlari, Balkanlar- od oslobođenja do danas, Starohrvatska
daki Kujumkuluga TUrk Tesiri, Turk Etno- prosvjeta III serija, svezak 2; str. 221-232,
grafya Dergisi 7-8: str. 19-37 (Istanbul, Mili sl. 12-14 (Zagreb, Muzej hrvatskih starina
Egitim Basirnevi). Jugoslavenske akademije znanosti i umjet-
nosti).
Filipović,N. 1974, Vlasi i uspostava timarskog
sistema u Hercegovini u Godišnjak Centra Gunjača, S. 1955, Rad Muzeja hrvatskih starina
za balkanološka ispitivanja, Izdanje 10, str. u god. 1952, Starohrvatska prosvjeta II se-
127-221 (Sarajevo). rija, svezak 4; str. 232-233 (Zagreb, Muzej
hrvatskih starina Jugoslavenske akademije
Fine, 1. V. A. Jr. 1973, Uloga bosanske crkve znanosti i umjetnosti).
ujavnom životu srednjovjekovne Bosne, Go-
dišnjak Društva istoričara Bosne i Herce- Han, V. 196011961, Verenički portret sa srebr-
govine XIX, 1970-1971, str. 19-29 (Sara- nog medaljona srednjovjekovne čaše iz
jevo, Društvo istoričara Bosne i Hercego- Istočne Srbije, Zbornik Muzeja primenjene
vine). umetnosti 6-7; str. 45-55 (Beograd, Muzej
primenjene umetnosti).
Fine, 1. V. A. Jr. 1975, The Bosnian Church:
A New Interpretation. A Study of the Bos- Han, V.1964, Une Coupe d'argentde la Serbie
nian Church and Its Place in State and So- mMievale, Actes du Xn ieme Congres inter-
ciety from the 13th to the 15th Centuries national d' etudes Byzantines, Ochride 10-
(New York, London, Columbia University -16 septembre 1961, Tome III; p. 111-119
Press). (Beograd, naučno delo).

Fine, 1. V. A. Jr. 1977, The Bulgarian Bogomi! Han V. 1972, La culture materielle des Balkons
Movement, East European Quarterly XI, no. au moyen age ... travers la documentation
4; pp. 385-412 (Boulder, Colorado). des Archives de Dubrovnik, Baicanica III;
p. 157-193 (Beograd, Srpska akademija na-
Fine, 1. 1987, The Late Medieval Balkans (Ann uka i umetnosti, Balkanološki institut).
Arbor, Mich.).
Handžić, A. 1975, Tuzla i njena okolina u XVI
Fingerlin, 1. 1971, Giirtel des hohen und spaten vijeku (Sarajevo).
Mittelalters (Munchen-Berlin, Deutschen
Kunstverlag). Hrabak, B. 1956, O hercegovačkim vlaškim ka-
tunima prema poslovnoj knjizi dubrovčani­
Fisković, C. 1949, Dubrovački zlatari od Xlll na Dživana Pripčinovića, GZM, nova serija
do XVIl stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, IX/1956. Istorija i etnografija; str. 29-38
III serija, svezak l; str. 143-249 (Zagreb, (Sarajevo, Zemaljski muzej).
Muzej hrvatskih starina Jugoslovenske aka-
demije znanosti i umjetnosti). Jones, M. 1979, The Art ofthe Medal, Catalogue
of exhibition (London, British Museum).
Fisković, C. 1960, Propast franjevačkog ma-
nastira Gradovrha kod Tuzle i poreklo ikone Karamehmedović, M. 1980, Umjetnička obrada
'Crna Gospa' u franjevačkom manastiru u metala (Sarajevo, Veselin Masleša).
Baču, članci i građa za kulturnu istoriju
istočne Bosne, IV, str. 89-94 (Tuzla). Kauffinann, C. M. 1970, The altar-piece of St.
George from Valencia, The Victoria and
FOJNIČKI GRBOVNIK 1972, faksimil, Oslo- Albert Museum Yearbook 2; pp. 64-100
bođenje (Sarajevo). (London, Victoria and Albert Museum).

Gerevich, L. 1971, The Art of Buda and Pest Kovačević, 1.1953,Srednjovekovna nošnja bal-
in the Middle Ages (Budapest, Akademiai kanskih Slovena (Beograd, Srpska akade-
Kiado). mija nauka).

145
Kovačević-Kojić, D. 1978, Gradska naselja Milošević,D. 1980, Umetnost u srednjovekov-
srednjovjekovne bosanske države (Sarajevo, noj Srbiji od 12. do 17. veka (izložbeni kata-
Veselin Masleša). log), Narodni muzej (Beograd).

Krleža, M., Grgić, M., Grčević, M. 1972, The Milovanović, D., vidi: Radojković, B. i Milo-
Gold and Silver of Zadar and Nin, Turist- vanović, D., Milošević, D. 1980, Umetnost
komerc (Zagreb). u srednjovekovnoj Srbiji od 12. do 17. veka,
Catalogue of exhibition (Beograd, Narodni
KULTURNA ISTORLlA BOSNE I HERCEGO- muzej).
VINE 1966, Veselin Masleša (Sarajevo).
Miiveszet I. Lajos Kinily Koniban 1342-1382;
Ladis, A. 1982, Taddeo Gaddi (Columbia and 1982, Catalogue of exhibition at the IsMin
London, University of Missouri Press). kiraly muzeum, Szekesfehervar (Budapest).

Lightbown, R. 1978, Secular Goldsmith's Work Newton, S. M. 1980, Fashion in the Age of the
in Medieval France: a History, Society of Black Prince, a study of the years 1340-1365,
Antiquaries, Thames and Hudson (London). BoydelI Press (Bury St. Edmunds, Suffolk).

Luschan, F. von 1881, Uberaltbosniche Griiber, Oman, C. 1974, British Rings 800-1914.
Mittheilungen der Anthropologichen gegel- Batsford (London).
Ischaft in Wien, Bd. X; str. 104-114 (Wien). Parović-Pešikan, M. 1980, Planinsko zaleđe Ri-
zinijuma, Arheološke beleške jz Grahova,
Luschan, F. von 1921, Funde aus einer mittelal-
Krivošija i Cuca (Beograd-Nikšić, Arheo-
terlichen Nekropole bei Tuzla in Bosnien,
loški institut, posebna izdanja, knjiga 15,
Cicerone, Bd. XIII; str. 659-666 (Wien).
SIZ kulture i naučnih djelatnosti Nikšić).
Maksimović. J. 1971, Srpska srednjovekovna Petković, fra. L. 1953, Kršćani bosanske crkve
skulptura, Matica srpska (Novi Sad). (Kr 'stiani cr 'kve bos 'nske), povijesna ras-
Malcolm, N. 1994, Bosnia, a Short History
prava o problemu patarenstva ili bogumil-
stva u srednjovjekovnoj Bosni (Sarajevo,
(London).
Knjižnica "Dobrog pastira").
Marić,R. 1956, Studije iz srpske numizmatike
Petricioli, I. 1980, Permanent Exhibition ofRe-
(Beograd, Srpska akademija nauka, posebna
ligious Art Zadar, catalogue (Zadar, Paulo
izdanja, knjiga CCLIX, odeljenje društvenih
Kero).
nauka, knjiga 20).
Petrović, J. 1940, Srpsko srednjevekovna blago
Marshak, B. I. 1971, Sogdiiskoe srebro (Mos- u Stobima, Umetnički pregled III, br. 4-5,
cow). april-maj 1940; str. 109 (Beograd, Izdanje
Muzeja kneza Pavla).
Mazalić, Đ.1950, Kraći članci i rasprave, u
Glasnik Zemaljskog muzeja, NS 4-5, str. Petrović, Đ.1972, Prilog proučavanju kasnos-
231-241 (Sarajevo). rednjovekovnih gradskih grobalja, Glasnik
Etnografskog muzeja XXXV, str. 69-86
Meiss, M. i Kirsch E. 1972, The Visconti Hours,
(Beograd, Etnografski muzej).
Biblioteca Nazionale, Florence, Thames and
Hudson (London). Petrović, Đ. 1976. Dubrovačko oružje u XIV
veku (Beograd, Vojni muzej, Posebna izda-
Mikić, Z. 1978, Dinarski antropološki tip sa nja, knjiga V).
srednjovekovne nekropole Raška gora -
Stećci kod Mostara, Godišnjak XVII Centar Postnikova-Loseva, M.197I, Serebrjan 'ie izdelija
za balkanološka ispitivanja knjiga 15 (Sa- juvelirov serbii i Dubrovnika XV-XVIII vv.
rajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne v muzejah MaskI' 'i i Leningrada, Zbornik
i Hercegovine). Muzeja primenjene umetnosti 15; str. 67-

146
-109 (Beograd, Muzej primenjene umet- umetnosti kod Srba I. srednjovekovna Srbija
nosti). (Beograd, Muzej primenjene umetnosti).
Pribaković,D. 1954, Oružje na zidnom slikar- Radojković, B. i Milovanović, D. 1981. Mas-
stvu Srbije i Makedonije, Vesnik Vojnog terpieces of Serbian Goldsmiths . Work.
muzeja Jugoslavenske narodne armije I; str. 13th-18th Century. Catalogue of exhitition
53-82 (Beograd, Vojni muzej). (London, Victoria and Albert Museum).

Pribaković, D. 1955, O srednjovekovnom oružju Rorimer, 1. 1948. A Treasury at the Cloisters.


na umetničkim spomenicima Hrvatske, Ves- The Metropolitan Museum of Art Bulletin,
nik Vojnog muzeja Jugoslovenske narodne New series, VI, no. 9, May 1948; pp. 248-
armije II, str. 53-71 (Beograd, Vojni muzej). -249 (New York, Metropolitan Museum of
Art).
Raby, 1. 1982. Metalwork, silver and gold, in
Y. Petsopoulos, editor, Tulips, Arabesques Scott, M. 1981. The History of Dress Series.
and Turbans, Decorative Arts from the Ot- Late Gotich Europe 1400-1500 (London,
toman Empire; pp. 17-33 (London, Alexan- Mills & Boon).
dria Press ~ Sotheby Publications).
Sivrić,M.1975. Grb Hieronima Ljubibratića iz
Raby, J. i Wenzel, M., Medieval Persia or the 1760. godine, Tribunia l, Zavičajni muzej
Ottoman Balkans? A misattributed group Trebinje, str. 135-150 (Trebinje).
ofsilver bowls. in preparation.
Solovjev, A. 1932, Postanak ilirske heraldike i
Rački,F. 1931. Borba Južnih Slovena za držav- porodice Ohmućevića, Glasnik Skopskog
nu neodvisnost. Bogomili i patareni (Beo- naučnog društva, XII, str. 79-125 (Skoplje).

grad, Srpska Kraljevska Akademija, pose- Solovjev, A. 1954. Prinosi za bosansku i ilirsku
bna izdanja knj. 38).
heraldiku, GZM, NS IX, str. 87-135 (Sara-
Radojčić,Sv. 1950. Stare srpske minijature (Be- jevo).
ograd, Naučna knjiga). Spatharakis, 1. 1981. Corpus of Dated Illumi-
Radojković, B. 1962. Staro slpsko zlatarstvo nated Manuscripts to the Year 1463 (Lei-
(Beograd, Zavod za izdavanje udžbenika den).
NR Srbije, Saznanja, biblioteka priručne li- Stojanović, Lj. 1929, Stare srpske povelje i pis-
terature za učenike srednjih škola 3). ma, knj. I, prvi deo, Srpska kraljevska aka-
demija (Beograd).
Radojković,B. 1966a. Srpsko zlatarstva XVI i
XVII veka (Novi Sad, Matica srpska). Stojanović, D. 1971. Epitrahilj iz manastira Tis-
mane. Zbornik Muzeja primenjene umetnosti
Radojković,B. 1966b. Srebrna čaša vlastelina
15; str. 31-40 (Beograd, Muzej primenjene
Sanka. Zbornik za likovne umetnosti 2; str.
umetnosti).
51-60 (Novi Sad, Matica srpska).
Stubblebine,1. H. 1969. Giotto. The Arena Chapel
Radojković,B. 1969. Nakit kod Srba od XII do
Frescoes (London, Thames and Hudson).
kraja XVII veka, Exhibition catalogue (Beo-
grad, Muzej primenjene umetnosti). Supino, L B. 1920 Giotto (Firenze, Instituto di
edie ioni artistici).
Radojković,B. 197211973. Srebrne čaše srp-
skog porekla iz belorečanske nekropole. Šakota. M. 1981, Riznica manastira Banje kod
Zbornik Muzeja primenjene umetnosti 16- Priboja (Beograd, Rrepublički Zavod za za-
-17,1972/1973; str. 23-33 (Beograd, Muzej štitu spomenika kulture).
primenjene umetnosti).
Šanjek, F. 1976. Les Clm!ttiens bosniques et le
Radojković,B. 1977. Metal srednjovekovni u mouvement cathare XII-XV siecles (Paris,
B. Radojković, editor, Istorija primenjene Louvain, Publications de la Sorbonne).

147
Sidak,1. 1975, Studije o 'crkvi bosanskoj' i bo- Truhelka, Ć. 1914, Osvrt na sredovječne kul-
gumilstvu (Zagreb, Biblioteka znanstvenih turne spomenike Bosne, GZM XXVIII 9 14;
radova). str. 236 (Sarajevo, Zemaljski muzej).

Sišić, F. 1902, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatin ić Truhelka, Ć. 1991, Sredovječni stećci Bosne i
i njegovo doba, 1350-1416 (Zagreb, Matica Hercegovine, u Povijest Bosne i Herce-
hrvatska). govine od najstarijih vremena do godine
1463, str. 629-641 (Sarajevo).
Šišić, F. 1938, Kako je došlo do okupacije a
onda do aneksije Bosne i Hercegovine, 1878 UMETNIČKA OBRADA METALA 1956, Muzej
odnosno 1908 (Zagreb). primenjene umetnosti (Beograd).

Škrivanić, G. A. 1957, Oružje u srednjovekovnoj Vego, M. 1957a, Nadgrobni spomenici poro-


Srbiji, Bosni i Dubrovniku (Beograd, Srpska dice Sankovića u selu Biskupu kod Konjica,
Akademija nauka, posebna izdanja, knjiga Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. xn, A,
CCXCIII, odeljenje društvenih nauka, knji- str. 129-139 (Sarajevo, Zemaljski muzej).
ga 24).
Vego, M. 1957b, Naselja bosanske srednjevje-
Tait, H. editor, 1978, Jewellery through 7000 kovne države (Sarajevo, Svjetlost).
Years (exhibition catalogue, London, Brit-
ish Museum). Vego, M. 196011961, Novi i revidirani natpisi
iz Hercegovine, GZM nova serija XV-XVII
Tait, H. editor, 1986, Seven Thousand Years of /1960-1961 (Sarajevo, Zemaljski muzej).
Jewellery (London, British Museum).
Vego, M. (Vego I -IV) Zbornik srednjovjekov-
Taylor, G. i Scarisbrick, D. 1978, Finger Rings, nih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga I:
from Ancient Egypt to the Present Day, Ah- 1962; knjiga ll: 1964; knjiga llI: 1964; knji-
molean Museum Oxford exhibition cata- ga IV: 1970 (Sarajevo, Zemaljski muzej).
logue, Lund Humphries (London).
Vego, M. 1970, Zbornik srednjovjekovnih nat-
Thal16czy, L. von 1914, Studien zur Geschichte pisa Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej
Bosniens und Serbiens im Mittelalter Sarajevo [knj. I = 1962, knj. n = 1964, knj.
(Miinchen-Leipzig). III = 1964, knj. IV = 1970].

Theodorescu, R. 1974, Bizant, Baicani, Occi- Ward, A., Cherry, 1. 1981, The Ring/rom An-
dent - La Incepturi/e culturii medievale ro- tiquity to the Twentieth Century, Thames
m{mesti (secolele X-XIV) (Bucuresti). and Hudson (London).

Thomas, M. 1979, The Golden Age; Manuscript Wenzel, M. 1965, Ukrasni motivi na stećcima
Painting at the Time ofJean, Duc de Berry 1 OrnamfJ1ltal Motifs from Medieval Bosnia
(London). and Surrounding Regions (Sarajevo).

Tomović, G.1974, Morfologija ćiri/skih natpisa Wenzel, M. i Kojić, Lj. 1980, Osvrt na tri ino-
na Balkanu (Beograd, Istorijski institut, po- strane knjige o stećcima, Austro-Ugarska
sebna izdanja, knjiga 16). i nauka o 'bogumilskim stećcima' Starinar
XXXI; str. 203-212 (Beograd, Arheološki
Traljić, S. 1951, Palinićev bosanski zbornik, institut u Beogradu).
Zbornik Instituta za historiju, knj. I. Jugo-
slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Wenzel, M. 1982, Two Medieval Rings in the
str. 169-187 (Zagreb). Zavičajni Muzej Trebinje, in Tribunia, no.
6, pp. 47-78 (Trebinje).
Truhelka, Ć. 1897, Slavonski banovci (Prinos
hrvatskoj numismatici), Glasnik Zemalj- Wenzel, M. 1984185, A Bosnian Kingdom
skog muzeja u Bosni i Hercegovini, IX, str. Metalworking Tradition, in Peristil, no.30,
1-160 Sarajevo). pp. 5-39 (Zagreb).

148
Wenzel, M. 1993, Bosnian History and A ustro- bovnika, Glasnik arhiva i Društva arhivskih
Hungarian Policy: The Zemaljski muzej Sa- radnika BiH, god. VII, knj. VII, str. 43-58
rajevo, and the Bogami! Romance, Museum (Sarajevo).
Management and Curatorship, no. 12, pp.
Zmajić,B. 1971, Heraldika, sfragistika, gene-
127-142 (London).
alogija, Školska knjiga (Zagreb).
Zlamalik, V. 1967, Paolo Veneziano i njegov
Žeravica, L. 1982, Grobovi ispod stećaka na
krug, Exhibition catalogue (Zagreb, Stross-
Pavlovcu kod Sarajeva, Glasnik Zemaljskog
mayerova galerija starih majstora, Jugos-
muzeja N. S. XXXVII, A, str. 179-199 (Sa-
lovenske Akademije znanosti i umjetnosti).
rajevo, Zemaljski muzej).
Zmajić,B. 1967, Legalizacija grbova nekih na-
ših obitelji na osnovu Ohmućevićevog gr-

149
M. WENZEL: BIOGRAFIJA njen dom u koji se vraćala sa svojih
istraživačkih putovanja po Hercegovi-
ni, i mnogo po Bosni, pješaćeći sa ma-
garcem natovarenim stvarima, stičući
jake instinkte i osjećanje za teren. Ko-
lege, historičari umjetnosti Bosne,
Srbije i Hrvatske bili su joj velika pot-
pora.
Dr. Marian Wenzel je slikarka i Njena predanost kulturnom nas-
historičar umjetnosti. Rođena je u
lijeđu, preko i iznad politike, dobro je
Pittsburghu, Pennsylvania, USA. Duže primljena od strane svih u Bosni i stoga
vremena živi i radi u Londonu. ona nastavlja, preko svoje, nevladine
Slikarstvo je učila od ranog dje- BHHR (Bosnia-Herzegovina Heritage
tinjstva. Prvi joj je učitelj bila njena Rescue) organizacije, suradnju sa mu-
baka koja je u Chicagu studirala sa zejima, galerijama, arhivom Bosne i
Mary Cassattom. Studij slikarstva je Hercegovine ...
Marian Wenzel započela na Carnegie- Publikovala je preko 30 eseja o
-Mello n University, Pittsburgh, ali se bosanskom kulturnom naslijeđu, ali i
odlučila na nastavak školovanja na Co- druge naslove sa temama iz oblasti kul-
lumbia University, New York, na od- ture i umjetnosti. Bavila se arhitektu-
sjeku filozofije, gdje je diplomirala. rom u Nubiji, nakitom islamskog svi-
Prelaskom u London, nastavlja studij jeta, skulpturama Egipta i Mesopota-
na Courtauld Institute of Art, na kojem rnije, a posebno obradom metala u ma-
brani doktorsku disertaciju 1967. go- nje poznatim antičkim i srednjovjekov-
dine. Tema doktorata Ukrasni motivi nim kulturama.
na stećcima rezultat je njenog dugo-
Njen slikarski opus je vezan, ta-
godišnjeg istraživanja kulturno-historij-
kođer, za Bosnu. Izložbeni debut je do-
skog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
živjela u Umjetničkom paviljonu u Sa-
Istraživanja je integralno objavila u bi-
rajevu, daleke 1966. godine. U okviru
blioteci Kulturno nasljeđe izdavačke
kulturne manifestacije "Sarajevska zi-
kuće "Veselin Masleša".
ma 1998", Marian Wenzel je postavila
Marian Wenzel je impresivno najuspješniju izložbu slika i crteža Bos-
ime u bosanskoj kulturnoj sferi u koju na i Hercegovina - stradanje, memo-
je živo uključena od 1959. godine. Ku- rija, rađanje. Neki njeni radovi su traj-
ćica uz mostarski Stari most, sada uniš- no pohranjeni u Umjetničkoj galeriji
ten, bila je cijelo dugo ljeto te godine Bosne i Hercegovine.

150
M. WENZEL: RADOVI NA TEMU 1964, Some Notes on the Iconography
BOSNA I HERCEGOVINA ofSt. Helen, Actes du XIIe Congres
international d'etudes Byzantines,
Ochride 10-16, septembre 1961,
Belgrade, pp. 415-428.
1965, Ukrasni motivi na stećcima (Or-
namental Motifs on Tombstones
from Medieval Bosnia and Sur-
rounding Regions), Veselin Masle-
ša, Sarajevo, 459 strana.
1960, The Sinjska Alka (The ritual of 1966, Štitovi i grbovi na stećcima
Titling for a Ring at Sinj), Folklore (Shields and Coats of Arms on Me-
71, London, pp. 228-233. dieval Bosnian Tombstones), Vojni
1961a, A Mediaeval Mystery Cult in muzej Beograd, Vesnik 11-12, Be-
Bosnia and Herzegovina, Journal of ograd, str. 90-109.
the Warburg and Courtauld Insti- 1967a, The Dioscuri in the Balkans,
tutes XXIV 1-2, London, pp. 89- Slavic Review XXVI, New York,
107. pp. 363-381.
1961b, Some Reliefs outside the Vje- 1967b (with Ljubinka Kojić), Medieval
trenica Cave at Zavala, Starinar - Glass Found in Yugoslavia, Journal
Archaeological Institute, Serbian of Glass Studies IX, Coming, pp.
Academy of Sciences, new series 76-93.
XII, Belgrade, pp. 21-34.
1967c, Neki komentari o odvojenoj ruci
1962a, Graveside Feasts and Dances na bosanskim stećcima (Some Notes
in Yugoslavia, Folklore 73, London, concerning the Isolated Hand de-
pp. 1-4. picted on Bosnian Medieval Tomb-
1962b, Bosnian and Herzegovinian stone), Narodno stvaralaštvo - Fol-
Tombstones - who made them and klor VI, 22-24, april-oktobar 1967,
why, Sudost - Forschungen XXI, Beograd, str. 137-140.
Munich, pp. 102-143. 1974, Analysis ofsome Glass from Her-
1962c, Lisnati krst nastećcima s pod- zegovina, Verre medieval aux Bal-
ručja Neretve (The Foliated Cross kans (Ve-XVe s.) [includes the glass
on Medieval Tombstones from the analysis by Robert BriU]. Recueil
Neretva Region), Muzej primenjene des travaux, Conference interna-
umetnosti, Zbornik 8, Beograd, str. tionale Belgrade, 24-26 of April
39-48. 1974, Belgrade, pp. 197-218;
1962d, O nekim simbolima na dalma- 1977, A Reconsideration of Bosnian
tinskim stećcima (Concerns some Medieval Glass, Journal of Glass
Symbols on Medieval Dalmatian Studies XIX, Coming, pp. 63-76.
Tombstones), Prilozi povijesti um- 1980a, (with Ljubinka Kojić), Osvrt na
jetnosti u Dalmaciji 14, Split, str. tri inostrane knjige o stećcima (A
79-93. Review of Three Foreign Books

151
about stećci) [two German, and one November 1993, News, London and
French, about Bosnian tombstones. Turin, p. 7.
This was an attack on the Bogomil 1993d, Bosnian History and Austro-
hypothesis offered in all three of Hungarian Policy: The Zemaljski
these books as an explanation for Muzej Sarajevo, and the Bogomi!
the origins of the those tomb stone], Romance, Museum Management
Starinar XXXI, Beograd, str. 203- and Curatorship 12, no. 2, Oxford,
-211. pp. 127-142.
1982, Two Medieval Rings in the Zavi- 1993194e, Bosnia's War Damage and
čajni muzej Trebinje, Tribunia 6, Aftermath: A Fashion for Destruc-
Trebinje, pp. 47-78. tion, Aspect, Views from the King's
198411985, A Bosnian Kingdom Metal- Manor, Journal of the Alumni As-
working Tradition, Peristil: Anthol- sociation of the Institute of Ad-
ogy of Works in the History of Art, vanced Architectural Studies, York,
published by the Society of Art His- 3, pp. 42-43.
torians of the Republic of Croatia, 1994a, Four Decorated Steles: The In-
XXX , no. 30, Zagreb, pp. 5-39. fluence of Islam on Bosnian Funer-
1987, Bosnian History and Austro- ary Monuments, Journal of Islamic
Hungarian Policy: Some Medieval Studies, 5:2, Oxford, pp. 221-24l.
Belts, the Bogomi! Romance and the 1994b, Requirements and methods to
King Tvrtko Graves, Peristil, XXX, influence conditions of cultural
no. 30, Zagreb, pp. 29-54. heritage during ongoing armed con-
1992, The Lost Glory of Sarajevo (let- flicts, in Margareta Biornstad, edi-
ter), Eastern Art Report III, no. 6, tor, Information as an Instrument
London, pp. 10-11. for Protection against War Damages
to the Cultural Heritage, UNESCO,
1992193, Memories ofOld Mostar, Cor- Svenska Unescoradets skriftserie 4,
nucopia III, Vol. I, Istanbul, pp. 112- Stockholm, pp. 71-80.
1l3.
1994c, The Reconstruction Fraud, Bos-
1993a, 'Cultural Cleansing' intensi.fies nia Report, Newsletter of the AHi-
at Mostar, Bosnia News, Newsletter ance to Defend Bosnia-Herze-
of the Bosnia-Herzegovina Infor- govina, Issue 7, November 1994,
mation Centre, no. 3, March 1993, London, pp. 3-4.
London.
1994d, Bosnian History and Austro-
1993b, The Zemaljski muzej, Sarajevo, Hungarian Policy: The Zemaljski
Museum Management and Curator- Muzej Sarajevo, and the Bogomi!
ship 12, no. 1, March 1993, Oxford, Romance [shortly version], Eraz-
pp. 95-96. mus 15, Zagreb.
1993c, Eyewitness in Sarajevo: Our 1995, Brief Report Concerning the
sister and brother curators and art Current Situationfor Cultural Heri-
historians. How do ordinary people tage in Mostar, Museum Manage-
live in extraordinary and terrible ment and Curatorship 14, no. 1, Ox-
times?, The Art Newspaper, no. 32, ford, pp. 83-85.

152
SADRŽAJ

Predgovor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Uvod . ............ '" .................... , '" ......................... II

Povijest Bosne i austrougarska politika - srednjovjekovni pojasevi,


bajka o bogumilima i grobovi kraljeva Tvrtka I i II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 19
Povijest Bosne ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 19
Muslimani u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
Iskrivljena povijest Bosne. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Grob Tvrtka I '" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Bajka o bogumilima . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Verzija Felixa von Luschana ........................................ 31
Odjeci .. " .... " .............. , '" .......................... , .... 39
Dodatak ........................................................ 52

Dva srednjovjekovna prstena u Zavičajnom muzeju Trebinje . ............... 55


Prsten iz Donjih Turana ............................................ 55
Prsten iz Domaševa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65

Tradicija umjetničke obrade metala u Kraljevini Bosni ..................... 79


Kosovski "print" (medaljon) ......................................... 80
Sankova posuda ................................................... 85
Zdjela iz Stobija i Gogo~i-Mehedintija ................................ 92
Kotor - središte umjetničke obrade metala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
Zdjela iz Temske ...................... '" ........................ 101
"Godet" iz Hercegovine? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 106
Još jedan francuski model. ......................................... 109
Ivanova posuda .................................................. 110
Čkotovljeva i zdjela iz Ermitaža .................................... 116
Zagrebačka posuda ............................................... 123

Četiri ukrašene stele: utjecaj islama na bosanske nadgrobne spomenike . ..... 129
Stela Vuka ili Voj slava Vukčića Hrvatinića; 1401. ..................... 133
Stela Mahrnuta Brankovića; 1471-1485 ............................... 136
Stela Radivoja Oprašića; nakon 1476................................. 138
Stela u Donjim Bakićima; 1410-1425 ................................. 140
Reference ............................................................. 143

M. Wenzel: Biografija ................................................... 150


M. Wenzel: Radovi na temu Bosna i Hercegovina ........................... 151
BOSNIAN STYLE
ON TOMBSTONES AND METAL

To the Memory of Neil Atwood,


Alojz Benac, Hasan Grabčanović, Anthony Blunt
without whose help this book would never have been written
and in appeeciation
for the deep support of
Azra Begić, Ljubinka Kojić, Desanka Kovačević,
lohn Fine, Noel Malcolm, Muhamed Karamehmedović
and Asim Đonlić
TABLE OF CONTENTS

Introduction . ........................................................ " 159

Bosnian History and Austro-Hungarian policy: Some Medieval Belts,


the Bogomil Romance and the King Tvrtko Graves. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 169
Bosnian History ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 169
The Muslims in Bosnia and Herzegovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 170
A False History of Bosnia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 171
The Grave of Tvrtko I ............................................ 175
The Bogomil Romance. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 181
Felix VOn Luschans's Story ........................................ 182
Repercussions ................................................... 191
Postscript. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205

Two Medieval Rings in the Zavičajni Muzej Trebinje ...................... 207


The Donji Turani Ring. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 207
The Domaševo Ring. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217

A Bosnian Kingdom Metalworking Tradition ............................. 233


The Kosovo Print . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234
The Sanko Bowl . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240
The Stobi and Gogo§i-Mehedinti Bowls .............................. 247
Kotor as a Metalworking Centre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254
The Temska Bowl .................•.............................. 256
A Herzegovinian "Godet"? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263
A Further French Style Model. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265
The Ivan Cup .................................................... 266
The Čkotov and Hermitage Bowls. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273
A Bowl in Zagreb. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280

Four Decorated Steles: The Influence of Islam on


Bosnian Funerary Monuments .......................................... 287
The Stele of Vuk or Vojslav Vukčić Hrvatinić; 1401 ................... 290
The Stele of Mahmut Branković; 1471-1485 .. '" ..................... 295
The Stele of Radivoj Oprašić; after 1476 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297
The Stele at Donji Bakići; 1410-1425 ................................ 299
References ............................................................ 303

M. Wenzel: Biography .................................................. 310


M. Wenzel: Publications concerning Bosnia-Herzegovina...................... 311
INTRODUCTION

The four articles which constitute this book were written over a long period.
All of them set out what can be honestly called Bosnian style, which became a
widely recognized style in its time, and which became shaped through produce of
the Decorative Arts made during the period of the Bosnian Banate and the Bosnian
Kingdom in the 14th and 15th centuries. At that time, historical records indicate
it was possible to order jewellery, metal vessels, weaponry and shields In Bosnian
style. Various objects the author feels to represent this style are illustrated in this
book. Bosnian tombstones are carriers of Bosnian style - proving its nature because
they, unlike other objects, do not move about - and my lifelong work demonstrates
this fact. Bosnian style looks more towards Central European production, and to
Mamluk Egyptian production within the Mediterranean sphere, than to Ottoman
production, which had its impact on Bosnian art only after the Ottoman conquest.
The nature of the Bosnian Church, insofar as it can be at present defined, is felt
by the author to have had no impact on the nature of the Bosnian decorative arts
which are discussed here, and which rather reflect the popular, non·religious aspects
of Bosnian life. The topic of the Bosnian Church, still under consideration, can
not, and should not be taken as subject of this particular book.
As an American who has worked in Bosnia over thirty years and is Director
of the sole charity for preservation of the cultural heritage of Bosnia-Herzegovina
(BHHR, Bosnia-Herzegovina Heritage Rescue) I will say a few words about the
background of my own study of these topics, here.
When small, I became interested in Bosnia through artifacts and travel books
about the country brought to America by the wife of a relative, an American engineer
who had assisted in buldings railways in Bosnia after the First World War. I went
to Bosnia when energetic and young. My life work relating to this country can be
seen as a sequence of activities, all directed towards better understanding of its
culture, which drew me towards itself. An early, major activity consisted of recording
and sorting the ornamentation on Bosnia's famous stećak tombstones, which resulted
in my doctoral thesis for the University of London, Courtauld Institute of Art, and
a book with thousands of drawings published in 1965 by "Veselin Masleša",
fore-runner of "Sarajevo-Publishing", called Ornamental Tombstones of Medieval

159
Bosnia and Surrounding Regions (Ukrasni motivi na stećcima). Further activities,
which ran concurrent with the first but which took many more years, consisted of
seeking to understand the evolution of these tombstones, the nature of which I by
then knew well. I sought to answer two crucual and haunting questions. My first
question grew from the fact that at the beginning of my research, around 1960, I
naturally believed all stećci were made by people called Bogomils, because everyone
told me this was the case. Therefore I asked, "How did Bogomils come to make
these monuments, and (since I was also told they believed all matter was evil and
I knew these tombstones weighed many tons) why did they bother?"
Then followed years of research during whi~h I came to realize Bogomils did
not make these tombstones; the results are summarized in the first article here
presented, Bosnian History and Austro-Hungarian Policy: Some Medieval Belts,
The Bogomi! Romance and the King Tvrtko Graves.
My second question I started to ask only after the years of research indicating
to me that Bogomils, so called, had never been in Bosnia, and secondly, did not
make tombstones looking like this either in Bulgaria which was their country of
origin, or anywhere else. This question was, "Excluding Bogomils as having originated
these tombstones, why and how did just this kind of tombstone come to be made
in Bosnia, and, once taken root in Bosnia, how did it come to develop as it did?"
The first part of this double-pronged question is answered in the article, Two
Medieval Rings in the Zavičajni Muzej, Trebinje, which describes, along with other
material, how Stjepan II Kotroma nić, ban of Bosnia under support of Cmholic
Hungary, whose Orthodox sister was married into an important Serbian family
linked with founders of historic Serbia and living near the River Neretva Catholic-
Orthodox divide, sent down carvers in the 1330s to make specially-designed gothic
tombstones carrying arms of the Bosnian Banate, for those in the Serbian Orthodox
sphere who could be persuaded to fight for a united Bosnian state. Later, this
Orthodox area became part of the Bosnian Kingdom, and a seat of its tombstone-
-making creativity. Before that time, Orthodox in the area did utilize tombstones,
but not of gothic shapes with figurative details.
In answering the second part of this question, I learned about the multi--ethnic
phenomenon which is Bosnian Style, and which is the core topic of this book. My
researches in their entirety (not all are presented here) without doubt prove that
stećci - Bosnia's monolithic tombstones - are but one aspect of a single fashion,
Bosnian Style - mixed Gothic, Mediterranean-Islamic and Byzantine - which was
followed in Bosnia in the 14th and 15th centuries before the arrival of the Ottoman
Turks, by Catholics, Orthodox, Bosnian Churchmen and also by people of unclear
belie/. Peoples of each religion contributed only a few elements to the hybrid yet

160
highly individual result (Bosnian style), which could itself be said to have been
almost as much outside religion as a pair of blue jeans.
Tombstones in Bosnian Style should be seen to be one arm of the European
corpus of gothic effigy tombstones, block.[orm monuments which in this case do not
carry sculpted effigies as elsewhere, but rather carry incised or relief portraits of the
deceased and his funeral ritual and mourners (dancers) , as well as potent protective
signs. The Orthodox sphere made a great ctmtribution to the combined whole in
respect to the nature and arrangement of cyrillic tombstone inscriptions on these
stones - although we must remember, that the use of cyrillic writing in medieval
Bosnia extended beyond the sphere of Orthodox belief, to the Catholic Neretva
region and the Dalmatian coast. A big proportion of the earliest decorated tombstones
appear in Orthodox Herzegovina. Yet, the mixing of cyriHic inscriptions with
figurative material, as on many stećci, never occurred on any purely Serbian Orthodox
carved stone funeral monuments of this time.
It will be observed, that while my first "Sarajevo·Publishing" (then "Veselin
Masleša") book was published in 1965, the four articles reproduced here did not
appear until the 1980s and 1990s. When, around 1978, Dr. Alojz Benac -
Director of the National Museum and subsequently of the Academy of Sciences -
asked me to contribute to Bosnia a short book about stećci as handbook for university
students, interpreting my earlier Ukrasni motivi na stećcima corpus of decorative
material and summarizing my views about why ornamentation on stećci was as it
was, I stopped short. I had to tell Dr. Benac, I was not ready to write any such
book.
I in fact did not then know why stećci looked as they looked. I had drawn
thousands of them, but this did not help me really understand why they were as
the were. Supressing my love for them, regarding them in a purely academic way,
I had to say that most stećci looked to me to be crude, quasi·primitive copies of
something more sophisticated in another material. I had explored carved wooden
caskets and chests of about the same date, but these did not seem to me to be the
correct source.
Reluctantly, then, I told Dr. Benac I needed more time. I needed to sit down
and make a list of firmly dated stećci, put them in chronological order, and research
the appearance of each one in relation to the rest. A fortunate family bequest gave
me the short·term income to do this for some five years, in the peaceful environment
of Abingdon Abbey where my former husband and I were curators. I rented an
office, and closed myself off with the material, and my books.
The present four articles result mainly from research performed then, although
details were contributed from my later broad experience in spheres of Islamic and
ancient art, working for London dealers and salerooms from the middle eighties

161
until the present war. l gained the results l needed to understand stećci by performing
two tasks. I compiled a study of around 150 dated Bosnian tombstones from the
12th through the 15th centuries, dating them by all possible means - by coins or
clearly datable grave goods found in their graves, or by letter forms or datable motifs
carved on their surfaces. For instance, I made charts of cyrillic letter shapes from
Bosnian and Serbian court documents throughout the relevant period, and discovered
that many letter shapes on stećci could be very closely dated indeed. Fortunately,
stećci had been made at a time of rapid change in Bosnian handwriting styles.
Well-known local scribes were often responsible for composing the stećak inscriptions
to be copied onto stone. Particularly in the earlier 15th century, court handwriting
style changed with great speed - certain letters were dropped around established
dates, and short-hand (brzopis) was taken on. It became possible to date many
inscribed stećci, then, from aspects of their letter forms.
l included with my list of dated Bosnian tombstones, tombstones or records
of tombstones relating to any foreign rulers holding any of whatever land became
Bosnia at any time, particularly Serbian and Hungarian rulers such as Cz ar Dušan,
and King Louis the Great of Hungary, and any royal figures in Europe related by
marriage to the Bosnian royal house. This rule enabled me to follow to what degree
stećci reflected possibly relevant high-fashion funeral monuments elsewhere.

From the corpus of material I gathered at this time, there emerged a basic
and new art historical conclusion that I was personally able to bring to the study
on the stećak art form. This was, the most important art form of the 14th and
15th century Bosnian state was not stećci. Bosnia's major art form was hammered,
ornamental silver and silver-gilt vessels, made from the metal of Bosnia's rich mines,
of which stećak decoration was a reduction. Because vessels were put on graves,
carrying ceremoniaI food for the dead, their ornament, figurative motifs and even,
occasionally, hollowed shapes representing the shapes of these vessels themselves,
were transferred from metalwork onto gravestone surfaces as ornament.
Why have so many peoples in the past invaded Bosnia, and for what? For
mineral wealth, of course, and particularly in the 14th and 15th centuries, for
silver. Bosnia's silver mines had been worked by the Romans, were abandoned, and
were opened again by Saxon miners in the earlier 14th century Bosnian state. In
the late 14th and early 15th centuries, Bosnian metalworkers were being trained
in the workshops of the coastal cities, as shown in the work of Cvito Fisković. Soon,
by the earlier 15th century, these newly-trained Bosnian metalworkers moved inland.
Some worked at noble courts, while others worked near the mines, transforming
raw material into transportable luxury goods. Their products we~e given as tax to
the encroaching Turks, or as reward to vassals by their overlord, at ceremonies
involving fealty. What is the raised hand of the Orthodox Miloradovići at Radimlja

162
other than a standard gesture of fealty? Beside it is a hollowed·out bowl in the style
of its time, edged in a ring, with a small central disc, awarded the noble by his
feudal master, as was his sword and shield.
Certain of the 15th century Miloradovići family near Stolac had been given
the title of "vojvoda" by the Bosnian rulers, because they were head of the family
of Vlahs responsible for the link between feudal, courtly spheres, and other Vlachs
who made up much of Bosnia's population. They had the job to raise up so[diers
from Vlach communities generally, to fight for the Bosnian King. Bosnia then had
a feudal society imposed upon a tribal society, which last consisted of various of
the mobile, originally pre.slavic groups called vlasi or Vlachs, after a slavic word
meaning "other than oneself". Vlachs practiced transhumanee - moving to the
mountains in summer with their stock. Linkage between Bosnian feudal overlords
and their "men" who were Vlachs, was by tradition the responsibility of just one
important Vlach, a man selected to administrate the raising of an army for the
king out of the katuni which were groups of Vlach tribes.
Under the 15th century Bosnian kings, the family head of the Miloradovići
of the Stolac region was given the job of enlisting military out of Herzegovina's
Vlach tribes. But earlier, in the 14th century, when the same area was held by the
Serbian king, another tribal personage did this job. He was Vukosav Pliščić of the
Gacko region (died soon after the last historical mention of him as alive, 1382,
when he is described in a Dubrovnik document as "Voleoslauo Plescich comitem
Vlacorum omnium domini regis Rassie et Bossine".) On his huge, undecorated
grave monument at the locality Zborna Gomila (meeting mound), in the Gacko
region east of Stolac, he is described as "knez", or "prince of all Vlachs" (knez svih
Vlaha), which is the title by which he must have called himself in his own tongue.
Certainly, he enlised Vlach military for a Serbian, not Bosnian, master. His
somewhat different title from that of the Miloradovići could have been received
from the Serbian noble Nicholas Altomanović to whom he would at one time have
given fealty, who held Gacko and much of Herzegovina between 1366 and 1373
when he was ousted in his role by local nobles such as the Kosača family of the
"Herzeg" of "Herzegovina" (Herceg Stjepan Vukčić Kosača) who switched loyalty
towards the middle 14th century from Serbia to the newly expanding Bosnian state.
Vukosav Pliščić's mainly 14th century array of family stećd on the open
Gacko plain may be seen to have been model for the growing, and now-famous
mainly 15th century graveyard Radimlja of the Miloradovići, Orthodox followers
of Bosnian overlords rather than of the Serbian. king. One tall, early decorated
stećak at Zborna Gomila made by the imported foreign carvers of the 1330s is
taller than any of the same date at Radimlja, perhaps indicating that in the earlier
14th century, Zborna Gomila was a more important site than Radimlja.

163
The son of Vukosav Pliščić, Sracen Vukosalić, was no longer "knez" or
"prince" of Vlachs, since that title disappeared when Bosnia rather than the Serbian
state controlled Herzegovinian Vlachs. He was, however, "katunar" or head of the
Plijeske katun of Vlachs, and as such is mentioned in the archives by 1422. He
was a well-known scribe who composed, and signed inscriptions on various stećak
tombstones, and he would have supervised their decoration. He was, moreover,
married to the daughter of a Dubrovnik goldsmith, an extremely elevated personage
among Vlach wives (Đurđica Petrović, personal communication). With her, as
dowry, would certainly have come silver vessels, worked in the gothic Dalmatian
style which was being taught trainee 14th century Bosnian silversmiths, to be
subsequently carried inland.
Into the quiet office in Abingdon where I worked out, piece by piece, the
evolution of Bosnian stećak ornamentation, a cultural bomb fell in 1981. This
was word of an exhibition at the Victoria and Albert Museum, London, called
Masterpieces of Serbian Goldsmith's Work. My art historian friends were confused
at its contents, and various of them telephoned me. What was this so-called Serbian
goldsmithery? Too many different styles were incorporated in that which the catalogue
described as "Morava School", extending in the 14th and 15th centuries from the
Morava area of Serbia to the coast, to include produce of the goldsmiths of Dubrovnik
who were in any case Serbian as well, the catalogue claimed. Naturally, I hurried
to the exhibition.
The existence of many of the metal vessels shown in the exhibition was not
previously known to me. This was my own fault. They would have been on exhibition
in Belgrade in the National Museum, the Museum of the Serbian Church and the
Museum of Decorative Arts, when 1 visited these museums, but 1 would have seen
them before I took any particular interest in such metalwork. Now, my new research
about stećci assured me, certain of these supposedly Serbian vessels displayed motifs
upon them such as coats on arms, which were locatable on Bosnian stećci as well
as on these bowls. Actual Serbian produce avoids the gothic-style coa ts of arms
which became popular in Bosnia. These pieces had to be from the area of the
Bosnian state (though they could have been from the Orthodox, eastern part of
Bosnia), and from areas where related stećak motifs appeared. Silver vessels can
move about, but stećci, giving evidence of motifs such as heraldry in situ, do not.
And because silver does easily move about, troubled times permit little of it to remain
in its country of origin. Yet to me, the sophisticated embossed surfaces of these
luxury pieces explained much stećak design. My reaction was swift. I changed the
title of a lecture I was due to hold at the Serbian Academy of Sciences in Belgrade
away from stećci, to be called, Bosnian Style.

