KINEZIOLOGIJA

-RAZLIKOVNI STUDIJ-
2012./2013.

VATROSLAV HORVAT

Page | 1
 ANTROPOLOŠKA OBILJEŽJA
Antroploške karakteristike:
- Antropometrijske karakteristike
- Motoričke sposobnosti
- Motorička znanja
- Kognitivne sposobnosti
- Konative karakteristike
- Sociološki status

Antropometrijske dimenzije:
1. Longitudinalne dimenzije skeleta: Visina, dužina ruke,dužina noge,
sjedeća visina ….

2. Transverzalne dimenzije skeleta: Širina kukova, širina ramena, širina

koljena…

3. Cirkularne dimenzije skeleta: Opseg podlaktice,opseg nadlaktice,opseg

potkoljenice,opseg natkoljenice, opseg struka ..

4. Potkožno masno tkivo: Nabor na leđima,nabor na trbuhu,nabor na

nadlaktici, nabor na potkoljenici ...

Body mass indeks (ITM)

- ((težina/visina)/visina)*10000=
- (( kg / cm ) / cm )*10000=

Razvoj antropometrijskih karakteristika:

- Tijekom rasta i razvoja dolazi ne samo do kvantitativnih već i do
kvalitativnih promjena.
- Prisutna je stalna akceleracija u rastu.
- Muški i ženski spol ne pokazuju značajne ergonomijske razlike do
14. godine života.

Page | 2
 - Potom nastaje razlikovanje koje ostaje trajno tijekom preostalog
dijela života.
- U Europi su žene niže (za 10 cm) od muškaraca.
- U odnosu prema trupu, udovi su im kraći.
- Što se dimenzija tiče, muškarci su u prednosti, osim u slučaju dimenzija
zdjelice.
- Postoje znatne razlike u količini i raspodjeli potkožne masti.

Uzročnici koji utječu na rast:

- Endogeni: Nasljeđe (genetički faktor), spol, endokrine žlijezde

- Egzogeni: Klima, godišnje doba, prehrana, bolest, tjelesna aktivnost,

psihički faktor, socio-ekonomske prilike.

Akceleracijem
1710- 2050
m - 5,7=173, 6,0=182

ž - 5,2=158, 5,7=173

VISINA MUŠKARCI ŽENE

patuljasta ispod 130,0 ispod 121,0

vrlo mala 130,1 – 150,0 121,1 – 140,0

mala 150,1 – 160,0 140,1 – 149,0

srednja 160,1 – 170,0 149,1 – 159,0

velika 170,1 – 180,0 159,1 – 168,0

vrlo velika 180,1 – 200,0 168,1 – 187,0

divovska iznad 200,0 iznad 187,0

Page | 3
J. M. Tanner

- U razdoblju od 1880. do zaključno 1960. većina mjerenja su potvrdile

prisutan trend u svim europskim zemljama.

- Stopa promjena bila je približno:

- 15 mm po dekadi u visini i 0,5 kg po dekadi u težini u razdoblju od
5. do 7. godine života.

- 25 mm i 2 kg po dekadi u vrijeme adolescentnog razdoblja .

- 10 mm po dekadi u visini odraslih.

Trend razvoja pojedinih morfoloških karakteristika dječaka

Dječaci 1998 2003 2008

N=59 N=99 N=108
Masa tijela 22,43 23,92 24,96
Visina tijela 118,32 121,4 123,38
Sjedeća visina 65,07 67,01 66,75
Duzina ruke 49,49 46,78 49,88
Nabor nadlaktice 7,80 11,88 12,05
Nabor trbuha 3,97 8,79 9,38
Nabor leđa 4,51 6,73 7,87
Opseg opru nad 18,17 17,70 18,65
Opseg podlaktice 17,98 17,12 17,32
Opseg 33,99 34,79 35,50
natkoljenice
Opseg potkoljenice 24,72 24,52 25,81
Širina kukova 19,27 19,31 22,51
Širina ramena 26,22 26,45 26,51
ITM 15,89 16,03 16,30

Page | 4
 Trend razvoja pojedinih morfoloških karakteristika djevojčica

Djevojčice 1998 2003 2008

(N=50) (N=98) N=122
Masa tijela 23,20 23,29 23,57
Visina tijela 116,81 120,55 122,29
Sjedeća visina 64,06 65,68 65,86
Dužina ruke 48,60 45,39 49,10
Nabor nadlaktice 10,86 13,53 12,08
Nabor trbuha 5,88 10,51 9,37
Nabor leđa 6,24 8,27 7,87
Opseg opružene nad. 18,89 17,65 18,30
Opseg podlaktice 16,98 16,87 16,93
Opseg natkoljenice 36,42 35,24 35,29
Opseg potkoljenice 25,30 24,60 25,31
Širina kukova 18,79 18,89 22,03
Širina ramena 25,90 26,19 28,50
ITM 16,28 15,98 15,69
Promjene u postotku udjela djece s obzirom na vrijednosti ITM od 1998 do
2003 godine

M – 98 M –03 Z - 98 Z – 03 ITM ITM

M Z
% % % %

Normala <= 17,2 <= 17,2

težina 87 77 75 77

Prekomjerna 17,3 17,3

> <18,4 > <19,6
težina 8 12 17 17

Pretilost =>18,5 =>19,6

5 11 8 6

Page | 5
 Horvat V. 2010. na uzorku od 230 djece stare 6,5 godina, s četrnaest
antropometrijskih varijabli utvrdio je razlike uzrokovane spolnom
pripadnošću

