Karolinški Nalazi S Područja BiH

SADRŽAJ
Uvod .................................................................................................................................
1. POVIJESNE OKOLNOSTI NA PODRUČJU DANAŠNJE BOSNE I
HERCEGOVINE I HRVATSKE ........................................................................................
1.1. Opće prilike na području budućih hrvatskih kneževina – Panoniji i
Dalmaciji .................................................................................................................
1.2. Ljudevit Posavski i ustanak protiv franačke ....................................................
1.3. Prilike u Dalmatinskoj Hrvatskoj u 9. stoljeću.................................................
1.4. Karolinzi i Crkva..............................................................................................
2. FRANAČKI ARHEOLOŠKI NALAZI S PROSTORA BOSNE I HERCEGOVINE
.........................................................................................................................................13
2.1. Općenito o karolinškim nalazima s prostora Bosne i Hercegovine .................
3. KAROLINŠKI MAČEVI................................................................................................
.............................................................................................................................................
3.1. Općenito o karolinškim mačevima ..................................................................
3.2. MAČEVI TIPA ................................................................................................
3.2.1. Općenito o mačevima tipa H ........................................................................
3.2.1.1. Mač tipa H iz Rudića kod Glamoča ...........................................................
3.3. MAČEVI TIPA K ...........................................................................................
3.3.1. Općenito o mačevima tipa K ........................................................................
3.3.2. Mačevi tipa K s područja ranosrednjovjekovnih Hrvatskih kneževina
........................................................................................................Dalmacije i Panonije
.............................................................................................................................................
3.3.3. Nalazi mačeva tipa K s teritorija Bosne i Hercegovine ................................
4. KOPLJA .....................................................................................................................26
4.1. Opće karakteristike franačkih kopalja ............................................................
4.2. Koplja Franačke provijencije s prostora Bosne i Hercegovine ........................
5. OSTRUGE ................................................................................................................31
5.1. Općenito o ostrugama .................................................................................31
5.2. Karolinške ostruge s područja Bosne i Hercegovine ..................................33
6. KOPČE I JEZIČCI ....................................................................................................38
1
6.1. Općenito o kopčama i jezičcima..................................................................38
6.2. Pojasni jezičak i ostruge iz Gornjih Vrbljana...............................................39
6.3. Ranokarolinška pojasna garnitura iz Mogorjela kod Čapljine......................44
6.4. Rusanovići – Rogatica .................................................................................47
Zaključak.........................................................................................................................49
Literatura.........................................................................................................................50
Karte 1-4..........................................................................................................................54
Table I-XVI......................................................................................................................55
2
UVOD
U ovom završnom radu obrađeni su arheološki nalazi koji pripadaju franačkom

kulturnom krugu, a najveći broj njih pripada ratničkom oružju i opremi (mačevi, koplja,
ostruge i garniture za zakopčavanje). Najviše pozornosti poklonjeno je opisivanju
mačeva tipa K jer su najkarakterističniji nalaz franačke provijencije, kao i pojasnom
jezičcu iz Gornjih Vrbljana koji slovi kao najreprezentativniji karolinški nalaz s
područja Bosne i Hercegovine.
U prvom poglavlju govori se o povijesnom okruženju u ranom srednjem vijeku, o
političkim okolnostima u kojima su Franci, pobijedivši Avare, zagospodarili
nekadašnjim rimskim provincijama Panonijom i Dalmacijom, te o utjecaju Crkve na
prilike u zapadnoj Europi.
Drugo poglavlje posvećeno je općem pregledu franačkih arheoloških nalaza u Bosni i
Hercegovini. Treće poglavlje upoznaje nas s nalazim franačkih mačeva na prostoru
Bosne i Hercegovine, uspoređujući ih s nalazima iz Hrvatske. U četvrtom poglavlju
opisujemo glavne karakteristike kopalja i njihovu tipologiju, s posebnim osvrtom na
koplja s područja o kojem pišemo. Peto poglavlje nosi naziv "Ostruge", a upravo one
čine najbrojniji repertoar Franačkih nalaza u Bosni i Hercegovini (ali i u Hrvatskoj), a u
sklopu ovog poglavlja donosimo opći pregled povijesti izrade ostruga i njihovu
preobrazbu od željeznog doba do karolinškog vremena, s posebnim osvrtom na ostruge
s našeg područja.
Na samom kraju opisivanja franačkih nalaza s prostora Bosne i Hercegovine, osvrćemo
se na nalaze kopči i jezičaca koji nisu toliko brojni, ali svojom kvalitetom i posebnošću,
privlače pažnju arheologa, a to se posebno odnosi na pojasni jezičac iz Gornjih
Vrbljana.
3
1. POVIJESNE OKOLNOSTI NA PODRUČJU DANAŠNJE BOSNE I
HERCEGOVINE I HRVATSKE
1.1. Opće prilike na području budućih hrvatskih kneževina – Panoniji i Dalmaciji
Uvijek (ili gotovo uvijek) u prošlosti, područje današnje Republike Bosne i

Hercegovine bilo je vezano uz prilike na području današnje Republike Hrvatske i taj
prostor se dijelio na dvije Hrvatske kneževine: Panonsku Hrvatsku i Dalmatinsku
Hrvatsku (Karta 1 i 3), a mi ćemo ovaj prostor, u ovom radu, radi korištenja istog
termina i lakšeg razumijevanja istog, nazivati "Ranosrednjovjekovna hrvatska država"1.
Na temelju karolinških nalaza sa dvadeset i pet lokaliteta na području Bosne i
Hercegovine (Karta 2 i 4): utvrđeno je da ovakva topografska slika nalazišta potvrđuje
političku i kulturnu razdjelnicu Karolinga i Bizanta, što neki autori povezuju s
ranosrednjovjekovnim područjem koje su naselili Hrvati koji su i proizvođači ukrasnih
predmeta, te ratničke i konjaničke opreme izrađene po karolinškim uzorima.2
Moramo naglasiti kako su i nekad prije Rimljani, nakon njih i Istočni Goti,
potom i Avari, imali gotovo nemoguć zadatak nametanja dominacije autohtonom
stanovništvu, a ništa bolje nisu prošli niti Karolinzi. Samo su Slaveni/Hrvati uspjeli
1
Pojam "Ranosrednjovjekovna Hrvatska država" preuzet je iz knjige Maje PETRINEC, Groblja
od 8. do 11. stoljeća na području ranosrednjovjekovne hrvatske države, MHAS, Split, 2009.
2
ZEKAN, Mate, "Karolinški i poslijekarolinški nalazi iz Bosne i Hercegovine", u: Livanjski kraj
u povijesti, ur. Boško MARIJAN, Split-Livno, 1994., str. 55.
JURČEVIĆ, Ante, " Nalazi ranokarolinškog oružja i konjaničke opreme u doba formiranja
Hrvatske Kneževine", u: Starohrvatska prosvjeta, III. serija, svezak 38, Split, 2011., str. 112.
4
svojim jezikom preslojiti, dotad, neslomljivi ilirski živalj i nametnuti se kao vladari na
dugi niz stoljeća, bolje reći do današnjih dana.3
Avari, koji su prouzrokovali novu veliku seobu prema zapadu Europe, krenuli su
iz svoje postojbine u srednjoj Aziji i pošli u osvajačke pohode na zapad pod vodstvom
kagana4. Kao dokaz slavenskog i avarskog dolaska na područje rimske provincije
Dalmacije, uz materijalno-arheološke nalaze, služi nam i pismo pape Grgura Velikog
(590.-604.) upućeno salonitnskom nadbiskupu Maksimu u srpnju 600. god. u kojem
spominje napad Slavena (s Avarima) na Italiju i to preko Istre. Izražavajući pri tom
svoje suosjećanje sa salonitanskim nadbiskupom, što bi značilo da su Slaveni već stigli
u Dalmaciju.5
Pred navalom Avara i Slavena, redom su padali svi veći rimski gradovi, a među
njima i Sirmium (582. god.). Osvajanjem Sirmija Avari su zaokružili svoje područje u
Karpatskoj kotlini, dok je kaganov ugled znatno porastao u očima njegovih podanika
budući da je zaposjeo grad koji mu je Carstvo tako dugo odbijalo predati. Novim
mirovnim ugovorom, sklopljenim zacijelo u kasno proljeće 582. god., carska vlast je
morala službeno priznati Avarima gospodstvo u cijeloj jugoistočnoj Panoniji. Redom su
padali i Mursa, Cibale, Siscija.6
Primarna želja Avara je bila držanje slavenskog življa pod jarmom, kako bi
mogli s njima zaposjedati što šira područja i dokazati svoju moć. Tako je kagan krenuo i
u pohod na Dalmaciju 597. god. kako bi iskušao moć Bizanta na tom području. Mir
sklopljen između Avara i Carstva 582. god. nakon pada Sirmija, a kojim je Carstvo
priznalo Avarima vlast nad cijelom jugoistočnom Panonijom, bio je kratkog vijeka. 7
Neuspješnim napadom na Konstantinopl 626. god., Avarska moć je počela pokazivati
prve znakove opadanja moći.8
Glavni grad rimske provincije Dalmacije, Salona, gubi svoj značaj nakon
provale Slavena i Avara početkom 7. st. Stanovništvo iz Salone seli u okolicu
Dioklecijanove palače u današnjem Splitu (Spalatum), dok se civilne vlasti prenose iz
3
RAPANIĆ, Željko, "Od grčkih kolonista do franačkih misionara. Povijesno kulturna slika
hrvatskog prostora", u: Hrvati i Karolinzi (Rasprave i vrela, dio 1), ur. Ante MILOŠEVIĆ, Split, Muzej
hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS), 2000., 32-67, str. 44.
4
"Kagan", nekadašnji vladarski naziv kod Avara, Mongola, Turaka i Tatara, u: Hrvatski
obiteljski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2005., u:
http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=17915 (6. 6. 2012.)
5
RAPANIĆ, Ž., "Od grčkih kolonista do...", str. 45.
6
GRAČANIN, Hrvoje, "Avari, južna Panonija i pad Sirmija", u: Scrinia Slavonica, 9/2009., str.
7-56.
7
Isto, str. 13
8
Isto, str. 20.
5
Salone u Jader (Zadar). Nova uloga koju je Jader dobio ovim činom, dati će mu značaj i
u dogovoru između Karla Velikog i Nikifora, jer će u njem stolovati carski upravitelj. 9
Sudbina Salone zadesila je i Epidaur čije se stanovništvo seli u bizantski kastrum
(današnji Dubrovnik).10
Sudbina je htjela da su iste one prometnice koje su Rimljani gradili kako bi
pokorili i kontrolirali ilirsko stanovništvo, poslužile Avarima i Slavenima, kao i ostalim
doseljenicima s istoka Europe, da pokore Rimsko carstvo.11
Kao dokaz o smirivanju situacije u Dalmaciji navodimo svjedočanstvo u Liber
Pontificalis pape Ivana IV. (rodom Dalmatinca) koji šalje opata Martina 642. god. kako
bi otkupio zarobljenike i spasio relikvije mučenika.12 Uslijedilo je srednje avarsko
razdoblje (posljednja četvrt 7. i prva petina 8. st.) u kojem su nastojali primiriti svoje
pljačkaške sklonosti i baviti se stočarstvo, te se naseliti na već osvojenom području. 13
Dolaskom Slavena/Hrvata, koji prvotno naseljavaju područja s manje pučanstva,
dok su romanske sredine većih gradova ostale zatvorene, odumire polako i prvotni način
života koji se provodio uzduž velikih rimskih prometnica i u velikim rimskim
gradovima.14
Lagodno razdoblje za Avare, koje je uslijedilo u većem dijelu 8. st., prestaje
jačanjem Franačkog kraljevstava na Zapadu koje se svakom godinom sve više
približavalo avarskom kaganatu. Franci su već 774. god. pokorili Langobarde u Italiji,
zatim su priključili i bavarsku 787. god., kao i Karantaniju. A bizantska Istra je pod
Franke potpala oko 788. god. Sve to je prisililo Avare da pokušaju s Francima sklopiti
mirovni ugovor, pa su Karlu Velikom uputilo poslanstvo 782. god. Kako bi pokazali
svoju moć, Avari su krenuli u pohod na Bavarsku i Furlaniju 788. god., ali nisu uspjeli,
te su teško poraženi u Bavarskoj. Odgovor Franaka nije trebalo dugo čekati. Već u ljeto
791. god., Karlo Veliki krenuo je u pohod na Avare sa sjeverne strane uzduž Dunava, a
njegov sin Pipin, Italski kralj, sa juga preko Istre. Avari su ovom prilikom teško
poraženi i počeo je raspad avarskog kaganata. Franački kralj Karlo Veliki bio je zauzet
pohodom na Sase i nove pohode na Avare prepustio je furlanskom vojvodi Eriku koji je
9
Isto, str. 47-48.
ŠIŠIĆ, Ferdo, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara od 600.-1526. god, (prvi dio), Split,
Marjan tisak, 2004., str. 96.
10
RAPANIĆ, Ž., "Od grčkih kolonista do...", str. 49.
11
Isto, str. 52.
12
Isto, str. 45.
13
Isto, str. 21.
14
Isto, str. 49.
6
vodstvo prepustio slavenskom vođi Vojnomiru koji u jesen 795. god. prodire u avarski
hring (glavni avarski tabor) u međurječju Dunava i Tise i opljačkao ga, te zauvijek
nestao sa povijesne scene. Nakon kraćeg otpora preostalih avarskih snaga, pobjede
Karlove vojske 799. i 802. godine značile su i konačan slom avarskog kaganata 803.
god. i predaju pobunjenika caru Karlu u Regensburgu.15
U vrijeme dok su se vodile borbe za prevlast između Avara i Franaka, veći dio
Sklavinija (Slavenske/Hrvatske političke zajednice) bio je uspostavljen.16
Mirovnim ugovorom u Aachenu 812. god. između Bizanta i Franaka, Bizant je
zadržao Veneciju i veći dio dalmatinskih gradova, dok je Francima pripao ostatak
Dalmacije, Liburnija i Istra.17
Za Slavene, važan je podatak da se u franačkim analima, prvi put, u sklopu
franačke vojske spominje slavenska postrojba pod zapovjedništvom kneza Vojnomira.18
Kako je prostor na kojem se vodio rat između Avara i Franaka (Panonija) ostao
pust, neki istraživači smatraju se da su upravo Slaveni/Hrvati i Bavarci doselili u njega
kako bi držali istočnu granicu Franačkog carstva, a to bi predstavljalo drugi val
doseljenja Slavena/Hrvata na ovo područje (prvi val doseljenja, prema tim tumačenjima,
Slavena bio je zajedno s Avarima i to krajem 6. i početkom 7. st.). 19 Za ovakvu tvrdnju
podastiru se i arheološki dokazi u vidu karolinških nalaza na području gdje su
Slaveni/Hrvati doselili (a koje ćemo i mi navoditi za područje Bosne i Hercegovine).
Ovakav način kontroliranja osvojenog područja, rezultirao je osnivanjem već
spomenutih Sklavinija (slavenskih kneževina od Dunava do Egeje), koje se, nakon
vremena konsolidacije vlastitih snaga, osamostaljuju i osnivaju vlastita kraljevstva.20
Međutim, najstarija hrvatska etnogeneza spominje se kod bizantskog cara
Konstantina Porfirogeneta u njegovu djelu "De administrando imperio" (O upravljanju
carstvom), gdje nam pisac u 30. poglavlju donosi sljedeće: "Hrvati su u to vrijeme
živjeli s one strane Bavarske, gdje su sada Bijeli Hrvati. Od njih se odvojila obitelj
petorice braće, Klukasa, Lobela, Kosenca, Muhla i Hrvata, te dviju sestara, Tuge i Buge,
15
Isto, str. 30-36.
16
ANČIĆ, Mladen, "Hrvatska u karolinško doba " , u: Hrvati i Karolinzi (Rasprave i vrela), 70-
103, str. 72-75.
17
BUDAK, Neven, Prva stoljeća Hrvatske, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994., str. 10.
18
ŠIŠIĆ, F., Povijest Hrvata…, str. 95.
19
ANČIĆ, M., "Hrvatska ...", str. 72-75.
BRKOVIĆ, Milko, Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih
vladara i velmoža, Zajednica izdanja ranjeni labud (ZIRAL) - Zavod za povijesne znanosti HAZU, Zadar
- Mostar, 1998., str. 46.
20
ANČIĆ, M., "Hrvatska ...", str. 76.
7
koji su sa svojim narodom došli u Dalmaciju i tamo našli Avare da vladaju tom
zemljom. Nakon međusobne borbe kroz nekoliko godina, Hrvati su nadvladali i ubili su
neke Avare, a ostale su prisilili da im se podlože".21 Veoma zanimljiv podatak iz
Konstantinova djela je i raspored slavenskih kneževina.22
Drugačiju verziju doseljenja Hrvata na područje nekadašnjih rimskih provincija
Dalmacije i Panonije donose Toma Arhiđakon i Ljetopis popa Dukljanina, gdje obadva
izvještavaju o Hrvatima kao o potomcima Gota. Hrvatska povjesničarka Nada Klaić ovu
teoriju objašnjava možebitnom Tominom mržnjom naspram Slavena/Hrvata, pa ih je
uslijed toga nazvao Gotima - kako bi ih obezvrijedio. Potpuno drugačije mišljenje o
Gotima dala je ruskinja Olga Akimova koja Tomino viđenje Gota objašnjava kao Božje
sredstvo za kažnjavanje Rimljana.23
Posljednjih desetljeća popularna je teorija o iranskom podrijetlu Hrvata, a
zagovaratelji ju potkrjepljuju s dva pronađena natpisa u Tanaisu na ušću Dona. Ova
teorija je izazvala oprečna mišljenja, pa tako jedni zagovaraju iransko podrijetlo, dok ga
drugi osporavaju ili potpuno ignoriraju.24
Utjecaj Karolinga na političku i kulturnu sliku ranosrednjovjekovne hrvatske