164
The lecture caused excitement, misunderstood by me. Friends behaved
strangely; pity was directed towards me by some, who maintained that I was sadly
ignorant of the fact that a Bosnian style could not exist as a concept. My lecture
was refused publication in Belgrade, but the late Vinko Zla malik kindly arranged
that it should be published in Peristil in Zagreb, and it is reprinted here, in this
book, under the title, A Bosnian Kingdom Metalworking Tradition.
Working on this material, I became eager to locate more Bosnian metalwork.
I came to realize much of it would have been taken out of Bosnia by "noble"
Bosnian families - or the families such as are mentioned in the Fojnica book of
arms, anxious to prove their former nobility in Europe, to be received at foreign
courts after fleeing the Turks. Their family vessels in beaten silver·gilt, with enamei
"prints" in the bottom showing newly-manufactured coats of arms, helped to award
them noble status as emigres at foreign courts in Portugal, Austria and Russia.
These vessels, once outside Bosnia were not, I felt sure, melted down.
At this point, I began to work with London dealers and sale-rooms, providing
expertise concerning "curious" objects of all sorts, mainly of metal, with the personal
aim both of earning a living, and of trying to locate more Bosnian produce. Many
items I encountered were ancient; many were fakes, many were Islamic metal vessels
with Balkan influence. But among them, like beacons of distant ships, were glimpses
I received of pieces made in or suggesting true 14th and 15th century objects of
Bosnian metalwork. I stiH remember with nostalgia, polaroid photographs once sent
from Australia for identification to the Islamic department at Sotheby's auction
house, London, of what appeared to be a Bosnian silver bow!. I did not get copies
of the photographs nor the name of the owner, who in any case eventually decided
not to sel!.
The increased knowledge of Islamic art brought me by my period of working
with dealers and collectors in London, mentioned above, up to the point of my
turning back towards Bosnia and founding BHHR in 1992, enabled me in the
final article reproduced here, to write of pre-Islamic-period stele in Bosnia. These
rare and beautiful objects were erected in Central Bosnia in the early 15th century,
in the highly creative last moments of court influence of the Bosnian Church, in
the spheres of the important Hrvatinić and Pavlović nobles. In fact, although the
Bosnian Church to my mind produced no attestable "heretical" art, it did allow a
flowering of creative ideas from many cultures to mix with each other in a way
which could be thought of as heresy to the religiously-minded, but could also be
thought of then and today, as Bosnian Style.
When I was a student, one evening in the 1960s I sat drinking loza on the
floor of the studio of the artists Mile Ćorović and Mladen Kolobarić on the Sweet
Corner in Sarajevo where I often went to paint. This studio was then part of the

165
Workers' University, but is now a restaurant. John Fine was there, in course of
collecting material for his important book The Bosnian Church, A New Interpre-
tation (New York and London, 1975). Both John Fine and I thought at that time,
we were researching Bogomil culture - tombstones and the Bosnian Church.
"Tell me", asked John Fine, "Have you found anything Bogomil about the
stećci!"
"No", I said honestly, "Not a trace. How about the Bosnian Church? Have
you found Bogomilism there?"
"No", said lohn." Nothing in the Bosnian Church provable as Bogomi!. And
I've been hunting a long time."
Together, then and there, we decided between us, there was nothing at all
in Bosnian culture that was Bogomil, in spite of all we had been told to believe.
The next day I went to see my mentor in the National Museum, Dr. Alojz
Benac, who had inspired and encouraged the production of my book about stećci,
Ukrasni motivi na stećcima, allowing me help from the members of his staff, Vlajko
Palavestra, Nada Miletić and Đuro Basler - the last of which, now deceased, was
always a devoted follower of the Bogomilian ideal. Benac had himself written a
book about stećci together with Oto Bihalji Merin of Belgrade, entitled in its English
version, The Bogomils (London 1962).
"Dr. Benae", I said, There is something I have to tell you. Last night I
conferred with lohn Fine, who is doing his thesis on the Bosnian Church. We
concluded between us, there is nothing we can find that is Bogomil either on stećci,
or about the Bosnian Church. I don't think Bogomils made stećci. I don't think
they ever were here."
"I know that", he said. "I have always known that. But it is not something
I can say. You can say it, and I will help you".
The results of this conversation were slow; they are outlined above, and what
I ultimately said took form as the first of the articles presented here. The short book
about stećci requested by Dr. Benac still remains to be done, but this publication
of these four basic articles about stećci, in a form accessible to Bosnians and to
the English-speaking sphere, is a start.
A new, heartening discovery relating tO stećci is, however, as follows. Although
stećci themselves are no longer made, Bosnia's even more noble art, its medieval
metalworking tradition for making objects in hammered silver, has never died. The
technique survived this last war, and is alive and ever-active in the metalworking
street of the Baščaršija market. Vessel shapes are not the same as illustrated here.
The metal employed has shifted from silver to copper, which is new-coated in silvery
tin. But certain highly individual {loral borders, frequently reproduced today, are

166
the same as the borders on relatively recently·excavated stećak slabs in the chapel
of the Bosnian royal castle at Babovac.
"Where do those designs come from?" I asked Mr. Jabučar, in his prominent
shop at the end of the market promenade, painting to the patterns described above.
"I don't know", he said, "They are old designs from my family. My family
has been here in Sarajevo as metalworkers for four·hundred years".
"Which designs are the oldest?" I asked him.
"I don't know", he said. "That's for you to tell me".
Let us hope that the contents of this book will give him some of the answers.

Marian Wenzel
London, September 9 1998.

167
Bosnian History and Austro-Hungarian policy:
Some Medieval Belts, the Bogomil Romance
and the King Tvrtko Graves

Bosnian History
cl

Rn the course of some recent 66). The whole group was misdated in
research on medieval Bosnian metal- a recent German book about medieval
work, I found myself puzzled by the belt fittings, highly reputable in other
curious mis dating of a group of inter- ways, further reading ofwhich revealed
esting decorative silver-gilt belts (figs. that this at first inexplicable muddie
7-10, ltd-16), Balkan regional varia- ~as based on a confusion about objects
tions of a type being made in France excavated from what was claimed as
in the first half of the 14th century (fig. the grave of one of the Bosnian kings
Ha-e). Of those which have a known named Tvrtko. l
provenance, three have been found in Exploring the problem of why
or near Bosnia (figs. 7-10) (Gunjača the author had accepted the claim, to
1952-3; p. 233, sl. 14; Fingerlin 1971; me obviously preposterous, brought to
cat. no. 465; Kovačević-Kojić 1978; p. the fore something which had frequent-
307) whilst others have been found in ly disturbed me during my many years
Greece (figs. ltd, 12) (Dalton 1911; of research on the medieval tombstones
p. 397, figo 13, Pl. 56, figs. 8, 9, 11, of Bosnia and Herzegovina, namely the
13; Tait 1986; p. 142,fig. 326, Finger- way in which tentacles still spread into
lin 1971; cat. nos. 152, 153, 155) and contemporary scholarship from the
one example was long preserved in only half-uncovered body of distortions
Georgia (figs. 13-16) (Milliken 1930; imposed on Bosnian history by quasi-
pp. 35, 36; Fingerlin 1971; cat. no. official Austro-Hungarian sources in

l Ilse Fingerlin, GiMel des hohen und spilten Mittelalters, Miinchen 1971. I am grateful to
Ronald Lightbown of the Victoria and Albert Museum for bringing this material to my attention,
and to Derek 1. Content for assisting me to obtain additional information. Nada Miletić of the
Zemaljski muzej, Sarajevo, has enabled me to examine and photograph finds from King Tvrtko I's
real grave, for which I extend thanks. Thanks are due also to my husband, John Comish, who has
given much assistance in the fmal shaping of this article, and in preparing it for publication.

169
the late 19th and early 20th centuries. f. A German researcher in a quite
It seemed to me that it would be inter- different field, understandably ignorant
esting to set out some account of how of (e), accepted, in a publication in
some extremely disreputable machina- 1971, the evidence of the publication
tions from the tum of the century had resulting from (e), and as a result mis-
led astray several unsuspecting and dated a whole group of early 14th cen-
reputable scholars from other lands in tury belts to the later 14th century, the
more recent years. time of the death of Tvrtko I (1391),
The problem is a complicated whilst compounding the confusion
knot, the strands of which are as fol- originating with (e) between that king
lows: and Tvrtko II (died 1443).
a. The peculiar history of the Once the knot is exposed and at
Muslims in Bosnia during the first half least partially untied, the excellent
of the nineteenth century. reasons for dating the belts and some
b. A false history of Bosnia in- associated finds to the early 14th cen-
vented by the Austro-Hungarian regime tury can be explored, and the record
towards the end of the nineteenth cen- put straight.
tury, and making use of the circum- The above points may be elabo-
stance (a). rated as follows:
c. The discovery and suppres-
sion by staff of the Zemaljski muzej,
Sarajevo, in 1909-10, of a richly The Muslims in
equipped royal grave, almost certainly
that of the Bosnian King Tvrtko I (died
Bosnia and Herzegovina
1391), beneath the a1tar area of a church In the years between 1820 and
at Arnautovići near Visoko in Central 1851, the Bosnian Muslims were not
Bosnia, for the purposes of maintaining much regarded in Istanbul (Šišić 1938;
(b). pp. 19, 20). As the disregard grew in-
d. The fact that (b) was so suc- creasingly mutual in the second half of
cessfully implanted in Bosnian con- the century, they became very much a
sciousness that it survived the changed law unta themselves. The control that
political world which emerged from the Muslim landowners exercised over
World War 1. their Christian serfs grew more brutal,
e. Some activity by a former and the taxes they imposed more pu-
Austro-Hungarian military surgeon in nitive, and many ugly incidents oc-
the early 1920's created false scents curred as the serfs began to rebel. By
about the graves ofboth the kings called this time Istanbul could only weakly
Tvrtko by releasing some apparently acquiesce in what the Bosnian Muslims
new information about an excavation were doing. Thus, by the 1870's they
which took place in the first years of were the only religious group in Bosnia
the Habsburg occupation of Bosnia and and Herzegovina with no aspirations
Herzegovina. which depended on backing from some

170
foreign power, at a time when Catholic -Hungarian authorities, looking back
Croatia looked to Austria and, beyond, on the first years ofthe occupation, that
to Rome, whilst Orthodox Serbia some kind of ideological support was
looked to Montenegro, then ruled by needed for what they saw as the nec-
an Orthodox vladika and, of course, to essary separation of Bosnia and Her-
Russia. zegovina from Serbia. The notion that
the propagation of the "Bogornil hy-
pothesis" , as it came to be called, was
A False History not seriously undertaken until after the
first few years of Austro-Hungarian
of Bosnia
control certainly accords with the com-
What we might call the "Bogo- ments of Ferdo Šišić, published in
milian" history of Bosnia now seems 1938, about the general direction of
to have been in large measure the brain- Austrian policy at that time (Šišić 1938;
child of Janos von Asboth, an official pp. 19, 20, 43-4), and in fact von As-
in the early Austro-Hungarian admini- both' s "popular" book about Bosnian
stration and a member of the Hungarian culture, which was aimed at outsiders,
parliament, and of his better-known and was the first literature to present
associate Benjamin von Kallay (Wen- the views under discussion in foreign
zel, Kojić 1980; pp. 209, 210), the ad- languages, appeared in Budapest in
ministrator of Bosnia from 1882 to 1903 1887, in Vienna in 1888, and in London
(Corović 1925; p. 80). That this was in 1890.
the case seems to have occurred to sev- The Treaty of Berlin had granted
eral Yugoslav scholars over the years. Austria-Hungary the sole right of oc-
An interesting discussion of the situ- cupation and administration of Bosnia
ation occurs in an unpublished work and Herzegovina following its take-
on the Bosnian medieval tombstones over in 1879. A decade later many in-
by the numismatist Ivan Rengjeo (Sred- habitants of the region were still less
njovječni nadgrobni spomenici, stećci, than enthusiastic about this arrange-
undated), the typescript of which is in ment, persisting obstinately in seeing
a private library in Zagreb. The work a linkage with Serbia as the natural
as a whole is of no great interest now, outcome of their history. Von Asboth's
since it has been superseded by far more new account of Bosnian history was
comprehensive accounts of the same designed to convince the upholders of
type (e. g. by Šefik Bešlagić), but in this recalcitrant view that it was based
his bibliography Rengjeo provides on a failure to appreciate their country' s
some valuably critical discussion of the real past. One of the most important
early sources for what had become the facts of Bosnian history, he argued, was
widely accepted theory of the origins that it had once had, during the era
of the stećak phenomenon. Rengjeo before the imposition of Turkish rule,
saw the creation of the false history as a strongly held national religion. This
the result of a realisation by the Austro- religion, the message ran, was in no

171
way linked with Serbia, on the one vival of those brave heretics who
hand, and was vehemently condemned should obviously be called, like their
by Rome, on the other. It was, in fact, Bulgarian brothers, "Bogornil " (von As-
an heretical religion, clearly related to both 1890; pp. 30-100).
various established medieval dualist The devising of this "history" so
heresies. Its place of origin was a land that it both fulfilled Austrian purposes
which had also been subjugated to Tur- and more or less accorded with an ex-
key in later years, namely Bulgaria. 2 It isting historical framework was ingen-
was to Bulgaria therefore that Bosnians ious. Asboth of course counted on the
should look for cultural links, rather fact that few Bosnians would have had
than to Western or Central Europe. That access to the detailed historical sources
Bosnia had, during the period of the available in Austro-Hungarian librar-
heresy' s flourishing, been generally un- ies. The principal means to Asboth's
der Hungarian control was not denied. end - the account of the Bosnian na-
Catholic Hungary had at times deigned tional religion - did not, however, de-
to forgive and forget this heresy, which mand any particular intellectual virtu-
had tainted most of Bosnia's local rul- osity on the part of its creator. This was
ers along with their subjects; equally simply because the exceedingly eni g-
Hungary had from time to time con- matic nature of medieval Bosnian re-
ducted clean-up campaigns, at Papal ligious beliefs and practices lent them-
instigation, aimed at restoring Bosnia selves (and still lend themselves) to a
to adherence to the true church. The wide range of more or less plausible
fact remained however, Asboth argued, interpretations. The "Bosnian Church",
that Bosnia, by virtue of its religious an institution frequently maligned in
history, lay outside any Eastern or Catholic sources of its period, has been
Western mainstream. It was obviously the subject of endless puzzlement and
necessary for the success of Asboth's discussion over the last century. On
argument that his account of Bosnia' s present knowledge the situation seems
heretical isolation during the later Mid- to have been, in brief, as follows.
dle Ages should not be contradicted by It is generally held that from the
its cultural heritage. Bosnia certainly 13th century until the Ottoman invasion
had its own unique heritage oflate me- Bosnia had a distinctive national
dieval monuments: large, rather church, whose churchmen generally re-
strange, tombstones, strewn in thou- ferred to themselves as "Christian"
sands about the land, some elaborately (krstjani), but who were sometimes lo-
decorated. These, then, Asboth con- cally called "patarin" (Petković 1953;
cluded, were clearly the cultural sur- p. 13; Fine 1975; p. 334), which was

2 A re-examination of Bulgarian Bogomilism in the, light of recent scholarship is undertaken


in John V. A. Fine, "The Bulgarian Bogami! Movement", East European Quarterly, Vol. XI, no. 4,
BauIder, Colorado, 1977; pp. 385-412.

172
originally an Italian term for a schis- one, and there was seemingly little
matic. It must be said, of course, that grasp of the distinction between such
the same word was used at the same a structure and a genuinely ecclesias-
period by Roman Catholics to describe tical one. Thus non-ordained "monks"
members of the Serbian Orthodox took on the functions reserved for
church. It is most unlikely that mem- priests, seemingly unaware of the im-
bers of the Bosnian Church were ever portance of the concept of the ordained
in their own time called "Bogomil" priesthood in the churches of East and
(Slavic: "bogumil"). One manuscript West, and therefore of the enormity, in
copy of Konstantin Filozofs 1432 bi- Roman eyes, of any departure from it
ography of Despot Stefan Lazarević ap- (Petković 1953; p. 40; Fine 1975; pp.
parently used the word to describe 148-150, 219). The movement may in-
them, but that copy is now lost, it seems, dee d have had dualistic elements at
and no surviving copy of the work has times during its long history, or perhaps
it (Fine 1975; p. 44). Other "early" it simply allowed some coastal dualists
sources in which the word is used of to function within its framework, al-
Bosnian Church members have proved though no surviving internal source
to be fakes concocted later to prove the mentions anything that might be taken
contention that it was indeed a dualist as dualism in Bosnia before the 15th
movement: likewise when the word has century (Fine 1975; pp. 131, 361).
appeared in modem or foreign-language However, it now seems fairly certain
translations of early sources it has sim- that whatever the precise doctrine of
ply been the result of an unthinking the movement was, if inde ed there was
convention by which "patarin" was al- any real doctrinal continuity during the
ways rendered "Bogomil" . It therefore several centuries of its history, the Bos-
seems highly possible that the missing nian Church existed for a small section
Konstantin Filozof manuscript was cre- of society only and had extremely little
ated or doctored to that end. impact on the majority of the inhabi-
Recent historians who have spe- tants of medieval Bosnia and Herze-
cialised in this obscure area of Balkan govina, who remained Catholic or Or-
studies have preferred to see the Bos- thodox depending on where they live d
nian Church as result of a desire for a (Fine 1973; pp. 19-29; Fine 1975; pp.
national church such as Serbia had, but 131, 361).
one free from any political associations There is every reason to believe
with East or West. In fact it seems that that profound ignorance of doctrinal
the movement had rather little success, matters prevailed at peasant level, then
and hardly amounted to an organised as more recently, and the beliefs of
"church" at any time. Although some many people who would have called
elements of its practice seem to have themselves Catholic or Orthodox might
been drawn from Orthodox norms, its well have surprised more sophisticated
structure, if that is not too grand a word, adherents of those branches of Chris-
loosely resembled a Western monastic tianity elsewhere. There is similarly a

173
possibility that most or all of what The idea that the so-called here-
Rome found offensive or heretical in tic s in Bosnia might have been con-
the beliefs of the uncomplicated souls verted· to their beliefs by proselytising
who called themselves "Christians" but Bulgarian Bogomils had been mooted
wished for an autonomous church, was by several enthusiastic Pan-Slavists be-
the result of a simple ignorance, itself fore the Austro-Hungarian administra-
the result of the long-term neglect by tion in Bosnia, at a time when solidarity
Rome of such obscure outposts of its between Bosnia and Bulgaria, both of
religious dominion. them under the Ottoman yoke, looked
It now seems - and there has in need of encouragement. A work by
never been any sound reason for sup- Franjo Rački about Bogomils and Pa-
pos ing otherwise - that the fashion for tarenes, first published in Zagreb in
erecting massive tombstones was popu- 1869-70 under the patronage of Bishop
lar amongst members of all religions Josip Juraj Strossmayer and the new
sects in 14th and 15th century Bosnia. Yugoslav Academy, presented this idea
In fact only eight out of the several with a sembiance of scholarly respect-
hundred inscribed monuments bear any ability, and introduced the Bulgarian
clear indication to link them with name "Bogomil" into the literature as
known adherents of the Bosnian Church one appropriate for members of the
(Fine 1975; pp. 260-264). It is now Bosnian church (Rački 1931; Šanjek
accepted that the mention of known 1975; pp. 11, 12). Soonafterwards,Ar-
individuals whose link with the church thur Evans, a young English newspaper
is otherwise attested is the only useful reporter with a passion for history who
identifier here. Imagery supposed by was walking around Bosnia during the
some imaginative writers to be distinc- 1875 uprising, had a casual notion the
tively "Bogomil", such as the tau cross, prominent Bosnian medieval tomb-
or so-called "djed's staff', is more eas- stones (stećak, stećci) might be the
ily proved non-Bogomil but is in fact tombs of these Bogomils, of whom he
normally quite unspecific doctrinally had read. He did not devote much space
(Wenzel-Kojić 1980; pp. 208-209).3 to this speculation in the published ac-
Von Asboth's false history count ofhis travels, but justified it with
brought together and manipulated a the observation that those stones which
number of notions about medieval Bos- he had come across did not include in
nia's church and tomb stone s which had their iconographic repertoire the cross,
been rather recently promulgated. which was known to be anathema to

3 Pavao Anđelić once told me that this experience of Bosnian historical material l ed him to
believe that, just as the architecture of many Bosnian churches followed one simple design which
did not differ between Catholic and Orthodox, the inhabitants of Bosnia probably really did just
think of themselves as Christian, without worrying about whether one needed, for salvation, to
belong to one church or another.

174
dualists (Evans 1973; pp. 163, 164).4 that Muslims were allowed to retain
The fact that Arthur Evans soon became their Catholic and Orthodox serfs (De-
an archaeologist of great international dijer 1967; pp. 79-81), so that many of
renown helped to give weight to this the Bosnian Christians who had at first
wild fancy, first known in Austrian cir- rather welcomed the Habsburg take-
over as a liberation were cruelly dis-
eles as "Evans' opinion" (von Luschan
appointed.
1881;p. 107, n.1), when Asboth chose,
The imposition of the spurious
for political reasons, to propa gate it as "Bogomil" colour to Bosnian history,
unquestionable truth. on the other hand, was part of a cam-
Von Asboth subtly combined paign to remove from the potentially
this concept - that the stećci were with- dangerous Bosnian Christians as much
out doubt "Bogomil" monuments - with of their just cultural heritage as pos-
a quite different one: that virtually all sible. It was to the Muslims therefore
Bosnians had been Bogomils, and that that the stećci - in reality the tomb-
these Bogomils had so suffered Roman- stones of the forefathers of Christians
inspired persecutions that they had of all persuasions as well as of Muslims
converted en masse to Islam - again, - were, by means of this strange theory,
something von Asboth may have heard presented as a gift, and one which
rather than invented, but for which there seemed to emphasize their hereditary
is no historical basis (Fine 1975; pp. rights in the land, whilst implying that
382-385). Austria-Hungary made much latter day Christians there were, com-
use of the Muslim population during paratively, "newcomers" (Wenzel-Ko-
jić, 1980; p. 209).
the early years of its administration of
Bosnia and Herzegovina. The Islamic
religion in Bosnia, whose ties of de-
pendence with Istanbul had been all but
The Grave of Tvrtko I
destroyed during the first three-quarters Another interesting comment in
of the century, as mentioned in (a), was Rengjeo's bibliography concerns what
at that point still free of any dangerous he saw as the role of the Zemaljski
political ties with the outside world, muzej in Sarajevo in spreading the
and was as a result rather promoted by word about Bosnia's supposed Bogo-
the occupiers. One outcome of this was milian past. This national museum for

4 This notion - that the presence or absence of crosses on grave markers can be taken as implying
something about the beliefs of the people buried beneath them - has been constantly raised by
proponents of the "Bogomil hypothesis" with the conviction that it strongly supports their claims.
In fact it is complete nonsense; a survey of European tombstones from the middle ages to the present
easily demonstrates that their iconography is a matter of fashion only, and that burial in precincts
recognised as hallowed has always been considered a sufficient indicator of piety. As an example
of the non-applicability of the "cross principle" one might mention that among the large number of
elaborately wrought medieval tombs in Westminster Abbey, London, only one has a cross of any
kind amongst its decoration; certainly the kings, queens and nobility of medieval England were not
noted for their adherence to dualist heresies.

175
Bosnia and Herzegovina had been far away (Vego IV, 1970; pp. 70, 71,
founded by the Austro-Hungarian ad- no. 254; Anđelić 1980; p. 232). Ban
ministration in 1885, to promote the Kulin himself was seen as a key figure
study and appreciation of the history, in the new Bosnian history outlined in
archaeology and natural history of the (b), according to which he was an no-
region. Rengjeo felt there was evidence table religious renegade who, in spite
that whilst von Asboth's German and of the clear prohibitions ofhis suzerain,
English language works presented the Bela III, had "with his whole family
extremely tendentious theory as estab- and ten thousand subjects, gone over
lished fact to the outside world, the to the Bomogilian faith" (von Asboth
museum staff was entrusted with the 1890, p. 43). His later rehabilitation
same task at a local level. Any unbiased and return to the Hungarian fold as re-
consideration of the following facts sult of Papal intervention was also ac-
will lead to the conclusion that Rengjeo knowledge d, of course, but it was seen
was very probably right. merely as a temporary redemption in
The grave of King Tvrtko I was the obviously heretical succession of
originally discovered by the Zemaljski the Banate.
muzej cura tor Karlo Patsch in 1909, In the course of clearing a later
the year following Austria-Hungary's medieval church in the expectation that
most politically explosive act, the ille- some remains of Kulin' s church might
gal annexation of Bosnia and Herze- be found at a lower level, a considerable
govina (Anđelić 1980; pp. 227-230). rectangular mausoleum space was re-
The finding of the grave was ap- vealed via an access beneath a large
parently accidental. Excavations of stećak near the altar of the church, an
some ruins at Arnautovići, a few miles area which had been called "the royal
north-east of Visoko in Central Bosnia, chapel" in a local tradition recorded as
had been initiated in an attempt to lo- early as 1600 (Anđelić 1980; p. 199).
cate the site of the church founded by Within it were eight skeletons, suggest-
Ban Kulin in 1193 and commemorated ing that the vault had been that of an
on an inscription-stone which had come extended family.5 One of these skele-
to light at Biskupići-Muhašinovići, not tons lay in a coffin once draped with

5 Eyewitnesses to the excavation, interviewed by Inna Čremošnik in 1950-51, agreed as to the


number of skeletons that had been found (Anđelić 1980; pp. 187, 230, 231). It is my own view that this
same mausoleum had served as fmal resting place for Ban Stjepan II Kotromanić (died 1353), who is
known to have built the Franciscans a church at Mile to that purpose. Bosnian l4th century burial habits
often lead to the last burial in a communal grave being carefully arranged, as it was here, while earlier
burials were displaced to give it room (Bešlagić, Basler 1964; p. 22, grave 62, T. XIV, sl. 4, after 1329; p.
52, grave 251, T. XXXII, sl. 5, after 1342. p. 14, grave 6, T. XII, sl. 2, after 1342). One of the rings found
in the mausoleum (figs. 2b, e; Anđelić 1980; pp. 187, 230, 231) is much earlier in style than those of
Tvrtko' s own time. It has been correctly ascribed by Bojana Radojković to the later 13th century (Radojković
1969; pp. 180,334, 352). Although Anđelić has sought to identify the ban's grave with one near the church
entrance (Anđelić 1980; pp. 231, 232), this mausoleum's central position would accord with the respect
one imagines would have been due to the church donor - a carrier of Arpad as well as Nemanja blood,
whose daughter has become Queen of Hungary in the year of his death (Ćirković 1964; p. 121).

176
a rich pall, the fragmentary remains of
which are now on display in the Ze-
maljski muzej (inv. no. 608), and un-
mistakably bear the royal insignia used
by King Tvrtko I (fig. la-c).6

.~


,'"
'O ••
,.;.

-tlr:ff.°~!I'Y

Fig. la: Repeat motif; survivingfragmentfrom


the royal Bosnian coffin pall excavated at Ar-
nautovići. Visoko. in 1909; gold and silver bro-
cade. Sarajevo. Zemaljski muzej (608).
Fig. lb: Arms of King Tvrtko I reconstructed
from surviving motifs from the Arnautovići tex-
Most unfortunately, the subse- tile. After Anđelić. 1980.
quent actions of the excavator and mu-
seum staff precluded the survival of
any ac curate knowledge of how other
rich grave goods which have since been
ascertained as being from this site were
originally disposed within the vault, al-
though it is usually assumed now that
a massive gold and crystal ring (fig.
2a, b) must have been the king's (An-
đelić 1980; p. 221). The ring and a
Fig. lc: Seal of King Tvrtko I. preserved in six
number of other valuabies from the ex- copies dated 1385-1389. Diameter 3 cm. After
cavation (some illustrated figo 2a, e), Anđelić 1970.

6 The heraldry - a helmet surmounted by a bouquet of feathers above a shield blazoned by a


bend dexter and fleurs-de-Iys - was used both by King Tvrtko I and his successor, King Dabiša
(died 1395) and also by Dabiša's widow, Queen Jelena Gruba (1395-1398). Anđelić gives most
convincing reasons for believing that the coffin under the royal pall contained the body of King
Tvrtko rather than one of these less important personalities (Anđelić 1970; p. 21; 1980; pp. 187.
214. 218).

177
lt was detective enterprise by Pa-
vao Anđelić - following up earlier work
by Irma Čremošnik done in 1950-51
under the impetus of Sergej evski' s dis-
covery - which made clear the lengths
to which Karlo Patseh and his museum
associates were prepared to go in order
to eliminate trace of the finding of this
Fig. ld: Silver ring, cast, engraved, with arms royal grave underneath a stećak within
of a retainer of Tvrtko l, e.xcavated from the
royal mausoleum at Arnautovići, Visoko. Di- a Christian church, although Anđelić
ameter 2.3 cm. Sarajevo, Zemaljski muzej (620). was not concerned to draw any particu-
lar conclusions as to the reasons for
were added to the Zemaljski muzej col- their actions. However, two immedi-
lections under a single inventory ately suggest themselves. Asboth's
number, "G-1 - 14-VIII-1909", given construct (b) stated that the medieval
without any explanations as to prove- Bosnian state had an established hereti-
nance, but recognized as being in Karlo cal church and that most of its rulers
Patch's hand by Dimitrije Sergejevski (including Tvrtko I) were Bogornils. It
in 1947, who then suggested in an in- also stated that Bogomils avoided at
ventory note that these might inde ed least the interiors of physical churches
be Arnautovići finds (ibid; pp. 187, as locations for their stećak tombstones
212-213,221). Additional Arnautovići (themselves a purely Bogomil form).
material was located subsequently in a All of this would have been seriously
number of different places within the weakened had knowledge of the dis-
museum; in the classical collections, covery of the grave of Tvrtko I in a
the medieval collections, and in the vault sealed by a stećak in a church
basement storage (ibid; p. 185). building been much spread about.

Fig. 2a: Four gold rings with various settings, excavatedfrom the royal mausoleum at Arnautovići,
Visoko. Sarajevo, Zemaljski muzej (6/8, 616, 6/9, 617).

178
Fig. 2c: Gold ring with sapphire, hollow hoop,
bezel supported by cutwork tre(oils. Diameter
2.1 cm. Sarajevo, Zemaljski mz:aej (619). Pho-
tographs by the author, with kind permission of
Nada Miletić.
Fig. 2b: Gold ring, filigree and rock crystal.
Diameter 2.5 cm. Diameter from beze! to back
church (ibid; pp. 211, 229). The hacked
~(hoop, 3.4 cm. Sarajevo, Zemaljski muzej (616). -off pieces remained around the mau-
soleum entrance inside the church,
Moreover, in the delicate political at- while other broken-up decorative ma-
mosphere following Austria-Hungary's terial in red stone, interpreted by An-
annexation of Bosnia, any publicity đelić as a base for the monument was

about the discovery of a richly equipped buried inside the mausoleum, and was
burial chamber of Bosnia's first king found when Anđelić re-excavated the
could only have encouraged undesir- site in 1976 and 1977 (ibid; pp. 202-
able nationalistic feelings among Bos- -203, 227-229).
nians. Only rather casual reference was
Accordingly, the evidence was made to the Amautovići excavations in
falsified. The large stećak actually de- the Zemaljski muzej records and pub-
scribed in ajotted note by Mustafa Sali- lications at the time. No proper exca-
hagić, a local assistant to Karlo Patsch vati on report was published. Minutes
(ibid; p. 214), was drawn into the site of a museum meeting of November 2,
map as an item of small size, about the 1909 do describe the excavations, but
size a coffin would have been within concentrate on the question of whether
the grave (ibid; pp. 190, 199,228,229). or not the church could be said to relate
The coffin itself seems to have been to Ban Kulin, with the conclusion that
destroyed. An attempt was made to de- it probably could, and remark only that
stroy the actual stećak, which was iden- graves "connected with" the church had
tified by Anđelić as a huge, peak- produced rich finds.
topped sijemerljak with integral base. "Dr. Patseh, u vezi sa svojim re-
According to that writer, the stone was feratom na zadnjoj sjednici, izvještava
so large that all the Austrians could do o iskopavanju u Arnautovićima i kotaru
was hack off most of the simple, care- Visoko. Iskopavanje je trajalo čitav
fully tooled outer surface, and drag the mjesec avgust i sve do sada nije za-
core of the monument outside the vršeno. Produženje radova objašnjava

179
se veličinom otkrivene crkve i okol- church was released in print by Patsch' s
nošću da su se unutar prvotno otkrivene associates. Ćiro Truhelka wrote in the
crkve pojavili i ostaci jedne manje - Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
starije (crkve) i da se također naišlo na of 1914 (p. 223; Anđelić 1980; p. 187,
grobove iz istog vremena. Stoga je do- n. 11) that the church at Amautovići
šlo do većeg iskopa zemlje, a bio je had been an early-Christian basilica, of
nužan ijedan oprezniji i polaganiji rad- the same date as others at Dabravina,
ni postupak. O značaju građevine za Zenica and Turbe. Vladimir Ćorović in
našu srednjevjekovnu crkvenu arhitek- the same year's Glasnik maintained
turu moći će se dati sud kada se otkrije that the discoveries indicated a monu-
čitavi tloris. Već sada se može zak- mental structure built in the time of the
ljučiti, ali uza sve rezerve, da položaj Bosnian kings, utilising in part the
dviju crkava u Arnautovićima asocira foundations of an older, smaller church
na natpis bana Kulina koji govori o beneath which, in tum, were Roman
gradnji crkve na temeljima neke starije remains (ibid;p. 187, n.}3, GZM, 1914,
(crkve). Nalazište natpisa je svega 20 p. 12). These remarks were not inac-
minuta udaljeno od Amautovića i leži curate as speculations about the church
neposredno na obali Bosne, tako da je itself, which indeed exhibited four dis-
prijenos kamena sa natpisom bio lako tinct levels - one Romanesque and two
moguć. Da li je ova pretpostavka pri- Gothic-style buildings on the site of
hvatljiva, da li je, dakle, Kulin ban iz- what could well have been a late antique
gradio crkvu u Arnautovićima, provje- basilica (Anđelić, 1980; pp. 187, 190)
rit će se iskopavanjem na mjestu gdje - but the public at large was clearly
je nađen natpis. Ako se tamo ne nađe and deliberately kept in the dark about
nikakva crkva onda je gornja sumnja the full import of the Amautovići ex-
opravdana." cavations.
"Grobni nalazi su mnogobrojni As a pendant to the accounts of
i vrijedni, osobito zbog priloga nakita, these first three components in the knot-
zlatnih i srebrnih prstenova, naušnica ted problem which is the subject of this
itd., tako da će naša srednjovjekovna article, one can hardly forbear to men-
zbirka biti znatnije obogaćena." tion the grim poetic irony that the Arch-
"Od skeleta, samo je jedan nađen duke Franz Ferdinand, the heir apparent
čitav. Kosti su zbog močvarnog tla vrlo to the Austro-Hungarian Empire, was
trošne" (Anđelić 1980; pp. 186, 187). due to declare open the grand new
On another meeting on Septem- buildings of Zemaljski muzej on the
ber 17, 1910, Patsch made a very short morning of June 28, 1914, and was
statement to the effect that work at Ar- indeed on his way there when Gavrilo
nautovići was now complete (ibid; p. Princip shot and mortally wounded him
187). thereby, initiating the chain of events
Beyond these mentions in inter- which led to the outbreak of the First
nal museum records, a certain amount World War, and the eventual downfall
of information about the excavated of Austria-Hungary itself.

180
The Bogomil Romance Alojz Benac on the topic (Benac 1951;
pp. 69-70):
Literature about Bosnia and Her- "... Vrlo ispravno prilazi ovom
zegovina and their history published in problemu i Vl. Skarić. On još 1932
the period between the First and Second godine piše da u jugoslovenskom na-
World War in the main reiterated the učnom svijetu postoji "skoro utvrđeno
"Bogornil hypothesis" outlined in (b), vjerovanje, da su bosanski mramorovi
and as this was the view leamed by grobni spomenici ljudi bogumilske vje-
most schoolteachers in their own child- re" Cv. Skarić, "Bogomi/ski grobovi i
hood studies in Austro-Hungarian bosančica ", NARODNO JEDINSTVO,
sponsored schools, they continued to almanah-kalendar, Sarajevo 1932, str.
teach it in the absence of any contra- 356) "Nitko se nije obazirao - veli dalje
dicting literature. Often works of im- Skarić - i na druge okolnosti iz kojih
peccable general scholarship still at- se bogomiisko porijeklo mramorova ne
tributed all Bosnian medieval tomb- samo nije moglo izvesti, nego ga je i
stones to Bogomils; to give one exam- pobijalo" (ibid). On smatra da je u ovo
ple the title of an article by Vejsil Čur­ pitanje i politika unijela svoje prste.
čić, "How our Bogornil forbears cut Austrija je htjela da Bosnu nacionalno
and transported medieval tombstones " odvoji od Srba i Hrvata i da stvori neke
("Kako su naši bogami/ski predji sjekli Bošnjake. Stoga je njena uprava u Kala-
i prevozili nadgrobne spamenike/~, jevo vrijeme vrlo rado prihvatila teoriju
NAPREDAK IX, 3-4, Sarajevo 1934, pp. o bogumilskim grobovima, jer je ta teo-
35-39, repeats the utterly uncritical as- rija išla u prilog ovakvoj zamisli".
sumption about the origins of the stećci, To Benac in 1951 (pp. 69-70)
but is completely sensible as an account the idea had made sense. "I do not enter
of the actual mechanics of the stećak here", he said, "into the question of the
carver's art. nature of Bogomilism or ifindeed such
Obviously, certain cultured fig- ever existed in Bosnia and Herzego-
ures who engaged in the study of Bos- vina. Nonetheless, some of Skarić's
nia' s past throughout this period, in- ideas are to me totally acceptable. The
cluding, one presumes, Rengjeo him- indisputable influence of Austrian poli-
self, must have known the true situ- tics solves many problems, and likely
ation, which they did not then choose this". Skarić, however, wrote little more
to divulge publicly. One person who on this topic, and the "Bogornil hy-
did speak out at this time was Vladislav pothesis" was repeated unchallenged in
Skarić, who in a Sarajevo publication the popular press.
of 1932 blarned Austro-Hungarian pro- In the first decades after World
paganda for the widespread acceptance War Two, there was another reason, no
of the notion that "Bogomils" were re- less political in its way, although much
sponsible for the production of Bosnian more honorable, why many popular
medieval tombstones. Not having ac- writers were happy to continue to pro-
cess to the original publication, I quote mote the "Bogomilian" version of

181
Bosnia's past, and this had little to do Felix von Luschans's
with its picturesque contribution to
Story
tourism, as is sometimes alleged. For
these writers the "Bosnian heretics" In the year 1921, an article in
were notable figures in a long tradition the German periodical "Cicerone"
of protest, against established churches, (Miinchen 1921; pp. 659-666) pub-
and against established forms. They lished what purported to be evidence
were seen as heroes, standing out for for a quite different Tvrtko grave. This
the country against all manner of out- rather surprising claim was presented
side interference, and against the relig- as the ·logical conclusion to be drawn
ious intolerance so characteristic of the from the study of finds from an exca-
spiritual monopolies of East and West vation made by the article's author, one
during the later Middle Ages. In fact Felix von Luschan, at a medieval ceme-
they were seen as the partisans of their tery at Ravna Trešnja, near Tuzla in
age, maintaining in their mountain fast- north-east Bosnia. This excavation had
nesses the independence of a proud taken place long before, early in 1879.
people. Understandably, writers ofthis Felix von Luschan had been a
persuasion did not much care to be told military surgeon with the Austrian
that their account did not correspond army when Austria-Hungary had occu-
to any historical or geographical reali- pied Bosnia and Herzegovina, and he
ties, and that the "heresy" of the Bos- stated that he and his commanding of-
nian Church was the result not so much ficer had discovered the cemetery,
of an inte11igent Protestant spirit, but which had had no tombstones of any
of sheer ignorance and negli gence. sort, quite by chance. He had not re-
However worthy their motifs, these post- mained long in the service of the
Austro-Hungarian Empire and by 1885
war writers managed to contrive a ro-
was in the employ of the Museum rur
mance of Bogomilism which, after dis-
Volkerkunde in Berlin. His relationship
semination in a number of ill-informed
with the Austro-Hungarian authorities
books in foreign languages, has proved
throughout the period between his ex-
a considerable nuisance for scientific
cavation and Austro-Hungary's down-
writers who have had to waste valuable
fall cannot now be clarified. Obviously
pages in refutations which should not he remained in contact with his former
have been necessary. This has been an military companions, since he was able
unfortunate long-term legacy of the to record in his 1921 article (p. 659)
Austro-Hungarian domination of Bos- that one of his fellow officers
nian culture in the years before World (Hauptmann Schaffer, whose artillery-
War I, the importance of which is that men had moved earth for the excava-
it discouraged for many years the criti- tion) had by then died, but that a dagger
cal re-examination of much of the ar- from his share of the grave-finds had
cheological work done during that been lost and a glass cup from the same
period. source had been shattered by one ofhis

182
children or a domestic servant. Whether graves under these tombstones had
or not von Luschan became involved been a fine selection of short, wide,
in Austria-Hungary's political manipu- (brachycephalic) skulls. 7 Indeed, con-
lation of Bosnia' s cultural history can- cluded von Luschan, because there was
not now be deduced with any certainty. a piety for tombstones of any kind
However, some startling discrepancies amongst the Muslim inhabitants of the
between his original account of the ex- land, the graves in their areas were gen-
cavation finds, published in 1881 (von erally quite undisturbed; Bosnia was
Luschan 1881; pp. 112-114) and his Eldorado for the craniologist (ibid; pp.
new pUblication of 1921, could best be 113, 114).
explained by the assumption that he Von Luschan' s personal Eldora-
did. do had obviously been at Ravna Treš-
Von Luschan's 1881 publication nja; a graveyard with no tombstones at
was of a report read to a sitting of the all, which naturally greatly facilitated
Viennese Anthropological Society, its excavation. The locality had only
elucidating the circumstances of the attracted his attention because he
finding of thirty skulls excavated at chanced to notice leg bones protruding
Ravna Trešnja, which he had presented from the earth (von Luschan 1921; p.
in 1879 to the Anthropological Section 659). Its skulls were unusual; as de-
of the city's Natural History Museum. scribed in his 1881 publication, they
His discussion of the specific excava- were all narrow and long (dolicho-
tions followed an extended exegesis on cephalic), and he chose then to hazard
Bosnian and Herzegovinian medieval that they had belonged to members of
tombstones. Some of these, he was able aRagusan mercantile community resi-
to state, dated without doubt to the 14th dent in those parts (ibid; p. 113). In
century. He had personally excavated support ofthis theory von Luschan said
graves beneath thirty such monuments; that a silver-gilt sword belt ("Wehrge-
two of the graves had contained 14th henk") found in one grave looked to
century coins. Under one tombstone at have been deco rated by a master from
Han Šibošica (north-east Bosnia, be- the time of Giotto; the sort of thing, he
tween Srebrenik and Tuzla - now Ši- opined, appropriate to aRagusan visitor.
bošica) (ibid; pp. 109, 111; Bešlagić In 1881, von Luschan had left it
1971; p. 194), he had found an Hun- at that. Now, in 1921, it was this belt,
garian coin of Louis I (1342-1382), and (fig. 7a-c, e; figo Sa, b), and the skull
under another at Han Kolibača on the of its owner - somewhat differently
Drinjača (north-east Bosnia south of described this time - which were said
Zvornik), a coin of Louis' daughter, to identify the grave as that of a Bosnian
Queen Maria (1382-1395). In the King Tvrtko.

7 Similar brachycephalic skulls have been recently excavated under stećak tombstones at Raška
Gora, Mostar region (Mikić 1978; pp. 226-241).

183
Von Luschan, in his earlier pub- The grave-goods not illustrated
lication, had remarked, without going by von Luschan in 1921 were those no
into much detail, that the Ravna Trešnja longer accessible to him either because
graves had been richly equipped. With- they had disintegrated as they were
out mentioning how the discoveries had originally uncovered, or because they
been distributed amongst the partici- had been given to other members of
pants in the excavation, he hinted simp- the excavation team. Even so he was
ly that the spoils from the forty graves able to describe most of these. The
they had opened had been divided up, pieces discovered in a state of disinte-
and that he himself now had a valuable gration were iron belt buckles in some
collection of weapons and trinkets. of the male graves, and what were de-
Von Luschan's publication of scribed as "the miserable remains of
1921, by contrast, expanded on the con- notched cutting knives, that probably
vivial nature of the excavation project once had wooden grips". The iron spurs
undertaken by the Austrian officers, on listed as found in the supposedly royal
how it came about, and on what was grave were not included in von Lu-
found. The finds were listed with
schan's illustrations, and had presum-
greater care than before, and those in
ably gone to someone else. The two
von Luschan's own possession were
items already mentioned as having been
illustrated. Since this material is of the
in the possession of Hauptmann Schaf-
greatest importance in relation to other
fer had both subsequently disappeared.
Bosnian grave-goods to which atten-
These were a relatively well-preserved
tion has been given in recent years, I
have for the purposes of this article, three-edged dagger, and "a rounded and
copied each one of von Luschan's il- f1attened little cup with humped base,
lustrations (figs. 3, 4a-b, 5, 6a, 7, 8). 10 cm. in diameter, of transparent,
nearly colourless pale green glass."
(von Luschan 1921; pp. 659-660).
Similar grave-goods which came
from other relevant graves are illus-
trated here as figures 4c, 6b, 8c. They

Fig. 3a: Glass beaker excavated from Ravna


Trešnja, Tuzla, Bosnia, in 1879. Clear glass
with applied blue threads, mould-blown. Rim
diameter 12.8 cm. Height 16 cm. After von Lu- Fig. 3b: Profile. After von Luschan 1921, Abb.
schan 1921, Abb. 4a. 4b. Present location unknown.