F
varijable spol N AS SD MIN MAX
(1,228)
ATTE m 108 24,96 4,19 18,0 35,4
ž 122 23,57 3,95 16,4 36,9
Total 230 24,22 4,12 16,4 36,9 6,77
ASVI m 108 66,75 3,24 58,1 73,3
ž 122 65,86 3,35 53,5 76,0
Total 230 66,27 3,32 53,5 76,0 4,15
ADRU m 108 49,88 2,41 44,2 57,0
ž 122 49,10 2,74 40,4 58,4
Total 230 49,47 2,61 40,4 58,4 5,07
ASRA m 108 29,51 3,34 20,7 35,5
ž 122 28,50 3,73 20,0 34,7
Total 230 28,98 3,58 20,0 35,5 4,69

PSIHOMOTORNE SPOSOBNOSTI:
- Su one dimenzije osobnosti koje sudjeluju u rješavanju motoričkih
zadaća.

- PODJELA: Snaga , brzina , gibljivost , koordinacija , preciznost , ravnoteža,

izdržljivost ,agilnost.

Page | 6
SNAGA:
SPOSOBNOST SVLADAVANJA RAZLIČITIH OTPORA

TOPOLOŠKI - Fr,Ft,Fn

Fr – snaga ruku I ramenog pojasa.

Ft - snaga trupa

Fn - snaga nogu

AKCIONI- FE,FR,FS

FE - eksplozivna snaga

FR - repetitivna snaga

FS - statička snaga

EKSPLOZIVNA SNAGA:

- Sposobnost da se vlastitom tijelu ili predmetu da maksimalno ubrzanje .

- Koeficijent urođenosti H2 = 0,80.
- Maksimum od 20. do 22. godine .
- Pad poslije 30. godine .
- Najveći utjecaj od 5-7. godine .

REPETITIVNA SNAGA:

- Dugotrajan rad kojim je potrebno svladavati vanjski otpor, ne veći od

75% max..

a) apsolutna repetitivna snaga : Svladavanje vanjskog opterećenja .

b) relativna repetitivna snaga : Svladavanje vlastite težine .

- Koeficijent urođenosti H2 = 0,50.

- Maksimum 32 - 35. godine .

- Pad poslije 40. Godine.

Page | 7
STATIČKA SNAGA:

- Sposobnost maksimalne izometričke kontrakcije .

- Zadržavanje određenog položaja u produženim uvjetima rada .
- Faktor urođenosti H2 = 0,56.
- Maksimum oko 32. godine .
- Pad poslije 40. godine .
- Velika korelacija između repetitivne i statičke snage .

BRZINA:
- Sposobnost brzog reagiranja i izvođenja jednog ili više pokreta koji se
ogleda u svladavanju puta u što kraćem vremenu .

a) brzina reakcije : sposobnost brzog reagiranja na različite signale .

b) brzina pojedinačnog pokreta

c) frekvencija pokreta : sposobnost brzog izvođenja više povezanih

jednostavnih pokreta .

- koeficijent urođenosti H2 = 0,90 - 0,95.

- maksimum od 20 - 22. godine .

- mogućnost utjecaja između 5 i 6. godine .

GIBLJIVOST:
• Sposobnost izvođenja pokreta s velikim amplitudama .

a) Aktivna gibljivost : Amplituda pokreta sa snagom vlastitih mišića .

b) Pasivna gibljivost : Uz pomoć neke vanjske sile , koeficijent urođenosti H2 =

0,60.

Page | 8
KOORDINACIJA:

- Sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelova tijela, a

očituje se u brzom i preciznom izvođenju složenih motoričkih zadaća
odnosno brzom rješavanju motoričkih problema .
- Koeficijent urođenosti H2 = 0,80.
- Maksimum oko 25. godine .

PRECIZNOST:

- Sposobnost koja omogućava da se gađanjem ili ciljanjem pogodi

određeni statički ili dinamički cilj koji se nalazi na određenoj udaljenosti .

a) gađanje cilja : kada se određenom predmetu ( projektilu ) da početni impuls

i više se na njega ne može djelovati.

b) ciljanje cilja : kada se projektil vodi do samoga cilja te se na njega može

djelovati za vrijeme izvođenja aktivnosti .

- koeficijent urođenosti H2 = 0,80.

- maksimum oko 25. Godine.

RAVNOTEŽA:

- Sposobnost zadržavanja tijela što duže u ravnotežnom položaju .

a) statička ravnoteža : zadržavanje tijela u ravnotežnom položaju .

b) dinamička ravnoteža : zadržavanje ravnotežnog položaja u kretanju .

- Koeficijent urođenosti - vrlo velik .

- Maksimum oko 25. godine .

Page | 9
IZDRŽLJIVOST:

- Sposobnost što dužeg svladavanja zadanog opterećenja odnosno

sposobnost odupiranja umoru .

a) lokalna izdržljivost : ograničena je na pojedine skupine mišića .

b) opća izdržljivost : izdržljivost cijelog organizma .

- Maksimum od 25 - 30. Godine.