države jače se počinje osjećati početkom 9. st., tj. nakon što je Karlo Veliki (768.-814.)
proglašen za cara (800. god. u Rimu), time je ujedno postao i osnivačem vladarske loze
(karlovića).25
Najbolji uvid u utjecaj Franaka na ranosrednjovjekovnu hrvatsku državu imamo
u vidu ostavštine ratničke opreme i oružja, dok su na nakitnu ostavštinu najviše utjecaja
imale bizantske radionice.26 Franački upliv u kulturna događanja u
ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj državi bio je neposredna posljedica pokrštavanja koje je
uslijedilo kao rezultat već spomenutog političkog momenta u povijesti (krunidba Karla
Velikog i širenje Franačkog carstva) i trajao je dobar dio 9. st.27
21
HERŠAK, E. i NIKŠIĆ, B., "Hrvatska etnogeneza: pregled komponentnih etapa i interpretacija
(s naglaskom na euroazijske/nomadske sadržaje)", u: Migracijske i etničke teme, Vol. 23, No. 3, Zagreb,
2007., str. 258.
22
JURČEVIĆ, Ante, "Nalazi ranokarolinškog oružja i konjaničke opreme u doba formiranja
Hrvatske Kneževine", u: Starohrvatska prosvjeta, III. serija, svezak 38, Split, 2011., str. 139.
23
Isto, str. 259-261.
24
ŠKEGRO, Ante, "Javni natpisi s dviju mramornih ploča iz grčkog grada Tanaisa na ušću Dona
u Azovsko more", u: Povijesni prilozi, 21, Zagreb, 2001., str. 256-263.
25
VINSKI, Zdenko, "Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji", u: Vjesnik arheološkog muzeja u
Zagrebu (VAMZ), Zagreb, 10-11/ 1979., str. 159.
26
N. mj.
27
N. mj.
8
1.2. Ljudevit Posavski i ustanak protiv franačke vlasti
U vrijeme sklapanja mira u Aachenu (812. god.) između Bizanta i Franaka,

Hrvatska je bila podijeljena na dvije kneževine Panonsku i Dalmatinsku Hrvatsku.
Panonskom Hrvatskom vlado je knez Ljudevit (o. 814.-840.), a Dalmatinskom
Hrvatskom knez Borna (o. 810.-823.). Nakon smrti Karla Velikog, tron nasljeđuje
njegov sin Ludovik Pobožni (814.-840.). Franački anali bilježe kako se, prilikom
posjeta franačkih podanika/saveznika 818. god. franačkom caru Ludoviku, hrvatski
knez Ljudevit išao potužiti na nepošten odnos furlanskog markgofa Kodolaha prema
njegovim podanicima Hrvatima, koji su Francima pomogli pokoriti Avare, te mu pri tom
dao do znanja da će stvari preuzeti u svoje ruke ukoliko car ne obuzda pohlepnog
markgrofa. Car se na molbe hrvatskog kneza oglušio i Ljudevitu nije preostalo ništa
drugo nego podignuti bunu protiv tiranije koju je nametnuo markgrof Kodolah. Ljudevit
se dobro nosio sa Kodolahom i zadao mu poraz.28
Kolika je snaga bila uz Ljudevita govori podatak iz franačkih anala kako je tek
deseta vojna intervencija Franaka uspjela potjerati Ljudevita iz njegovog stolnog grada
Siska, a on se, pouzdajući u prijateljstvo svojih sunarodnjaka, sklonio kod Bornina
ujaka Ljudemisla koji ga je na kraju izdao, a u dogovoru s Francima i ubio u proljeće
823. godine.29
Ratujući s Ljudevitom pokazalo se da franačka vojna sila slabi, a to koriste
Bugari pa godine 827. zauzimaju istočnu Slavoniju. Zatim je car Ludovik ukinuo
furlansku markgrofiju i podijelio je na četiri dijela: na Furlansku užu i Istru, na
prekodravsku Panoniju (oko Blatnog jezera) i na Karantaniju, i one su podvrgnute kralju
Ludoviku Njemačkom koji se upustio u borbe s Bugarima i izgubio.30
28
BRKOVIĆ, M., Isprave hrvatskih narodnih vladara..., str. 42.
29
Isto, str. 44.
30
Isto, str. 43.
9
Ljudevita je u Savskoj Panoniji naslijedio knez Ratimir (829.-838.) koji je
uživao potporu Bugara.31 U vrijeme sukoba s Francima na Ratimirovu dvoru boravi
njitarski knez Pribina, koji završava na Ratimirovu prijestolju na koje ga postavljaju
Franci.32
Poglavar Dalmatinske Hrvatske (dux Dalmaciae) bio je podređen furlanskom
markgrofu koji je bio upravitelj od Jadrana do Drave.33
Tek dolaskom Mađara u Podunavlje (o. 900. god.) nestaje franačke vlasti na tom
području, a za Hrvatsku opet počinje grčevita borba za opstanak.34
1.3. Prilike u Dalmatinskoj Hrvatskoj u 9. stoljeću
Kao dokaz moći dalmatinskog kneza navodi se Gottschalkovo 35 imenovanje

kneza Trpimira (o. 845.-864.) rexom (kraljem). Gottschalk u svojim rukopisima
spominje Trpimirove pobjede nad Bizantom i osvajanje dalmatinskih gradova, a
Trpimirovu državu naziva regnum Croatorum. U sukobu između Franaka i Bugara
Trpimir se bori na strani Franaka u sjeveroistočnoj Bosni što nam govori o prostranosti
Trpimirove države. Smatra se da je upravo Gottschalk potaknuo Trpimira da izgradi prvi
benediktinski samostan u Rižinicama.36
Nakon Trpimira na vlast dolazi Domagoj (864.-876.) koji je ugrabio vlast od
(vjerojatno) maloljetnih Trpimirovih sinova Petra, Zdeslava i Muncimira. Domagoj
koristi okupiranost Franaka i Bizanta Arapima i preuzima potpunu kontrolu nad svojom
državom. Nakon Domagoja vlast preuzima Trpimirov sin Zdeslav (878.-879.) koji je
spriječio da na vlast dođu Domagojevi sinovi, ali vlada kratko i nakon borbe za
31
N. mj.
32
33
N. mj.
34
35
"Gottschalk" - učeni teolog (njemački redovnik) koji je izazvao podjelu svojim naučavanjem o
predestinaciji u 9. st. iz područja teologije i filozofije, u: KATIĆ, Lovre, "Saksonac Gottschalk na dvoru
kneza Trpimira", Bogoslovna smotra, Vol. 20, No. 4, Zagreb, 1932., str. 406-410.
36
BRKOVIĆ, M., Isprave hrvatskih narodnih vladara..., str. 45 i 46.
10
prijestolje vlast preuzima Branimir (879.-892.).37
Za Zdeslava, Hrvatska je kratko priznavala bizantsku vlast, ali je Branimir svoju državu
okrenuo Zapadu i rimskom Papi38, te mu papa Ivan VIII. šalje pismo 21. svibnja 879.
god. u kojem ga naziva „uzvišenim mužem, slavnim vladarom hvaleći njegovu vjernost
rimskoj prvostolnici“. Bizant je naložio svojim gradovima plaćanje danka hrvatskom
vladaru, a istodobno je i Venecija plaćala danak za plovidbu Jadranom i to hrvatskom
vladaru i Neretvanima.39 Iz Branimirova doba potječu natpisi s njegovim imenom, a
dosad ih je nađeno pet – i ovdje ćemo ih nabrojiti:
- prvi natpis potječe iz predromaničke crkve sv. Petra u Muću Gornjem, i
datacijom iz 888. god.;40
- drugi natpis ("B(ra)nnimero dux Sclavorum") nađen je na arhitravu oltarne
pregrade iz crkve sv. Mihovila u Ninu, a datiran je između 879. i 892. god.;41
- sljedeći natpis ( (Br)animero duce(m) Clavitnoru(m) ) potječe iz
predromaničke crkve u Ždrapnju kod Skradina;42
- u Šopotu kod Benkovca, nađen je natpis na kojem se po prvi put u cijelosti
nalazi hrvatsko ime, a natpis glasi: "Branimero cum...dux Cruatoru(m) cogit(avit)". Iz
navedenog proizlazi da su sklavinsko i hrvatsko ime, u 9. st., istoznačni;43
- posljednji, peti natpis na kojem se spominje Branimir, nađen je u Otresu kraj
Bribira, a glasi: "domno (Br)anni(mero) duci".44
Imena kneza Branimira i žene mu Maruše (Marije), nalaze se i u evanđelistaru u
Cividaleu, a značajna su i već spomenuta papinska pisma upućena što izravno, što ne
izravno knezu Branimiru.45
Iz ovog neki izvode zaključak kako je upravo u doba kneza Branimira,
ranosrednjovjekovna hrvatska država stekla neki vid samostalnosti (priznanje od strane
Pape), tj. da se uslijed opadanja moći franačkog i bizantskog imperija, Branimirova
Hrvatska "dokopala" slobode.46
37
Isti, str. 46.
38
MATIJEVIĆ-SOKOL, Mirjana, ZEKAN, Mate, Branimirova Hrvatska u pismima pape Ivana
VIII., Književni krug, Split, 1990., str. 9.
39
40
MUŽIĆ, I., Hrvatska povijest devetog..., str. 133.
41
Isto, str. 134..
42
N. mj.
43
Isto, str. 134-135.
44
N. mj.
45
MATIJEVIĆ-SOKOL, M., ZEKAN, M., Branimirova Hrvatska..., str. 10-11.
46
Isto, str. 9.
11
1.4. Karolinzi i Crkva
Širenjem Franačkog carstava usporedno se širilo i kršćanstvo među nepokorene

narode. Kako su Franci logistički pomagali svoje saveznike (u ovom slučaju Hrvate)
protiv Avara nama su ostali karolinški nalazi dokud se prostirala franačka uprava. Uz
ratnu opremu ostali su sačuvani i misionarski predmeti (kadionica s izvora Cetine,
jezičak iz Gornjih Vrbljana) o kojima ćemo nešto više reći u nastavku ovog rada.47
Uspostavljajući civilnu vlast i organizaciju na novoosvojenom području,
usporedno je uspostavljana i crkvena vlast. Tako možemo vidjeti da se za kneza
Trpimira i Branimira u Hrvatskoj podižu samostani kao rasadništva kulture i
misionarskog djelovanja među Hrvatima. Tako je organizirana i Hrvatska biskupija (u
Ninu) sa jurisdikcijom na teritoriju koji je u vlasti hrvatskog kneza, dok je biskup
Hrvata podređen (sufragan) Akvilejskom patrijarhu. Takav odnos između Akvilejakog
patrijarha i Hrvatskog biskupa održat će se dokad i franačka vlast nad Hrvatima, tj. do
smrti Karla III. (898.-922.).48
Kao dokaz misionarske uloge franačkih benediktinaca u Hrvatskoj imamo
njihova imena na kamenim spomenicima (Teudbertus, Gumpertus, Aldefredus), kao i
pisma Akvilejskog patrijarha Maksencija u kojima se spominju katekumeni iz oganskog
stanovništva.49
47
ZEKAN, Mate, "Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 72.
48
N. mj.
49
N. mj.
12
2. FRANAČKI ARHEOLOŠKI NALAZI S PROSTORA BOSNE I
HERCEGOVINE
2.1. Općenito o karolinškim nalazima s prostora Bosne i Hercegovine
Od karolinške ostavštine na području današnje Republike Bosne i Hercegovine