184
include one pair of bronze spurs said tical ribs formed by blowing into a
to be like the pair in the "royal" grave mould. Its base had been given a deep
(fig. 6a) (ibid; p. 660, Abb. 2); two kick, in the shape of a cone. This beaker
silver finger rings (fig. 4a; from one was found laid against the skuH of one
male and one female grave) (ibid; p. of the skeletons, in a way which cor-
661, Abb. 3); nine silver buttons (fig. responds to the positions of beakers of
4b, from one female grave, and said to similar shape uncovered more recently
resemble others he had excavated in at Veličani, Popovo polje, in Herze-
East Bosnia from Mramor near Zvor- govina (Wenzel-Kojić1967; pp. 78, 79,
nik) (ibid; p. 661, Abb. 3); and a beaker figs. 7, 8) and at Kakanj, Visoko, Cen-
of clear glass (fig. 3) (ibid; p. 661, Abb. tral Bosnia (Tomičić 1975; pp. 182-
4a, 4b). The beaker, which he described 185).
as being paper-thin and completely col-
ourless, had a cupped rim to which blue
threads were applied, and twelve ver-


Fig. 4a: Two silver rings excavated at Ravna
Trešnja, Tuzla, in 1879. Actual size. After von
Luschan 1921, Abb. l. Present location unknown.

Fig. 4b: Two silver buttons from Ravna Trešnja,


actual size. After von Luschan 1921, Abb. l.
Present location unknown.

Fig. 5: Sword, dagger and assorted fittings ex-


cavatedfrom Ravna Trešnja in 1897, in a grave
Fig. 4c: Two silver buttons from Ališić, Sanski later attributed to King Tvrtko. Base metal. One-
Most, Bosnia. After Kovačević-Kojić 1978. Sa- sixth actual size. After von Luschan 1921, Abb.
rajevo, Zemaljski muzej. . 5. Present location unknown.

185
Fittings .from a belt excavated at Ravna Trešnja
.from the grave attributed to King Tvrtko. Sil-
ver-gilt, cutl1Jork, chas ing.

Fig. 6a: Iron spurs excavated.from Ravna Treš-


nja, Tuzla, identical to others.found in the grave
attributed to King Tvrtko. Length 18 cm. After
von Luschan 1921, Abb. 2. Present location un-
known.

Fig. 6b: Spur excavated at Kra(jeva Sutjeska,


first harfo.fthe l4th century. After Anđelić 1973.
Sarajevo, Zema(jski muze,j. e

The male grave which was sub- Fig. 7: - a, b: The tongue, 14.5 x 1.8 cm. After
sequently assigned by von Luschan to von Luschan 1921, Abb. 8. - e: Buckle attach-
ment, JO. 7 cm. After von Luschan 1921, Abb 7.
King Tvrtko, contained an iron sword Berlin, Zeughaus (1924).
with downward-tumed, bow-shaped
qui11ons, traces of a scabbard attach-
ment, iron spurs (described as identical This belt must be described in
to those illustrated here, which were some detail since much depends on its
found in an adjoining grave), an iron dating. It had been composed of 52
and bone dagger, and an iron buckle separate metal pieces, attached to a
(figs. 5, 6a). This last may have been woven band 15 mm. wide and around
from a leather sword belt which, like 2 mm. thick, largely intact, perhaps, von
all traces of clothing, had disappeared. Luschan suggested, because the fabric
As well as these there was a silver-gi1t had become impregnated by metal salts
belt, which von Luschan described as which had acted as a preservative (ibid;
a dagger belt since the above-menti- pp. 663, 664). Appliques of crowned,
oned dagger lay directly under its clasp Lombard letter M shapes altemated
(figs. 7; Sa, b). with rectangular and star-shaped forms

186
down the length of the band (fig. Sa). a background for these images and par-
In amongst them were two suspension allel rows of gouges are used to suggest
rings and a suspension hook (fig. Sb), scales, feathers and fur (ibid; p. 665,
the rings in the form of a figure eight, Abb. 8, 9). The flowing garments worn
and the hook having on its front a by the leaf-carriers are rendered with
crowned and sceptred female, suggest- considerable precision (fig. 7a, b, e).
ing a Madonna (ibid; pp. 663, 666, Abb. lt was largelyon the basis of these
6, 10). The belt buckle and a hinged costumes that von Luschan made the
double plaque which formed the tongue assumption, mentioned in his 1881 pa-
were each secured to the belt band by per, that this belt was manufactured by
three silver rivets. a craftsman of the time of Giotto
Whilst the appliques along the [1266?-1337] (von Luschan 1881; p.
band of the belt are decorated by the 113, n. 1).
repousse technique, designs on the Felix von Luschan's change of
buckle attachment plaque and the heart about the dating of this belt, and
tongue are engraved. The buckle carries indeed of everything else found along
a dragon with a foliate tail (fig. 7c) with it, arose, he claimed in his 1921
(ibid; p. 663, Abb. 7). On each side of publication, as result of an encounter
one of the plaques of the tongue is a which occurred immediately after he
bird; on each side of the other, a man completed his excavations, and before
and woman each holding a bunch of he went to live in Berlin. Indeed, on
leaves (fig. 7a, b). Slanted lines form his own account he must have been

Fig. 7d: 1320s Italian costume. Painting by


Maestro di S. Pietro in Sy/vis, "Christ, the Virgin
and Saints", detail. Guggenheim collection, New
York. Fig. 7e: Detail of 7h; after von Luschan Abb. 9.

187
-lm T

Fig. 8: - a: Woven band with app/iques, hangers and hook, portion of the belt excavated at Ravna
Trešnja, Tuzla, Bosnia. Silver-gilt, repousse, cutwork, casting. Afier von Luschan 1921, Abb. 6.
- b: Profile of the hook (von Luschan 1921, Abb. 10), Berlin, Zeughaus (1924).

familiar with the material which so al- corded with the greater number of the
tered his views before he presented his skulls he had excavated at Ravna Treš-
excavation report to the Vienna An- nja, and were, he felt, of the same root
thropological Society, although no hint stock. This observation would seem to
of it is made therein. Von Luschan lie behind the conclusion he drew about
claimed that what happened was as fol- Ravna Trešnja in his 1881 publication:
lows. that many Ragusans had been buri ed
One year after the Ravna Trešnja
there. "There was", he reported enthu-
excavations, in 1880, Ragusa became
siastically about his Ragusan associ-
von Luschan's military headquarters.
ates, "the same astonishingly great ca-
True to his nature, the inveterate cra-
niologist found himself at once in- pacity and narrow width in relation to
volved in study of more skulls; this the great length of brain area; in con-
time they were still covered with skin, trast, the people of the land in all south
and belonged to the people he met. He Dalmatia had very wide and on the
observed that the type of skull apparent whole quite small skulls (von Luschan
among patrician families of Ragusa ac- 1921; p. 664)."

Fig. 8c: Silver gilt appliquesfrom the belt excavated at Sveti Spas, Cetina, Sinj, Croatia. Width of
app/iques: 1.2 cm. Afier Gunjača 1952. Split, Muzej h11Jatskih arheoloških spomenika.

188
Naming various Ragusan fami- would have been a gift of his cousin,
lies whose hospitality had obviously the Queen Maria of Hungary, of the
aided him in his studies of craniological House of Anjou, as the crowned M on
matters, he remarked that many had the belt (fig. Sa) "irrefutably" demon-
Italian as well as Slavic forms to their strated. Excited by this discovery, the
names; this had been so for centuries prior-historian revealed to von Luschan
and emphasized the difference between his plan to write a learned historical
Ragusans and other members of the treatise concerning the connection be-
populace. He cited the families of Bona tween France, Hungary and Bosnia, to
and Bonda (sometimes called Bunić which von Luschan would contribute
and Bundić), Cerva (in his day called a discussion of the excavation.
Criević or, presumably, Crijević), and Von Luschan says that he was
the family of his particular great friend willing to fall in with this plan. Also
Ghetaldi-Gondola, a descendant of the that he was convinced by the Prior that
historian Ivan Gundulić (von Luschan, the owner of the luxurious belt had in-
1921; p. 664). deed been King Tvrtko, because he had
It was Ghetaldi-Gondola, von recalled that in 1897 when he had do-
Luschan says, who in 1880 introduced nated the Ravna Trešnja skulls to the
him to the Prior of the Franciscans in Vienna Natural History Museum, they
Ragusa. Curiously this individual is had been measured, and on checking,
never named, but von Luschan attests it had been established that the man
warmly to his fame, claiming that he with the belt had possessed the widest
was at that time one of the chief experts head of any in the entire series of skulls
in history of the South Slav lands. This uncovered at the site, and the smallest.
knowledgeable man had, it seems, He was thus a. "foreigner" in the Ra-
heard of von Luschan's excavations at gusan graveyard, a person of the land.
Ravna Trešnja, and one day startled Given the Ragusan Prior' s impeccable
him with the communication that he, evidence, von Luschan would have us
von Luschan, had by rare chance come believe, the conclusion was obvious.
upon the cemetery of the Ragusan col- Von Luschan did not in the end
ony at Tuzla. Furthermore, an "early join forces in scholarship with this emi-
manuscript" which happened to be in nent but unnamed historian. If one takes
the Franciscan's library recorded the his account at face value, one might
amazing information that King Tvrtko feel that perhaps it was his intention of
II of Bosnia had fallen ill during the presenting the news of the finding of
course of a journey to Tuzla, died there the King's grave alongside the Prior's
in the hospital of the Ragusan colony, learning which led him to avoid any
and was buried in the colony's grave- mention of the striking differences be-
yard. In fact, the reverend Prior felt tween the belt-owner's skull and the
himself able to conclude, the man with others at Ravna Trešnja when he first
the costly girdle was "quite obviously" outlined the results of his excavation
the king. The belt, equally obviously, to the Vienna Anthropological Society,

189
although it is impossible to deduce from Franciscan colleague. In von Luschan,
von Luschan's account whether or not ignorance is perhaps understandable;
the Prior would have revealed the full less so in the "learned Franciscan. "
import of Ravna Trešnja finds to him When in his 1881 article von Luschan
before his lecture. Yet the craniological said that Louis of Hungary was King
differences themselves would have Tvrtko's father-in-Iaw (von Luschan
been apparent to him at the time of the 1881; p. 111) he shows an ignorance
lecture, from his own account of the of medieval Hungarian genealogy not
order of events. One's suspicions are unusual in his day. On the other hand
therefore aroused by his avoidance of when he accepts that King Tvrtko II
any mention of them and his concen- (died 1443) was interred in the later
tration instead on the Italianate-seeming 14th century (von Luschan 1921; p.
style of the belt as evidence for the 664), and claims moreover that his rea-
view that the skeletons as a group were sons for so believing derive from one
those of people from Ragusa. of the greatest South Slav historians of
Certainly, many years passed be- his day (whom he does not name),
fore von Luschan came to publish his something seems very wrong. One
conviction that he had discovered the wonders whether the learned Francis-
grave of Tvrtko II, which seems very can ever existed, or if he did whether
strange if he had held it since 1880 or he ever made such a claim as von
thereabouts. RuefuUy he teUs us, in the Luschan attributes to him.
1921 publication, that soon after the lt is not necessary to assume that
Prior's request for a collaborative pub- von Luschan was lying; the Franciscan
lication was made, he was required to himself may have been real and may
leave Ragusa and even the Austrian have been the fabricator; again the
sphere (1921, p. 664). As a doctor, he Franciscan might have been genuinely
was needed to accompany the expedi- taken in by a forged document - there
tions of 1881 and 1882 in and around were many about during the 19th cen-
Asia Minor, and after that was called tury, some alas prepared by Franciscans
to work in the field for the Berlin Acad- whose. religious zeal outweighed their
emy of Sciences. In 1885 he was invited concern for strict honesty (Fine 1975;
to take up employment at the Museum pp. 106-108), although von Luschan
fur Volkerkunde in Berlin, and with does not claim to have seen the manu-
this last appointment, he says, his Aus- script himself.
trian connections were cut off. "Now", lt is unnecessary to resolve this
he continues, "towards the end of my particular puzzle; the point is that von
life, it appears a duty to me to rescue Luschan in giving in his later work a
from oblivion this small excavation of late-14th century date to the grave
former years." which he claimed was that of King Tvr-
In the very strange story re- tko II implied a similar date for the
corded above a degree of historical ig- belt, abandoning his earlier instinct to
norance is prominent both on the part date it to the time of Giotto, and that
of von Luschan and of his unnamed this later date has been taken as ac curate

190
for that belt and for others resembling Fittings from the belt excavated under the larg-
it by more recent writers with no know- est tombstone at Sveti Spas church, Cetina, Sinj,
Croatia; sex of the deceased: unknown. Silver-
ledge of the rather devious background. gilt, cutwork, casting, chas ing and engraving,
One cannot help wondering, however,
what prompted von Luschan to publish,
after 40 years, the views of the real or
imagined Franciscan. If his former
Austrian colleagues had been inviting
him to defend their later archeological
activities, he did not feel obliged to
remember that country by enriching it
with his greatest find. Since von Lu-
schan' s death in 1924 the Ravna
Trešnja silver-gilt belt has been pre-
served in the Berlin Arsenal museum,
the Zeughaus (Fingerlin, op. cit; cata-
logue no. 21, pp. 312-314).

Repercussions
In 1930 the Cleveland Museum
of Art obtained a superb belt in the
same genre as the Ravna Trešnja piece,
but worked with more technical finesse
and having inset enamels (figs. 13-16).
The museum currently credits this belt
(inventory number 30.742) to late 14th
b
century Sienna. It was, however, an
heirloom long preserved in Georgia in Fig. 9: - a: hinged tongue, 17 x 1.4 cm;
the family of Prince Nicolas MingreI- - b: Three-sided buckle and shaft: 11.5 x 1.4 cm.
sky. The museum's director at the time After Gunjača 1952. Split, Muzej hrvatskih ar-
heoloških spomenika.
of the belt's acquisition, W. M. Mil-
liken, in publishing the piece in the
Bulletin for that year (W M. Milliken, From that time on, the Tuzla belt has
"Girdle of the Fourteenth Century", been taken in the literature as a com-
Bulletin of the Cleveland Museum of panion for the Cleveland example.
Art 27, 1930, pp. 35-38), mentioned In 1971 a German researcher,
that another, less elaborate, belt "un- Ilse Fingerlin, published a catalogue of
questionably" deriving from the same belts and belt buckles, within which
Italianate workshop as the Cleveland belts of the Cleveland-Tuzla style
piece, had been found in Bosnia at formed a distinct group. All had origi-
Tuzla during the Austro-Turkish war. nally been composed of a suppie belt

191
a b e d
Fig. 10: Assorted fittings from a belt excavated from a male grave at Stara Bila, Travnik, Bosnia,
in 1959. Silver, cutwork, casting, chasing, engraving, green enameling in the recesses. After Kova-
čević-Kojić 1978, drawings not to scale. travnik, Zavičajni muzej.

band (cloth, leather or woven metal The pieces in Fingerlin's cata-


wires) to which were added a mixture logue which are closest in style to the
of repousse and· cast attachments and Ravna Trešnja. Tuzla belt (figs. 7; 8a)
appliques, with the band itself termi- (Fingerlin 1971, cat. no. 21, pp. 95,
nated at one end with tongues consist- 101, 104. 312-314) are the belt found
ing of two or three separate plaques in Croatia at Cetina, Sinj (fig. 9) (ibid;
joined by hinges, their ends finishing cat. no. 465, pp. 20, 95, 96, 444-446)
in cut-work foliage of a characteristic and the portions of belt found at Chal-
shape (figs. 7a, b; 9a; 10a; 12a, d, e, cis, Euboea, Greece (fig. 12) (ibid; cat.
f; 13-15) rising out of a pendant acom nos. 152, 153, 155, pp. 95, 96, 370-373),
or flower bud. The buckles were cast, which however even more closely re-
sometimes having modeled figures semble another Bosnian belt found at
forming the uprights of a U-shape and Stara Bila, Travnik (fig. 10), not re-
thus remaining open at the top (figs. corded in the Finger1in catalogue (Ko-
9b,14b). vačević-Kojić 1978; p. 307; Bach

192
a

Fig. 11: - a, b, e: Details of a silk belt with three-sided buckle and appliques along the band; J28
x J.5 cm. Paris workshop, first half of the 14th century. Silver-gilt, casting, chasing, engraving. -
a: Buckle and shaft, 8 cm. long. - b: Tongue, 9 cm. long. After Fingerlin, cat. no. 14. Baden-Baden,
Ziihringer Museum (1169). - d: Three-sided belt buckle and shaft from Chalcis, Euboea, Greece.
J2.4 x J.4 cm. Silver-gilt, cutwork, casting, chasing, engraving. After Fingerlin, cat. no. J50. London,
British Museum (AF 2820).

1980; pp. 95-97). Of these, the Chalcis She repeats the story that King Tvrtko
belts have long been assumed to be of sickened and died in Tuzla, and then
Venetian manufacture, since Venice increases the confusion begun by von
held Chalcis from 1385 until its con- Luschan between the two kings called
quest by the Turks in 1470. Tvrtko by presenting the dates of
Ilse Fingerlin dates all these belts Tvrtko I (never actually given by von
to the very end of the 14th century. An Luschan) as applying to Tvrtko II. The
observation made in 1930 by the Ger- following passages carry her views:
man costume expert P. Post (ibid; p. "De Reihe liisst sich weiter fort-
95, n. 356) that the costume on the setzen mit zwei Griibern aus Tuzla
Tuzla piece shows it to date from the (Bosnien) und Cetina (Kroatien), die
earlier 14th century is, she feels, dis- jedoch im Gegenstatz zu den bisherin-
proved by the "fact" that the Chalcis gen Beispielen innerhalb eines grosseren
material must postdate 1385 (her as- Friedhofs lagen. Durch ihre Beigaben
sumption: there is in reality no reason vor allem die vergoldet und reich
why Venetians should not have brought verzierten Giirtel (Kat. Nr. 21 und 465)
existing pieces to Chalcis (Fingerlin, nehmen sie aber gegeniiber der iirm-
op. cit., p. 96), and also by the clear lichen Ausstattung der anderen Graber
dating based on historical information eine Sonderstellung ein. Moglicher-
about the Ravna Trešnja, Tuzla, find. weise las st sich der in Tuzla Bestattete

193
Seven belt.fittings/rom ehalcis. Euboea. Greece. Silver-gilt. cutwork. casting. chasing. engraving.

a b e d e f g
Fig.12: - a-e: Fragments/rom one belt. 1.3 cm. wide. 12.4. 9 and 8.2 cm long. Fingerlin. cat.
no. 152. London. British Museum (AF 2813a. 2813. 2812). -d: Belttongue. 9.5 x 1.6 cm. Fingerlin.
cat. no. 153. Photograph altered to look complete. British Museum (AF 2816). - e: Belt tongue.
13.4 x 1.6 cm. Mentioned by Fingerlin under cat. no. 153.. but not illustrated. After Tait 1986.
British Museum (AF 2817). - f: Two sides %ne belt tongue. 8.3 x 1.6 cm. Fingerlin. cat. no. 155.
with illustration there back-to-.front. British Museum (AF 2814). - g: Belt fitting. shaft. l J.J 1 x 1.3 cm.
Fingerlin. cat. no. 156. un illustrated. British Museum (AF 2821).
(Langschwert, Do1ch und Sporen schHige unterbreitet worden: P. Post (n.
kennzeichen ihn als Ritter) mit Tvrtko 356) datierte ihn in die erste HaIfe des
II. von Bosnien (1353-1391) identifi- 14. Jahrhunderts, aus kostiimgeschicht-
zieren, der nach Aufzeichnungen im lichen Erwagungen, auf die in anderem
Franziskanerkloster Ragusa wahrend Zusammenhang noch naher einzuge-
einer Reise in Tuzla erkrankt und auch hen ist. Doch sei hi er vorausgeschickt,
dort auf dem Friedhof bestattet sein dass sie fur diesen Zeitansatz keine
soll" (Fžngerlin, op. cit; pp. 20, 21). Stiitze abgeben. Zu einer spateren Da-
"Fur den bekannten Tuzla- tierung, wie sie auch hier vorgesch-
Gurtel sind schon entsprechende Vor- lagen wird, kommt F. von Luschan,

194
wenn auf Grund anderer iiberlegungen.
Er vermutet niimlich, dass der mit
reichen Beigaben bestattete Mann (die
iibrigen Griiber des Friedhofs waren nur
iirmlich), der sich auch im anthropolo-
?-i')chen Befund deutlich von der ein-
i1eimischen Bevolkerung unterschied,
mit Konig Tvrtko II. von Bosnien iden-
tisch sei (1353-1391). Er soll auf einer
Reise in Tuzla erkrankt, dort im Spital
gestorben und auf dem nehegelegenen
Kirchhof bestattet worden sein" (ibid;
p.95).
Finger1in is convinced by the
Tvrtko story, although she does com-
ment that the crowned M on the Tuzla
belt might well be a symbol of the Vir-
gin Mary - it was used in this way
throughout medieval Europe - as well
as of the late 14th century Queen Maria Fig.13: Beltfrom the GeorgianfamilyofPrince
of Hungary (ibid; p. 101). Here, of Nicolas Mingrelsky, 238 x 2.9 cm. Woven silver
course, she allows her belief in von wire with silver-gilt attachments. Casting, cut-
work, repousse, chasing and engraving, poly-
Luschan's material to blind her to the chrome enameling. Cleveland, Museum of Art
obvious fact that the M can be perfectly (30.742, g!{i of the John Huntington Art and
well explained as simply referring to Polytechnic Tn/st).
the Virgin, and that there is no need at
all to assume that it must also have the light of von Luschan's finds. It has
been the gift of someone whose initial to be said that, in the latter enterprise,
was M. The problem is that once the we immediately encounter the diffi-
claim that this crowned M strongly sup-
culty that although the Prior apparently
ports the contention that the belt was
owned by a relative of the Hungarian referred to Tvrtko II as the ruler who
Queen Maria is brought into question, was visiting Tuzla when he sickened
the whole late 14th century dating of and died, the whole context of von
the belt begins to look shaky indeed. Luschan's discussion implies that he is
ln fact the belt and its associated thinking of Tvrtko I, although he never
finds can be well dated from stylistic quite says so. We do not know who is
features, in a way which flatly contra- being devious, so we have to take both
dicts the theory proposed by von kings into account.
Luschan and accepted by Fingerlin. We
must now examine these features, as *
well as testing the main points of the For clarity, this section is pre-
Prior's story and their implications in sented as seven separate discussions.

195
Fig. 14a, b Fig.15 Fig.16
Fig. 14: Belt from the family of Prince Nicolas Mingrelsky, Georgia, silver-gilt and polychrome
enameling, details. - a: Hinged tongue, 31.5 cm x 2.9 cm. - b: Three-sided buckle and hinged
shaft, 18.6 x 2.9 cm. Cleveland, Museum of Art (30.742, gift of the John Huntington Art and
Polytechnic Trust).
Fig. 15: Detail of the tongue, reverse shown in figo 14.
Fig. 16: Belt in the Cleveland Museum of Art, band with repousse and enameI appliques, detail.

(l) The likelihood ofeither King The historical record shows that
Tvrtko paying an official visit to Tuzla Tuzla (medieval Soli or Salenes) was
Even if we consider Tvrtko I as of some importance as a regional centre
and a salt-mining loca1ity during the
the real subject of the story, it is clear
13th century and the early 14th. The
that the exigencies of history as they
town had been at different times vari-
touched Tuzla were such that a late ously in Serbian and Hungarian pos-
14th century royal visitor would have session, and had comG under the control
found there no welcoming nobi1ity, no of Bosnian Ban Stjepan II Kotromanić
Dubrovnik colony, and no luxuries such by 1324 (Ćirković 1978; pp. 72, 74-75,
as a hospital to care for him, when ill. 89). Mention is made in Bosnian court

196
documents from around that period of (2) The likelihood of a Bosnian
witnesses from Soli actually present at graveyard without tombstones dating
Stjepan's court. Later, Soli is still in- from the second halfofthe 14th century
cluded among the titular possessions The fact that the Ravna Trešnja
of Bosnian rulers, but no actual cour-
graveyard had no tombstones points to
tiers from there are mentioned (Dinić
a date earlier rather than later in the
1978; p. 295). In fact, from about 1325
it seems to have declined, and between 14th century for the burials. My own
that time and the Turkish period is men- study of the dated tombstones of me-
tioned only once in any Dubrovnik dieval Bosnia and Herzegovina, soon
source, and then only as an abode of to be published, has led to the firm
bandits (Kovačević-Kojić 1978; p. 84). conclusion that the widespread creation
By all accounts, Soli in the late of large, permanent outdoor grave
l4th and l5th centuries was little more markers in Bosnia postdates the middle
than an insignificant settlement. By the of the fourteenth century. The first of
early l6th century, there were two
the familiar, sizeable "stećci" were
Franciscan monasteries, one inside and
one to the north of the town (the grave- seemingly erected just before the
yard of Ravna Trešnja was well to the middle of that century, in Herzegovina.
south), but the dates of their founda- After the mid-14th century in both Bosnia
tions are not clear, and at that time also and Herzegovina there was a great up-
the Turks began to redevelop the town surge in the building of outdoor monu-
under the new name of "Tuzla" (Fis- ments of all sorts, and of the vast
ković 1960; p. 89; Vego 1957b; pp. number which survive, the majority
106, 107; Kovačević-Kojić 1978; pp. must have been erected during a period
84, 226). There was no export of salt of little more than a century. The in-
from the town during its long period
habitants of Dubrovnik were accus-
of decline and insignificance, and a Du-
brovnik colony there during this period tomed to bury their dead under floor
would have been out of the question. markers inside churches until the
There is certainly no mention of one plague epidemics of the mid-14th cen-
in any historical source, save possibly tury created a situation in which out-
the unlocated one perhaps known to door burial spaces were obviously to
von Luschan's mysterious Prior. If all be preferred. When this happened they
the above points to the extreme unlike- continued to mark their graves with
lihood of a visit by Tvrtko I (died 1391), monuments, as before (Petrović 1972;
a visit by Tvrtko II (died 1443) must
pp. 72-79). There is no doubt in my
be still less likely. Furthermore, it
mind that any late l4th century ceme-
seems certain that material remains of
any foreigners or ofwealthy inhabitants tery in Bosnia in which people who
in residence in the area must date to owned goods of the sort found in the
the first decades of the l4th century or Ravna Trešnja graves are buried, would
earlier. have had tombstones.

197
(3) The likelihood of a royal Gračanica, painted around 1320 (Škri-
burial in an unmarked, outdoor grave vanić 1957; p. 46, fig. 1), at Dečani

This part of the discussion sim- and Lesnovo, painted about 1348 (ibid;
ply reflects on the credulity of von p. 47, jigs. JO, 14; p. 48, figs. 15, 16;
Pribaković 1954, p. 80, Tabla I-III,
Luschan, his Prior (if he existed) and
those writers who have accepted the Prilog 1) and in one of the later frescoes
Tvrtko story as a basis for dating the at St. Sophia, Ohrid, painted 1346-50
group of belts previously mentioned. (Đurić 1975;fig. 67). The scabbard tip
There is no longer any mystery about (figo 5) resembles one depicted at
the burial place of either King Tvrtko. Dečani (ibid; p. 48, figo 16). The sword
The tomb of Tvrtko I has been dis- was of a utilitarian rather than ceremo-
cussed above, whilst the tomb of Tvrtko niai type, having no precious embel-
II has been located by Pavao Anđelić, lishments, and is thus much more likely
since Ilse Fingerlin's work was pub- to be contemporary with the body than
lished, in the royal chapel at Castle Bo- an heirloom buried with it. Sword
bovac. Although the bombardment of shapes in the later 14th and 15th cen-
Bobovac launched by the Turks from turies were quite different, so the sword
the nearby hills in 1463 shattered most provides yet another reason for believ-
of the grave monuments, a number have ing the burial to be of early 14th century
been reconstructed from the fragments date rather than of the time of either
so as to sufficiently identify them as King Tvrtko.
marking the graves of kings or their
immediate relations. One of these is (5) The likelihood of the spurs
convincingly assigned to Tvrtko II (An- discovered at Ravna Trešnja being
đelić, 1973; pp. 89-91; 1980; p. 231). appropriate for either King Tvrtko
Even without this evidence, The spurs uncovered at Ravna
however, it should have been clear to Trešnja (as in figo 6a) reinforce the de-
anyone tempted to base claims on the duction made from the sword. They are
story told by von Luschan, that an out- rowel spurs (the type which has a star-
door, unmarked burial of a figure of shaped wheel, or rowel, to function as
the importance of either Tvrtko would the actual spur), and have the curving
have been deeply unlikely. sides usual for the earlier part of the
14th century. Excavations at the two
(4) The likelihood of the sword major Central Bosnian courts of Kra-
discovered at Ravna Trešnja being ljeva Sutjeska and Bobovac have dem-
appropriate for either King Tvrtko onstrated that the usual dating of this
The sword uncovered at Ravna spur-type throughout Europe to before
Trešnja (figo 5) dates very obviously 1350 holds good for medieval Bosnia
from the first half of the fourteenth cen- (Anđelić 1973; p. 197, n. 75). One such
tury.lts wide, gently down-turned quil- spur was found at Kraljeva Sutjeska
Ions are of the sort depicted in a number (figo 6b) (ibid; p. 197), while an exam-
of Serbian frescoes from that time: at ple ofthe customary later style of 14th-

198
-15th century spur, having straight rather (6) The likelihood of the cos-
than curving sides, was un-covered at turne depicted on the Ravna Trešnja
Bobovac (ibid; p. 134). A word is belt dating to the time of either King
necessary here about the relative dating Tvrtko
of these two important sites. The wide-cut, full-hanging cos-
Kraljeva Sutjeska and Bobovac, turne style worn by the plant-carriers
both located within the same medieval on the Ravna Trešnja belt (fig. 7a, b,
župa in Central Bosnia (ibid; p. 152), e) conforms to an Italian style of the
earlier 14th century, and certainly does
were both occupied throughout the sec-
resemble in some respects costurne as
ond half of the l4th century. Kraljeva
painted by Giotto in the first decade of
Sutjeska, however, looks to have been
that century, as originally observed by
built and occupied first. It is known to
von Luschan (1881; p. 113, n. 1).
have been constructed by Stjepan II Giotto' s customary loose-hanging male
Kotromanić (1314-1353), and was in
costurne resembles the costurne of the
all probability used by him as a prin- male figures on both Tuzla and Cetina
cipal court throughout his reign (ibid; belts, and his caps tied under the chin
p. 156). Bobovac was a strongly forti- (Supino 1920; Vol. II, plate CLV) -
fied castle by the time of its first known worn alone, or beneath flat -topped male
mention in sources of 1449-50 (ibid; headgear in his painting from the first
p. 46, n. 36, p. 139), and by 1356 was years of the 14th century, as at the Ba-
used by Stjepan's successor, the young silica of S. Francis at Assisi (fig. 17d,
Ban Tvrtko, as his court. Anđelić e) - resemble the male headgear shown
speculates that Tvrtko would have on both these belts (figs. 7a; 9a), as
lacked both the time and the strength do, however, the similar caps still being
to engage in major building during this painted in 1321 by Paolo Veneziano
period, when he was involved in a dis- (Zlarnalik 1967; pp. 4, 13, 17). If one
pute with his brother about the succes- compares Giotto' s female costurne
sion, so that, Anđelić feels, most of the with the attire of the female figures on
the belts - here exemplified by an en-
work at Bobovac must have been done
larged sketch of one of the leaf carriers
during the time of Ban Stjepan. Even
from the Ravna Trešnja example given
so, there is much evidence that Kraljeva
by von Luschan (fig. 7e)(1921;p. 661,
Sutjeska was indeed occupied earlier
Abb. 9) - it is not difficult to parallel
than Bobovac, during the first part of the belt's wide-cut dresses, but there
Ban Stjepan's reign. Certainly, it is the are interesting differences of detail. The
case that amongst the finds from the women in Giotto's work for the Padua
two sites, all those which can be dated Arena Chapel of 1303-05 wear dresses
through good parallels to the earlier of similar wide cut (fig. 17a, b) but
part of the century, such as the spur with edges and seam-line~covered by
illustrated as figo 6b, come from Kra- very prominent decorative bands, and
ljeva Sutjeska. occasional patches of pseudo-Kufic

199
embroidery on the upper sleeves, as itself,outlived the style of dress de-
found on Islamic costume of the same picted on it. The 1330s and 40s was a
general date (Dupont, Gnudi 1979; pp. period ofrapid change in fashion. Dur-
61, 63). ing the 1330s, female necklines became
We need to tum to Italian paint- wider towards the shoulders, and waist-
ing of a slightly later date, in fact of lines became lower, at time being em-
the 1320s and 30s, to find women's phasized by a belt. The Cleveland belt,
costume of exactly the cut and decora- somewhat later than the Ravna Trešnja
tion depicted on the von Luschan belt example, though close in design, shows
(fig. 7e). A good example is in a work the tighter sleeves for ladies dresses
now in the Guggenheim collection in with strips of cloth hanging from the
New York (Ladis 1982; p. 22,fig. 79) elbows, and the shorter tunics for men,
painted by the Master of S. Pietro in whi,ch became fashionable in the later
Sylvis during the 1320s (fig. 7d). Here 1330sandthe 1340s(figs.14-16)(New-
a dress with a short yoke has slim edg- ton 1980; pp. 6-13). These new styles
ing bands only on both sides of the are well shown in the painting of 1337-
yoke. The sleeves, which have no deco- -1340 by Ambrogio Lorenzetti on the
rative panels on the upper arm, and the theme of the effects of good govern-
loose material hanging from the shoul- ment, at the Palazzo Publico, Siena,
ders rather closely parallel features (fig. 17c) (Dupont, Gnudi 1979; pp.
shown on the Ravna Trešnja belt. 98-102).
Whilst discussing this whole The decorative silver-gilt belts
matter of using costume parallels to here under discussion have often been
date Fingerlin's group of belts and its said to be Venetian, or at least from
relatives, it ought to be said that the elsewhere in north Italy (Bach 1980;
general style of the Ravna Trešnja belt p. 102; Ronald Lightbown, personal

(~
1~ ft' \
.".

1;~'-J1\1~
. \
:\ t>\\
\1
'I
\'
l~;'
'"
t;
\
l/
l" '
a b e d' -e
Fig. 17: - a, b: Female costume in Giotto 's painting, first decade of the 14th century. Frescoes,
Annunciation to St. Anne, Meeting at the Golden Gate, details. Padua, Arena Chapel. - e: Female
costume in Italy in the later 1330s. Fresco, Ambrogio Lorenzetti, The Effects of Good Government,
1337-1340, detail. Siena, Palazzo Pubblico. - d, e: Male costume in Giotto 's painting, Assisi, S.
Francesco, details.

200
communication). The fact that none of Balkan silver engraving (fig. I8a-d) utilizing
stijf leaves.
this type has ever been found there may
be historical accident. However, for
some of them at least, a manufacturing
centre in northern Dalmatia, at some-
where like Zadar or Split, seems to me
a strong possibility. This would account
both for their distribution and for their
Italianate feel, since much of Dalmatia
was at that time in Venetian hands and
Italian masters like Paolo Veneziano
were at work there, providing inspira-
tion and even designs for locally-made
products (Zlamalik 1967; pp. 45-47, 56,
57). The reliquary casket of St. Krše-
van, Zadar, produced in the 1320s (fig.
18a), shows enameling similar to that
on the Cleveland belt, as well as
bunches of foliage with upright, over-
lapping leaves of the sort found on all
the belts (Krleža, Grgić, Grčević 1972;
pp. 59-61, 165, 166). This particular
upright-Ieafstyle survived in the Zadar
manufacturing tradition until at least
1360 (fig. 18d) (Petricioli 1980; p. 76,
no. 80) by which time it had been
mainly replaced in Italy by the more
undulant Bolognese-style foliage de-
sign. 8 The continued use of the upright
bunch of leaves as a design motif in
the Bosnian sphere during the period
of Tvrtko's banate (1353-1377) is well Fig. I8a: Silver and gilt plaque, chasing, en-
graving and enameling. Reliquary casket of
demonstrated by the bowl meda1lion in St. Krševan, 1326, detail. Zadar, Cathedral
a related style and with a Cyri1lic in- treasury.

8 A fascinating chronology of one area of Italian metalworking design, a large group of


eccIesiastical objects preserved in the North Italian diocese ofLucca, indicates that Italian processional
crosses did emphasize upright, only-slightly-curving, foliage on either side of the figures of saints
in the first half of the 14th century (Calderoni Masetti, Carobbi, Gil1otto and Sodini 1986; pp.
J02-J03,jigs. 56, 57; pp. 113, 118,.figs. 64, 69) but that by the latter part ofthat century this aspect
of design had been abandoned in favour of flowers with round centres and stiff petals, and rather
more undulant foliage (ibid; pp. 162-208,jigs. 94-143).

201
scription (fig. 18b) which I have else-
where shown to belong to the sphere
of Tvrtko in the years before he de-
clared himself king (Wenzel 198411985;
pp. 6-9). By the early years of the Bos-
nian Kingdom, after 1377, the taste of
that region had, in my view, changed
somewhat away from the Dalmatian
style, and taken a more individual di-
rection.

(7) The likelihood of the other


major grave finds from Ravna Trešnja
being from the period of either King
Tvrtko Fig. 18b: Silver plaque from the centre of a
bowl, engraved with Bosnian heraldry, 14th cen-
Glass beakers with vertical, tury. From Kosovo. Beograd. Muzej primenjene
umetnosti (4581).
mould-blown ribs and cupped rims are
not infrequently found in Bosnian
graves and habitation sites, and some Thus it seems likely that the Ravna
of the larger pieces with relatively short Trešnja glass, like the sword and the
rims, such as one found at Biskup near spurs, points to Ban Stjepan's period
Konjic, may indeed date to the end of as the most likely date for the burials
the fourteenth century (Vego 1957; pp. there, rather than any later period.
132-134, Tab. 5; Kojić-Wenzel 1967; lt is worth mentioning here that
p. 80; Anđelić 1973, pp. 129-130). an early 14th century dating for much
However, the small, highly delicate, of the glass complex at Kraljeva Sut-
ribbed beakers with large cupped rims jeska is supported by presence there of
decorated with applied blue threads one other type of glass, which no one
such as the one found at Ravna Trešnja has ever tried to date later than the early
(fig. 3) seem to have been in common 14th century. Alongside the fragments
use in Bosnia in the earlier 14th century. of the ribbed beakers with blue threads
At Kraljeva Sutjeska over one-hundred found there, were seven fragments of
fragments of this kind of glass were
clear glass with blue and red enameI
uncovered; at Bobovac, only two. Bo-
decorations on the inside edge d in
bovac was rich in glasses of more bul-
bous body, with applied prints, a type creamy white on the outside (Anđelić
related to the German "krautstrunk" 1973; pp. 188, 189, 191). This well-
glass ofwhich no examples were found known and characteristic style of glass
at Kraljeva Sutjeska (Anđelić 1973; pp. painting is generally known as the
129-132). The reasons for believing "Aldrevandin" style after a famous ex-
Kraljeva Sutjeska to be the earlier habi- ample which has survived complete and
tation have already been set out above. has an inscription mentioning "Magis-

202
ter Aldrevandin".9 There is now a large
literature about this glass-type. It has
sometimes been called Syro-Frankish,
implying Crusader-period manufacture
of the 13th century Near East. lo New
opinions from various experts, how-
ever, prefer to see it as an early style
of Venetian enameled glass, II and in-
terestingly it seems that one of its prac- Fig. ISc: Engraved plaque on agarment fas-
ten er, 14th century, detail. Split. Cathedral
titioners came originally from Zadar. 12 treasury.
Recent excavations in Italy and London
have brought some such glass to light 14th century and, of course, none of it
in contexts much later than would pre- was found at Bobovac.
viously have been thought possible, The finger rings discovered at
namely, from the earlier 14th century, I3 Ravna Trešnja (fig. 4a) are of a type
and the excavation at Kraljeva Sutjeska in use throughout the 14th century (Ra-
in fact falls into this category. However, dojković 1969; T. 1, 104, 107). The
nobody would be prepared to see this buttons (fig. 4b), are of a style likewise
glass dated into the second half of the found in many 14th century Bosnian

9 British Museum, Registry no. 76, 11-4,3. The Magister Aldrevandin glass has white outlines
on the exterior and other colour painted on the interior in the manner of the Kraljeva Sutjeska
fragments. Hugh Tait in Masterpieces ofGlass, Exhibition catalogue, British Museum, London 1968;
pp. 151, 152.
10 Ibid; p. 151; Anita Engle in "Glass Finds at Acre throw New Light on the 'Syro-Frankish'
Group", Readings in Glass History No. l 13/14, Jerusalem 1982; pp. 34-69.
II Tail, op. cit, pp. 151, 152; L. Zecchin, "Un decoratore di vetri a Murano alle fine del
duecento", Journal of Glass Studies XI, Corn ing 1969; pp. 39-42; D. Whitehouse, "Notes on late
medieval glass in Italy", Annales du teme" Congres International d'Etude Historique du Verre,
London-Liverpool 1979, Liege, Association Internationale pour I'Histoire du Verre 1981; pp.
172-173.
12 Bartolomeo of Zara (Zadar: "Bartholameus pinctor, qui fuit fr Jadra'1 was a glass painter
who worked in Venice between 1290 and 1325. It is most probable that the glass he enamelled was
decorated in "Aldrevandin" style, since his repertoire is known to have included "figures and trees"
(L. Zecchin, "Fornaci muranesi fra il 1289 ed il 1290", Journal of Glass Studies XXI/, Corn ing
1970; pp. 82, 83; J. Clark, "Medieval enamelled glasses from London", Medieval Archaeology
XXVII, London 1983 (The Society for Medieval Archaeology); pp. 153-155; A. Gasparetto, "Dalla
realta archaeologica a que/la contemporanea" in Mille anni di arte del vetro a Venezia, Exhibition
catalogue, Palazzo Ducale, Museo Correr, Venezia 1982; p. 18).
\3 Hugh Tait, British Museum, John Clark, Museum of London, personal communications.
Fragments of enamel-painted "Aldrevandin" glass excavated from Foster Lane, London, were
discovered in a pit together with pottery from the first half of the 14th century. Partial inscriptions
included "S BARTOLOMEUS FE(cit)" and another "STERBA", possibly "(magis)TER
BA(rtolomeus)". John Clark has suggested that these inscriptions may relate to the Zadar craftsman
(Clark, op. cit.; p. 155).

203
European styles began to be more close
fitting, and the requirements of the new
fashion, such as narrower sleeves with
rows of buttons, do seem to have af-
fected Balkan dress (Newton 1980; p.
100).
To sum up, then, both the sword
and the spurs found in the supposed
Tvrtko grave must date to the first half
of the 14th century (assuming the spurs
in that grave to have been identical, as
von Luschan claimed, with the ones he
illustrated), long before von Luschan's
"King Tvrtko's" supposed death in
1391, let alone the Prior's king's death
in 1443. Among the major finds in the
adjoining graves, the glass beaker deco-
rated with blue threads is most probably
from the earlier 14th century, while the
rings and buttons could be of that date,
or somewhat later.
It can only be concluded, taking
all the above evidence, that the Ravna
Trešnja graveyard and the grave-goods
found there date from the earlier 14th
century, the time of Ban Stjepan II Ko-
tromanić (1314-1353), and the time be-
Fig. 18d: Processional cross from Bibinje, en- fore Tuz1a's sharp decline. Von Lu-
graved and gilded silver on a wooden support, schan' s story of the burial of King Tvrt-
local metalworking, 1360-1379. Zadar, Perma-
nent exhibition of religious art. ko II (or indeed Tvrtko I) at Ravna
Trešnja is thus a fantasy, constructed,
graves, although in this case there is by him or someone else, out of igno-
some evidence that they may only have rance or guile.
been recognised by high fashion in the Once one accepts the dating of
third decade ofthat century. Certainly, the Ravna Trešnja belt to the first half
in Serbian frescoes, small round but- of the 14th century, the other belts in
tons on the neck-openings of robes are the group fall naturally into that period
first depicted on the daughters ofžupan also. The small style differences be-
Brajan at Bela crkva Karan, painted tween the examples reflect interest-
around 1330 (Kovačević 1953; T. XX; ingly the changes in fashion during that
XXa). Around the same time, western .extremely fashion-conscious period.