AGILNOST:

- Sposobnost brze promjene pravca kretanja tijela

- Koeficijent urođenosti H2 = 0,80
- Maksimum oko 25. godine

Dječaci

Šest faktora koji su definirano kao:

- generalni faktor motoričkih sposobnosti

- agilnost
- ravnoteža
- nedefinirani faktor x
- nedefinirani faktor y
- gibljivost

Djevojčice

Sedam faktora koji su definirano kao:

- generalnog faktora motoričkih sposobnosti

- agilnost
- ravnoteže
- nedefiniranog faktora x
- nedefiniranog faktora y
- preciznosti
- nedefiniranog faktora z

Page | 10
MOTORIČKA ZNANJA:
- Stupanj usvojenosti pojedinih motoričkih struktura.
- Formiranje “algoritma naredbi” smještenim u odgovarajućim motoričkim
zonama CNS koji omogućavaju svrhovito motoričko gibanje.
- Mogu biti na različitim stupnjevima usvojenosti.
- Premala zastupljenost motoričkih aktivnosti ili njihovo potpuno odsustvo
u odgoju i obrazovanju djece tijekom odrastanja ne može se u kasnijim
razvojnim razdobljima nadoknaditi.
- Utjecaj motoričkih stimulusa na dijete tijekom rasta i sazrijevanja
postepeno slabi.

- Nedovoljan broj motoričkih iskustava i prilika za sudjelovanje u

motoričkim aktivnostima može usporiti kako motorički tako i
intelektualni razvoj djeteta (Kelly 1985, Humphrey 1991).
- Posljednja preporuka Centers for Disease Control and Prevention, iz
Amerike, iznesena nakon analize 850 postojećih studija o kineziološkoj
aktivnosti djece, govori o nužnosti svakodnevnog vježbanja u trajanju od
najmanje sat vremena.

1. BIOTIČKA ZNANJA:
- ZNANJA SAVLADAVANJA PROSTORA(HODANJE-
TRČANJE, PUZANJE, KOLUTANJE, VALJANJE,
PREMETANJE, SKAKANJE)
- ZNANJA SAVLADAVANJA PREPREKA(PRESKOCI,
NASKOCI-SASKOCI, PENJANJA-SPUŠTANJA)
- ZNANJA SAVLADAVANJA
OTPORA(DIZANJA,NOŠENJE,GURANJE,VUČENJE,UPIRAN
JE,VIŠENJE.)
- ZNANJA MANIPULIRANJA
OBJEKTIMA(BACANJE,HVATANJE,VOĐENJE,ŽONGLIRAN
JE.)

LOKOMOTORNA ZNANJA:

- Obuhvaćaju sva biotička motorička znanja gdje se tijelo pomiče u

horizontalnom ili vertikalnom smjeru iz jedne točke do druge.
- Primjeri lokomotorinih znanja su: skokovi, horizontalni preskok, poskoci,
galopiranje i preskakivanje.

Page | 11
 MANIPULATIVNA ZNANJA:
- Su ona znanja u kojima su individue u interakciji s nekom vrstom objekta
tijekom izvođenja. Do manipulacije dolazi prilikom prijenosa sile na neki
objekt (bacanje i udaranje) ili prilikom primanja sile od nekog objekta
(hvatanje).
- Gallahue i Donelly predlažu podjelu ove kategorije na „ukupna“ i
„precizna“ znanja manipulacije.

B. SOCIOLOŠKA ZNANJA:
- PROFESIONALNA

- KINEZIOLOŠKA

OSNOVNA BIOTIČKA MOTORIČKA ZNANJA (OBMZ):

- Genetski određena motorička znanja.
- Realiziraju se nagonski.
- Bez poduke odrasle osobe.
- Prirodni oblici kretanja (hodanja, trčanja, skakanja, penjanja, puzanja,
provlačenja, višenja, upiranja, guranja, vučenja, nošenja, bacanja.

OSNOVNA KONVENCIONALNA MOTORIČKA ZNANJA (OKMZ):

- Motorička znanja bazičnih struktura kretanja pojedinih sportova.
- Obavezna poduka trenera, učitelja (kolut naprijed, skok uvis iz kosog
zaleta, vis stražnji, vis strmoglavo, vođenje lopte, plivanje, skijanje,
klizanje, rolanje, vožnja bicikla .....)
- Program razredne ali i predmetne nastave .

Page | 12
NAPREDNA KONVENCIONALNA MOTORIČKA ZNANJA (NKMZ):
- Motorička znanja specifičnih struktura kretanja u pojedinim
kineziološkim aktivnostim.
- Usvajaju se samo uz poduku trenera, učitelja ili osposobljene osobe.
- U predmetnoj nastavi osnovne te srednje škole.

MREŽA ŽIVČANIH STANICA: (novorođenče i dvomjesečna beba)

Hannaford C. (2007.)

- Smatra kako su različite fizičke aktivnosti nužne za pravilan rast i razvoj.

- Osniva Edukacijsku kineziologiju kojoj je cilj primjena prirodnih pokreta
u svrhu poticanja spoznaje i učenja.
- Korištenjem specifičnih tjelesnih aktivnosti priprema se mozak za
optimalno usvajanje, pohranjivanje i iznošenje znanja i vještina.

Dennison P. i Dennison G.E. (1989.)

- Izradili su program vježbi (Edu – K) za olakšavanje sazrijevanja djece te

kako bi se potakao urođeni potencijal.

RAZVOJ:

- Senzorno-motoričke mehanike,

- Samoregulacije (briga za samog sebe),

- Strukturirana igra (interakcija s drugim),

- Simboličko razmišljanje (kodiranje riječi),

- Estetska procjena (ljepota pokreta).

