Uskrsni običaji - kršćanski ili poganski

Za Uskrs danas sa sigurnošću možemo reći da je po brojnim obilježjima podjednako kršćanski kao i
poganski blagdan. Povijesni i arheološki zapisi i nalazi nedvojbeno potvrđuju ovu činjenicu

Zečevi, jaja, povorke, slavljenje rađanja ili preporađanja Boga, kao i početka proljeća, kolači i sl. simboli
su, koncepti i običaji koje kršćanstvo dijeli s brojnim poganskim kultovima i vjerovanjima u kojima se u
vrijeme proljetne ravnodnevnice slavilo buđenje prirode. Neki od tih kultova nastali su prije kršćanstva, a
neki su se razvijali paralelno s njime.

Poznato je da su brojne religije njegovale ideju o proljetnom preporađanju umrlih bogova. Jedan od
poznatijih drevnih kultova koji se vezuje uz proljeće, plodnost i Novu godinu, odnosno početak kalendara
kult je božice Ištar. Prema sumerskom mitu, nakon strastvene veze s Tamuzom, Ištar posjećuje donji svijet
gdje se sukobljava sa svojom sestrom Ereškigal. Ereškigal ubija sestru Ištar, no njezini je sluge oživljuju i
vraćaju na zemlju. Neki stručnjaci smatraju da se njezino ime može povezati s imenom za uskrs Easter.
Sličnu priču priča i mit o Izidi i Ozirisu. No u ovom tekstu pokušat ćemo više pozornosti posvetiti
najčešćim običajima kojima se obilježava Uskrs.

Cvjetnica i palmine grane

Uskrs se mnogim simbolima, kao i datumom, povezuje sa židovskom Pashom. To je logično, jer je prema
izvještajima evanđelista, umro uoči Pashe koja se događa na uštap u mjesecu nisan. U hrvatskom jeziku
koriste se dva izraza koje stručnjaci smatraju sinonimima - Vazam i Uskrs. U čakavskom i kajkavskom
Vazam je čak jedini naziv za Uskrs. Vazam je pak izvedenica od grčke riječi 'azima' koja znači 'beskvasni
kruh' koji se jeo na Pashu.

Blagdan Cvjetnice ili Palmana nedjelja vezan je uz spomen Isusova ulaska u Jeruzalem, kada je bio
pozdravljen palminim grančicama. No taj običaj također podsjeća na trijumfalni ulazak Židova u
Jeruzalem s grančicama palme za Blagdan sjenica odnosno Sukot. Plmino lišće koristilo se i kao simbol
pobjede u grčkoj i rimskoj kulturi. U drevnom Egiptu ova je biljka bila simbol vječnog života. Kasnije, u
kršćanskoj tradiciji postala je simbolom pobjede mučenika nad smrću.

Poklade ili fašnik

U mnogim kršćanskim, osobito katoličkim tradicijama održavaju se festivali kojima se obilježava svečano
razdoblje prije korizme. U njima se priređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi. Običaj se
vjerojatno razvio iz rimskih bakanalija i saturnalija, no utemeljen je i na magijskom vjerovanju u
istjerivanje zlih sila i protjerivanje zime.

Crkvene vlasti oduvijek su njegovale podijeljene osjećaje prema karnevalu. S jedne su strane osuđivale
karnevalsku pogansku raspojasanost i neumjerenost, a s druge im je pokladno ludovanje odgovaralo kao
protuteža koja će naglasiti vrijednosti kršćanskoga života. Jasno uprizorenje grijeha tijekom poklada bilo
je odušak, ali i podstrek za pokoru i pokajanje korizme.