204
Postscript Mileševo (Anđelić 1980; pp. 238-239).
Historians may well debate for some
The acute scholarship of the late time about whether this Mi1eševo was
Pavao Anđelić contributed much to a also the Mileševo where King Tvrtko
clarification of the topography of me- I was crowned in 1377. As a descendant
dieval Bosnia. His industrious explo- of the Nemanjas, and one who wished
ration of the royallocalities in Central to appear a Serbian as well as Bosnian
Bosnia, which involved archive re- ruler, there would have been some rea-
search as well as work in the field, son for his choosing, as is generally
included not only the excavations of supposed, the Serbian monastery of Mi-
Kraljeva Sutjeska and Bobovac but also leševo for this event, since it contained
the sifting out of good evidence from the mausoleum of the Serbian Saint Sa-
false in the maze concerning the Ar- va but at the same time was located on
nautovići royal tombs. The royal mau- the fringe s of Tvrtko' s newly expanded
soleum church, reduced to mere foun- Bosnian state (Ćirković 1964; pp. 137-
dations on a site ravaged by road build- 139; Fine 1975; pp. 43, 106, 192,209).
ing, is at last recognised by its former Even so, Anđelić has made a convinc-
name. This church of St. Nicholas (sveti ing case for another view, that the shat-
Nikola) was built by Ban Stjepan II tered ruin at Arnautovići is the site of
Kotromanić around 1340 in the Fran- both the coronation and burial uf the
ciscan monastery at Mile, also called real King Tvrtko L

205
Two Medieval Rings
in the Zavičajni Muzej Trebinje

the Zavičajni Muzej Trebinje, sent a composite of their drawings and


is in possession of two medieval rings my own observation of the ring in its
which are of considerable interest to damage d state as figo 7b, in addition to
anyone seeking to understand the his- the photograph (fig. ld).
tory of metalwork in the medieval Bos- Both rings might be said to fall
nian Kingdom. In addition, the design within the tradition of cast metal ring-
of one of them gives rise to fascinating making which gained popularity dming
historical speculations. The purpose of the 13th century and continued for sev-
this article is to present a discussion of eral centuries thereafter (Taylor-Scar-
the various aspects of these rings. isbrick: 29). However, most European
One ring, museum inventory examp1es of such rings were signets,
number A 47 is of copper, and was and whilst the Domaševo ring conforms
found by Nurija Ramić in Donji Turani largely to this type, the Donji Turanj
near Trebinje, and was subsequently ring differs in that its bezel has an al-
purchased by the museum in 1963; this most completely plain top. Whilst this
is illustrated as figs. la-e, 2a. The other latter feature on somewhat similar rings
has suggested to some art historians
is a silver gi1t ring excavated in 1968
that they should be classified as unfin-
at Mušići, Domaševo, Ljubomir polje
ished signets, it seems to me that what
to the north-west of Trebinje; this was
in fact we have is an imitation in an
found under astećak tombstone at the
inferior metal of a fashionable 14th cen-
site of Đurđeva crkva, Mušići (Vego,
tury ring type in which a gold ring was
II, pp. 56-7, no. 113). Since its deposit
set with a precious stone.
with the Zavičajni Muzej, this ring has
fallen to pieces, and at the time ofwrit-
ing is awaiting reconstruction; it has as
yet no inventory number. Fortunate1y
The Donji Turani Ring
the ring was drawn in its complete state, The copper ring from Donji Tu-
both by Tom Emmert of Stanford Uni- rani is 2.3 cm in diameter, and its oval
versity immediately after excavation, bezel measures 1.5 x 0.8 cm. At the
and by Ljubinka Kojić in 1971; I pre- top surface the oval shape of the bezel

207
is modified, as a result of the sculptural
nature of its sides, into a series of star-
like points separated by scallops (fig.
la). This top surface is undecorated
except for eight crescent-shaped inci-
sions just in from the edge, which du-
plicate the outline of the bezel; it will
a become clear that this configuration is
peculiar to a number of rings from Bos-
nia, and is indeed a major characteristic
of what is now emerging as a medieval
Bosnian metalworking style.
A second notable feature of the
ring is the circular knob at the back of
the hoop (fig. lc), while a third is the
presence of roughly tri angular areas of
b texture descending onto the shoulders
from the bezeIon either side (fig. lb).
This texture is a dotted one, composed
of a random scattering of tiny pits.
The coincidence of these three
features seems again to be a charac-
teristically Bosnian design, and is in-
deed found on two rings in my own
collection, one obtained in the Sarajevo
market "Baščaršija", the other obtained
e
in Mostar; these are illustrated as figs.
2b, e, and will be discussed further in
Fig. la-e: Copper ring, Zavičajni Muzej Trebi- connection with the individual stylistic
nje A 47, .found in Donji Turani, Trebinje.
features. It is difficult to give a clear
date for the Donji Turani ring (or in-
deed, the other two), but a number of
features suggest the period 1350-1450
as most likely. The comparatively large
size and weight of the bezel, the lack
of "neck" between the shoulders and
bezel, and the distinctive scalloping are
all features displayed on two rings now
in England. One of these at present in
the Victoria and Albert Museum, Lon-
Fig. ld: Silver gilt ring, Zavičajni Muzej, Tre-
don, was found in the grave of William
binje, .found in Mušići, Domaševo, Ljubomirsko Wytlesey (Taylor-Scarisbrick: 49, no.
polje, Trebinje region. 297; Oman 1974; 52, no. 435, Pl. 18c)

208
o a b

d e

Fig. 2: - a: Copper ring, Zavičajni muzej, Trebinje A 47, Donji Turani, Trebinje; - b: Copper
ring, author's col/ection, from Mostar; - e: Silver ring, author's col/ection, from Sarajevo; ~ d:
Gold ring set with sapphire,found in grave ofArchbishop William Witlesey, Canterbury, died J374,
Victoria and Albert Museum, London, M 191-1975. - e: Gold ring set with peridotfound in Thame,
Oxfordshire, Ashmolean Museum, Oxford, 1940-227.

209
neck feature seem to be a group of mid
15th century Papal rings (fig. 3a),
which probably stand at the end of a
conservative tradition (Taylor-Scaris-
brick; pp. 61. 62, nos. 460-463).
If the coincidence of the three
features enumerated, the scalloped
bezel, the back knob and the triangular
areas of pitted texture seems to char-
acterize a peculiarly Bosnian design,
the features individually do of course
Fig. 3a: A gilt-bronze ring. Italian 15th century. appear elsewhere, and in pursuing some
Victoria and Albert Museum London. 741-1877.
of these ramifications we can perhaps
throw some further light on the influ-
who died, as archbishop of Canterbury, ences which helped form the style we
in 1274, and was buried in his cathedral are discussing.
(fig. 2d). The other, now in the Ash- The way in which the notion of
molean Museum, Oxford, was recov- scalloping to modify the outline of a
ered in the Thame hoard (Taylor- basic oval was also much used in the
Scarisbrick: 59, na. 435, color Pl. JI), manufacture of silver bowls in the Bal-
and is sufficiently similar in both form kans in the late medieval period will
and workmanship to the Wytlesey ex- be discussed in my forthcoming book
ample for a common date to be assumed about decorative sources for stećak
(fig. 2e). Both these rings, have promi- decoration, where it will be seen that
nent ridges on their shoulders with flo- links with French metalworking prac-
ral sprays to either side; neither has a tice are also implied.
back knob. It may be that our Bosnian In turning to the back knob fea-
rings, which share various features of ture, we should observe that our Donji
these two, date from about the same Turani ring and the Sarajevo and Mo-
time, and are examples of the sort of star rings in my own collection share
cultural assimilation which character- the characteristic of having the circular
ized the reign of Tvrtko 1(1353-1391). knob at the back of the hoop empha-
On the other hand, various Serbian sized by incised, radiating lines (figs.
rings of the earlier 14th century (influ- lc, 2a-e). I shall later suggest that the
enced in tum, I shall argue, by a Mam- idea of the circle surrounded by radi-
luk fashion) display the heavy bezel, ating lines is best explained by seeing
lack ofneck and back knob (Radojković these rings as humble imitations of a
1969; pp. 34, 42. 44, 45, 50), so that high-fashion type incorporating a gem-
some residual Serbian-style features in stone as a back knob, radiating lines
Herzegovina might also have played a being at that period the conventional
part in the development of this Bosnian formula for the suggestion of a light
ring shape. At any rate, the latest rings source or an object sparking or twin-
to exhibit this heavy bezel and lack of kling (Meiss 1972; BR 1-3, BR 104-5).

210
The feature of the Imob at the
back of the ring hoop would seem to
be virtually unknown on rings found
to the north of the Alps (John Cherry,
British Museum, Department of British
and Medieval Antiquities, personal
communication), and its appearance is
usually taken to be an indication of
Islamic influence. However, this is true
only in a very partial sense. The back
knob can be seen on a 5th century Byz-
antine gold ring bearing a coin of the
Emperor Marcian (AD 450-57) pres-
ently in the British Museum (Ward-
Cherry 1981; 47, no. 101). Back knobs
would seem to have died out in the
later Byzantine sphere (no such detail
is found on medieval cast rings from
Corinth; (Davidson 1952; pp. 234-
288), and it has been suggested that the
earlier Romano-Byzantine design was
Fig. 3b: Jar. Mamluk 14th century. Syria. Da-
exported to Central Asia, preserved mascus National Museum A 4547112016.
there for many centuries in rings carved
from solid camelian, and subsequently when back knobs do enter Islamic met-
re-introduced into the Mediterranean alwork, diamond or lozenge shapes are
sphere in the wake of the Mongols, thus the usual form (frequently set against
entering Islamic metal work in the later a hoop of triangular section), and the
13th century (Boardman-Scarisbrick round back Imob is extremely rare. The
1977; p. 86, no 203; Battke 1953; p. Islamic rings on which the round back
99, no. 148). James Allan, the expert Imob does appear are generally of
on Islamic metal work at the Ashmolean Mamluk origin, which at this period
Museum, Oxford, has not found the implies a Syrian or Egyptian rather than
feature on any Islamic ring dating from Persian provenance. I give as an exam-
before that period (James Allan, per- ple a ring dating around 1400 (fig. 3e),
sonal communication), so it would from the Franks collection in the British
seem that its appearance in Bosnian Museum (inventory no. AF 2286, Da/-
and Serbian metal work in the l4th cen- ton 1912; Pl. XXIX, 2286). The oval
tury is an import from the Islamic world bezel of this ring is textured with in-
of a detail then quite new in Islamic cised dots on top and sides, in a way
metalwork. which evokes the dots used as space
In fact, it is possible to go further fillers for geometrical shapes on early
in pin-pointing the source of this influ- l4th century Mamluk ceramics (A til 1981;
ence on Balkan ring design, since even pp. 158. 159,nos. 70. 7l;p.163,no. 73;

211
@
Fig. 3e: Silver ring, Mamluk circa 1400, purchased Cairo or Beirut, British Museum, AF2286.

Arts ofIslam 1976; p. 234, no. 314). On of pitt ed texture descending from the
the 14th century Syrian ceramic exam- bezel onto the shoulders on either side,
ple I cite as figo 3b, National Museum, and this feature is also found ori the
Damascus no A4547/12016, the dotted Sarajevo and Mostar rings, with which
texture is shaded by means of aglaze, I have compared it (fig. 2a-c). Indeed,
seemingly to imitate low relief. On an- although the silver ring from Sarajevo
other 14th century Mamluk ring in the has been finished with greater care and
British Museum (AF 2292, Dalton more surface detailing than the other
1912;' XXIX, 2292), the dotted texture two (fig. 4), doubtless simply a reflec-
appears as the ground for some Arabic tion of the greater value of its material
letter forms on the bezel (fig. 3d). and the greater wealth of its intended
This feature of dotted texture on owner, certain technical features sug-
Mamluk art products of the 14th cen- gest that the Sarajevo and Donji Turani
tury leads us back to the third stylistic rings are the product of the same metal-
characteristic of our Bosnian rings, and working school. Whilst the pitting on
suggests a possible answer to an other- the shoulders of the Mostar ring seems
wise obscure problem concerning to have been made with a tool, and has
their apparent connection with the mid- a certain regularity, the pitting on the
15th century Papal rings already men- other two varies in size and has a rather
tioned. random distribution (figs. lb, 2a-c, 4)
As I have previously remarked, being clearly the result of a chemical
a typical feature of the Donji Turani process. James Allan has suggested that
ring is the presence of triangular areas an alien material, such as some form

Fig. 3d: Silver ring, Mamluk 14th century, purchased Cairo, British Museum AF 2292.

212
of salt, was applied to those parts of
the mould where surface imperfections
in the metal were desired. If this is
inde ed the case, it would seem to be a
process confined, as far as the Middle
Ages are concerned, exclusively to
Bosnia, which appears in an unexpect-
edly innavative light.
Having established that this form
of dot texture is a characteristic of Bos-
nian ring manufacture, we naturally
look around to see if anything similar
occurs elsewhere, at roughly the period
under discussion. The only obvious
European parallel is with some of the
group of 15th century Papal rings (rings
worn by Papal emissaries or appoint-
ees, already mentioned). A pnred tex-
ture is inde ed found as a surface-feature
on these, but the texture is not confined Fig. 4: Silver ring, author's collection, Sarajevo,
to triangles as on the Donji Turani ring texture produced by conttolling metal impurities
and its companions, rather it surrounds during casting.
raised areas of plain metal which en1i-
ven the ring hoop (Battke 1953; T.)(JJL anything else (for instance, both are
72, 72a). I illustrate here a gi1t-bronze quite different from the French ring-
ring set with a crystal (flg. 3a), in- matting technique of closely placed cir-
scribed "Episc. Lugdun ", and decorated cles, widespread through Europe by the
with the Virgin and a coat of arms under 15th century). I think it is clear from
a cardinal's hat; the ring is presently in the examples of Mamluk rings and ce-
the Victoria and Albert Museum, Lon- ramics given above that the various
don, (inventary no. 741-1877). These uses of dot texturing both as a filling
PapaI rings belong to the end of the for geometrical space (figs. 3b, e) and
period which we have seen as the most as a ground for lettering (fig. 3d) par-
likely for the Bosnian rings. They do allel the dotting on Bosnian rings on
not, however, seem to relate 10 earlier the one hand, and the Papal rings on
models in the Italian Papal tradition, or the other; it seems to me reasonable to
indeed, French metalworkin~ tradition assume that both manifestations are ex-
at the time of the papal exile (1309- amples of the extremeIy widespread
-1377). Mamluk influence which affected Italy
Thus while the Bosnian and Ital- and the Adriatic regions generally in
ian modes of employing this form of the 14th and 15th centuries. The Mam-
dot texture are not identical, they stand luk influence in Italy went far beyond
closer to each other than either does to the above-mentioned rings, of course.

213
In fact, the literal adoption of Mamluk had features quite distinct from the
models was much more widespread in Seljuq art carried into the Balkans by
Italy than has been hitherto realized. the conquering Ottomans. The Egypto-
Whole decorative areas, often includ- Syrian Mamluks were not themselves
ing coherent Arabic writing, were cop- conquered by the Ottomans until 1517
ied into manuscript illuminations and (A til 1981; 18), and only after that did
paintings from metalwork and textile the two streams of influence mix. Thus
models which can often be precisely it is easy to discem extensive Seljuq-
identified. For example, the Milan Vis- Ottoman influence in the art of Serbia,
conti Hours, started in 1388, includes particularly after Kosovo, whilst Mam-
in its decorative borders titles used by luk style seems to have exerted much
Mamluk sultans, a fact which seems so more influence on the art of the Bosnian
far to have evaded commentators on state. Nonetheless, it is true that the
the manuscript (Meiss; 1972). These Mamluk influence was also felt in Ser-
lettering motifs have been identified
bia in the time prior to the Bosnian
and translated for me by James Allan.
Kingdom, doubtless being transmitted
This absorption of Mamluk ob- via Herzegovina and Kotor, and this
jects by the north Italian court was, no
may explain the round back knob fea-
doubt, parallel to some extent in other
ture which is often found in earlier 14th
Adriatic areas. There is every reason
century Serbian rings, where it is com-
to believe, for instance, that the Kosača
bined with the simple Byzantine style
family from Bosnia-Herzegovina
already characteristic of Serbian art.
owned an amount of Mamluk inI aid
metalwork. Their inventory lists for the To return now to our Donji Tu-
year 1406 (Stojanović II; 333) and 1413 rani ring, we can say that in all prob-
(ibid; 351) mention the deposit of items ability it represents a style in which
described as možul. This mysterious features from the design of Mamluk
word in all probability derives from the rings imported into the Dubrovnik hin-
Mesopotamian metalworking center terlands (the round back knob and the
Mosul, where bronze objects inI aid triangular areas of pitting) were com-
with silver and gold were produced in bined with features derived from the
the l3th century. When production western European cast metal ring fash-
ceased there, the style was continued ion mentioned at the beginning of this
in Egypt and Syria by the Mamluks, article. It is of particular interest that
and the name of the original center the three rings which l have so far dis-
seems to have become synonymous cussed, all found in areas covered by
with the product, wherever the product the medieval Bosnian sphere, share the
was actually made, rather as in English characteristic of an undecorated bezel
the word "china" indicates porcelain, top. This is, in the context of the Bal-
irrespective of origin. kans, a most unusual feature since nor-
It is important to remember when mally, if any decoration is added to the
considering Islamic influence on Bal- simple cast shape, it is applied princi-
kan art products that the Mamluk style pally to the bezel top. It seems

214
Fig. 5: Gold ring set with two rubies, private collection, Istanbul.

unrealistic to regard all three rings as tending onto the shoulders, and a round
unfinished signets. back knob. As is usual for gold rings,
I should like at this point to men- much more care has been spent in its
tion a fourth ring which seems to me finishing than is the case with the silver
to throw some light on the subject. This and base metal counterparts, but the
ring (fig. 5) was purchased in Geneva, family resemblance is quite unmistak-
is now in a private collection in Istan- able, and it seems highly likely that all
bul, and is of unknown provenance. four rings originated in the same area.
The ring is of gold, and its bezel is Amongst the decorative detail on the
topped by a ruby in a scalloped collar, gold ring is a palmette-trefoil design
the shape of which is strongly reminis- with extended points which are remi-
cent of the bezels of our three Bosnian niscent of 14th century Serbian eccle-
examples. Like these latter, the gold siastical decorative art, which would
ring has triangular areas of pitting ex- be understandable if the ring had a Her-

215
zegovlman provenance. Further, one set ring of elaborate workmanship, well
trefoil has its third leaf in the shape of represented by the Istanbul example.
a hook, a feature it shares with a group Perhaps even more striking is the fact
of Herzegovinian stećci which exhibit that the Istanbul ring has a small cabo-
what I have called the Vranjevo selo chon ruby set in its back knob, and it
style, after a typical example from Vra- would seem obvious that a desire to
njevo selo (Benac 1953; p. 67, T. II, suggest this feature its the explanation
III; Wenzel 1965; e, 2; eIx, 13; ex, 7) of the back knobs with radiating lines
now removed to the courtyard of the Ze- on the Bosnian examples.
maljski Muzej, Sarajevo. This style be- Having established the features
longs to the middle of the 14th century. these various rings have in common,
If one looks at the three Bosnian one naturally wonders about a more
rings we have been discussing together precise production locale for them, and
with the Istanbul ring mentioned above, in this respect it is worth noticing that
it is easy to see that the explanation of 19th century wooden distaffs and clay
the undecorated bezel tops of the for- pipes from the region around Mostar
mer is simply that they are imitations and Imotski progressing north of the
in inferior materials, presumably for Neretva towards Duvno and Split pre-
popular consumption, of a type of gem- serve in their design (fig. 6) echoes of

Fig. 6: - a: Pipe. earthenware. Zelovo near Split. Etnogrqfski Muzej. Zagreb 10083; - b: Pipe.
earthenware. Duvno. Etnografski Muzej Zagreb. 309; - e: Distaff, maple. Gornji Mamići, Lištica,
Mostar, Etnogrqfsk;i Muzej Zagreb, 4. J2. J867

216
scallop decoration as on the rings (dis- The Domaševo Ring
taffs: Etnografski Muzej, Zagreb 21261
from Gornji Mamići, Lištica, Mostar, The Domaševo ring was discov-
and 1101 A from Imotski; pipes: Et- ered during the 1968 season of the joint
nografski Muzej Zagreb 309 from Du- expedition by Stanford University,
vno, 10083 from Split), so it seems not California with the Smithsonian Insti-
impossible that Trg Drijeva, the market tution, and by the Zemaljski muzej, Sa-
center located near the Neretva conflu- rajevo, conducted in the Trebišnjica
ence with its north-running tributary river valley between Trebinje and Bi-
the Trebižat, could have been one cen- leća. Excavations, which remain un-
ter of production. published, were carried out beneath

Fig. 7a: Stećak tombstone, Mušići, Domaševo, J4th century, beneath which the ring (tig. 7b) was
found.

217
Fig. 7b: Silver gilt ring, Mušići, Domaševo, Ljubomirsko polje, Zavičajni Muzej, Trebinje.

several important tombstones in Lju- but remains intact in some ofthe inci sed
bomirpolje (art historian: Marian Wen- areas. The incised letter-form on the
zel, London; archeologist: Vukosava shield contains grayenamel, laid over
Atanacković-Salčić, Mostar), and the the gilt.
ring in question was recovered from Obviously some factor which
beneath a stećak at Mušići, "Đurđeva firmly dated the stećak would be useful
crkva", Domaševo, which is illustrated in giving us a latest date for the ring;
as figo 7a. Two male skeletons were in fact there is no definite evidence, so
found in the grave, one of an adolescent, we must use suggestive features ofboth
the other of a man about 40, the latter the ring and the stećak to provide a
buried below the former. The ring was rough date. The stećak belongs to what
on the left hand of the older skeleton. I have called the Vranjevo selo style.
An inscription on the north-west end The stones I have placed in this group
of the stone reads, "'ll' Pa,n;ocaBa Hb appear in greatest concentration in the
CHHOMb EpaKoMb" (Vego II; pp. 56-7, area around Vranjevo selo and have
no. 113: "with (his) son Branko" which many features of carving in common;
is taken to mean "Radosava with (his) most exhibit the border oftrefoils with
son Branko". It would seem, therefore, one leaf hooked and lively, delicately
that the ring belonged to someone carved figures, which can be seen both
called Radosava. on the example of this style removed
The ring is silver-gilt (figs. ld, from Vranjevo selo to the Zemaljski
7b), cast and engraved; the diameter muzej, Sarajevo courtyard, as men-
of its hoop is 2 cm, and its circular tioned before, and on the Domaševo
bezel (l.7 cm in diameter) carries a example under discussion (fig. 7a).
shield on which is a letter-form. The None of them have bases of any sort.
gold has largely worn from the surface, This last feature is most distinctive,

218
since virtually all other stećci with a ring, and to explore the implications of
similar degree of elaboration either some decorative details. Whilst the
have integral bases, or are placed on a Domaševo stećak is not, unlike many
separate slab. When the stone at Do- Vranjevo selo stećci, decorated with a
maševo was removed for excavation, shield, the paired birds such as appear
it proved to have been placed on a pre- on its north-west end below the inscrip-
pared layer of small stones. We can say tion (figo 7a) may have some heraldic
without doubt that the stećci in this significance since they appear on a
group date from the mid- or later 14th number of stećci of this group in jux-
century, but none of them have any taposition with a shield (figo 8; Wenzel
inscription which gives a more specific 1965; LXIII 1-5). The most typical ar-
date. rangement of obvious heraldry on Vra-
The ring has features which sug- njeva selo style stećci consists of a
gest a mid-14th century background. shield decorated with a dexter bend,
Its ridge d hoop is in three places raised above and below which are respectively
up into a flat boss with straight sides a crescent and rosette; this would be
(figo 7b), and is obviously close to the regarded as incomplete heraldry in the
arrangement of the Mamluk ring, Brit- strict sense (Zmajić 1971; p. 47), since
ish Museum AF 2292, already men- it lacks a heIm. Behind the shield, again
tioned (figo 3d). The two rings also in the typical arrangement, is a long,
share the characteristic that the shoul- straight sword with horizontal quillons.
ders end abruptly in a high, flat bezel, On stećci from Topolo, Neum region,
but whilst the bezel of the Mamluk ring Zborna Gomila near Avtovac, "Kulin-
is hexagonal, the Domaševo ring has sko" by Ravno, Popovo polje and Zvi-
the circular bezel typical of Serbian and rići, Ljubuški (figo 8a-d), as well as on
Byzantine design. lt should be remem- another stećak from Domaševo (figo
bered that until 1377 the Travunia re- 8t), a pair ofbirds appears flanking the
gion had not yet been lost by Serbia to sword hilt. At Trebijovi, Trebinje re-
Bosnia. Another l4th century Serbian gion (figo 8e), there are two pairs of
detail on the Domaševo ring is the such birds. lt is clear that these group-
wind-blown acanthus design on the ings of motifs on a shield have some
shoulders (figo 7b). This rather resern- heraldic significance, and I shall argue
bles some carving on the north portal that when birds occur here, they are
of Dečani (Maksimović 1971; T. 181), part of the heraldic significanee rather
completed by Fra Vita of Kotor around than, as has been suggested, the souls
1335 (ibid; 99). I shall be arguing in of the deceased of birds which moum
my forth coming book that the Dečani (Benac 1953; p. 78). However, these
style had some influence on Bosnian groupings of motifs do not correspond
art in the early years of the reign of with the known insignia of any local
Tvrtko I. family, and their geographical distribu-
We now need to go beyond gen- tion accords with no territorial division
eral style features of both stećak and held by one single noble family during

219
Stećak tombstones with Vranjevo selo style hera/dry and birds.

a b e d e f

Fig. 8: - a: Topolo, Neum; - b: Zborna Gomila, Avatovac; - e: Ravno, "Kulinsko", Popovo polje;
- d: Zvirići, Ljubuški; - e: Trebijovi, ''Kudeljin kamen", Trebinje; - f: Mušići, DomQŠevo, Ljubomir.

the conceivable time bracket for these both sides of the Neretva, adding the
monuments. We ought, therefore, to hereditary holdings of the Serbs to the
look for some larger feudal arrange- south of the Neretva to the area to its
ment which might be represented in north which he had acquired from the
this way. Initially we must set aside Šubići shortly before (Ćirković 1964;
the Domaševo stećak and confine our- pp. 88-91). He centered his activity
selves to those stećci of the Vranjevo around the ancient court of Nemanja's
selo group which exhibit the shield with brother Miroslav at Ston, eliminating
bend dexter, crescent and rosette, local opposition in the case of the Bra-
whether or not these are accompanied nivojevići family, and neutralizing it in
by other possibly heraldic motifs. the case of knez Nikola, actual descen-
Perhaps the most suggestive dant of Miroslav, by giving him his
starting point here is the actual geo- sister as wife (Benac 1953; p. 80). At
graphical distribution of these Vranje- this period Nikola controlled land
vo selo style heraldic tombstones. They stretching from Ston east to Popovo,
are found to both sides of the Neretva and Stjepan II Kotromanić held, through
river (fig. 8g), in an arrangement which, his vassals, land stretching through
if the decoration does have heraldic im- Nevesinje to the north-east (fig. 8g).
plications, must be conceived as a cul- Dubrovnik was under the impression,
tural unity. It seems that a likely time indeed, that he would soon capture the
for such a unity to have existed was land belonging to the Serbian noble Vi-
between 1326 and 1350-1359, since be- tomir, who controlled the areas around
fore and for many years after these Trebinje and Konavle (Ćirković 1965;
dates the families to either side of the p. 91), a clear indicator that Kotromanić
Neretva owed their allegiance to dif- had adherents and sympathizers in that
ferent overlords. In 1326 Stjepan II region too. The situation remained un-
Kotromanić swept down the Dalmatian changed until 1350, since the Serbian
hinterland consolidating his position on rulers did nothing more practical to

