Professional Documents
Culture Documents
hr
Sadržaj:
Država i pravo
Pravni subjekti
Javna trgovačka društva
Dioničko društvo
Društvo sa ograničenom odgovornošću
Povezana društva
Stečaj i sudski registar
Obvezni odnosi - ugovori
Šteta, krivnja, zakašnjenje, kompenzacija i cesija
Ugovor o prodaji
Ugovor o posredovanju, zastupanju i komisiji
Ugovor o otpremi, uskladištenju i graĎenju
Ugovori o zakupu i zajmu
Ugovori o prijevozu stvari: željeznicom i morem
Ugovori o prijevozu stvari: cestom i zrakom te turističkim uslugama
Bankovni ugovori
Mjenica
Ček
1
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
DRŽAVA I PRAVO
Pojam drţave i prava - Pravo je društvena norma jer regulira odnose u društvu.
Norme odreĎuju odnose izmeĎu osoba. Pravo je klasna kategorija jer je do prava
došlo u onom trenu kad je došlo do klasnog raslojavanja ljudi. Istovremeno s
pravnom normom nastaje i drţava. Drţava je aparat koji sluţi vladajućoj klasi da drţi
u pokornosti potlačenu, a pravo je njen instrument. Dakle, drţava i pravo su
uzajamno povezani i upućeni jedno na drugo.
Nastanak drţave i prava. - Pravo je klasna kategorija jer je do prava došlo u onom
trenu kad je došlo do klasnog raslojavanja ljudi. U prvobitnoj zajednici postojala je
apsolutna ravnopravnost pripadnika cijele zajednice. Nije bilo ni bogatih ni
siromašnih. Zato povijesno gledajući, kad su stvorene prve nastambe u plodnim
prostorima gdje je bilo najjednostavnije ţivjeti, organizirati ljudski ţivot, te kada je
čovjek uspio savladati prve prirodne prepreke, stvoriti dobit od poljoprivrede,
pripitomljavanja ţivotinja i sl. javlja se klasno raslojavanje. Spretniji uzimaju dio viška
proizvoda koji je dovoljan da se javi razlika unutar homogene zajednice. Na tom
višem stupnju razvoja ljudskog društva pojavljuje se norma koja za sobom povlači
prisilu. Istovremeno s pravnom normom tj. sa pravom nastaje i drţava. Pravo je
instrument drţave. Od pojave drţave i prava pa do danas imali smo različite
društveno-ekonomske formacije sustava. U početku je to pravo bilo oskudno i kruto,
a kasnije ono ide prema sve humanijem ophoĎenju.
Pravo i moral. Pravo nije jedina društvena norma. To su i običaji i moral. Moral je
društvena norma koja govori o dobru i zlu, savjesti i nesavjesti. Pravna norma dobiva
podršku od strane drţave, dok za običaje i moral nema sankcije.
Elementi i funkcije drţave. Drţava ima različite funkcije: gospodarske, vojne, u sferi
socijalne skrbi, obrazovanja, politike i sl. Prva drţava imala je vojnu zadaću da
sačuva svoj teritorij od napada; gospodarsku funkciju koja sluţi omogućavanju
gospodarske djelatnosti u njenim segmentima itd. Ostale funkcije drţave sluţe
normalnom odvijanju ţivota. U današnjim uvjetima drţava je vrlo vaţna da bi sve
sfere ţivota imale redoviti tijek. Što je drţava modernija to ima više funkcija. Elementi
drţave su: suverena vlast, teritorij i stanovništvo. Pod suverenom vlasti se
podrazumijeva najviša vlast drţave i nezavisna u odnosu na sve druge. Ako drţava
ima suverenu vlast sve svoje probleme riješava bez uplitanja drugih. Teritorij je
područje na kojem se prostire odreĎena drţavna vlast. Promatramo ga
trodimenzionalno (površina, unutrašnjost i zračni prostor). Stanovništvo ne daje
jednoliko riješenje, jer svi stanovnici jedne zemlje nemaju isti odnos prema toj drţavi,
pa kaţemo da su to drţavljani odreĎene zemlje, osobe roĎene u toj zemlji čiji su
roditelji roĎeni u toj zemlji. Drţavljanin se moţe postati i primitkom drţavljanstva.
TakoĎer postoje osobe bez drţavljanstva.
Oblici vlasti. Povjesno gledajući najprije se pojavila monarhija, ali je ona danas
manje zastupljena nego republika.Republika je vrsta vlasti gdje se na vlast dolazi
izborima koji mogu biti posredni, neposredni, kombinirani i sl. Moguća je i kolektivna
vlast kada je uz predsjednika još nekoliko članova predsjedništva (prezidija). Takva
vlast bila je u socijalističkim drţavama. Republika pokazuje demokratičnost u odnosu
na monarhiju gdje se na vlast dolazi nasljedno. Monarh je osoba koja na vlast dolazi
zahvaljujući tome što je odreĎeno zakonski da će nakon smrti njegova oca, strica...
2
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Podjela pravnih normi. Imamo više vrsta pravnih normi: 1. nareĎujuće (nareĎuju
odreĎeno ponašanje i njih se mora poštovati jer inače postupamo protupravno), 2.
ovlašćujuće (koje daju ovlaštenje pa je tako ovlašćujuća norma recimo norma da se
radniku daje godišnji odmor itd.), 3. zabranjujuće (koje brane odreĎeno ponašanje).
Iz ovakvog razlikovanja pravnih normi dolazimo do spoznaje da zakonodavac ureĎuje
odnose na način da pretpostavljeno hipotetički dovodi ponašanje adresata u okvire
tog ponašanja.
Tumaĉenje prava. Imamo povjesno tumačenje pravne norme koje ima teţište na
povjesnim okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja tog propisa. Govorimo
o autentičnom ili originalnom tumačenju kojeg daje sam zakonodavac. Moţemo
govoriti o suţenom tumačenju kada se ţeli odreĎenu normu ograničiti na uţi broj
osoba, za razliku od proširenog ili ekstenzivnog tumačenja koje je opće. Imamo i
sociološko tumačenje koje podrazumijeva stanje odnosa u jednom društvu.
Vremensko vaţenje pravnih normi. Pravna norma mora imati početak primjene i
kraj djelovanja jer pravna norma ne djeluje zauvjek već za odreĎeno vrijeme. Pravne
norme se počinju primjenjivati onog dana nakon proglašavanja. Tu imamo i iznimaka
kada se pravne norme počinju primjenjivati i ranije. Zakon vaţi u pravilu dok ga ne
izmjene a tu izmjenu nazivamo derogacijom. Moţemo govoriti i o zastarjelosti, tj. više
3
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Uzance i obiĉaji. Kao podvrste autonomnih pravnih vrela javljaju se običaji. Poslovni
običaji nastaju izmeĎu poslovnih ljudi ali ne više s obvezom da traju dugo vremena.
Dovoljno je da se ustali odreĎen običaj i eto poslovnog običaja. Zatim imamo i
uzance. To su skupljeni i u pisanom obliku objavljeni poslovni običaji. Ponekad se
poslovanje obavlja po pripremljenim ugovorima - formulari, adhezijski ugovori. Oni
nastaju zbog ponude i potraţnje na trţištu zbog koje se unaprijed stvaraju adhezijski
ugovori.
Opći uvjeti poslovanja. Opći uvjeti poslovanja i nisu ugovori već samo neki djelovi
koji i ne moraju ući u ugovor. Oni su izazvali pravu revoluciju svojom pojavom jer se
nije znalo je li to ugovor, zakonodavna djelatnost ili nešto sl. I danas se provodi
kontrola tih općih uvjeta poslovanja koja se moţe javiti kao sudska kontrola, upravna
autonomna ili kontrola javnih sredstava. Dakle, pod općim uvjetima poslovanja
smatramo adhezione ugovore, tipske ugovore te opće uvjete u uţem smislu.
4
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
PRAVNI SUBJEKTI
Pravni subjekti. Sve pravne norme imaju svoju svrhu u reguliranju odnosa izmeĎu
pravnih subjekata. Pravni subjekt su fizičke i pravne osobe. Fizičke osobe su naravne
prirodne osobe tj. pojedinci, a pravne osobe su tvorevine u kojima se pojavljuje više
ljudi i više imovina. Čovjek postaje fizička osoba samim svojim roĎenjem ali tek
punoljetnošću stječe prava i obveze za svoje radnje i očitovanja. Kod fizičke osobe
razlikujemo pravnu sposobnost, djelatnu ili poslovnu sposobnost i kaznenu
sposobnost. Pravne osobe su tvorevine koje se pojavljuju s gospodarstvom ali i
nekom drugom svrhom postojanja. Moraju imati zasebnu imovinu i vlastitu
organizaciju i u njima se pojavljuje odreĎen broj ljudi koji istupaju kao pravne osobe
koji imaju ekonomsku organizaciju, imovinu i svoje organe koji istupaju ispred te
organizacije.