Uskrsni zec, simbol plodnosti

Poput jaja, i zečevi su od drevnih vremena bili simboli plodnosti, jer su početkom proljeća rađali mnogo
mladunaca, a također i zbog toga što zečice mogu začeti nove mladunce dok su još skotne. To je bio
razlog zbog kojeg su bili štovani u brojnim religijama - u Egiptu, kao inkarnacije raskomadanog i uskrslog
Ozirisa; kod Kineza u taoizmu kao simbol Mjeseca koji umire da bi se ponovno rodio (Kinezi su u pjegama
na punom Mjesecu prepoznavali lik zeca); kod Germana je bio simbol božice proljeća i plodnosti Eostre ili
Ostare i žrtvovan na njezinu žrtveniku. Prema ovoj božici Uskrs se na engleskom naziva Easter.

Običaj ukrašavanja uskrsnih jaja

Jaje je od drevnih vremena bilo poganski simbol ponovnog rođenja na Zemlji, a u mnogim se kultovima
koristilo u obilježavanju proljetnih svetkovina. Kršćani su ga kasnije prihvatili kao simbol uskrsnuća Isusa
Krista. Poznato je da su jaja prigodom novogodišnjih svetkovina, koje su se slavile za proljetni ekvinocij,
bojali još zoroastrijanci. Tvrdo kuhana jaja u judaizmu simbolizirala su prinošenje žrtava za mir, a jela su
se za Pashu. U tradiciji istočnog kršćanstva postoji legenda prema kojoj je Marija Magdalena na Isusov
grob u košari donijela jaja kako bi ih podijelila s drugim ženama. Kada je vidjela uskrsnuće Krista, jaja su
poprimila sjajno crvenu boju. Jaje u toj tradiciji predstavlja kamen na Kristovu grobu, a najčešća boja
kojom se ukrašavaju je crvena. Slično preporađanje simboliziraju i tek izlegnuti pilići.
Uskrsni kolač

Kolači su danas nerazdvojan dio slavljenja Uskrsa. Jedan od starinskih, tradicionalnih je pinca. U Starom
zavjetu spominje se epizoda u kojoj vjerski vođe pokušavaju zaustaviti Izraelce koji peku slatke kolače kao
idole. Sveta peciva sa znakom križa koristila su se još u babilonskim ritualima posvećenim božici Ištar.
Slična peciva, u engleskom govornom području poznata kao cross buns, danas su sastavni dio uskrsnih
običaja osobito u zapadnoeuropskim zemljama. Kršćanska crkva svojevremeno je također nastojala stati
na kraj pečenju svetih kolača za Uskrs. No očito je slatka tradicija odnijela pobjedu.

Odakle miješanje običaja i ideja?

Uzroke ovih i brojnih drugih sličnosti za tportal je već ranije objasnio hrvatski stručnjak za stare religije i
kultove dr. sc. Željko Miletić, profesor na Odjelu za arheologiju Zadarskog sveučilišta.

'Vodeći povjesničar religija Richard Gordon sjajno je definirao razloge sličnosti u vjerovanjima i kultu kod
kršćana, mitraista i sljedbenika metroačkih i izijačkih vjerovanja. One su rezultat nastajanja ili barem
oblikovanja u približno isto vrijeme i na istom prostoru rimske države', rekao je Miletić.

'Legaliziranjem kršćanstva u doba Konstantina Velikog 313. godine, a onda i početkom propasti poganstva
krajem 4. stoljeća, u doba Teodozija trebalo je potpuno kristijanizirati rimski svijet. Od presudne važnosti
bilo je očistiti kalendar od poganskih festivala, obreda i običaja, a posljedica je bila stvaranje jednog sloja
elemenata u kršćanstvu lažne genetske sličnosti s poganstvom. Tako je poganski festival rađanja Sunca
(danas djelomice sačuvan kroz Badnjak) zamijenjen rađanjem Krista – kršćanskog sunca pravde (premda
se Isus nije rodio na taj datum).

Najpopularniji poganski proljetni festivali u kasnoj antici, oni Velike Majke Bogova koji su slavili obnovu
života i život nakon smrti, zamijenjeni su Uskrsom, najvažnijom kršćanskom svetkovinom koja slavi tajnu
vjere – vječni život', objasnio je Miletić.