220
\11 II I /

~
~

: .V/'s.KO lt, v

')W: " l " ' ~


W~Mt i~A-'<1<O
:~,; r~ 4
QJ

~ ~//. ~ 04,
®
! I.WJ
c(
LJ.J
~ JI"~ ....""'" .~ 8ILEčA~,
.~, .,._~/'VR'~VA~Gt,..VMJN~ \!I" ~
~~~ ~~..~ ® $:~ fi! i''''''
j st,
lJ) •

~ ~eIl.OVNIK./ i' \WT;.n~E .

'~:®
~ .. "'. BOSNIA oca 1322
~..••
...." BOSNIA 1324-1326

"*'
(.•- RY 1357·1382 " "lo .j~o
~
;i!b,..,.
S
HUNGA
ERBIA 1350-1377
if the ml'd• J4th century
Bosnian state. and locotio. oj ro
, ,

h~~h
ld on stecCl. .
dary ,ha.ge, a ,lyle hero ry !tural umty
Flg. Sg, 8a"" . lt is clear that aVranjevo
d
han II
allowmg . the area m w de.

v~ie~:r 7>:~:: mi;~~v~e:~ ::~bed ~:~;::h::::ring


reme y the situation
. (ibid:t pp. 8· J19)
. eovenng
I style stee.ci exhibiting the
r eould

tha~g:de' Nikolići al~ectgl~;59


took
unh ear winning over. ce
.
(Dinić
before
heraldie
only have been es
the
the period alkr
period 1326-1359, orrthOftheNeretva
ren I as m la "_ the land no

nović,
Serbia,
formerreg.me
repres~nte~~
1967: p. 6). t w b Vojislav VOJ'
of most of th elf
holdmgsco~outh of the Neretva
1382 when
was returned to
to whom it had a
B~sllen
nia from Hungary,
in 1357. The
{ibid; pp. 126-12 .

221
place of this stećak type in the devel- the impression that they relayed infor-
opment of the stećak phenomenon in- mation dating from before the Turkish
dicates firmly the earlier period. conquest. The books have to be treated
The following assumptions may with extreme caution. It is clear that
now be made: most of them were made with the in-
l) During this period, various tention of supporting claims to land or
noble families in the area would have petitions for ennoblement with evi-
supported the cause of the Bosnian ba- dence of noble ancestry. What has not
nate (i. e., Stjepan II Kotromanić and been clear is whether they were from
his successor, Tvrtko); the outset pure inventions, or whether
2) That members of such fami- they were based in part on genuine ma-
lies are likely persons to be buried be- terial. The earliest discussions of these
neath the elaborate stećci in the area. books were by writers of the Austro-
It is clear that a definite heraJdic Hungarian period, who favored the
link exists between the stećci under dis- view that they were largely fraudulent
cussion; and the heraldry does not, so (Asboth 1880; pp. 455-6). It seems
far as we know, belong to any individ- likely, however, that not entirely cred-
ual family. These facts taken with the
itable motive s were behind this view
above assumptions can lead to a third
since, all other factors apart, the pres-
assumption:
ence of crosses on so many of the arms
3) The heraldry might well rep-
did not sort well with the view of the
resent a pro-Bosnian banate confeder-
noble families ofthe Bosnian Kingdom
acy in the area.
which the Austro-Hungarians were
Although this is a field thick with
proposing, namely, that they adhered
controversy, some slight evidence does
to a pervasive form of dualistic heresy
exist which would link the heraldry
which was an established state religion,
with the Bosnian banate. Before going
any further, however, it must be made and which would have involved abhor-
clear that it is not implied that the crea- rence of the cross. This vision of a du-
tion of the stećci in question must fall alistic Bosnian state church stupidly
within the period 1326-59, simply that called, in view of the dates involved,
the link between the various people bur- "Bogomil", has bedeviled scientific
ied beneath them which give the her- work on stećci for 100 years. Ljubinka
aldry significance for them must have Kojić and I have argued elsewhere
been formed during that period. (Wenzel-Kojić 1981; pp. 209-211) that
A certain degree of support for the Austro-Hungarian view ofBosnia's
the association of the heraldic arrange- past was apolitically motivated con-
ment on the Vranjevo selo stećci with struct designed to counter the pan-
the Bosnian banate can be found in the Slavic aspirations of the 19th century
much-disputed arms books which were by emphasizing Bosnia's uniqueness,
made from the late 16th century on- in the heightening of which they ap-
wards and which were meant to give parently felt that disregard for truth and

222
suppression of evidence were well jus- a family "Bosnić". The existence of the
tified. family at least for the 16th century has
More recently A. Solovjev wrote been confirmed (Solovjev 1933; p. 97)
several times on the arms books (So- but the accuracy of the arms has not as
lovjev 1933 and 1954) and his opinions yet. The Bosnić arms bear, in addition
have been influential. He succeeded in to the crescent and rosette, a bend dex-
establishing that the original of the ter which separates them, and which
books was created at the end of the we have noted on our Vranjevo selo
16th century for a member of the style heraldry (fig. 9a).
Ohmučević family of Slano. His view Writers on the arms books have
was that some of the information they varied in their opinions as to the authen-
contained must be judged correct, as ticity of the crescent and rosette arms
coinciding with evidence from other of Bosnia (fig. 9b); Asboth, repre-
sources, but that a great part was pure senting the mainstream Austro-Hun-
invention (Solovjev 1933; pp. 99,101). garian view, concluded that crescents
More recently still it has been discov- and rosettes could only have reached
ered that a number of the families pre- Bosnia after the Turkish con quest, and
viously unidentified in the arms books therefore dismissed the arms (Asboth,
did in fact exist (Traljić 1951; pp. 184- 1890; pp. 455, 456). In fact, crescents
-185), and it is true that often when the
and rosettes appear on some of the ear-
books can be checked from an authentic
liest datable decorated stećci, which
source, they prove substantially cor-
pre-date the conquest by at least a hun-
rect. So although it would be unwise
dred years. Solovjev, whilst he did not
to make any deductions on the basis of
arms book illustrations alone, a certain mention this, pointed out that the cres-
cautious use can be made of them when cent and rosette were elements of a
assembling an array of evidence. They long-standing Illyrian tradition, and
are most likely to be right on such mat- was inclined to accept the authenticity
ters as which elements appear on a of the Bosnian arms, citing the parallel
shield; for crests and supporting figures of the tombstone of Queen Katharine,
they may be less trustworthy. There is the last queen of Bosnia, who died in
certainly a tendency in them to extend Rome in 1478 (Solovjev 1933; p. 101;
one lI:rrangement of arms over several Asboth 1890; p. 97). On this the queen
families. This last feature, however, is appears flanked by two coats of arms
unlikely to be a problem in respect to (fig. 9c), one being the known arms of
arms given as belonging to the Bosnian her Kosača family, the other, an exam-
state. ple of the newly fashionable quartered
This point is made because arms which includes amongst other ele-
whilst the books give arms for both ments a central motif consisting of cres-
Bosnia and Illyria which predomi- cent and rosette above an arm with up-
nantly feature the crescent and rosette, raised sword. Whilst Solovjev, always
they also give rather similar arms for a keen proponent of the Bogornil the-

223
{tBOSN1(:,~ ~BOSNAE~
Fig. 9a: Fojnica arms book, arms of Bosnić Fig. 9b: Fojnica arms book, .first ha?f 17th cen-
family. tury, arms of Bosnia.

ory, wished to read crescents on stećci the rosette and star as heraldic motifs;
as having some mystic significance several of his coins show a heIm sur-
concerned with the rebirth of the soul mounted by a large rosette, in a style
(Solovjev op. cit; p. JOJ), even he ad- seemingly borrowed from his Serbian
mitted that where they were combined relations, sometimes surmounting a
with rosettes and appearing on shields, shield marked with a large star (tig.
some heraldic meaning was inescap- lOb; Anđelić 1980; p. 242). It is much
harder to establish that Stjepan II Ko-
able.
tromanić used the crescent in connec-
It is worth noticing that the cres-
tion with the rosette or star, on evidence
cent and rosette frequently appear on
of material lihked directly to him. The
Hungarian 13th and 14th century coins only possible evidence would be a ver-
destined for the banate ofSlavonia (tig. sion ofhis 'seal illustrated by Tha1l6czy,
lOa; ibid; p. lOJ). The banate of Bosnia (tig. lOe; 1914: p. 273), on which the
lay to the south of Slavonia and was mounted ruler is seen with tri angular
always distinct from it, but there is shield with bend dexter, above and be-
some possibility that the use of crescent low which are marking s which it is
and rosette for Bosnia during the ba- possible to read as a crescent and rosette
nates of Stj epan II Kotromanić and Tvr- respectively. Nevertheless, when one
tko derived from an Hungarian connec- links together all this rather fragmen-
tion also. There is certainly no dispute tary evidence, the strong possibility
about Stjepan II Kotromanić's use of emerges that the shield with the bend

224
Fig. 9c: Grave slab of Queen Katarina Vukčić Kosača (1424-1478), last queen of Bosnia, Rome,
Franciscan church Aracoeli, detail.

dexter with crescent and rosette does fore for our Domaševo stećak; this evi-
represent the anns of the Bosnian ba- dence, it will be seen, accords well with
nate at the time of Stjepan II Kotro- the rough mid-14th century date sug-
manić, and perhaps Tvrtko; and cer- gested for the ring, on general stylistic
tainly nothing else would explain the grounds. lt is worth mentioning another
repeated appearance of this group on useful date indicator for the Vranjevo
the stećci ofVranjevo selo style, given selo stećci; the details of the costumes
their locations. We should not omit to of the numerous carved figures, where
mention that Pavao Anđelić has stated these costumes are distinctive of a rec-
that there is no clear evidence for a ognizable fashion, for example, short
coat of anns of the Bosnian banate at tunics for men and "comette" hairstyles
this period going beyond the bend dex- for women, could place the earliest
ter or the rosette (Anđelić 1970; pp. 15, stones soon after 1340 (Newton 1980;
96, 99; 1980; p. 242), but it has to be pp. 3-5, 86-7, 96).
said that he has worked mainly on the A thorough survey of the stećci
evidence of seals and coins, and has of Herzegovina has revealed that as
not sufficiently investigated relevant well as the group in what I have de-
evidence from stećci, especially with scribed as the Vranjevo selo style, the
regard to distribution of motifs. execution of which is quite sophisti-
The various facts and conjec- cated, there exists a body of stones of
tures so far mentioned give us no more greatIy inferior workmanship which
than a reasonable date bracket for the have much of their iconography, and
Vranjevo selo style stećci, and there- which have the appearance of being

225
with crescent and rosette heraldry, were
made at the behest of one or more of
the Kotromanići to glorify the graves
of those adherents who had shifted their
al1egiance away from Serbia to Stjepan
Il Kotromanić, and make a good im-
pression on still-living waverers.
Some further speculations are
a
possible which would relate these pos-
sibilities about the Vranjevo selo stećci
to a rather puzzling feature about the
Fig.l0: - a: coin of the banate ofSlavonia, late ring found beneath the Domaševo
13th century, private collection Zagreb; - b: coin
stećak, but before pursuing thes~ we
of S(jepan II Kotromanić (1314-1353).
must return to the matter of the paired
either crude copies of them, or a con- birds flanking a sword which appear
tinuation of their style at a much lower on a number of these monuments (tig.
level of expertise. It seems highly prob- Sa-f). If, following our method with
able, therefore, that the sophisticated the shield with bend, crescent and ro-
stones were the work of a carver or sette, we look elsewhere for the con-
carvers imported into the region be- junction of paired birds with a sword
cause of special skill, perhaps by an in an heraldic context, we have an ob-
vious Bosnian parallel in coins minted
influential patron, whose style was later
by one of the bans of Bosnia in the
taken up by local workers. In view of
14th century. Dimitrijević feels fairly
this, I would like to put forward very certain that the coins in question were
tentatively the suggestion that some of minted by Stjepan II Kotromanić soon
these Vranjevo selo stećci, at least those after 1322 (Dimitrijević 1966; p. 117,
figs. 5, 6), although he mentions the
views of previous writers who have at-
tributed the coins to his father, Stjepan l
Kotromanić. On the obverse of these
coins (tig. ll) Bosnia's ruler is depicted
holding upraised a straight sword with
horizontal quillons: he stands between
two profile birds which look inwards.
Although the composition of a figure
between birds here seems to stem from
gothic-style coins minted in Serbia by
King Milutin before 1299 (ibid; p. 116)
it could well have continued into the
Fig.l0c: Seal. wax impression, Stjepan II Kotro- 14th century, and was perhaps felt to
manić.
be appropriate for some reason to vas-

226
for the shield and sword, they too, in
all probability, have an heraldic signifi-
cance. Whether the shield and sword
without the birds is an incomplete form,
or whether the birds are arefinement
which change the significance of the
shield, we cannot on present informa-
tion say. Whether the birds convey any
heraldic implications when divorced
from the shield and sword, as on our
Domaševo stone, is something also on
which no firm opinions can be given,
although it seems possible. If the con-
jecture that the form with the shield
and sword may be the badge of some
Fig. 11: Silver coin, Stjepan II Kotromanić of
Bosnia, circa J322.
sort of pro-Bosnian confederacy from
the years 1326-50 be for the moment
sals of Hungary. This latter suggestion accepted, one possibility might be that
reflects the fact that birds appear not the birds without the shield preserve
only on Bosnian coins of the period, the memory of such a movement, but
but also on coins minted 1325-1343 for on a monument made at a slightly later
Mikac Mihajlović, ban of Slavonia, date, when the carving of the full form
who was of course an Hungarian vassal had become politically inadvisable. It
(ibid; p. 190). lt should be borne in mind is especially important to stress that
that Stjepan II Kotromanić was firmly this is only a conjectured possibility,
because the carvers themselves would
depend ant on Hungary at the beginning
seem not to have had any particular
of his reign. Be all that as it may, the
allegiance, and certainly executed work
link between these Bosnian coins and
at other sites (e.g. Radimlja, Benac
the typical Vranjevo selo stećak com-
1950; T. XXVI-XXVII, no. 93), in areas
position including paired birds, sword
the pro-Serbian position of whose in-
and what is possibly a version of the habitants can hardly be doubted. That
arms of the Bosnian banate seems quite a stećak belongs to the Vranjevo selo
clear. group is, therefore, in itself, no indica-
lt is undeniable that the shield tor of the political stance of whoever
with bend, crescent and rosette in front was buri ed beneath it. We should per-
of a sword which appears on many of haps mention that another stone at the
the Vranjevo selo group stećci has he- Domaševo site, quite likely executed
raldic significance, whether or not I am by the same carver as the stećak we
correct in my suggestion of what its are discussing, does have the shield,
significance might be. I think it follows sword and the birds; but as one could
that where the birds appear as support choose to emphasize either the impli-

227
cation of common carver(s), or the im- absolutely clear that the inscription is
plication of the different iconography, of the same date as the main carving.
the fact does not, in the absence of We can now look again at the
precise dates of the two stones, help us ring (figs. ld, 7b, l2a), and take up an
much. It is, of course, overwhelmingly obvious puzzle in connection with it.
likely that the two stones mark the As we mentioned before, the ring bears
graves of people who were related, a letter on a shield, on the top surface
given all we now know about the burial of its bezel. Comparison with letter
habits of the area and the period. shapes on various seals and documents
We do know that Stjepan II Ko- from its approximate period suggests
tromanić was anxious to obtain the sup- that the letter is in all probability a T
port of the lesser nobility in Herze- (fig. 12b), although it is just possible
govina, and to some extent succeeded; that it is an M (fig. 12e). But there is
for example, we find Poznan Purčić, no reason to suppose the skeleton on
who held land around Nevesinje under which the ring was found is that of
the Serbs, went over to Bosnia in 1326 anyone other then the Radosava named
(Ćirković 1964,· p. 90), and indeed there on the stone. There is a remote possi-
are several stećci, in the Vranjevo selo bility the man in question used two
style, with what I have argued is Bosnia names, a personal name and a family
heraldry around Nevesinje. Dubrov- name for instance, and that whilst one
nik's expectation that Stjepan would an- name was on the stećak, the ring initial
nex Travunia, already mentioned, stands for the other, but this does not
seems to confirm his influence there. accord with the known practice of the
Certainly the rough dating obtained for time, and is extremely unlikely.
the Vranjevo selo stećci on stylistic We have said that the ring con-
grounds, makes it likely that the erec- forms to the signet type; if it was in
tion of many of them coincides with fact used as a seal ring, our puzzle re-
the deaths of early Kotromanić sup- mains insoluble, as it does not seem
porters from the 1320s and 30s, given very likely that any man would be bur-
the average human life span of that ied with someone else's seal (although
period. there is evidence that people were on
So we can bear in mind, when occasion allowed to carry their over-
turning back to consider the Domaševo land's seal to do business on their behalf:
ring, the possibility that the stećak un- Anđelić 1970; p. 85). However, the fact
der which it was found might be that that the bezel was originally all over
of a pro-Bosnian noble who died some- silver gilt with the enameI in the initial
time in the middle of the 14th century, indicates the likelihood, although it
and at any rate before Tvrtko as king does not conclusively prove, that the
finally took over the Travunia region. ring was not intended as a functional
Whether or not Radosava's son died or seal, for which a bezel of simple metal
was killed at the same time or some- (whether precious or base) was the most
what later is immaterial, as it is not suitable and much more usual material.

228
Unfortunately, the letter inci sed on the ship, impressions of small and medium
bezel, whether it be a T or an M, is seals, together with a ring seal survive,
symmetrical, so one cannot deduce and the existence of a great seal is well
from it whether the bezel was meant documented (Anđelić 1970;pp.17-25).
to be viewed directly or to form a re- Certainly none of these includes an in-
versed impression. itial T, but of course one would not
If the ring was intended simply expect that on the kingdom seals, for
as an item of adornment rather than a the reason given above, and the one
functional seal, it might of course have banate seal which has survived is large
been originally the property of a rela- enough to include an inscription in
tion of Radosava's, whose initial was which Tvrtko's name appears twice full
T (or M), and thus have come to Ra- length (ibid; p. 18).
dosava by inheritance. Another possi- Anđelić does not however men-
bility is that the ring is a personal token tion that several coins in use during the
given to Radosava by someone whose period of Tvrtko's banate have coun-
initial was T (or M). In this connection termarkings which include, amongst
I should like to present the suggestion other things, a single letter T (Dimitri-
that the initial is indeed aT, and that jević 1963; pp. 96, 145, 148). Most of
the ring was a token of Tvrtko, in the these are Serbian coins minted for use
days of his banate (i, e., before he be- in Serbia's western provinces, though
came King Tvrtko I in 1377). I present some are Bosnian coins from the banate
this suggestion, as one of several pos- of Stjepan II Kotromanić. The counter-
sibilities, not out of she er caprice, but marked T appears in arectangle (fig.
because there are several interesting 12d). That the coins relate to the period
pointers in that direction. before Tvrtko became king seems cer-
It should be said at once that An- tain from the fact that none of these
đelić seems to imply that there is no countermarked Serbian coins was
evidence that Tvrtko ever used an initial minted after the time of Dušan (1331-
T in any heraldic context, and of course 1355). Interestingly, in the context of
if this is true, my suggestion would what we have suggested might be Bos-
have little to comm end it. It would cer- nian heraldry, another Bosnian coun-
tainly seem to hold for the period after termark on existing Serbian coins takes
Tvrtko became king, when he anyway the form of a bird in profile within a
preferred to use the name Stephan rectangle (figs. 12e, t). Dimitrijević
which he had adopted. Unfortunately who published all these coins claimed
graphic evidence of only two of Tvr- that the marks produced on the other
tko's seals survives. From the period of side of the coin with the bird counter-
his banate we have only the impression mark, by the overstamping process can
of a medium-sized seal, although we be read as C. T., the C being on its
know he also had a ring seal, and the back beneath the T, extended this read-
existence of a great seal can be conjec- ing to the other countermark, which it
tured. From the period ofTvrtko's king- is difficult in my view to see as anything

229
a

d e

g h

Fig. 12: - a: Detail, Mušići, Domaševo ring, Zavičajni Muzej, Trebinje; - b: Detail, seal of ban
Pavao Šubić between 1299 and 1312, phrase 'et Bosne' and letter T from inscription on the silver
coffin of St. Simeon, Zadar, 1380. Krleža-Grčević; - e: Letter Mfrom the silver coffin of St. Simeon,
Zadar; - d, e: Kotromanić countermarks on Serbian and Bosnian money circulated in Hum when
it was regained after Dušan's 1350 invasion: Dimitrijević, 1963. - f: Countermarked Bosnian dinar
of Stjepan JJ Kotromanić, mark of a bird; - g: Small seal of King Tvrtko 1, December 2, 1382, wax
impression: Anđelić, 1970; - h: Detail from seal of Tvrtko JJ Tvrtković, March 2, 1433; Anđelić,
1980; - j: Babovac, tympanum over palace gateway, detail, reconstruction P. Anđelić, 1973;
- k: Babovac, grave slab of King Tomaš (1443-1461): Anđelić, 1973.

230
other than a single T, and made a would provide a reasonable back-
number of rather unlikely deductions ground for such a connection. It may
on this basis, concluding with the pos- of course be that the ring has nothing
sibility that the word contramarcare to do with Tvrtko, and was simply one
may be thus abbreviated. The dating of which passed to Radosava from some-
the coins to the time ofTvrtko's banate one whose initial was T (or even M).
at any rate seems sound, and I think I think, though, that the examples
there is little doubt therefore, that we brought forward in connection with the
do have an example of the use of a Tvrtko possibility would indicate that
single T to indicate Tvrtko, as well as even if this were so, the ring would
another example ofa bird in connection have been an object made in imitation
with Bosnian symbolism. of some arti fact, ring, seal or whatever,
If we accept then that Tvrtko as connected with the Bosnian ruler. All
ban can be represented by a single T, we can definitely say for now is that
it is suggestive to compare the circular we have a fine 14th century ring show-
bezel of the Domaševo ring (figs. ld, ing a degree of hitherto unidentified
7b), which has what is in all probability Mamluk influence from the grave of
a single T on a shield within an inner an otherwise unknown member of the
circle concentric with the outer edge lesser nobility. It is quite possible that
of the bezel top, and the small seal of archive material might yet be uncov-
Tvrtko as king (fig. 12g; Anđelić 1970; ered which will further identify Rado-
T. IV), which is a circle of exactly the sava and shed more light on the puzzle.
same size as the ring bezel (l, 7 cm.) Meanwhile, the possibilities out-
and also contains a shield of exactly lined above are offered merely to ex-
the same shape within a smaller con- pose some of the fascinating ramifica-
centric circle, though in this case the tions of individual objects which be-
shield does not have a T. We can further come available when we go beyond
note that, if a T of this shape on a seeing them in isolation, as in this in-
three-cornered shield did have some stance we have linked the at first sight
currency as representing Tvrtko during divergent style of the ring and the ste-
the period ofhis banate, this might have ćak beneath which it was found.
provided a model for the arrangement ln conclusion, l should say that
found on carvings relating to his suc- my study of the rings which has formed
cessors Kings Tvrtko II and Tomaš the subject of this article is part of a
(figs. 12h, j, k). larger study which has established be~
This suggestion of connecting yond any doubt a specifically Mamluk
the Domaševo ring with Tvrtko is pre- influence on much pre~conquest Bal~
sented as no more than a conjectured kan art. That this is something rather
possibility, although I have tried to new is a reflection of the fact that ex-
show that its likely date and what we perts in medieval western art and ex~
know of the political situation in the perts in medieval Islamic art are gen-
Hum - Travunia region at that date erally and understandably rather igno~

231
rant of each other's fields. There has influence. In my own case much has
been a tendency in the study of Balkan become clear since I began to collabo-
art to ascribe the style of any object rate with Islamic experts at the Univer-
which does not fit with known western- sity of Oxford, and I hope that similar
European or Byzantine models to gen- collaborations will continue to enlarge
eral Islamic influence and to see the this area of study.
Ottoman Turks as sole carriers of such

232
A Bosnian Kingdom
Metalworking Tradition

The medieval Bosnian state derived considerable prosperity from the exploitation
ofsilver mines, and its wealthier inhabitants are known to have enjoyed use ofluxury silver
drinking bowls. It is suggested that such bowls had been man~racturedfor Bosnian usage
in a recognizable Bosnian Kingdom style, here analyzed for the first time. The style as
described is not confined to drinking bowls, but can be traced in architecture, tombstone
design and manuscript illustration. Whilst using design elements from Hungary, France,
Italy, Byzantium and Islamic North Africa, Bosnian style combines them in a unique way.
Somefacets ofthis Bosnian style have been previously isolated as "Herzegovinian style" in
studies ~rpost-Ottoman metalwork which, however, ignore their pre-conquest antecedents.
Infact, it is here shown that certain basic design elements ~rBosnian Kingdom metalwork-
ing style derive from high fashion European design of the time of Stjepan IIKotromanić.
Once introduced to the Bosnian court, possibly on drinking bowls used to seal feudal
contracts, ·such design elements became a permanent part ~rBosnian design, distinguishing
it from Serbian and Dalmatian sty/es.
In listing prominent examples of Bosnian style silver bowls, the wrong dating of
some of them has been put to right.

t he intention of this paper is


to show that a unity exists between a
number of the items in question are
currently dated by various authorities
number of decorated silver and silver- to the post-conquest period and for that
gitt bowls, presently in various muse- reason are usually simply described as
ums in Yugoslavia and beyond, which "Serbian" work, it will be necessary to
is strong enough to suggest that they stress important parallels with known
form part of an unrecognized special material of the pre-conquest period
tradition within the totality of South which I feel have been overlooked by
Slav metalworking. I have come to feel authors who have relied on less exact
that the bowls in question have a com- parallels with later objects to support
mon origin in the Bosnian sphere in their dating. Although many people
the period of a hundred years or so living in the Bosnian Kingdom thought
before the Turkish conquest. Since a of themselves as Serb, their material

233
culture did not (in the pre-conquest ti- detailed consideration from a point of
me) connect strongly with that pro- view quite different from that outlined
duced in more purely Serbian Balkan above (Fisković 1949; pp. 191-215)
lands. and I think it is now possible, using
Much confusion in style attribu- parallels from Bosnian architectural re-
tion in respect to these bowls can be lief and stećak decoration, to define a
traced, then, to the combination of an metalwork style for the Bosnian King-
over-generous use of the tenn "Serbian" dom which differs from both Dubrov-
and too loose a concept of "gothic". nik and Serbian-type work. An inter-
The fonner term has been used to in- esting contribution by Muhamed Kara-
clude products of both Dubrovnik (Ra- mehmedović on post-Kingdom Bosnian
dojković-Milovanović 1981; p. 41) and metalworking has stressed its connec-
the medieval Bosnian state, the art tion with a little-understood pre-conquest
products of which are at times mingled tradition (Karamehmedović 1980; pp.
with those of medieval and later Serbia 84-85), and it is possible that further
in metalwork surveys with a strong Ser- research will spread more light on a
bian orientation (Radojković 1966a; whole aspect of regional creativity in
pp. 30-36). My own observation leads a region renowned for little beyond
me to believe that whilst in late medie- tombstone art.
val Serbian metal work the occasional We can now tum to examination
gothic element is mixed with a Byzan- of a number of artifacts.
tine traditionalism, in what I want to
demonstrate is Bosnian Kingdom work
the Byzantine element is almost en- The Kosovo Print
tirely lacking (a somewhat similar view
adumbrated by Bojana Radojković in I have suggested elsewhere
her 1966a publication,p. 32, is not car- (Wenzel 1982; p. 64) that there is some
ried over into her later work, although indication that, in the medieval Bosnian
it is not specifically refuted). state, members of the nobility were on
occasion rewarded for faithful service
It is my view in asserting that
to higher authority by a gift of some
items of the type of decorative metal- personalized precious object such as an
work under discussion cannot usually heraldic ring, and the right to incorpo-
be assigned to manufacturing centres rate certain heraldic motifs on family
on stylistic grounds, since if lacking tombstones. I would now add that deco-
personal inscription they exhibit noth- rated silver bowls were perhaps also
ing beyond the traits of "international given in this way; some features of sev-
gothic", several recent writers have eral of the bowls I shall be discussing
been far too pessimistic; I hope that suggest the likelihood of this, and if
some of my reasons for greater opti- the presumption is well founded it pro-
mism will emerge here. vides some explanation for the un-
Medieval metalwork ofDubrov- doubted stylistic links which exist be-
nik manufacture has already received tween a number of these bowls and

234
some Bosnian tombstones. Since this Taking first the purpose of this
function for decorated silver bowls item, it must be said that it is much
might well form a background for the more likely to be the central feature of
entire ensuing discussion, I should like a now lost bowl, than part of a belt
first to examine an artifact which is buckle: There seem no surviving Bal-
suggestive of this function, and which kan belt buckles from any likely period
I feel can be sensibly dated to as early which carry a round heraldic medallion,
a period as the time of Tvrtko I (1353- and it is far from clear that the literary
1391). It is a silver plaquette about Scm. sources Radojković mentions imply
that such once existed. On the other
in diameter which was found at Ko-
hand, drinking bowls do exist from the
sovo. On it an inscription surrounds a
14th century and later which have sty-
heraldic representation (fig. la) (Bel-
listically related medallions. These are
grade, Muzej Primenjene umetnosti called "print" in English and in the ter-
4581; Radojković 1969;p. 228. T. 162). minology of French medieval metal-
Bojana Radojković, having suggested working, "bau/on" (Lightbown 1978;
that the item might be a medallion p. 21). More significantly, the inscrip-
either from a bowl or a belt buckle, tion on the plaquette has a formula in-
continues her discussion on the assum- volving enjoyment linked with obliga-
ption that it is from the latter; She claims tion, which is qui te typical of drinking-
that the heraldry represented corre- bowl inscriptions, as we shall see. Ra-
sponds with the arms of the Balšić fam- dojković does not mention the import
ily from Zeta, and suggests a mid-15th of the inscription, or suggest why it
century date (ibid; pp. 199, 228). All this might be appropriate to a belt.
can be successfully disputed. As can be seen from the illustra-
tion (tig. la), the arms represented con-
sist of a rampant wolf as crest, paws
elevated in the air and facing right (a
reversal of the normal heraldic direc-
tion, as would appear on a seal matrix),
then a heIm with veil and a shield with
bend dexter. Since all surviving Balšić
wolf crests lack front paws, and involve
a shield charged with a second wolfs
head, Radojković has to take the her-
aldry on our plaquette to be an other-
wise unknown variant in order to make
the connection she desires with the
Balšić family. In my view the fact that
there is no evidence that the Balšići
Fig. la: Circular medallion. silver engraved.
Diameter 50 mm. Belgrade. Muzej primenjene ever carried a shield charged with a
umetnosti (4581). from Kosovo. single bend (Marić 1956; T. XXI, p.

235
19; T. XX1!, p. 1; Dimitrijević 1975;
T. VII, pp. 19, 20), greatly outweighs
the general arguments offered by Ra-
dojković concerning the small size of
the basic stock of motifs shared by all
European heraldry of the late Middle
Ages (Radojković 1966a; p. 34). Inci-
dentally, in offering as another variant
of known Balšić heraldry the crest
which appears on a ring in the Muzej
primenjene umetnosti, Beograd (tig. lb)
inventory no. 4949 (Radojković 1969;
p. 199, sl. 113; Radojković, Milo-
vanović 1981; p. 18, no. 5) Radojković
is relying on another wrong attribution,
Fig. lc: Tombstone, Zabrđe, Kreševo region,
1405-1420, west end. Length 240 cm., width
110 cm., height 120 cm.

Elsewhere, Radojković has of-


fered reinforcement for her Balšić at-
tribution of this plaquette by mention-
ing a well-known belt in the Hermitage,
Leningrad (tig. ld) (Radojković 1969;

Fig. lb: Ring, cast gold, chased, engraved. Hei-


ght 24 mm., width 22 mm. Belgrade, Muzej pri-
menjene umetnosti {4949}, found near Janjevo.

since as I shall show in a forthcoming


book, this ring can be much more se-
curely tie d to a central Bosnian family,
probably the Pribinići, whose usage of
this precise crest is attested on a family Fig. ld: Embroidered belt band, Leningrad,
tombstonel (tig. lc). Hermitage, acquired in Istanbul.

l Ćiro Truhelka (1914; p. 236) suggested an alternative, non-Pribinić candidate (Knez Radoje
Dragosalić, died circa 1405) to fill the identity ofthe "Radoje veliki knez bosanski", buried by his
son Radić (Radić Radojević, died 1420) at Zabrđe, Kreševo (Vego IV, no. 251), but more recent
writers have opted for Radoje Radosalić Pribinić 1392-1408 (Bešlagić 1967; p. 97; Anđelić 1980;
p. 223) except Gordana Tomović (1974; p. 100), who mentions both possibilities.

236
p. 199; 1966a.p. 34. citingL. Pavlović. If we are unable to accept Ra-
"Prilog proučavanju srpskog srednjo- dojković's interpretations ofthe various
vekovnog dvorskog veza. pojas sevas- features of this Kosovo plaquette we
tokratora Branka". Neki spomenici kul- must look to see whether they provide
ture II. Smederevo 1963; str. 6. sl. 5) other clues which we can accept. In my
which has a similar wolf crest motif view this plaquette recalls certain fea-
embroidered onto its fabric, and which tures of Dalmatian and West Bosnian
also bears a name which she and others metalwork of the mid-14th century.
have read as "Branko". Radojković has The two large, fanlike leaves which
rej ected (undoubtedly correctly, as con- flank the heraldic motif are in the same
firmed by Dobrila Stojanović 1971; p. style as those which flank several fron-
31) an earlier suggestion that the belt tal portrait busts on a decorated garment
should be associated with Branko fastener now in the Cathedral treasury
at Split (fig. 2a), which is also made
Mladenović, father of Vuk Branković
(Radojković 1996a; p. 34), but goes on
to assert that it can only be associated
with the Balšić family by making again
the erroneous parallel between the wolf
type depicted on the belt and the wolfs
head without paws which is always
found on Balšić coinage. In fact, it is
not at all clear that the name on the
belt is not "Braiko" rather than
"Branko" (from the photograph in Sto-
janović 1971; p. 32. figo 2) and indeed, Fig. 2a: Garment.fastener. silver. engraving
and openwork. detail. Split. Cathedral treasury.
if one were looking for a candidate for
ownership, one could well suggest Braj-
ko Pribinić 1353-1392 (Anđelić 1980; of engraved silver (Radojković 1966a,
p. 223. n. 46. 47), of whom more will fig. 45). Radojković has dated this to the
be said below; the spelling "Braiko" end of the 14th century, but hairstyles
for "Brajko" is attested on a stećak in- and costumes are more appropriate to
scription from Svitava, Hutovo region, the 1340s (Newton 1980; pp. 3, 71, 79),
Herzegovina (Vego I; p. 48. no. 30). a period also right for the metal working
However the point here is not to estab- details. Somewhat similar leaves are
lish ownership of the Hermitage belt, found together with standing figures on
but to make clear that, contrary to what a belt buckle and tongue in silver gilt
Radojković suggests, it cannot be and enamei which, with numerous belt
strongly linked to the Balšić family. It appliques was found under a large
therefore provides no support for her stećak in the graveyard of Sveti Spas,
attempt to connect the Kosovo Cetina (fig. 2b) (Gunjača 1955; p. 233.
plaquette with that family. figo 14). Parts of another belt very close

2'37

I~ .. "~I
"''\:

"-

Fig. 2c: Seal of Ban Stjepan II Kotromanić. dark


brown wax with red wax coating on field. Dia-
meter of seal. 65 mm. diameter ofprint. 50 mm.
Dubrovnik. Arhiv.

2e), and subsequently by Tvrtko I dur-


ing the years of his banate 1353-1377,
(Anđelić 1970; pp. 13-18, nos. 4, 5, 6)
and again by the latter's son, King
Fig. 2b: Belt appliques. cast silver. openwork. Stjepan Tvrtko II Tvrtković in 1405
engraved, gilded. Width: 12 mm; lengths vary. (ibid; p. 41, no. 17), whilst the wolf
Split. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. crest was used by the Bosnian noble
excavated at Sveti Spas. Cetina.
family buried at Zabrđe, Tarčin, now
generally taken to be the Pribinići (fig.
in type were found at Stara Bila, Trav-
le). One interesting wolf crest ring (fig.
nik (Kovačević-Kojić 1978; p. 307),
2d), found in the royal vaults at Ar-
and might point to a west Bosnian
nautovići, is thought to have belonged
workshop. Both belts can be dated
to a Pribinić retainer of Tvrtko l who
around 1330 from details of the cos- was buried with his master (Anđelić
tumes which the figures wear.
Turning to the heraldry, there is
no doubt that the wolf crest with ele-
vated paws and the shield with single
bend dexter are both important motifs
in Bosnian medieval heraldry. We can-
not at the moment say without doubt
that anyone person used both motifs
at the same time, but the shield with a
single bend dexter was carried by Ban Fig. 2d: Ring. cast silver. engraved. Diameter
Stjepan II Kotromanić 1314-1353, (fig. 23 mm. Sarajevo. Zemaljski muzej.

238
1980: p. 223). The shield on this ring tko I's banate, then the possibility arises
is charged with a large rosette, which that the bowl to which it was once at-
is a known shield motif of Ban Stjepan tached was given by Tvrtko to some
II Kotromanić (fig. 2e), (ibid; p. 242), follower, as an incentive to or award
for military service. This speculation
is encouraged by the inscription itself
(fig. la). The Cyrillic letters of the in-
scription are:

which could be translated as:


My lord, whoever want to en-
joy themselves must all defend (or
Fig. 2e: Coin of Ban Stjepan IIKotromanić,
after Anđelić.
care for, br(a)ni or br(i)ni) the land.
Are you a man!
The end of the inscription (fig.
who was perhaps also buried in this
la) is separated from the beginning by
vault (a possibility which I accept, al-
a sort of cryptogram, which comprises
though Anđelić has recently turned
four versions of the letter T, two right-
against it (ibid; pp. 230-232). There is
side up and two inverted, one pair of
here the indication of a faint possibility
each above the other pair in inverse
that this wolf crest was simply yet an- order. The right-hand pair functions as
other Kotromanić heraldic variant, but a cross to initiate the inscription, as
if this is not the case (and the evidence customary, whilst the upper left-hand
is too slight to firmly establish this con- T provides the monogram signature to
clusion), it would seem that the her- terminate the inscription. lt is certain
aldry of Bosnian rulers and Bosnian that the letter T was used as a mono-
retainers may have been to some extent gram by King Tvrtko II (Anđelić
interchangeable (as in Wenzel 1982; pp. 1970; pp. 43-46, nos. 19-21), but l
62-68). Evidence from stećci shows that have suggested elsewhere the prob-
this was certainly the case at a later ability that it was also used by Tvrtko
period, since there cannot possibly be l during his banate (Wenzel 1982; pp.
a member of the Kosača family buried 71, 72). Finally, it should be said that
under every stećak bearing shields with the letter shapes of this inscription are
the Kosača multiple bend (Wenzel 1965; close to those of 14th century Bosnian
T. LX, pp. 12-25, T. XC, pp. 10, 15). ecclesiastical writing; in particular, the
If, as seems likely, the heraldry Z, K and H closely resemble those let-
displayed on what, in view of the fore- ters in the Divoš Gospel of circa 1330
going, we shall call the Kosovo bowl (Đorđić 1971, figo 187).
meda1lion, can be associated with the To sum up the foregoing, I think
Bosnian nobility at the period of Tvr- we must say that Bojana Radojković's

239
suggestions regarding the dating, pro- Sanko Miltenović, who was buri ed on
venance and function of this piece family land at Vranjevo Selo, Ston (Be-
should be rejected. The overwhelming nac 1953; pp. 68-69; Vego 1960-61;
likelihood is that we are here deal ing pp. 268-270; Vego I 1962; p. 42, no.
with part of a bowl made for a member 24). These two diversions from stan-
of the Bosnian nobility in the middle dard Cyrillic, close both geographically
ofthe 14th century. In addition, we can and in time, obviously suggest a local
suggest as an interesting possibility that and seemingly short-lived script variant
the bowl was given and received in the affecting both texts. This in turn lends
context of a bond of loyalty. further support to the identification of
the original owner of the Cloisters bowl
as Sanko Miltenović of Hum, who lived
The Sanko Bowl in a period of transition of that land
from Serbia to Bosnia.
We should look now at an im- The inscription on the Sanko
portant silver bowl, about the date and bowl (Radojković 1966b; p. 53, figs.
provenance ofwhich there is wide agree- 3-7) compares interestingly with the
ment; this is a silver-gilt bowl, 17.6 cm. one we have already discussed on the
in diameter, with repousse and chi seled Kosovo print, although considerably
decoration (figs. 3a, b, Sa), which is longer. It reads:
now in the Cloisters Collection of the "'l'bMf~'i1~iiH.dTroA'"I\'ICth'lY;W4
Metropolitan Museum of New York, f-Na~DrAI~Tt,..r NO Hn'R&·J(" ..IS... •
inv. no 47-102-44 (Rorimer 1948; pp. OO IlI!'.CBJH No NEPI II: ~ H6YHrH1tb
248-249). The arguments put forward
by Bojana Radojković to connect this After an innovation of the Holy
bowl with an important courtier of Ban Trinity, the reader is informed of the
Tvrtko, Kaznac Sanko Miltenović, first ownership of the cup (sija čaša Sina-
mentioned 1335, died between July kova), and the hope is expressed that
1370 and July 1372 (Mijušković 1961; whoever drinks from it may be glad-
pp. 22-30) can be accepted as entirely dened by God, and may not forget the
sensible (Radojković 1966b; pp. 53-60). poor. It will be seen that we have once
They may be additionally supported by again the formula of the attainment of
the observation that one letter "d" of a desirable state linked to the obligation
the inscription (A) surprisingly resem- to perform some task, perhaps in this
bles another letter shape (~) current in case the distribution of aIms. It is clear
both Cyrillic and Glagolitic alphabets that this bowl also once had a separate
with the non-Slavic sound "th", exem- medallion or print attached to its centre,
plified by the Greek letter theta (.eo). but this has not survived with the bow!.
A similar letter shape is used for "d" This is of course a great pity, since a
in the tomb stone inscription of Knez print for this bowl could have added to
Vladislav Nikolić (died after 1367), a our currently rather scanty knowledge
contemporary and close neighbor of of Bosnian heraldry.

240
If the Sanko bowl is unhelpful relatively early date. I hope to be able
about Bosnian heraldry, it is clearly va- to show that a number of other bowls
luable to any attempt to establish cri- not usually thought Bosnian and as-
teria for a late medieval Bosnian style, cribed to much later dates have much
since it is agreed to be Bosnian, and of stronger paral1els with this Sanko bowl

Fig. 3: Two views of the Sanko bowl. Silver. repousse engraved. Diameter 17.6 cm. New York,
Metropolitan Museum of Art. the Cloisters Collection. 1947 (47.101.42). Museum photo.

241
than with the later material which has resembles was made during the first
been used for the currently accepted half of the 14th century, rather than the
dating. It is of course often claimed second half when our Sanko was in his
that decorative metalwork from this prime. The most typical feature of
area is produced in such a conservative French secular bowls of this earlier per-
tradition that much which seems super- iod is some kind of geometric compo-
ficially medieval is in fact much later sition which surrounds a central ar-
(in some versions of the argument, rangement of vine leaves, which itself
"must" in fact be much later). I have encloses a separately manufactured and
come to feel to the contrary, that many applied enamelled print. Some histori-
of these items are most probably as cal documentation about this type of
early as they first seem, both because bowl as used in France appears in an
details of costurne and heraldry seem excellent book by Ronald Lightbown
authentic to the earlier period in a way (1978). .
which would be most unlikely for late An understanding of the chro-
objects in a long tradition deriving ul- nology of 14th century French secular
timately from the 14th century, and be- metalwork depends in a large degree
cause features which have been claimed on a group of objects discovered during
as uncharacteristic of the earlier period, the demolition of an old house in Rou-
and therefore used to disqualify items en, which is known as the Rouen or
from earlier dating, can in fact be found Gaillon Treasure. Coins which were
on items indubitably of the earlier date. part of the find date to the period of
There is then real promise in the pos- Philippe VI, King of France between
sibility of observing some style criteria 1328 and 1350. Amongst the objects
for work from Bosnia at a time when, found were a number of silver and
as the archives tell us (Han 1972; pp. parcel-gilt bowls with central enameI
163, 164) it became a cultural force in prints, of the type described as "hanap",
its own right, in contrast to Serbia, a broad, shallow-type of bowl used for
which at around the same period be- drinking. Typical of this group is one
came an Ottoman vassal. with a Montpellier hallmark, now in
We can now proceed to look at the Victoria and Albert Museum, no.
the Sanko bowl in some detail. To any- 106-1865, (fig. 4a), which accords well
one familiar with European medieval in its appearance with descriptions in
metalwork, the most striking aspect of French sources dating from the first
the Sanko bowl is that it appears to half of the fourteenth century, which
present a somewhat rustic version of incidentally give us some terminology
the French bowl tradition. This is quite for the elements of this decorative style.
possibly why it was originally publish- The print of this bowl is surrounded
ed by James Rorimer, one-time director with chase d decoration formed of stems
of the Metropolitan Museum, as 14th from which leaves spring; these stems
century Swiss, in spite of its obvious are called in the sources, "nervures "
Cyrillie inscription (Rorimer 1948; p. (ibid; p. 76, Pl. V1b). A popular variant
249). The type of French bowl it rather of this ornament depicts vine leaves

242
Fig. 48: Bowl (hanap) from the Rouen Treasure. Fig. 4b: Bowl (hanap).from the Rouen Treasure.
Silver, repousse, engraved, parcel-gilt. Mont- Silver, repousse, engraved, parcel-gilt. Mont-
pellier, l4th century (before 1355). Diameter pellier, l4th century (before 1355). Diameter
18.4 cm, height 4 cm. London. Victoria and 20.5 cm. Len ingrad, Herrnitage (Basilewsky
Albert Museum (106-1865). Collection).

(ibid; p. 77; p l. VIa, b) and is called means of contrast between plain areas
in the sources "vignete" or "a vignets". of undecorated silver and elaborately
These tenns came into use in French textured design areas in which repousse
sources at the beginning of the 14th elements are surrounded by ring-
century; by 1370 they seemed to have matting (small hamrnered circ1es in
fallen out of use, and this corresponds close proximity). In much the same
to the observation of a new stylistic way, the plain letters of the inscription
complexity in French metalwork after
on the underside stand out from a gro-
about 1350, which gradually ousted the
und texture composed of zigzags and
decorative style to which the tenninol-
ogy refers (ibid; p. 77). gouging (fig. 3a).
Clusters of raised circ1es on the
The Sanko bowl displays this
Sanko bowl are parallel ed on another
type of nervure decoration. It also has
bowl from the Rouen Treasure in the
in common with a number of the Rouen
Victoria and Albert Museum 107-1865,
bowls the use a large, simple geomet-
rical fonn to occupy much of the middle (fig. 4c) (Lightbown 1978, Pl. VIa).
ground between the central feature and Although the Sanko bowl also
the generally plain band along the in- has non-French design features which
side edge; a comparison of the Sanko we shall examine in a moment, and
bowl with a Montpellier bowl from the which confinn the south-west Bosnian
Rouen Treasure now in the Hennitage, State, Sanko's hereditary territory, as
Leningrad (fig. 4b) will illustrate this the most likely place for its manufac-
point (ibid; Pl. IXb). These geometrical ture, we should just note here that
fonns are made to stand out clearly by historical events from that region in the

243
sal to the Hungarian King Charles
Robert (1308-1342) of the house of An-
jou in Naples, with whom he was on
very good terms. At King Charles
Robert's court hanap bowls decorated
with enameI prints and nervures quite
probably represented the peak ofmetal-
working fashion; certainly his queen,
Elizabeth Piast, favoured metalwork in
French taste, to judge from the elabo-
rate metal and enameI folding shrine
or house altar which was made for her
personal use, and which survives in the
Metropolitan Museum, New York
Fig. 4c: Bowl (hanap)from the Rouen Treasure. (Freeman, M: "A Shrine for a Queen",
Silver, repousse, engraved, pareel-gilt. Early to
mid-l4th century. Diameter 20.9 cm, height 5em.
The Metropolitan Museum of Art Bul-
letin 6, 1963; pp. 327-339i,
Ifwe now look at the Sanko bowl
earlier 14th century might well explain with a view to noting its major differ-
the out-moded French flavour of its ences from its French counterparts to
overall design, a quality tenacious1y see if these can be parallel ed more lo-
preserved in a number of other metal- cally, three things particularly strike us.
work items which I shall propose are Firstly, in place of the simple band of
of Bosnian manufacture, and which plain silver around the inside edge