Pravni posao. Pravni posao je jedna vrsta pravnih odnosa i to onih koji nastaju
sukladno pravnom poretku i temeljem dopuštenog očitavanja volje. Pravni poredak je
prihvatio da dopuštenim očitovanjem volje doĎe do pravnog posla. Svatko od nas
5
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
ima volju koja nije dovoljna za pravni posao već se mora i očitovati i to: izričito
(najčešće - pisana narudţba), prešutno ( povezano uz pristanak ponuĎenog. Prisutno
je kod dugotrajnog poslovanja), konkludentnim radnjama (iz radnje se ne moţe
zaključiti o volji). Postoji još i nedopušteno očitovanje volje - nije dopušteno od strane
pravnog poretka i nije pravni posao. Nevaljani pravni posao u sebi sadrţi odreĎene
nedostatke zbog kojih ga pravni poredak ne priznaje. Nedostaci mogu biti od šireg
značenja i od značenja za pojedine pravne subjekte. Dakle, tu postoje ništavni ili
pobojni pravni poslovi gdje oštećena strana mora pokazati zainteresiranost i istaknuti
nedostatak te pobijati pravni posao.
Uvjet i rok u pravnom poslu. Uvjet je pravno neizvjestan budući dogaĎaj od čijeg
nastanka subjekti odreĎenog pravnog odnosa čine ovisnim zasnivanje, trajanje i
prestanak pravnog odnosa. Uvjet u pravilu ne smije ovisiti o volji ugovornih strana.
Vrste uvjeta su: odgodni (ne dolazi do nestajanja pravnog posla ili njegovih
posljedica sve dok ne protekne vrijeme naznačeno kao uvjet), raskidni uvjet (pravni
posao nastaje kao da tog uvjeta nema ali kad i ako se dogodi ono što je naznačeno
kao raskidni uvjet pravni posao se raskida i smatra se da nije ni sklopljen). Uvjetima
se ţeli izbjeći nepovoljno djelovanje budućih neizvjesnih dogaĎaja.
6
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
plaćanje poreza ili drugih pristojbi, snaga odreĎenog gospodarskog područja i sl.
Sljedeće je tvrtka (firma) - ime trgovca pod kojim on posluje. Uobičajeno je da se pod
imenom spominje ime i prezime te osobe kao ime tvrtke dok je ranije to bilo i
nedopušteno. Danas se moţe dati ime i povjesne osobe ali je potrebno dobiti
dozvolu od njegovih nasljednika. U zakonu stoji da se kao tvrtka ne mogu koristiti
strani nazivi. Iz tvrtke se mora doznati djelatnost poduzeća, puni naziv tvrtke. Tako se
dobiva puna slika o nekom subjektu. Ovakvim odreĎenjem mi prepoznajemo
trgovačke subjekte. Sud upisuje trgovce prema redosljedu podnesene prijave te onaj
tko je prvi prijavio ima prednost. Tu imamo i zaštitu upisanih subjekata koja se tjera
preko suda.
Javno trgovaĉko društvo. To je društvo osoba u koje se udruţuju 2 ili više osoba
zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom. Svaki član društva
odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom.
Razlikujemo društva osoba u kojima izraziti utjecaj imaju sami subjekti koje se
udruţuju. Ona se ne javljaju u velikom broju ali ipak nisu malobrojna. Osim društva
osoba imamo i društvo kapitala. Javno trgovačko društvo nastaje ugovorom u
pismenom obliku koji mora biti ovjeren kod javnog biljeţnika. Odredbe zakona
primjenit će se samo onda ako se u ugovoru nije što drugo uredilo. Ako drugačije nije
odreĎeno ni zakonom onda se stvara ugovor o ortakluku. Razlikujemo pravne
odnose izmeĎu članova i prema trećim osobama. U odnose izmeĎu članova posebno
mjesto se daje problemu konkurencije. Zakonodavac ne propisuje najniţi iznos
kapitala koji se moţe sastojati od novca, stvari, prava rada ili neke druge usluge ili
dobra čiju će vrijednost sporazumno urediti članovi društva. To su načini na koji se
stvara imovina JTD . Član društva ne moţe obavljati neku gospodarsku djelatnost
koji ulaze u predmet poslovanja društva. Na ovaj način ţeli se ostvariti lojalnost
članova JTD jer bi to očito vodilo zloupotrebama.
Kod JTD je interesantan način upravljanja jer svi članovi JTD mogu obnašati tu
funkciju, ali se ta funkcija moţe dati samo od tih članova. Drugi članovi mogu u svako
doba zahtjevati polaganje računa. Oni se u svim svojim obvezama imaju ponašati
pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika jer povredom takve pozornosti
mogu odgovarati za nastalu štetu. Ako se javlja prokurista on je ovlašten činiti sve
radnje koje su sadrţane u toj prokuri. Dobit u JTD se djeli istekom poslovne godine
kada se ustanovljuje rezultat poslovanja. Svakom članu daje se srazmjeran udio
njegovom ulogu koji je imao tijekom prošle završene godine. Ako i poslje ovakve
podjele ostane sredstava udio u dobiti svakog člana odreĎuje se udjelom per capita.
Isto tako je kad se radi o gubitku. Zakon o trgovačkom društvu posebno govori o
poslovima društva prema trećim osobama: zabrana otuĎenja svog udjela bez
suglasnosti ostalih članova, poloţaj u zastupanju, ograničenje koje članovi JTD
odrede odrede u zastupanju ne tiče se dogovora sa trećim osobama, interesantnost
poloţaja novog člana.
7
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
otvaranje stečajnog postupka nad jednim od članova društva ili njegovog vjerovnika.
Svi ovi razlozi ne dovode do automatskog prestanka rada JTD, ono i dalje radi a
njegovi članovi postaju njegovi likvidatori koji nakon trećeg poziva vjerovnicima da
naplate svoja potraţivanja dijele imovinu izmeĎu sebe. Ako nema imovine u obzir
dolazi neograničena solidarna odgovornost svakog člana svojom vlastitom imovinom.
Onaj član društva koji je iz svoje imovine platio dugove društva ima pravo regresa
prema ostalim članovima do namirenja njihovih dugova. U tome je značenje JTD kao
i u tajnosti poslovanja jer JTD kada utvrĎuje dobit na koncu godine, to čini interno.
Komanditno društvo. Društvo osoba koje ima pravnu osobnost i mora se udruţiti
najmanje jedna osoba koja za obveze društva odgovara neograničeno solidarno s
cjelokupnom svojom imovinom i ta osoba se naziva komplementar i jedna osoba koja
za obveze odgovara samo do visine uloga a to je komanditor. Zakon ne propisuje
najniţi iznos uloţenog kapitala ali je suština u tome da su to društva u kojima je
teţište na osobama te da li će oni dati novce, prava, usluge ili sl. nije bitno.
Zakonodavac pretpostavlja da su ti ulozi jednaki, iako ne moraju biti. Ranije su
članovima KD mogle biti samo fizičke osobe a sada je normalno da i jedna pravna
osoba to bude. KD nastaje temeljem ugovora: tvrtka, predmet poslovanja, sjedište.
Kad se podnosi prijava za upis u sudski registar onda je potrebno naznačiti ne samo
tko je komplementar već i sve komanditore i njihove uloge iako se oni neće
spominjati nigdje. Funkciju upravljanja imaju samo komplementari. Komanditori imaju
pravo uvida u dokumente, izvješća o poslovanju i sl. Kad je riječ o odnosima prema
trećim osobama govorimo o zastupanju KD koje takoĎer pripada komplementarima,
ali zakonodavac dopušta da se nekim komanditorima omogući prokura. Taj rizik
preuzimanja posla zastupanja društva, stvaranja prava i obveza mnogi dovode u
vezu s promjenom stava komanditora u tom KD jer za taj pravni posao odgovara
cjelokupnom svojom imovinom. KD ima za svrhu ostvarenej dobiti.
Tajno društvo. U njega se udruţuje tajni član koji ulaţe neku imovinsku vrijednost u
poduzeće nekog drugog vlasnika te na temelju tog uloga stječe pravo na dobit. Tako
nastalo tajno druŠtvo nema pravnu osobnost niti tvrtku, ali ima svoje gospodarsko
opravdanje. Prednosti - ne pojavljuje se nigdje onaj koji se naziva tajnim članom i na
taj način postiţe ekonomsku dobit a da se ne mora pojaviti nigdje. Ulog tajnog člana
predaje se poduzetniku koji će sa njim raspolagati samostalno, jer tajni član nema
nikakvog utjecaja na poslovanje ali mu se priznaje pravo da moţe provjeriti
dokumentaciju ili na drugi način izvršiti uvid. Ugovorom o osnivanju TD ureĎuje se
udio tajnog člana u dobiti tj. gubitku, ako to ugovorom nije odreĎeno njegov udio je
8
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
DIONIĈKO DRUŠTVO
Tajno društvo. U njega se udruţuje tajni član koji ulaţe neku imovinsku vrijednost u
poduzeće nekog drugog vlasnika te na temelju tog uloga stječe pravo na dobit. Tako
nastalo tajno druŠtvo nema pravnu osobnost niti tvrtku, ali ima svoje gospodarsko
opravdanje. Prednosti - ne pojavljuje se nigdje onaj koji se naziva tajnim članom i na
taj način postiţe ekonomsku dobit a da se ne mora pojaviti nigdje. Ulog tajnog člana
predaje se poduzetniku koji će sa njim raspolagati samostalno, jer tajni član nema
nikakvog utjecaja na poslovanje ali mu se priznaje pravo da moţe provjeriti
dokumentaciju ili na drugi način izvršiti uvid. Ugovorom o osnivanju TD ureĎuje se
udio tajnog člana u dobiti tj. gubitku, ako to ugovorom nije odreĎeno njegov udio je
primjeren okolnostima i srazmjeran njegovu ulogu time da se ugovorom moţe
predvidjeti isključenje tajnog člana u podmirenju gubitka. Da bi poduzetnik privukao
ovakvog člana isključuje ga iz podmirenja gubitka, odnosno uvlači ga u siguran
posao. Sudjelovanje u dobiti odreĎuje se krajem poslovne godine. Ako bi došlo do
smrti tajnog člana to nije razlog prestanka tajnog društva jer se taj član ne spominje
nigdje te za poslovanje TD nije bitno da li je taj član i dalje na ţivotu. Ukoliko se radi o
stečaju poduzetnika razlikujemo nekoliko situacija: ako tajni član ima potraţivanja
prema tom poduzeću biti će u istoj poziciji kao i drugi vjerovnici, ako je poduzeće u
gubitku a tajni član nije podmirio obveze, on odgovara do visine svog uloga.
