Bošnjačka riječ

Časopis za nauku, kulturu i književnost sandžačkih Bošnjaka

2019.
Broj 44-47
Godina XIII
 Bošnjačka riječ © 2019 • 5

Izdavač
Centar za bošnjačke studije
Tutin
Za izdavača
Esad Džudžo SADRŽAJ
Glavni i odgovorni urednik
Sead Šemsović UVODNIK
Urednik
Hasna Ziljkić Sead Šemsović
Redakcija IDENTITET U DOBA TRANZICIJE 9
Redžep Škrijelj
Fatima Muminović DRUŠTVO I ZNANJE
Goran Bašić
Esad Džudžo
Sait Kačapor Harun Hadžić
Ferid Muhić MULTIKULTURALIZAM I
Senadin Lavić
Nedžib Vučelj INTERKULTURALIZAM ŠTA JE TO? 11
Almir Mehonić
Dino Lotinac Rizvan Halilović
Izet Šabotić
Nadir Dacić POLITIČKO-PRAVNE IMPLIKACIJE
Azem Kožar ODLUKA BERLINSKOG KONGRESA 1878.
Časopis uređuje kolegij GODINE NA ZEMLJE I NARODE BALKANA 25
redakcije
Jusuf Džafić
Sekretar Redakcije
Amra Sadović DŽELALUDDIN ES-SUJUTI I IZUČAVANJE
NJEGOVIH DJELA NA NAŠIM PROSTORIMA 35
Tehnički urednik
Samer Jusović
SANDŽAK U PROŠLOSTI
Lektura
Aida Smajović
Esad Rahić
Korice SANDŽAK U PRAHISTORIJI I ANTIČKOM DOBU 53
Nedžad Smailagić
Prijevod sažetaka na ZNAMENITI BOŠNJACI
engleski jezik
Emir Bihorac Almir Mehonić
Klasifikacija članaka po UDK Nesip Pepić
urađena je u SARI SULEJMAN-PAŠA PRIJEPOLJAC
Narodnoj biblioteci Srbije Veliki vezir Sulejman-paša Murvetović Bošnjak 77
Adresa redakcije
23. novembra 19, 36320 Tutin KULTURNO STVARALAŠTVO BOŠNJAKA
www.sandzakcbs.com
cbstutin@mts.rs
Sead Šemsović
Štampa ŽENSKA ODJEĆA U PAMĆENJU SEVDALINKE 93
Beoknjiga, Beograd
Tiraž: 300 Ajla Selimović
Časopis sufinansira
MOTIV SPOZNAJE U MURADNAMI
Ministarstvo kulture i informisanja DERVIŠ-PAŠE BAJEZIDAGIĆA 107
Republike Srbije
6 • 2019 © Bošnjačka riječ

Ajla Gusinac
FEMINISTIČKO ČITANJE CIKLUSA SONETA O ŽENI MUSE ĆAZIMA ĆATIĆA 119

Elmir Spahić
DIDAKTIČKO-PRAGMATIČKI NARATIV U ROMANU-PRIPOVIJESTI
NOVA VREMENA (1901) EDHEMA MULABDIĆA 129

Anida Maljevac
PRIPOVJEDAČ U DJELU KARABEG NEDŽADA IBRIŠIMOVIĆA 139

Azra Hodžić-Čavkić
IDIOMSKE SKUPINE S PRIJELAZNIM GLAGOLIMA BACITI / BACATI 151

Amina Hamidović Latović 171

GOVOR MOJE NANE

Nehrudin Rebihić
SULEJMANPAŠIĆEV IZBOR IZ HAFIZOVOG DIVANA: 90 GODINA OD
OBJAVLJIVANJA KNJIGE PREPEVI IZ HAFIZOVOG DIVANA (1928) 201

Ahmed Šečunović 211

LIST “MUSLIMANSKA SVIJEST “

Džemaludin Latić 215

PRIČA O MILOSTI (Iz neobjavljenog rukopisa)

NAUKA I OBRAZOVANJE

Esad Džudžo
OSTVARIVANJE PRAVA BOŠNJAKA NA OBRAZOVANJE
221
NA BOSANSKOM JEZIKU U SANDZAKU/REPUBLICI SRBIJI

PRIKAZI I OSVRTI

Dino Lotinac
BESMISAO RATA U ROMANU O UMJETNOSTI
GRAD U CVATU MAGNOLIJE, MEHMED PARGAN 227

Dino Lotinac
TELEGRAMI ZA ANGELA PALMERASA, JASMIN HODŽIĆ 229

Tarik Galijašević
ZABORAV MU JE IME 231

Sait Kačapor
LIK I DJELO HUMANISTE AKADEMIKA PROF. DR. JAŠARA REDŽEPAGIĆA 237

UPUTE AUTORIMA 253

Društvo i znanje Bošnjačka riječ © 2019 • 35

UDK 28-1:929 Џелалуддин ес-Сујути

DŽELALUDDIN ES-SUJUTI
I IZUČAVANJE NJEGOVIH DJELA
NA NAŠIM PROSTORIMA
Jusuf Džafić
Tuzla
SAŽETAK

U radu se govori o biografiji, bibliografiji i izučavanju djela Dželaluddina es-Sujutija, egi-

patskog šafijskog učenjaka perzijskog porijekla, koji je djelovao u Kairu u drugoj polovini XV
stoljeća i početku XVI stoljeća, u Memlučkoj državi. Sujuti je šafijski pravnik, muhaddis, hafiz
hadisa, mufessir, teolog (mutekellim), mutesavvif, lingvista, historičar, logičar, retoričar, knji-
ževni kritičar, pjesnik, prozaist, bibliograf, etičar, politikolog, astronom, medicinar, matematičar,
biolog, ukratko enciklopedist. Napisao je oko 1000 djela. Iako nije dočekao dolazak Osmanlija u
Egipat 1517. godine (preminuo je 1505. godine), ipak je utjecaj njegovog intelektualnog naslije-
đa na osmanske naučne krugove ogroman. Njegova djela su izučavana i čitana širom Osmanske
carevine, pa i na bosanskim prostorima. Tako su upotrebljavana u našim medresama (Sarajevo,
Mostar, Travnik, Banja Luka, Počitelj, Tešanj...) i krasila police naših biblioteka (Sarajevo, Mo-
star, Travnik, Banja Luka, Počitelj, Tešanj, Nikšić, Pljevlja, Drniš...). Stoga ne treba da čudi da se
64 rukopisa 36 Sujutijevih djela čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
Ključne riječi: Dželaluddin es-Sujuti, Kairo, Bošnjaci, biblioteke, rukopisi, Gazi
Husrev-begova biblioteka.

D
Uvod

ruga polovina XV stoljeća u Egiptu je obilježena vladavinom memlu-

čkog sultana Kajt-baja (1468-1496). U njegovo doba Memlučka država i
ekonomija su se stabilizirale, granice učvrstile, a trgovina sa drugim država-
ma dostigla vrhunac. Sam sultan je bio veliki patron nauke i umjetnosti, a zapamćen je
i po grandioznim građevinskim poduhvatima u Mekki, Medini, Jerusalimu, Damasku,
Halepu, Aleksandriji, te nadasve Kairu. Stoga ne treba da čudi da je to period kada su
nauka i umjetnost cvjetali.
Tada je u Kairu djelovao znameniti i svestrani islamski učenjak Dželauddin es-Su-
juti. Slobodno možemo reći da je on obilježio drugu polovinu XV stoljeća u Egiptu u
naučnom smislu, kao što je to učinio Kajt-baj u političkom. Iako nije dočekao dolazak
Osmanlija u Egipat 1517. godine (preminuo je 1505. godine), ipak je utjecaj njegov-
og intelektualnog naslijeđa na osmanske naučne krugove ogroman. Njegova djela su
izučavana i čitana širom Osmanske carevine, pa i na našim prostorima.
36 • J. Džafić, Dželaluddin es-Sujuti i izučavanje njegovih djela... 2019 © Bošnjačka riječ

