Professional Documents
Culture Documents
Emile Parisien Quartet
Emile Parisien Quartet
Pre šest meseci održao se 33. Beogradski džez festival pod sloganom „Džez vizija“, na kom su
nastupili jedni od najvažnijih savremenih imena svetskog džeza, među kojima je svakako
francuski sastav Emile Parisien Quartet. Kako je džez posle Prvog svetskog rata, na svom putu
do Evrope, prvo utočiše pronašao u Francuskoj, tako je i ovaj razgovor sa francuskim
džezerima imao za cilj da nas podseti na evropske korene džeza.
1. Julien Touery (Žulian Turi), pijanista grupe Emile Parisien Quartet (Emil Parisien
Kvartet):
Žulian, kada si krenuo da se baviš muzikom, osobito džezom?
Ah, počeo sam da sviram klavir pre mnogo vremena (smeh), kada sam bio jako mlad, nisam
siguran da li sam imao pet ili šest godina. Ja sam krenuo da sviram džez sasvim slučajno, zato
što sam išao u školu u gradu u kom se održava džez festival, Marsijak, u Francuskoj. Tamo
sam krenuo da idem na časove džeza i tako sam ga u stvari i otkrio, pre toga stvarno nisam
poznavao džez.
Mnogo, mnogo velikih muzičara su mi bili inspiracija, ne mogu sve da nabrojim sada zato što
ih stvarno ima previše, i nekog bih sigurno zaboravio da pomenem. Stvarno, ne mogu da se
odlučim samo za par muzičara, kada bih krenuo da nabrajam, ovaj intervju bi trajao jako, jako
dugo. (smeh)
Sad, kada već pominjemo tu veliku reč kao što je sloboda, zanima me šta je za tebe sloboda?
Vidite, u džezu imate potpunu melodijsku i sutrkturalnu harmoniju, koju možete menjati
i čije tonove možete organizovati onako kako poželite, takođe, poigravate sa različitim
muzičkim pravcima, od klasike pa na dalje, sa svim što postoji. Ništa nije tako strogo
utemeljeno niti zapisano, sami kreirate pravila igre kada stvarate, to je u stvari pitanje slobode
koje vidim u džezu. Džez je neprekidno na klackalici između improvizacija i kreacije.
Počeo sam da sviram saksofon kada sam imao osam godina. Ali nisam baš siguran da
sam džez ja sam izabrao. Kada sam bio jako mali, moji roditelji su slušali džez
neprestano, tako da sam odrastao uz džez koji se u mojoj kući slušao mnogo od mojih
najranijih dana, tako da sam od kolevke slušao jako dobru muziku. Danas se bavim
džezom zato što je to vrsta muzika koja u sebe spaja slobodu kroz improvizaciju, našu
kreaciju sa kojom pričamo priče kroz note. Džez je jako dobar način deljenja sebe i
stvari koje nas preokupiraju sa drugima.
Iako postoji mnogo pravaca u džezu, iako su stvaraoci i autori raznovrsni, iako je pitanje
afiniteta prema džezu mnogo puta polarizovano i kompleksno, postoji ipak jedna stvar oko koje
se svi slušaoci, ne-slušaoci, ljubitelji, ne-ljubitelji, uživaoci, poštovaoci, znalci, autori i ostali
slažu, a to je da je džez stvarno sloboda u svom izražaju, nastanku, izvornom značenju i delu.
Zato, zapamtite 30. april, džez je više od muzike, on je filozofija čija je osnova uvek i
neminovno život.