Zakonodavac zato spominje razloge za prestanak rada društva: protek vremena na
koji je ugovor sklopljen (ako je TD sklopljeno na odreĎeni rok), ostvarivanje cilja, smrt
poduzetnika (tajni član ne moţe preuzeti vodstvo ni po ugovoru), ako poduzetnik
prestane s gospodarskim djelatnostima, otvaranje stečajnog postupka nad
poduzetnikom ili tajnim članom. U slučaju prestanka TD sastavlja se obračun i
isplaćuje se tajnom članu u novcu udio u dobiti (ako se nije drugačije dogovorilo). U
9
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
slučaju stečaja poduzetnika tajničlan će biti u ulozi stečajnog vjerovnika samo onim
djelom uloga koji prelazi visinu njegovog udjela u gubitku društva. Tajni član je
obavezan uplatiti ulog na koji se obvezao ugovorom ali samo u djelu u kojem ga već
nije uplatio. Na taj način on sudjeluje i u gubitku. Stečajni upravitelj ima pravo
podnijeti tuţbu protiv tajnog člana koji odbija vratiti ono što je nezasluţeno dobio ili
ima pravo traţiti od tajnog člana da sudjeluje u pokriću gubitka.
Ako se kao temeljni kapital javljaju svi oblici uloga, to nazivamo kombinirano
ulaganje. Ako se ulaţu stvari i prava mora se pristupiti njihovoj procjeni. Nakon što se
uplate dionice usvaja se statut. Statut DD mora sadrţavati: tvrtka i sjedište, predmet
poslovanja, iznos temeljnog kapitala, nominalni iznos dionice, broj dionica svakog
rada, da li su dionice na ime ili na donosioca, broj članova uprave i nadzornog
organa, način i oblik objave priopćenja DD o stanju svog poslovanja ili o odrţavanju
skupštine dioničara, ime i prebivalište svakog osnivača. DD se moţe osnovati na
odreĎeno i neodreĎeno vrijeme što treba naznačiti u statutu. Prilikom osnivanja mora
se odmah odrediti uprava.
10
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
mogu predvidjeti obveze dioničara na ispunjenje činidbi koja nije niti u novcu niti ulazi
u temeljni kapital. Njima se moţe ograničiti slobodan prijenos dionica jer se prije toga
mora javiti DD ili potpisati u dioničku knjigu ili sl. DD ne smije upisivati vlastite dionice
niti ih smije preuzimati, ali u izvjesnim situacijama kada to zahtjevaju interesi i
dobrobit društva društvo moţe raspolagati vlastitim dionicama da bi se omogućilo
normalno poslovanje.
Organi DD-a. Upravu mora imati svako DD. U upravi mogu biti osobe koje su
poslovno sposobne i za koje nema smetnje što znači da nisu u odreĎenom roku
doveli do stečaja ili likvidacije nekog drugog DD, da nisu zbog privrednog prijestupa
odgovarali pred sudom, te osobe protiv kojih je iznesena mjera sigurnosti zabrane
obavljanja zanimanja koje je u potpunosti ili djelomično zahvaćeno predmetom
poslovanja. Zastupati društvo mogu svi članovi uprave zajedno, ali je neki put
dovoljno da treća osoba daje priopćenje samo jednom članu i da to vrijedi za sve.
Uprava vodi poslove DD na vlastitu odgovornost. U njoj se nalazi jedna ili više fizičkih
osoba koji se mogu imenovati direktorom. Uprava mora osim svakodnevnog voĎenja
poslova, pripremati odluke za skupštinu i provoditi u djelo ono što odluči glavna
11
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Drugi organ DD je nadzorni odbor, kao takoĎer obvezatan organ u DD. Nadzorni
odbor mora imati najmanje 3 člana ali to moţe biti i drugaţije ako se radi o većoj
odgovornosti (do 3000000 - najviše 9 članova, preko 3000000 - najviše 15 članova, a
preko 20000000 najviše 21 član). Kao član se moţe pojaviti fizička osoba a pravna
moţe samo utjecati da se u NO naĎu osobe od povjerenja. Razlozi koji su predviĎeni
za nemogućnost bivanja članom su isti kao i kod uprave. NO odlučuje u svojoj
ukupnosti cjelovito. Svi članovi NO odluţuju natpolovičnom većinom o stanju
poslovanja jer imaju pravo nadzora i pregleda poslovnih knjiga, pravo zahtjevati
izvješća o poslovanju od strane uprave, pregledati blagajnu, vrijednosne papire i tako
podnositi izvješća glavnoj skupštini. NO moţe odlučiti da se sazove glavna skupština
naročito ako se radi o hitnim stvarima. NO iz reda svojih članova bira predsjednika i
najmanje jednog zamjenika. takoĎer se moţe traţiti od suda da imenuje nedostajući
broj članova NO ako postojeći članovi ne mogu obavljati sve poslove. NO se bira na
vrijeme od 4 godine i nema smetnje da netko bude ponovo biran. Odsutni članovi
mogu glasovati i pismeno, pa i putem telefona ili telefaksa i na taj način omogućiti
zakonit i pravovaljan rad NO. I oni mogu imati odreĎena primanja s tim da oni u
pravilu nisu u radnom odnosu. Nagrada mora biti u skladu sa odgovornošću tog
člana NO i mogućnostima društva. Moţe se pojaviti i pravo na isplatu drugih
naknada, pa i pravo na kredite kao i kod članova uprave. Glavna skupština je organ u
kome svi dioničari mogu ostvarivati svoja prava u poslovima DD. Članovi uprave i NO
su obvezatni da prisustvuju glavnoj skupštini ali bez sudjelovanja u odlučivanju.
Nadleţnosti GS jesu:imenovanje i razriješenje članova uprave i NO, odlučivanje o
godišnjim financijskim izvještajima i upotrebi dobiti, imenovanje revizora društva,
izmjene statuta, davanje razriješnice članovima uprave i NO, povećanju i smanjenju
temeljnog kapitala društva, imenovanjem revizora za ispitivanje radnji voĎenja
poslovanja i obavljenih radnji u osnivanju društva, odlučivanje o prestanku rada
društva. GS moţe sazvati uprava i u iznimnim situacijama NO. GS se mora sazvati i
kada to traţi manjina dioničara koji navedu razlog, a oni sudjeluju s najmanje 1/20
dionica u temeljnom kapitalu. U GS imamo javnog biljeţnika koji vodi zapisnik i
ovjerava ga, te on ima oblik javno biljeţničke isprave, gdje se navode svi prisutni ili
zastupani dioničari s time da se uz njihova imena naglašava i vrijednost njihovih
dionica. Kvorum za obavljanje za rad GS mora iznositi najmanje 1/5 temeljnog
kapitala. Skupština donosi odluke većinom prisutnih glasova i to je tzv. obična većina,
a kvalificirana većina se moţe predvidjeti statutom ili zakonom. Pravo glasa ostvaruje
se prema nominalnim iznosima dionica. Na GS se nema pravo glasa ako se radi o
12
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
vlastitim pitanjima ili problemima o kojima odlučuje GS. Ako se radi o odluci ukidanja
povlaštenosti potrebna je suglasnost povlaštenih dioničara. Ako doĎe do ukidanja
povlaštenosti takve dionice postaju redovne i priznaje se pravo glasa njihovim
imateljima. U GS se moţe razgovarati samo o pitanjima naznačenima u pozivu za
njeno odrţavanje. Povreda tog pravila daje dioničarima koji čine 1/10 temeljnog
kapitala pravo da pobijaju takvu odluku u GS.
13
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Pojam i osnivanje d.o.o.-a. D.o.o. se pojavljuje krajem 19. st. u Njemačkoj. Jedna ili
više osoba osniva druŠtvo u kojem se unaprijed dogovara temeljni kapital i da
utvrĎuju svoje pojedinačne temeljne uloge kako bi pod zajedničkom tvrtkom obavljali
gospodarsku djelatnost, te ostvarili svrhu postojanja društva. Postoji samo simultano i
sukcesivno osnivanje d.o.o. i ako je u pitanju više osoba, pravna osnova je društveni
ugovor, a ako je u pitanju samo jedan osnivač, on daje izjavu o osnivanju d.o.o. U
oba slučaja obvezatan je javno-biljeţnički oblik ugovora. Temeljni ulozi svakog od
onih koji sudjeluju u osnivanju d.o.o. ne moraju biti jednaki, ne mogu se izraziti
dionicama a mogu se sastojati u novcu, stvarima i pravima koji imaju imovinsku
vrijednost. Temeljni kapital d.o.o. je najmanji 5000 DEM u protuvrijednosti u kunama,
bilo da se radi o novcu, stvarima ili pravima. Stvarima i pravima se mora odrediti
točna vrijednost, i oni ne smiju biti opterećeni zahtjevima trećih osoba. Jedna osoba
kao temeljni ulog imat će vrijednost cjelokupnog kapitala.Članovi društva odgovaraju
za obveze samo do one vrijednosti do koje su se obvezali prilikom osnivanja društva.