Biografija

Dželaluddin Ebu el-Fadl Abdurrahman ibn Kemaluddin Ebu Bekr ibn Sabi-
kuddin Muhammed el-Hudajri es-Sujuti je šafijski pravnik, muhaddis, hafiz hadisa,
mufessir, teolog (mutekellim), mutesavvif, lingvista, historičar, logičar, retoričar, kn-
jiževni kritičar, pjesnik, prozaist, bibliograf, etičar, politikolog, astronom, medicinar,
matematičar, biolog, ukratko enciklopedist.1 Rođen je u nedjelju, 1. redžeba 849. h.
g. (3. oktobar 1445. god.), u Kairu. Porijeklom je iz ulemanske porodice iz Asjuta,
Gornji Egipat. Njegov otac Kemaluddin Ebu Bekr je također bio šafijski učenjak, kao
i njegov djed Sabikuddin Muhammed. Porodica je perzijskog porijekla, i u memlučko
doba doselila je u Asjut iz Hudajrijje, četvrti u Bagdadu.
Sujuti je odrastao kao siroče, budući da je ostao bez oca sa šest godina. Kur’an je
naučio napamet sa nepunih osam godina. Još u djetinjstvu je naučio napamet najbitni-
je tekstove (metnove) iz fikha, hadisa, akaida, tefsira, arapskog jezika i dr. islamskih
nauka. Kada je imao samo 16 godina, početkom 866. h. g. (krajem 1461. god.), dobio
je idžazetnamu da može držati predavanja. U mladim godinama se otisnuo na naučno
putovanje. Tako je u potrazi za naukom obišao Fejjum, Dimjat, Mehallu, Aleksandriju
i dr. egipatske gradove, Damask, Halep i dr. šamske gradove, Jemen, Indiju, Magrib
(zapadne arap. zemlje), Čad itd. Otputovao je u Hidžaz 869. h. g. (1465. god.). U
Hidžazu je proveo godinu dana, obavivši hadždž i posjetivši učenjake Mekke, Medine
i dr. hidžaskih gradova.
Po povratku sa naučnih putovanja 870 h. g. (1466. h. g.), mladi Sujuti se posvetio
profesorskom zvanju, a od 871. h. g. postao je i jedan od kairskih šafijskih muftija -
počeo je izdavati fetve po šafijskom mezhebu. Tako je narednih 20-ak godina bio mud-
erris i muftija. Onda se u 40. godini povlači iz javnosti, kako bi se više usredotočio na
1 Vidi o Sujutiju: Es-Sehavi, Ed-Dav’ el-lami’ li ehl el-karn et-tasi’, Menšurat Dar Mektebe el-ha-
jat, Bejrut, sv. 4, str. 65-70; Es-Sujuti, Husn el-muhadare fi tarih Misr el-Kahire, Dar Ihja’ el-kutub
el-arebijje, Kairo, 1967, sv. 1, str. 335-344; Ibn Tulun, Mufakehe el-hullan fi havadis ez-zeman, Dar
El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1998, str. 243-244;El-Ajderusi, En-Nur es-safir an ahbar el-karn el-ašir,
Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1985, str. 51-54; Nedžmuddin el-Gazzi, El-Kevakib es-saire bi e’jan
el-mie el-ašire, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1997, sv. 1, str. 227-232; Katib Čelebi, Kešf ez-zunun an
esamijj el-kutub ve el-funun, Mektebe El-Mesenna, Bagdad, 1941, reprint Dar Ihja’ et-turas el-arebijj,
Bejrut, sv. 1-2 (passim); Id., Sullem el-vusul ila tabekat el-fuhul, IRCICA, Istanbul, 2010, sv. 2, str. 248-
249; Ibn el-Imad, Šezerat ez-zeheb fi ahbar men zeheb, Dar Ibn Kesir, Damask-Bejrut, 1986, sv. 10, str.
74-79; Eš-Ševkani, El-Bedr et-tali’ bi mehasin men ba’de el-karn es-sabi’, Dar El-Ma’rife, Bejrut, sv.
1, str. 328-335; Ez-Zirikli, El-E’alam, Dar El-Ilm li el-melajin, Bejrut, 2002, sv. 3, str. 301-302; Omer
Rida Kehhale, Mu’džem el-muellifin, Mektebe El-Mesenna, Bagdad, reprint Dar Ihja’ et-turas el-arebijj,
Bejrut, sv. 5, str. 128-131; Ismail-paša el-Bagdadi, Hedijje el-arifin, Tubia bi inaje Vekale el-mearif
el-dželile fi metbeatiha El-Behijje, Istanbul, 1951, reprint Dar Ihja’ et-Turas el-arebijj, Bejrut, sv. 1, 534-
544; Id., Idah el-meknun fi ez-zejl ala Kešf ez-zunun, Dar El-Ihja’ et-turas el-arebijj, Bejrut, sv. 3, str. 121,
182, 191, 202, 220, 226, 230, 278, 332, 421, 465, 579, sv. 4, str. 47, 92, 176, 221, 387, 465, 524, 591-592,
608, 623, 624, 627, 716; Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, Vizare El-Evkaf ve eš-šuun
el-islamijje, Kuvajt, 1983-2006, sv. 1, str. 355; Adil Nuvejhid, Mu’džem el-mufessirin min sadr el-islam
hatta el-asr el-hadir, Muessese Nuvejhid es-sekafijje, Bejrut, 1988, sv. 1, str. 264; Ijad Halid et-Tabba’,
El-Imam el-Hafiz Dželauddin es-Sujuti - Ma’leme el-ulum el-islamijje, Dar El-Kalem, Damask, 1996.
Društvo i znanje Bošnjačka riječ © 2019 • 37

pisanje. Sljedećih 13 godina (889-902. h. g./1484-1497) nije obnašao značajnije javne

funkcije. Jedino je bio šejh hanikaha u periodu 891-906 h. g. (1486-1501), dok ga nije
smijenio memlučki vladar Tuman-baj I (1501-1501). Pred kraj života Sujuti se vraća
na javnu scenu. Tako je 902. h. g. (1497. god.) imenovan za šafijskog kadiju.
Sujuti je umro u noći uoči petka, 19. džumade-l-ula 911. h. g. (17. oktobar 1505.
god.) u Kairu. Njegovoj dženazi je prisustvovao ogroman broj ljudi. Ukopan je u kair-
skoj mezarju Velika Karafa, ispred turbeta Sejjide Aiše, u dijelu koji je danas poznat
kao mezarje Sejjida Dželala (Karafa Sejjidi Dželal). Kasnije je na njegovom kaburu
napravljeno turbe i džamija pored turbeta. Sujutijevo turbe i džamija su i danas uzgor.
Tokom svog života Sujuti je izučavao nauke pred oko 600 učenjaka, među koji-
ma su najpoznatiji: Kemaluddin Muhammed ibn Abdulvahid ibn Abdulhamid es-Si-
vasi, poznat kao Ibn el-Humam (1388-1457), hanefijski pravnik, muhaddis, mufessir,
teolog, mutesavvif, lingvista, historičar, logičar, retoričar, matematičar, porijeklom iz
Sivasa (cen. Anadolija), rodom iz Aleksandrije, djelovao u Kairu; Dželaluddin Mu-
hammed ibn Ahmed ibn Muhammed el-Mehalli (1389-1459), šafijski pravnik, mu-
haddis i mufessir iz Kaira, i dr.
Pošto je bio hafiz hadisa, erudita, a djelovao je i u Kairu, znanstvenoj prijestol-
nici muslimanskog svijeta, imao je dosta učenika. Među njima su: Zejnulabidin
Ebu el-Berekat Muhammed ibn Ahmed, poznat kao Ibn Ijas (1448-1523), hanefijski
pravnik i kairski historičar; Šemsuddin Muhammed ibn Alija ibn Ahmed ed-Davudi
(?-1538), malikijski pravnik, muhaddis, mufessir i historičar iz Kaira; i dr.
O Sujutijevom širokom znanju su mnogi pisali. Smatra se posljednjim hafizom
hadisa, budući da nakon njega nije bilo učenjaka koji su znali napamet 100 000 had-
isa. Stoga, ne treba da čudi da ga određeni učenjaci smatraju obnoviteljem (mudžed-
didom) islamske misli krajem IX i početkom X st. po Hidžri. Tako u njegovu pohvalu
hanefijski učenjak Leknevi (1848-1886) kaže: Sva njegova djela sadrže fine koristi i
plemenite jedinstvene izraze... Sva njegova djela svjedoče o njegovoj dubokoj učeno-
sti, širokom pogledu i oštroumnosti, te da on zaslužuje da bude ubrojan u obnovitelje
Muhammedovog milleta (nacije) početkom desetog stoljeća i krajem devetog stoljeća,
kao što je on osobno tvrdio za sebe da jeste u “Komentaru na Sunen Ebu Davuda” i
u drugim djelima. I drugi koji su došli poslije njega su posvjedočili da on zaslužuje
da bude ubrojan u obnovitelje, kao npr. Alija el-Kari el-Mekki u “El-Mirkat šerh El-
Miškat” i drugi.2

Bibliografija

Sujuti spada u najplodnije muslimanske pisce. Tačan broj njegovih djela nije
poznat, što zbog mogućnosti da je dio njih zagubljen tokom burne historije, što zbog
činjenice da proces digitalizacije muslimanske pisane baštine još nije završen. Ta-
kođer, treba uzeti u obzir i sljedeće odlike Sujutijevih djela: ekstremna različitost djela
po dužini (od jedne stranice do više tomova), bogata raznovrsnost tema koje njegova