(koja je, u vremenu o kojem je ovdje riječ, jednim dijelom činila i ranosrednjovjekovnu
Hrvatsku državu, za arheologe, najznačajniju skupinu nalaze čine dijelovi karolinške
ratničke i konjaničke opreme, a to su mačevi i ostruge, jer je upravo njih ostalo najviše
sačuvanih.50
Kod germanskih naroda dugi dvosjekli mač bio je posebno cijenjen predmet i
zauzimao je visoko mjesto u životu ratnika, pa se zato često spominje u pisanim
izvorima – sagama, epskim pjesmama, zagonetkama, oporukama. Osim što je imao
praktičnu primjenu u borbi, bio je i ceremonijalni objekt i simbol povezivan s obitelji,
dužnostima i odanošću prema vladaru, odrastanjem i pogrebnim običajima. 51 Kod
Slavena, tipično naoružanje čine koplje, luk i strijela te sjekira. 52 Krajem 8. i početkom
9. st. Slaveni se, najviše posredstvom Franaka, počinju služiti i mačem. Tako da
naoružanje ratnika iz vladajućeg sloja, u tada nastajućoj ranosrednjovjekovnoj hrvatskoj
državi, čine dvosjekli mač, koplje s krilcima te konjanička oprema.53
50
JELOVINA, Dušan, Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u MHAS, Muzej hrvatskih
arheoloških spomenika, Split, 1986., str. 7.
51
BILOGRIVIĆ, Goran, "Karolinški mačevi tipa K", u: Opscvla archaeologica, 33., Arheološki
zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009., str. 126.
52
JELOVINA, Dušan, Starohrvtaske nekroplole na području između rijeka Zrmanje i Cetine,
Split, 1976., str. 116-119.
53
BELOŠEVIĆ, Janko, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljeća, Sveučilišna naklada
Liber, Zagreb, 1980., str. 98.
13
Kako smo već naveli, karolinški nalazi pronađeni su na dvadeset i pet lokaliteta
u Bosni i Hercegovini (Baštra, Prijedor, Gomjenica, Petoševci, Gornji Vrbljani, Travnik,
Rudići, Čipiljić, Sultanovići, Varvara, Livno-Šuica, Podgradina, Grabovica, Vir,
Gradina, Gorica, Humac, Crveni Grm, Zvirići, Mostar, Blagaj, Mogorjelo, Stolac,
Hatelji, Rusanovići) i uglavnom su pojedinačni, a okolnosti nalaženja su uništeni
grobovi što ukazuju na postojanost grobnih cjelina koje tek trebaju biti istražene. 54
Pronađeni su karolinški nalazi koji datiraju od 8. do 9. st., o kojima ćemo detaljnije
govoriti u sljedećim poglavljima. Posebnu pažnju zavrjeđuju nalazi iz: Gornjih Vrbljana
na rijeci Sani (pojasni jezičak sa natpisom, ostruge), Mogorjela kod Čapljine (mač,
ostruge, koplje i pojasni jezičac) i Podgradine - Rešetarice kod Livna (mač, ostruge,
jezičac).
Pozornost pobuđuju i nepublicirani nalazi nekropole sa preko 770 grobova iz
Grudina, Čipuljići kod Bugojna gdje je, uz ostruge, nađeno oružje te nakit
starohrvatskog kulturnog kruga. Provedena analiza ranosrednjovjekovnih mačeva,
kopalja, ostruga i metalnih ukrasnih dijelova odjeće, koje na ove prostore krajem 8. st. i
početkom 9. st. donose Franci, kao gotovu robu, pokazala je da su Hrvati pod njihovim
utjecajem počeli i sami proizvoditi vrijedne metalne predmete. Gustoća i raspored
nalazišta na prostoru Bosne i Hercegovine naznačuju mogući teritorij koji je tada bio u
sklopu ranosrednjovjekovne hrvatske države i potvrđuje interesnu razdjelnicu Karolinga
i Bizanta stvorenu mirom u Aachenu 812. godine.55
54
ZEKAN, M., "Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 73.
55
Isto, str. 72.
14
3. KAROLINŠKI MAČEVI
3.1. Općenito o karolinškim mačevima
Najvažnija, ili u najmanju ruku najbrojnija skupina karolinških nalaza na

području ranosrednjovjekovne hrvatske države, čine nalazi mačeva i ostruga, koji su
sačinjavali karolinšku ratnu i konjaničku opremu.
Prvo mjesto među nalazima zauzimaju dugi željezni dvosjekli mačevi (spathe).
Ovi nalazi okvirno pripadaju vremenu od kraja 8. st. do u 10. stoljeće, koncentrirani na
područje Hrvatske kneževine/države i susjednih oblasti. Razlog ovolikog broja nađenih
mačeva na navedenom području leži u činjenici da se područje Hrvatske kneževine
nalazilo na tromeđi velikih sila tog doba Avarskog kaganata, Bizanta i nadolazećih
novih vladara Zapadne Europe – Franaka.56 U takvoj podjeli moći, između velikih sila,
ranosrednjovjekovni hrvatski teritorij je činio granicu prema Avarima s jedne, Bizanta s
druge i Franaka s treće strane.57
Mač se sastoji od dva dijela: balčaka i sječiva, a balčak se dijeli na jabučicu,

rukohvat i nakrsnicu/križ. Ukupno, na prostoru starohrvatske države, nađena su 24
karolinška mača, od čega njih 13 pripada tipu K, a 3 mača se ne mogu tipološki pobliže
odrediti.58
Najpoznatiju tipološku klasifikaciju mačeva načinio je Jan Petersen. Klasificirao
ih je po obliku balčka na 26 tipova i nekoliko podtipova, a za takvo što poslužili su mu
nalazi oko 2000 mačeva iz 9.-11. stoljeća koji su potjecali pretežno iz skandinavskih
56
VINSKI, Zdenko, "Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine", u: Vjesnik
Arheološkog muzeja u Zagrebu (VAMZ), Zagreb, 5/1971., str. 65.
57
TOMIČIĆ, Željko, "Arheološka slika ranog srednjeg vijeka na prostoru međuriječja Drave
Dunava i Save", u: Hrvati i Karolinzi (Rasprave i vrela, 1. dio), Split, 2000, 142-161, str. 151.
58
BILOGRIVIĆ, G., "Karolinški mačevi tipa K", str. 126.
15
radionica (većina iz Norveške). Kod nas, najveći broj nalaza karolinških mačeva čine
oni tipa K.59
Na prostoru Bosne i Hercegovine i Hrvatske dosad su pronađeni mačevi:
• tipa H (4 nalaza), (T. II., 1)
• tipa K (10 nalaza), (T. II., 2)
• prijelazni tip K-O (O-III)
• poseban tip 1 (6 nalaza)60
• tip X (4)61
• tip W-X (1)
U Europi je, po sadašnjoj evidenciji, nađeno 77 mačeva tipa K. Ovaj tip ima raščlanjenu
krunu jabučice – najčešće pet, rijetko šest ili sedam režnjeva. Režnjevi su odvojeni
žljebovima ispunjenima žicom. Oni su ili jednake širine ili je srednji režanj širi i
povišeniji od ostalih. Nakrsnica ima kraću i dužu varijantu. Nisu rijetki primjerci kojima
je jabučica bogato ukrašena tauširanjem, a nakrsnica platiranjem. Dvosjeklo sječivo je
često damascirano i u pravilu ima žlijeb za otjecanje krvi. 62 Uz mačeve pronađene u
zatvorenim grobnim cjelinama u pravilu se pronalaze i dijelovi garniture za
zakopčavanje koja se sastoji od dvije kopče, dva jezičca i dvije petlje.63
Zanimljive su priče o mačevima iz pisanih izvora skandinavske književnosti, a
govore o tome kako je mač u germanskih naroda predstavljao simbol odanosti prema
vladaru, kao i simbol vlasti, te podaništva. Najveću je važnost pritom igrao balčak mača
koji je često imao važnu ulogu i pri donošenju zakletvi. Tako nam mačevi pronađeni u
grobovima odličnika u Hrvatskoj kneževini mogu biti i znak podaništva prema
vladarima iz Franačke. Ali mačevi kod hrvatskih odličnika nisu morali predstavljati isto
što i kod Germana, ali su vjerojatno izazivali poštovanje domaćeg (hrvatskog)
stanovništva prema nositeljima istih.64
59
BILOGRIVIĆ, G., "Karolinški mačevi tipa K", str. 126-127.
60
"Poseban tip 1" - vrlo često obilježava trodijelno izvedena kruna jabučice, s povišenim
srednjim dijelom. Oni nemaju jednoobrazno oblikovanu jabučicu, tako da u ovaj tip spadaju i mačevi sa
izrazito otupljenim vrhom jabučice, ali i prijelazni oblici ka tipu H tj. tipu K. Nakrsnica je u pravilu
kratka, ravna i masivna. Sječivo je u većini slučajeva damascirano, a gotovo uvijek se na sredini sječiva
nalazi žlijeb za otjecanje krvi. U Hrvatskoj je dosad pronađeno pet mačeva posebnog tipa 1 sa četiri
lokaliteta: Morpolača-Tubića kuće, Orlić kod Knina, Prelog - Cirkovljan (T. II., 3) Medvedička kraj
Đurdevca. BILOGRIVIĆ, G., "Karolinški mačevi tipa K", str. 132, 149.
61
JELOVINA, D., Starohrvtaske nekroplole…, str. 117.
62
Isto, 128-130.
63
VINSKI, Z., "Novi ranokarolonški nalazi u Jugoslaviji", str. 174.
64
Isto, str. 149.
16
3.2. MAČEVI TIPA H
3.2.1. Općenito o mačevima tipa H
Na području Dalmatinske Hrvatske nađena su dosad 4 mača tipa H. S područja

Hrvatske potječu tri (Gradac kod Drniša, Katuni kraj Omiša koji su ukrašeni i s
nekropole Ždrijac u Ninu mač koji je neukrašen), a iz BiH jedini primjerak ovog mača
nađen je u Rudićima kod Glamoča.65
Unutar mačeva tipa H J. Petersen je izdvojio dvije varijante:
• stariju, kasnog 8. i ranog 9. st. – obrubljeni hrbat na bazi jabučice i na nakrsnici
• mlađu, od 9.-11. st., hrbat je jedva vidljiv.
Nalazi mačeva ovog tipa razasuti su na velikom području europskog kontinenta,

od ušća Loire na zapadu, do Volge na istoku. Porijeklo tipa treba lokalizirati u Porajnje.
U 9. st. širi se upotreba ovih mačeva i na srednju Europu. Tijekom 10. st. pojavljuju se i
u staromađarskim grobovima, a šire se i na Ukrajinu i Rusiju. Najveća koncentracija im
je u Skandinaviji, gdje su od kraja 9. pa kroz cijelo 10. st. Vikinzi sami proizvodili ovaj
tip. Ovaj tip odlikuje trokutasta jabučica sa zaobljenim rubom. Jabučica i nakrsnica su
često ukrašene tauširanjem, ali nisu rijetki ni neukrašeni primjerci. Sječivo je obično
dvosjeklo (poznati su i jednosjekli) i često je izrađeno damasciranjem. 66
65
BELOŠEVIĆ, Janko, "Osvrt na karolinške mačeve tipa H sa šireg područja Dalmatinske
Hrvatske", u: Prilozi Instituta za arheologiju, Zagreb, 24/ 2007., str. 408.
66
Isti, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. stoljeća, str. 100.
Isti, "Osvrt na karolinške mačeve...", str. 410.
17
3.2.2. Mač tipa H iz Rudića kod Glamoča
Mač iz Rudića (T. III., 1) potječe iz uništenog groba i uz njega su nađena 2

koplja. Mač predstavlja najskromniji primjerak od navedena četiri mača s područja
Dalmatinske Hrvatske. Oštrica mu je dvosječna, s obje strane iste nalazi se plitki kanal.
Jabučica je na vrhu trokutasta i konusnog je poprečnog presjeka. Dužina mu iznosi 77
cm. Datiran je u sredinu 8. st.67
67
Isto, str. 410.
18
3.3. MAČEVI TIPA K
3.3.1. Općenito o mačevima tipa K
Mačevi tipa K, nastali su u radionicama Porajnja, u 2. pol. 8. st. Razvili su se iz

kasnomerovinških mačeva sa zoomorfnim završecima na jabučicama. Nalazi ovih
mačeva najzastupljeniji su na prostoru Norveške, Sjeverne Irske i Hrvatske 68, dok su u
srednjoj i zapadnoj Europi rijetki, a u istočnoj Europi uopće nisu poznati. Kao što je
prethodno navedeno, samo 24 karolinška mača nađena su na području
ranosrednjovjekovne hrvatske države. Osim u Hrvatskoj, koncentracija mačeva tipa K
nalazi se još u Norveškoj (23), Njemačkoj (14) i Irskoj (8). Razlika između navedenih
zemalja i ranosrednjovjekovne hrvatske države je da u njoj mačevi tipa K čine nešto
više od polovice ukupnoga broja karolinških mačeva. Neki autori (Z. Vinski) smatraju
da je razlog tomu darovni moment mačeva od strane Franačkih vladara svojim
saveznicima – hrvatskim kneževima ili putujući kovači – oružari koji su slijedeći
franačke misionare izrađivali mačeve i na tlu Hrvatske kneževine.69
Unutar tipa možemo razlikovati i prijelazni tip K–O, koji ima jabučicu identična
kao i tip K, dok nakrsnica umjesto zaobljenih ima zašiljene krajeve, što je odlika tipa
O.70 Mačevi tipa K sa sedam režnjeva su rjeđe zastupljeni, a zanimljivo je da dva od tri
mača tipa K iz BiH imaju upravo sedam režnjeva (Mogorjelo i Podgradina), dok je
samo jedan takav mač nađen na tlu današnje Hrvatske (Kninsko polje). Za razliku od
68
Najpoznatiji mačevi tipa K s područja Dalmatinske Hrvatske potječu s lokaliteta Biskupija –
Crkvina kod Knina (groba 1, ULFBREHT). Ostali lokaliteti u Hrvatskoj s mačevima ovog tipa su
Kninsko polje-Gugine kuće, Koljane Gornje-Vukovića most, Poletnica kod Zadvarja, Podsused kraj
Zagreba, Prozor kraj Otočca-Gornja Luka. Mačevima iz Biskupije-Crkvina kod Knina značajni su zbog
uloge koju je u povijesti nekadašnje ranosrednjovjekovne hrvatske države imao Knin., u: ZEKAN, M.,
"Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 13.
Grobovi iz Biskupije - Knin, nose sa sobom još jednu zanimljivost, koja nam govori o odnosu
Slavena prema maču u odnosu na Germane. Mačevi u Biskupiji su pokopani sa svojim prvim vlasnicima,
nedugo nakon što su proizvedeni, kao popudbina ili prikaz statusa pokojnika, dok su Germani mačeve
koristili kroz generacije., u: BILOGRIVIĆ, G., "Karolinški mačevi tipa K", str. 150.
69
70
N. mj.
19
mačeva s petodijelnom krunom balčaci mačeva sa sedmodijelnom krunom najčešće su
neukrašeni. Ako i jesu, tada se radi samo o umetanju rovašene žice (uglavnom srebrne)
između režnjeva te između krune i baze jabučice. Gornja je linija krune takvih mačeva
uglavnom konveksna nasuprot sječivu ili ima oblik krova na dvije vode, a u nekim
slučajevima i središnji režanj znatno širi i nešto viši od ostalih.71
Glede tipoloških obilježja, nakrsnice s vremenom su postajale duže. Tako su u 8.
st. u pravilu duge do 9,5 cm, u 9. st. dosežu 13–14 cm, a u 10. stoljeću i 16 cm. Unutar
tipa K duljine nakrsnica variraju, osim rijetkih iznimaka, uglavnom od 10 do 12–13 cm.
Nakrsnica je usto tek jedan od nekoliko elemenata mača, a za precizniju se dataciju u
obzir moraju uzeti svi elementi. Slično je s jabučicama, ali i s krunama.72
3.3.2. Nalazi mačeva tipa K s teritorija Bosne i Hercegovine
Kao što smo već u uvodnom poglavlju o karolinškim mačevima rekli, mačevi
predstavljaju najkarakterističniji franački proizvod iz karolinškog doba. Karolinški
mačevi su izravni nasljednici kasnomerovinških spata s prijelaza 7./8. st., kod kojih se
trapezoidna jabučica učvršćivala sa dvije zakovice, a kruna iste se počela dijeliti na tri
ili pet tauširanih režnjeva ukrašenih životinjskim glavama, dok im je oštrica ojačana
damasciranjem.73
Na prostoru Bosne i Hercegovine, mačevi tipa K zastupljeni su na tri lokaliteta:
Stolac-Čairi, Podgradina kraj Livna i Mogorjelo (T. III., 5, 4, 3). (Uvjetno četiri, ako
uvrstimo mač s lokaliteta Mostar – Vukodol).
Na lokalitetu Čairi kod Stoca, iz uništenog groba zajedno s kopljem, nađen je