Ugovor kojim se osniva društvo mora sadrţavati: tvrtku (ime i prezime), prebivalište
(sjedište), i ako je osnivač fizička osoba onda i JMBG, naznaku predmeta poslovanja,
ukupni iznos temeljnog kapitala te iznos svakog pojedinog uloga osnivača, te točno
naznačiti i opisati vrijednost i vrste stvari i prava, odredba da li je poduzeće osnovano
na odreĎeno ili neodreĎeno, odrediti prava i obveze članova prema društvu i društva
prema članovima. Osim toga propisan je minimalni ulog svakog osnivača - 200 DEM.
Radi li se o ulaganju stvari ili prava ona moraju biti data na raspolaganje d.o.o. prije
upisa u registar i mora se d.o.o. omogućiti njihovo nesmetano korištenje. Najmanje
polovica kapitala mora biti u novcu i to uplaćeno prije upisa u sudski registar.
Troškovi upisivanja snose sami osnivači. Sud se zadovoljava time da će ispitati smo
ono što bi trebalo odgovarati zakonskim odredbama i ako ne naĎe nedostataka
odobrit će osnivanje d.o.o. U sudski registar upisuju se svi gore navedeni podaci +
svi članovi uprave i nadzornog odbora.
14
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Nadzorni odbor se mora pojaviti u 2 slučaja: ako je prosječan broj zaposlenih 300, i
ako je to propisano zakonom. Nadzorni odbor broji 3 člana bez obzira na veličinu
d.o.o. Članom NO moţe postati samo potpuno poslovna osoba i to ona koja ne moţe
biti članom više od 10 NO. Članovi društva ili glavna skupština (ako postoji) biraju
članove NO. Ako postoje partneri s velikim udjelima oni mogu sami birati članove NO.
Članovi NO imaju slične zadaće kao i u DD, a takoĎer i ista prava.
Skupština je najveći organ u druŠtvu u kojem sudjeluju svi članovi jer svaki član ima
pravo sudjelovati aktivno i pasivno u radu skupštine bez obzira na njegov udio. Ona
odlučuje o financijskim izvješćima, upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka,
15
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
POVEZANA DRUŠTVA
Povezana društva. Društva su povezana kapitalom tako da jedno društvo ima udjela
u drugom ili drugim društvima, ili poduzetničkim ugovorima, a najčešće na oba
načina pri čemu povezivanje kapitalom najčešće prethodi sklapanju poduzetničkih
ugovora. Društva koja se povezuju su samostalna društva koja tu svoju samostalnost
pravno ne gube povezivanjem. Ovisno društvo premda pravno samostalno, gubi u
velikoj mjeri svoju poslovnu i gospodarsku samostalnost pod utjecajem vladajućeg
društva. Povezivanje društava ima očitih prednosti, ali ima i mana. Povezivanje
znatno utječe na gospodarski napredak i sluţi dobrobiti društva u cjelini. Njime se
objedinjuje kapital, tehnologija, stručni potencijal i svi drugi izvori. Povezana društva
koncentracijom moći ostvaruju monopol na trţištu i mogu ograničiti ili posve isključiti
konkurenciju drugih gospodarskih subjekata. Vladajuće društvo moţe usmjeravanjem
tehnološkog razvoja u ovisnim društvima taj razvoj prilagoditi svojim vlastitim
16
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Prema našem zakonu povezana društva u meĎusobnom odnosu mogu stajati kao: 1.
Društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo odlučivanja (ako
jedno društvo ima većinu udjela ili većinsko pravo odlučivanja u drugome pravno
samostalnom društvu smatra se da se to drugo društvo nalazi u većinskom
sudjelovanju, a prvo društvo s većinskim sudjelovanjem u njemu. Većinsko pravo
odlučivanja daje mogućnost većeg utjecaja na poslovanje društva.); 2. ovisno i
vladajuće društvo (ovisno društvo je pravno samostalno društvo na koje neko drugo
društvo - vladajuće društvo - ima neposredno ili posredno prevladavajući utjecaj.
Pretpostavlja se da je društvo koje se nalazi u većinskom sudjelovanju ovisno o
društvu koje u njemu ima većinski udio. Prevladavajući utjecaj je utjecaj vladajućeg
društva na voĎenje poslova i donošenje odluka u ovisnom društvu. Neposredno
prevladavajući utjecaj je utjecaj koji vladajuće društvo neposredno ostvaruje prema
ovisnom društvu.); 3. Društvo koncerna (naš zakon razlikuje četiri tipa koncerna. To
su: koncern u kojem je jedno ili više ovisnih društava objedinjeno jedinstvenim
voĎenjem od strane vladajućeg društva; meĎu kojima je sklopljen ugovor o voĎenju
poslova društva; od kojih je jedno priključeno drugome; pretpostavlja se da koncern
čine ovisno i vladajuće društvo.); 4. Društva s uzajamnim udjelima (to su društva
kapitala sa sjedištem u RH koja su povezana tako da svako društvo ima više od
četvrtine udjela u drugome društvu. Viši stupanj povezanosti postoji ako jednom od
društava s uzajamnim udjelima pripada većinski udio u drugome društvu ili ako jedno
društvo moţe imati neposredno uili posredno vladajući utjecaj na drugo društvo, kada
će se prvo društvo smatrati vladajućim, a drugo ovisnim društvom.); 5. Društva
povezana poduzetničkim ugovorima (vidi).
17
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Inozemna ulaganja. Inozemni ulagač je: - svaka pravna osoba ( dakle nije
neophodno da to bude trgovačko društvo) čije je registrirano sjedište izvan RH; -
svaka fizička osoba koja je strani drţavljanin, izbjeglica ili apatrid; - drţavljanin RH
koji ima trajno boravište izvan RH.
Inozemni ulagač, pod uvjetima uzajamnosti koja se pretpostavlja, osniva ili sudjeluje
u osnivanju trgovačkih društava u RH, u njima stječe prava i preuzima obveze pod
istim uvjetima i ima isti poloţaj kao i domaća osoba. Strani ulagač se izjednačava po
svojim pravima i obvezama s domaćom osobom, a uzajamnost se pretpostavlja.
Uzajamnost znači da će strani ulagač biti izjednačen sa domaćom osobom samo u
slučaju ako je hrvatski ulagač u toj zemlji izjednačen s domaćom osobom u toj zemlji.
Članovi udruţenja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost, ali se u
njega mogu učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima. Ugovor o
osnivanju sklapa se u obliku javnobiljeţničke isprave. Udruţenje se upisuje u
trgovački registar i s danom upisa stječe pravnu osobnost. Udruţenje moţe biti
nositelj svih prava i obveza, moţe sklapati ugovore i poduzimati druge pravne radnje
18
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
te moţe tuţiti i biti tuţeno pred sudom. Za obveze udruţenja odgovaraju članovi
udruţenja cijelom svojom imovinom. Dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti
udruţenj jest dobit članova i dijeli se meĎu njima u omjeru odreĎenom ugvorom o
osnivanju udruţenja.
Funkciju organa udruţenja mogu obavljati svi članovi udruţenja zajedno ili jedan ili
više članova uprave. Ugovorom se mogu predvidjeti i drugi organi i tada treba
odrediti i njihove ovlasti. Udruţenje moţe prestati odlukom članova udruţenja ili
odlukom suda. Prestanak dovodi do likvidacije koju provodi uprava udruţenja.
Prijedlog za osnivanje stečajnog postupka ili postupka za sklapanje prisilne nagodbe
moţe staviti i uprava udruţenja.
Pojam i naĉela steĉaja. Zakonodavac propisuje uvjete kada se ima provesti stečajni
postupak. Postoje različiti razlozi koji dovode do stečaja, a najčešći je insolventnost,
tj. duţnik koji trajnije nije sposoban podmirivati svoje dugove ide u stečaj (bankrot).
Stečaj je postupak namjenjen zaštiti vjerovnika, pa se on od drugih načina naplate
razlikuje jer ima i odreĎena načela: - univerzalnosti (iz cjelokupne imovine duţnika se
traţi naplata njegovih dugova); - ravnopravnosti (svi vjerovnici su u istoj poziciji
prema stečajnom duţniku); - načelo stečajne mase (sva imovina duţnika će se
pretvoriti u novac koji čini stečajnu masu); - načelo abandona (načelo ustupanja
stvari umjesto novca); - načelo zakonitosti (u postupku mogu sudjelovati samo osobe
kojima to pravo daje zakon i to je postupak u kome se imaju poštivati odredbe
zakona koje su stroge naravi); - načelo stečajnih organa (moraju se pojaviti oni
organi koji pripadaju sudovima (stečajno vijeće, stečajni sudac i odbor vjerovnika i
stečajni upravitelj - u RH)). Stečajni postupak moţe pokrenuti sam duţnik, vjerovnici,
ZAP ili neki drugi organ ovlašten za to. Predlagatelj je duţan učiniti vjerojatnim
postojanje osnove za pokretanje postupka - trajnija insolventnost. Tu se moţe
imenovati i prisilna nagodba.
Organi steĉajnog postupka. Moraju se pojaviti oni organi koji pripadaju sudovima.
U RH su to stečajno vijeće, stečajni sudac i odbor vjerovnika, te stečajni upravitelj.