2 El-Leknevi, Et-Ta’lik el-mumedždžed ala Muvett’Muhammed, Dar El-Kalem, Damask, 2005, sv. 1, str. 102.
38 • J. Džafić, Dželaluddin es-Sujuti i izučavanje njegovih djela... 2019 © Bošnjačka riječ

djela obrađuju, više poznatih naslova za jedno te isto djelo, činjenicu da su neka veća
djela ustvari zbirke manjih djela (npr. njegova zbirka fetvi El-Havi li el-fetava obuh-
vata 70 njegovih manjih rasprava) itd. Sve u svemu, većina istraživača se slaže da se
broj njegovih djela kreće oko 1000. Tako dr. Ragib es-Serdžani u članku Es-Sujuti
el-mevsui el-mudžtehid (Sujuti, enciklopedista, mudžtehid), objavljenom 2014. god.,
navodi da broj spomenutih Sujutijev naslova dostiže 1194. Od toga su: 331 objavl-
jena, 431 u rukopisu, a 432 se vode kao izgubljena.3 Mi ćemo se u nastavku osvrnuti
samo na ona Sujutijeva djela čiji su rukopisi pronađeni na našim prostorima, u našim
orijentalnim bibiliotekama:
- El-Džami’ es-sagir min hadis El-Bešir en-Nezir (Mala zbirka hadisa Obvesel-
jivača Opominjača), trotomni izbor nešto preko 10 000 hadisa Božijeg poslanika.
- Tefsir el-Dželalejn (Tefsir dva Dželaluddina), jednotomni kratki tefsir, kojeg
su napisala dva Dželaluddina: Dželauddin Ebu Abdullah Muhammed ibn Ahmed
el-Mehalli (1389-1459) i Dželaluddin Sujuti (1445-1505). Mehalli je napisao drugu
polovinu tefsira, a Sujuti prvu.
- En-Nukaje (Izbor), enciklopedijsko djelo koje govori o 14 znanosti.
- Itmam ed-diraje li kurra’ en-Nukaje (Upotpunjenje saznanja posvećeno čitaoc-
ima Nukaje), komentar na spomenuto djelo En-Nukaje.
- El-Kešf an mudžaveze hazihi el-umme el-elf (Otkriće da će ovaj ummet preći
hiljadu godina), poslanica iz hadisa u kojoj se tumače određene predaje po pitanju da
li će ummet dočekati hiljadu godina svoga postojanja.
- El-Budur es-safire fi umur el-ahire (Svijetli puni mjeseci o ahiretskim stvarima),
akaidsko djelo koje govori o ahiretu (Sudnjem danu, džennetu, džehennemu itd.).
- En-Nuket ala el-kutub fi ilm el-arebijje (Kritike na knjige iz znanosti arapskog),
djelo iz arap. lingvistike koje objašnjava neke finese u mjerodavnim arap. lingvis-
tičkim djelima.
- Rijad et-talibin fi šerh el-istiaze ve el-besmele (Bašča učenika - komentar Euze
i Bismille), poslanica iz tefsira u kojoj se tumači Euza i Bismilla.
- Katf et-temer fi muvafekat Umer (Branje hurmi - O ajetima koji se slažu sa Omerom),
menzuma (poučna poema) iz tefsira o ajetima koji su potvrdili h. Omerovo mišljenje.
- Lekat el-merdžan fi ahkam el-džann (Pronalaženje korala u propisima o džinn-
ima), akaidsko djelo koje govori o džinnskom svijetu.
- Ed-Durer el-muntesire fi el-ehadis el-muštehire (Rasuti biseri u poznatim had-
isima), poslanica iz hadisa koja obrađuje poznate hadise.
- Matle’ el-bedrejn fimen ju’ta edžrehu merretejn (Mjesto izlaska dva puna mjese-
ca - O osobi koja će dva puta dobiti nagradu), poslanica iz akaida o ljudima koji će za
određena dobra djela dobiti dvostruku nagradu.
- Tešnif es-sem’ bi ta’did es-seb’ (Naslađivanje sluha brojanjem do broja sedam),
poslanica o broju sedam i njegovom značenju u Šerijatu.
- Kešf es-salsale fi vasf ez-zelzele (Otkrivanje zveketa u opisu zemljotresa), pos-
lanica o zemljotresu, njegovom značenju i popisu mnogih povijesnih zemljotresa sa
oznakom datuma i mjesta.
3 Ragib es-Serdžani, Es-Sujuti el-mevsui el-mudžtehid, islamstory.com/ar/artical/22394, 4.4.2018.,
16:51.
Društvo i znanje Bošnjačka riječ © 2019 • 39

- Fadl el-dželed inde fakd el-veled (Favoriziranje čvrstine pri gubitku djeteta),
poslanica iz ahlaka koja govori o ponašanju roditelja pri gubitku djeteta.
- Berd el-ekbad an fakd el-evlad (Hladnoća džigerice o gubitku djece), još jedna
poslanica iz ahlaka koja govori o ponašanju roditelja pri gubitku djeteta.
- El-Hej’e es-senijje fi el-hej’e es-sunnijje (Svijetla kozmologija u sunnijskoj koz-
mologiji), poslanica o astronomiji.
- Eš-Šemarih fi ilm et-te’rih (Palmine grane pune plodova - O povijesnoj znano-
sti), poslanica o historiji i filozofiji historije.
- El-Vesail ila ma’rife el-evail (Sredstvo za poznavanje početaka), poslanica iz
historije o događajima koji su se prvi put zbili i pionirima u određenim djelima i
oblastima. Radi se o sažetku i obradi djela Kitab el-evail (Knjiga o počecima), Hasana
el-Askerija (?-1005).
- El-Iklil fi istinbat Et-Tenzil (Kruna u izvođenju zaključaka (dedukciji) iz Ob-
jave), tefsirsko djelo u kome se za svaku kur’ansku suru navode znanosti koje se
mogu izvući (deducirati) iz nje.
- Šerh es-sudur bi šerh hal el-mevta ve el-kubur (Otvaranje prsa putem tumačen-
ja stanja umrlih u kaburu), djelo iz akaida koje govori o berzehu (zagrobnom životu).
- El-Ihtifal fi sual el-atfal (Proslava - O ispitivanju djece), poslanica iz akaida o
pitanju da li će meleki ispitivati djecu u kaburu.
- El-Lem’a fi edžvibe el-es’ile es-seba’ (Aluzija na odgovor na sedam pitanja),
poslanica iz akaida koja sadrži odgovore na sedam pitanja vezanih za berzeh.
- Husn el-muhadare fi ahbar Misr ve El-Kahire (Ljepota predavanja o izvješćima
Egipta i Kaira), dvotomno povijesno djelo koje govori o povijesti i geografiji Egipta i Kaira.
- Šerh ševahid Mugni el-lebib (Komentar primjera iz Mugni el-lebib), dvotomni
komentar na lingvističko djelo Mugni el-lebib an kutub el-earib (Kompendijum ra-
zumnog nezavistan od gramatičkih knjiga), Ibn Hišama (?-833).
- En-Nehdže el-merdijje fi šerh El-Elfijje (Zadovoljavajući utrt put u komentar-
isanju Elfijje), dvotomni komentar na lingvističko djelo El-Elfijje (Hiljadu stihova),
Ibn Malika (1204-1274).
- El-Itkan fi ulum el-Kur’an (Savršenstvo u kur’anskim znanostima), četverotom-
ni tefsir Kur’ana.
- Unmuzedž el-lebib fi hasais El-Habib (Uzorak pametnog o odlikama Miljeni-
ka), sažetak piščevog djela El-Hasais el-kubra (Velika knjiga o odlikama) o Poslan-
ikovim mudžizama.
- El-Berk el-vamid fi šerh Jaijje Ibn el-Farid (Blješteća munja - komentar Jaijje
Ibn Farida), komentar na kasidu Jaijju (El-Jaijje - kasida čiji se stihovi završavaju na
slovo ja), koju je napisao poznati sufijski pjesnik Ibn Farid (1181-1234).
- Ebvab es-seade fi esbab eš-šehade (Vrata blaženstva - uzroci šehadeta (posti-
zanja stepena šehida)), poslanica iz hadisa koja govori o šehidu na osnovu Poslan-
ikovih hadisa.
- Kitab el-a’da’ fi dua’ el-a’da’ (Knjiga organa - o dovama za organe), poslanica
iz hadisa na temu da li je Muhammed, a. s., učio abdestne dove.
- Bulug el-mearib fi kass eš-šarib (Vrhunac težnji u kraćenju brkova), poslanica
iz hadisa o sunnetu kraćenja brkova.
40 • J. Džafić, Dželaluddin es-Sujuti i izučavanje njegovih djela... 2019 © Bošnjačka riječ

- Et-Teberri min Mearra El-Mearri (Moj odgovor na ljagu Mearrija), kratka

pjesma koja predstavlja Sujutijev odgovor na izjavu kontroverznog pjesnika Mearr-
rija (973-1057) da je pas onaj ko ne zna 70 naziva za psa na arapskom jeziku. Tako
Sujuti u pjesmi navodi, između ostalog, 70 naziva za psa na arapskom.
- Dua’ el-kunut (Kunut-dova), poslanica o kunut-dovi.
- Menahil es-safa fi tahridž ehadis Eš-Šifa (Izvori bistrine u obradi hadisa iz Šife), obrada
hadisa iz djela Eš-Šifa (Lijek), autora Kadi ibn Ijada (?-803), koje govori o Poslaniku.