Page | 13
PROCES UČENJA:

a. MOŽDANO DEBLO:

- Modulira sve refleksno, osjećaj za ravnotežu, ritam, osjećaj “sigurnosti”

(borba ili bijeg).

- Hodanje, stajanje, sjedenje, jezične fraze, učenje tempa.

b. LIMBIČKI MOZAK:

- Centar za osjećaje i samokontrolu.

- Za vrijeme interakcije sprema dojmove kako bi pomogao pamćenje, te

organizaciju, planiranje, poravnanje i poredak.

- Inhibira mehanizam “bori se ili bježi” te oslobađa mehanizam fine

motorike.

- Ravnoteža i koordinacija te emocionalnu stabilnost.

c. NEOKORTEKS:

- Uključivanje lijeve i desne moždane polutke.

- Uz podatke iz limbičkog sustava kodira se novo učenje.

- Jezične sposobnosti te kritičko razmišljanje ovise o ovom području.

d.PREFRONTALNI KORTEKS:

- Odgovoran je za stvaranje, odabir, planiranje pokreta .

- Centar za razumijevanje i predviđanje različitih scenarija .

Page | 14
TRI PRIMARNE VRSTE POKRETA KOJE PRIDONOSE VJEŠTINI UČENJA:
a. Vještina organizacije/stabilizacije:

- Podrazumijeva statičku i dinamičku ravnotežu (posezanje, naginjanje,

podizanje, nošenje, okretanje, vrtnja…

b. Vještina fokusiranja/sudjelovanja:

- Puzanje, hodanje, trčanje, skakanje, penjanje i preskakivanje…

c. Vještina komunikacije/obrade:

- Senzornomotorička koordinacija , manipuliranje predmetima.

- Bacanje, hvatanje, udaranje, vođenje…

RAZINA USVOJENOSTI MOTORIČKIH ZNANJA:

1. informacije još nisu na razini programa – subjekt ne može izvesti
određeno gibanje, pojedinac ima simboličku a ne motoričku informaciju

2. Formiranje motoričke informacije u rudimentarnom obliku: (gibanje se

izvodi na grub i nespretan način), veliki utrošak vremena i energije

3. Pojedini segmenti se izvode pravilno ali kod nekih još postoji značajno
odstupanje:racionalnija potrošnja energije i vremena, nužno
sudjelovanje stručnjaka kako bi se uočile i ispravile nepravilnosti u
gibanju, primjena posebnih postupaka u daljnjem obučavanju

4. Određene strukture se pravilno izvode ali još postoje određena nebitna

odstupanja od idealnog trajektorija gibanja : takva odstupanja mogu
uočiti samo specijalisti za određeno gibanje , kretanje postaje visoko
automatizirano

5. Kretanje bez odstupanja od idealnog trajektorija: kretanje je potpuno

automatsko, motorička znanja mogu se primijeniti za razvoj sposobnosti,
može se tretirati kao navika

Page | 15
 PREDMET I METODE ISTRAŽIVANJA

METODOLOŠKE OSNOVE KINEZIOLOGIJE:

- Methodos – g (put ili način istraživanja).
- Logos – g (dokaz)..
- Proučavanje znanstvenih spozna o principima, sustavima i postupcima
mjerenja, prikupljanja i obrade podataka u rješavanju kinezioloških
problema .

PROBLEMI PRED KINEZIOLOŠKOM ZNANOŠĆU:

- analiza motoričkih struktura.
- dijagnostika stanja subjekta.
- antropološka prognostika.
- analiza kinezioloških operatora.

RJEŠEVANJE PROBLEMA:
- teorija mjerenja (kineziometrija).
- kineziološka statistika.
- kineziololška informatika .

PREDMET ISTRAŽIVANJA:
Tri međuzavisna predmeta istraživanja:

a. utvrđivanje cilja transformacijskog procesa

b. utvrđivanje stanja subjekta

c. utvrđivanje zakonitosti tranformacijskog procesa

Predmet istraživanja u kineziologiji je :

- Utvrđivanje cilja nekog procesa vježbanja, utvrđivanje stanja subjekta

u relaciji s ciljevima te utvrđivanje zakonitosti i postupaka planiranja,
programiranja i kontrole procesa vježbanja.

Page | 16
METODE ISTRAŽIVANJA:
Omogućavaju definiranje zakonitosti procesa vježbanja pod utjecajem
kineziološkog stimulusa.

A. DESKRIPCIJA: opis nekog procesa ili pojave.

B. EKSPLANACIJA: Utvrđivanje uzroka, mehanizama ili osobina koje reguliraju

neki proces.

C. PREDIKCIJA: vjerojatnost ponašanja ili uspjeha, pripadnost nekom već prije

postavljenom kriteriju.

D. UTVRĐIVANJE ZAKONITOSTI : način odvijanja nekog procesa provjeren kroz

različita istraživanja s različitom.

KINEZIOLOGIJA
METODOLOŠKI PRINCIPI U KINEZIOLOGIJI:
1. Hipotetsko deduktivni pristup kineziološkom problemu.