Stečajno vijeće sadrţi 3 suca. Stečajni sudac je zaseban i ne ulazi u vijeće. Odbor
vjerovnika je fakultativni organ (do 5 čalnova) i on treba pomagati u voĎenju
stečajnog postupka ispred vjerovnika. Stečajni upravitelj stupa na mjesto uprave,
direktora...
Tijek steĉajnog postupka. Stečajni postupak moţe pokrenuti sam duţnik koji se
obraća trgovačkom sudu, vjerovnici (jedan ili više), ZAP ili neki drugi organ ovlašten
za to. Predlagatelj je duţan učiniti vjerojatnim postojanje osnove za pokretanje
postupka. Predlagatelji stečajnog postupka duţni su predujmiti troškove stečajnog
postupka. Ta sredstva dijele sudbinu troškova stečajnog postupka, a ne potraţivanje.
Kada je usljedio prijedlog stečajnog postupka susrećemo se s prethodnim
postupkom, odnosno prvom fazom stečajnog postupka u kojoj se utvrĎuje stvarno
činjenično stanje pri čemu veliku ulogu ima stečajno vijeće koje odlučuje da li će se
voditi stečajni postupak. Ako nema uvjeta za otvaranje stečajnog postupka stečajno
vijeće će ga obustaviti. U tom prethodnom postupku moguće je ograničiti prava
19
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
ovlaštenih osoba duţnika. Pri tome se misli na zabranu podizanja novih kredita ili
povećanje plaća, a sve radi zaštite vjerovnika. Zakazuje se ročište (mjesto i vrijeme
odrţavanja sudske rasprave) na koje se poziva duţnik, predlagač(i) stečajnog
postupka i ZAP. Tamo se moţe predloţiti sklapanje prisilne nagodbe. Ako se to ne
učini, onda se na temelju priloţene dokumentacije odlučuje da se ide na sljedeću
fazu stečajnog postupka a to je otvaranje stečajnog postupka. Odluku o otvaranju
stečajnog postupka donosi stečajno vijeće. Ona se mora objaviti na oglasnoj ploči
suda i od tog trenutka nastupaju pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka.
Kada je došlo do otvaranja stečajnog postupka moţe se doznati da je stečajni duţnik
pogodovao jednom ili više vjerovnika. Ta potraţivanja moraju biti starija od 60 dana
od otvaranja stečajnog postupka da bi se mogla pobijati. Pravo pobijanja imaju
stečajni upravitelj i oni vjerovnici koji se smatraju pogoĎenima. Tuţba se mora
podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana otvaranja stečajnog postupka. S time su
povezana izlučna i razlučna prava. Izlučno pravo ima vlasnik odreĎene stvari koja se
zatekla u imovini duţnika i on moţe traţiti naknadu za troškove nastale zbog te
stvari.
Poslovni partneri duţnika u odreĎenim situacijama stječu tzv. zaloţno pravo i pravo
razlučnog namirenja koje se priznaje prilikom otvaranja stečajnog postupka.
Vjerovnici su duţni nakon otvaranja stečajnog postupka. Vjerovnici su duţni nakon
otvaranja stečajnog postupka u roku od 30 dana poslati prijavu potraţivanja, u kojoj
se navodi tko je vjerovnik, pravna osnova i iznos potraţivanja, te broj ţiro-računa na
koji ţele da im se doznači iznos iz stečajnog postupka. Kad protekne ovaj rok
zakazuje se ročište za priznanje potraţivanja na kome se ispituju potraţivanja i na
koje se oglasom pozivaju duţnik, vjerovnici i stečajni upravitelj. Na tom ročištu
stečajno vijeće utvrĎuje postojanje potraţivanja za koje sudski upravitelj kaţe da nisu
sporna ili ih ne ospore prisutni vjerovnici. Ako se pojave osporena potraţivanja, sud
upućuje vjerovnike da se u posebnom postupku pokrenu postupak pred sudom ili
nekim drugim organom. Poštujući načelo hitnosti postupka vjerovnici u roku od 8
dana moraju podnijeti tuţbu za utvrĎenje njihovog potraţivanja. Sljedeća faza
stečajnog postupka je postupak unovčenja imovine duţnika. To znači da se sva
imovina koja čini stečajnu masu nastoji pretvoriti u novac. Unovčenje se moţe vršiti
nadmetanjem, prikupljanjem ponuda i iznimno neposrednom nagodbom. Ako se ide
na javno nadmetanje, početna prodajna cijena ne moţe biti manja od 1/2 procjenjene
vrijednosti. Ako se imovina ne moţe prodati, primjenjuje se načelo abandona. Druga
mogućnost u pogledu unovčenja je prodaja duţnika. Cjelokupna imovina duţnika se
prodaje i ako se tako uspije dobiti novac onda se stečajni postupak više ne vodi
protiv tvrtke, nego protiv stečajne mase u koju ulazi novac dobiven prodajom
duţnika. Na taj način duţnik ostaje "ţiv" a u sastavu svoga kupca. Kad stečajni
upravitelj ocjeni da je sakupljeno dovoljno novaca iz imovine stečajnog duţnika,
predlaţe stečajnom vijeću da se ide na postupak glavne diobe. Stečajno vijeće
izraĎuje njen nacrt i s njim upoznaje vjerovnike na ročištu za glavnu diobu. Na tom
ročištu moguće je stavljati primjedbe u pogledu kojih kojih stečajno vijeće mora
izjasniti odmah ili u roku ne duljem od 8 dana.
20
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
21
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
načelo istinitosti - podaci uneseni u SR moraju biti istiniti tj. moraju odgovarati
stvarnom stanju i svatko tko se pouzda u te podatke neće snositi nikakve
štetne posljedice
načelo javnosti - SR je javni registar i svatko moţe izvršiti uvid u SR, u
dokumenta koja su tamo priloţena, moţe traţiti prijepis, fotokopije... Ali
zakonodavac odreĎuje da se to javnost ne mora potkrijepiti nekakvom
osnovom
načelo prvenstva - podrazumijeva da se u SR upisuju oni zahtjevi koji su prije
podneseni
- uvjetni ili privremeni upis - nemamo sve elemente za konačan upis ali ţelimo da
imamo u SR odreĎene podatke o poduzeću
- zabiljeţba ili zabilješka - ona vrsta upisa koja nam daje odreĎene obavijesti o
odreĎenom subjektu. Takvim obavjestima ţelimo upozoriti svakog trećeg na tog
subjekta.
22
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
- trajne, trenutne i sukcesivne obveze - trajne kad netko preuzima obvezu na dugo
vrijeme, trenutna obveza je jednokratnog karaktera, sukcesivna je kada se s vremena
na vrijeme čini odreĎena obveza.
23
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
- solidarna obveza - gdje se više osoba nalaze u istom odnosu prema vjerovniku.
Ova obveza je prednost za vjerovnika jer on nije ograničen izborom osobe/osoba od
koje će traţiti ispunjenje činidbe
Oblik ugovora - ugovor moţe nastati neformalno (bez forme i oblika koji su
propisani), ali i sa formom i oblikom. Ako se radi o neformalnom obliku ugovor se
moţe sklopiti bilo kako te tu govorimo o usmenim ugovorima koji su valjani čim se
strane dogovore o bitnim sastojcima. S druge strane stranke mogu zahtjevati
odreĎeni oblik, najčešće pisani. Ugovor je valjan samo u obliku koji je dogovoren.
Ima ugovora koji su zakonski oblikovani (ako se radi o motornim vozilima,
nekretninama moraju biti pisani ugovori i ovjereni kod nadleţnog organa). Isto se
tako za valjanost ugovora moţe traţiti upis u odreĎene evidencije. Nedostatak oblika
dovodi do pravne nevaljnosti tog ugovora.
24
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Još imamo i imenovani i neimenovani (koji se rjeĎe sklapaju pa nisu dobili svoje ime.
Razlikuju se po tome što su kod imenovanih ugovora bitni sastojci utvrĎeni
zakonom).
Formalni (ima zakonski utvrĎeni oblik) i neformalni. Po pravilu nije potreban neki
poseban oblik ugovora.
25
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
(ponuda je akt kojim bilo koja od budućich ugovornih strana inicira postanak ugovora.
Ponuda se moţe sastaviti odreĎenoj osobi ili neodreĎenom broju osoba - opća
ponuda (npr. izlaganje cijene u izlogu). Ponuda obvezuje samo ponuditelja. U
sadrţajnom pogledu ponuda mora sadrţavati najmanje bitne sastojke budućeg
ugovora. To su predmet i cijene. U ponudi mora biti jasno izraţena namjera da se
zaključi ugovor. Ponuda je u pravilu neformalni akt. Ponuda započinje kao
jednostrani pravni akt i pretvara se u jednostrani posao onog časa kada stigne
prihvatiocu. To znači da opoziv ponude vaţi samo onda ako je stigao prije ponude
prihvatiocu. Izjava o prihvatu ponude mora biti u potpunosti usuglašena s ponudom.
Prihvat je očitovanje volje ponuĎene strane o prihvaćanju ponude, osobno ili preko
zakonskog ili ugovornog zastupnika. Ponuda i prihvat su u načelu neformalni akti.
Četiri različite teorije kada se smatra da je ugovor sklopljen: teorija izjave trenutkom
kad je ponuĎeni dao izjavu, trenutak otpravka izjave, teorija primitka (kada
ponuditelju pristigne prihvat ponude. Prihvaća je RH.), teorija saznanja (onog
trenutka kad je sluţbenik doznao prihvat ugovora).)