dvosjekli željezni mač tipa K (T. III., 5) oštećene oštrice na kojoj se nalazi plitki kanal
71
Isto, str. 150.
72
Isto, str. 154.
73
20
za otjecanje krvi (bultrina). Nakrsnica mu je duga, a na vrhu jabučice nalazi se kruna od
pet režnjeva. Dužina mača iznosi 89,6 cm, a datiran je u 1. pol. 9. st.74
Iz Mogorjela kod Čapljine, potječe dvosjekli željezni mač tipa K (T. III., 3),
tipološki je srodan onom iz Čaira, sa damasciranom oštricom i izraženom bultrinom.
Ima kratku nakrsnicu i na vrhu jabučice krunu od 7 režnjeva. Dužina mača iznosi 94,4
cm, a nakrsnice 9,4 cm. Datiran je u 2. pol. 8. st.
Sa starohrvatske nekropole Rešetarica kod Livna, smještene na povišenom
mjestu nedaleko od Buškog jezera, a iz grobova na ostacima ranokršćanske bazilike koji
su nađeni in situ, potječu najvrjedniji arheološki nalazi. Među nalazima najvažnije
mjesto svakako pripada karolinškom maču tipa K (T. III., 4) koji ima dvosjeklu
damasciranu oštricu kojoj se po sredini nalazi bultrina. Na jabučici se nalazi kruna od 7
režnjeva. Dužina mača je 92,2 cm.. Mač je nađen u okruženju keramičkih posuda kao i
mač iz Kninskog polja, a zajedno s mačem nađene su i karolinške ostruge. Datiramo ga
u 2. pol. 8. st.75 Uz već spomenuti mač tipa K nađeni su i dijelovi garniture za
zakopčavanje mača (T. I., 2). Dijelove čine dva željezna jezičca pojasa za pričvršćivanje
mača od kojih je jedan bolje očuvan. Sami jezičac bio je pričvršćen za remen pomoću
četiri zakovice ispod koji se nalazio brončani lim. Površina jezičaca je zadebljana s
krajeva prema sredini (gornja površina). Garnitura se datira u 2. pol. 8. st.76
S lokaliteta Vukodol kod Mostara, iz oštećenog groba zajedno s ostrugama,
potječe dvosjekli mač slomljene oštrice (T. III., 6) i duge uske nakrsnice (križa).
Nedostaje mu vrh oštrice i veliki dio jabučice, a u središnjem dijelu rukohvata nalaze se
dvije rupe za zakovice. Dužina ovog mača je 78,7 cm, a vrijeme izrade sredina 9. st.77
Kod Ljubuškog, na lokalitetu sv. Mihovil na Humcu, nađen je mač (T. III., 2) s
dvosjeklom oštricom kojem nedostaje jabučica, dio rukohvata i vrh oštrice koja je
oštećena, pa se na njoj ne uočava bultrina. Nakrsnica je kratka i masivna, te s jedne
strane oštećena. Dužina ovog mača iznosi 68 (65) cm, a širina sječiva 5 cm. Datiramo
ga u sred. 8. st.78
74
ZEKAN, M., Karolinški i poslijekarolinški nalazi iz BiH", str. 56.
75
VRDOLJAK, Bono Mate, "Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna nekropola na
Rešetarici kraj Livna", u: Starohrvatska prosvjeta, 18/1990., str. 119-122.
ZEKAN, M., "Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 56, 71.
76
77
ZEKAN, M., "Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 56 i 58.
78
OREČ, Petar, "Novi arheološki nalazi iz ranog srednjeg vijeka iz zapadne Hercegovine", u:
Glasnik zemaljskog muzeja (GZM), Sarajevo, 39/1984., str. 124.
21
4. KOPLJA
4.1. Opće karakteristike franačkih kopalja
Koplja s krilcima kao i jednostavna koplja s prostora ranosrednjovjekovne

hrvatske države, proizvod su franačkih radionica iz Porajnja gdje se vrlo često javljaju u
7. i 8. st. Tako je poznat veći broj takvih kopalja iz Austrije, Češke, Slovačke i
Mađarske,79 a u druge dijelove Europe koplja s krilcima šire se tijekom 9. st. Franačke
radionice su opskrbljivale kopljima prostor od Skandinavije do Crnog mora. Na samom
istoku Europe dosad nisu pronalažena.80
Koplja s krilcima izrađena su od željeza, a sastoje se od bodila i tuljca za nasad
motke te dvaju karakterističnih željeznih pločica koje se nalaze na donjem dijelu
tuljca.81 Ukupna dužina kopalja iznosila je 2 do 2,5 m, a držak (drvena motka) je bila
omotana kožnatom trakom kako ne bi došlo do loma prilikom borbe. Željezni dio sezao
je do dužine od 60 cm i težio je oko pola kilograma. 82 Prema svojim karakteristikama
koplja s krilcima služila su za probijanje, a ne za bacanje. Općenito se smatra da su
krilca na kopljima služila kako se napadaču prilikom udarca ne bi zaglavila u tijelu
neprijatelja, već da ga lakše izvuče i bude spreman za novi udarac. Prema drugim
mišljenjima, ona su se razvila kao najpodesnije oružje za borbu protiv konjice, jer im je
njihova veličina omogućavala da onesposobe konja, dok su krila imala zadatak da
koplje ne izleti iz ruku od siline konja u naletu. Ova koplja se, po nekim tumačenjima,
javljaju u vrijeme kad se Franci susreću s avarskom konjicom. Zemljopisni raspored
79
BEKIĆ, Luka, "Novi nalaz ranosrednjovjekovnog koplja s krilcima", u: VAMZ,
36/2003,
Zagreb, str. 167.
80
SEKELJ - IVANČANIN, Tajana, "Ranokarolinško koplje s krilcima iz šljunčare Jegeniš kod
Koprivnice", u: Prilozi Instituta za arheologiju, Zagreb, 21/2004., 109.-128. str. 114.
81
BEKIĆ L., "Novi nalaz ..." , str. 167.
82
SEKELJ - IVANČANIN T., "Ranokarolinško koplje s krilcima iz šljunčare Jegeniš kod
Koprivnice", str. 116.
22
nalaza kopalja s krilcima kao i datacija istih ovu teoriju čine mogućom za ovaj dio
Europe.83
Ukoliko pratimo razvoj kopalja na osnovu žlijebljenja tuljca, onda razlikujemo
duboki žlijeb duž cijelog tuljca koji je obilježje 7. st., njega nasljeđuju žlijebovi koji se
polako gube uz uske urezane brazde i konačno u konačnom razvoju žlijebljenje potpuno
nestaje, a ostaju urezane brazde, a taj tijek možemo pratiti do početka 10. st. Najveća
količina ovakvih kopalja potječe iz Porajnjskih radionica iz 2. pol. 8. st., a karakteristika
su im urezane linije u obliku šiljastih lukova. 84 Kod nas je ovakav tip koplja nađen na
lokalitetima u Mogorjelu kod Čapljine i Hateljima kod Stoca u Hercegovini, te u koritu
rijeke Cetine i Poletnici kod Zadravja u Hrvatskoj.85
Iz Austrije imamo tipologiju kopalja, na osnovu zatvorenih sredina, koju je

načinio E. Szameit i podijelio ih prema zajedničkih i razlikovnih svojstava.86
Zajednička svojstva su im: 1) široki plosnati list bez istaknutog rebra, 2) učestalo
damasciranje sredine lista, 3) jak tuljac koji je često kutasto izveden, sa žlijebom
sprijeda i s traga, 4) i posljednja zajednička karakteristika su im dimenzije.87
Tipološke razlike su im u izradi tuljca i lista, a naročito po obliku krilaca i na osnovu
toga Szameit razlikuje nekoliko tipova:
Tip A, ima velika krilca s rubovima koji idu do donjeg ruba tuljca, dok im
dužina iznosi 45-58 cm, a težina 350-450 grama.
Tip B, ima ista krilca, ali im spojnica s tuljcem završava iznad otvora.
Tip C, ima kratka tupa krilca i ona najčešće nisu spojena s otvorom tuljca. List
im je masivno iskovan i teže 500-550 grama.88
Od ostalih tipologija koplja s krilcima, značajna je ona koju je dao Herbert

Westphal, a koja na osnovu nalaza iz Westfalije i Saske razlikuje šest tipova kopalja s
obzirom na mjerni odnos dužine i širine lista i dužine lista i tuljca, te tehnološke
karakteristike (položaj raspona lista, postojanje ili ne damasciranja89, promjer i presjek
83
BEKIĆ, L., "Novi nalaz ...", str. 167.
84
N. mj.
85
DEMO, Željko, "Ranosrednjovjekovno koplje s krilcima iz okolice Dugog Sela u svijetlu
novih saznanja o ovoj vrsti oružja na motki", u: Archaeologia adriatica, IV, Zadar, 2010., str. 71.
86
BEKIĆ, L., "Novi nalaz ...", str. 115.
87
N. mj.
88
N. mj.
89
"Damasciranje" - tehnika spajanja traka od različitih vrsta željeznih materijala kovanjem, radi
postizanja boljih svojstava za mačeve, koplja, puške... Naziv je dobila prema gradu Damasku, gdje je ta
23
tuljca, ukrašavanje tuljca žlijebljenjem, i drugih karakteristika90). U srednjovjekovnoj
hrvatskoj državi prevladavaju tipovi II i III, te prijelazni tip I/II (T. VII, 2).
Prijelazni tip I/II zastupljen je jednim primjerkom na našem području i to na
lokalitetu Rudići-Grebnice/Bojanov orah.91
Kod tipa II list je konveksno zaobljenih ramena s proširenjem na sredini lista, a
tuljac je okruglog ili oktogonalnog presjeka s promjerom do 30 mm, te često ukrašen
žlijebljenjem (tuljac) kao i ojačana krilca. Ovaj tip je zastupljen na lokalitetima
Mogorjelo kod Čapljine (2 koplja), Hatelji kod Stoca (nepoznato nalazište) i Čairi kod
Stoca.92
Tip III karakteriziraju konveksno zaobljena ramena koja zauzimaju i do dvije
trećine dužine lista, a tuljac može biti okruglog, oktogonalnog ili četvrtastog presjeka i
do 38 mm promjera. Ukras na tuljcu je također užlijebljen, a težina ovog tipa koplja je
oko 1 kg. Zastupljen je s tri primjerka: dva s nepoznatih lokaliteta u BiH i jednim s
lokaliteta Vir-Glavice kod Posušja.93
Osim oblikovnih značajki, koplja možemo razlikovati i prema načinu njihove