2. Predmet istraživanja mogu biti samo mjerljive veličine.

3. Nema univarijantnih problema.

4. Kibernetski princip .

OSNOVNE METODE ISTRAŽIVANJA:

1. Metode za generiranje hipoteza: Sve metode se moraju unapred
definirati, moraju se provjeriti.

a. metoda pojedinačnih slučajeva

b. spekulativna metoda

c. introspektivna metoda

d. nesustavna opservacija
Page | 17
 2. Metode za prikupljanje podataka:

a. eksperimentalna metoda

b. metoda sistematske opservacije

c. genetička metoda

d. ideogravska metoda.

e. Komparativna metoda.

3. Metode za analizu podataka: Nužna adekvatna metoda za analizu

podataka, količina znanja o fenomenu koji se istražuje.

4. Metode za analizu podataka:

- Faktorska analiza
- Taksonomska analiza
- Multivarijantna analiza varijance
- Kanonička analiza

SKALE MJERENJA: Nominalne skale, ordinarne skale, intervalne skale i

omjerne skale.

Page | 18
 OSNOVE KINEZIOLOGIJE

POVIJESNE FAZE POIMANJA KINEZIOLOGIJE:

1. MEHANIKA KRETANJA:
- Aristotel (384-322 p.n.e.)- kretanje je pretvaranje rotatornog kretanja u
translatorno.

- Arhimed (287-211 p.n.e.)- Problem poluga ,Problem tijela uronjenog u

tekućinu ,Problem težišta tijela .

2.IDEALISTIČKO POIMANJE FUNKCIJE KRETANJA:

- Galen (131- 201. p.n.e.)- Tijelo i duh su nezavisne komponente,utvrdio je
razlike senzornih i motoričkih živaca,opisao agoniste i antagoniste ,mišićni
tonus.

3.KRETANJE U FUNKCIJI RAZVOJA INTEGRALNE LIČNOSTI:

- Čovjek je skup različitih osobina i sposobnosti, koje uvijek funkcioniraju
zajedno.

- Parcijalni pristup u istraživanjima pruža samo djelomične informacije, bez

uvida u druge segmente funkcioniranja čovjeka.

Page | 19
 BIOMEHANIKA
1. Leonardo da Vinci (1452-1519)
- mehanika stajanja, hodanja uz i niz brdo, te skakanja

- odnos između težišta i ravnoteže te centra otpora

2. Galileo Galilei (1564-1643)

- uvodi eksperiment

- prirodne pojave opisuje matematičkim terminima

3. Borellini (1608-1679)
- kosti služe kao poluge

- funkcija mišića može biti opisana matematički

- kontrakcija mišića složeni kemijski proces

4. Isaac Newton (1642-1727)

- tri zakona o kretanju i mirovanju

- odnosi između sila

ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA:
- Anatomija u početku proučava građu i funkciju mišića, a nakon toga
organa i organskih sustava.

- Fiziologija u 18. stoljeću počinje eksperimentiranjem s

elektrostimulacijom.

Page | 20
IME KINEZIOLOGIJA:
Nicolas Dally (1795-1862)

- 1846. Osnovao veliku vježbaonicu u Parizu

- Uloga tjelovježbe u edukaciji, higijeni i terapiji
- CINESIOLOGIE OU SCIENCE DE MOUVEMENT – predložio naziv
Kineziologija

POVIJESNI RAZVOJ KINEZIOLOGIJE:

- Kretanje je predmet vrlo dugog istraživanja tijekom povijesti.

- Kineziologija koja istražuje čovjeka kao složenu cjelinu, ne može biti
podređena zakonitostima samo pojedinih znanosti.
- Entropija u životu, nužno izaziva potrebu za što većim brojem
istraživanja.
- Kibernetski način mišljenja omogućava povećanu razinu znanja iz
kineziološke problematike .

STRUKTURA KINEZIOLOGIJE
Sistematska kineziologija

POJAM I DEFINICIJA:

KINEZIOLOGIJA

- KINEZIS – kretanje, pokret (grčka)

- LOGOS – zakon, nauka
- ZNANOST O KRETANJU

- Kineziologija je znanost koja proučava zakonitosti upravljanja procesom

vježbanja i posljedice djelovanja tih procesa na ljudski organizam .

CILJ KINEZIOLOGIJE:

- Unapređivanje zdravlja.

Page | 21
 - Optimalni razvoj ljudskih osobina i sposobnosti i njihovo zadržavanje što
dulje na što višoj razini.
- Maksimalni razvoj osobina, sposobnosti i motoričkih znanja u agonoliški
(natjecateljskim) usmjerenim aktivnostima.

STRUKTURA KINEZIOLOGIJE I ODNOS PREMA DRUGIM ZNANOSTIMA

EKSTERNA STRUKTURA:

- KINEZIOLOGIJA - ANTROPOLOŠKE ZNANOSTI,METODOLOŠKE

ZNANSTVENE DISCIPLINE,METODIČKE ZNANSTVENE DISCIPLINE.

- KINEZIOLOGIJA- KINEZIOLOŠKAANTROPOLOGIJA , KINEZIOLOŠKA

METODIKA , KINEZIOLOŠKA METODOLOGIJA.

INTERNA STRUKTURA:

- KINEZIOLOGIJA:
a. BAZIČNE KINEZIOLOŠKE DISCIPLINE

- OPĆE:
- Sistematska kineziologija.
- Kineziološka biomehanika.
- Kineziologija nekonvencijalnih gibanja .