Opoziv ponude i/ili prihvata ponude. Opoziv ponude vaţi samo onda ako je stigao
prihvatiocu prije ponude ili istovremeno s ponudom. Na ovaj način mogu se i ponuda
i prihvat opozvati.
Nudilac moţe opozvati ponudu koja vrijedi ukoliko ponuĎenome stigne prije ponude
ili istovremeno kad i ponuda. Najčešći naćini opoziva ponude su: putem telefona,
telegrafa ili teleprintera.
Opoziv prihvata ponude - ponuĎeni moţe opozvati prihvat, opoziv vrijedi ako je
nudiocu stigao prije prihvata ili u isto vrijeme kad i prihvat.
- teorija izjave - kada je ponuĎeni dao izjavu, ugovor je sklopljen. Ova izjava je
diskutabilna
- teorija trenutka otpravka izjave - trenutak kada je ponuĎeni otpravio svoj prihvat
ponude
26
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
sklopile putem telefona i sl. MeĎu prisutnima ugovor je sklopljen u mjestu gdje su se
nalazili prilikom perfekcije ugovora. IzmeĎu odsutnih stranaka ugovor se sklapa
putem pisma ili telegrama. Ugovor je sklopljen u trenutku kada ponuditelj primi izjavu
ponuĎenoga da prihvaća ponudu. RH prihvatila je trenutak primitka prihvata ponude
od strane ponuditelja kao vrijeme sklapanja ugovora
Pojaĉanje ugovora. Ugovorne strane ţele ojačati svoj poloţaj u ugovoru bilo da je
ugovor sklopljen, najavljen, u tijeku ili mu prijeti prestanak. Npr. kad hoćemo kupiti
auto, a nemamo dovoljno novaca dajemo jedan dio, a ostatak poslije. Kapara bi
trebala pojačati ugovornu sigurnost. Ako odustaje onaj koji daje kaparu, pravo veli da
je gubi. Onaj tko je primio kaparu ne moţe je se samo tako riješiti već je mora vratiti
dvostruko. Jedna druga mogućnost pojačanja ugovora je odustatnina - ugovorne
strane su se sporazumijele sklopiti ugovor ali su i predvidjele da se dobije imovinska
zadovoljština ako netko odustaje od ugovora. To je najbezbolniji naţin. I odustatnina i
kapara moraju se naznačiti u ugovoru (uzgredni elementi). Zatim se moţe pojaviti
ugovorna kazna tj. ugovorne strane predviĎaju kaţnjavanje one ugovorne strane koja
svoje obveze ne ispunjava kako treba ili na vrijeme. Od suda se moţe traţiti
sniţavanje ove ugovorne kazne. Na kraju imamo kamate koje su pojačanje ugovora
u slučaju novčanih obveza. Često zakonodavac propisuje te kamate. TakoĎer se
moţe pojaviti kao sredstvo pojačanja ugovora i kaucija - novčani iznos koji se daje
kao sigurnost da će se odreĎena roba vratiti. Na kraju je avans ili predujam - iznos
koji jedna strana predujmljuje drugoj koja još nije počela s činidbom. To je dio obveze
koju će inače morati platiti naručitelj. Predujam tako izbjegava razlike u cijeni do koje
bi naknadno moglo doći. predujam omogućava pravovremeno ispunjenje posla.
Promjene i raskid ugovora. Sklopljeni ugovor se moţe mjenjati i raskinuti ali ne bilo
kako. Da bi došlo do promjene u ugovoru mora postojati sporazum odnosno
suglasnost da će se odreĎeni dio u ugovoru promjeniti onako kako se dogovore
ugovorene strane. Promjene moraju biti u suglasju s oblikom ugovora ako je on
odreĎen. Ako je ugovor u pisanom obliku i promjene su u pisanom obliku i promjene
su u pisanom obliku. Ako je oblik ugovora propisan zakonom, promjene moraju biti u
skladu sa zakonom. Moţe se provesti jednostrana izmjena ugovora, ali samo ako
druga strana na to pristane. Ako jedna strana predlaţe promjenu ugovora, a druga
strana to ne prihvaća, do promjene neće doći.
Promjene okolnosti (rebus sic stantibus). Jedna ugovorna strana nije više u stanju
ispuniti ugovor i to ne svojom krivnjom. Ona mora bez odgode izvjestiti drugu stranu
o tome i predloţiti izmjenu ili raskid ugovora. Bez obzira što druga strana izabere
nema odgovornosti za štetu s nijedne strane. Ugovorna strana koja je svojom
krivnjom došla u stanje u kojem ne moţe ispuniti ugovor ne moţe se pozvati na ovu
klauzulu.
27
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Šteta. Šteta moţe biti prikazana na različite načine. Šteta je pogoršanje imovinskog
stanja, a nastaje i povredom ugovora. Onaj tko jednostrano raskine ugovor mora
nadoknaditi štetu. Moţe se raditi i o drugim povredama propisa, npr. stavljanje u
promet hrane kojoj je istekao rok trajanja. Šteta moţe biti i osobne naravi. Šteta
moţe biti stvarna šteta i izgubljena dobit. Šteta moţe biti direktna (slomljeno staklo) i
indirektna (trošak za postovljanje novog stakla). Šteta moţe biti imovinska, šteta na
interesima i neimovinska. Ono što je uraĎeno u okviru propisa ne dovodi do
odgovornosti za štetu tj. ne moţe se smatrati protupravnom radnjom.
Štetna radnja. Svaki čin ili propust štetnika koji prouzrokuje štetu oštećenom. Štetne
radnje dijelimo u dvije osnovne grupe: graĎanski delikt i povreda ugovornog odnosa.
GraĎanski delikt je prouzrokovanje štete drugom takvom štetnom radnjom koja ne
predstavlja povredu neke ranije ugovorne obveze. GraĎanskim deliktom nastaje
izmeĎu štetnika i oštećenog izvorna i samostalna obveza odgovornosti za štetu.
Povreda ugovornog odnosa je štetna radnja kojom se čini povreda postojeće
ugovorne obveze, te se obvezopravni odnos preinačuje. Štetnom radnjom moţe se
potpuno onemogućiti ispunjenje obveze, a u tom slučaju umjesto dotadašnje
28
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
ugovorne obveze dolazi obveza naknade štete. Kad obveznopravni odnos povrijedi
vjerovnik on vrši zloupotrebu subjektivnog prava - tzv. šikanu koja se takoĎer tretira
kao štetna radnja kojom se prouzrokuje odgovornost za štetu. Štetne radnje mogu se
vršiti na osobama, stvarima, činidbama i stanjima, a šteta se reflektira na pravima i
interesima oštećenog.
Krivnja - umišljaj, obiĉna i gruba nepaţnja. Umišljaj postoji kad je oštetitelj bio
svjestan da će zbog njegove protupravne radnje nastati ili da moţe nastati šteta, pa
je ipak namjerno učinio tu radnju. Nepaţnja postoji kad netko nije upotrijebio onu
paţnju koju je bio duţan upotrijebiti pri vršenju odreĎene radnje i zbog toga nije
predvidio da će nastupiti štetne posljedice njegova djelovanja. Krajnja (gruba)
nepaţnja postoji onda kad oštetitelj nije upotrijebio ni onu paţnju koja se očekuje od
svakog čovjeka prosječnih sposobnosti. Obična (jednostavna) nepaţnja postoji onda
kad oštetitelj u svom djelovanju nije upotrijebio onu paţnju koja se očekuje od
naročito briţljiva čovjeka.
- kod imovinskih šteta - novčana naknada koja odgovara vrijednosti oštećenih stvari
- kod šteta koje su neimovinskog karaktera traţi se satisfakcija - novčani iznos koji
nije ekvivalentan šteti. To je dakle takav oblik štet kojim se priznaje oštećenom neko
subjektivno zadovoljenje bez obzira na visinu štete i njenu naknadu. Postoje slučajevi
gdje se ne moţe dati satisfakcija (npr. kod pretrpljenih bolova). U tom slučajevu
dobiva se odreĎeni novčani izraz koji nije novčani ekvivalent jer nije moguće utvrditi
novčani ekvivalent.
29
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
ostvariti i sudskim putem); - uzajamnost (stranke koje vrše prijeboj moraju uzajamno i
neposredno biti vjerovnik i duţnik).
Zastara. Zastara je odreĎeni protek vremena koji je propisan zakonom nakon kojeg
vjerovnik ne moţe traţiti ispunjenje duga i da se on nalazi u situaciji koju opravdano
zagovaramo u prilog duţnika. Dakle, pasivnost se kaţnjava nemogućnošću isticanja
zahtjeva za ispunjenje obveze. Duţnik je taj koji mora istaknuti prigovor zastare da bi
se onda moglo govoriti o tome da je vjerovnik aktivna strana pa treba to potraţivati u
kratkom roku, prije zastare. To se čini radi sprečavanja gomilanja pravnih poslova.
Zastarjevanje počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati
ispunjenje obveze. Stranke putem ugovora ne mogu zaključiti da zastara ne teče.