Izučavanje Sujutija i njegovih djela na našim prostorima

Sujutijeva djela su bila raširena na našim prostorima u osmansko doba. Korištena su

i kao udžbenici i literatura u našim medresama. Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine,
počinje opadati nivo poznavanja arapskog jezika, pa samim tim i interesovanje za izuča-
vanje Sujutijevih djela. Tako su se Sujutijeva djela povukla iz upotrebe u većini medresa
do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine. No, u nekim su se koristila čak do iza Dru-
gog svjetskog rata, odnosno do 1945-1949. godine, kada je komunistički režim zatvorio
sve medrese, osim Gazi Husrev-begove. Na osnovu sačuvanih domaćih rukopisa u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci, možemo utvrditi da su Sujutijeva djela upotrebljavana u me-
dresama u ovim gradovima: Sarajevo, Mostar, Travnik, Banja Luka, Počitelj, Tešanj itd.
No, Sujuti ni nakon Drugog svjetskog rata nije bio u potpunosti zaboravljen.
Primjera radi, spominjan je u radovima i katalozima koji obrađuju građu starih
bosanskih orijentalnih biblioteka i pohranu modernih orijentalnih biblioteka.
Početkom 90-ih XX stoljeća nestaju komunističke stege i dolazi do vjerskog pre-
poroda na našim prostorima. To je dovelo do pojačanog interesovanja za izučavanje
života i djela znamenitih islamskih učenjaka, među kojima je, svakako, i Sujuti. Do
sada je, koliko je nama poznato, na našem jeziku: napisana jedna monografija o Su-
jutiju, (Enes Karić, Dželaluddin es-Sujuti – život i komentatorsko djelo), djelimično
ili u potpunosti prevedeno 8 njegovih knjiga (Radost potištenog u susretu sa Voljenim
(2002); Vjerovjesnikova medicina (2003); Povijest halifa (2003); Stotinu odlika dana
džume (2005); Leksikon komentatora Kur’ana (2011); Odgovori: izbor fetvi (2011);
Itqãn: sveobuhvatni uvodnik u kur’anske nauke 1 (2012); Ovako je govorio Resulul-
lah: Sujutijeva zbirka hadisa: Sahih i Hasen (2014)), te urađeno više članaka koji se
bave njegovom intelektualnom zaostavštinom.
Sujutijeva djela također su bila dio fonda naših privatnih i javnih biblioteka. Na
osnovu sačuvanih rukopisa, pohranjenih u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, pouzdano
znamo da su Sujutijeva djela bila dio privatnih i javnih biblioteka u sljedećim gradovi-
ma: Sarajevo, Mostar, Travnik, Banja Luka, Tešanj, Počitelj, Nikšić, Pljevlja, Drniš
itd. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci imamo 64 sačuvana rukopisa 36 Sujutijevih
djela. Na temelju broja rukopisa, možemo zaključiti da je Sujuti bio jedan od najpop-
ularnijih pisaca na našim prostorima. U nastavku ćemo obraditi spomenute rukopise.
Rukopisi El-Džami’ es-sagir u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (GHB):
1 - Rukopis pod br. 337. Prepisivač, godina i mjesto prepisa su nepoznati. No, na
kraju rukopisa se nalazi zapis, koji u zadnjim redovima sadrži dovu za pisca Sujutija.
Iz dotične dove se zaključuje da je djelo prepisano prije piščeve smrti, tj. prije 911.
Društvo i znanje Bošnjačka riječ © 2019 • 41

h. g. (1505. god.): ...djelo našeg predvodnika (sejjida) i autoriteta (mevlane)...Ebu-

l-Fadla Sujutija Šafije, da mu Uzvišeni Allah produži život i da od njegovog znanja i
blagodati imamo koristi i mi i muslimani. Vjerovatno je prepis načinjen u Kairu. Ru-
kopis je bio dio Osman-Šehdijine biblioteke u Sarajevu. Možda spada u 180 vrijednih
rukopisa koje je sam vakif biblioteke Osman Šehdi, sin Mehmed-ef. iz Bijelog Polja
(Akova), dobavio iz Istanbula 1773. god. za bibliotečki fond.4
2 - Rukopis pod br. 400. Prepisivač je Abdurrazik sin Abbasov Abadija Šafija Azharli-
ja (Abdurrazik ibn Abbas el-Abadi eš-Šafi el-Ezheri), svršenik Univerziteta Azhar u Kairu.
Prepis je završen 1. zu-l-hidždžeta 968. h. g. (13. august 1561. god.). Najvjerovatnije da je
prepis načinjen u Kairu na samom Azharu zbog činjenice da je prepisivač svršenik Azhara,
te radi činjenice da je već 5. muharrema 969. h. g. (15. septembar 1562. god.) rukopis u
Kairu kupio Ma’ruf, tadašnji kadija u kadiluku Mensura (El-Menusra, delta Nila, sjev. Egi-
pat), kako stoji u zapisu na naslovnoj strani. Na naslovnoj strani stoji i da je drugi vlasnik
bio Muhammed, sin spomenutog Ma’ruf kadije i miralaj (pukovnik, zapovjednik spahija)
sandžaka Jerusalim. Rukopis je bio dio biblioteke Ajni-begovog mekteba u Sarajevu, jer na
početku rukopisa stoji da ga je Hadži Mehmed (Muhammed) Bičakčić sin Fadlullaha, iz
Sarajeva, uvakufio za Ajni-begov mekteb 1254. h. g. (1838. god.).5
3 - Rukopis pod br. 723. Rukopis je prepisao Muhammed sin Ibrahimov (Muhammed
ibn Ibrahim) es-Sururi el-Makdisi el-Ganimi, iz Jerusalima. Prepis je okončan 1. redžeba
1128. h. g. (21. jun 1716. god.), najvjerovatnije u Jerusalimu. Na naslovnoj strani se nalazi
pečat vakifa Hromića (Hromo-zade), sarajevske porodice, porijeklom iz Stoca. Rukopis je,
dakle, bio u biblioteci porodice Hromić, tačnije u biblioteci Izzet Salih-ef. Hromića.6
4 - Rukopis pod br. 1340. Prepisao ga je Alija sin Muhammeda, poznat kao bivši
mujezin (Alijj ibn Muhammed el-Muezzin, eš-šehir bi es-Sabik). Prepis je završen
ujutru, u nedjelju, 14. zu-l-ka’deta 1098. h. g. (21. septembar 1687. god.). Rukopis je
možda prepisan u Kairu. Bio je dio privatne kolekcije Mehmeda Handžića, svršenika
Univerziteta Azhar i jednog od naših najvećih učenjaka XX stoljeća, jer na naslovnoj
strani stoji njegov vlasnički potpis.7
5 - Rukopis pod br. 3840. Prepisan vjerovatno u drugoj polovini XVI stoljeće.
Vrijeme prepisa, kao i mjesto, nepoznati. Na naslovnoj strani je pečat sa imenom
nekadašnjeg vlasnika, izvjesnog kadije u Izmiru (zap. Anadolija, na obali Egejskog
mora). Na prvom listu, ali na drugoj strani, je zapis o tome da je rukopis uvakufio
Ali Galib-paša za biblioteku svoje tekije u Mostaru 1257. h. g. (1841. god.). Ali Gal-
ib-paša jeste Ali-paša Rizvanbegović, stolački kapetan (1813-1833), hercegovački
paša (1832-1851) i jedan od najznačajnijih bosanskih vakifa. Rukopis je kasnije za-
vršio u Karađoz-begovoj biblioteci u Mostaru, gdje je, vjerovatno, služio kao literatu-
ra za učenike Karađoz-begove medrese.8

4 Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, obrada Kasim Dobrača, Al-Furqan-Rija-
set IZ u BiH, London-Sarajevo, 2000, sv. 1, str. 349, br. 557.
5 Ibid., sv. 1, str. 349-350, br. 558.
6 Ibid., sv. 1, str. 350, br. 559.
7 Ibid., sv. 1, str. 351, br. 560.
8 Ibid., sv. 1, str. 351, br. 561.
42 • J. Džafić, Dželaluddin es-Sujuti i izučavanje njegovih djela... 2019 © Bošnjačka riječ