- SPECIJALNE(KINEZIOLOGIJA KONVENKCIONALNIH
AKTIVNOSTI)):
- Kineziologija monostrukturalnih aktivnosti.
- Kineziologija polistrukturalnih aktivnosti.
- Kineziologija kompleksnih aktivnosti.
- Kineziologija estetskih aktivnosti.

b. PRIMJENJENE KINEZIOLOŠKE DISCIPLINE:

- Metodika tjelesne i zdravstvene kulture.
- Metodika rekreacije.
- Metodika sportskog treninga.
- Metodika kineziterapije .

Page | 22
 c. POMOĆNE KINEZIOLOŠKE DISCIPLINE
- KINEZIOLOŠKA ANTROPOLOGIJA:
- Biološka antropologija.
- Funkcionalna anatomija.
- Kineziološka psihologija.
- Kineziološka sociologija.
- Kineziološka medicina.
- Kineziološka pedagogija .

- KINEZIOLOŠKA METODOLOGIJA
- Kineziometrija.
- Kineziološka statistika.
- Kineziološka informatika .

KINEZIOLOGIJA:
1.BAZIČNE KINEZIOLOŠKE DISCIPLINE( OPĆE I
SPECIJALNE).
2.KINEZIOLOŠKE METODIKE.
3.POMOĆNE KINEZIOLOŠKE DISCIPLINE(KINEZIOLOŠKA
ANTROPOLOGIJA, KINEZIOLOŠKA METODOLOGIJA)

Page | 23
 UPRAVLJANJE PROCESOM VJEŽBANJA

Upravljanje procesom vježbanja.

Stalan protok informacija između sustava koji upravlja i sustava s kojim se

upravlja.

Proces kojim se ne upravlja.

Page | 24
Odnos elemenata u upravljanom procesu vježbanja.

C – definiranje cilja Y1 – stanje subjekta r – reakcije subjeta

Y2 – poželjno finalno stanje K – kineziolog Y3 – kineziološki operatori

S – subjekt s – subjekt.

ČINIOCI I FAZE UPRAVLJENOG PROCESA VJEŽBANJA:

1. Planiranje:

-Definiranje cilja procesa vježbanja,

- Utvrđivanje stanja subjekta,

- Utvrđivanje faktora ograničenja.

2. Programiranje:

- Izbor i distribucija sadržaja,

- Izbor i distribucija komponenti volumena vježbanja,
- Izbor najadekvatnijih modaliteta vježbanja,
- organizacija i provođenje kineziološkog tretmana,
- Kontrola tranzitivnih stanja,
- Analiza efekata vježbanja .

Page | 25
1.DEFINIRANJE CILJA PROCESA VJEŽBANJA:
Nužno je postaviti cilj procesa vježbanja

- Ne postoji univerzalni cilj.

- Svaka aktivnost definira drugačiji cilj.
- Svaki pojedinac drugačije determinira cilj s obzirom na potencijal koji
nosi.

- Cilj u kineziologiji je određeno poželjno stanje subjekta

- Cilj nije imaginaran pojam
- Cilj je definiran ako ga je moguće operacionalizirati
(sve se može mjeriti)

Generiranje cilja:

R – regulator (kineziolog) Sif – idealno finalno stanje

Si – inicijalno stanje Fo – faktori ograničenja

2.DEFINIRANJE STANJA SUBJEKTA:

- Skup podataka koji opisuju kvantitativna i kvalitativna obilježja ljudskih
osobina i sposobnosti, motoričkih znanja i stanja zdravlja

Page | 26
Stanja subjekta:

1. Finalna stanja:

a. Idealno finalno stanje- maksimalno moguće finalno stanje (na granici

ljudskih mogućnosti).
b. Poželjno finalno stanje- procjena mogućeg finalnog stanja s obzirom
na faktore ograničenja te inicijalnog stanja .
c. Realno finalno stanje- ostvareno na kraju procesa vježbanja.

2. Inicijalno stanje
-stanje subjekta prije procesa vježbanja, mora biti definirano onim
varijablama s kojima će biti opisano finalno stanje, osnova kvalitetnog
programiranog procesa vježbanja .

3. Tranzitivna stanja
- omogućavaju procjenu učinka procesa vježbanja na subjekt, te unos
potrebnih korekcije u program.
Broj tranzitivnih stanja ovisi o:

• vrsti aktivnosti
• prilagodljivosti subjekta
• broju supraliminarnih podražaja

Model subjekta kao kineziološkog sustava

V- vegetativni A-animalni VŽS-vegetativni živčani sustav

TS-transportni sustav SMŽS-senzorno motorički subsistem
LMS-lokomotorni subsistem Ek-energija I-informacija
Page | 27
 Et-toplinska energija Em-mehanička energija
I-informacija Ka- kineziološka aktivnost

BIOTIČKI SUSTAV:

A.Deterministički sustav: Za poznati ulaz moguće predvidjeti izlaz.

B . Stohastički sustav: Određeni ulaz s različitim vjerojatnostima izlaza.

3. UTVRĐIVANJE FAKTORA OGRANIČENJA:

1. Endogeni – unutarnji faktori ograničenja.
2. Egzogeni – vanjski faktori ograničenja

1. ENDOGENI FAKTORI
A. Interakcija negenetskog i genetskog dijela varijance svake pojedine
ljudske sposobnosti i osobine:

- Eksplozivna snaga- sposobnost da se vlastitom tijelu ili

predmetu da maksimalno ubrzanje , koeficijent urođenosti H2 = 0,80.