Opći zastarni rok iznosi 5 godina, to je tzv. apsolutni zastarni rok, što znači da se
potraţivanja za koja je proteklo 5 godina ne mogu više sudski naplatiti. Postoje i kraći
zastarni rokovi kao npr. potraţivanja HE, HRT, HPT 1 godina ( za domaćinstva) i 3
godine za gospodarske subjekte. Rok od 3 godine za naplatu štete i za samu štetu (
od dana kada se počinila šteta). Ukoliko je šteta nastala povredom ugovora zastara
je nastupila onda kada je to navedeno u ugovoru. Ukoliko se radi o naknadi štete
prouzrokovanoj krivičnim djelom, zastara nastupa i nakon više godina i to u onom
roku u kojem zastarjeva krivično gonjenje. Duţnik moţe platiti zastarjeli dug, ali ako
ga je platio ne moţe ga traţiti natrag i pozivati se na zastaru. Zakonodavac shvaća
da se vjerovnik moţe naći u situaciji kada nije u stanju traţiti naplatu svog
potraţivanja, pa tako razlikuje zastoj i prekid zastare. Ako se radi o zastoju kaţemo
da se radi o okolnostima kada su u pitanju supruţnici, roditelja i djece, štićenika i
skrbnika -- za to vrijeme ne moţe se računati zastarjelost. Zastarjenje ne teče ako se
30
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
radi o nepremostivim preprekama kao što su npr. mobilizacija, maloljetnost ili sl.
Kada te okolnosti nestanu sve se nastavlja kao da zastare nije ni bilo. **tima i
vjerovnika i duţnika koje prekidaju dosadašnji tok zastare (zastara ne teče dok traje
sudski spor ili sl.). Nakon prekida zastare ide se na novi zastarni rok. Ugovorom se
ne mogu niti produljiti niti skratiti zakonom propisani zastarni rokovi. Prekid zastare je
slučaj kada dolazi do prekida dosadašnjeg tijeka zastare i počinje se s novim rokom
zastare.
Sluĉaj i viša sila. Slučaj je okolnost koja se dogodi bez volje odreĎenog subjekta, ali
posljedice mogu biti itekako prisutne kad se radi o jednom pravnom odnosu. IzmeĎu
ugovornih strana se dakle nešto desi što nitko nije predvidio ni ţelio. Za slučaj se ne
odgovara. Slučaj pada na teret onome kome se on dogodio.
Viša sila je dogaĎaj koji dolazi izvana, ne moţe se predvidjeti ni odgoditi. Takav je
slučaj sa poplavom, potresom i sl. koji oslobaĎaju odgovornosti jednu ugovornu
stranu. Druga strana ima pravo zahtijevati povrat novca. Ovaj način ureĎenja odnosa
ţeli pridonijeti što pravičnijem rješenju takvih situacija. Termin REASONABLE
PERSON sve se više koristi u terminima više sile. Dakle, moći će se opravdati ona
osoba koja se razumno ponašala i nije mogla predvidjeti tu višu silu.
31
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
UGOVOR O PRODAJI
1. ugovor s pravom prvokupa - kada kupac odluči prodati kupljenu stvar nekom
trećem mora je najprije ponuditi prodavatelju pod istim uvjetima pod kojima ima
namjeru tu stvar prodati trećoj osobi. Takav ugovor vrijedi najmanje 5 godina od dana
prodaje (nikako duţe, ali moţe kraće). Prodavatelj se je duţan izjasniti u roku od 1
mj. da li ostaje pri pravu prvokupa ili ne. Ako odustane kupac ima pravo tu robu
prodati trećoj osobi. Ako je kupac obmanuo prodavatelja u roku od 6 mjeseci
prodavatelj moţe tuţiti kupca i zahtjevati da mu se ta roba proda po istim uvjetima,
dakle traţii poništenje prodaje trećoj osobi. Neplaćanje se takoĎer smatra
odustajanjem od prvokupa.
32
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
učinio prodavatelj. Ako prodavatelj ne zna što treba kupcu ima pravo raskinuti
ugovor. Ovakvim načinom se štite interesi prodavatelja i kupca.
Obveze kupca. Prije svega obveza je da primi kupljenu robu (stvar). On ne smije
odbiti primitak kupljene stvari i mora poduzeti sve one radnje koje je s obzirom na
vrstu robe to za očekivati da se izvrši isporuka. Ima pravo reklamirati i sl. ali ne moţe
odbiti primitak. Ako treba prethodno poslati ambalaţu, specifikaciju itd. to je dio
njegove obveze. U tom smislu kupčeva obveza je da omogući prodavatelju ovaj dio
njegove obveze. Druga obveza je plaćanje koje se ima obaviti u mjestu prebivališta
prodavatelja, i to na način kako je to u ugovoru predviĎeno. To je dug koji se donosi
tj. kupac mora donijeti prodavatelju kupovnu cijenu. Ako se radi o sukcesivnim
ugovorima i plaćanje moţe imati ta obiljeţja i kupac nema prava raskinuti ugovor
osim ako prodavatelj tvrdi da neće ispuniti ugovor. Ako to nije slučaj kupac je
obavezan plaćati cjenu nakon isporuke. Moţe se ugovoriti i plaćanje unaprijed. Za tu
svrhu najbolje nam sluţi faktura kao dokument kojim prodavatelj iskazuje vizinu svog
potraţivanja i podsjeća na mjesto i vrijeme plaćanja. Obveza čuvanja stvari za
drugog suugovaratelja, jer se moţe desiti da je kod prodavatelja ostala roba koju
kupac nije preuzeo ili je roba prispjela u većoj količini. U oba slučaja i prodavatelj i
kupac su duţni čuvati stvari na trošak i rizik druge ugovorne strane a svoje troškove,
pa i nastalu štetu naplatiti od suugovaratelja. Ako doĎe do slučajne propasti stvari ta
propast pada na teret kupca. Ako doĎe do pošiljke koja je prevelika, često ne
smijemo odbiti primanje te robe, s time da veću količinu plaća kupac u istoj cijeni
dogovorenoj u ugovoru ili se kasnije višak robe predaje natrag prodavatelju. Ukoliko
33
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
se isporuči roba više kvalitete kupac je duţan prihvatiti robu, ali nije duţan platiti je po
cijeni višoj od dogovorene, a ako prodavatelj ne pristaje na tu cijnu, on je o svom
trošku duţan preuzeti robu i poslati novu.
1. grupa E - (EXW) koja govori da se na skladištu prodavatelja vrši isporuka tj. rizik s
prodavatelja na kupca prelazi s utovarom robe na prijevozno sredstvo
Sljedeće (FAS) govori o franko uz bok broda - prodavatelj je duţan dopremiti robu u
luku ukrcaja na dohvat lučke ili brodske dizalice, a sve ostalo je briga, trošak i rizik
kupca.
Posljednja klauzula (FOB) je ona koja govori o franko na brod gdje se kaţe da se
isporuka ima obaviti na brodu pa se pretpostavlja da ona zamišljena crta iznad
brodske ograde dolazi do isporuke i prelazi na rizik kupca.
3. grupa C - (CFR) obuhvaća klauzulu koja govori o cijeni i vozarini u koju su veće
obveze prodavatelja jer on nabavlja transportno sredstvo (brod) i plaća vozarinu a
isporuka se vrši u luci iskracaja a putovat će na rizik kupca uz naznaku luke
opredjeljenja.
Zatim imamo klauzulu (CIF) koja uključuje cijenu, osiguranje i vozarinu gdje je još
više obveza na strani prodavatelja jer je duţan osigurati robu.
Ove klauzule idu u prilog onim prodavateljima koji su rezidenti pa mogu angaţirati
vlastite pomorske kompanije pri prijevozu robe.
Tu je još klauzula (CPT) koja govori da je prijevoz plaćen do odreĎene luke (točke).
34
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
da kroz ovo jamstvo prodavatelj odgovara kupcu ako se netko treći pojavi sa
zahtjevima u vezi s kupljenom stvari. Kroz ovo jamstvo kupcu se jamči da je kupljena
stvar samo njegova. Kupac ima pravo da mu prodavatelj zamjeni stvar ili vrati
kupovnu cijenu u slučaju nekog trećeg. Materijalni nedostaci postoje u slučaju:
- kada stvar ne svojstva potrebna za njezinu upotrebu (npr. kupovina jabuka);
- ako stvar nema svojstva potrebna za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a
ona je bila ili morala biti poznata prodavatelju (npr. kupac kupuje jabuke za izloţbu);
- ako stvar nema svojstva koja su prešutno dogovorena (npr. pečara jabuke kupuje
jabuke III kvalitete za rakiju);
Garancija se prihvaća samo ako doĎe do kvara pod normalnim uvjetima. Zato se za
proizvod trajne vrijednosti mora priloţiti uputa kako se njime rukuje i garantni list
kojim se daje jamstvo za ispravno funkcioniranje proizvoda u garantnom roku u
kojem se eventualne greške i nedostaci uklanjaju ukoliko su nastali pri normalnom
upotrebi. Garancijski rok moţe se utvrditi propisom, uzancama ili ga stranke mogu
same ugovoriti. U toku garancijskog roka kupac moţe traţiti popravak i zamjenu
stvari koja je neispravna. Kupac ima pravo i na naknadu štete što je zbog popravka ili
zamjene bio lišen upotrebe stvari. Prodavatelj je duţan o svom trošku prenijeti stvar
do mjesta gdje se treba popraviti i vratiti kupcu.
35
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
36
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
37
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
4. zaštita interesa komintenta koje obveza postoji za vrijeme sklapanja ugovora i dok
ugovor traje. Obveza se ogleda u tome što će komisionar biti u prilici znati tko
povreĎuje interese komintenta, osigurati dokaze, provesti neke pravne radnje i sl. Tu
govorimo o potrebi pribavljanja suglasnosti da se neka roba proda na kredit, da se
odobri plaćanje akontacije i sl.