tehnološke izrade koja se uočava na bazi listolikog vrška koplja. A nakon provedenih
analiza, može se zaključiti kao se koplja izrađuju u jednoj od tehnika damasciranja.
Prostim okom nije moguće prosuditi radi li se o pravom (kovanom, lijevanom,
sastavljenom, složenom) ili lažnom (zavarenom) damastu, jer su mnoge oštrice
sastavljene od lamela iste vrste ili su se kovale s naborima koji su stiješteni. Kod tako
stiještenih oštrica putem jetkanja (uklanjanje površinskog sloja kiselinom, kako bi se
dobio određeni motiv) dobivao se učinak pravog damasciranja.94
4.2. Koplja Franačkog porijekla s prostora Bosne i Hercegovine
tehnika bila posebno razvijena, u: Obiteljski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb,
2005.
90
DEMO, Ž., "Ranosrednjovjekovno koplje s krilcima...", str. 69.
91
Isto, str. 73 i 74.
92
Isto, str. 69 i 71.
93
N. mj.
94
SEKELJ – I, T., "Ranokarolinško koplje s krilcima ...", str. 118.
24
S lokaliteta Hatelji kod Stoca, potječe loše sačuvano koplje s krilcima (T. V., 13.
T. VI., 2), ali se odlikuje izvanrednom izradom, oblikom i proporcijama. Oštrica je
izrađena u obliku lovorova lista, koja blago prelazi u razmjerno dugi i vitki tuljac. Sa
dna tuljca izdvajaju se dva nasuprotna kratka krilca, trapezoidnog oblika. Tuljac je
ukrašen izbrazdanim ukrasom četiri izdužena okomita niza eliptičnih motiva, dok su
krilca ukrašena sa dvije paralelne okomite izbrazdane linije.95
Na lokalitetu Čairi kod Stoca nađeno je željezno koplje s krilcima (T. V., 3)
dugo 51 cm, listolikog oblika i na tuljcu sa po jedna rupa za zakivanje na drveni držak.96
Iz kastruma u Mogorjelu potječu dva koplja. Jedno se ističe svojom izduženom,
izuzetno vitkom linijom i oštricom u obliku vrbina lista (T. VII., 3). Drugo koplje je
željezno u obliku lovorova lista s krilcima i damasciranom oštricom (T. VI., 1./T. V., 9).
Vanjska površina tuljca je ukrašena s četiri izduženim okomitim niza eliptičnih motiva.
Dužina mu iznosi 46 cm. Vremenski propada kraju 8. st.97
Kod sela Rudići, blizu Glamoča, 1972. god. slučajno je otkriven grob iz kojeg
potječu mač, koplje s krilcima, te koplje i prsten kao i nožić koji je izgubljen. Koplje s
krilcima (T. V., 12/T. VII., 2) je željezno, dugog uskog lista koji prelazi u kratki tuljac za
nasad, ukupne dužine 32, 8 cm. Oktogonalnog je presjeka, a po sredini se nalazi
plastično rebro i dvije kanelure sa obje strane po jedna. Kratkih je krilaca koja su
profilirana sa dvije paralelne okomite brazde. Drugo je koplje (T. VII., 1) također
željezno, izdužena lista i kružnog tuljca. Dužina istog iznosi 36, 4 cm.98
Iz mjesta Vir kod Posušja potječe željezno koplje s krilcima (T. V., 1/T. VII., 5)
dugo 70 cm i šir. 8 cm, slučajni je nalaz ispod Glavice u Viru iz 1930. god. Karakterizira
95
Grupa autora, Hrvati i Karolinzi, (Katalog, 2. dio), str. 262.
MILETIĆ, Nada, "Nakit i oružje 9-12. vijeka u nekropolama Bosne i Hercegovine", u: Glasnik
Zemaljskog muzeja (GZM), Sarajevo, n. s. XVIII, 1963., str. 160.
BEKIĆ L., "Novi nalaz ...", str. 168.
96
BEKIĆ, L., "Novi nalaz ...", str. 16
Grupa autora, Hrvati i Karolinzi, (Katalog, 2. dio), str. 336.
ZEKAN, M., "Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 57 i 59.
97
Grupa autora, Hrvati i Karolinzi, 2. dio, str. 281.
MILETIĆ, N., "Slovenske nekropole u Mahovljanima kod Banjaluke", GZM, Sarajevo,
34/1979., str. 145-151.
ZEKAN, M., "Karolinški i poslijekarolinški ...", str 60.
98
Grupa autora, Hrvati i Karolinzi, (2. dio), str. 332.
25
ga listolika oštrica i naglašeno rebro po sredini, te konični tuljac za nasad drške i po tri
urezane linije na krajevima krilaca.99
5. OSTRUGE
5.1. Općenito o ostrugama
99
Grupa autora, Hrvati i Karolinzi, 2. dio, str. 351.
26
Ostruge su sastavni dio konjaničke opreme. U upotrebi su od latenskog doba (3.-
1. st. pr. Kr.), a prvi ih upotrjebljuju Kelti. Prve ostruge bile su načinjene od bronce ili
željeza, malih dimenzija i kratkog trna, za razliku od ranosrednjovjekovnih koje su
većih dimenzijama i dužeg trna. Nakon evolucije u obliku, srednjovjekovne ostruge
dobivaju novi izgled i imaju kratki konusni trn i duže krakove ostružnih lukova koji na
krajevima imaju ušicu.100
U merovinško doba nosi se samo jedna ostruga i to na lijevoj nozi, a početkom
8. st. ponovno se nose ostruge u paru. Ostruge koje ćemo mi pobliže opisati, odnosno
ranokarolinške ostruge, pojavljuju se polovinom 8. st. Osobine ranokarolinških ostruga
su kratki trn, duži tip krakova i ušica, te ostruge kraćih krakova sa zakovicama na
pločicama. Ostruge su pričvršćivane remenjem, tj. garniturom za zakopčavanje. Od 9.
st. ostruge postaju masivnije, a šiljci (trn) duži.101
Najviše karolinških ostruga nađeno je na području Dalmacije, između rijeka
Zrmanje i Cetine (Bikupija-Crkvina 14 parova, T. XVIII., 1-4; Koljani Gornji nalazište
Crkvina 12 parova), ali i u današnjoj BiH.102
Prema Zdenku Vinskom, odlike ranokarolinških laganijih ostruga su izradba od
bronce, i iznimno srebra, tanji krakovi i kraći šiljci (trn). Dok su karolinške ostruge
masivnije, također rađene od bronce i najčešće su ukrašene, a ima ih i željeznih s dužim
trnom i deblji krakovima. Obje vrste su pričvršćene za obuću s remenjem i kovinskim
dijelovima garniture.103
Prema zastupljenosti karolinških nalaza na području ranosrednjovjekovne
hrvatske države, ostruge su najbrojnije, a u kronološkom smislu su razvrstane u tri
skupine, i to:
1) ranokarolinške lagane sa zakovicama na pločicama i graniturom za
zakopčavanje, ukrašene plemenitom kovinom, a najveći broj ih potječe s lokaliteta
Biskupija-Crkvina u Kninu;
2) nešto mlađe su masivne i raskošno ukrašene ostruge. A ponovno najljepši
primjerci potječu sa područja Biskupija-Crkvine;
3) treću skupinu čine jednostavno rađene masivne željezne ostruge, ostružni
100
JELOVINA, D., Mačevi i ostruge..., str. 11.
101
N. mj.
102
N. mj.
103
N. mj.
27
krakovi su im trokutastog presjeka, a završetke čine pločice sa zakovicama ili ušicama,
dok je trn ravan i u osi s ostružnim lukom (što je odlika svih karolinških ostruga) i često
je odvojen u donjem dijelu mjedenim ili brončanim limom na kojem je ukras u obliku
naizmjenice ugraviranih trokutića. Sve su sa nešto dužim trnom – što je odlika ostruga s
kraja 9. i početka 10. st.104
Tipološki, ostruge možemo razvrstati na:

a) na ostruge s paralelnim ušicama (kroz ušicu se mogao provlačiti remen za
pričvršćivanje), na čijem se vanjskom rubu krakova najčešće nalazio narebreni ukras,
dok su luk i krakovi trokutasta presjeka. U ovu skupinu spadaju nalazi ostruga iz Gradca
kod Posušja (oštećeni) i ostruge iz Gornjih Vrbljana, a pripadaju vremenu 2. pol. 8.
st.;105
b) ranokarolinške lagane ostruge od plemenitih metala čiji su ostružni luk i
krakovi u pravilu tankog trokutastog presjeka, a na kraju krakova se nalazi pravokutna
ili štitasto raskovana pločica sa zakovicama koje služe za pričvršćivanje remena.
Ostružni lukovi su im ravni, a i krakovi su u osi s trnovima. Predstavnik ovog tipa su
ostruge s lokaliteta Mostar-Vukodol;106
c) karolinške, raskošno ukrašene ostruge od plemenitih metala čiji su ostružni
luk i krakovi masivnog trokutasta presjeka, dok im se na pločicama za pričvršćivanje
nalazi šest ili osam zakovica. Ostružni lukovi su ravni kao i u prethodni, a krakovi su u
osi s trnom. Kod nas su zastupljene primjerom ostruga iz Sultanovića kod Bugojna;107
d) jednostavno rađene željezne ostruge s trnom, kojem je baza ovijena manšetom
od brončanog lima i optočena zrnatim vjenčićima ili imitacijom istih, dok im glavni
motiv čine naizmjenično postavljeni trokuti, predstavljaju najbrojnije zastupljen tip
karolinških ostruga pa području ranosrednjovjekovne hrvatske države. Postoji više
inačica s obzirom na završetak ostružnih krakova i ostružnu garnituru, a dva osnovna
podtipa čine:
d1. ostruge isključivo izrađene od željeza, bez ukrasa (osim na brončanoj oplati
gdje je motiv geometrijskog oblika), s lukom i krakovima (koji završavaju u obliku
104
N. mj.
105
PETRINEC, Maja, Groblja od 8. do 11. stoljeća na području ranosrednjovjekovne hrvatske
države, MAHS, Split, 2009., str. 168 i 169.
106
Isto, str. 169.
107
Isto, str. 169 i 170.
28
pređica rebrastih okvira) trokutasta presjeka koji su ravni i u osi s trnom. Kod nas su
nađene na lokalitetu Podgradina-Rešetarica kod Livna;108
d2. ostruge čiji krajevi krakova završavaju kalotastim lijevanim proširenjima i
zrakastim ukrasom na istim, dok su im trnovi duži od prethodnih. Ostružni luk i
krakovi su istog presjeka kao oni kod prvog podtipa i u osi su s trnom. U BiH nađene su
na lokalitetima Gradac kod Posušja i Mogorjelo kod Čapljine.109
Garnitura za zakopčavanje nalažena je s mačevima i ostrugama ili pojedinačno.