6 - Rukopis pod br. 3902. Prepisivač, mjesto i godina su nepoznati. Na osnovu

vrste papira, načina poveza i vrste pisma, pretpostavljamo da je rukopis iz XVII ili
XVIII stoljeća. Bio je dio Karađoz-begove biblioteke. Vjerovatno je služio kao liter-
atura učenicima Karađoz-begove medrese.9
7 - Šesto djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 881. Djelo je ustvari izvod iz Džami’
es-sagir, tačnije poglavlje o Poslanikovim vrlinama: Eš-Šemail eš-šerife (Plemenite
vrline). Cijelu rukopisnu zbirku je prepisao Alija sin Pirije sin Jusufa (Alijj ibn Piri
ibn Jusuf), u tvrđavi Drniš (kod Šibenika, sjeverna Dalmacija). Prepis prva tri djela
je završen 1034. h. g. (1625. god.), a ostalih pet djela, među kojima je i ovo naše,
završen je 1039. h. g. (1629/30 god.). Na kraju rukopisne zbirke stoji da ju je uvaku-
fio Elči Hadži Ibrahim-paša, muhafiz Bosne. Radi se o poznatom Elči Ibrahim-paši,
valiji Bosne (1704-1705), koji je 1705. god. podigao u Travniku medresu i uz nju
biblioteku, u koju je uvakufio 103 rukopisne knjige, među kojima je i ova rukopisna
zbirka. Dakle, zbirka je iz Elči Ibrahim-pašine biblioteke u Travniku i služila je kao
literatura učenicima Elči Ibrahim-pašine medrese.10
8 - Djelo se nalazi na kraju rukopisa pod br. 3661. Tačnije, radi se o izvodu
iz Džami’ es-sagir. Početak rukopisa je prepisan 833. h. g. (1430. god.), dok je iz-
vod prepisan mnogo kasnije. Prepisivač, vrijeme i mjesto prepisa izvoda nisu pozna-
ti. Cijeli rukopis je bio dio Karađoz-begove biblioteke i bio je literatura za učenike
Karađoz-begove medrese.11
9 - Drugo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 3594. Tačnije, radi se o sažetku Džami’
es-sagir. Cijelu rukopisnu zbirku je prepisao 1203. h. g. (1789. god.) Ibrahim Mostarac
(El-Mostarac), zvani Spahija (Es-Sipahi), odnosno Spahija Hadži Ibrahim-efendija, kako
ga je nazvao u bilješci na prvoj unutarnjoj korici neki bivši vlasnik, koji je od njega kupio
zbirku. Prepis je vjerovatno obavljen u Mostaru. Zbirka je kasnije završila u Karađoz-be-
govoj biblioteci, gdje je korištena kao literatura u Karađoz-begovoj medresi.12
10 - Rukopis pod br. R-6904. Prepisao nepoznati prepisivač 1031. h. g. (1621/22.
god.) u nepoznatom mjestu. Na kraju rukopisa je napisano olovkom: Hadrović
Mehmed (Muhammed), VIII razred, 4. februara 1933. god. Rukopis je poklonio hafiz
Mehmed-ef. Zahirović (1910-1997), banjalučki muftija. Po svoj prilici je bio dio bib-
lioteke Ujedinjene medrese. Dakle, rukopis je iz biblioteke neke banjalučke medrese,
gdje je vjerovatno služio kao literatura učenicima.13
11 - Rukopis pod br. R-8449. Prepisivači, datum i mjesto prepisa su nepoznati.
Sudeći po osnovu papira, poveza i pisma, prvi dio rukopisa je prepisan u XVI ili XVII
stoljeću, a drugi dio u XIX st. Rukopis je bio dio Ujedinjene medrese u Banja Luci.
Dakle, rukopis je iz biblioteke jedne od banjalučkih medresa, gdje je vjerovatno služio
kao literatura za učenike. Poklonio ga je spomenuti hfz. Mehmed-ef. Zahirović.14

9 Ibid., sv. 1, str. 351, br. 562

10 Ibid., obrada Zejnil Fajić, 1991, sv. 3, str. 26, br. 1974/6.
11 Ibid., sv. 3, str. 103-104, br. 2112.
12 Ibid., sv. 3, str. 177, br. 2188/2.
13 Ibid., obrada Zejnil Fajić, 2003, sv. 11, str. 325, br. 6777.
14 Ibid., sv. 11, str. 325-326, br. 6778.
Društvo i znanje Bošnjačka riječ © 2019 • 43

12 - Rukopis pod br. R-8392. Prepis rukopisa je završen u nedjelju 23. rebiu-l-ahira 1136.
h. g. (20. januar 1724. god.). Prepisivač i mjesto prepisa su nepoznati. Rukopis je uvakufio hadži
Mehmed-paša Kukavica (?-1761), jedan od najvećih bosanskih vakifa, koji je, između ostalog,
u Travniku podigao džamiju, medresu, mekteb, bezistan, 2 dućana, hamam, vodovod, šadrvan,
sahat-kulu, konak, tekiju, 3 česme. Znači, rukopis je bio dio biblioteke Mehmed-pašine medrese
u Travniku, gdje je služio kao literatura. Prepis je došao u GHB preko Odbora IZ Travnik.15
13 - Rukopis pod br. R-5812. Prepisivač, mjesto i datum prepisa nepoznati. Na os-
novu papira, poveza i pisma, možemo reći da je rukopis iz XVIII st. Rukopis je bio dio
kolekcije poznatog historičara Osmana Asafa Sokolovića (1882-1972) iz Sarajeva.16
14 - Rukopis pod br. R-7732. Prepisivač, mjesto i datum prepisa nepoznati.
Sudeći po papiru, povezu i pismu, možemo reći da je rukopis iz XVIII st.17

Rukopisi Tefsir el-Dželalejn u GHB:

15 - Rukopis pod br. 384. Prepisao ga je Ahmed ibn Muhammed ibn Ali ibn
Salim ibn Gunejm ibn Selame ibn Abdurrahman. Završen je 5. ša’bana 982. h.g. (19.
novembar 1574. god.). Mjesto prepisa nepoznato. Rukopis je bio dio Osman-Šehdi-
jine biblioteke u Sarajevu. Najvjerovatnije spada u 180 vrijednih rukopisa koje je sam
vakif biblioteke dobavio iz Istanbula 1773. god. za bibliotečki fond.18
16 - Rukopis pod br. 1675. Rukopis je prepisan 1159. h. g. (1746. god.). Mjesto
prepisa nepoznato. Rukopis je bio dio biblioteke Abdullah-efendije Kantamirije u Sa-
rajevu. Abdullah-ef. Kantamirija (?-1774), glavni pisar sarajevskog šerijatskog sudija,
je 1774. god., pored Atmjedanske medrese, podigao biblioteku nazvanu po njemu.
Rukopisom su se vjerovatno, kao literaturom, služili učenici Atmejdanske medrese.19
17 - Rukopis pod br. 2706. Kako se vidi iz zapisa na kraju, rukopis je prepisao za
sebe Ahmed ibn Kasim ibn Ali ibn Husejn ibn Ahmed et-Tenhi (?) eš-Šafii u subotu,
polovinom džumade-l-ula 982. h. g. (28. august – 6. septembar 1574. god.). Mjesto prepi-
sa nepoznato. Rukopis je iz biblioteke porodice Džinić (Džino-zade), tačnije biblioteke
Muhammeda Baki-ef. Džinića. Rukopis je uvakufio jedan pripadnik porodice Džinić.20
18 - Rukopis pod br. 3901. Rukopis je prepisao kadija Šaih Halil 1164. h. g. (1751.
god. Mjesto prepisa nije poznato. Na početku rukopisa stoji pečat bivšeg vlasnika Mehme-
da (Muhammeda) Šakira iz 1197. h. g. (1783. god.). Na početnoj strani stoji pečat prijašnjeg
vlasnika Ali-paše Rizvanbegovića, a ispod pečata zapis na turskom jeziku da je ova knjiga
uvakufljena za biblioteku Ali-pašine tekiju u Mostaru 1258. h. g. (1842. god.).21
19 - Rukopis pod br. R-5439. Prepisivač, mjesto i datum prepisa nepoznati. Ru-
kopis je bio dio kolekcije Osmana Asafa Sokolovića.22

15 Ibid., sv. 11, str. 326, br. 6779.

16 Ibid., sv. 11, str. 326, br. 6780.
17 Ibid., sv. 11, str. 327, br. 6781.
18 Ibid., sv. 1, str. 203, br. 339
19 Ibid., sv. 1, str. 203, br. 340.
20 Ibid., sv. 1, str. 204, br. 341.
21 Ibid., sv. 1, str. 204, br. 342.
22 Ibid., sv. 11, str. 221, br. 6655.
44 • J. Džafić, Dželaluddin es-Sujuti i izučavanje njegovih djela... 2019 © Bošnjačka riječ