date from this period on through the which the French bowls exhibit, the San-
15th century. In 1326 the Bosnian Ban ko bowl has a scalloped plain area made
Stjepan II Kotromanić carried out a by extending the rim band downwards
military drive into Serbian Hum, the into eighteen linked semi-ellipses (fig.
region in which Sanko's family held 3). Secondly, the three semi-circular
land. Stjepan centred his activity areas defined by the superposition of a
around Ston, a territory held by the Ni- triangle on a trefoil in the basic geo-
kolić i family whom we have mentioned metric design contain three winged
as neighbors of Sanko, and who were beasts; a gryphon, a dragon and a
relatives by marriage to the Ban. At the crouching grotesque with human head,
time of this first Bosnian attempt to from whose bodies sprout rings on
win over west Serbia, Stjepan was vas- stems executed in the same manner as

2 This object has usually been taken to be the product of a Paris workshop, but Laszlo Gerevich
has argued that, although very French, it might have been made in Hungary to conform with popu\ar
French style; cithcr way, thc taste for this style at Charles Robert's court is confirmed (Gerevich
1971; pp. 61. 62).

244
the foliage of some of the nervure deco- the 13th and 14th centuries, and indeed
ration (fig. 5a). Thirdly, we can observe we have already seen dragons on the
a disinclination to leave the large, solid belt appliques from Sveti Spas, Cetina,
areas of the geometrical design com- where there is also a grotesque (fig.
pletely undecorated; they are scattered 2b), (Gunjača 1955; p. 233. figo 14).
with small rings quite widely spaced. More distinctive are the rings on stems
The idea of a series of joined which grow from the bodies of all three
figures on the Sanko bowl, a feature
which cannot be precisely paralleled
(figs. 3b, 5a). Rings on stems repre-
senting foliage, however, are to be found
in Dalmatian metalwork of the 14th
century, where they are used as border
decoration. The early 14th century reli-
quary of St. Krševan in Zadar Cathedral
(fig. 5c) has a framing border of such
Fig. 5a: Sanko bowl, rim detail. rings where, interestingly, the points at
which their stems spring from the main
branch are defined by naturalistic
semi-ellipses as edging is to be found, growth marks formed by two small lines
in one form or another, on a number
across the branch, exactly as on the
of the bowls which I shall later claim
Sanko bowl nervures (Krleža. Grgić.
on other grounds to be of Bosnian
Grčević 1972; pp. 59. 62. 162-166), a
manufacture. The idea may, of course,
feature not found on the nervures of
be fresh invention by local crafismen,
but it is worth mentioning that it may
have its sources in Egypt, where it has
a long precedent in Islamic pottery de-
sign (fig. 5b), (11th-12th century, Fa-
timi d period: Arts of Islam: p. 222, no.
276; p. 390. no. 658; 15th century,
Mamluk period: A til 1981; p. 192. no.
98). Unfortunately there is no way of
checking the probability that the pres-
ence of this idea on Fatimid pottery
reflects its employment on Fatimid me-
talwork, since virtually none has sur-
vived.
Although no surviving French
bowls known to me have figures such
Fig. 5b: Bowl, ceramic, lustre decoration on an
as the dragons and grotesques on the
opaque white glaze. Egypt, Fatimidperiod, II th
Sanko bowl, these images were ex- century. Diametar 27.5 cm. Cairo, Museum of
tremely common throughout Europe in Islamic Art (13478).

245
Fig. 5c: Reliquary casket of St. Krševan, detail.
Wood covered by silver-gift app/ique, ename-
/ing. Zadar, .first half of the l4th century.
Dimensions, 28 x 17 x 17 cm.

any French bowls. It seem s likely,


therefore, that the rings on stems which Fig. 5d: Plaque, pierced bronze, chance find
grow from the creatures on the Sanko from Grahovo, Crna Gora.
bowl are simply representing foliage,
features which reflect the design of the
and foliage growing from dragons and
French hanap of the first half of the
grotesques is a common enough feature
14th century with some details which
ofthe decorative arts ofthe gothic period,
are not characteristic of the French
as again on the Cetina belt (fig. 2b).
bowls, but may represent the contribu-
The sprink1ing of small, well- tion of a more local tradition.
separated circ1es over a space of ab-
stract design area which we have ob-
served on the Sanko bowl is a formula
which was used by craftsmen making
Orthodox ecc1esiastical items in the west
Serbian sphere prior to the formation
of the Bosnian Kingdom. A surviving
example is a pierced metal plate from
an early medieval composite object,
perhaps an icon lamp, found at Gra-
hovo, which is now Crna Gora, but
which once belonged to Herzegovina
(fig. 5d), (Parović-Pešikan 1980; p. 58,
n. 118, T. XXn b.) Scattered dots are
also on initial edgings of the Miroslav
Evangel (fig. 5e), Beograd, Narodni mu-
zej, inv. br. 1536, f. 98 r, (Radojčić
1950).
To sum up, then, our discussion
Fig. 5e: Initial letter, paint on vel/um, Miroslav
of the design of the Sanko bowl, we Evangel: Herzegovina, late 12th century. Bel-
may say that it combines some basic grade, Narodni muzej (J 536), f 98 r.

246
The Stobi and of 14th century coin s, the latest and
most numerous being of the reign of
Gogo~i-Mehedinti Bowls King Vukašin (1366-1371). The other
The next two bowls to be dis- (fig. 7e) was found at Gogo~i Mehed-
cussed are conveniently taken together inti near the Iron Gates in Rumania
since they are very similar in size, shape (Theodoreseu 1974; pp. 332-333, figo
and design. Both are silver gilt bowls, 45a,b). This bowl was discovered along
oval in shape, and measuring around with 232 Bulgarian coins of King Stra-
18 x 10 cm. Their decoration includes cimir of Vidin (ruled 1360-1396), whose
nervures and other embellishments daughter Doroteja married Tvrtko I in
which we have seen to be part of the 1374 (Ćirković 1964; p. 138).
French hanap tradition, but they also It seems likely that the Gogo~i­
display features which we saw as char- Mehedinti bowl was deposited in the
acteristic of the Sanko bowl and which earth when Stracimir's small kingdom
lie outside the Rouen Treasure bowl between Bulgaria and Rumania fell to
type. We have already said that such a the Turks in 1396; in the literature, the
stylistic combination might have devel- date of the bowl's manufacture has
oped during the period of Tvrtko l been taken to be that of the coins with
(1353-1391), and the dating to that which it was found. 3 On the other hand,
period for the two bowls discussed here the Stobi bowl has been thought by
can be supported by observing related several authorities to be dated much
decorative material on stećak tomb- later than this. In the catalogue to the
stones of known date. One of these exhibition Mastelpieces of Serbian
bowls was found at Stobi, Macedonia Goldsmiths ' Work, sent to London by
(figs. 6, 7a), together with a quantity the Muzej primenjene umetnosti, Bel-

Fig. 6: Bowl. silver gilt. found in Stobi Baptistery. side view. Repausse. engraved. Rim dimensions.
18.6 x JO.2 cm. Belgrade. Narodni muzej (323).

3 Biirciicilii, "Tezaurul medieval dela Gogo~i-Mehedinti". Cronica numismaticii si arheologicii


XIV, nos. 113-114, Bucaresti 1939: pp. 126-127, 132, T. Xl.

247
Fig. 78: Bowlfrom Stobi, silver-gilt, repousse engraved, silver central print with traces of blue
and brown enamei. Rim dimensions, 18.6 x 10.2 cm. Print diameter 2.9 cm. Belgrade, Narodni
muzej (323).

grade in 1981, Dušan Milovanović To play Devil's advocate for a


dates the Stobi bowl to around 1490 moment, we might say that the best
(Radojković, Milovanović 1981; p. 31, argument for a late 15th century date
cat. 39). In this he follows Bojana Ra- for the Stobi bowl is not advanced by
dojković (1977; p. 89, figo 67), who Radojković or Milovanović: this is that
allows a Bosnian or Herzegovinian ori- the central medallion, which contains
gin for the Stobi bowl, but around that traces of blue and brown enamei (de-
late date, i.e., after the fall of the Bos- spite Radojković, Milovanović 1981; p.
nian Kingdom. Neither of the two pub- 31 which gives niello as the additional
lications mentions the undoubted par- material), exhibits a profile portrait bust
allel of the Gogo~i-Mehedinti bowl, al- (fig. 7b) (Han 1960-61; pp. 53, 54,fig.
though attention has been drawn to the
similarity by Verena Han (1964; p.
113), and inde ed possibly by Radoj-
ković herself in her earlier publication
of 1962, where she cited a bowl''found
in Rumania" in the course of a discus-
sion on the Stobi bowl which she at
that time dated to circa 1380. Her feel-
ing then was that the Rumanian bowl
and the Stobi bowl were probably work
of the same master (Radojković 1962;
p.38). Fig. 7b: Stobi bowl, portrait bust on print, detail.

248
5), and such profile portraits did not wearing aloose surcoat, which was
gain wide popularity until the middle common throughout Europe (fig. 7d)
of the 15th century (Jones 1979; pp 7, (as KaufJmann 1979; p. 77). This style
28). However, close examination of the of coat fell in gentle folds from a fur
details of the collar and Germanic hair-
style of the figure portrayed leads me
to conclude, in the light of all we know
about dress and hair fashions through-
out the period, that the medallion must
date to around 1420. In both Hungary
and Germany during the latter part of
King Sigismund's period (ruled 1387-
-1437) long hair styles for men were
the fashion, although hair was being
worn short in Italy at the same time.
Hairstyles similar to the one shown on
the Stobi medallion can be observed Fig. 7d: Manal de Sas, Saxon painter working
on three ivory saddles preserved in Bu- in Valencia around 1400, Altar-piece ~f St.
George from Valencia. detail; the enchanter is
dapest, which were probably made for executed. Valencia, circa 1410-1420. London,
members of Sigismund's Dragon Or- VictOria and Albert Museum (1217-1864).
der, which was founded in 1408, (fig.
7c), (Gerevich 1971; p. 96, Pls. or roll binding at the base of the neck,
LXXX1/, LXXXlII,jigs. 213, 214). Until and this can be seen on the Stobi me-
dalli on, which shows the style as it is
at least 1425 people who wore their
depicted between 1410 and 1420. Rep-
hair that way could also have been
resentations from the later 1420s and
1430s tend to show a high internal col-
lar being worn with this neckline, while
the previous gentle folds tend to be-
come rather rigid pleats (Geoffrey Squ-
ire, Sothebys, London, personal com-
munication). The evidence of the me-
dalli on, then, points to a date around
or a little before 1420 for the Stobi
print, with its bowl perhaps earlier but
after the coinage date of 13 71. I feel
Fig. 7c: Two carved bone saddles, details. First
we must see the medallion as a precur-
half of the 15th century. Budapest, Magyar sor for the mid 15th century taste for
Nemzeti Muzeum (55.3118, 55.3119). portrait busts. 4

4 It is perhaps worth mentioning here the 1350 Dubrovnik fol1ar coin which has a profile portrait
bust and is undoubtedly an imitation of some classical model (Jones 1979; p. 7, figo 4a).

249
Fig. 7e: Bowl.from Gogo'§i-Mehedinti. silver-gilt, repousse, engraved. Rim dimensions. 19.3 x 11.3cm.
Bucuresti. Muzeul de istorie al Republicii Socialiste Romania din Bucuresti.

Although the Gogo~i-Mehedinti the early 14th century French bowls


bowl also shows a profile bust (upside- (tig. 4). The outer e1lipses take the form
down in tig. 7e), it is obviously not a of nervures, those of the Gogo~i bowl
portrait, and does not contribute any- sprouting outwardly directed semicir-
thing helpful towards the dating of the cular stems as well as foliage within
object, which is probably best left at them; the nervure treatment is also ex-
late l4th century. tended to the inner e1lipse of the Gogo~i
In plan, the Stobi and Gogo~i­ bowl, and forms the basis of the deco-
-Mehedinti bowls are not regular e1lip- ration within the circular areas.
ses, their rims being worked into twelve Although these two bowls are so
fairly shallow scallops, which are left similar in many respects, and indeed
undecorated; thus the richly decorated in terms of their basic formal arrange-
interiors seem drawn into points be- ments almost identical, they show radi-
tween the scallops. In both cases the cally different approaches to the deco-
framework of the inner decoration ration of their various space areas. The
within this field consists of two flat- Stobi bowl here relates more closely to
tened e1lipses (in fact, the shapes have the Sanko bowl and the French exam-
more or less parallel sides and semi- ples we have discussed in preserving
circular ends), one inside the other, with the notion of a circular enamel print,
a circle at either end just touching the and adapting the nervures convention
inner e1lipse and interrupting the outer to fill out the rest of the central ellipse
one. In both cases the ellipse is edged with two large leaves springing from
with raised beading, rather of the sort the circle surrounding the print; the
which edges the concentric circles on space between the inner and outer

250
raised ellipses is filled with clusters of though at a late date, because she feels
circles much like the ones we have ob- that certain decorative features are ch a-
served on the French examples. Circu- racteristic of Kotor metalwork of the
lar areas at either end of the central late l5th century (Radojković 1979; p.
ellipse are occupied by single beasts in 89), and l shall return to this matter
heraldic-looking postures. The Gogo~i­ later. There are several other features
Mehedinti bowl has rather similar ele- which can now be discussed which are
ments in a somewhat different arrange- suggestive of a Bosnian origin for the
ment. This time the small circle sprout- two bowls; these are the oval shape and
ing leaves, nervure-type, is represented lobed edging which can be paralleled
inside the larger circles to either end from carving on two interesting tomb-
of the central ellipse, and inside this stones at Turmenti, south of Trebinje,
again are found the clusters of very Herzegovina (fig. 8), as well as from
small circles. On this bowl, the beasts (in reverse) the bezels of a number of
are found in the central area, where medieval Bosnian rings (fig. 7f, g); and
they take form of two quite non heral- the design structure comprising an el-
dic grotesque creatures who face each lipse flanked by two circles which is
other and fill out the entire area of the found in the Syro-Egyptian Mamluk art
smaller ellipse; the bowl has no enamei which l have argued elsewhere affected
print. It seems most likely that these Bosnia in the period before the Turkish
two different approaches to the filling conquest (Wenzel 1982; pp. 57, 58).
out of one formal structure represent To take the latter point first, it
not two different periods or two differ- can be said that the use of the ellipse
ent manufacturing local es, but the pro- (or rectangle with rounded ends)
duction on the one hand of a bowl per- flanked by two circles as a design
sonalized to a specific owner, by the framework became very common on
inclusion of the portrait and perhaps later medieval Mamluk wares; promi-
some heraldry associated with him, and nent on l5th century Egyptian carpets
on the other hand a bowl in which the where earlier examples do not survive,
metalworker's, or perhaps the de- it is also locatable in later l4th century
signer's own fantasy has been given Egyptian Koran decoration (A til 1981;
much greater rein. My feeling in fact p. 40, no. 6) and metal inlay (London,
is that the two bowls must have been Victoria and Albert Museum, cat. no.
made in the same area and at much the 569-1897). The influence of this Mam-
same time. From what has been said luk art was widespread; it registers par-
above it will be obvious that this places ticularly strongly in Venetian art of this
them both in the period around 1380- period, presumably because of Veni-
-1420; we must now turn to a discussion ce's trading links with North Africa,
of the manufacturing locale. and on North Italian art in general. Ma-
As was mentioned above, Boja- mluk influence was also felt in Bosnia,
na Radojković has suggested Bosnian although in different ways; I have sug-
manufacture for the Stobi bowl, al- gested (1982; p. 58) that the hitherto

251
mysterious word "možul", mentioned
in the early 15th century inventories of
the possessions of the family of Sandalj
Hranić Kosača on deposit in Dubrov-
nik, derives from the name "Mosul",
the centre for production of inlaid metal Fig. 7g: Ringfrom Mostar, cast copper, en-
graved, Height 27 mm, width 24 mm, Bezel,
objects in the 13th century, and refers 18 x 13 mm, Author 's collection,
to Mamluk inlaid metalwork of the type
which can carry the ellipse-between- drawn into a series of points by the
circles motif. Another more tangible modifying action of the scallops on the
result ofMamluk design affecting Bos- basically oval raised sections while the
nian taste may be seen in a charac- scallops of the bowls, projecting out-
teristic finger-ring design from the 14th wards rather than inwards, modify the
century, where a round back-knob (a richly decorated interiors in a precisely
Mamluk feature) was added to a char- similar way. It is interesting that whilst
acteristic Bosnian ring-type, which has scalloped bezels are found on western
been found in a distribution from Sara- European rings of the late medieval
jevo to Trebinje, and which had the period (Wenzel 1982; pp, 48-50, figo
special feature of a basically oval bezel 2d, e), the only surviving examples
modified by hollow scal10ped edging show the scalloping applied to basically
(figs. 7f, g). An exactly provenanced circular bezels, in contrast to the oval
example from Gornji Turani, Trebinje, bezel rings characteristic of Bosnia. It
is now in the Zavičajni Muzej in Tre- seems possible that a similar situation
binje (Wenzel 1982; pp. 47, 48, sl. 1a- might have existed in respect to bowls;
-ej. none of the surviving French bowls ex-
These Bosnian rings are of fur- hibits scalloping, but the French no-
ther interest to us because of their close menclature already mentioned has a term
aesthetic similarity with the bowls "godet" for bowls of irregular shape,
(figs. 7a, e). The bezels of the rings are which might have been applied to such
bowls (Lightbown 1978; pp. 22, 23).

O
;j~"
. .....
The effect of these "godets" was said
.~;.
o
'~
-o
"

to be "flower-like", which does suggest
',.\
scalloped modifications to a basically
circular shape.5 Finally, although I pre-
Fig. 7f: Ring from Sarajevo, cast, silver, en-
graved, Height 22 mm, width 23 mm, Bezel viously suggested that the scalloped-
17 x 12 mm. Author 's collection. shaped decorative band on the inside

5 There does exist a six lobed, tall drinking cup of French manufacture from the earlier 14th
century which would probably satisfy the description "godet". This silver-gilt item in Orlel College,
Oxford (Lightbown 1978; pp. 22, 23, Pls. XIX, AX) known as the "Founder's Cup", has certain
features in common with a six-lobed and six-sided cup preserved in the Magyar Nemzeti Muzeum,
Budapest, inv. 1898.30 Miiveszet 1. Lajos kiraly karaban 1342-1382; pp. 308, 309, item no, 163, T.
49, 163). Neither is oval in plan.

252
Fig. 8: Tombstone, Tunnenti, Trebirije region, Crkva sv. Gospođe, south wall, secondary position.
Dimensions, 100 x 54 cm. Dimensions o/"lobed hollow, 16.50 x 9.75 cm.

rim of the Sanko bowl might reflect spread trefoil border type, which cor-
the influence of North African pottery responds to the type of nervure work
design, it is of course likely that the on the bowls. One ofthese tombstones
taste for scalloped decoration exempli- (fig. 8), the one with the animal and
fied by the rings and the two bowls I the cross, can be dated roughly if, as I
have been discussing here was respon- believe, the carver or group of carvers
sible for its adoption. responsible also worked at Trsteno, Du-
It is fortunate that representa- brovnik region, where there are two
tions of ovallobed bowls of the type stones of workmanship so similar in
under discussion are to be found on detail as to make common authorship
two tombstones at Turmenti, Trebinje virtually certain. One of these stones
region, since these large slabs are not at Trsteno includes in its decoration a
very portable, and were undoubtedly short-lived shield shape dated by Đur­
carved in the area where they are now đica Petrović (1976: pp. 98, 209, fig.
found. The two slabs are built into the 1) to the end of the 14th century, or
walls of the village church, and the carved the very early 15th. This confirms that
surfaces now visible were undoubtedly the lobed, oval bowl shape was known
originally the top surfaces of the slabs in the south-west part of the Bosnian
(Wenzel 1965, T. LXXV, ll; T. LXX11l, Kingdom, and at about the date we have
9). As well as a hollowed-out area in proposed for the Stobi and Gogo~i Me-
the shape of a lobed oval bowl, each hedinti bowls; the period of King Tvrt-
slab bears decoration of the very wide- ko l, or shortly after.

253
Kotor as By the time Tvrtko obtained Ko-
tor for Bosnia the town had been long
a Metalworking Centre renowned for the manufacture of silver
Bojana Radojković has seen the vessels, and as early as 1352 control
influence of Kotor craftsmen on the stamps had been required for Kotor sil-
design of the Stobi bowl, although at verwork (Fisković 1949; p. 146).
a date when Kotor was under the con- Whether or not this practice was waived
trol of Venice. Whilst I am unsure of during the period when Kotor was part
her date of circa 1490 for the Stobi of the Bosnian Kingdom is not known,
bowl, and have suggested a date nearer although Bosnia was always rather cas-
1420 as being also realistic, I do feel ual about such matters (Šakota 1981;
there are factors which link Kotor to p. 74). Be that as it may, it is unlikely
the bowl tradition presented by the that Tvrtko would have lost time in
Stobi and Gogo~i-Mehedinti items. It making use of Kotor's metalworking
will therefore be appropriate to mention facilities to organize the production of
metal items from the raw materials of
here the evidence for Kotormetalwork-
his Bosnian silver mines. Also, doubt-
ing during the period when the town
less Kotor goldsmiths would have been
fonned part of the Bosnian Kingdom.
employed inland. According to Ivan
Kotor, which had been an independent
Bach and Bojana Radojković (1956; p.
town in the earlier part of the 14th cen-
14) one family of goldsmiths, the De-
tury with a prosperity comparable to
sislavići, a member of which was active
that of Dubrovnik, found itself in de-
in Kotor as early as 1319, move d to
cline by the second half of the 14th Herzegovina and became attached to
century (Ćirković et al. 1979; p. 23) the court of Stjepan Vukčić Kosača,
and in 1370 or 1371 placed itself under and later still settled in Sarajevo, where
the protection of Hungary (ibid; p. 28). they were pursuing their trade into the
It was obtained for Bosnia in 1385 16th century. lt is likely that during the
when King Tvrtko I suggested to the period of Tvrtko, Kotor goldsmiths
Hungarian Queen Elizabeth, his cousin, would have been adept in producing
that he would like it as a gift, since it items in both the established "coastal"
had once belonged to his Nemanjan style, or in the apparently distinct "Bos-
forbears (Šišić 1902; pp. 31, 32; Ćir­ nian" style, ofwhich the archives about
ković 1964;p.152). Itisunclearwhether this time are beginning to speak; it is
the town remained for a while under also likely that Kotor craftsmen con-
Bosnian jurisdiction following tinued to make items in the Bosnian
Tvrtko's death in 1391 (Ćirković 1964; style, which was fashionable for some
p. 371, n. 9.). There are indications that time after the Bosnian rule there ceased.
Bosnian ownership of Kotor remained An inventory of the possession of one
enforceable into the first decade of the Nicholas Archilupus of Kotor in 1445
15th century (Ćirković et al. 1970; pp. includes silver cups made ad modo Bo-
87, 97). xinese (Han 1972; p. 164, n. 31),

254
although we do not know whether these It will be remembered that both the
cups were made in Kotor itself. Stobi and Gogo;;i bowls contained
The motif on the Stobi bowl coins dating to the middle and later
which Bojana Radojković specifically 14th centuries, and it would be an un-
links with Kotor is that of the leaves li1<ely coincidence indeed to find two
(she calls them oak leaves) branching bowls from the very end of the 15th
from a wreath; in fact the nervures dis- century buried with such early coins,
cussed above. This she claims to be which would have to be accepted if one
typical of the Kotor craftsmen of the accepted Radojković 's style criteria for
late 15th century, which implies that a her dating, and ascription to Kotor in-
number of paral1els exist in Kotor work fluence, of the Stobi bowl.
of that date, although the only example However, as I have shown above,
she gives in her 1977 work (p. 89, figo this motif on the Gogo;;i-Mehedinti
67a) is a repousse silver embellishment bowl (fig. 7e) reproduces the standard
to a re1iquary in Kotor Cathedral (fig. arrangement on early 14th century
9a); on this basis the Stobi bowl is French bowls (figs. 4a-c) by adapting
attributed to "an unknown workshop in the convention found on those of sur-
old Herzegovina or Bosnia, obviously rounding an enamei with nervures into
under Kotor influence" (Radojković its repousse-only technique. I feel that
1977; p. 89), whilst Dušan Milovanović the likelihood is that this formula ap-
ascribes it to "a Kotor craftsman work- pears in Kotor metalwork, as on Ra-
ing in the interior" (Radojković, Milo- dojković's example (fig. 9a), as the re-

vanović 1981; p. 31, cat. no. 39). ln sult of the influence of Bosnian taste
fact it should now be obvious that the on that town; that is, the opposite situ-
Kotor repousse far more closely dup1i- ation to the one proposed by Radoj-
ković.
cates the arrangements inside the cir-
cular areas of the Gogo;;i bowl, con- There is one aspect ofthe Gogo;;i
cerning which Radojković avoids dis- bowl's decoration, however, which
cussion. l have already suggested a date might well demonstrate Kotor influ-
for the Gogo;;i bowl as early or earlier ence on Bosnian work at a time well
than my date for the Stobi bowl, and before the period of Bosnian control of
have mentioned that it has been as- the town. Within the row of outwardly-
cribed to the end of the 14th century. directed semicircles formed by the ner-
vures of the bowl' s outer e1lipse, we
find a kind of wind-blown foliage with
channels running the length of the
leaves, and with the leaf clusters bent
in one direction (fig. 9b). This leaf style
is characteristic of southern Dalmatian
stonecarving in the 14th century. Ex-
Fig. 9a: Repousse silver applique from a reli- amples survive on the Kotor cibo,rium
quary. detail. Kotor. Cathedral treasury. at Sv. Tripun Cathedral, carved in the

255
Fig. 9b: Silver-gilt howl from Gogo~j Mehe-
din ti. rim detail.

1360s (Maksimović 1971; p. 88, fig.


149), on a 14th century carving from
Stari Bar (fig. 9c), (ibid; fig. 130) and
at Dečani (fig. 9d), where the carving
was executed between 1327 and 1335,
and signed by the builder Fra Vita of Fig. 9d: Stone relieffrom Dečani north portal.
Kotor (ibid; p. 181, fig. 181). On the 1327-1335. detail.
Kotor repousse of the late 15th century Ua, e), (Belgrade, Etnografski muzej
cited by Radojković (fig. 9a), this style
no. 19473), was purchased in Temska,
of wind-blown, channeled leaves can
Pirot, in 1956 (Han 1964;p.111), along
still be seen; they form the space areas
in which the Bosnian-style nervures ap- with an isolated medallion (fig. Ub)
pear. (Etnografski muzej no. 19475), almost
certainly from another bowl (Han
1960161; pp. 45-55). The medal1ion at-
tached to the bowl shows a ramp ant
beast (lion or panther) with upraised
tail (fig. Ua), whilst the separate me-
dal1ion has a betrothed couple sur-
rounded by an inscription. The shape of
the separate medallion is very much
Fig. 9c: Stone reli~frrom Stari Bar. 14th century.
detail. the same as that of the bowl medallion,
and it is highly likely that the former
was attached to a bowl of the same oval
The Temska Bowl shape. Indeed, although the separate
There is one more oval, lobed medallion lacks any trace of the enameI
bowl which ought to be included in this found on the bowl medallion, details
discussion, since although it differs in of the working, especially the spiral
a number of respects from the two formula used for depicting eyes, which
bowls just discussed, it cannot be more is highly unusual, suggests that both
closely paral1eled from any other pieces were products of the same work-
source. The bowl in question (figs. 10, shop or even of the same hand. We

256
Fig. 10: BOlVlfrom Temska, Pirot region. Silver repausse, cast and enamei print. Oval shape, lobed,
with !obed/oot. Rim dimensions, 21.5 x 13.3 cm. Foot dimensions: 7.5 x 5.5 cm; height of/oat:
2.5 cm. Belgrade, Etnografski muzej (19473), inventary no. ofprint: (I9474).

shall attach some importance to this, The bowl itself differs from the
since details of costume and lettering Stobi and Gogo~i-Mehedinti bowls in
on the separate medallion are more use- that whilst on them the scalloping is
ful than anything about the bow! or its confined to the areas nearest their rims,
medallion for suggesting a date for the leaving large areas for rich repousse
bow!. decoration, the Temska bowl is more

Fig. l1b: Oval medallion from Temska, silver,


Fig. Ila: Oval medallion, silver, engraved, gray engraved;formerly central print on a howl. Di-
enameI. Central print on the oval, lobed how l mensions, 6.8 x 3.9 cm, thickness l mm. Bel-
(rom Temska, Pirot. Dimensions, 6.8 x 4.5 cm. grade, Etnografski muzej (19475).

257
Fig. 11c: Ovallobed b01Vlfrom Temska, Pirot, Silver repousse. Belgrade, Etnografski muzej
(19473, 19474).

truly shell-like, in that the scalloping century but can in fact be more real is-
is carried down right to the base, so tic ally compared with German 10bed
that the central medallion provides the cups of the 16th century. In his study
only interior decoration. The bowl is of German cups of the Luneburg Treas-
divided by the scalloping into eighteen ure now in the Berlin Kunstgewerbe
segments, and it differs further from Museum M Creutz (1909; p. 297) has
the two previous examples in having a presented an analysis of the lobing tech-
base, itself an inverted, lobed oval. nique which draws a distinction be-
Various dates have been suggested for tween 14th and 16th century methods,
this object by different authorities. De- in the light of which the Temska cup
sanka Milošević (personal communi- can only be seen as belonging to the
cation) suggests the end of the 14th latter period; the panther medallion of
century, as does Verena Han in the the Temska cup bears a very close re-
work mentioned above. On the other lation with the lion medallion on the
hand, Bojana Radojković (1966a; p. Ivan cup in Zagreb, Muzej za umjetnost
35) and (1981; p. 38, no. 60 with Milo- i obrt, 10373 (fig. 15a) (Radojković
vanovic) proposes 1520-1530. Radoj- 1966a;fig. 4 J), which Radojković dates
ković's argument (1966a) is somewhat for stylistic reasons well into the 16th
as follows: the object gives a "superfi- century; and she seeks further parallels
cial" impression ofbeing from the 14th for these two medallions on vessels of

258
known date, and mentions specifically indeed widespread in the 16th century
the Smederevo incense boat of 1523 Balkans, as to be no help whatever in
(Beograd, Muzej Srpske pravoslavne locating pieces which completely lack
crkve, ibid; fig. 40), and a cup from these characteristics. If on the other
Skopje where the medallion represents hand we tum to the separate Temska
peacocks (Skoplje, Etnografski muzej, medallion, we must acknowledge that
ibid; figo 44). Radojković makes no it has far more in common with the
mention in connection with the Temska bowl's medallion than any of the com-
cup of the separate medallion pur- parative pieces cited by Radojković.
chased with it, despite the extreme and that neither the combination oflet-
similarity of their workmanship, and ter shapes of its inscription nor the cos-
the fact that the shape they share is tumes of its figures could conceivably
otherwise unknown in Balkan medaI- date from the 16th century.
lions. We have already mentioned two
In reply to these arguments, one of the factors which are responsible for
must say that the 16th century German the impression of close similarity be-
lobed cups, none of which is of oval tween, and probably common author-
shape, are quite unlike the Temska ship for, the Temska bowl's medallion
bowl, and the comparison is unillumi- and the separate medallion; their other-
nating; that since Creutz 's analysis con- wise unparal1eled shape and the un-
cerns only vessels of western European usual eye formula employed. We
manufacture, its conclusions have no should now mention a third factor; the
automatic relevance for material from form of the background texture, which
the Balkan, of which Creutz had little is a zigzag patterning made by rocking
knowledge; that the comparison of the an engraving tool from side to side.
Temska meda1lion with that on the Ivan This form of patterning is not unknown
cup (tig. 15) is superficial indeed, since as foundation for enameI apart from its
the workmanship is quite dissimilar (in- use as such on the bowl medallion, and
cidental1y, when I recently examined perhaps for this reason, Verena Han
the Ivan cup, its medallion showed no has suggested that the separate medaI-
traces whatever of the blue enameI lion may be unfinished, in the sense of
which Radojković claims as on of its having been prepared for enamei which
chief characteristics, although I do not was never applied (Han 1960161; p.
know whether Radojković's descrip- 45). This need not however be the case,
tion is mistaken, or whether enamei as the form to texture is also found
once present has been removed); and without anyenameJ in Russia in the
that the Smederevo and Skoplje ob- l3th century, in Germany, France and
jects, quoted as having medallions re- England in the 14th and 15th century,
sembling the two last, display such ob- and more widely still after that. An ex-
vious Ottoman characteristics of the ample from the late 14th century is the
Abraham of Kutahja type, which was golden cup of the kings of France and

259
Voin, perhaps the affianced
youth, made the cup, or had it made,
for the priest Stan če. Verena Han is
rightly rather circumspect in drawing
conclusions about the provenance of
the object from the inscription, but notes
that the formula "a se" is extremeJy
common in Bosnia-Herzegovinian
tomb stone epigraphy of the 14th and
15th centuries, whilst found only rarely
in Serbian contexts; that the name Voin
is occasionally found in Serbian me-
dieval sources; and that the name Stan-
če is traceable in 14th and 15th century
Fig. lld: Royal Gold Cup ofthe kings ofFrance Bosnian sources, although most com-
and England, detail. London, British Museum, mon in Macedonia (Han 1960161; p.
French, circa 1390.
52). Taking these facts together with
style parallels in certain Bosnian mini-
England (tig. ltd) (Lightbown 1978; atures, Han concludes tentatively that
p. 81, Pl. LXVIIlj, where this type of Bosnian manufacture is most likely, but
patteming is used to decorate the stem. that Serbian or Macedonian manufac-
Ifwe look at the separate medal- ture in conformity with Bosnian taste
tion for clues as to date and provenance is also a possibility (ibid; p. 54), and
there are several things which we can that the date would be in the later 14th
say. The letter shapes are of a type or early 15th century.
found in Bosnian epigraphy throughout I think however that some clari-
the 14th century (Tomović 1974, na. fication of the position can be afforded
50; pp. 1349-1363, na. 76; pp. 1383- by further reference to the zigzag back-
-1391, na. 94; pp. 1405-1420), and some ground technique. Maria Sakata, who
of them are types which, particularly has made an exhaustive study ofmetal-
in combination, disappeared after the work items preserved in Serbian mon-
early 15th century: the soft sign "'b", astery collections, has concluded that
for instance, becomes rare. As a group this type of texture is not found on
these letters could not belong to the items of Serbian manufacture before
l5th century. Verena Han has linked the 16th century (personal communi-
the costurne sty1es with examp1es in cation). This would seem to rule out
both western gothic and Serbian art of the possibility that the Temska medal-
the 14th and early 15th centuries. The lion and the lost bowl to which it was
text of the inscription is as follows: once attached represent a Serbian style,
since their date cannot be as late as
+;\C.E&O H N\~ YHNH Yd1W~nrnr that. A possible exception to the above
trro:lN V ... generalization is the so-called "Dušan

260
plate"; however, see note 8. It is also and it is conceivable that apprentices
clear that this type of texture was not from the interior might have learned
characteristic of Dalmatian metalwork the technique from one of these, and
of the late medieval period, but it can later practiced it in their own work-
be observed on the reliquary arm of St. shops. An example of the possibility
Asel at Nin, donated between 1303 and of this sort of thing is given by Fisković
1311 by Pavao Šubić, ruler of north (1949; p. 168), where he mentions the
Bosnia at that period (Krleža, Grgić, German goldsmith Gugljelmo, who
Grčević 72; pp. 63-67, cat. no. 24, 166, joined the workshop of the Dubrovnik
167), although it here embellishes fig- goldsmith Radoje, who we know did
ures rather than serving as a back- accept apprentices from the interior
ground. Traces of the same patterning (ibid; p. 165). This Gugljelmo was the
joins other forms of texture behind let- creator of the reliquary for the head of
ters round the top ofthe Zadar reliquary St. Laurence which is now in Dub-
casket of St. Krševan, dating from the rovnik Cathedral, which he made, pre-
first half of the 14th century (ibid; p. sumably in Radoje's workshop, in 1349,
59); we have already seen it serving as utilizing the zig-zag texture technique.
a background for the inscription on the To sum up this discussion of
Temska bow!, I can say that Bojana
slight1y later Sanko bowl, which is
Radojković's reason for dating the ob-
widely accepted as Bosnian (fig. 3a).
ject to the 16th century do not really
lt is perhaps worth mentioning
stand up to examination,6 and in
that whilst this zigzag technique in Bos-
refusing to discuss the separate medal-
nian goldsmithery may be a reflection lion in conjunction with the bowl she
of the widespread influence ofHungar- neglects a most valuable piece of evi-
ian culture on that area in the 14th cen- dence. My observation indicates links
tury, I have not yet observed its use in between the bowl and the meda11ion
Hungarian metalwork of the period. On which are so strong that we must take
the other hand, while the technique common origin as a high probability.
seems to have been generally avoided The medallion can be dated rather
by Dalmatian metalworkers, there were firmly to the second half of the 14th
certainly foreign goldsmiths active in or, at latest, the early 15th century, and
Dubrovnik in the later Middle Ages, there are indications of origin within

6 For the sake of completeness, we should add that Radojković (J 966a; p. 35) mentions as
further reinforcement of her late dating of the Temska cup, another cup which she says shares the
same design conception, though dating from later still; this she describes as a l7th century cup with
a Dubrovnik control stamp preserved in the Akademija znanosti i umjetnosti (ibid; p. 35, n. J 63),
although she does not identify it very closely. I am puzzled by this, since the only eup with a
Dubrovnik control stamp preserved at the Akademija znanosti i umjetnosti (Zagreb) of which I have
any knowledge is that which was published by Fisković (1949; p. 193,ji.g. 6.) and which was dated
by him to the 15th century. Having recently examined this cup, feel that its date can be no later than
Fisković 's suggestion.

261
the Bosnian sphere. I therefore con- tradition within the Slavic sphere for
clude that the instinet of the various the lobed, oval shape, which may in
writers who have dated the bowl to the itself have pre-disposed metalworkers
later 14th century has been in all prob- to an acceptance of the French type of
ability correct. If my suggestion of a bowl design, and provide the back-
Bosnian origin is also correct, then we ground for its modification into the oval
have a further example of the taste for shape. If all this is true, the Temska
scalloping which I have mentioned in bowl may inde ed be a little earlier than
connection with the bowls discussed the Stobi and Gogo~i bowls (figs. 7a,
earlier. Although Radojković is almost 7e). It remains to add that one British
certainly wrong in her contention that expert has suggested as the probable
no connection can be made between background for such a Slavic tradition
the designs of the Temska and Stobi the lobed design of certain Sogdian ves-
bowls (J966a; p. 35), she is certainly sels, which from Central Asia also af-
right to observe that there is a real dif- fected both Byzantine and Chinese
ference. In my view, this is best ex- bowl design (Julian Raby, personal com-
plained by seeing the Temska cup (figs. munication. For Sogdian examples, see
10, Hc) as a late representative of a Marshak 1971; p. 112, nos. 11, 31).

Fig. J 2: Howl with heraldie print. Silver repousse. gilded. Diameter J 6.7 cm, height 4 cm. Findplace
unknown. Belgrade. Muzej primenjene umetnosti (2689). Victoria and Albert Museum photo.
metalll'ork department.

262
A Herzegovinian
"Godet"?
If we were right to associate the
term "godet" in the French sources with
lobed bowls of basically round plan,
then we have an example which can
probably be linked with the Bosnia-
-Herzegovinian sphere of the earlier
15th century. This is a silver-gilt item
in the Muzej primenjene umetnosti,
_~~.l)
Belgrade, inventory 2689 (fig. 12),
which has been discussed by Bojana Fig. 13b: Tombstone. tall chest from Ljublje-
Radojković (1972173; pp. 30-32, figo nica, Stolac region. West end.
13) and which was exhibited in London
in 1981 (Radojković, Milovanović 1981; stećci, to be discussed in my forth-
p. 30, cat. 38). Inside a repousse hexa- coming book. Three bends dexter on
foil at the base of this bowl is a round the shield form a favorite Herzegovina
silver medallion showing a heIm with blazon (fig. 13b) which was used by
a fleur-de-lis cres t, f1anked by rosettes the two major families in the region,
within spirais which grow out of the the Kosača to the east (fig. 13e) and
helm's drapery (fig. l3a); and beneath the Vlatkovići to the west (figs. l3d,
this configuration a notched shield; e)(Anđelić 1970; pp. 66-68,75,78-81).
such shields were definitely used in The Kosača crest was a lion, but it is
Herzegovina in the first half of the 15th possible that the crest on this medallion
century on the evidence of datable relates to one of the numerous
Vlatkovići, whose crests are not docu-
mented until the later 15th century. Be

Fig. Ba: Heraldie print/rom alobed. silver-gitt


bowl. Engraved silver. niello. Diameter 2.9 cm. Fig.13c: Seal ofHerceg Stjepan Vukčić Kosača,
Belgrade. Muzej primenjene umetnosti (2689). circa 1448-1465. After Anđelić, 1970.

263
Fig. 13d: Seal of Ivaniš Vlatković, Vojvoda of Fig. 13e: Seal of Augustin Vlatković, Vojvoda
Hum, circa 1488. After Anđelić. of Hum, 1488. After Anđelić.

that as it may, the frequency with which shape contains heraldry which can be
the shield with three bends is found in dated to our period, can also be strongly
15th century Herzegovina, in contrast linked with pre-conquest Herzegovina,
with its absence so far as we know from as I shall show later in this paper (fig.
Serbia at that period does suggest a ISa). It would seem, then, that Milo-
Herzegovinian origin for this bowl, vanović is dealing with this bowl as a
which we would date to the first half Serbian artifact by assigning it to a cate-
of the 15th century, the hard edged spi- gory which does not exist.
raIs in a heraldic context and wide- We can conclude this section of
sweeping heIm drapery being widely our paper by noting that there is some
paralleled on artifacts of that period. evidence that a variant of this bowl
Incidentally, the zigzag texture dis- shape, with fewer and larger lobes, was
cussed in connection with the Temska current in Hungary in the later medieval
bowl and medallion was used here to period (see note 5), and the unique six-
give key to niello, most of which has -lobed silver-gilt bowl with handie (Ra-
now disappeared. dojković, Milovanović 1981; p. 29, cat.
Both Radojković and Milovano- no. 35, Muzej grada Beograda 2016),
vić suggest a late 14th or early 15th may well reflect that background. On
century date for this object, and claim the other hand, there existed in Hungary
it to be typical of Serbian goldsmithery in the 1890s in the Budapest Museum
of that period. Milovanović (p. 30), hav- of Decorative Arts a most interesting
ing commented correctly on the wide- twelve-Iobed bowl, of which the Vic-
spread occurrence ofbowls of this gen- toria and Albert Museum, London ob-
eral pattern (i. e. with hexafoil or oc- tained an electrotype (fig. 14) (under
tofoil central flower), adds "in Serbia the impression that it was of English
the central medallion usually bears a manufacture!). To judge from the elec-
heraldic sign or bird". To my know- trotype, this silver-gilt bowl was in all
ledge there is only one example with probability of Bosnian origin; its cen-
a bird in this type of geometrical shape tral print was missing, but the familiar
for the period under discussion, and the nervure work surrounded the place re-
provenance of this is far from certain, served for it, and the animal and foliate
and the one other bowl where such a cross-in-ring decoration of the area be-

264
Fig. 14: Electrotype copy of a bowl, the original in repousse, decorated with rabbi/s, dogs, and
branched motifs. silver gilt. Copied in the late 19th century from the collection of a Budapest
museum. Diameter 19.5 cm, height 5 cm. London, Victoria and Albert Museum (51.1886.62).
Museum photo.

tween the base and the scallops was them have elsewhere been given much
strongly reminiscent of various aspects later dates. The model is exemplified
of Bosnia-Herzegovinian tombstone in two bowls from the Rouen Treasure,
decoration. However, I am unaware of one now in the Musee de Cluny, Paris
the current location of this bowl, so (Lightbown 1978, Pl. IXa), the other in
further discussion is not possible. the Hermitage (fig. 16a), (ibid; Xb),
(Author 's note, 1998: The origi- and has as one of its chief features a
nal bowl is now located and on view type of arcaded structure, in which col-
in Budapest.) umns radiating outwards from the cen-
tral medallion like spokes of a wheel
A Further French Style are joined at their tops by arches. In
the Hermitage example shown (fig.
Model 16a) it is the base of the bowl which
There is another early 14th cen- is treated in this way, and on each col-
tury French bowl type whose design is umn, groups of raised circle s represent
reflected in varying degrees, along with capitals and bases. This feature is es-
elements of the previously mentioned pecially noted since it tends to be re-
type, in three important bowls which I tained on what we argue are derivatives
shall argue can be connected with the of this bow! type, even when the divi-
Herzegovina of the period of the Bos- sions to which it is appended are no
nian Kingdom, although again two of longer obviously architectural.

265
The Ivan Cup sembles the central area of the French
model, and each of these areas is oc-
The structure of the central por- cupied by a creature. Some of these
tion of the Rouen bowl with which we creatures are paired, so that for in-
have exemp1ified the type (fig. 16a) is stance, two lions confront each other,
reflected on the bowl in the Muzej za as do two dragons; various birds and
umjetnost i obrt, Zagreb, which is gryphons complete the menagerie. The
known as the Ivan cup (fig. 15), inv. space dividers are not quite columns
no. MUO 10373. This is a silver gi1t as they are on the Rouen bowl, but
bowl which carries two inscriptions. retain c1usters of circ1es as their bases
The first of these appears on the central (the middle one hollow) in a way remi-
medallion and surrounds the represen- niscent of the latter. At their "capital"
tation of a lion passant. It reads: ends the space dividers have pairs of
leaves or leaf-like shapes, and all the
dividers exhibit a twisted-rope type
decoration 7 (fig. 15b).
The second inscription is in a The import of the inscription
band concentric with the first, but sepa- seems to be that the bowl belongs to
rated from it by a band of plain metal. Ivan, that God should help whoever
This inscription reads: from it, and be near Ivan (the inscription
is obscure, and its precise meaning is
Ir1oVtH\f\4fl'ćCl'JoaHRrtl~nr}fAelIl not agreed, but it can be said that the
RBL'Jslr elimination of God from the inner in-
scription in the version offered by Vla-
The rest of the interior of the dimir Mošin, and recorded in the Mu-
bowl is divided into ten areas by a quasi- seum's notes on the item, depends on
architectural system which rather re- the mistaken reading as a soft sign of

7 It is interesting to speculate as to whether this motif of a vertical "twisted rope" with a pair
of leaves at the top and a ring at the bottom, when it appears on the north and south sides of the
stele-like tombstone of Gost Milutin at Humsko. (fig.16b, c) Foča, flanking the figure ofthe deceased
holding a book on the east side (Vego III; p. 52. no. 190), could be a rustic derivation from a type
of bowl decoration in which saints holding books appear under arches. A number of such bowls
survive from a later period (fig.16e, 1); the earliest of these might date from 1515 (Šakota 1981; p.
78), but it is of course possible that such bowls were being made in the 15th century, from which
the tombstone dates. It is worth noting that at one time bowls of this type were thought to be
characteristic of the mid-17th century, and to have originated with the style of one particular goldsmith
in Čiprovac (Radojković 1966a; p. 148. sl. 190). The discovery of examples dating to the 16th
century made a revision of this view necessary (Šakala 1981; pp. 78.80). Since we know that the
arch formula appears on European bowls much earlier than this, it is not inconceivable that the
decoration of the Milutin stele, which is otherwise hard to explain (the usual explanation, that we
are being shown a belt of Manichee or Bogomil character is cvidently preposterous), might be
explained in this way. The precise date of the Milutin stele is still a matter of dispute, and will be
discussed at length in my fortbcoming book on stećci, but must fall within the first half of the 15th century.

266
a.

b.

Fig. 15: Two views of the Ivan cup. Silver-gilt, repousse, engraved. In the centre a silver print,
cast and engraved. Diameter 14.8 cm, height 3.8 cm. Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt
(MOU 10373). Purchasedfrom an inhabitant of Međurječje, Ćačak.

267
Fig. 16a: Bowl (hanap) from the Rouen treasure. Fig. 16c: Grave stele. Humsko, Foča. Effigy of
Silver. repousse. engraved, parcel-gilt. First half Gost Milutin. east side. and motifs which flank
ofthe 14th century. Diameter 20 cm. Leningrad, him on the adjoining south and north sides.
Herrnitage (Basilewsky Collection). 15th century.

what is certainly a B by clear analogy pecially the stylization of the animals,


with comparable letter forms else- which she links with "Bosnian cups of
where.) the 70s of the 14th century, especially
Who, then, was the Ivan who the Sanko cup", she doesn't say which
owned this cup? Bojana Radojković other bowls fall into the category). Cer-
(1966a; p. 130) feels that the bowl must tain details, especially the arcades, be-
be dated to the 16th century on stylistic tray 16th century handiwork. Feeling
grounds, claiming that although its gen- that the cup must have been in owner-
eral arrangement accords well enough ship of one of the important historical
with earlier models (she mentions es- personage of 16th century Herzego-
vina, to which area she links the bow1
on stylistic grounds, she puts forward
as a likely candidate Vojvoda Ivan Ba-
nj anin, who, with his wife and sons,
was mentioned as donor of the Church
of the Archangel Michael in Petrovići
in 1605, and gives this attribution a
sembiance offirmness by claiming that
the inscription does in fact mention a
"vojvoda" Ivan, which as we have seen
Fig. 16b: Grave stelefrom Humsko, Foča, south is not the case. In fact, the owner is
and north sides. Sarajevo, Zemaljski muzej. Pre- named in the inscription as "Iv'(an)
sent height 181 cm, original height in situ. 254
cm. Width these sides. 38 cm, width east Car"; the "Iv'" is clearly a shortening