Imamo različitih tipova garnitura izrađenih kovanjem ili lijevanjem, a najveći broj
izrađen je od bronce, a njih po brojnosti slijede željezne, zatim brončane s pozlatom,
dok je srebrenih garnitura najmanje. Najraskošnija garnitura iz naše blizine potječe iz
kneževskih grobova sa lokaliteta Biskupija – Crkvina kod Knina, a one su ukrašene
rovašenjem.110
Jezičci garniture za zakopčavanje su u obliku pravokutne pločice, a jedan kraj je
u obliku slova "U" (Rešetarica kod Livna) 111, sa ili bez ukrasa na prednjoj strani, dok im
je na stražnjoj strani razrez (ili tanka limena pločica) u koji se uvlačio remen i
pričvršćivao zakovicama.112
Kopče garniture za zakopčavanje su jednostavne, najčešće su s pređicama
pravokutnog ili polukružnog oblika s trnom ili okovom od povijena lima (deblji ili tanji
lim) četverokutastog ili trapezoidna oblika. Između okova se na kraju pričvršćivao
okrajak remena pomoću zakovica.113
Petlje su najčešće pravokutne. Razlikuju se samo po prednjoj strani koja je
najčešće ili ovalno proširena s ukrasom ili bez njega.114
5.2. Karolinške ostruge s područja Bosne i Hercegovine
108
Isto, str. 172-174.
109
ZEKAN, M., "Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 63
110
111
PETRINEC, M., Groblja od 8. do 11. stoljeća..., str. 174.
112
113
N. mj.
114
N. mj.
29
U selu Gomjenici udaljenom 5 km južno od Prijedora, prilikom gradnje ceste
1963. god. otkrivema je velika ranoslavenska nekropola sa preko 240 grobova. Iz groba
br. 53, kod nogu muškog skeleta, potječe par željeznih ostruga ravnih krakova čiji su
završeci u vidu kopči. Dimenzije ovih ostruga su: dužina 14 cm; raspon krakova 8,2 i 8
cm. Datirane su u 9./10. st.115
Iz Varvare, Velika gradina potječe željezna ostruga iz sredine 9. st., ravnih je
krakova i dugog trna.116
Par željeznih ostruga ravnih krakova koji završavaju u vidu kopčica, i tankim
dugim piramidalnim trnom potječe iz Podgrađa kod Blagaja. Analogne su im željezne
ostruge iz Mogorjela.117
Iz Sultanovića kod Bugojna, prilikom kopanja rovova na lokalitetu Glavica, u
proljeće 1944. god., u uništenom grobu sa drvenim sandukom, nađen je par luksuznih
lijevanh brončanih ostruga s pozlatom i zlatni okov sa kraja pojasa, a uz njih i garnitura
za zakopčavanje koju čine dvije kopče, dva jezička i jedan petlja (T. VIII., 1). Trn im
nedostaje. Krakovi su im ravni i završavaju u obliku pločica sa zakovicama. Jedinstvene
su po materijalu izrade i ornamentu na luku, krakovima i bazi trna, te na pločice koji su
ukrašeni spiralama.118 Istom ornamentikom su ukrašene i dvije garniture za
zakopčavanje koje, sa spomenutim ostrugama, čine cjelinu (kopča 2, petlja 3 i jezičac
2). Ovi nalazi su datirani u vrijeme 9/10. st.119
Garnitura za zakopčavanje ostruga sastoji se od dva jezička od pozlaćene bronce
dimenzija 3, 5 cm duž., 2, 8 cm šir. Srcolikog oblika su i ukrašene spiralama, a pri vrhu
imaju 3 zakovice. Dvaju kopča od pozlaćene bronce duž. 6, 9 cm, šir. 3, 5 cm i 2, 1 cm.
Imaju četvrtaste pređice ukrašene također motivom spirale i igle, te četvrtaste okove sa
po dvije zakovice. Petlja od pozlaćene bronce duž. 2, 2 cm, šir. 2, 7 cm. Petlja je
sprijeda ovalno proširena i ukrašena spiralom.120 Pojasni okov od zlata duž. 4, 9 cm i šir.
115
MILETIĆ, Nada, "Slovenska nekropola u Gomjenici kod Prijedora", u: GZM, 21/22.,
1966., str. 90.
116
117
OREČ, Petar, "Novi arheološki nalazi...", str. 125.
MILETIĆ, N., "Nakit i oružje ...", str. 158.
118
ČREMOŠNIK, Irma, "Nalaz staroslavenskih ostruga iz Sultanovića", u: GZM, Sarajevo,
6/1951., str. 317.
Grupa autora, Hrvati i Karolinzi, (dio 2)., str. 341, 342.
119
120
N. mj.
30
1, 3 cm. Četvrtasta je oblika, a uz obod dvostruka tordirana filigranska žica koja dijeli
okov na tri dijela i u svakom dijelu je ležište za umetke od dragog kamena ili stakla. I
ležišta su optočena tvostrukom tordiranom filigrankom žicom. 121 Datiran kao i par
ostruga. Analogije ima sa kaležom i plitkom zdjelom iz Gozlina iz 10. st.122
Iz Grabovice kod Tomislavgrada imamo slučajni nalaz ostruga iz vremena
10/11. st. A isti slučaj je i s parom ostruga iz Šuice kod Livna, ali se ove posljednje
datiraju nešto ranije.123
S nekropole u mjestu Bagruša (selo Petoševaci kod Laktaša), iz groba br. 67,
potječe par željeznih lijevanih ostruga ravnih krakova, koji imaju završetke u vidu
kalotaste pločice, a datiramo ih u 9/10. st. Trn ostruga je izdužen, dok je na dnu istog
narebrenje. Pločice na krakovima su romboide i raskovane na sredini, a na njima se
nalaze nitne kojima se pričvršćivao remen ostruge (T. VIII., 2). Najbliže analogije ovim
ostrugama su ostruge iz Bribira s područja Dalmatinske Hrvatske, a analogne su im i
ostruge iz Biskupije-Crkvina kod Knina, iako su one nešto starije od ovih s Bagruše. S
područja BiH analogne su im ostruge sa završetkom krakova u vidu izdubljenih
narebrenih pločica i dugog ovalnog trna (tip Nietensporn), nađene u Prijedoru (T. IX.,
sl. 1). S obzirom na količinu ovakvih ostruga na području Dalmatinske Hrvatske i
susjednih oblasti, može se zaključiti kako one potječu upravo iz radionica s područja
Dalmatinske Hrvatske.124
Tipu Nietensporn125 pripada i ostruga iz Mogorjela (T. IX., 2), koja za razliku od
one iz Prijedora ima duži trn. Ostruga se datira u 10. st.126
Iz Mogorjela potječe još jedan par željeznih ostruga koje imaju duge i ravne
krakove s po jednom kopčom, a na oštećenom kraku jedne ostruge kopča nedostaje. Trn
im je dug, dok jedini ukras predstavljaju urezi na krajevima krakova i kopčici (T. IX.,
3). Analogna s ovim ostrugama je ona iz Podgrađa. Datirane su u sredinu 9. st.127
121
N. mj.
122
ČREMOŠNIK, I., "Nalaz staroslavenskih ostruga ...", str. 318.
123
124
ŽERAVICA, Zdenko, "Ranoslavenska nekropola Bagruša u Petoševcima kod Laktaša, u:
GZM, 40/41., 1986., str. 129, 141, 187-188.
125
"Tzv. Nietsporen tip ostruga", je tip kod kojeg je remen za pričvršćivanje ostruge za nogu,
čvrsto zakovan između dvije pločice na krajevima ostruga. Dok se kod starijeg tipa "Oesensporn-a",
remen provlačio kroz ušicu na krajevima krakova, u: IRMA ČREMOŠNIK, "Nalaz staroslavenskih
ostruga iz ...", str. 317.
126
MILETIĆ N., "Nakit i oružje ..", str. 159.
127
MILETIĆ N., "Nakit i oružje ...", str. 158.
31
Još jedna ostruga potječe iz Mogorjela, riječ je o željeznoj ostruzi s tragovima
pozlate kojoj ravni krakovi završavaju kopčom, a trn je izdužen. Okvirno je datirana u
vrijeme Karolinga.128
Na lokalitetu Mostaru-Vukodol, nađene su dvije različite lagane brončane
ostruge iz 1. pol. 9. st. Jednoj krakovi završavaju trokutastom raskucanom pločicom, a
drugoj su pločice četvrtasta oblika (T. XII., 3).129
Kod Travnika su pronađene dvije različite željezne ostruge iz perioda 9.-10. st, a
čuvaju se u Isusovačkoj velikoj gimnaziji u Travniku.130
U selu Crveni Grm kod Ljubuškog, nađena je neukrašena velika masivna
željezna ostruga ravnih krakova kojoj nedostaje trn, potječe iz 9. st.131
Iz sela Zvirići, kod Ljubuškog (T. X., 2), potječe par željeznih ostruga ravnih
krakova čija duž. iznosi 14 cm, raspon krakova 8 cm, a duž. trna 3 cm. Na krajevima
krakova se nalaze kopčice za učvršćivanje remenja. Trn je ukrašen rupicama, dok je
baza trna profilirana prstenastim narebrenjem. Vrijeme izrade je 10./11. st.132
Kod Gruda u mjestu Gorica, nađena su dva para ostruga. Prvom tip (T. XI., 2)
pripadaju masivne očuvane ostruge iz 10./11. st., čiji ravni krakovi završavaju
kopčicama za učvršćivanje remena. Duž. krakova je 16, 8 cm, a pri vrhu dužeg trna
nalaze se dva poprečna ureza.133 Drugi tip ostruga predstavlja par željeznih masivnih
ostruga ravnih krakova, a potječu iz istog razdoblja kao i prethodne. Krakovi su dugi 16
cm, (T. XI., 1).134
Selo Gradac kod Posušja poznato je arheološko nalazište od prapovijesnog do
srednjovjekovnog doba. Na mjestu gdje se nalazi dvojna crkva (manja i veća) nađeno je
više ostruga.135 Tako imamo jednu brončanu ostrugu ravnih krakova koji na sebi imaju
poprečno profilirana plastična rebra, a završeci su im u vidu kopčica nedostaju. Datirane
su u sredinu 8. st. (T. X., sl. 1/2).136 S istog lokaliteta potječe i druga željezna ostruga iz
9. st. Krakovi su joj ravni (nedostaje polovica jednog) koji završavaju u vidu kalotastih
128
129
Isto, str. 66.
130
N. mj.
131
132
OREČ, P., "Novi arheološki nalazi ...", str. 125.
ZEKAN, M., "Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 67-68.
133
OREČ, P., "Novi arheološki nalazi ...", str. 125.
134
Isto, str. 124-125.
135
OREČ, Petar., "Ranokršćanska dvojna crkva u Gracu kod Posušja", u: GZM, Sarajevo,
37/1982., str. 55.
136
32
pločica sa zakovicom u sredini. Trn joj je stožast i kratak (T. X., sl. 1/3). 137 A na mjestu
manje crkve iz groba br. 6, nađen je par željeznih ostruga ravnih krakova koji
završavaju kalotom u čijem se središtu nalazila zakovica. Jedna ostruga je slomljena, a
druga iskrivljena s očuvanim stožastim trnom (T. X., sl.1/1). Ukras u vidu rozete nalazi
se na kalotama i okovima kopči.138
S nekropole Grudine (preko 770 grobova) u selu Čipuljić kod Bugojna, potječu
mnogobrojne nepublicirane ostruge (nekoliko njih je luksuzne izrade) i brojni drugi
nalazi (oružje i nakit iz hrvatskog kulturnog kruga).139
Na lokalitetu u Gornjim Vrbljanima nađena je brončana ostruga, dužine 13, 6
cm, s rasponom krakova od 7 cm, dok joj je trn dug 2, 1 cm (T. XII., 2). Krakovi su
trokutastog presjeka, lučni spoj krakova je profiliran. Trn je kratak, stožast i pri dnu
narebren s tri prstena. Na završetcima krakova s vanjske strane ušice su paralelne s
likom ostruge i po tome su ove ostruge jedinstvene među karolinškom nalazima JI
Europe. A nađene su u istom sloju kao i čuveni pozlaćeni jezičac s natpisom s istog
lokaliteta. Analogiju imaju u ostrugama s lokaliteta Biskupija – Crkvina (T. XVIII., 1-
4).140
S nepoznatog nalazišta potječu ostruge ravnih krakova, na čijem jednom kraku
je očuvana i kopča (T. XII.,1). Dno trna ukrašava navučena brončana limena obujmica
naglašenog gornjeg i donjeg ruba na kojoj se nalaze motivi nasuprotnih trokuta
ispunjeni paralelnim urezima. Ova ostruga je datirana u 2. pol. 8. st.141
6. POJASNE KOPČE I JEZIČCI
6.1. Općenito o pojasnim kopčama i jezičcima

137
N. mj.
138
N. mj.
OREČ, P., "Ranokršćanska ...", str. 56., 64.
139
140
MILOŠEVIĆ, Ante, "Ranokarolinška brončana ostruga iz korita rijeke Cetine u Sinjskom
polju", u: Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99/ 2006., str. 302.
ZEKAN, M., "Karolinški i poslijekarolinški ...", str. 61, 71.
141
MILETIĆ, N., "Nakit i oružje ..." , str. 157-158.
33
Garnitura za zakopčavanje nalažena je sa mačevima i ostrugama ili pojedinačno.
Imamo različitih tipova garnitura izrađenih kovanjem ili lijevanjem, a najveći broj ih je
izrađen od bronce, a njih po brojnosti slijede željezne, zatim brončane s pozlatom, dok
je srebrenih garnitura najmanje.142
Jezičci garniture za zakopčavanje su u obliku pravokutne pločice, a jedan kraj je
u obliku slova "U", sa ili bez ukrasa na prednjoj strani, dok im je na stražnjoj strani
razrez (ili tanka limena pločica) u koji se uvlačio remen i pričvršćivao zakovicama.143
Kopče garniture za zakopčavanje su jednostavne, najčešće su s pređicama
pravokutnog ili polukružnog oblika s trnom ili okovom od povijena lima (deblji ili tanji
lim) četverokutastog ili trapezoidna oblika. Između okova se na kraju pričvršćivao
okrajak remena pomoću zakovica.144
Petlje su najčešće pravokutne. Razlikuju se samo po prednjoj strani koja je
najčešće ili ovalno proširena s ukrasom ili bez njega.145
6.2. Pojasni jezičak i ostruge iz Gornjih Vrbljana
U selu Gornji Vrbljani, koje se nalazi 30-ak km JZ od Ključa u SZ Bosni, u

blizini izvora rijeke Sane, prilikom zaštitnih arheoloških iskopavanja stare utvrde (koja
potječe još iz vremena halštata) koja je 1967. i 1968. god. vodio Ivo Bojanovski, nađeni
su ostaci kasnoantičkog crijepa, keramike i dr. S te utvrde (Grad) potječu i avarske 2
željezne trokrilne strelice (koje svjedoče o dolasku novog vala naseljenika (Avara i
Slavena) ili u najmanju ruku o njihovu pohodu na rimsku provinciju Dalmaciju i njene
gradove krajem 6. st.146
142
Isto, str. 12.
143
N. mj.
144
N. mj.
145
N. mj.
146
VINSKI, Z., "Novi ranokarolonški nalazi u Jugoslaviji", str. 143.
BOJANOVSKI, Ivo, "Ranosrednjovjekovno utvrđenje u Vrbljanima na Sani", u: GZM, Sarajevo,
29/ 1974. (1976.), str. 245 i 246.
MILETIĆ, Nada, "Rani srednji vijek – doba seobe naroda", u: Kulturna historija Bosne i
Hercegovine, Veselin Masleša, Sarajevo, 1984., str. 390.
34
Uz ove spomenute nalaze, u utvrdi (kaštelu) nađeni su i nalazi koji zaista govore
o prisustvu novog stanovništva na području SZ Bosne, odnosno ove utvrde. Naime,
nađen je jezičac pojasa koji po svojim karakteristikama pripada ranokarolinškom
vremenu i datiran je unutar 2. pol. 8. st., a uz jezičac su nađene i ostruge. 147 Kako i
priliči jednom ovakvom nalazu, koji je izuzetno vrijedan po oznakama koje nosi i onom
što one znače, mi ćemo o jezičcu iz Gornjih Vrbljana, u ovom radu, nešto iscrpnije
govoriti.
Osnovne karakteristike govore da se radi o jezičku izduženog pravokutnog
oblika i polukružnog završetka od pozlaćene bronce i srebra, dužina jezička iznosi 16
cm, širina 2,1-2,4 cm i debljina 0,4 cm (T. XIII., 1/1a). Na ravnom kraju nalaze se četiri
srebrne zakovice (za pričvršćivanje jezička na pojas) koje su optočene nizom zrnaca, a
od nekadašnje četiri zakovice do danas su sačuvane dvije.148
Na aversu (prednja strana) ukovano je 8 pravokutnih i 5 križolikih pločica od
srebra sa reljefnim slovima. U medaljonima izrađenim u tehnici rovašenja, nalaze se
gore spomenute križolike pločice, a na pločicama se nalaze slova (sigle), oblik slova sa
ovog jezičca sličan je obliku slova sa Tasilova kaleža (T. XIV., 1), 149 koja predstavljaju
latinsku abrijevaturu150 liturgijske aklamacije sv. Trojstva i čitajući je od polukružnog
dijela glasi: SCS SCS SCS DNS SB, tj. S(an)C(tu)S S(an)C(tu)S S(an)C(tu)S
D(omi)N(u)S S(a)B(aoth).151
Ornamentika na prednjoj strani jezičca čine tri životinjska prepleta 152 i ostatak biljni i
geometrijski elementi (trokuti, volute, srcoliki listići i dr.). Trokutići su šrafirani posuti
točkicama.153
Na reversu (stražnjoj strani) jezičca nalaze se 4 srebrne pločice (ukovane) i na
147
N. mj.
148
MILOŠEVIĆ, Ante, Hrvati i Karolinzi (Katalog , dio 2.), MHAS, Split, 2000., str. 259.
149
VINSKI Z., "Novi karolinški nalazi u Jugoslaviji", str. 149.
Tasilov kalež - je izrađen u 2. polovici 8. st., a na njemu se nalaze ovalni medaljoni s likovima iz
evanđelja i patroni i signifikatan natpis i složena ornamentika. Uspjelo se utvrditi da su tu euharističku
posudu, po nalogu bavarskog vojvode Tasila (744.-788.), načinili klerici u Salzburgu za
biskupovanja Virgilija (745.-784.), podrijetlom Irca.
150
N. mj.
Abrevijatura; trostruki Sanctus predstavlja aklamaciju sv. Trojstva. Sabaoth – predstavlja
"nebeske čete", a sama riječ na hebrejskom znači - vojska, četa. Dominus predstavlja "Gospodara
nebeskih četa".
151
VINSKI Z., "Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji", str., 144-146.
152
Isto, str. 149.
Životinjska ornamentika – je sama po sebi ukrasna tvorba poganskog podrijetla, a nikako
kršćanskog, iako se obilno primjenjivala na ovom sakralnom predmetu.
153
Isto., str. 144.
35
njima su reljefna slova. Jedna kvadratna pločica je na polukružnom vrhu i u njoj se
nalazi istokračni križ, a na preostale 3 izdužene pravokutne pločice je ugraviran tekst:
TET GIS FABER ME FECIT (Tetgis me izradio).154 Stražnja strana ornamentirana je na
sredini životinjskim prikazom, a sa strana sred srebrne pločice nalaze se valovite vitice,
dok se između bočnih polja nalazi se isto valovita vitica koja završava životinjskim
prepletom. Listići vitica posuti su točkicama.155
Kao što smo već rekli, ornamentika na jezičku, koju čine životinjski prepleti,
vitice, srcoliki listići, trokutići i dr. ima svoje podrijetlo u životinjskom stilu. 156 Inzularni
životinjski ornamenti raspoređeni su tako da se na aversu (votivnoj strani) nalaze tri, a
na reversu dva i opisati ćemo ih ovim redom kako slijede na prikazanoj slici:
Slika 1. Gornji Vrbljani, detalji ukrasa sa jezičca (Izvor: Vinski, Z., "Novi
ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji", u: VAMZ, Vol. X-XI, , 1979., str. 150)
nalazi se figura sa izduženom glavom i vrpčasto oblikovanim zavinutim tijelom i