20 - Rukops pod br. R-8508. Prepisivač, mjesto i datum prepisa nepoznati. Došao je
iz Ujedinjene medrese u Banja Luci, preko Odbora IZ u Banja Luka. Dakle, rukopis je iz
biblioteke neke banjalučke medrese, gdje je vjerovatno služio kao literatura za učenike.23

Rukopisi Eš-Šemarih fi ilm et-te’rih u GHB-u:

21 - 12. djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 2270. Većinu zbirke, pa i ovo djelo,
prepisao je Mustafa sin Salih-ef. Naimić (Naimija) Mostarac (Mustafa ibn Salih-efen-
di Naimi-zade el-Mostari) 1179. h. g. (1765. god.), poznati mostarski kaligraf i pjesnik
iz XVIII st. Rukopis je bio dio privatne biblioteke spomenutog Mustafe Naimije, a
kasnije dio porodične biblioteke Naimića u Mostaru.24
22 - Drugo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 1918. Prepisivač, mjesto i vrijeme
prepisa nisu poznati.25
23 - Rukopis pod br. 6972. Mehmed-ef. Handžić ga je prepisao iz štampanog prim-
jerka u Kairu 1927. god. (1346. h. g.). Handžić se potpisao kao: Mehmed sin Muhamme-
da Handžić Sarajlija Bosanac Azharlija (Muhammed ibn Muhammed el-Handži es-Sa-
raji el-Busnevi el-Ezheri). Iz privatne kolekcije spomenutog Mehmeda-ef. Handžića.26

Rukopisi El-Vesail ila ma’rife el-evail u GHB:

24 - Drugo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 3434. Prepis je načinio Salih sin Šabana
Nikšićanin (Salih ibn Ša’ban en-Nikšikevi), nastanjen u Sarajevu. Završen je u Sarajevu,
ujutru početkom rebiu-l-ahira 1212. h.g. (22. septembar – 1. oktobar 1797. god.).27
25 - Rukopis pod br. 1267. Prepisao ga je Mes’ud ibn Ibrahim ibn Amrullah ibn
Abdi ibn Durmiš el-Istanbuli (Istanbuljanin) 1064. h. g. (1654. g.). Vjerovatno je pre-
pis načinjen u Istanbulu. Bio je dio Osman Šehdijine biblioteke.28
26 - Treće djelo u rukopisnoj zbirci pod br. R-10328. Prepisivač, mjesto i vrijeme
prepisa nepoznati. Na osnovu papira, pisma i mastila, pretpostavljamo da je prepis iz
XIX stoljeća. Poklon iz kolekcije hfz. Teufik-ef. Varenikovića iz Travnika.29
Rukopisi Itmam ed-diraje li kurra’ en-Nukaje u GHB:
27 - Prvo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 1494. Prepisivač je Ahmed sin Amrul-
lahov Đakovljanin (Ahmed ibn Amrullah ed-Dijakovi), iz Đakova u cen. Slavoniji (ist.
Hrvatska). Prepis je obavljen 1111. h. g. (1699/1700. god.) u nepoznatom mjestu.30
28 - Rukopis pod br. 3612. Na naslovnoj strani stoji da je vlasnik i prepisiv-
ač rukopisa Muhammed sin Husamuddina Buharanin (Muhammed ibn Husamud-
din el-Buhari), koji je započeo prepis u medresi sultana Sulejmana Kanunija (Sule-
jmaniji) u Mekki 26. redžepa 997. h. g. (10. juni 1589. god.) No, dotični je prepisao

23 Ibid., sv. 11, str. 222, br. 6656.

24 Ibid., obrada Kasim Dobrača, 2002, sv. 2, str. 44, 48, br. 850/12.
25 Ibid., sv. 3, str. 298, br. 2318/2.
26 Ibid., obrada Zejnil Fajić, 1999, sv. 5, str. 363, br. 3580.
27 Ibid., sv. 3, str. 125-127, br. 2122/2.
28 Ibid., sv. 5, str. 364, br. 3581.
29 Ibid., obrada Haso Popara, 2008, sv. 16, str. 633-634, br. 9328/3.
30 Ibid., sv. 1, str. 7, br. 3.
Društvo i znanje Bošnjačka riječ © 2019 • 45

samo 16 lista. Prepis je završio neki Alija ibn Ebu Sulejman. Rukopis je bio dio
Karađoz-begove biblioteke, te je vjerovatno bio literatura u Karađoz-begovoj medresi.31

Rukopisi El-Kešf an mudžaveze hazihi el-umme el-elf u GHB:

29 - Prvo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 1300. Prepis je načinio Hasan sin Hiz-
rov (Hasan ibn Hidr) 993. h. g. (1585. god.). Mjesto prepisa nije poznato.32
30 - 14. djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 2640. Djelo je prepisao Husejn sin Mu-
rata Ajdinjanin (Husejn ibn Murad el-Ajdini), iz Ajdina u jugozap. Anadoliji. Prepis je
završen krajem ša’bana 980. h. g. (27. decembar 1572. – 4. januar 1573. god.). Mjesto
prepisa nije poznato. Zbirka je bila dio biblioteke Salim-ef. Muftića (1876-1938),
sarajevskog muftije (1914-1930), člana i u dva navrata predsjednik Ulema-medžli-
sa (1930-1936), sina sarajevskog muftije i prvog reisu-l-uleme Mustafe Hilmi-ef.
Omerovića (1816-1895). Akademik dr. Hamdija Ćemerlić (1905-1990), zet Salim-
ef., je, iz zaostavštine svoga punca, poklonio GHB 70 rukopisa i stotinak štampanih
knjiga. Salim-ef. je dio svoje biblioteke naslijedio od oca Hilmi-ef. i starijeg brata
Mehmeda Refik-ef. Muftića (1854-1916), muderrisa Gazi Husrev-begove medrese.33

Rukopisi El-Budur es-safire fi umur el-ahire u GHB:

31 - Rukopis pod br. 447. Prepisivač, mjesto i vrijeme prepisa neznani. Na prvom
zaštitnom listu zapis da je vlasnik Abdurrahim, muderris u Rustem-pašinoj medresi. Na
zadnjem listu zapis da je Mustafa ibn Hamza el-Ala’ izvršio uporedbu 1035. h. g. (1626.
god.), te ispravke i dopune zabilježio na marginama. Na prvom zaštitnom listu stoje bilješke
vakifa iz sarajevske porodice Džinić (Džinozade), jer je rukopis bio dio biblioteke Džinića.
Uvakufio ga je Izzet Salih-ef. Hromić, pošto je rukopis bio dio i njegove biblioteke.34
32 - Rukopis pod br. 440. Prepisao ga je u Asjutu, gornji Egipat, Junus sin Ahme-
dov (Junus ibn Ahmed) Junusi, odgajatelj u gradu Asjutu, 1070. h. g. (1660. god.).
Rukopis je uvakufio Izzet Salih-ef. Hromić, tj. rukopis je bio dio njegove biblioteke.35

Rukopisi El-Itkan fi ulum el-Kur’an u GHB:

33 - Rukopis pod br. R-356. Prepisao ga je Muhammed ibn Muhammed ibn Alija
el-Berdini el-Ezheri eš-Šafii, svršenik Univerziteta Azhar u Kairu. Nepoznato je vri-
jeme prepisa, ali je prepis vjerovatno iz druge polovine XVI stoljeća. Vjerovatno je
urađen u Kairu. Na naslovnoj strani su imena bivših vlasnika: Muhammed ibn Ahmed
ibn Muhammed; izvjesni Ifeti; Ahmed sin Mustafin (Ahmed ibn Mustafa), muderris
Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, te dr. vlasnici čija su imena nečitka. Rukop-
is je za Gazi Husrev-begovu medresu i njenu biblioteku uvakufio spomenuti muderris
Ahmed sin Mustafin.36

31 Ibid., sv. 1, str. 7-8, br. 4.

32 Ibid., sv. 1, str. 474-475, br. 714/1.
33 Ibid., sv. 3, str. 123-124, br. 2121/14.
34 Ibid., sv. 3, str. 142-143, br. 2140.
35 Ibid., sv. 3, str. 143, br. 2141.
36 Ibid., sv. 11, str. 222-223, br. 6657.
46 • J. Džafić, Dželaluddin es-Sujuti i izučavanje njegovih djela... 2019 © Bošnjačka riječ

34 - Rukopis pod br. R-3773. Prepisivač, vrijeme i mjesto prepisa nisu pozna-
ti. Rukopis je iz Karađoz-begove biblioteke, gdje je vjerovatno služio kao literatura
učenicima Karađoz-begove medrese.37

Rukopisi Unmuzedž el-lebib fi hasais El-Habib u GHB:

