PROMATRANJE I PRAĆEJE DJECE

Promatranje je:
• najprirodniji postupak prikupljanja podataka
• izravan put upoznavanja pojava u vremenu njihova događanja

KARAKTERISTIKE SUSTAVNOG PROMATRANJA

• Vrši se prema unaprijed ustanovljenom planu
• Bilježenje/ snimanje istovremeno s događanjem
• Temeljene su na pretpostavkama o djeci i njihovom ponašanju
• Bilješka o promatranom – dostupna općoj verbalnoj deskripciji i kvantifikaciji

JEDINICA DOGAĐAJA, SITUACIJSKI KONTEKST PONAŠANJA, EPIZODA

• Koherentna sekvenca ponašanja usmjerena na isti cilj

• Segment tijeka ponašanja koji karakterizira isti objekt i situacijski kontekst
• Cirkularnost odnosa između situacijskog konteksta i individualnog ponašanja

POLAZIŠNE PRETPOSTAVKE O DJECI (KONSTRUKTIVIZAM)

• Djeca su različita
• Djeca uče kada su zadovoljene njihove osnovne potrebe
• Djeca uče putem vlastitih strategija
• Djeca konstruiraju svoja znanja – u interakciji s drugima grade znanje
• Djeca uče kada odrasli uvažavaju njihov interes i “background”
SVRHE PROMATRANJA

• Praćenje djetetovog razvoja

• Vrednovanje (objektivno procjenjivanje) djetetovih “jakih strana” i potreba
• Spoznavanje specifičnih karakteristika pojedinoga djeteta
• Postizanje cjelovitoga razumijevanja pojedinoga djeteta
• Planiranje primjerenog kurikuluma (temeljem djetetovih individualnih potreba) –
uvažavanje djetetovih mogućnosti i iskustava
• Ostvarivanje kontinuiteta odgojne prakse između obitelji i škole (vrijednosni sustav)
• Unaprjeđivanje pedagoške prakse
ZAŠTO PROMATRAMO DJECU?

Kako bismo razumjeli:

- Tko je dijete
- Kako ono uči, igra se, istražuje…
- Kako doživljava život u DV i jaslicama
KAKO PREVLADATI PREDRASUDE O DJETETU

• Prikupljanjem brojnih informacija o djetetu

• Promatranjem osobnih reakcija i upoznavanjem samoga sebe
• Razlikovanjem opisivanja od tumačenja – otkrivanje razloga

OSNOVNA GLEDIŠTA O RAZVOJU DJETETA I RAZLOZIMA NJEGOVA PONAŠANJA

• Ponašanje je uzrokovano i posjeduje značenje

• Razlozi ponašanja su višestruki
• Svako dijete je nedjeljiva jedinka
• Dijete se razvija
• Dijete je dinamičan sustav
• Svako dijete je različito

SUBJEKTIVNOST PROMATRANJA

PROMATRANJE OVISI O ONOME TKO PROMATRA:

• o promatračevu iskustvu (prethodna znanja)

• kompetencijama
• vrijednosnom sustavu (osobni interesi, očekivanja, predrasude, stavovi i sl.)
• fizičko i emocionalno stanje promatrača
• Očekivanja promatrača „izobličuju” njegovo viđenje stvarnosti:
VIDIMO ONO ŠTO OČEKUJEMO I TUMAČIMO UMJESTO DA OPISUJEMO

JE LI MOGUĆE PREVLADATI SUBJEKTIVNOST PROMATRANJA? (DA, ALI NE U

POTPUNOSTI)

Promatrač koji posjeduje teorijske spoznaje o promatranju kao postupku prikupljanja podatka i koji
je prošao „trening” u promatranju u stanju je osvijestiti i staviti pod kontrolu svoju subjektivnost.
Istovremeno promatranje više promatrača osigurava veću pouzdanost
VRSTE PROMATRANJA

• Obično, svakodnevno NEFORMALNO PROMATRANJE

• Promatranje kao postupak prikupljanja podataka, SUSTAVNO PROMATRANJE

VRSTE PODATAKA KOJE SE MOGU PRIKUPITI OPAŽANJEM:

Podatci o:
• fizičkom okružju
• socijalnom okružju
• interakcijskom okružju
• programskom okružju …

TEHNIKE PRIKUPLJANJA BILJEŠKI O PROMATRANJU

• Videozapis
• Audio zapis
• Protokol promatranja

PROTOKOL PROMATRANJA

• Pisana bilješka nastaje tijekom promatranja

• Može imati različite oblike, ovisno o predmetu i svrsi promatranja
• Bilješka se može kvalitativno i kvantitativno obraditi

VRTSTE PROTOKOLA PROMATRANJA

• protokol registracije učestalih pojava

• protokol slijeda radnih operacija
• skala sudova za procjenu ispitanikove aktivnosti
• protokol praćenja aktivnosti odgojitelja u xy centru
• protokol promatranja interakcije djeteta u kronološki heterogenoj skupini...
Kako bismo interpretirali nužno je prikupiti što više pouzdanih podataka( iz više izvora)
kako bi interpretacija bila temeljena na činjenicama, a ne na dojmovima promatrača)