and west sides, circa 50 cm. of the "Ivan" mentioned in the other

268
Fig. 16d: Bowl. Silver. repousse, engraved. Dia- Fig.16e: Bowl. Silver, repousse, engraved. par-
meter /6.2 cm. Fojnica. Muzej samostana. ce/-gilt. In the center an image of St. Nicholas
worked on the base. no print. Diameter 15. 7 cm,
height 4 cm. Detail. Excavated at the monastery
part of the inscription, and we should of Banja. Priboj. Dated 1596/97. Banja mona-
. stery treasury (7/J).
be awake to the possibility that the
"Car" is also a short form of a longer
name. and characteristic rf (n) of mid 15th
century Herzegovinian stećak lettering
In my view, the dating of this
(Tomović 1974; pp. 118, 119). The
bowl to the late 16th century is difficult
open-topped I: (v), on the other hand,
to accept. The letter forms employed
can be seen on a seal oflvan Crnojević,
in the inscription are totally charac-
Lord of Zeta 1464-5 to 1490 (Ćirković
teristic of the mid 15th century. The
1970; p. 288, sl. 9). The letter forms
letters are qui te dissimilar, for example,
of the inscription on the main body of
to those of the inscription of the 1523 the bowl are more elongated, but cer-
Smederevo incense boat which, as we tain of them are also characteristic of
mentioned earlier, Radojković groups Crnojević-related inscriptions; for in-
with the Ivan cup in an attempt to sup- stance, the "d" like a small, elevated
port a late dating for the Temska bowl, triangle with supporting legs is found
or the lettering on the late 16th century on Ivan Crnojević's donor inscription
Banja monastery finds (Šakota 1981; of 1483-1484 at CetiI1ie monastery
pp. 41. 47, 52, 79, 98, 99, 101). The (ibid; p. 499, fig. 95; Tomović 1974;
Ivan letter forms do, on the other hand,
accord well with standard mid 15th cen-
tury Bosnian tombstone epigraphy, and
the closely related epigraphy from Zeta
(Tomović 1974; p. 17). The letters of
the inscription on the central medal1ion
are more squat, hence more "Bosnian
looking" (Đorđević 1971; p. 133) than
those of the inscription on the main
Fig.16f: Bowl. silver, repousse. engraved. Dia-
body of the bowl. They have, for ex- meter 15 cm. Dated 1574. Detai/. Budapest,
ample, the double "c" form ee for "k" Magyar Nemzeti Muzeum.

269
p. 120). The singular forked "a" with bowl, there are of course no supporting
serif or bulb at the base ofthe left fork columns.
~ is on the tomb inscription to Ivan
If we look for an historical per-
sonage bearing the name "Ivan" around
Crnojević's mother dated 1464-1965
the middle and later 15th century, we
(Tomović 1974. no. 118) (fig.17a) and
have an obvious candidate in Ivan
on a donor inscription relating to Her- Crnojević, whom we have already men-
ceg Stjepan Vukčić Kosača dating 1454 tioned, in connection with the letter
(ibid; no. 116). shapes, as Lord of Zeta between 1464-5
to 1490. Obviously he can only be put
forward rather tentatively, but some
support for his candidature may be af-
forded by the rather enigmatic "Car"
which follows the short form of the
name Ivan on the bowl's inscription.
Since there is no Czar Ivan at any period
possible fol' the manufacture of the cup,
we cannot read the "Car" as simply
denoting an emperor, and it does seem
likely that it must be a shortened ver-
sion of someone's name, for when
names are shortened at this period, it
is the first few letters that are given.
Unfortunately, amongst the recorded
Fig. 17a: Detail o/figo 17c.
variants of the Crnojević name acces-
sible to me, there is none which begins
"Car", but it does not seem inconceiv-
I feel that for the purposes of able (given the rather casual attitude to
dating this bowl, the evidence of the spelling which prevailed at that period)
letter shapes must be given more weight that the name might have been so short-
than the lack of a precise parallel for ened. Certainly, on the printed page
the arcading amongst the anyway not frames of an ecclesiastical book pro-
very numerous surviving bowls con- duced around 1494 at the Cetinje print-
ing house of Ivan's son Đurađ (Lord
clusively dated to the 15th century. We
of Zeta or Crna Gora from 1490 to
would also add that the creatures on
1496), (fig. 17b), we can see the name
the Sanka bowl (fig. 3b) appear beneath
Đurađ Crnojević reduced to a few let-
stylized ogee arches even closer to the ters, after a similarly reduced formula
French model than the plainer arch for "blagoverni gospodin" (Ćirković­
shapes of the Ivan cup, although be- Ljubinković. Milošević and Tatić-Du­
cause of the geometry of the Sanka rović 1969; p. 71. cat. no. 91; Ćirković

270
et al. 1970; pp. 384-385, fig. 28, 30; are duplicated in similar poses on the
pp. 398, 496-497, fig. 102-104).8 Ivan bowl. The design of this printed
This piece of printing is also in- page is derived from a popular type of
teresting because some of the creatures 15th century Italian manuscript deco-
which appear amongst its leaf scrolls ration called "white-vine" (bianchi gi-
rari), and the feature of putti supporting
family arms seen between the two low-
er evangelist symbols is also a standard
feature of Italian manuscript fronti s-
pieces (Alexander 1977; p. 12, fig. V,
Pl. 5, '23, 25). It is further the case with
these manuscript frontispieces that
other motifs, such as animals and birds,
which appear are nearly always em-
blems specifically meaningful to a
courtly patron, and refer to knightly
orders, family connections and so on,
and thus far, the fact that the Ivan cup
decoration duplicates a number of the
cre~tures of the printed page frame,
which is so obviously made under the
influence of Italian manuscript fronti s-
pieces, would support a Crnojević at-
tribution for the cup. A problem arises
in connection with the double-headed
eagle, since it is clear that this was the
principal heraldic motif of Ivan Crno-
Fig. 17b: Book page. printed at Cetinje. Crna
Gora. in the printing establishment of Đurađ jević as well as of his son Đurađ, and
Crnojević. Oktoih petoglasnik. 1494. it does not appear on the cup where

8 lt might here be worth drawing attention to a bowl. not otherwise discussed in this paper since
it belongs to different design tradition. which has in the past given rise to problems of identification.
lt is the object often called "Dušan's plate" Narodni muzej, Beograd 2001 (Radojković 1962; p. 39.
figo X). It bears the inscription "Stephan's cr' u hriste blaver' ni". and has as almost its sole decoration
the double headed eagle. The "cr'" has generally been read as "car", and some connection made
with Czar (car) Dušan (1346-1355). Bojana RadojkoviĆ has noted (1966a; p. 33) that its style
suggests manufacture at a period somewhat after that of Dušan, and has suggested that it must be
connected with his memory, adding that since his name is given the form "Stepan", the bowl is
probably of coastal manufacture and that the bowl's style is appropriate to Kotor. It could however
be suggested that the Stepan in question be identified with Stefan Crnojević (1426-1464/5), the
father of Ivan, the "Cr'" being a short form of the name "Crnojević". We do not know for certain
that this Stepan used the double-headed eagle as his heraldic motif, but it was certainly used by his
son and grandson.

271
instead, a lion occupies the centre of
the medallion. However, the circum-
stances of Ivan's life were such that it
remains possible to claim the bowl for
him and at the same time explain both
the lion, and the bowl's rather "Bos-
nian" appearance, which has been re-
marked upon by Bojana Radojković.
Ivan spent more than ten years of his
early life at the court of Herceg Stjepan
Vukčić Kosača, to which he was sent
by his father as a hostage around 1441
(Ćirković et al. 1970; p. 196), and in
1469 he married the Herceg's daughter
Mara. Kosača cultural influence in fact
affected him throughout his life; this is
clear in his choice of design for the
tombstones ofhis parents at Kom Island
on Lake Skadar (figs. 17a, e). These
follow a type of tombstone pattern ing
characteristic of the Nikšić-Vilusi-Tre-
binje regions, and exhibit peculiarly Fig. 17c: Grave slab, Kom monastery, Lake
stylized rings on bands; the Kosača Skadar, erected by Ivan Crnojević to his mother,
Mara, 1464-1465.
were certainly the dominant cultural
force in that region (ibid; pp. 472-475, Although this suggestion ofIvan
496-497). I have previously mentioned Crnojević as the bowl's original owner
in connection with the Kosovo medaI- can only be made tentatively, it accords
lion that there is some evidence of Bos- better with the bowl's style features,
nian lords presenting their own heraldry from which incidentally Ottoman ele-
to their vassals, and that, perhaps be- ments are completely lacking, than the
cause there was a ritual drinking cere- suggestion of the very late 16th century
mony to cement fealty, such heraldry Vojvoda Ivan Banjanin, the other so-far
is apparent on the medallions of drink- suggested candidate. It should also be
ing bowls. There is reason to believe said that 'Bojana Radojković (1966a;
that the Kosača regarded the lion as pp. 130-131) has supported her 16th
their heraldic beast (Anđelić 1970; pp. century dating of the Ivan cup by claim-
72, 73). It can be suggested that the ing that the working ofthe animals cor-
bow} under discussion might have been responds closely to that on three other
given to Ivan Crnojević as a mark of cups; the cup of Metropolitan Viktor
his connection with the Kosača family. at Dečani, dated by inscription 1593,

272
and two cups which she ascribes to "the The Čkotov and
sphere of Dubrovnik goldsmithery", Hennitage Bowls
and dates to the 16th century - one,
from Savina monastery, she so dates There is second bowl in this
by implication; elsewhere (1960161; p. group, which owes its basic design to
12) she calls it 15th century. One can the radiating arcade idea, which I wish
only say in reply that, leaving aside the to argue was the property of a promi-
facts that the Dečani cup contains many nent Herzegovinian of the second half
of the fifteenth century. As with the
Ottoman elements, so conspicuously
Ivan cup, it has been dated elsewhere
}acking on the Ivan item, and that the
to a later period but lacks any trace of
other two cups are much too arbitrarily Ottoman influence in its design. This
dated to be very helpful, the differences bowl, now in Russia, (fig. 18a) was
in the animal stylization are much more published in 1971 as in private owner-
striking than the (very slight) similari- ship (Postnikova-Loseva 1971; pp. 73,
ties. 74, fig. 6), and again in 1972/1973 as

Fig. 18a: Bowl, silver repousse. engraved. attached print. Private collection oJZurab ekotov, USSR.

273
in Dalmatia would necessarily use
Latin letters; it would depend entirely
on the patron for whom the object was
made. Dubrovnik, after all, had its own
style of Cyri1lic (Đorđić 1971; p. 149),
and any coastal town which had deal-
ings with the interior would certainly
be a possible source for Cyri1lic letters.
The characteristics of the decorative
style, which lead Radojković to assign
the bowl to a 16th or 17th century work-
shop of the Serbian interior (although
she cites no similar known Serbian
work of that period for comparison)
seem to me to reflect the influence of
Fig. 18b: Bowl, silver-gilt, repousse, .found in a very distinct mid-15th century Italian
kurgan no. 30, Belerečanski region, Kuban area, style.
the northern Caucasus. l5th century. Leningrad, The aesthetic of Italo-French
Hermitage (477).
15th century naturalism, which I see as
a design influence on this bowl, was
in the collection of Zurab Čkotov (Ra-
contemporary with but different from
dojković 197211973;pp. 28, 31,fig.11).
the ebullient Dalmatian sculptural re-
Postnikova-Loseva 's original sugges- liefs of Juraj Dalmatinac and his school,
tion was that the bowl was Dubrovnik and made itself felt on carved wood
work of the 15th century; Bojana Ra- items and metal vessels (Lightbown
dojković, on the other hand, felt that 1978; pp. 82, 101-103, Pl. XVJ) and
Dubrovnik was disqualified because of equally in manuscript illumination
the lack of control stamp and the pres- (figs. 19a, b) (Alexander 1977,fig. VI,
ence of a Cyri1lic monogram on the
attached medallion, and dated the bowl
to the 16th or even 17th century (ibid;
p. 28). She felt that the composition
was too crowded and disorderly to be
15th century workmanship, motifs be-
ing "thickened", and ''just thrown on
the surface". Whilst Radojković 's ob-
servation that the lack of control stamp
excludes the possibility of the bowl's
being Dubrovnik work may be ac-
cepted, her further statement that the
Cyrillic monogram shows that it cannot Fig. 19a: Liberale da Verona, initial letter.
Siena. Libreria Piccolomini. Graduale 28. 12,
be coastal work cannot be accepted. It Saint Martin,.f. 1011'., soon after the middle
simply is not true that anything made l5th century.

274
VII. xv; Pls. 19, 20, 21). The style had
an element of the surreal, which is ap-
parent in the distortion of plant forms
when used as design frames, and is pre-
figure d in the extraordinary combina-
tions of architecture and foliage intro-
duced by the Lombard miniaturist and
sculptor Giovanni dei Grassi (died
1395) in the book of hours he illumi-
nated for Giangaleazzo Visconti
(Meiss, Kirsch 1972: BR 3, BR 48v, BR
9Ov, BR J08v, BR 145, etc), and devel-
oped by his various successors. An
initial letter (fig. 19a) from a mid 15th
century Italian manuscript (Siena, Li-
breria Piccolomini, Graduale 28, 12,
Saint Martin,f JOlv; Alexander 1977,
Fig. xv) shows just the type of very
crowded composition and fluidity be- Fig. 19c: Annunciation miniature, Hval manu-
tween plant forms and architectural script. Bosnia 1403.
forms which are so prominent features
of the Čkotov bow\. We can observe
the earlier phase of this Italian stylistic ration in the 15th century, and was
development already at work as an in- doubtless also carried to the Balkans.
fluence in Bosnia in the H val manu- Some evidence of the style affecting
script of 1403 (Bologna, BibI. univ. ms. even architectural design in the interior
3575 B,f 14v; Đurić 1957; pp. 39-51, can be seen on a bifora window sur-
figo 8); the Annunciation miniature of round at Castle Travnik, deep into Bos-
folio 13v has a good example of archi- nia (fig. 19d), (Anđelić 1973; p. 214),
tecture merging into plant forms (fig. where a medal-like profile portrait
19c). within· a ring (which reminds us that
This late gothic "surrealist" style
certainly affected French hanap deco-

Fig. 19b: Giorgio d'Alemagna, border decora-


tion, Bible o/Borso d'Este. Modena, Biblioteca
Estense, VGo 12 (Lat. 422-23), Vol. I.! 212r, Fig. 19d: Bifora window surround. Castle
mid-15th century. Travnik, 15th century.

275
the Dubrovnik medallist Pavko Antoni- The basic composition ofthe Čko­
jević, who engaged in building and for- tov bowl (fig. ISa) in fact accords with
tification design as well as golds- what we have previously discussed as
mithery, and who worked as an assis- characteristics ofpre-conquest Bosnian
tant to the sculptor Donatello in Italy metalworking. A striking feature is its
before returning to his native city, is strong geometrical design articulated
just the sort of figure through whom by areas of plain silver. Interestingly,
this style might have been transmitted there are three petal-type shapes: a cin-
from Italy to the Balkans) is flanked quefoil on the central medallion, which
by two plant forms surmounted by pod is bounded by a circular wreath with
some nervure treatment; a hexafoil
or flower clusters. These plant forms
which occupies the space between this
have their lowest leaves· curling up-
wreath and the circle defining the base
wards, rather than downwards, very
area; and an octofoil which takes up
much as on the Čkotov bowl. The Trav-
the remaining space, i. e. the side wall
nik carving is dated to about 1450 by of the bowl. Directed outwards from
the short hairstyle and inner and outer the base ring and inwards from the up-
collar arrangement on the profile por- per rim of the bowl are a series ofplain
trait which is, incidentally, suggestive scallops of the sort which featured so
of a medal ofFederigo da Montefeltro, prominentlyon the Sanko bowl already
(fig. Ige) which the above mentioned discussed. On the other hand, the "ar-
Pavko Antonijević made in Italy in caded" tradition is also strongly repre-
1450, under his Italian name of Paolo sented on the bowl, in the unmistakable
d' Antonio da Ragusa (Fisković 1949; ogee shapes within the lobes of the vari-
pp. 172-174). The Travnik work is not ous multifoils. Although the derivation
particularly distinguished, and gives from the arcaded style is very clear, the
the impression of being the work of a representation of its elements is much
local carver following a design supplied less "architectural" than is the case with
by a more sophisticated artist. the Ivan cup; this is especially true of
the decoration of the side walls, where
the columns and arche s have become
very plantlike, in the way we have seen
to be characteristic of the Italian deco-
rative manner we have suggested as an
additional influence on the maker of
this bowl.
The insides of the various
"arches", and the spandrels which they
form with their bounding circles, are
Fig. 1ge: Pavko Antonijević or Paolo d 'Antonio
decorated with an assortment of ebul-
da Ragusa, bronze medal representing Federigo liently worked motifs. The interior of
da Montefeltro. 1450. the medallion 's cinquefoil is taken up

276
with an explicit crossbow motiff1anked lion, which includes a version of the
by the Cyrillic letters BX (VB), and cranking-mechanism for drawing the
tiny radiating forms occupy the span- string, known in English as "crick" and
drels. The wreath surrounding the cen- in French as "cranequin", was being
tral print has springing from it two large made obsolete by the introduction of
leaves, which occupy two lobes of the firearms (this in itself, whilst not con-
hexafoil, and a number of rings on clusive evidence of date, should make
stems. Of the remaining lobes of the us cautious of seeing the bowl as a late
hexafoil, three are occupied by rosettes 16th or 17th century product). Vukić
made of large raised circle s (such Hrabren' s tombstone, a tall cross erec-
circles also appear in the spandrels) and ted in the high mountains of Visočica
the sixth lobe, the one immediately at Prokletnica (Vego III; p. 44, no. 176)
above the central medallion when this carries a motif of similar shape to the
is viewed for reading the letters, is bow on the bowl medallion. Visiting the
occupied by a dog with a collar. The site in 1980, I found the stone too worn
lobes of the outer octofoil are occupied to be able to state with certainty that
alternately by fantastic plant forms and what is depicted is a crossbow, but this
more collared dogs, some in contorted does seem the most likely interpretation
postures. of the shape which is clearly visible,
We have, it is hoped, already es- and which furthermore appears under
tablished that this mixture oftraditional an ogee just as the bow on the bowl
geometry and fantastic decoration is a does. As to the dogs, the evidence again
possible style for a Herzegovinian is suggestive, though not conclusive.
workshop of the mid- or later 15th cen- Isolated dogs, that is, not forming part
tury. We should therefore now tum our of hunting scenes, do appear on several
attention to the matter of the bowl's stećci within Hrabreni-Miloradovići
ownership. Since there is no other sur- hereditary territory at Gornje Bare and
viving bowl with such a preponderance Gvozno, Kalinovik (Wenzel 1965, T
of dogs, and since a dog is placed im- LXXIII, 1, 3, 4); further evidence con-
mediately above the personalizing cen- necting the territory with this family
tral medallion, it is reasonable to as- will be presented in my forthcoming
sume that, if we can find someone with book. Again, collared dogs are given
the initials VH whose heraldic reper- on "Hrabrenović-Miloradović" coats of
toire includes both a crossbow and a arms, both as crest and shield emblem,
collared dog, we shall have a likely in heraldic sources from after the Turk-
candidate. ish conquest (Bogićević 1952; p. 143;
There is an obvious suggestion Solovjev 1933; T. X 97). These sources
in the person of the prominent Herze- have to be treated with some caution
govinian Vlach, Vojvoda Vukić Hra- as the motives of their compilers were
bren (died after August 1496; Hrabak not always of the pure st. However, as
1956; pp. 35, 36). In his period, the knowledge from other sources in-
type of crossbow shown on the medal- creases, they are being seen to be more

277
reliable than was once thought, espe-
cially in respect to the better-known
families.
As a result of all this, we can
say that Vojvoda Vukić Hrabren seems
the best candidate amongst Herzego-
vinian historical personages for the ori-
ginalowner of the Čkotov bowl. As
with previous items, though, we feel
that the bowl can be fairly conclusively
dated from its style characteristics, de-
spite the fact that the suggestion for
ownership must remain tentative. It is
Fig. 199: Tombstone, tall chestfrom Radimlja,
perhaps worth adding that later genera- Stolac, west end, detail.
tions of the Hrabreni-Mi1oradovići
emigrated to Russia, and from there
ration full-length figures, presumably
sent gifts ofmetalwork to the Orthodox
of the deceased, with a bow of much
Church in Herzegovina (Bogićević
simpIer style above their left shoulders,
1952; p. 154). This perhaps shows an
and above the other, near their raised
appreciation of metalwork, which
and enlarged right hands, hollowed out
would explain the careful preservation
circles, which might well represent
of our bowl, if it did indeed belong to
bowls (figs. 19f, g). This matter is men-
Vukić Hrabren. It is also interesting
tioned only brief1y here, since many
that other Hrabreni-Miloradovići tomb-
different interpretations have been
stones of the second half of the 15th
given for these circles, and the matter
century, at the famous Radimlja ne-
will be discussed at some length in my
cropolis, have as their principal deco-
forthcoming book on stećak decora-
tion; meanwhile, it is worth recalling
that as early as 1950, A. Benac sug-
gested that these circles, appearing on
the tombstones of vojvodas, might have
been a specific mark of that status
(Benac 1950; p. 31).
The final bowl to be discussed
in this group (fig. 18b) has many simi-
larities with the previous bowl. Of sil-
ver gilt, it was excavated from a kurgan
burial in the Belerečanski region of the
Fig. 19f: Tombstone, tall chestfrom Radimlja,
Stolac, west end. Vojvoda effigyfrom the Hra- North Caucasus and is now in the Her-
bren-Miloradovićfamily, later l51h century. mitage, Leningrad, no. 477 (Postnik-

278
ova-Loseva J971; p. 72. fig. 5; Ra- lobes of the hexafoil decoration con-
dojković J972173; pp. 23. 24. fig. J). taining a plant form which sprouts from
Bojana Radojković. discussing this the wreath once surrounding the centr~l
bowl and the previous one together, print; the decorated areas in the lobes
notes that they have many similarities, of the octofoil are separated by bands
but feels that whilst this Herrnitage of plain silver, whereas on the Čkotov
bowl can be dated to the 15th century, bowl, a narrow band of decoration is
the greater extravagance of the deco- in most instances worked between the
ration of the Čkotov bowl must mean lobes down to the ring of outwardly
that it is substantially later. ln my view turne d scallops; and as a result of this
she is correct in her dating of the Her- latter feature, the Hermitage bowl ar-
mitage bowl. I have given above my cading does seem somewhat more "ar-
reasons for dating the Čkotov bowl to chitectural" than that on the Čkotov
the 15th century also, and would con- bowl, additional emphasis to the archi-
clude that the greater extravagance of tectural conception being given on the
the latter' s decoration (which seems to former by the echo ing of the three leaf
me to be accompanied by a superior groups from the hexafoil's spandrels
technical skill, insofar as one can make as pendants from the spandrels of the
such judgements from photographs) is octafoil. The plant forms on the Her-
simply an indication of a greater meas- mitage bow1, being s1ightly less fantas-
ure of influence from contemporary Ital- tic and Italianate than those on the Čko­
ian work. The points of correspondence tov bowl, resemble even more closely
between the two works are numerous: those on the Travnik window surround
in both examples the decoration of the already discussed (fig. 19d). Perhaps
base area consists of a hexafoil pattern the most striking difference between
with internal decorations around a the two bowls is that where the Her-
wreathed central medallion; in both this mitage example is obviously worked
is in tum surrounded by an octofoiI to a formula, so that, for instance, each
pattern, the internal decoration of outer spandrel contains a double pal-
whose lobes alternates creatures and mette ending in the three-leafed pen-
plant forms; and both exhibit shallow dant already mentioned and each lobe
versions of the Sanko bowl-type scal- of the hexafoil contains a rather similar
loping around the rim. Unfortunately, plant form springing from the wreath,
the central print is missing from the on the Čkotov bowl these ideas appear
Hermitage bowl, so we have no means just once or twice, and the remaining
of know ing whether it was once per- corresponding areas are filled, or
sonalized to its owner. treated, quite differently. This differ-
The differences between the two ence, although it certainly implies a
bowls seem to be more of treatment greater exuberance on the part of the
than of style. For example, the nervure Čkotov craftsman, does not imply a sig-
treatment is more complete, each of the nificantly later date for his work.

279
Most of the Balkan silver bowls 1966a; pp. 55-57, 61,91,92). We hope
in museums throughout the world date to have shown, as a result of this dis-
from the 16th century or later; of the cussion, that this style had antecedents
exceptions, those discussed in this in the pre-conquest period, when Her-
paper (all except one of which I believe zegovina was part ofthe Bosnian King-
to date from the 14th and 15th centu- dom, and indeed, was a facet of a dis-
ries) can be connected with the Bosnia- tinct Bosnian Kingdom style, drawing
Herzegovinian sphere and carry fea- on influences from France, Italy and
tures which seem not to appear on Ser- Hungary, and traceable in metalwork,
bian metalwork in the period before the architecture, tombstone design and
Turkish conquest. Many of the later manuscript i1lumination.
bowls, however (twelve of which, in-
cidentally, are in the Victoria and Al-
bert Museum, London, unashamedly A Bowl in Zagreb
bearing the label "Russian" at the date
of writing) carry on the "arcaded" struc- All the metalwork items so far
ture in one form or another. As well as discussed in this paper have previously
the rather severe example s where the appeared in the literature, some many
arcades are filled with saints (fig. 16e), times. The last bowl I want to mention
has not, so far as I know, been pre-
(Šakota 1981; pp. 76-81) or occasion-
viously published. It is in the collection
ally with beasts (figs. 16d, 16t), (Kara-
of the Akademija znanosti i umjetnosti,
mehmedović 1980; pp. 30, 31, figo 4)
Zagreb, and I was recently able to ex-
there are a number with less restrained,
amine it there along with the bowl bear-
more sinuous arcades reminiscent of
ing a Dubrovnik control stamp which
those on the Čkotov and Hermitage I have already briefly mentioned (see
bowls, the style of which remains rec- note 6). Thanks are due to the authori-
ognizable despite numerous Ottoman ties at the Academy for their kindness
and even 18th century baroque addi- and cooperation in making these bowls
tions. In discussions of post-conquest available for study.
"Serbian" metalwork, this is often de-
The bowl under discussion (fig.
scribed as a Herzegovinian style, with 20) is again of "hanap" shape, and its
the implication that it burst into being centre bulges upwards, rather in the
there under combined Ottoman and manner of those undecorated metal
Dalmatian stimulus during the period bowls ofthe same size which are shown
immediately after the conquest, when hur1ed to the ground in the third episode
Herzegovina was a politic ally undis- ofBoticelli' s "Wedding ofNastagio de-
turbed backwater, and repository of Old gli Onesti", painted in 1483 and now
Serbian tradition, enjoying a fruitful in the Prado, Madrid (fig. 21a). The
calm, whilst the brunt of Turkish mili- diameter of the bowl is 13.3 cm, and
tary activity was directed north, against its height, 3.2 cm. The inside of the
still-unconquered areas (Radojković bowl was once gilded, though little of

280
a.

C.

Fig. 20: Bowl, silver gilt, repDusse, engraved. Diameter J3.3 cm, height 3.2 cm. Zagreb, Akademija
znanosti i umjetnosti; three views.

this now remains. In its decoration, the ration suggests that it may have been
bowl continues some elements of the made by a craftsman in Hungarian con-
Čkotov and Hermitage bowl style, but trolled Bosnia, perhaps inland from
combines them with obvious north Dal- Zadar around Livno, shortly before that
matian elements and some new Italian territory fell to Ottoman occupation. At
features. Its particular blend of deco- that period (i. e., the very late 15th or

281
which occupy half of the arcades on
the bowl wall (figs. 20a, b).
Another feature of the bowl
which distinguishes it from the others
we have discussed is that although its
essential decoration has been worked
from beneath and engraved from above
as usual, a degree of extra decoration
has been added to the outside and un-
Fig. 21a: Panel painting/or a cassone, detail. derneath of the bow!. On the bottom
Boticelli, Wedding o/Nastagio degli Onesti, third
episode, 1483. Madrid, Prado. of the bowl, engraved lines greatly
strengthen the shape of the deer, and
early 16th century), Turkish motifs these seem to have been filled with a
were already beginning to combine niello-like substance (fig. 20e). It
with the traditional patterning in the should perhaps be said that the idea of
occupied Balkans. making the outside of a bowl as inter-
The working of the side wall of esting to look at as the inside is often
the bowl recalls the Čkotov and Her- taken up on the later Ottoman bowls,
mitage bowls in that it is treated as an but achieved by different means; gen-
arcade of ten arches, partially filled erally an extra piece of decorated metal
with two types of design used alter- was added to the bottom (Raby 1982;
nately; an interesting difference is that p. 22, fig. 5).
one type of design, a tight, fish-scale Three design components which
pattern, fins only the lower halves of can be traced elsewhere contribute to
the arches it occupies leaving the upper the decoration of this bowl: the arcad-
portions quite plain, whilst the other ing itselfwhich we have already argued
design type, which is an undulating is observable in middle and later 15th
plant form including heart-shaped ele- century Bosnian work, although it has
ments, occupies a larger amount of its a longer history; the heart-shaped leaf
arch spaces, and it is completely sur- patterning which seems to originate in
rounded with ring-matting. The base early 15th century Zadar metalwork-
area of the bowl has a treatment rather ing; and the characteristic fish-scale
different from the other arcaded bowls motif, which here is probably copied
here discussed. There is no second ar- from maiolica of Faenza made from
caded or geometric form and there is 1470 to 1500, although its origin is in
no central print; instead the base is oc- China.
cupied by a large free design featuring The degree to which the bowl's
a deer with large antlers standing out arcading corresponds with that of the
from a textured ground of ring-matting, earlier bowls has already been men-
and beneath the deer and curving up in tioned, although we should add that the
front of it, a row of the same plant scallop border is also present in residual
forms with heart-shaped elements form on our Zagreb bowl, surrounding

282
matting, and doesn 't have any internal
delineation. The origin of the fish-scale
pattern is the so-called "breaking-
wave" in 14th century Chinese porce-
Iain (Carswe1l1982; p. 83, Pls. 75-77).
Of the various "breaking-wave" deriva-
tives in the western and Islamic
spheres, the versions on 16th and 17th
century Iznik pottery retain many of
the features of the original, whilst the
Italian versions found in Faenzan
maiolica of the period are greatly si-
mplified fish-scale patterning divorced
from the other elements of their Chi-
nese context. In some Faenza plates
commissioned by the King of Hungary
between 1480 and 1500, of which frag-
ments have been excavated from Buda
castle (Gerevich 1971, PI. CXXXL 340,
341, 343), there are circular bands of
fish-scale decoration (:fig. 21e). lt is
Fig. 2Ib: Reliquary arm of St. Donatus, 1414, undoubtedly from these Faenza models
detail, silver-gilt repousse. Zadar, Cathedral that the craftsmen who made our Zag-
treasury. reb bowl have taken the pattern; the
use of segments of the pattern within
the base area; it is more irregular than
the previous examples, the lobes vary-
ing in shape and size, The heart-shaped
foliage motif is doubtless a transforma-
tion of the well-known Bolognese style
of manuscript foliage; the earliest sur-
viving example of its metalwork styli-
zation seems to be on the reliquary arm
of St. Donatus of 1414 in the Treasury
of Zadar Cathedral (Krleža, Grčić, Gr-
čević 1972; p. 92). This reliquary arm
(:fig. 21b) was manufactured in Zadar
and donated by Anton Marušić, chap-
Iain of the fraternity of St. James. On
both the reliquary arm and the Zagreb
Fig. 2 t e: Maiolica plate commissioned Jor the
bowl this motif appears, as a plain silver King of Hungary, 1480-1500. RestoredJrom
area against a background of ring- Jragments. Budapest, Buda Castle Museum.

283
arche s is perhaps a specifically Balkan distinct Bosnian Kingdom metalwork-
compromise. ing style had been evolved before the
The bowl is much harder to date conquest, and this has not been widely
conclusively than any of the others we recognized. Since the cultural unity of
have discussed. It obviously cannot be Bosnia and Herzegovina in the days of
earlier than the end of the 15th century the Bosnian Kingdom is also largely
because of its peculiar conjunction of unrecognized (with the exception of
design elements, and the period of the Bosnian Church manuscripts and the
end of the 15th and beginning of the stećak phenomena), writers who have
16th century is the most likely for the allowed a contribution for Herzegovin-
origin of its decorative style. Whether ian motifs in the formulation of later
this actual example was made then or Ottoman design have failed to realize
perhaps a little later (it could, for in- their Bosnian Kingdom origin; indeed
stance, have been made by a craftsman they have sometimes claimed that Sara-
who emigrated from the Livno region jevo metalworking after the conquest
and practice d somewhere north where made an entirely fresh start with wholly
the pattern, free from Turkish influ- Ottoman material; that no link with pre-
ence, was carried on) is something we vious Bosnian metalworking was main-
would not wish to be dogmatic about. tained. This latter notion has been
Nonetheless, since if our bowl had been shown to be erroneous by Muhamed
made later than the 16th century, either Karamehmedović (1980; pp. 66-85).
around Livno or further north, the Another opinion sometimes maintained
craftsman would have been subject to is that where there was no racial or
Turkish (on the one hand) or baroque religious unity, there could be no cul-
(on the other) influences and in fact tural unity sufficiently strong to pro-
there is no trace of either in the bowl's duce anything distinctive; thus, though
design, we can have some degree of it could not be denied that there was a
confidence in a late 15th or 16th century Bosnian Kingdom and that there was
dating. Certainly, comparable forms of a Bosnian Church, it was felt that since
arcading and fish-scale decoration there was no "Bosnian nation", there
within them can be found on Ottoman could be no Bosnian style in a racial
metalwork, but in all probability as an or religious sense. One can only say
example of Bosnian influence; I have that the facts seem to prove otherwise;
not been able to find any truly compa- nor incidentally, can one so lightly dis-
rable heart-shaped plant forms in that regard the implications of the multi-
repertoire (Feher, Ko'§ay 1966; Kara- ethic, multi-religious stećak phenome-
mehmedović 1980). non.
That there was a massive min- Obviously a major factor that has
gling of styles in Balkan metalworking led to the neglect of the Bosnian con-
after the Ottoman conquest is well tribution to Balkan metalworking has
known, and has been much commented been the, on my view, misdating of
upon. What I wish to suggest is that a several major items (the Stobi bowl,

284
the Temska bowl, the Ivan cup, the teristics of a distinctive Bosnian metal-
Čkotov bowl); in a number of inf1uen- working style; if this style could be
tial works these have been correctly more accurately defined as Bosnian
assigned to Herzegovina, but dated af- Kingdom period Herzegovinian, then
ter the period of the Ottoman conquest the situation is little different from that
for that territory, that is, to a period of the major recognized late-medieval
when the Bosnian Kingdom no longer Bosnian art contribution, the stećak, the
existed, and could thus be ignored as major decorated examples of which,
a source of design inspiration. with a few exceptions, are also found
lt is possible that at least one of in Herzegovina, and date from that
the late datings proposed simply results period. No-one, of course, has at-
from insufficient experience of the pe- tempted to claim stećak art as Serbian.
culiarities of l5th century "realism" as In fact it seems to me that tomb-
it affected metalwork, a subject which stone art and the manufacture of silver
has only been recently explored (Light- and silver-gilt bowls to some degree
bawn 1978; pp. 100-109); much con-
went hand in hand. Both seem to in-
fusion has prevailed in the past between
volve the popularization of courtly art
this "late gothic" realism and the later
forms, and both developed outside the
naturalistic Renaissance style. What-
royal sphere in the l5th century as a
ever the reason for the late dates pro-
posed, they have brought a number of result of the shift of power from the
major items of in my view, Bosnian king to regional overlords. ln my view,
Kingdom metal work into a period when most of the l5th century bowls here
Serbian monasteries and churches had described are cultural products of the
largely replaced private individuals as pro vinci al courts such as the Kosača,
Christian metalworking patrons within but these doubtless would not have
Turkish-occupied South Slav lands, looked as they do had they not been
with the result that these items have preceded by items stemming from the
generally been seen simply as examples royal courts, themselves perhaps pro-
of Serbian-style metalwork. I hope I duced in imitation of l4th century
have been able to establish the charac- Franco-Hungarian style gifts.

285
Four Decorated Steles: The Influence of Islam
on Bosnian Funerary Monuments

t he karst valleys and hills of


Bosnia and Herzegovina are notable for
duke or herzeg - one Stjepan Vukčić
- whose land they had appropriated.
the limes tone strata which made pos- Two basic types of grave monu-
sible the production of imposing mono- ment were produced in Bosnia during
lithic grave markers over a long period the period under discussion, a time
of time. The most impressive ones are when the newly developed metal trade
outdoor monuments which date from had boosted the previously meagre
the period between the onset of a pro- economy of the region to such an extent
longed outbreak of plague in Bosnia, that the better-off inhabitants could in-
in the middle of the fourteenth century, dulge in ostentatious tombstones. The
and the end of the fifteenth century - first type was a horizontal, chest- or
an era which embraces the introduction sarcophagus-shaped monument, some-
of Islam to the region. This paper is times mounted upon a broader but flat-
concerned with only one fifteenth- ter version of itself. The second, much
century type of monument, but the less common, type was a narrow up-
whole subject of medieval Bosnian right form - the stele in fact. Simple
tombstones has been so widely misun- versions of both forms are found from
derstood that some brief general com- the twelfth century onwards. The stele-
ments about their development are ap- type is the specific subject of this paper
propriate and necessary at the outset. and will be studied here in four well-
I use the name "Bosnia" to mean dated - and obviously Islamic-
broadly the territory of the medieval influenced - fifteenth-century exam-
Bosnian state, which covered virtually ples, from both before and after the
the same area as the modem republic final defeat of the Bosnian Kingdom
of Bosnia in the former Yugoslavia. by the Ottoman Turks in 1463. The
The name "Herzegovina" was given to stele is, of course, a characteristically
part of this territory by the Turks in the Islamic type of grave marker (in Bosnia
fifteenth century as a reminder that it called nišan); nevertheless the suppo-
had been previously held by a Bosnian sition, which has become a common-

287
place, that the adoption of the form in peated later on, is that whereas the nor-
Bosnia was purely a matter of Turkish mal stele-type monument stands on one
influence, is not the whole truth. A of its short narrow sides, they stand on
more complicated pattern of influences one of the long narrow sides. This al-
can be seen at work. lows for an extended inscription of the
The prototypes of both forms of kind found on chest-shaped Orthodox
monument - in the twelfth to fourteenth monuments in the same region at a later
centuries - were mostly erected inside date (Tomović 1974; p. 40, nos. 14, 15).
churches, over the graves of members The kinds of tombstone which
of the local nobility who had donated most people nowadays think of as char-
the churches in the hope of eternai sal- acteristically Bosnian - that is, inevi-
vation. $9metimes such a noble would tably, the kinds best known from the
ordei ~ tombat()ne for himself during tourist literature - are the large deco-
his lifetime, though more often it was rated monuments of normal chest
ordered by a family member after his shape, and the much taller chest form,
death. Sometimes a single monument also highly decorated, which combines
would serve for several members of a qualities of a coffer and of a rectangular
family. All this continued to be true in slab stood on its narrow side. For a
the succeeding period. Interestingly, long time this same tourist literature
these forms of grave marker, though perpetuated a myth strongly propagated
distinctively regional, were common to by the Austro-Hungarian infiltrators of
adherents of both Catholic and Ortho- Bosnia during the later nineteenth cen-
dox Christianity, as inscriptions make tury, namely that such monuments were
clear. specific to the members of a (heretical)
The earliest outdoor tombstones Bosnian Church, ludicrously called Bo-
which have something of the stele form gomils by a wholly inappropriate ex-
- in the sense ofbeing rectangles stand- tension from the Bulgarian dualist sect
ing on one of their narrow sides - are of that name (see: Malcolm 1994; pp.
thirteenth-century Serbian-Orthodox 27-31). My researches over many years
monuments, inscribed with texts but have established that the Bosnian
without other decoration, of which one Church - whatever its nature - had
is still in situ outdoors at Vidoštak near nothing to do with the evolution or style
Stolac, Herzegovina (Vego 1964; pp. of these chest-shaped tombstones, al-
JO, 11, no. 53). These predate both the though several of its members were
takeover of eastern Herzegovina by the buried under later versions of the type.
Catholic rulers of central Bosnia in the The earliest decorated Bosnian
fourteenth century and the plague tombstones are mostly coffer-shaped
period which saw the main up surge in objects which can be seen as a local
the erection of outdoor tombstones in variant of the European effi gy-tomb as
the region. The odd feature about these it was employed elsewhere during the
early outdoor stones, one not found re- fourteenth century. The Bosnian variant

288
generally has a two-dimensional por- A word must now be said about
trait of the deceased on one end, rather the Bosnian Church, the source of so
than a three-dimensional one on the much confusion. It seems that the in-
top, as was usual further west. Moum- stitution, such as it was, emerged at
ers are often depicted dancing around some point during the thirteenth cen-
the sides, and there are also scenes of tury as the result of an attempt on the
activities favoured by the deceased dur- part of the nobles of mainly Catholic
ing his life, or sometimes a repre- Bosnia to create an independent na-
sentation of his funeral cortege. tional church, parallel with the inde-
In my view, this style of tomb- pendent quasi-Orthodox church which
stone was originally specially adapted Serbia succeeded in setting up for itself
to appeal to Bosnian taste by a migrant at around the same time. This Bosnian
carver - or several - probably from Church - which in matters of ecclesi-
Italy, who worked at the behest of the astical architecture, ritual forms, and
Hungarian leadership. Bosnia during clerical lifestyles, mixed all kinds of
that period was first a client state of Catholic and Orthodox, priestly and
Hungary, and then a banate under loose monastic, qualities - was much less
Hungarian rule, and Hungary wanted successful as a functional institution
to extend its boundaries to include the than the Serbian one.
Serbian-held land south-east of the While the Serbian Church was
Neretva (that is, the eastern Herzego- tolerated and even accepted by the Or-
vina of today). This was achieved by thodox patriarch in Constantinople, the
turning the allegiance of the local no- Bosnian Church was not accepted by
bles, and fashionable carved tomb- the popes. They called it heretical, and
stones were, I think, among the rewards other names an well, and they sanc':
for those who changed sides. tioned the Hungarians to crusade
The earliest tombstones in this against it when the latter were in un-
style, which are also the most sophis- friendly or aggrandizing moods (Fine
ticated, date to the years between 1326 1975; passim; Fine 1987; pp. 147-
and 1355, and are mainly in Orthodox -148). Nevertheless, the papacy seems
Herzegovina. They all have the same to have known nothing of its actual
armorial carving as part of their deco- doctrinal stance, in so far as it had one,
ration - very probably the arms of Bos- and the accusations of heresy - brand-
nia as a banate of Hungary. (Wenzel ing it with the usual dualist names -
1982; pp. 57. 63-8; figs. 8-10). After were the standard anes against any
this period, local carvers seem to have group seeking independence from
taken up this imported style, which be- Rome, whatever its beliefs. They pro-
came much more rustic in their hands vide no reason for assuming any philo-
over the years; they soon substituted sophical sophistication on the part of
newly invented, regional "heraldry" for the church' s founders, still less for see-
the original standard forms. ing them as seething neo-Manichees

289
with a passion for incorporating arcane mingling oflslamic and Western influ-
clues as to their strange beliefs in the ences in their forms. The first was in
iconography of their grave monuments fact made during the reign ofthe above-
- the standard view of the first half of mentioned King Ostoja and is, I think,
the twentieth century, amazingly one of the very few objects which can
enough. be seen unequivocally as an example
Although the Bosnian Church of the art of the Bosnian Church (fig. l).
had monasteries, and representatives at All these examples of Bosnian Church
noble courts, it was ill-organized and art can be related to members of the
made few converts amongst the ordi- nobility or to wealthy churcbmen, and
nary people. Most Bosnians were not almost all of them seem to date from
adherents; they simply saw themselves around the time of King Ostoja. This
as Catholic or Orthodox, depending first stele is both eclectic and highly
upon where they lived. A few were inventive in style, as is the best of Bos-
devout, thinking Christians, but it has nian art over the succeeding centuries:
to be said that the vast majority were a natural result of Bosnia's position at
more superstitious than religious at that a frontier between European and East-
time, preferring secular pursuits - chi- ern religions and cultures. The stele was
vairic societies and toumaments, and made at a time when Mamluk art had
banditry, depending on their stations in influenced artisans in Italy and the Ad-
life - to the serious cultivation of any riatic sphere, and it incorporates ideas
established religion. Only one Bosnian from that quarter, rather than from the
ruler of the period can fairly certainly Ottoman repertoire, to create an abso-
be said to have been a member of the lutely new form of Christian monu-
Bosnian Church. This was King Ostoja, ment.
who reigned from 1398 to 1404, and
from 1409 to 1418 (Fine 1987; p. 459);
the others were Catholics of a vague The Stele of Vuk or
sort (Fine 1975; pp. 222, 274). In fact, Vojslav Vukčić
the first well-structured religion ever
Hrvatinić; 1401
to take root in Bosnia was Islam, and
all the recorded converts to that religion The unique object known as the
who are now precisely identifiable had Zgošća stele (fig. 1) at present stands
been either Catholic or Orthodox, unprotected in the courtyard of Bosnia
rather than members of the Bosnian and Herzegovina's Territorial Museum
Church (Fine 1975; p. 385) . (Zemaljski muzej) in Sarajevo. The
To retum now to the considera- museum has been under constant bom-
tion of medieval Bosnian tombstone bardment during the recent war. How-
art, I want to look at four stele-form ever, the stele had sustained only slight
monuments from this critical period of damage from shell fire when I was last
transition, and to demonstrate the able to inspect it in June 1993.

290
Together with many other inter- on the periphery of Kakanj in central
esting tombstones from all over the Bosnia. The site was mid-way between
country, the stele had been moved to two royal castles, Babovac and
Sarajevo from its original site in the Kraljeva Sutjeska, in the locality
earlier part of the present century, to known as Crkvina ("old church") on
form part of a sort of study collection; the Kakanj-Zgošća road. Here the stele
it was moved there from Donja Zgošća, had towered over four other grave

,
, Tj ,'I' '\

-,...-..-.-

Fig. 1: The Zgošća stele (Zemaljski Muzej Sarajevo). West, south, east, and north sides.

291
markers of more familiar shape, the stele, and a partial one involving the
group of five being near the remaining name "Stjepan" on the massive coffer-
foundations of a small church. There shaped monument originally placed
is no evidence that any other closely nearby, which is also now in the mu-
similar tombstone was ever made in seum courtyard in Sarajevo (Bešlagić
Bosnia. 1982; p. 169,fig. 42; p. 333, figo 148).
The stele is 242 cm. tall, and is As a result of what he said he had read,
cut from the same fine-grained tufa as he claimed that these monuments re-
was used for the architectural ornamen- lated to the Bosnian ruler, ban Stjepan
tation of the nearby castle of Kraljeva Kotromanić (1316-1353) - the founder
Sutjeska (Anđelić 1973; p. 179). It is of the dynasty whose later members
designed as a block set upon a stem set were the Bosnian kings calle4 Tvrtko
in tum upon a base. The top and bottom - and to some ofhis relatives; including
elements are rectangular, while the nar- a Tvrtko who, Truhelka felt, was cer-
rower stem - carved in one piece with tainly the figure who was Stjepan's im-
the base - has twelve sides (Wenzel mediate successor as ban from 1353 to
1965; pls. I, 14; XIII, 13; XXXVIII, 31;
1377, and who went on to rule as king
LXXV, 5; Asboth 1890; p. 123). A
from 1377 to 1391 (Truhelka 1942/1991;
cable-cord ornament frames each face
pp. 635-6; Bešlagić 1967; p. 97).
of the uppermost block; at the top of
It was, however, the privately
each framed area is a horizontal in-
scription panel, and below it an area of held view of several Bosnian archae-
decoration. ologists who worked more recently at
the Zemaljski muzej that, whatever in-
This monument has had an in- scriptions had once been legible on
teresting and alarming history of inter-
these two important monuments from
pretation, and since it has sometimes
Zgošća, they had been deliberately de-
appeared in the literature with a date
faced at some point by the Austro-
different from the one I am proposing
Hungarian authorities. This view was