35 - Prvo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. R-7275. Rukopis je prepisao Hasan sin
Ramadana (Hasan ibn Ramadan), iz kasabe Nikšić. Datum i mjesto prepisa nepoznati.38
36 - Prvo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. R-6736. Vrijeme, mjesto i prepisivač
nisu poznati. Poklonio spominjani dr. Hamdija Ćemerlić.39

Rukopisi El-Hej’e es-senijje fi el-hej’e es-sunnijje u GHB:

37 - Deveto djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 1688.40
38 - Rukopis pod br. R-6576. Prepisivač, vrijeme i mjesto prepisa nisu poznati.
Rukopis je poklon Udruženja Ilmijje Tešanj. Dakle, bio je dio tešanjskih biblioteka.41

Rukopisi ostalih Sujutijevih djela u GHB:

39 - En-Nuket ala el-kutub fi ilm el-arebijje. Šesto djelo u rukopisnoj zbirci pod
br. 725. Djelo je prepisao Mustafa Pruščak (?-1755), tadašnji student u Skender-
pašinoj medresi ((I) Skenderiji) i Azhara u Kairu, kasniji prusački muftija i kadija,
te prvi poznati bošnjački svršenik Azhara. Prepis je završen 9. rebiu-l-evvela 1133.
god. (7. januar 1721. god.). Mjesto prepisa je Skender-pašina medresa u Kairu. Za-
nimljivo da se prepisivanje desilo dok je Redžep-paša, Bošnjak, bio valija Egipta
(1720-1721). Rukopisna zbirka je bila dio privatne biblioteke porodice Kasumagić u
Sarajevu. Zbirku je uvakufio 1284. h. g. (1867. god.) Memiš-aga Kasumagić, među
dr. knjigama iz porodične biblioteke.42
40 - Rijad et-talibin fi šerh el-istiaze ve el-besmele. Sedmo djelo u rukopisnoj
zbirci pod br. 950. Cijelu zbirku je prepisao Abdullah sin Hadži Mustafe (Abdullah
ibn el-Hadždž Mustafa), iz Taslidže (Pljevlja, crnogorski dio Sandžaka). Zbirka je
prepisivana u periodu 1104-1113. h. g. (1692-1701. god.) u Pljevljama.43
41 - Katf et-temer fi muvafekat Umer. Djelo na samom kraju rukopisa pod br. 3768.
Prepis rukopisa je završen 1043. h. g. (1633/34. god.). Prepisivač je nepoznat. Vjero-
vatno je prepisan u Kairu, jer je na naslovnoj strani zapis da je rukopis kupio šejh Mu-
hammed el-Mevlevi, šejh mevlevijskog tarikata, u Kairu 1075. h. g. (1664. god.). Šejh
je, kako kaže, rukopis uvakufio za sebe dok je živ, a potom za siromašne mevlevije. Na
nekim listovima stoji da je rukopis uvakufio Ibrahim-paša za svoju džamiju u Počitelju.
Naime, rukopis je kasnije prešao u posjed Kara Ibrahim-paše Hadžiomeragića Počiteljca

37 Ibid., sv. 11, str. 223, br. 6658.

38 Ibid., sv. 11, str. 473-474, br. 6939/1.
39 Ibid., sv. 11, str. 475, br. 6940/1.
40 Ibid., sv. 1, str. 363, br. 577/9.
41 Ibid., obrada Mustafa Jahić, 2003, sv. 12, str. 181-182, br. 7302.
42 Ibid., sv. 1, str. 63-64, br. 113/6.
43 Ibid., sv. 1, str. 240, br. 388/7.
Društvo i znanje Bošnjačka riječ © 2019 • 47

(?-1676), vjerovatno dok je spomenuti bio valija Egipta (1669-1673). On ga je uvakufio

za svoju biblioteku i medresu u Počitelju. Inače, Ibrahim-paša je najznačajniji počiteljski
vakif. U Počitelju je podigao medresu, biblioteku, han, hamam, sahat-kulu, saraj, dućane,
te obnovio Hadži Alijinu džamiju. Rukopis je onda završio u Karađoz-begovoj biblioteci,
gdje je, po svoj prilici, služio kao literatura za učenike Karađoz-begove medrese.44
42 - Lekat el-merdžan fi ahkam el-džann. Rukopis pod br. 1908. Prepisivač, go-
dina i mjesto prepisa su nepoznati. Sudeći po papiru, povezu i pismu, pretpostavljamo
da je rukopis prepisan u XVII stoljeću. Uvakufio ga je Ismet-ef. Svrzo, sin Vejsil-ef.,
vijećnika u Općinskom vijeću Sarajeva, početkom austrougarske uprave. Rukopis je
bio dio biblioteke porodice Svrzo, smještene u Svrzinoj kući u Sarajevu.45
43 - Dua’ el-kunut Djelo se nalazi na kraju rukopisa pod br. 1908.46
44 - Ed-Durer el-muntesire fi el-ehadis el-muštehire. Drugo djelo u rukopisnoj
zbirci pod br. 1688. Cijelu zbirku je prepisao gorespomenuti Abdullah-ef. Kantamiri-
ja. Zbirka je bila dio biblioteke Abdullah-ef. Kantamirije u Sarajevu. Njome su se, kao
literaturom, vjerovatno, najviše služili učenici Atmejdanske medrese.47
45 - Matle’ el-bedrejn fimen ju’ta edžrehu merretejn. Peto djelo u rukopisnoj zbir-
ci pod br. 1688.48
46 - Tešnif es-sem’ bi ta’did es-seb’. Šesto djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 1688.49
47 - Kešf es-salsale fi vasf ez-zelzele. Sedmo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 1688.50
48 - Fadl el-dželed inde fakd el-veled. Osmo djelo u rukopisnoj zbirci pod br. 1688.51
49 - El-Iklil fi istinbat Et-Tenzil. Rukopis pod br. 762. Ibrahim ed-Dagamuni ga je
prepisao 12. ramazana 1145. h. g. (27. februar 1733. god.). Mjesto prepisa je nepoznato.
Na naslovnoj strani se nalazi ime i pečat ranijeg vlasnika nekog kadije Hadži Mustafe.52
50 - Berd el-ekbad an fakd el-evlad. Rukopis pod br. 3523. Prepis je završen
1130. h. g. (1718. god.). Mjesto prepisa i prepisivač nisu poznati. Na naslovnoj strani
stoji ime bivšeg vlasnika izvjesnog kadije Hadži Mustafe.53
51 - Šerh es-sudur bi šerh hal el-mevta ve el-kubur. Rukopis pod br. 1312. Prepi-
sivač, mjesto i vrijeme prepisa nepoznati. Sudeći po papiru, povezu i pismu, pret-
postavljamo da je rukopis iz XVI ili XVII stoljeća. Na naslovnoj strani se nalazi ime
bivšeg vlasnika hadži Abdullah-age. Na kraju stoji ime drugog bivšeg vlasnika Amir
ibn Nusajr eš-Šafii el-Makdisi (Jerusamljanin). Rukopis je bio dio Osman-Šehdijine
biblioteke u Sarajevu.54
44 Ibid., sv. 1, str. 294, br. 481.
45 Ibid., sv. 1, str. 354-355, br. 570.
46 Ibid., sv. 1, str. 355, br. 570.
47 Ibid., sv. 1, str. 362, br. 577/2.
48 Ibid., sv. 1, str. 362, br. 577/5.
49 Ibid., sv. 1, str. 362, br. 577/6.
50 Ibid., sv. 1, str. 363, br. 577/7.
51 Ibid., sv. 1, str. 363, br. 577/8.
52 Ibid., sv. 3, str. 142, br. 2139.
53 Ibid., sv. 3, str. 143-144, br. 2142.
54 Ibid., sv. 3, str. 144, br. 2143.
48 • J. Džafić, Dželaluddin es-Sujuti i izučavanje njegovih djela... 2019 © Bošnjačka riječ