- Repetitivna snaga- dugotrajan rad kojim je potrebno svladavati

vanjski otpor, ne veći od 75% max., koeficijent urođenosti H2 = 0,50.

Page | 28
 a) apsolutna repetitivna snaga - svladavanje vanjskog
opterećenja .

b) relativna repetitivna snaga - svladavanje vlastite

težine .

- Statička snaga-sposobnost maksimalne izometričke

kontrakcije , zadržavanje određenog položaja u produženim uvjetima
rada , faktor urođenosti H2 = 0,56.

- Brzina-sposobnost brzog reagiranja i izvođenja jednog ili više pokreta koji

se ogleda u svladavanju puta u što kraćem vremenu .
a) brzina reakcije - sposobnost brzog reagiranja na
različite signale .

b) brzina pojedinačnog pokreta .

c) frekvencija pokreta - sposobnost brzog izvođenja

više povezanih jednostavnih pokreta .

- Preciznost- koeficijent urođenosti H2 = 0,80.

- Gibljivost-sposobnost izvođenja pokreta s velikim amplitudama .

a) Aktivna gibljivost - amplituda pokreta sa snagom

vlastitih mišića .

b) Pasivna gibljivost - uz pomoć neke vanjske sile

koeficijent urođenosti H2 = 0,60.

- Koordinacija- sposobnost upravljanja pokretima cijelog tijela ili dijelova

tijela, a očituje se u brzom i preciznom izvođenju složenih motoričkih

Page | 29
 zadaća odnosno brzom rješavanju motoričkih problema , koeficijent
urođenosti H2 = 0,80.

- Ravnoteža-sposobnost zadržavanja tijela što duže u ravnotežnom položaju .

a) statička ravnoteža - zadržavanje tijela u

ravnotežnom položaju u mjestu .

b) dinamička ravnoteža - zadržavanje ravnotežnog

položaja u kretanju .

- Izdržljivost-sposobnost što dužeg svladavanja zadanog opterećenja odnosno

sposobnost odupiranja umoru .

a) lokalna izdržljivost - ograničena je na pojedine

skupine mišića .

b) opća izdržljivost - izdržljivost cijelog organizma .

- Agilnost-sposobnost brze promjene pravca kretanja tijela , koeficijent

urođenosti H2 = 0,80.

B. Promjena ljudskih osobina i sposobnosti tijekom života::

- Eksplozivna snaga-maksimum od 20. do 22. godine , pad poslije 30. godine ,

največi utjecaj između 5 i 7 godine života .

-Repetitivna snaga-maksimum 32 - 35. godine , pad poslije 40. godine .

-Statička snaga-maksimum oko 32. godine , pad poslije 40. godine , velika
korelacija između repetitivne i statičke snage .

Page | 30
-Brzina-maksimum od 20 - 22. godine , mogućnost utjecaja između 5 i 8.
godine .

-Gibljivost-smanjuje se od rođenja.

-Koordinacija- maksimum oko 25. godine , najveći utjecaj između 8 i 16 godine.

-Preciznost-maksimum oko 25. godine .

-Ravnoteža-maksimum oko 25. godine , najveći utjecaj između 4 i 8 godine

.života .

-Izdržljivost-maksimum od 25 - 30. godine .

-Agilnost-maksimum oko 25. godine , najveći utjecaj između 4 i 12 godine.

C. Aktualno stanje organizma:

- Nužne informacije o zdravstvenom statusu subjekta.

- Zdravlje bi trebalo biti uvijek predodređeno svim drugim ciljevima procesa
vježbanja.

1. EGZOGENI FAKTORI:
A. Raspoloživo vrijeme za vježbanje
- Može se izraziti i u cijeni koštanja tretmana tako da se satu
vježbanja dodjeli određena vrijednost .

B. Materijalni uvjeti rada te stručnjaci

- Uvjeti u kojim se radi:vrsta i kvaliteta objekta, opreme (brojnost i
kvaliteta), Stručnjaci koji provode program vježbanja.

C. Društveni interes za određenu aktivnost

- Svaka si zajednica postavlja određene ciljeve i stvara uvjete za

njihovo ispunjenje.

Page | 31
PROGRAMIRANJE

Faze programiranja

- Izbor i distribucija sadržaja vježbanja.

- Odgovoriti na potanje:
- ŠTO vježbati? ŠTO vježbati u pojedinom periodu?

- Komponente i distribucija volumena rada.

- Izbor modalitete rada.
- Utvrđivanje tranzitivnih stanja.
- Analiza efekata procesa vježbanja.

ZADOVOLJEN MORA BITI:

Operacionalizirati cilj :

- Znati antropološke karakteristike koje opisuju poželjno finalno stanje te

njihov međuodnos.
- Poznavati aktualno stanje subjekta procesa vježbanja.
- Kvantificirana ograničenja.

KINEZIOLOŠKI SADRŽAJI:
1. KONVENCIONALNE STUKTURE KRETANJA- pripadaju različitim
agonističkim kineziološkim aktivnostima, limitirani su pravilima, prioritet
je razvoj motoričkih znanja za konkretnu aktivnost, razvojem motoričkih
znanja možemo više ili manje djelovati i na razvoj pojedinih osobina i
sposobnosti

2. NEKONVENCIONALNE STRUKTURE KRETANJA utječu na

razvoj sposobnosti i osobina, nisu ograničeni pravilima.