FOTOGRAFIRANJE

• Digitalni aparat se koristi jer je relativno nenametljiv i jednostavan za rukovanje,

posebno u usporedbi sa video snimanjem.
• Istraživačke fotografije su socijalne konstrukcije. Ono što čitatelj donosi u istraživanje
fotografija u međuodnosu je s onim što je istraživač izabrao istaknuti
• Ono što je potrebno je refleksija u kontekstu – tko je bio uključen, kada i gdje su
fotografije snimljene, što se događalo na fotografiji, odnosi između sudionika te
sudionika i istraživača, i najvažnije, zašto su fotografije snimljene i uključene.
(Fasoli,2003)
• Kao oblik istraživanja, fotografije mogu biti bogati izvor razumijevanja ne samo dječjeg
učenja već također nas samih kao istraživača.

• One usporavaju aktivnost i pružaju nam statičan i vidljiv trenutak koji omogućava
ponovljenu refleksiju i mnogrobrojna iščitavanja.

• Kada napravite fotografiju ili dokument, u stvarnosti vi ne dokumentirate dijete već

vaše znanje, koncept i vaše ideje. Tako da su sve više i više vidljiva vaša ograničenja i
vizije o djetetu. ( Rinaldi,2006,196)

• Fotografija nas primorava priznati našu ulogu kao njihovih konstruktora i pogledati
kako smo mi u njima predstavljeni čak i kad je naša trenutna slika izvan okvira. Mi
počinjemo sebe vidjeti zabilježene u izborima koje smo sami napravili. Ovaj način
refleksije pruža nam informaciju o nama samima kao promatračima djece.
(Fasoli,2003)
 OBITELJ I INSTITUCIONALNI RANI I PREDŠKOLSKI ODGOJ

ISTRAŽIVANJA DJETETOVA RAZVOJA

• Kad istraživači razmatraju sve što utječe na djetetov razvoj, najčešče

pozornost usmjeruju na pronalaženje:
• Veza između majčina ponašanja i djetetovih kasnijih osobina i postignuča
• Utjecaj roditeljskog stila na djetetov kasniji život ( gubici, razvodi, fizičko i
seksualno zlostavljanje…) te utjecaj okolinskih stresora
• Ako su istraživanja usmjerena na utjecaj institucija :
• Istraživanja utjecaja različitih akademskih programa ( primjerice, utjecaj
vrtičkih programa, utjecaj škole i školskih postignuča na kasniju socijalizaciju
i radnu efikasnost)
• Istraživanja razvoja djece u institucijama socijalne skrbi ( domovi za
nezbrinutu djecu, udomiteljske obitelji)

OBITELJ

 definiranje obitelji ovisi o znanstvenom pristupu

 obitelj kao „normativni ideal“
 Mikrosustav (kojega čine majka, otac i dijete/ djeca)
 Zajednica odraslih i djece
 društvena zajednica karakterizirana reciprocitetom njezinih članova
 Promjene u obitelji (način života, sustav vrijednosti…)
 Institucionalizacija odgoja, nepovezanost odgoja
 Proturječnosti uloga obitelji i institucije (paralelizam, zamjena ili….)
  javljanje problema usklađivanja relacija obitelji i institucija
 roditelje kao konzumenti programa predškolske institucije
 razlike u gledištima roditelja i odgojitelja na razvoj djeteta leži u tome što konzument
(roditelj) nije uvijek u mogučnosti vršiti monitoring i izravno iskusiti stvarnost
predškolske institucije
 Razumijevanje promjena u obitelji i njihovih posljedica na razvoj djeteta 
partnerstvo i život “sa”, uzajamnost roditelja i djece te roditelja i odgojitelja
 roditeljima je važno očuvanje vlastite obiteljske kulture, tj. obiteljskih vrijednosti,
prioriteta, uloga i relacija u odgoju djece

Zadatak: Što su vrijednosti?

 Vrijednosna orijentacija roditelja (stavovi, vjerovanja, uvjerenja o djetetu i djetinjstvu,
o čimbenicima razvoja i odgojnim postupcima)
 Imaju utjecaj na očekivanja i stilove ponašanja odraslih

 Roditeljska toplina: prihvačenost, podrška, ljubav, ohrabrivanje….