52 - El-Ihtifal fi sual el-atfal. Treće djelo u rukopisnoj zbirci pod rednim brojem 1356.
Na osnovu papira, poveza i pisma, zaključujemo da je cijela zbirka prepisana u drugoj
polovini XVII stoljeća. Prepisivač, mjesto i vrijeme prepisa nepoznati. Zbirku je uvakufio
spomenuti Salim-ef. Muftić. Dakle, zbirka je bila dio biblioteke Salim-ef. Muftića.55
53 - El-Lem’a fi edžvibe el-es’ile es-seba’. Četvrto djelo u rukopisnoj zbirci pod
br. 1356.56
54 - Husn el-muhadare fi ahbar Misr ve El-Kahire. Rukopis pod br. 861. Prepisao
ga je Alija ibn Abdulkadir ibn Muhammed ibn Muhammed ibn Alija et-Tuhi eš-Šafii,
u periodu od 912. do 913. h. g. (1506-1507. god.). Prepis je vjerovatno obavljen u
Kairu. Na naslovnoj strani i prvom zaštitnom licu su imena bivših vlasnika: Sulejman
ibn Hadži (El-Hadždž) Muhammed-efendi Karavi-zade; Jusuf, kadija pobjedonosne
vojske u Anadoliji, 954. h. g. (1547); Jusuf, kadija u Uskudaru, 990. h. g. (1582);
Velijjuddin 1236. h. g. (1821). Rukopis je uvakufio Mustafa sin Muharema (Mustafa
ibn Muharrem) Fočo, kalfabaša, 1245. h. g. (1829) za Ajni-begov mekteb u Sarajevu.
Dakle, rukopis je bio dio biblioteke dotičnog mekteba. Kasnije je završio u Osman
Šehdijinoj biblioteci.57
55 - Šerh ševahid Mugni el-lebib. Rukopis pod br. R-474. Prepisivač, mjesto i
vrijeme prepisa nepoznati. Rukopis je vakuf GHB. Dakle, služio je kao literatura u
Gazi Husrev-begovoj medresi.58
56 - En-Nehdže el-merdijje fi šerh El-Elfijje. Rukopis pod br. R-2384. Prepisivač,
mjesto i vrijeme prepisa nepoznati. Rukopis je bio dio biblioteke medrese Abdulkerim-ef.
Srebrića (Sim-zade) u Sarajevu. Medresa i njena biblioteka su otvoreni 1775. god.59
57 - En-Nukaje. Treće djelo u rukopisnoj zbirci pod br. R-1818, 3. Prepisivač,
mjesto i vrijeme prepisa nepoznati. U posjed rukopisa je došao Hadži Ahmed Mus-
tafa, dok je bio muderris u Gazi Husrev-begove medrese, te ga kasnije uvakufio za
spomenutu medresu, kako stoji u unutarnjoj strani prve korice. Dakle, zbirka je bila
dio GHB i služila je, između ostalog, kao literatura u Gazi Husrev-begovoj medresi.60
58 - El-Berk el-vamid fi šerh Jaijje Ibn el-Farid. Prvo djelo u rukopisnoj zbirci
pod br. R-6469. Rukopis je završen u utorak 24. rebiu-l-ahira 1025. h. g. (11. maj
1616. god.). Prepisivač i mjesto prepisa nisu znani.61
59 - Ebvab es-seade fi esbab eš-šehade. 26. djelo u rukopisnoj zbirci pod br.
R-3496. Prepisivač, mjesto i vrijeme prepisa nepoznati.62
60 - Kitab el-a’da’ fi dua’ el-a’da’. 27. djelo u rukopisnoj zbirci pod br. R-3496.
Prepisivač, mjesto i vrijeme prepisa nepoznati.63
55 Ibid., sv. 3, str. 146-147, br. 2147/3.
56 Ibid., sv. 3, str. 147, br. 2147/4.
57 Ibid., sv. 5, str. 362-363, br. 3579.
58 Ibid., obrada Mustafa Jahić, 1999, sv. 6, str. 78-79, br. 3750.
59 Ibid., sv. 6, str. 91-92, br. 3768.
60 Ibid., sv. 6, str. 384-385, br. 4094/3.
61 Ibid., obrada Haso Popara, 2004, sv. 13, str. 176-177, br. 7606/1.
62 Ibid., sv. 16, str. 122-123, br. 8912/26.
63 Ibid., sv. 16, str. 123-124, br. 8912/27.
Društvo i znanje Bošnjačka riječ © 2019 • 49

61 - Bulug el-mearib fi kass eš-šarib. 28. djelo u rukopisnoj zbirci pod br. R-3496.
Prepisivač, mjesto i vrijeme prepisa nepoznati.64
62 - Et-Teberri min Mearra El-Mearri. Drugo djelo u rukopisnoj zbirci pod br.
R-4480. Na kraju djela stoji da je prepis završio 16. džumade-l-ula 1008. h. g. (5.
decembar 1599. god.) hanefijski muderris Ahmed ibn Muhammed ibn Šemsuddin u
Mekki. Na prvom listu stoji pečat ranije vlasnika Hadži Mustafe Sidkija iz 1179. h. g.
(1765. god.). Rukopis je došao iz biblioteke Ulema-medžlisa, te je vjerovatno bio dio
sarajevskih biblioteka.65
63 - Poslanica o sudnjem danu. Četvrto djelo u rukopisnoj zbirci pod br. R-6619.
Radi se o prijevodu jedne od piščevih poslanica o Sudnjem danu na turski jezik.
Prevodilac je neki Mahmud Čelebi Galipoli (Gelibolu, Galilpoljac). Prepisivač, mjes-
to i datum prepisa su nepoznati. Vlasnik rukopisne zbirke bi mogao biti Ahmed Most-
arac (?-1766), muftija mostarski i pisac poznatog zbornika fetvi, jer se na kraju nalazi
jedna njegova fetva.66
64 - Menahil es-safa fi tahridž ehadis Eš-Šifa. Drugo djelo u rukopisnoj zbirci
pod br. R-5109. Prepisivač, mjesto i vrijeme prepisa nepoznati. Rukopisna zbirka je
otkupljena 1972. god. od Muhammeda Adila Abdulganija iz Egipta, nastanjenog u
Osijeku.67

Zaključak

Polihistor Dželaluddin Sujuti je bio jedan od učenjaka koji je najviše izučavan

i proučavan u Osmanskoj državi, pa tako i u našim krajevima. Njegova djela su ko-
rištena u bosanskim medresama, te bila dio naših privatnih i javnih biblioteka, o čemu
svjedoče brojni rukopisi njegovih djela, pohranjeni danas u Gazi Husrev-begovoj bib-
lioteci. Dolaskom Austro-Ugarske 1878. godine, počinje opadati nivo poznavanja ara-
pskog jezika, pa samim tim i interesovanje za izučavanje Sujutijevih djela. Tako su se
Sujutijeva djela povukla iz upotrebe u većini medresa do kraja Prvog svjetskog rata
1918. godine. No, u nekim su se koristila čak do iza Drugog svjetskog rata, odnosno do
1949. godine. Sujuti ni nakon Drugog svjetskog rata nije bio u potpunosti zaboravljen.
Početkom 90-ih godina XX stoljeća, kao posljedica vjerskog preporoda, dolazi
do intenzivnijeg proučavanja njegovog života i djela. Kao rezultat toga, danas imamo
jednu monografiju o njemu, 8 potpunih ili djelimičnih prijevoda njegovih knjiga, te
više članaka koji se bave njegovim intelektualnim radom.
Nadamo se da će ovaj naš rad o Sujutiju i izučavanju njegovih djela na našim
prostorima probuditi veće interesovanje za proučavanje ovog učenjaka.

64 Ibid., sv. 16, str. 124, br. 8912/28.

65 Ibid., sv. 16, str. 374-375, br. 9106/2.
66 Ibid.,obrada Osman Lavić, 2010, sv. 17, str. 129-130, br. 9500/4.
67 Ibid., sv. 17, str. 442-443 , br. 9759.
50 • J. Džafić, Dželaluddin es-Sujuti i izučavanje njegovih djela... 2019 © Bošnjačka riječ

JALAL AL-DIN AL-SUYUTI

DŽELALUDDIN ES-SUJUTI AND THE STUDY OF HIS WORKS IN OUR
REGION

ABSTRACT:
This paper is talking about biography, bibliography and study of works of Jalalud-
din al-Suyuti, Egyptian Shafi’i scholar of Persian origin, who was fluent in Cairo in the second
part of XV century and in the beginning of XVI century, in Mamluk state. Suyuti was Sha-
fi’i jurist, muhaddith, hafiz of hadith, mufassir, theologian (mutakallim), mutasawwif, linguist,
historian, logician, rhetorician, literary critic, poet, proseist, bibliographer, ethicist, politologist,
astronomer, medic, mathematician, biologist, briefly encyclopedist. He wrote about 1000 works.
Although he didn’t witnessed the arrival of Ottomans in Egypt in 1517. (he died in 1505), still
the influence of his intellectual legacy on Ottoman scientific circles is tremendous. His works
were read and studied across the Ottoman empire, so also in Bosnian regions. Thus, they were
used in our madrasas (Sarajevo, Mostar, Travnik, Banja Luka, Počitelj, Tešanj...) and were part of
our libraries (Sarajevo, Mostar, Travnik, Banja Luka, Počitelj, Tešanj, Nikšić, Pljevlja, Drniš...).
Therefore, it is not strange that 64 manuscripts of 36 Suyuti’s works are kept in Gazi Husrev-beg
Library in Sarajevo..
Key words: Jalal al-Din al-Suyuti, Cairo, Bosniaks, libraries, manuscripts, Gazi Husrev-
beg Library.