Izbor sadržaja: Prednost imaju sadržaji većeg intenziteta, Sadržaji koji su u

funkciji razvoja znanja i sposobnosti.

distribucija sadržaja: S obzirom na vrijeme, period od godine pa sve do sata

treninga, Što je cilj vremenski udaljeniji to je distribucija sveobuhvatnija

Page | 32
 3. KOMPONENTE I DISTRIBUCIJA VOLUMENA RADA:

VOLUMEN RADA=

- INTENZITET RADA-Veličina obavljenog rada u jedinici vremena,

Minutni volumen disanja, frekvencija srca, potrošnja energije, Rad u
aerobnom i anaerobnom režimu rada .

- TRAJANJE RADA-ovisi o odnosu intenziteta i cilja procesa vježbanja.

- INTERVAL RADA-omjer rada i odmora za vrijeme kao i između dva

trenažna procesa, mora postojati period odmora organizma .

BITNA BIOTIČKA ZAKONITOST FUNKCIONIRANJA LJUDSKOG

ORGANIZMA:

- Sposobnost prilagodbe ljudskog organizma na različite vrste podražaja .

- Odgovori organizma na različite razine podražaja.

VRSTE PODRAŽAJA:

1. PRVI TIP PODRAŽAJA: ispod granice podražaja.

2. DRUGI TIP PODRAŽAJA: zadržavanje dostignute razine .
3. TREĆI TIP PODRAŽAJA: povećanje razine .

PRILAGODBA ORGANIZMA:

- Organizam prilagođen na podražaj zadržava sposobnost na dostignutoj

razini.
- Susrećemo u rekreaciji .
- Postignut omjer intenziteta i trajanja rada.
- Dobar omjer rada i odmora .
- Ako podražaj počinje s prevelikim vremenskim odmakom.
- Organizam se vraća na početno stanje, nema promjena .

Page | 33
IZBOR MODALITETA RADA:

MODALITETI PROVOĐENJA PROCESA VJEŽBANJA-

1. Iterativna metoda rada:

- Ponavljajuća metoda rada.

a. Kontinuirani režim rada

- Za strukture za koje je važno trajanje rada.
- Dovođenje znanja do automatizma.
- Promjene i na osobinama i sposobnostima .

b. Diskontinuirani režim rada:

- Za kretanja koja su pod utjecajem sile i brzine.
- Postoje faze rada i odmora.
- Jednak je intervalnoj metodi rada.
- Značajan utjecaj na razvoj aerobnih sposobnosti.

2. Situacijska metoda rada:

- Usavršavanje motoričkih znanja uz razvoj sposobnosti i osobina.
- Najbolje se razvijaju kompleksne strukture kretanja.

3. Sintetička metoda
- Unutar ukupne strukture kretanje postoje manje zasebne cijeline .
- Prilikom učenja takve cjeline se izvode u kontinuitetu.
- Dominantna kod djece mlađeg dobnog uzrasta .

4. Analitička metoda
- Pojedini složeni pokreti se zbog boljeg usvajanja uče po dijelovima.
- Važno je u pravo vrijeme pojedine pokrete uklopiti u cjelinu.

5. Kombinirana metoda
- S obzirom na napredak u usvajanju određenih kretnih struktura
izmjenjuju se navedene metode rada (situaciona, sintetička i analitička) .

NAČIN EMISIJE INFORMACIJA

a. Vizualna
- Demonstracija, multimedijska prezentacija, kinogrami, fotografija...

b. Akustička

Page | 34
 - Pomaže u boljem razumijevanju vizualnog signala.

c. Kinestetička
- Subjekt sam sebi šalje signal o položaju tijela .

SUSTAV ORGANIZACIJA PROCESA VJEŽBANJA

- Za koga se organizira vježbanje (pojedinca, homogenu ili heterogenu

skupinu)?
- Uvjeti rada (materijalni, prostorni, sprave i rekviziti)?
- Organizacijski oblici rada.
- Individualni, skupni (frontalni, odjeljenski).

UTVRĐIVANJE TRANZITIVNIH STANJA:

UPRAVLJANJE:

– Stalan protok informacija između kineziologa i subjekta

- Može se dogoditi:
- udaljavanja subjekta od poželjnog cilja.
- program je prelagan i ne izaziva poželjne promjene.
- promjene koje zahtjevaju prestanak takve aktivnosti i prelazak na
drugu .

Tranzitivna stanja

- Kontrolne točke u kojima se provjeravaju efekti procesa vježbanja na

osobine, sposobnosti i motorička znanja subjekta te se na osnovu tih
informacija provode potrebne korekcije u programu za slijedeće
vremensko razdoblje.

 Broj tranzitivnih stanja ovise o:

- Raspoloživom vremenu za vježbanje.
- Inicijalnom i finalnom stanju, antropološkim obilježjima
našeg subjekta.

Page | 35
Provjera tranzitivnih stanja:

- U onim antropološkim obilježjima u kojima će biti provjeravano finalno

stanje.
- One sposobnosti koje su više podložne promjenama.
- Ovisi o raspoloživom instrumentariju .

Analiza efekata procesa vježbanja

- Procjena ostvarenja cilja.

- Rezultat treba biti usporediv sa zadanim veličinama u svim bitnim
osobinama, sposobnostima i motoričkim znanjima .

Page | 36