 Roditeljski nadzor: upravljanje, discipliniranje, korigiranje….
 Roditeljska toplina i roditeljski nadzor određuju stilove ponašanja u razvoju djece
 ODRASLI U IGRI DJETETA

IGRA

DINAMIČNO, AKTIVNO I KONSTRUKTIVNO PONAŠANJE

ESENCIJALNI I INTEGRALNI DIO CJELOKUPNOG

RASTA,
RAZVOJA I UČENJA
DJECE SVIH DOBI, PODRUČJA I KULTURA
VAŽNOST IGRE

Igra
- Odražava socijalni I kulturni kontekst djetetova života
- Igra Je ključni pomagač učenja i razvoja

• IGRA JE NEOPHODNA ZA KOGNITIVNI RAZVOJ

• IGRA JE SKELA, LJESTVE ZA RAZVOJ
 SREDSTVO ZA PRAKTICIRANJE VJEŠTINA POTREBNIH ZA ŽIVOT

ISTRAŽIVANJA O SOCIJALNO KULTURNIM VARIJACIJAMA U IGRI UKAZUJU

DA ONE OVISE:

NE SAMO O STAVOVIMA ODRASLIH I VRJEDNOSNOM SUSTAVU DRUŠTVA VEĆ I O

VARIJABLAMA KAO ŠTO SU PROSTORNI I VREMENSKI KONTEKST IGRE

IGRA KAO PROCES I KAO PRODUKT

• Kao proces potpomaže razvoj razumijevanja vještina, pojmova i mogućnosti
• Kao produkt omogućuje djeci pokazivanje toga razumijevanja

 NI JEDAN PROGRAM, NI JEDNA INTERVENCIJA ODRASLOGA NE

MOŽ ZAMIJENITI DJETETOVO OSOBNO PROMATRANJE,
AKTIVNOSTI, ISTRAŽIVANJE

DOŽIVLJAJ IGRE
• ZAHVALJUJUĆI UNUTARNJOJ MOTIVIRANOSTI IGRAČ IGRU DOŽIVLJAVA KAO
ZANIMLJIVU, OSOBNO VAŽNU, PUNU ZNAČENJA
• PRIMJERENU NJEGOVIM SPOSOBNOSTIMA I NJEGOVOM OČEKIVANJU USPJEŠNOSTI
ULOGA ODGOJITELJA/UČITELJA

• Uloge odgojitelja /učitelja promišljaju se u sklopu pripreme materijala, okruženja

učenja, davanja „feedbacka”

PRINCIPI

- osigurati igrovne aktivnosti i igrovna iskustva

- pružiti sigurnu i izazovnu sredinu
- primjereni izvanjski prostor
- osmisliti programe za sve populacije djece
- definirati uloge i odgovornosti odraslih (roditelja/učitelja)

KADA JE POTREBNO INTERVENIRATI?

• kada je igra odsutna ( besciljno lutanje, pasivnost ...)

• kada djeca odaberu suviše težak igrovni zadatak (ne mogu napraviti željeni most
od kocaka…)
• kada im je potrebna pomoć da nešto učine (igraju neku stolnu igru…)

• kada djeca imaju ograničena znanja o igrovnim ulogama, predmetima,

situacijama ( npr. igra veterinara…)
• kada djeca pozivaju odgojitelja na sudjelovanje ( odgojitelj preuzima ulogu
blagajnika u trgovini…)

KOJE SU ULOGE ODGOJITELJA: PROMATRAČ- MODEL, SURADNIK-POSREDNIK, ORGANIZATOR

– NADZORNIK SIGURNOSTI, NARATOR

ULOGA ODRALSIH U IGRI PREMA RAZINI SUDJELOVANJA

PARALELNA IGRA

• KAKO ? Odrasli se igra uz dijete s istim materijalima, no ne obraća se izravno

djetetu
• S KIME? S povučenom djecom, djecom s kratkotrajnom pozornosti
• KADA? U manipulacijskoj igri, konstruktivnoj…

• UČINCI ? Produžavanje trajanja igre, učenje novih načina igranja i korištenja

materijala, ukazivanje djetetu da odrasli cijeni igru
ODRASLI KAO SUIGRAČI

• pridružuje se započetoj igri i prepušta kontrolu djeci

• utječe na igru postavljanjem pitanja i komentiranjem dječjih akcija
• nudi igrovne mogućnosti
• djeca su slobodna odbiti usmjeravanje odrasloga
VOĐENJE IGRE – 2 TIPA VOĐENJA

• VOĐENJE „IZVANA“ odrasli nije sudionik igre već je promatrač, komentira i nudi
sugestije kojima vodi igru i pomaže djeci u učenju novih vještina
 VOĐENJE „IZNUTRA“ odrasli sudjeluje, preuzima ulogu u igri (suigrač)

KAKO?
• odrasli započinje igru
• preuzima djelomičnu kontrolu
• poučava novim igrovnim ponašanjima
• koristi vođenje izvana i iznutra

KADA?

• odrasli može igru započeti uvijek

• odrasli koristi atraktivne i nove materijale
• uvodi nove igrovne teme

S KIME?

• s djecom koja se ne igraju «kao da»

• s djecom koja se uvijek igraju sama
• s djecom koja ne pokazuju napredak u igri
• s djecom kojoj su potrebne nove igrovne vještine

UČINCI - Produljivanje i obogaćivanje igre

- Podjela kontrole i odgovornosti odraslog i djece