jednom naglašenom šapom,
a) mala i nejasna kompozicija
b) životinja izdužene i okrenute glave, vrpčastog tijela i isprepletenih
ekstremiteta,
c) životinja okrenute glave, tijelo joj je u obliku izduženog slova "S",
naglašene su joj šape prednjih nogu i stražnje goge koje prolaze kroz tijelo i
jedna koja prolazi kroz usta,
154
Isto., str. 144-146.
BOJANOVSKI, I., "Ranosrednjovjekovno ...", str. 249.
155
VINSKI, Z., "Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji", str. 144.
156
Isto., str. 148.
36
d) životinja s tijelom u obliku izduženog slova "S", izdužene glave, strmog
tijelom oko kojeg je rep i s naglašenom šapom lijeve noge.
Paralele ovakvog inzularnog ornamenta su: srebrni pehar Fejö (Danska) (T. XV., !a, 1b),
ostruge Welbsleben (Njemačka) (T. XV., 2, 3), Tasilov kalež, ostruge Jülich (Njemačka),
jezičac Salzewedel (Njemačka), jezičac Mogorjelo jezičac Duuirstede-Wijk
(Nizozemska), jezičac Rossum – rijeka Waal (Nizozemska), nepoznato nalazište u
Nizozemskoj, Hamstede u Nizozemskoj. (T. XVI. 1-9).157
Ostalu ornamentiku čine volute, te biljni i geometrijski motivi. S prednje strane
jezičca su jednostavne volute (poput slova "S" ili parovi spiralnih voluta). A paralele
nalazimo s volutama na nalazima ostruga iz Surseea (Švicarska), narukvici iz Loovena
(Nizozemska), ostruzi iz Barlebena u Njemačkoj, ostruzi iz Pfahlheima (Njemačka) i
narukvici iz Habsburga u Švicarskoj. Dakle, volute s našeg jezička govore nam da on
pripada srednjoeuropskom radioničkom krugu.158
Uz volute, na jezičku iz G. Vrbljana, s prednje strane se nalaze i ukrasi srcolikih
listića, a sa stražnje strane ukras čine tri niza vitica koji su po svom podrijetlu
sredozemni. Srodne biljne ornamente (srcolike i vitičaste) nalazimo i na
zapadnofranačkim relikvijarima (Warnerbertusov relikvijar u Beromünsteru i mali
relikvijar iz Veluwea u Utrechtu) iz doba merovinga.159
Motivi trokuta nalaze se s obje strane jezička i šrafirani su gustim urezanim
paralelnim linijama ili ubodenim točkicama. Sa stražnje strane trokutovi su naizmjence
šrafirani i gatki. Najbolje analogije imamo s jezičkom iz Mogorjela i onima iz Zapadne
europe.160
157
VINSKI, Z., "Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji", str 150.
158
Isto., str. 152.
159
N. mj.
160
N. mj.
37
Još nam preostaje nešto više reći o zakovicama kojima je jezičac bio pričvršćen
za pojas. One su od srebra, a glavice su im zasvođene i okružene pseudofiliranim
nizom. Analogije161 su im zakovice iz Mogorjela.162
Uzrok pronalaska ovog posebnog pojasnog jezička u Gornjim Vrbljanima
možemo naći u aktivnosti salzburških misionara na području nekadašnje rimske
provincije Panonije s jedne strane, i istoj aktivnosti koju su provodili misionari iz
Akvileje u bivšoj provinciji Dalmaciji s druge strane. Jedini dokaz misionarskog
djelovanja franačkih širitelja kršćanstva na područje današnje Bosne i Hercegovine
imamo upravo u vidu ovog pojasnog jezička iz Gornjih Vrbljana i njemu analognoj, po
stilu, garnituri (dvodijelnoj) pojasa iz Mogorjela kod Čapljine.163
Na kraju možemo kazati kako se radi o rano karolinškom proizvodu sa slovima

sigla koje odaju abrevijaturu liturgijske formule i to votivne namjene. Natpis signature s
vlastitim franačkim imenom Tetgis164 potječe iz 8. i 9. st. Jezičac izduženog oblika odaje
svoje predkarolinško podrijetlo i u takvoj formi je zbog same namjene kojoj služi –
sadržaja natpisa i sigli. Ornament na jezičcu je životinjskog stila i inzularnog obilježja
koje je analogno ornamentici s poznatog Tasilova kaleža i još nekih istodobnih
predmeta.
161
Najbliže analogije ukrasima sa jezička iz G. Vrbljana nalazimo na kadionici iz Stare Vrlike sa
izvora Cetine u Damaciji. Radi se o ranokarolinškom predmetu zapadnoeuropskog podrijetla rađenom od
lijevanog srebra i bogato je ukrašena, te dijelom pozlaćena. Geometrijskim ornamentima u tehnici
dubokog rovašenja ukrašena je noga i zdjelica, a niello tehnikom, između arkada na zdjelici, izvedeni su u
obrisima stilizirani cvjetni ornamenti. Na gornjem rubu zdjelice su tri alke kroz koje su provučeni lančići
koji se prema gore spajaju na zajedničkom trokrakom hvatištu sa "S" kukom na vrhu. Na svakom od tri
završetka gornjeg nosača lijevanjem i rovašenjem izvedene su stilizirane ptičje glave., a koja potječe iz 2.
pol. 8. st. Inzularni životinjski ornamenti, kao na jezičcu iz G. Vrbljana, nisu primijenjeni, ali zato je
kadionica svojim zlatarsko-tehničkim i dekorativnim elementima bliska Tasilovom kaležu, a sličnu
kadionicu imamo i na sitnoslikarskom prikazu na ranokarolinškoj minijaturi u Markovom evanđelju (oko
800. god.). A spomenuto Markovo evanđelje pripada tzv. Godeskalovoj skupini karolinških iluminiranih
rukopisa. Kadionica je izrazito crkvene namjene i predstavlja sakralnu vrijednost koju su u naše krajeve
donijeli franački misionari koji su bili poslani u misiju pokrštavanja. Postoji velika mogućnost da su ovu
kadionicu koristili isti misionari koji su posjedovali i poznati jezičac sa abrevijaturom iz G. Vrbljana. U:
VINSKI, Z., "Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji", str. 162-165.
162
VINSKI, Z., "Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji", str. 155.
163
Isto, str. 149.
164
Isto., str. 144.
Tetgis – riječ se nalazi na reversu jezička, a ugravirana je odvojeno "TET GIS" i kad se sastavi
dobivamo riječ "Tetgis" koja označava zapadno-franačko vlastito ime iz vremena 8/9. st.
zabilježeno kao TETGISUS u Galiji (Francuska). Dok nastavak natpisa sa iste strane jezička "FABER ME
FACIT" ima značenje "kovinar me izradio", tj. gore navedeni Tetgis.
38
6.3. Ranokarolinška pojasna garnitura iz Mogorjela kod Čapljine
Slika 2. Mogorjelo, tlocrt građevine (castruma). (Izvor: BASLER, Đuro, "Bazilike na

Mogorjelu", u: Naše Starine, Godišnjak zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika
kulture i prirodnih rijetkosti BiH, broj V, Sarajevo, 1958., str. 46.)
U Mogorjelu, koje se nalazi 1 km južno od Čapljine u Hercegovini, gdje je na

prijelazu iz 19. u 20. st. arheološka iskopavanja vršio Carlo Patch, u 1. st. po. Kr.
sagrađena je villa rustica fructuaria, tj. poljoprivredno dobro. Prva villa rustica stradala
je u požaru u 4. st., kada je na Mogorjelu sagrađena utvrđena palača, koja je zauzimala
pravokutan prostor 102 x 86 m. Uglove i vrata štitili su istureni tornjevi kvadratne
osnove. Ukupno je bilo trinaest kula, od kojih je jedna bila kružnoga oblika i u kojoj su
nađeni ostaci rimske keramike, ali i dvije slavenske posude, te pojasna garnitura iz
karolinškog vremena. Na jugozapadnu zidu bio je samo jedan četvrtast toranj s
vjerojatno malim tajnim vratima. Glavna građevina na Mogorjelu bila je zgrada za
stanovanje okružene visokim zidom uz koji su prigrađene sporedne prostorije. To je
reprezentativna zgrada (praetorium) zvana obično palača, u biti imitacija
Dioklecijanove palače. Ispod palače i danas se vide četiri kanala za odvod vode. Palača
39
je razorena oko 401. god., možda za provale Zapadnih Gota pod vodstvom Alariha (što
je vrlo upitno).165
Na ruševinama Mogorjela u 5. stoljeću sagrađene su dvije crkve. Glavna bazilika
imala je naos (lađu) s prezbiterijem (10 x 6 m), baptisterij (2,80 x 2,90 m) i bočne
prostorije. Piscina (krsni bazen) imala je oblik križa, dubine oko jednoga metra, sa
stubama za silazak u piscinu. Uz ovu baziliku sagrađena je usporedno s njom slična,
vjerojatno sakralna građevina. Osnovu joj čine narteks i naos s prezbiterijem (18 x
10,40 m) te polukružna apsida.166
Kao što smo već prethodno naveli, u spomenutoj okrugloj kuli vile rustike u
Mogorjelu između ostalih, nađeni su i nalazi iz karolinškog vremena. Radi se o pojasnoj
garnituri koja se sastoji od kopče i jezičca, a u blizini je pronađen mač, koplje s krilima i
ulomci slavenske keramike. Po svojim karakteristikama, pojasna garnitura je srodna
jezičcu iz Vrbljana i datira se u 2. pol. 8. st., a ima i analogije s pojasnim jezičkom iz
Salzwedela i Donsdorfa, kao i relikvijarom iz Engera, te Tasilovim kaležom, kao i
drugim nalazima iz franačkih radionica toga vremena. Ona kvalitetom ukrasa
predstavlja jedan od najboljih proizvoda tzv. ranokarolinškog insularnog stila nastalog
sjeverno od Alpa (vjerojatno nije došla s Apeninskog poluotoka, već preko Istre i
dalmatinske obale). Skupocjeni karolinški nalazi iz Mogorjela govore o postojanju istog
ranofeudalnog slavenskog rodovskog plemstva na Neretvi, koje se u 2. pol. 8. st. može
dokazati i u Biskupiji kod Knina.167
165
BASLER, Đuro, Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH, Veselin Mesleša, Sarajevo, 1986., str.
38-42.
166
Isto, str. 97-100.
167
WERNER, Joachim, "Ranokarolinška pojasna garnitura iz Mogorjela kod Čapljine", u: GZM,
Sarajevo, 15-16/1961., , str. 235.
40
Slika 3. a) Jezičac pojasa mača, b) Kopča, c) Jezičac (Izvor: M. ZEKAN, Karolinški i
poslijekarolinški..., str. 69., T. IX., 3, 5).
Kopča, dužine 7 cm, od pozlaćene bronce je dvodijelna. Sastoji se od

profilirane pređice koja prema osovini za iglu završava dvjema stiliziranim ptičjim
glavama kojima su oči i kljun naznačeni urezima. Stiliziranom životinjskom glavom
završava i igla pređice. Oko osovine igle je brončani okov, za pločicu spojen s četiri
srebrne zakovice u srebrnim filigranim ležajima. Dok se tri zakovice nalaze na drugom
kraju okova, na brončanoj prečci. U ukrasnom štitolikom polju s tragovima pozlate, na
gornjoj strani, nalazi se četveronožac sa naglašenim bokovima i vratom, a izveden je
tehnikom rovašenja u otočkom životinjskom stilu.168
Jezičac je dvodijelan s ušicom za provlačenje remena s donje, neukrašene strane
Dijelovi jezičca međusobno su spojeni šarnirom sa četiri srebrne zakovice oivičene
nizom zrnaca. Dok je s tri iste zakovice bio je pričvršćen za remen. Jedna stana jezičca
je pravokutnog oblika i u njem u tehnici rovašenja i životinjskom stilu, izveden ukras
četveronošca koji se okreće. Drugi dio jezičca je štitolikog oblika sa stiliziranim
pupoljkom na vrhu, a glavni motiv čine dvije isprepletene stilizirane životinje i
nasuprotni šrafirani trokuti.169
168
Isto, str. 238-239.
169
N. mj.
41
Slika 4. Pojasna garnitura, životinjske figure iz Mogorjela.
(Izvor: WERNER, J., Ranokarolinška pojasna garnitura iz Mogorjela kod Čapljine, u:
GZM, Sarajevo, 15/16, 1961., str. 238.)
Još jedan pojasni jezičac potječe sa Mogorjela i datira se na početak 9. st. To je

jezičac U-oblika sa završetkom u obliku izrazito stilizirane životinjske glave, dimenzija
9 x 3, 4 cm. Pripada vremenu pojasa mača za koji je bio pričvršćen ravnim dijelom na
kojemu je pet srebrnih zakovica oivičenih nizom zrnaca. Ukrašen je na obje strane. Na
licu, s tragovima pozlate, u dva četvrtasta polja nalazi se po jedna rozeta (ornament je
lijevan i naknadno rezan). Na glatkome naličju ugraviran je motiv jelove grančice, a na
stiliziranoj životinjskoj glavi (popoljku) dvostruka cik-cak linija. Jezičac je nađen u
prostoriji sa zapadne strane okrugle kule. Karakteristikama pripada grupi pojasnih
jezičaca 9. st. koji su u izvjesnom broju zastupljeni na južnoslavenskom prostoru
(Biskupija, Podsused), a prema završetku s pupoljkom, smatra se da je nastao u
dalmatinskim ili talijanskim radionicama prema karolinškim uzorcima (strogi
geometrijski uzorak govori protiv nastanka u franačkim radionicama).170
6.4. Rusanovići – Rogatica
Iz naknadno ukopanog groba, s ilirskog tumula u Rusanovićima, potječe