for it, a few lines need to be devoted
expressed to me personally by two emi-
to this. The stele has been studied by
various experts, including myself, over nent scholars, Dr Pavao Anđelić and
the years, and on the basis of several Dr Đuro Basler, but neither would ven-
very differing reports one has to con- ture an exact opinion as to why it might
clude that the inscription must have have been done. There is an explanation
been defaced after it was first read by easily to hand, however, if one starts
the Austrian propagandist and archae- by investigating the possibility that
ologist, Ćiro Truhelka, at the beginning Truhelka badly wanted to claim, for
of the present century. Truhelka - writ- some reason, that ban Stjepan and the
ing however in a Croatian publication first King Tvrtko were buried at Zgoš-
of 1942 (that is, in the middle of the ća, under these stones, but found that
Second World War) - claimed that he in reality the inscriptions on them did
had read a complete inscription on the not support the contention.

292
It was very much in the interests tombstone of the sort the Austro Hun-
of the Austro-Hungarian contingent garian propaganda had strongly adver-
seeking to extend its influence in Bos- tised as "Bogomilian" - that is, created
nia at around the turn of the century to by members of a heretical and anti-
discourage any mood of pan-Slavic as- Catholic sect, people who, they
piration among the country's inhabi- claimed, abhorred all church buildings
tants. Unfortunately, they had pre- and the symbol of the cross itself, and
viously rather encouraged such aspira- only buri ed their dead outdoors; people
tions, promoting the Bogomil myth to who - in their fierce Protestant stance
suggest the Bosnians' spiritual close- - were the actual and spiritual ancestors
ness to the Bulgarians, at a time when of all Bosnian Muslims.
their main interest was to be rid of the It now appears that everything
Turks. One way of now undermining to do with this excavation was sub-
the "all-Slavs-together" feeling which sequently destroyed, concealed, or mis-
- the Turks gone - no longer suited the labeled, and the resulting smoke -
Austrians, because many Bosnians saw screen has been maintained for a variety
it as a reason for linking more closely of political reasons up until this present
with the other South Slav kingdoms war (Wenzel 1993; pp. 127-31, 140-1).
than with Austria-Hungary itself, was So it might well be that Ćiro Truhelka,
to encourage the myth of the stand- as spokesman for the Austro-Hungarian
alone heretical Bogomils as the foun- interest, decided that graves should be
ders of a truly separatist Bosnian na- found at outdoor sites for these impor-
tionalism, and to identify them with the tant figures, who to accord with the
later Muslim population in particular, theory being propounded would have
claiming that these Bogomils had con- to have been Bogomils, and to have
verted en mass e, and with great relief, behaved as good Bogomils should. He
to Islam as soon as the Ottomans had would then have sought the most ex-
arrived. By then seeming to favour the traordinary and richly carved outdoor
aspirations of the Muslim group, an ef- tomb stones - fit for kings and their
fective divide-and-rule strategy was put relatives - as part of the smoke-screen,
in place. and I fear that he himself probably
In 1909, however, just after the erased any inscription material on them
illegal and unpopular annexation of which would have definitely contra-
Bosnia by Austria-Hungary in 1908, dicted his thesis. He certainly counted
some Austrian archaeologists almost on general ignorance to assist in the
accidentally discovered remains that acceptance of his written account.
were probably those of both Stjepan Truhelka' s reading, connecting
and Tvrtko I, and at any rate almost the stele with the Bosnian ban Stjepan,
definitely those of the latter. The dis- does not accord at all with what sur-
coveries were made - most inconven- vives of the inscription as deciphered
iently - inside a Franciscan church, in by the Bosnian scholar Šefik Bešlagić
a royal vault, and under a coffer-shaped (1967; p. 97). The letter-shapes seen

293
on the inscription are in fact all to be 1400 on paleographical evidence (P.
found in documents or carvings dating Wittek, personal communication); this
from around 1400, that is, to the time is now in the museum at Smyrna.
of King Ostoja. The epigraphy cannot If the form of the monument
be discussed in detail here, but many looks Mamluk, however, the decora-
factors combine to suggest that the de- tion does not. In fact, the strange, seem-
ceased commernorated by the stele was ingly abstract ornament on the Zgošća
either Vuk or Vojslav Hrvatinić. These stele - initially perplexing, because of
two men were brothers of Duke Hrvoje the intrusion of two fish - can be easily
Vukčić Hrvatinić - the greatest Bos- seen as imitating the binding and page
nian landowner of his time, and indeed decorations of a religious book, ele-
a member of the Bosnian Church, as vated upon a lectern, and here the mod-
were all the members of his family. els are Christian.
Both brothers disappear from the A large X, like the one which
sources in 1401, at which date Vuk appears central to the composition on
certainly died. The deceased is unlikely the highly ornamented upper west face,
to have been Dragiša Hrvatinić, another where the inscription begins, is a motif
brother, as Bešlagić suggested, because appropriate to Balkan bookbinding of
that name, although it does appear on the relevant date, and can be seen, for
the stone, is not sufficiently near the instance, on the stamped leather bind-
beginning of the inscription to be its ing of the early fifteenth-century Ser-
real subject. bian Orthodox Đurisko Gospels. (Mi-
lošević J980; cat. no. JJ3). Its ultimate
Another series of pointers, inci-
source is in Coptic-Egyptian bookbind-
dentally, leads one to believe that
ing, which from the eleventh century
Hrvoje himself was buried under the
to the thirteenth features patterns based
associated, heavily ornamented coffer-
on an X, often with additional horizon-
-shaped stone. He had certainly been
tal bands above and below the main
awarded the nearby town of Kakanj by
design, just as on this stele and the
King Stefan Dabiša on 13 April 1392,
Đurisko bookbinding (The Christian
so it is not an unlikely place for him
Orient, Pl. 8; Arts of Islam, Pl. 524).
to be buri ed.
The decorative shapes formed as
Returning to the form and deco- columns with prominent capitals and
ration of the Zgošća stele, we find a bases, incised on the north and south
strange contrast. The shape of the sides of the stele's stem, imitate the
monument is very much that of certain lectern on which the book of this
Mamluk steles in Egypt (see: Mazalić scheme rests; if the west side of the
1950) - Bosnia was in close trading upper block represents a decorated
contact with Egypt at the time - though book cover, actual pages of a book are
a more f10rid example of the type is a suggested on the decorative rectangles
western Anatolian ste le from Ayasoluk, on its north, east, east, and south sides.
an early Ottoman town near old Ephe- These are modeled on the page layouts
sus, which can be dated around AD of such Bosnian religious books as the

294
so-called "Hvalov zbornik" (fig. 2), an north side they are left empty. The east
illustrated Gospel now in Bologna pro- side is completely covered with de-
duced for Duke Hrvoje Vukčić by Krst- signs, and so represents, one would say,
janin Hval of the Bosnian Church in an illustration page of a manuscript
1404 (Đurić 1957; p. 43, fig. 26; Fine rather than a text page; the plaited
1975; p. 81). loaves and the fishes, in combination
with a chalice, are arguably a reference
to one of Christ's miracles (Bešlagić
1982; pp. 282, 283, fig. Ill). Lastly
we can see that the ornamental circles
which also appear on the stele probably
derive from the groups of such circles
which appear above the headpiece on
some pages of books like the "Hvalov
zbornik" (fig. 2). Thus, a purely Islamic
~'~
form of monument has been decorated

b..........,-..-..
, ....
.......
...............
". ......
,-~

....-.vr..~
------~
~
with imagery derived from Christian
service books .
.... -~
.... d ........... ...,..,

~--------f
/"""'-----; The Ste1e of Mahmut
_----
t,.. .... .-r-"..,..,......
t"E~,.,,.,...,....~ I
~.-"............. Branković; 1471-1485
"-""'...,........,.
.....
...... .. ,.
........
----
-~
~.,.,.. With the increase of Islamic in-
:10.-_-"
.....
~. ~,,..-
lo ___ • '"7"--1
.....
fluence in Bosnia during the fifteenth
century, the stele-form adopted a dif-
f~~:
...... -. - - . .,
ferent, more characteristically Otto-
man, less Mamluk, shape. The monl1-
Fig. 2: Text page ofthe Hvalov zbornik, Bosnian ment to be discussed now, and the next
Church Gospel Book, detail. one, both show this clearly. They are
manifestly the work of the same artist
- certainly the person mentioned in the
In the layout of the text pages of
inscription on this stone as having both
this kind of manuscript, two vertical
carved the decoration and cut the let-
panels of text have between them a tering.
narrow undecorated area, forming a
The ste le dedicated to Mahmut
central plain column. This meets a Branković (fig. 3) is datable from the
headpiece area at the top of the page, circumstances mentioned in its inscrip-
which is filled with larger letters, the tion to between 1471 and 1485. It was
whole forming a T shape. Looking at originally located in east Bosnia, near
the stele's upper block, on the south Rogatica, in the locality of Petrovo
side the text-area equivalents are filled polje (or Peter's plain). There it stood
with decorative material, while on the in a graveyard of sixty-eight chest-

295
of a knob. The west side - traditionally
the side most personal to the deceased
for decorative purposes in Bosnia - car-
ries the inscription, and is carved with
a lion and a broad sword with an angled
grip which is depicted in its rectangular
scabbard. Both sword-handle and scab-
bard are typical for the 1460s-1470s in
the Ottoman sphere. While the east side
of the monument displays a lance sur-
O'

~
mounted by a double pennant, the north
side has a kind of bludgeon (Bešlagić
1982; p. 448, jig. 195), and the south,
(J
a crescent, four individual knobs, and
a knob within a circle which could have
represented either the sun or a round
shield.
The inscription reads "i pogibe
na bolju despotovu/ a sie bil(i)g' Mah-
mutal Brankov/ića na svoli bašti/nel
Fig. 3: Stele of Mahmut Branković (Zemaljski na Petro/vu Polul da (j)e blag(o)sllo-
Muzej Sarajevo). West, south, east, and north vena r/uka kolje sieče i pisa" (To-
sides. mović 1974; p. 118, no. 121). This may
be translated: "And he was killed in the
shaped and three coffer-shaped stones; battle of the despot. And this stone of
there were no other steles. Presumably Mahmut Branković [is] on his family
its production was an Islamic develop- land on Petrovo Polje. May the hand
ment in the stylistic sequence of funer- be blessed which cut and wrote."
ary monuments of an established com- According to the Serbian histo-
munity, who did not separate Islamic rian Gordana Tomović, this Mahmut
and Christian burials. Branković most probably died fighting

At present, Mahmut' s stele, like on the Turkish side in the battle against
the previous example and indeed the the Serbian despot Vuk Grgurović - a
grandson of Despot Đurađ Branković
next, stands in the war-battered court-
- who was active against the Turks in
yard of the Zemaljski Muzej in Sara-
the service of the Hungarian king Mat-
jevo. It had sustained some slight dam-
hias Corvinus from 1471 to 1485. She
age when I last looked at it in June rejects the suggestion of the Bosnian
1993, but the inscription was intact. researcher Marko Vego that the "des-
The monument stands 244 cm, pot's battle" occurred within the period
high, and is 42-45 cm. wide. It is formed of 1454 to 1459 (Vego 1970; pp. 36,
as an elongated block with a pyramidal 37, no. 225), since the Rogatica region
top surmounted by a finiai in the form only fell to the Turks with the fall of

296
the Bosnian Kingdom generally, in O, for the bowl of the a and again for
1463. It indeed seems most unlikely V - only the verticality of the latter
that Mahmut Branković would have ac- distinguishes if from the o. Although
cepted Islam before that date, so her this form of a is not a normal hand-
argument seems sound enough (To- writing characteristic, it does appear on
mović 1974; p. 119). fifteenth-century Herzegovinian-
The appearance of the sword Montenegrin metalwork (Wenzel 1985;
suggests that Mahmut Branković was pp. 25-27). It seems possible that a cal-
a member ofthe local nobility (the only ligrapher who normally designed let-
people who were permitted to carry tering for metalworkers - perhaps at
swords), who converted to Islam, and the mining centre of Srebrenica, to the
who subsequently had some standing north of Rogatica - may have laid out
within the Ottoman governmental sys- the pattern for the carver ofthis monu-
tem. It is unlikely that his family name ment to work from.
of Branković indicates blood relation-
ship with the famous Serbian family of
despots called Branković, despite the The Stele of Radivoj
fact that they also had a lion as their
Oprašić; after 1476
emblem. That this lion was not specific
to people called Branković is clear from
Radivoj Oprašić' s grave-stele is
the fact that the same lion appears on
very similar to Mahmut Branković' s
the closely similar grave stele of Radi-
monument, yet Radivoj is known to
voj Oprašić, discussed below. Actually
have been a Christian (fig. 4). He was
it is now obvious that there was a very
employed in the service of the Ottoman
widespread fifteenth-century Bosnian
ruler, but he did not himself convert.
tradition for carving lions on grave
By 1476, the year of the historical
markers; many of them curiously re-
semble dogs, but the carvers probably source in which his name is mentioned,
did not have very good information to the territory where he lived was ruled
go on as to the details of leonine ap- by Sultan Mehmed II, the Conqueror
pearance. That the beasts are lions, and (1451-1481).
that they may perform some general- The tomb ofRadivoj was located
ized protective function on grave at the site "Biljeg", on a hill near the
monuments, rather than having any village of Oprašići, Rogatica region,
heraldic significance, is suggested by beside the present Orthodox cemetery.
the inscription on a stone featuring such It stood alongside seven chest-shaped
an animal at Opličići, in Herzegovina: stones and one coffer-shaped monu-
it reads "The lion roars!" (Vego 1962; ment. Obviously his grave was set up
pp. 56-57, no. 36; Bešlagić 1982; pp. on his family land, and probably his
260-265). family was Orthodox, since the original
Some unusual features of the let- necropolis was extended to form an ob-
ter-shapes on this monument are inter- viously Orthodox burial ground. The
esting. Rectangular forms are used for word bilig, or "mark", is one which

297
mounted pennant here is a single trian-
gle, rather than the double form on the
other stone.
The west side of this stone car-
ries exactly the same arrangement of
sword and lion as does the west side
of the marker of Mahmut Branković,
but it lacks the inscription, which here
appears on the east side, under the
bludgon. The inscription reads, "a sie/
bileg'/ počtenoga v/it[e]za voevode
Radivoja Opr/ašića. Dokle bih, poč­
\. te/no i glasit/o prebih, i l/egoh u tućoj
zemli a/bileg mi s/toi na bašti/ni"
(Vego 1970; p. 37, no. 226) this may
be translated: "This is the mark of the
respected knight, Duke Radivoj Opra-
šić. When I was, I was respected and
famous, and I lie in foreign land while
my marker stands on my family land."
Fig. 4: Stele ofRadivoj Oprašić (Zemaljski Mu- Radivoj is described as timar-
zej Sarajevo). West, south, east, and north sides.
sahib for the regional division called a
zijam et, of the region of Kušlat. This
Bosnians in the fifteenth century regu- zijam et consisted of two villages in
larly used to describe their monuments; Kušlat itself and thirteen villages
around Goštilj, and lay in the Drina
tombstone inscriptions often use the
region between Srebrenica and Zvornik
formula: "This 'mark' was erected
(Handžić 1975; p. 124: references from
by so and so."
the defters (tax registers) concerning
The stele, like the previous one,
Smederovo Sandžak, February 1476 to
is now in the museum courtyard in Sa- November 1477; Archives, Istanbul,
rajevo. It is 280 cm. high and 43-45 cm. T. D. no. 16, fol. 280-281). It is just
wide. Like Mahmut Branković' s stone, possible that this Radivoj was the same
it is four-sided, with a pyramidal top as another timar, Radivoj "Obrasić" ,
and a finial in the form of a knob. The whose different holdings were trans-
decoration uses virtually the same com- ferred to a Muslim in 1470. If this were
ponents as the Branković marker, but the case, he may have been reinstated
arranged in a different configuration, with new holdings around Kušlat
which suggests that they fulfilled no (Filipović 1974; p. 214). Be this as it
ritual function that depended on their may, he was obviously an important
orientation, if any at all. The only no- individual, and possibly a member of
table difference is that the lance- a Christian order of chivalry outside

298
his own land, as is implied by the title The Stele at Donji
"respected knight" (Gordana Tomović,
Bakići; 1410-1425
Sima Ćirković, Belgrade, personal
communication). This idea of a stele of exotic form
The letter-shapes of the 'inscrip- as a monument on family land to some-
tion are sufficiently similar to those of one who was killed or buried elsewhere
the Mahmut Branković inscription to might explain a fourth stele-form
make it fairly certain that they were cut gravestone of very great size, erected
by the same hand. Characteristic of near the lead-mining centre of Olovo:
both is a rapid, slanting N, which is in the so-called stele of Donji Bakići (fig.
contrast to the upright quality of the
5). The ste1e is still in place at a wooded
other letters. This N was a feature of
locality called Vlaškovac, near Donji
Turko-Cyrillic handwriting of the time,
Bakići, which is south-west of Olovo
and can be found in a letter to Dub-
rovnik composed in Cyrillic for Sultan itself. In spite of its great height of
Bajezid Il in 1493 (Đorđić 1971; p.
452, fig. 255).
The texts of the Mahmut Branko-
vić and Radivoj Oprašić grave-markers
contribute something very suggestive
to our considerations about the appear-
ance of stele-form monuments in Bos-
nia during the period of the introduction
ofIslam. They both imply that no actual
or normal burial was associated with
the stones at the sites where they were
set up; rather that they were "marks",
erected on family land, in Christian
graveyards, to show that here should
have been the "proper" resting places
of people who, through misfortune,
were buried elsewhere, or whose re-
mains were sent from elsewhere. The
Zgošća stele might in fact be another
example of this. Certainly the three are

:~(
unique in that each is the single stele-
form marker in a group of stones of
.
quite other shapes. One wonders
whether they might have been specifi-
cally designed to look exotic, as a re- (~~~.
minder of the distant places where the Fig. 5: Stelefrom Vlaškovac, Donji Bakići, Olo-
deceased heroes lost their lives. vo region. North side.

299
almost 4 metres, the monument is of however, the narrow-thread, tightly
basically the same shape as the two rolled, upright spirais ofthis monument
previous examples, except that it 9ccur elsewhere in Bosnia only on the
widens somewhat near the base while Zgošća ste1e, and I feel this Donji Ba-
they are fairly strictly rectangular in kići monument must have been made
their main forms (Wenzel 1965; XLV in the same carving circles, in the first
4, 5; LII4, 5; Benac 1951; pp. 26-28, quarter of the fifteenth century.
fig. 24a-d). The first quarter of the fifteenth
The upper part of the west side century also corresponds with the
of this stone, and the whole areas of period when the paraphernalia of the
the other three sides, are carved with Dragon Order - a kind of eastern Euro-
tight arrangements of spirais and pean version of the western orders of
grapes; on each face there is also a chivalry - supplied motifs for Bosnian
crudely formed dragon, supporting a design-styles. Hrvoje Vukčić himself
shield. The blank portion of the west was an early member of the order,
side looks as if it has been left as an which was founded by King Sigismund
inscription panel, but if there ever was ofHungary in 1408 (Fine 1978;p. 465).
any lettering it is no longer visible. The Hrvoje was indeed permitted to initiate
details of the decoration, however, are his own knights. His local initiations
sufficiently distinctive to place the would have taken place at the so-called
monument in the first decades of the Catacombs of Jajce, an underground
fifteenth century. chapel near Hrvoje's castle at Jajce.
The Olovo region generally is This underground vault is carved from
rich in tombstones carved with spirais volcanic tufa, and was originally
and grapes. However, it must be said painted, it seems, in Bohemian style,
that a fashion for large spirais - hard- with St. Michael being depicted in the
ened hcanthus scrolls - accompanying apse in the act of killing the dragon.
heraldic shields was a very general fea- The painting is nowalmost wholly
ture oflate Gothic design, around 1400, obliterated by candle-smoke and by
and can be seen, for example, on a much later graffiti, and has not been
depiction of a golden bull of Charles published. Still clear, however, are the
IV made by Wenceslaus of Bohemia dragon and Hrvoje's own shield-and-
in 1400 (Vienna, Osterreichisches Na- heIm insignia which are carved by the
tional-Bibliothek, MS 338, fal. 1; Tho- entrance.
mas 1979,' p. 56, Pl. 9). The same large If, as l have suggested, Hrvoje
spirais were incorporated in the head- Vukčić Hrvatinić himself was actually
pieces of Byzantine manuscript pages buried under the massive and richly
during the first quarter of the fifteenth carved coffer-shaped tombstone which
century (Spatharakis 1981; vol. II, fig. once stood with the first stele discussed
488, no. 275: Oxford, Christ Church, here at Zgošća, it seems highly likely
MS Gr. 25, fal. 5r, dated 1391-1425; that the extraordinary scene carved on
andfig. 582, no. 283; Paris Gr. 12,101. its east end shows him seated in this
5r, dated 1419). More specifically, Jajce initiation chapel (Wenzel 1965;

300
Pl. LXXXV, 13; Bešlagić 1982; p. 358, tall chest on a base, 150 cm high, 145
jig. 166). Certainly, the nobleman from cm long, and 60 cm thick, which ap-
Olovo whom the Donji Bakići stele proached a ste1e in form (fig. 6a). It
must commernorate could well have was decorated on the long sides with
been initiated into the Dragon Order in rounded arches under roundels, and had
the same place, which would explain a stag lightly incised on the south-east
the shield-supporting dragons on this short end. On stylistic grounds, one can
monument. say that it belongs to the late fourteenth
What then does excavation evi- or early fifteenth century. Beneath the
dence prove concerning the presence base slab was a small rectangular area
or absence ofburials under these monu- walled with stones, and within it loose
ments? The answer is: very little. No bones of a fifty- to sixty-ye ar-old man,
records are available concerning any not in any skeletal arrangement (fig.
relevant excavations. However, it may 6b). They had obviously been brought
be relevant to record that during the from elsewhere. All other graves
stil1-unpublished Stanford Univer- nearby, and under low monuments,
sity/Yugoslav excavations of 1967 - contained full skeletons.
directed by Janko Bjelošević and con- I would like to suggest that the
ducted in the Trebišnjica River Valley introduction of the Ottoman nišan into
at the site of Mistihalj - in which I Bosnia - early steles of widely known
joined, all the gravestones of an exten- Ottoman types - might have overlapped
sive site were lifted by crane, and all with a pre-existing tradition for a tall
the potential burial areas were dug. The marker to be put up, on family land, to
osteology of the Mistihalj burials was commernorate a warrior who had been'
performed by Alden and Judy Redfield. killed elsewhere.
The tallest monument in the central area
of the site, registry no. 17, was a narrow

Fig. 68: Tall chestfrom Mistiha!j, now in Bi/eća;


south-west long side, south-east end. Fig. 6b: Skeletal remains beneath.

301
REFERENCES Bach, I. 1980, Metalni dijelovi pojasa 14 sto-
ljeća iz Bile kod Travnika, Zavičajni muzej
Travnik, god. XVI, Zbornik 3, pp. 95-114.

Battke, H. 1953, Geschichte des Ringes, in


Beschreibung und Bildem, Waldemar Klein
(Baden-Baden).

Benac, A. 1950, Radimlja, Zemaljski muzej Sa-


rajevo (Sarajevo).

Benac, A. 1951, Olovo (Beograd, Savezni In-


Anđelić, P. 1970. Srednjovjekovni pečati iz Bos-
stitut za zaštitu spomenika kulture).
ne i Hercegovine (Sarajevo, Akademija nau-
ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela Benac, A. 1953, Srednjevjekovni stećci od Sliv-
XXXVIII, Odjeljenja društvenih nauka, na do Čepikuća, Anali Historijskog instituta
knjiga 23). Jugoslovenske akademije znanosti i umjet-
nosti u Dubrovniku II; pp. 59-85 (Du-
Anđelić, P. 1973. Bobovac i Kraljeva Sutjeska brovnik, Jugoslovenska akademija znanosti
stalna mjestu bosanskih vladara u XIV i XV i umjetnosti).
stoljeću (Sarajevo, Veselin Masleša).
Bešlagić,S. and Basler, Đ. 1964, Grborezi, sred-
Anđelić, P. 1980, Krunidbena i grobna crkva njovjekovna nekropola (Sarajevo, Zavod za
bosanskih vladara u Milima (Arnautovići­ zaštitu spomenika kulture).
ma) kod Visokog, Glasnik, Zemaljski muzej
Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheolo- Bešlagić, Š. 1966, Popovo (Sarajevo).
gija (GZM), Nova serija, XXXIVI1979, pp.
Bešlagić, Š. 1967, Stećci centralne Bosne (Sara-
183-246, (Sarajevo).
jevo, Zavod za zaštitu spomenika kulture
Alexander, 1. 1. G. 1977. Italian Renaissanee Bosne i Hercegovine).
1l/uminations (London, Chato&Windus).
Bešlagić,
S. 1971, Stećci, kataloška-topografski
Allan,1. W. 1982. 1slamicmetalwork. The Nuhad pregled (Sarajevo, Veselin Masleša).
Es-Said Collection, Sotheby (London).
Bešlagić, Š. 1972, Nevesinjski stećci, Naše sta-
ARTS OF ISLAM 1976, Catalogue of exhibition rine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spome-
at the Hayward Gallery (London, the Arts nika kulture Bosne i Hercegovine, XIII (Sa-
Council of Great Britain). rajevo).

Asboth, 1. von 1887, Bosznia es Herezegovina Bešlagić, Š. 1982, Stećci - kultura i umjetnost
(Budapest). (Sarajevo).

Asboth, 1. von 1888, Bosnien und die Herze- Boardman, 1. and Scarisbrick, D. 1977, The
go win a, Reisebiider und Studien (Wien). Ralph Harari Collection of Finger Rings,
Thames and Hudson (London).
Asboth, 1. de 1890, An Official Tour through
Bosnia and Herzegovina (London). Bogićević, V. 1952, Vlasteaska porodica Milo-
radovića-Hrabrenih u Hercegovini, GZM
Atil, E. 1981, Renaissanee of Islam. Art of the nova serija XIII1952; pp. 139-159 (Sara-
Mamluks (Washington, D.C., Smithsonian jevo, Zemaljski muzej).
Institution).
Caloderoni Masetti A. R., Carobbi, S., Grillotti
Bach, l., Radojković
B. and Comisso DJ. 1956. G. and Sodini P. 1986, Ore.ficerie e smalti
Umetnička obrada metala naroda Jugosla- translucidi nell'antica diocesi di Lucea,
vije kroz vekove. Catalogue of exhibition Maestri e marchi dell'oreficeria italiana 2
(Beograd, Muzej primenjene umetnosti). (Firenze, Studio per Edizione Scelte).

303
Carswell, J. 1982, Ceramics, in Y. Petsopoulos, Davidson, G. R. 1952, Corinth, Vol. XII, The
editor, Tulips, Arabesques & Turbans, Minor Objects (Princeton).
Decorative Arts from the Ottoman Empire;
Dedijer, Vl. 1967, The Road to Sarajevo (Lon-
pp. 93-119 (London, Alexandria Press -
Sotheby Publications). don, MacGibbon and Kee).

Dimitrijević, S.1963, Kontramarke na srednje-


CHRISTIAN ORIENT 1978, British Library
vekovnim srpskim i bosanskim dinarima, Is-
(London).
torijski časopis, Istorijski institut u Beogra-
Creutz, M. 1909, Kunstgeschichte der odlen Me- du, knj. XII-XIII/l961-1962, pp. 91-152
talle, Volume II of Hermann Uier, Max (Beograd).
Creutz, Geschichte der Metallkunst (Stutt-
Dimitrijević,S. 1966, Nova serija novih vrsta
gart).
srpskog srednjovekovnog novca, Starinar,
Čremošnik, I. 1951, Nalazi nakita u srednje- Arheološki institut, nova serija, knj. XV-
vjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sara- -XVIII964-1965, pp. 115-142 (Beograd).
jevu, Glasnik zemaljskog muzeja N. S. Vl.,
Dimitrijević, S. 1975, Novac kneza Lazara u
A; pp. 251-259 (Sarajevo, Zemaljski mu-
odnosu na novac drugih oblasnih gospo-
zej).
dara u O Knezu Lazaru, Naučni skup u
Čremošnik, I. 1954, Izvještaj o iskopavanjima Kruševcu 1971; pp. 185-220 (Beograd, Fi-
na Crkvini u Lisičićima kod Konjica, GZM, lozofski Fiilrultet, Odelenje za istoriju umet-
NS, IX, 1954, pp. 211-223 (Sarajevo). nosti).

Ćirković, S. 1964, Istorija srednjovekovne bo- Dinić, M. 1967, Humsko-trebinjsko vlastela,


sanske države (Beograd, Srpska književna Naučno delo (Beograd).
zadruga).
Dinić,M. 1978, Srpske zemlje u srednjem veku
Ćirković et. al. 1970, Istorija Crne Gore II. (Beograd, Srpska književna zadruga).
Crna Gora u doba oblasnih gospodara (Ti-
Dupont, 1. and Gnudi C. 1979, Gothic Paiting
tograd, Redakcija za istoriju Crne Gore).
(London and Basingstoke, Macmillan and
Ćorović, Vl. 1925, Bosna i Hercegovina (Beo- Skira).
grad, Srpska književna zadruga). Đorđić, P. 1957, Minijature Hvalovog rukopisa,
Ćorović-Ljubinković, M., Milošević D. and Ta- Istorijski glasnik 1-2; pp. 39-51 (Beograd,
tić-Đurović M. 1969, Srednjovekovna umet- Istorijski institut).
nost u Srbiji, Catalogue of exhibition (Beo- Đorđić, P. 1971, Istorija srpske ćirilice, paleo-
grad, Narodni muzej). grafsko-jilološki prilozi (Beograd, Zavod za
Ćorović-Ljubinković, M. 1975, Predstave gro- izdavanje udžbenika SR Srbije).
bova na prstenju i drugim predmetima ma- Đurić, V. 1957, Minijature "Hvalovog ruko-
terijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, pisa", Istorijski glasnik 1-2, pp. 39-52 (Beo-
O knezu Lazaru, Naučni skup u Kruševcu grad).
1971; pp. 171-184 (Beograd, Filozofski fa-
kultet, odeljenje za istoriju umetnosti, Na- Đurić, V. 1975, Vizantijske freske u Jugoslaviji
rodni muzej Kruševac). (Beograd, Jugoslavia).

Dalton, O. M. 1911, Medieval Personal Orna- Evans, A. 1. 1876, Through Bosnia and Herze-
ments from Chalcis in the British and Ash- govina on Foot during the Insurrection, Au-
molean Museums, Archaeologia LXII, pp. gust and September 1875 (London).
391-404 (Oxford, Society of Antiquaries).
Evans, A. 1. 1973, Pješke kroz Bosnu i Herce-
Dalton, O. M. 1912, Catalogue offinger rings govinu tokom ustanka avgusta i septembra
in the British Museum (London). 1875 (Sarajevo, Veselin Masleša).

304
Feher, G. and Kosay. H. Z. 1966, Makaris- Gunjača, S. 1952153, Muzej hrvatskih starina
tan 'daki Turk Kuyumculuk yadigfirlari, Bal- od oslobođenja do danas, Starohrvatska
kanlardaki Kujumkulugfi TUrk Tesiri, Tiirk prosvjeta III serija, svezak 2; pp. 221-232,
Etnografya Dergisi 7-8: pp. 19-37 (Istanbul, figo 12-14 (Zagreb, Muzej hrvatskih starina
Mili Egitim Basimevi). Jugoslavenske akademije znanosti i umjet-
nosti).
Filipović,N. 1974, Vlasi i uspostava timarskog
sistema u Hercegovini u Godišnjak Centra Gunjača, S. 1955, Rad Muzeja hrvatskih starina
za balkanološka ispitivanja, Izdanje 10, pp. u god. 1952, Starohrvatska prosvjeta II
127-221 (Sarajevo). serija, svezak 4; pp. 232-233 (Zagreb, Muzej
hrvatskih starina Jugoslavenske akademije
Fine, l V. A. Jr. 1973, Uloga bosanske crkve znanosti i umjetnosti).
ujavnom životu srednjovjekovne Bosne, Go-
dišnjak Društva istoričara Bosne i Herce- Han, V. 196011961, Verenički portret sa srebr-
govine XIX, 1970-1971, pp. 19-29 (Sara- nog medaljona srednjovekovne čaše iz
jevo, Društvo istoričara Bosne i Hercego- Istočne Srbije, Zbornik Muzeja primenjene
vine), umetnosti 6-7; pp. 45-55 (Beograd, Muzej
primenjene umetnosti).
Fine, J. V. A. Jr. 1975, The Bosnian Church:
A New Intelpretation. A Study of the Bos- Han, V.1964, Une Coupe d'argentde la Serbie
nian Church and Its Place in State and So- medievale, Actes du XIIieme Congres inter-
ciety from the I3th to the 15th Centuries national d' etudes Byzantines, Ochride 10-
(New York, London, Columbia University -16 septembre 1961, Tome III; p. 111-119
Press). (Beograd, naučno delo).

Fine, l V. A. Jr. 1977, The Bulgarian Bogami! Han V. 1972, La culture materielle des Balkans
Movement, East European Quarterly XI, no. au moyen fige ... travers la documentation
4; pp. 385-412 (Boulder, Colorado). des Archives de Dubrovnik, BaIcanica III;
p. 157-193 (Beograd, Srpska akademija na-
Fine, 11987, The Late Medieval Balkans (Ann uka i umetnosti, Balkanološki institut).
Arbor, Mich.).
Handžić, A. 1975, Tuzla i njena okolina u XVI
Fingerlin, I. 1971, Gurtel des hohen und spaten vijeku (Sarajevo).
Mittelalters (Miinchen-Berlin, Deutschen
Kunstverlag). Hrabak, B. 1956, O hercegovačkim vlaškim
katun ima prema poslovnoj knjizi dubrov-
Fisković, C. 1949, Dubrovački zlatari od XIII čanina Dživana Pripčinovića, GZM, nova
do XVII stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, serija IXl1956. Istorija i etnografija; pp. 29-
III serija, svezak I; pp. 143-249 (Zagreb, 38 (Sarajevo, Zemaljski muzej).
Muzej hrvatskih starina Jugoslovenske aka-
demije znanosti i umjetnosti). Jones,M.1979, The Art ofthe Medal, Catalogue
of exhibition (London, British Museum).
Fisković, C. 1960, Propast franjevačkog ma-
nastira Gradovrha kod Tuzle i poreklo ikone Karamehmedović, M. 1980, Umjetnička obrada
'Crna Gospa' u franjevačkom manastiru u metala (Sarajevo, Veselin Masleša).
Baču, članci i građa za kulturnu istoriju
istočne Bosne, IV, pp. 89-94 (Tuzla). Kauffmann, C. M. 1970, The altar-piece of St.
George from Valencia, The Victoria and
FOJNIČKI GRBOVNIK 1972, faksimil, Os- Albert Museum Yearbook 2; pp. 64-100
lobođenje (Sarajevo). (London, Victoria and Albert Museum).

Gerevich, L. 1971, The Art of Buda and Pest Kovačević, J.1953, Srednjovekovna nošnja bal-
in the Middle Ages (Budapest, Akademiai kanskih Slovena (Beograd, Srpska akade-
Kiado). mija nauka).

305
Kovačević-Kojić, D. 1978, Gradska naselja Milošević, D. 1980, Umetnost u srednjovek-
srednjovjekovne bosanske države (Sarajevo, ovnoj Srbiji od 12. do 17. veka (izložbeni
Veselin Masleša). katalog), Narodni muzej (Beograd).

Krleža, M., Grgić, M., Grčević, M. 1972, The Milovanović, D., see: Radojković, B. and Mi-
Gold and Silver of Zadar and Nin, Turist- lovanović, D., Milošević, D. 1980, Umet-
komerc (Zagreb). nost u srednjovekovnoj Srbiji od 12. do 17.
veka, Catalogue of exhibition (Beograd, Na-
KULTURNA ISTORIJA BOSNE 1 HERCEGO- rodni muzej).
VINE 1966, Veselin Masleša (Sarajevo).
Miiveszet L Lajos Kiraly Koraban 1342-1382;
Ladis, A. 1982, Taddeo Gaddi (Columbia and 1982, Catalogue of exhibition at the Istvan
London, University of Missouri Press). kiraly muzeum, Szekesfehervar (Budapest).
Lightbown, R. 1978, Secular Goldsmith 's Work Newton, S. M. 1980, Fashion in the Age of the
in Medieval France: a History, Society of BlackPrince, a study ofthe years 1340-1365,
Antiquaries, Thames and Hudson (London). Boydell Press (Bury St. Edmunds, Suffolk).
Luschan, F. von 1881, Uberaltbosniche Graber, Oman, C. 1974, British Rings 800-1914.
Mittheilungen der Anthropologichen Batsford (London).
gegellschaft in Wien, Bd. X; pp. 104--114
(Wien). Parović-Pešikan, M. 1980, Planinsko zaleđe Ri-
zinijuma, Arheološke beleške iz Grahova,
Luschan, F. von 1921, Funde aus einer mittelal- Krivošija i Cuca (Beograd-Nikšić, Arheo-
terlichen Nekropole bei Tuzla in Bosnien, loški institut, posebna izdanja, knjiga 15,
Cicerone, Bd. XIII; pp. 659-666 (Wien). SIZ kulture i naučnih djelatnosti Nikšić).

Maksimović. J. 1971, Srpska srednjovekovna Petković, fra. L. 1953, Kršćani bosanske crkve
skulptura, Matica srpska (Novi Sad). (Kr 'stiani cr 'kve bos 'nske), povijesna ras-
prava o problemu patarenstva ili bogumil-
Malcolm, N. 1994, Bosnia, a Short History stva u srednjovjekovnoj Bosni (Sarajevo,
(London). Knjižnica "Dobrog pastira").
Marić,R. 1956, Studije iz srpske numizmatike Petricioli, I. 1980, Permanent Exhibition ofRe-
(Beograd, Srpska akademija nauka, posebna ligious Art Zadar, catalogue (Zadar, Paulo
izdanja, knjiga CCLIX, odeljenjedruštvenih Kero).
nauka, knjiga 20).
Petrović, J. 1940, Srpsko srednjevekovno blago
Marshak, B. I. 1971, Sogdiiskoe srebro (Mos- u Stobima, Umetnički pregled III, no. 4-5,
cow). april-maj 1940; pp. 109 (Beograd, Izdanje
Muzeja kneza Pavla).
Mazalić, Đ.1950, Kraći članci i rasprave, u
Glasnik Zemaljskog muzeja, NS 4-5, pp. Petrović, Đ.1972, Prilog proučavanju kasnos-
231-241 (Sarajevo). rednjovekovnih gradskih grobalja, Glasnik
Etnografskog muzeja XXXV, pp. 69-86
Meiss, M. and Kirsch E. 1972, The Visconti (Beograd, Etnografski muzej).
Hours, Biblioteca Nazionale, Florence,
Thames and Hudson (London). Petrović, Đ. 1976. Dubrovačko oružje u XlV
veku (Beograd, Vojni muzej, Posebna izda-
Mikić, Z. 1978, Dinarski antropološki tip sa nja, knjiga V).
srednjovekovne nekropole Raška gora -
Stećci kod Mostara, Godišnjak XVII Centar Postnikova-Loseva, M.1971, Serebrjan 'že izdelija
za balkanološka ispitivanja knjiga 15 (Sa- juvelirov serbii i Dubrovnika XV-XV]]I vv.
rajevo, Akademija nauka i umjetnosti Bosne v muzejah Moskv'i i Leningrada, Zbornik
i Hercegovine). Muzeja primenjene umetnosti IS; pp. 67-

306
-109 (Beograd, Muzej primenjene umet- umetnosti kod Srba I, srednjovekovna Srbija
nosti). (Beograd, Muzej primenjene umetnosti).

Pribaković,D. 1954, Oružje na zidnom slikar- Radojković, B. and Milovanović, D. 1981, Mas-
stvu Srbije i Makedonije, Vesnik Vojnog terpieces of Serbian Goldsmiths' Work,
muzeja Jugoslavenske narodne armije I; pp. 13th-l8th Century, Catalogue of exhitition
53-82 (Beograd, Vojni muzej). (London, Victoria and Albert Museum).

?ribaković,D. 1955, O srednjovekovnom oružju Rorimer, 1. 1948, A Treasury at the Cloisters,


na umetničkim spomenicima Hrvatske, Ves- The Metropolitan Museum of Art Bulletin,
nik Vojnog muzeja Jugoslovenske narodne New series, VI, no. 9, May 1948; pp. 248-
armije II, pp. 53-71 (Beograd, Vojni muzej). -249 (New York, Metropolitan Museum of
Art).
Raby, J. 1982. Metalwork, silver and gold, in
Y. Petsopoulos, editor, Tulips, Arabesques Scott, M. 1981, The History of Dress Series,
and Turbans, Decorative Arts from the Ot- Late Gotich Europe 1400-1500 (London,
toman Empire: pp. 17-33 (London, Alexan- Mills & Boon).
dria Press - Sotheby Publications).
Sivrić,M.1975, Grb Hieronima Ljubibratića iz
Raby, J. and Wenzel, M., Medieval Persia or 1760. godine, Tribunia l, Zavičajni muzej
the Ottoman Balkans? A misattributed gro- Trebinje, pp. 135-150 (Trebinje).
up of silver bowls, in preparation. Solovjev, A. 1932, Postanak ilirske heraldike i
Rački, F. 1931, Borba Južnih Slovena za držav- porodice Ohmućevića, Glasnik Skopskog
nu neodvisnost. Bogomili i patareni (Beo- naučnog društva, XII pp. 79-125 (Skoplje).

grad, Srpska Kraljevska Akademija, pose- Solovjev, A. 1954, Prinosi za bosansku i ilirsku
bna izdanja knj. 38). heraldiku, GZM, NS IX, pp. 87-135 (Sara-
Radojčić, Sv. 1950, Stare srpske minijature (Be- jevo).
ograd, Naučna knjiga). Spatharakis, I. 1981, Corpus of Dated IIlumi-
nated Manuscripts to the Year 1463 (Lei-
Radojković, B. 1962, Staro srpsko zlatarstvo
den).
(Beograd, Zavod za izdavanje udžbenika
NR Srbije, Saznanja, biblioteka priručne li- Stojanović, Lj. 1929, Stare srpske povelje i pis-
terature za učenike srednjih škola 3). ma, knj. I, prvi deo, Srpska kraljevska aka-
demija (Beograd).
Radojković, B. 1966a, Srpsko zlatarstvo XVI i
XVlI I'eka (Novi Sad, Matica srpska). Stojanović, D.1971, Epitrahilj iz manastira Tis-
mane, Zbornik Muzeja primenjene umetnosti
Radojković, B. 1966b, Srebrna čaša vlastelina
15; pp. 31-40 (Beograd, Muzej primenjene
Sanka, Zbornik za likovne umetnosti 2; pp.
umetnosti).
51-60 (Novi Sad, Matica srpska).
Stubblebine,1. H. 1969, Giotto, The Arena Chapel
Radojković, B. 1969, Nakit kod Srba od XII do Frescoes (London, Thames and Hudson).
kraja XVII veka, Exhibition catalogue (Beo-
grad, Muzej primenjene umetnosti). Supino, I. B. 1920 Giotto (Firenze, Instituto di
edicioni artistici).
Radojković, B. 197211973, Srebrne čaše srp-
skog porekla iz belorečanske nekropole, Šakota. M. 1981, Riznica manastira Banje kod
Zbornik Muzeja primenjene umetnosti 16- Priboja (Beograd, Rrepublički Zavod za za-
-17,197211973; pp. tl-33 (Beograd, Muzej štitu spomenika kulture).
primenjene umetnosti).
Šanjek, F. 1976, Les Chrhiens bosniques et le
Radojković, B. 1977, Metal srednjovekovni in mouvement cathare XII-XV siecles (Paris,
B. Radojković, editor, Istorija primenjene Louvain, Publications de la Sorbonne).

307
Šidak, 1. 1975, Studije o 'crkvi bosanskoj' i bo- Truhelka, Ć. 1914, Osvrt na sredovječne kul-
gumi/stvu (Zagreb, Biblioteka znanstvenih turne spomenike Bosne, GZM XXVIII914;
radova). pp. 236 (Sarajevo, Zemaljski muzej).

Šišić,F.1902, Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić Truhelka, Ć. 1991, Sredovječni stećci Bosne i
i njegovo doba, 1350-1416 (Zagreb, Matica Hercegovine, u Povijest Bosne i Herce-
hrvatska). govine od najstarijih vremena do godine
1463, pp. 629-641 (Sarajevo).
Šišić, F. 1938, Kako je došlo do okupacije a
onda do aneksije Bosne i Hercegovine, 1878 UMETNIČKA OBRADA METALA 1956, Muzej
odnosno 1908 (Zagreb). primenjene umetnosti (Beograd).

Škrivanić, G. A.1957, Oružjeusrednjovekovnoj Vego, M. 1957a, Nadgrobni spomenici poro-


Srbiji, Bosni i Dubrovniku (Beograd, Srpska dice Sankovića u selu Biskupu kod Konjica,
Akademija nauka, posebna izdanja, knjiga Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. xn, A.,
CCXCIII, odeljenje društvenih nauka, knji- pp. 129-139 (Sarajevo, Zemaljski muzej).
ga 24).
Vego, M. 1957b, Naselja bosanske srednjevjek-
Tait, H. editor, 1978, Jewellery through 7000 ovne države (Sarajevo, Svjetlost).
Years (exhibition catalogue, London, Brit-
ish Museum). Vego, M. 196011961, Novi i revidirani natpisi
iz Hercegovine, GZM nova serija XV-XVII
Tait, H. editor, 1986, Seven Thousand Years of /1960-1961 (Sarajevo, Zemaljski muzej).
Jewellery (London, British Museum).
Vego, M. (Vego I-IV) Zbornik srednjovjekov-
Taylor, G. and Scarisbrick, D. 1978, Finger nih natpisa Bosne i Hercegovine, knjiga /:
Rings, from Ancient Egypt to the Present 1962; knjiga II: 1964; knjiga III: 1964; knji-
Day, Ahmolean Museum Oxford exhibition ga IV: 1970 (Sarajevo, Zemaljski muzej).
catalogue, Lund Humphries (London).
Vego, M. 1970, Zbornik srednjovjekovnih na/-
Thall6czy, L. von 1914, Studien zur Geschichte pisa Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej
Bosniens und Serbiens im Mittelalter Sarajevo [knj. I = 1962, knj. n = 1964, knj.
(Mtinchen-Leipzig). III = 1964, knj. IV = 1970].

Theodorescu, R. 1974, Bizant, BaIcani, Occi- Ward, A., Cherry, J. 1981, The Ringfrom An-
dent - La Incepturile culturii medievale ro- tiquity to the Twentieth Century, Thames
manesti (secolele X-XIV) (Bucuresti). and Hudson (London).

Thomas, M. 1979, The Golden Age; Manuscript Wenzel, M. 1965, Ukrasni motivi na stećcima
Painting at the Time ofJean, Duc de Berry I Ornamental Motifs from Medieval Bosnia
(London). and Surrounding Regions (Sarajevo).

Tomović, G. 1974, Morfologija ćirilskih natpisa Wenzel, M. and Kojić, Lj. 1980, Osvrt na tri
. na Balkanu (Beograd, Istorijski institut, po- inostrane knjige o stećcima, Austro-Ugar-
sebna izdanja, knjiga 16). ska i nauka o 'bogumilskim stećcima' Sta-
rinar XXXI; pp. 203-212 (Beograd, Arhe-
Traljić,S. 1951, Palinićev bosanski zbornik. ološki institut u Beogradu).
Zbornik Instituta za historiju, knj. 1. Jugo-
slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Wenzel, M. 1982, Two Medieval Rings in the
pp. 169-187 (Zagreb). Zavičajni Muzej Trebinje, in Tribunia, no.
6, pp. 47-78 (Trebinje).
Truhelka, Ć. 1897, Slavonski banovci, (Prinos
hrvatskoj numismatici) Glasnik Zemaljskog Wenzel, M. 1984185, A Bosnian Kingdom
muzeja u Bosni i Hercegovini, IX, pp. 1-160 Metalworking Tradition, in Peristil, no.30,
Sarajevo). pp. 5-39 (Zagreb).

308
Wenzel, M. 1993, Bosnian History and A ustro- bovnika, Glasnik arhiva i Društva arhivskih
Hungarian Policy: The Zemaljski muzej Sa- radnika BiH, god. VII, knj. VII, pp. 43-58
rajevo, and the Bogami! Romance, Museum (Sarajevo).
Management and Curatorship, no. 12, pp.
Zmajić,B. 1971, Heraldika, sfragistika, gene-
127-142 (London).
alogija, Školska knjiga (Zagreb).
Zlamalik, V. 1967, Paolo Veneziana i njegov
Žeravica, L. 1982, Grobovi ispod stećaka na
krug, Exhibition catalogue (Zagreb, Stross-
Pavlovcu kod Sarajeva, Glasnik Zemaljskog
mayerova galerija starih majstora, Jugos-
muzeja N. S. XXXVII, A., pp. 179-199
lovenske Akademije znanosti i umjetnosti).
(Sarajevo, Zemaljski muzej).
Zmajić,B. 1967, Legalizacija grbova nekih na-
ših obitelji na osnovu Ohmućevićevog gr-

309
M. WENZEL: BIOGRAPHY Moister Old Bridge, now destroyed.
Her early work on Bosnia's cultural
heritage involved her crossing and re-
crossing Herzegovina on foot, occa-
sionally with donkeys to carry equip-
ment, following her strong instinct for
the terrain, and the medieval road sys-
tem alongside which many graveyards
with stećci were placed. Her col-
Dr. Marian Wenzel is apainter leagues, the archaeologists and histori-
and historian of art who was born in ans of art of Bosnia and Herzegovina,
Pittsburgh, Pennsylvania, and has gave her strong help, as did government
longed lived and worked in London. authorities of that time, who never
Marian Wenzel was taught paint- failed to support her knowledge and
ing from early childhood. Her first tireless cultural work.
teacher was her grandmother who had Her devotion to Bosnia's cultural
studied with Mary Cassatt, in Chicago. heritage, above and beyond politics,
Marian Wenzel attended the Art De- was well received on the part of eve-
partment of Carnegie Mellon Univer- ryone in Bosnia/Herzegovina from its
sity, Pittsburgh, and subsequently start and she has continued, through the
transferred to Columbia University, nongovemment organization BHHR
New York, School of General Studies, (Bosnia-Herzegovina Heritage Res-
from where she obtained a B.Sc., ma- cue), which she founded in 1992, her
joring in philosophy. Pursuing graduate work with museums and regional
in London, she attended the Courtauld authorities towards preservation of
Institute of Art in its period of direction what remains of Bosnia's heritage.
by Anthony Blunt from where she ob- Marian Wenzel has published
tained her doctorate in 1967. Her cho- over 30 essays concerning Bosnian cul-
sen doctoral therne, the ornamental tural heritage, along with other titles
tombstones of medieval Bosnia ap- with themes from the sphere of culture
peared as the book Ukrasni motivi na and the Nubia, Pharaonic Egypt and
stećcima in 1965 and was produced other ancient and Islamic lands, em-
with the assistance of the staff of the phasizing metalwork, jewelry and relief
National Museum of Sarajevo and his sculpture.
director A. Benac. This book led to The painting opus of Marian
further long-term work on the subject, Wenzel also relates to Bosnia in part.
involving intense study concerning the Her first one man show of painting s
cultural-historical background for these was held in the Art Center of Sarajevo
monuments, and other aspects of the (Umjetnički paviljon) in 1966. Her
medieval art of Bosnia and Herzegovina. most recent exhibition, of war paintings
Marian Wenzel is an impressive and drawings, was held in the Historical
name in the Bosnian cultural sphere, Museum of Sarajevo in May, 1998.
within which she has been actively in- Certain of her works are preserved in
volved since 1959. She lived for one the Art Gallery of Bosnia and Herze-
summer in the little house on the govina, Sarajevo.

310
M. WENZEL: PUBLICATIONS 1964, Some Notes on the /conography
CONCERNING ?fSt. Helen, Actes du XIIe Congres
BOSNIA -HERZEGOVINA lllternational d'etudes Byzantines,
Ochride 10-16, septembre 1961,
Belgrade, pp. 415-428.
1965, Ukrasni motivi na stećcima (Or-
namental Motifs on Tombstones
from Medieval Bosnia and Sur-
rounding Regions), Veselin Masle-
ša, Sarajevo, 459 pp.
1966, Štitovi i grbovi na stećcima
1960, The Sinjska Alka (The ritual of
(Shields and Coats of Arms on Me-
Titling for a Ring at Sinj), Folklore
dieval Bosnian Tombstones), Vojni
71, London, pp. 228-233.
muzej Beograd, Vesnik 11-12, Be-
1961a, A Mediaeval Mystery Cult in ograd, pp. 90-109.
Bosnia and Herzegovina, Journal of
1967a, The Dioscuri in the Balkans
the Warburg and Courtauld Insti-
Slavic Review XXVI, New York:
tutes XXIV 1-2, London, pp. 89-
pp. 363-381.
107.
1961b, Some Reliefs outside the Vje- I967b (with Ljubinka Kojić), Medieval
trenica Cave at Zavala, Starinar - Glass Found in Yugoslavia, Journal
Archaeological Institute, Serbian of Glass Studies IX, Coming, pp.
Academy of Sciences, new series 76-93.
XII, Belgrade, pp. 21-34. I967c, Neki komentari o odvojenoj ruci
1962a, Graveside Feasts and Dances na bosanskim stećcima (Some Notes
in Yugoslavia, Folklore 73, London, concerning the Isolated Hand de-
pp. 1-4. picted on Bosnian Medieval Tomb-
stone). Narodno stvaralaštvo - Fol-
1962b, Bosnian and Herzegovinian
klor VI, 22-24, april-oktobar 1967,
Tombstones - who made them and
Beograd, pp. 137-140.
why, Sudost - Forschungen XXI,
Munich, pp. lO2-143. 1974. Analysisofsome Glassfrom Her-
zegovina. Verre medieval aux Bal-
1962c, Lisnati krst na stećcima s pod-
ručja Neretve (The Foliated Cross
kans (Ve-XVe s.) [includes the glass
on Medieval Tombstones from the analysis by Robert Brill]. Recueil
Neretva Region), Muzej primenjene des travaux, Conference interna-
umetnosti, Zbornik 8, Beograd, pp. tionale Belgrade, 24-26 of April
39-48. 1974, Belgrade, pp. 197-218;
1962d, O nekim simbolima na dalma- 1977, A Reconsideration of Bosnian
tinskim stećcima (Concerns some Medieval Glass, Journal of Glass
Symbols on Medieval Dalmatian Studies XIX, Coming, pp. 63-76.
Tombstones), Prilozi povijesti um- I980a, (with Ljubinka Kojić), Osvrt na
jetnosti u Dalmaciji 14, Split, pp. tri inostrane knjige o stećcima (A
79-93. Review of Three Foreign Books

311
about stećci) [two German; and one November 1993, News, London and
French, about Bosnian tombstones. Turin, p. 7.
This was an attack on the Bogomil 1993d, Bosnian History and Austro-
hypothesis offered in all three of Hungarian Policy: The Zemaljski
these books as an explanation for Muzej Sarajevo, and the Bogomil
the origins of the those tombstone ], Romance, Museum Management
Starinar XXXI, Beograd, pp. 203- and Curatorship 12, no. 2, Oxford,
211. pp. 127-142.
1982, Two Medieval Rings in the Zavi- 1993194e, Bosnia's War Damage and
čajni muzej Trebinje, Tribunia 6, Aftermath: "A Fashion for Destruc-
Trebinje, pp. 47-78. tion", Aspect, Views from the
198411985, A Bosnian Kingdom Metal- King's Manor, Journal of the
working Tradition, Peristil: Anthol- Alumni Association of the Institute
ogy of Works in the History of Art, of Advanced Architectural Studies,
published by the Society of Art His- York, 3, pp. 42-43.
torians of the Republic of Croatia, 1994a, Four Decorated Steles: The In-
XXX, no. 30, Zagreb, pp. 5-39. fluence ofIslam on Bosnian Funer-
1987, Bosnian History and Austro- ary Monuments, Journal of Islamic
Hungarian Policy: Some Medieval Studies, 5:2, Oxford, pp. 221-241.
Belts, the Bogom i! Romance and the 1994b, Requirements and methods to
King Tvrtko Graves, Peristil, XXX, influence conditions of cultural
no. 30, Zagreb, pp. 29-54. heritage during ongoing armed con-
1992, The Lost Glory of Sarajevo (let- flicts, in Margareta Biornstad, edi-
ter), Eastern Art Report III, no. 6, tor, Information as an Instrument
London, pp. 10-11. for Protection against War Damages
to the Cultural Heritage, UNESCO,
1992193, Memories ofOldMostar, Cor- Svenska Unescoradets skriftserie 4,
nucopia III, Vol. I, Istanbul, pp. 112- Stockholm, pp. 71-80.
113.
1994c, The Reconstruction Fraud, Bos-
1993a, 'Cultural Cleansing' intensifies nia Report, Newsletter of the Alli-
at Mostar, Bosnia News, Newsletter ance to Defend Bosnia-Herze-
of the Bosnia-Herzegovina Infor- govina, Issue 7, November 1994,
mation Centre, no. 3, March 1993, London, pp. 3-4.
London. 1994d, Bosnian History and Austro-
1993b, The Zemaljski muzej, Sarajevo, Hungarian Policy: The Zemaljski
Museum Management and Curator- Muzej Sarajevo, and the Bogomil
ship 12, no. 1, March 1993, Oxford, Romance [shortly version], Eraz-
pp. 95-96. mus 15, Zagreb.
1993c, Eyewitness in Sarajevo: Our 1995, Brief Report Concerning the
sister and brother curators and art Current Situation for Cultural Heri-
historians. How do ordinary people tage in Mostar, Museum Manage-
live in extraordinary and terrible ment and Curatorship 14, no. 1, Ox-
times?, The Art Newspaper, no. 32, ford, pp. 83-85.

312
Marian WENZEL
BOSANSKI STIL NA STEĆCIMA I METALU
BOSNIAN STYLE ON TOMB STONES AND METAL
I izdanje
1999.

IZDAVAČ

da>tajwo-P..J;fliliin.9

ZA IZDAVAČA
Salko ZAHIRAGIĆ

PREVODIOCI
Ante BARTULICA
Maja LOVRENOVIĆ

LEKTOR-KOREKTOR
Mersija ĆEHIĆ

DTP
Amir ŠPICA

ŠTAMPA
OKO
SARAJEVO

ZA ŠTAMPAR/JU
Rasim RAPA

Tiraž 1.000 primjeraka

You might also like