željezna kopča i željezni križ (križolika aplika). Ukrašeni su geometrijskim motivima
koncentričnih kružnica. Kopča vjerojatno potječe s ostruga, jer se takve kopče nalaze na
ostrugama iz 9./10. st. Kopča je okruglog okvira i ima vitki trn. U okovu od
170
Isto, str. 237 -240.
42
presavijenog lima nalazi se pravokutna petlja, na čijoj se eliptičnoj pločici nalaze motivi
pet pseudozakovica koji oponašaju cvijet. Ornamenti kružnica sa rubova krakova
križića također oponašaju cvijet a u sredini se izdiže ovalni križić, dok je središte križića
omeđeno pseudogranulacijom unutar koje se nalaze dijagonalne (T. XVII.). Ovi nalazi
imaju analogiju s ornamentom na ostrugama iz Biskupije – Crkvina kod crkve sv.
Marije u Kninu. Križ je bizantskog tipa (kraci iste dužine), i veoma je rijedak
ranokršćanski primjerak na našim područjima, a česti su u Rusiji u 11. st.171
ZAKLJUČAK PROŠIRITI NA MINIMALNO 2 STRANICE!!!
171
ČREMOŠNIK, I., "Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu, u:
GZM, 6/1951., str. 262.
43
Namjera Franaka bila je ponovna uspostava Zapadnog Rimskog Carstva u
svojim povijesnim granicama. Na tom putu stajala im je "stara sila" u vidu Bizanta, ali i
novoosnovane kneževine Hrvata/Slavena. Iako je Franačka vlast bila uspostavljena na
području Panonije, kao i na području gotovo cijele Dalmacije, ipak se pokazalo da ona
nije dugovječna, ali da su odjeci takve, iako kratkotrajne, Franačke vlasti mnogo
dalekosežniji. U prvom redu uspostavljena je granica prema dalmatinskim gradovima
koji su bili i ostali pod kontrolom Bizanata, a slabljenjem Bizanta, vlast su na neko
vrijeme preuzeli Hrvatski vladari, a zatim, kroz dugi niz stoljeća, dalmatinskom obalom
gospodarili su Mlečani.
U ovom radu nastojalo se ukazati na rasprostranjenost Franačkih nalaza u
današnjoj Bosni i Hercegovini, a sami nalazi su neposredni dokaz rasprostiranja
Dalmatinske kneževine, koja je u vrijeme najveće Franačke dominacije nominalno
priznavala vrhovništvo iste.
Sama struktura nalaza, koju u najvećem broju čini ratnička oprema u vidu
karolinških mačeva, koplja, kao i konjanička oprema u vidu ostruga, te misionarski
pojas iz Gornjih Vrbljana kao najdragocjeniji nalaz, govore nam o velikom političkom i
kulturnom utjecaju koji su, na ovo područje, izvršili Franci u relativno kratkom (kraj 8. i
kroz 9. stoljeće) razdoblju.
44
LITERATURA
ANČIĆ, MLADEN, "Hrvatska u karolinško doba", u: Hrvati i Karolinzi (Rasprave i

vrela. dio 1.), ur. Ante Milošević, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS),
Split, 2001., 70-103.
BASLER, ĐURO, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Crkva na

kamenu, Mostar, 1980.
BEKIĆ, LUKA, "Novi nalazi ranosrednjovjekovnog koplja s krilcima", (VAMZ) Vjesnik

Arheološkog muzeja u Zagrebu, 36, Zagreb, 2003., str. 165-179.
BELOŠEVIĆ, JANKO, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. st., Sveučilišna naklada

Liber, Zagreb, 1980.
BELOŠEVIĆ, JANKO, "Osvrt na karolinške mačeve tipa H sa šireg područja

Dalmatinske Hrvatske", Prilozi Instituta za arheologiju Zagreb, 24, Zagreb, 2007., str.
405-418.
BILOGRIVIĆ, GORAN, "Karolinški mačevi tipa K", Opscula archaeologica,33,

Arheološki zavod Filozofskog fakulteta, Zagreb, 2009., str. 125-182.
BOJANOVSKI, IVO, "Ranosrednjovjekovna utvrda u Vrbljanima, u: Glasnik

Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 29, Sarajevo, 1974., str. 245-258.
BRKOVIĆ, MILKO, Isprave Hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-

humskih vladara i velmoža, ZIRAL – Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU,
Mostar - Zadar, 1998.
BUDAK, NEVEN, Prva stoljeća Hrvatske, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1994.
45
BURIĆ, TONČI, "Istočnojadranske Sklavinije i Franci u svjetlu arheoloških nalaza",
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS), Split, str. 138 (137-143).
ČREMOŠNIK, IRMA, "Nalaz staroslavenskih ostruga iz Sultanovića", u: Glasnik

ČREMOŠNIK, IRMA,"Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u

Sarajevu", u: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 6, Sarajevo, 1951., 241-
270.
DEMO, ŽELJKO, "Ranosrednjovjekovno koplje s krilcima iz okolice Dugog Sela u

svijetlu novih saznanja o ovoj vrsti oružja na motki", u: Archaeologia adriatica, IV,
Zadar, 2010., str. 61-84.
GAČANIN, HRVOJE, "Avari, južna Panonija i pad Sirmija", u: Scrinia Slavonica, 9,

Slavonski Brod, 2009., str 7-56.
HERŠAK, EMIL i NIKŠIĆ, BORIS, "Hrvatska etnogeneza: pregled komponentnih

etapa i interpretacija (s naglaskom na euroazijske/nomadske sadržaje", u: Migracijske i
etničke teme, Vol. 23, No. 3, Zagreb, 2007., str. 251-268.
HRVATI I KAROLINZI, Sv. 1. - Rasprave i vrela i Sv. 2. – Katalog; Muzej hrvatskih

arheoloških spomenika (MHAS), ur. Ante Milošević, Split, 2000.
JELOVINA, DUŠAN, Starohrvatske nekropole na području između rijeka Zrmanje

i Cetine, Čakavski sabor, Split, 1976.
JELOVINA, DUŠAN, Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih

arheoloških spomenika, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS), Split, 1986.
46
JURČEVIĆ, ANTE, "Nalazi ranokarolinškog oružja i konjaničke opreme u doba
formiranja Hrvatske Kneževine", u: Starohrvatska prosvjeta, III. serija, svezak 38, Split,
2011., str. 111-147.
KATIĆ, LOVRE, "Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira", Bogoslovna smotra,

Vol. 20, No. 4, Zagreb, 1932., str. 403-432.
Livanjski kraj u povijesti, (ur. Boško Marijan), Split – Livno, 1994.
MATIJEVIĆ-SOKOL, MIRJANA i ZEKAN, MATE, Branimirova Hrvatska u pismima

pape Ivana VIII., Književni krug, Split, 1990.
MILETIĆ, NADA, "Nakit i oružje 9-12. vijeka u nekropolama Bosne i Hercegovine", u:

Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,18, Sarajevo, 1963., 155-178.
MILETIĆ, NADA, "Slovenska nekropola u Gomjenici kod Prijedora", u: Glasnik

Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 21/22, Sarajevo, 1966., str. 81-154.
MILETIĆ, NADA, "Ranosrednjovjekovni nalazi iz Rudića kod Glamoča",

Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 30/31, (1975/1976),
Sarajevo, 1977., str. 231-242.
MILETIĆ, NADA, Bosna i Hercegovina u doba Karolinga, (Katalog izložbe), izd.

Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, 2001.
MILOŠEVIĆ, ANTE, "Ranokarolinška brončana ostruga iz korita rijeke Cetine u

Sinjskom polju", u: Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99, Split, 2006., str.
299-307.
MUŽIĆ, IVAN, Hrvatska povijest devetog stoljeća, naklada Bošković, Split, 2006.
OREČ, PETAR, "Novi arheološki nalazi iz ranog srednjeg vijeka iz zapadne

Hercegovine", u: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 39, Sarajevo, 1984.,
97-129.
47
OREČ, PETAR, "Ranokršćanska dvojna crkva u Gracu kod Posušja", u: Glasnik
PETRINEC, MAJA, "Groblja od 8. do 11. stoljeća na području ranosrednjovjekovne

hrvatske države", Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS), Split, 2009.
RAPANIĆ, ŽELJKO, "Od grčkih kolonista do franačkih misionara. Povijesno kulturna

slika hrvatskog prostora", u: Hrvati i Karolinzi (Rasprave i vrela, dio 1.), ur. Ante
Milošević, Split, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS), 2000., 32-67.
ŠARIĆ, IVAN, "Novi nalazi starohrvatskog oružja u Lici", u: Vjesnik Arheološkog

muzeja u Zagrebu, Zagreb, Vol. 6/7, 1974., 229-235.
ŠIŠIĆ, FERDO, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara od 600.-1526. god, (prvi
dio), Marjan tisak, Split, 2004.
ŠKEGRO, ANTE, "Javni natpisi s dviju mramornih ploča iz grčkog grada Tanaisa na
ušću Dona u Azovsko more", u: Povijesni prilozi, 21, Zagreb, 2001., str. 253-271.
TOMIČIĆ, ŽELJKO, "Arheološka slika ranog srednjeg vijeka na prostoru međuriječja

Drave Dunava i Save", u: Hrvati i Karolinzi – rasprave i vrela (dio 2.), Split, 2000., str.
142-161.
VINSKI, ZDENKO, "Rani srednji vijek u Jugoslaviji od 400. do 800. godine", Vjesnik
Arheološkog muzeja u Zagrebu (VAMZ), Zagreb, 5/1971., str. 65.
VINSKI, ZDENKO, "Novi ranokarolinški nalazi u Jugoslaviji", u: Vjesnik Arheološkog

muzeja u Zagrebu, Zagreb, 10/11, 1979., str. 143-208.
VRDOLJAK, BONO MATE, "Starokršćanska bazilika i ranosrednjovjekovna

nekropola na Rešetarici kraj Livna", u: Starohrvatska prosvjeta, 18, Split, 1990., 119-
122.
48
WERNER, JOACHIM, "Ranokarolinška pojasna garnitura iz Mogorjela kod Čapljine
(Hercegovina)", u: Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XV-XVI,
Sarajevo, 1961., str. 235-247.
SEKELJ IVANČANIN, TAJANA, "Ranokarolinško koplje s krilcima iz šljunčare

Jegeniš kod Koprivnice", Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu, 21, 2004., str. 109-
128.
ŽERAVICA, ZDENKO, "Ranoslavenska nekropola Bagruša u Petoševcima kod

Laktaša, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, n.s. 40/41, Sarajevo,
1985/1986., str. 129-209.
49

Karolinški Nalazi S Područja BiH

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Karolinški Nalazi S Područja BiH

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SADRŽAJ

U ovom završnom radu obrađeni su arheološki nalazi koji pripadaju franačkom

1.1. Opće prilike na području budućih hrvatskih kneževina – Panoniji i Dalmaciji

Uvijek (ili gotovo uvijek) u prošlosti, područje današnje Republike Bosne i

Utjecaj Karolinga na političku i kulturnu sliku ranosrednjovjekovne hrvatske

U vrijeme sklapanja mira u Aachenu (812. god.) između Bizanta i Franaka,

1.3. Prilike u Dalmatinskoj Hrvatskoj u 9. stoljeću

Kao dokaz moći dalmatinskog kneza navodi se Gottschalkovo 35 imenovanje

Širenjem Franačkog carstava usporedno se širilo i kršćanstvo među nepokorene

2.1. Općenito o karolinškim nalazima s prostora Bosne i Hercegovine

Od karolinške ostavštine na području današnje Republike Bosne i Hercegovine

3.1. Općenito o karolinškim mačevima

Najvažnija, ili u najmanju ruku najbrojnija skupina karolinških nalaza na

Mač se sastoji od dva dijela: balčaka i sječiva, a balčak se dijeli na jabučicu,

3.2.1. Općenito o mačevima tipa H

Na području Dalmatinske Hrvatske nađena su dosad 4 mača tipa H. S područja

Nalazi mačeva ovog tipa razasuti su na velikom području europskog kontinenta,

Mač iz Rudića (T. III., 1) potječe iz uništenog groba i uz njega su nađena 2

3.3.1. Općenito o mačevima tipa K

Mačevi tipa K, nastali su u radionicama Porajnja, u 2. pol. 8. st. Razvili su se iz

3.3.2. Nalazi mačeva tipa K s teritorija Bosne i Hercegovine

Na lokalitetu Čairi kod Stoca, iz uništenog groba zajedno s kopljem, nađen je

4.1. Opće karakteristike franačkih kopalja

Koplja s krilcima kao i jednostavna koplja s prostora ranosrednjovjekovne

Iz Austrije imamo tipologiju kopalja, na osnovu zatvorenih sredina, koju je

Od ostalih tipologija koplja s krilcima, značajna je ona koju je dao Herbert

Osim oblikovnih značajki, koplja možemo razlikovati i prema načinu njihove

4.2. Koplja Franačkog porijekla s prostora Bosne i Hercegovine

5.1. Općenito o ostrugama

Tipološki, ostruge možemo razvrstati na:

Garnitura za zakopčavanje nalažena je s mačevima i ostrugama ili pojedinačno.

5.2. Karolinške ostruge s područja Bosne i Hercegovine

6. POJASNE KOPČE I JEZIČCI

6.1. Općenito o pojasnim kopčama i jezičcima

6.2. Pojasni jezičak i ostruge iz Gornjih Vrbljana

U selu Gornji Vrbljani, koje se nalazi 30-ak km JZ od Ključa u SZ Bosni, u

nalazi se figura sa izduženom glavom i vrpčasto oblikovanim zavinutim tijelom i

Na kraju možemo kazati kako se radi o rano karolinškom proizvodu sa slovima

Slika 2. Mogorjelo, tlocrt građevine (castruma). (Izvor: BASLER, Đuro, "Bazilike na

U Mogorjelu, koje se nalazi 1 km južno od Čapljine u Hercegovini, gdje je na

Kopča, dužine 7 cm, od pozlaćene bronce je dvodijelna. Sastoji se od

Još jedan pojasni jezičac potječe sa Mogorjela i datira se na početak 9. st. To je

6.4. Rusanovići – Rogatica

Iz naknadno ukopanog groba, s ilirskog tumula u Rusanovićima, potječe

ZAKLJUČAK PROŠIRITI NA MINIMALNO 2 STRANICE!!!

ANČIĆ, MLADEN, "Hrvatska u karolinško doba", u: Hrvati i Karolinzi (Rasprave i

BASLER, ĐURO, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Crkva na

BEKIĆ, LUKA, "Novi nalazi ranosrednjovjekovnog koplja s krilcima", (VAMZ) Vjesnik

BELOŠEVIĆ, JANKO, Materijalna kultura Hrvata od 7. do 9. st., Sveučilišna naklada

BELOŠEVIĆ, JANKO, "Osvrt na karolinške mačeve tipa H sa šireg područja

BILOGRIVIĆ, GORAN, "Karolinški mačevi tipa K", Opscula archaeologica,33,

BOJANOVSKI, IVO, "Ranosrednjovjekovna utvrda u Vrbljanima, u: Glasnik

BRKOVIĆ, MILKO, Isprave Hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-

ČREMOŠNIK, IRMA, "Nalaz staroslavenskih ostruga iz Sultanovića", u: Glasnik

ČREMOŠNIK, IRMA,"Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja u

DEMO, ŽELJKO, "Ranosrednjovjekovno koplje s krilcima iz okolice Dugog Sela u

GAČANIN, HRVOJE, "Avari, južna Panonija i pad Sirmija", u: Scrinia Slavonica, 9,

HERŠAK, EMIL i NIKŠIĆ, BORIS, "Hrvatska etnogeneza: pregled komponentnih

HRVATI I KAROLINZI, Sv. 1. - Rasprave i vrela i Sv. 2. – Katalog; Muzej hrvatskih

JELOVINA, DUŠAN, Starohrvatske nekropole na području između rijeka Zrmanje

JELOVINA, DUŠAN, Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih

KATIĆ, LOVRE, "Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira", Bogoslovna smotra,

Livanjski kraj u povijesti, (ur. Boško Marijan), Split – Livno, 1994.