6. obveza čuvanja poslovne tajne i to ne samo dok traje poslovni odnos već i kasnije
Obveze komintenta:
1. obveza plaćanja provizije - zakonodavac nije odredio rok plaćanja, ali trebalo bi biti
na isti način kako komisionar ispunjava svoje obveze prema komintentu. Ukoliko se
radi o dugoročnijim poslovima bilo bi nepravedno pustiti komisionara da čeka pa se
provizija podmiruje u ratama. Visina provizije je najčešće odreĎena ugovorom, a ako
nije naglašeno u ugovoru onda će to biti prema prilikama koje su uobičajene tamo
gdje komisionar obavlja poslove. Komisionaru nije pruţena mogućnost da od suda
traţi povišenje provizije, dok je komintentu pruţena mogućnost da traţi smanjenje.
38
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Kod ovog ugovora se javlja pravo zaloga - koje komisionar ima u odnosu na stvari i
potraţivanja komintenta radi naplate svojih potraţivanja. Komisionar se tako
osigurava protiv aljkavih komintenata, pa čak i protiv trećih osoba. To je posao koji
daje za pravo da se zaštite interesi komisionara.
Pojam i vrste ugovora o otpremi (špediciji). Jedna ugovorna strana - otpremnik ili
špediter - obvezuje se da će u svoje ime a za račun nalogodavca sklopiti ugovor o
špediciji, obaviti otpremu ili/i dopremu robe. Nalogodavac se obvezuje da će platiti
proviziju. Ovaj posao nije stekao svugdje zakonodavno pravo graĎanstva. Ovaj
posao je od izuzetnog značenja, jer se ovdje raio o organiziranju djelatnosti koje su
vrlo često skopčane sa udaljenošću i osobnim izostankom ugovornih strana. Špediter
čini mnogo toga a da ne vidi nalogodavce. Špedicija se dijeli na unutarnju i vanjsku.
To razlikovanje je zasnovano na osnovu teritorija. Unutarnja otprema - sve se dešava
u jednoj drţavi. Vanjska otprema - na bilo kakav način roba dodiruje teritorije dvije
zemlje. Broj obveza je znatno veći kod vanjske špedicije. Moţemo govoriti o
nepotpunoj, čistoj ili djelomičnoj špediciji - kada otpremnik samo otprema i doprema
robu - faza prijevoza nije uključena. U ovakvom ugovoru o otpremi ugovorne strane
nalaze svoj interes u obavljanju onih tipičnih poslova za niţi pojam otpreme. Najčešći
ugovor je ugovor o potpunoj otpremi gdje otpremnik preuzima sve otpremničke
radnje na sebe, prijevoz robe sam ili pomoću treće osobe. Jedna druga vrsta
otpreme je zajednička (zbirna, skupna) otprema - otpremnik obavlja jednu vrstu javne
djelatnosti jer jednim vagonom, kamionom ili sl. prevozi robe različitih nalogodavaca.
I na kraju govorimo o fiksnoj (paušalnoj) špediciji koja dosta sliči onoj potpunoj, ali
razlika je što se sada otpremnik obvezuje za unaprijed odreĎenu proviziju obaviti sve
radnje u svezi s otpremom bez prava da kasnije mjenja iznos provizije.
39
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
5. obveza prijema robe - ovisi o tome da li otpremnik ima neku vrstu javne djelatnosti
ili ne. Otpremnik ne mora primiti svaku robu na prijevoz
OBVEZE NALOGODAVCA:
1. obveza plaćanja provizije bez obzira da li je ona ugovorena ili nije - ova naknada
će se isplatiti u svakom slučaju i to po obavljenu poslu ili u ratama (fazno)
Vrste skladišta: 1. Javna skladišta - koja bez obzira na osobu vlasnika obavljaju
sluţbu skladišta kao javne djelatnosti. Ta skladišta propisuju svojim općim uvjetima
koje vrste roba primaju na čuvanje i onda pojavom takve robe moraju je primiti bez
obzira tko je njen vlasnik i tko njome raspolaţe
40
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
PRAVA SKLADIŠTARA - pravo na naknadu tj. proviziju koja se odreĎuje ugovorom ili
općini uvjetima ili prema mjesnim prilikama. Pravo na naknadu troškova i to onih koji
nisu uobičajeni. Pravo zaloga (zaloţno pravo). Pravo prodaje robe ako se u
odreĎenom roku ne pojavi vlasnik robe a isteklo je vrijeme čuvanja robe.
Skladišnica i skladišni list. Skladišnica je isprava (vrijednosni papir) koji daje pravo
osobi naznačenoj u toj skladišnici da moţe raspolagati sa uskladištenim stvarima.
Raspolaganje skladišnicom bez prisustva robe na mjestu prodaje - kupnje. Dakle,
imatelj skladišnice svoj dug moţe jamčiti zaloţnicom (skladišnica se sastoji od
priznanice i zaloţnice). Onaj koji ima zaloţnicu neće dobiti robu, već će skladištar
zapisati da se javila osoba sa zaloţnim pravom i kada se pojavi druga osoba sa
priznanicom treba se ostaviti da bi opet došla osoba sa zaloţnicom i preuzela robu.
Potvrda skladišta (skladišni list) je samo legitimacijski papir i nema ulogu kakvu ima
skladišnica. Zato što skladišnica dopušta prijenos moţe glasiti na ime, donositelja i sl.
41
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
42
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
OBVEZE ZAKUPCA - osnovne njegove obveze jesu upotreba stvari prema ugovoru
odnosno namjeni same stvari, plaćanje zakupnine i vraćanje stvari nakon prestanka
zakupa. Upotreba stvari prema ugovoru ili njenoj namjeni - potpuna upotreba i
uţivanje stvari je normalna, redovna pojava kod ugovora o zakupu, ako ne postoji
drugačiji običaj, odnosno ako se drugačije ne ugovori. Plaćanje zakupnine - vrlo je
bitno za kvalifikaciju ugovora kao zakupa da bez plaćanja nema ni zakupa. Ako bi se
neka stvar dala na besplatnu upotrebu onda se ne bi radilo o zakupu nego o posudbi.
Zakupnina je naknada za upotrebu i korištenje zakupljene stvari. Vraćanje zakupljene
stvari - vraćanje stvari je bitan sastojak ugovora o zakupu, jer bez vraćanja stvari
otpala bi kvalifikacija ovog ugovora kao ugovora o korištenju tuĎe stvari. Ujedno je i
vraćanje neoštećene stvari zakupodavcu nakon prestanka zakupa, treća, najvaţnija
43
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
obveza kupca. Za istrošenost stvari koja nastaje njenom redovitom upotrebom kao i
za oštećenja koja potječu od njene dotrajalosti, zakupac ne odgovara.
44
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Ţeljezniĉki tovarni list. Da bi isprava imala značajke tovarnog lista, mora odgovarati
sadrţaju tovarnog lista propisanom posebnim propisima. Tako je zakonom o
ugovorima o prijevozu u ţeljezničkom prometu, utvrĎen sadrţaj tovarnog lista koji se
sastoji od osam bitnih sastojaka:
45
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
5. imena i prezimena ili naziva pošiljatelja, te njegova potpisa koji moţe biti
zamjenjen posebnim pečatom
TakoĎer tovarni list sadrţi i nebitne sastojke npr. dostavni rok, obavijesti primatelju i
sl. Tovarni list je tiskani obrazac s odreĎenim rubrikama, a izjave i podaci u tovarnom
listu moraju biti točni i za njih odgovara pošiljatelj. Tovarni list izdaje se najmanje u 3
primjerka.
OBVEZE PRIJEVOZNIKA
Obveza izdavanja tovarnog lista - Tovarni list je prijevozna isprava kojom prijevoznik
potvrĎuje da je primio na prijevoz odreĎenu količinu robe. Za prijevoz stvari u
ţeljezničkom prometu tovarni list je obvezatna isprava.
46
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari morem. Subjekti ugovora o prijevozu jesu
prijevoznik i pošiljatelj, kod ugovora o prijevozu stvari, odnosno prijevoznik i putnik
kod ugovora o prijevozu osoba. Prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja se bavi
prijevozom kao svojim redovotim poslovanjem, ali i svaka druga osoba koja na
osnovi ugovora o prijevozu obavlja prijevoz uz naknadu. Osoba koja besplatno
prevozi neku osobu ili stvar ne smatra se prijevoznikom i ne odgovara za štetu kao
prijevoznik iz ugovora o prijevozu. Prijevoz moţe biti slobodan kad nisu utvrĎena
stalna vremenska i prostorna doticanja odreĎenih stanica, i linijski, na odreĎenim
relacijama i prema odreĎenom redu voţnje. Linijski prijevoz organiziran je po pravilu
kao javni prijevoz u kojem je cijena prijevoza utvrĎena tarifom prijevoznika, obično uz
suglasnost drţavnog organa ili udruţenja prijevoznika. Prijevoznik koji obavlja linijski
prijevoz obvezan je obavljenu liniju redovito i uredno odrţavati i primiti na prijevoz
svaku osobu i svaku stvar koji udovoljavaju objavljenim općim uvjetima prijevoza.
Ako prijevoznikova redovna prijevozna sredstva nisu dovoljna za primitak osoba ili
stvari, od njega se ne zahtijeva uvoĎenje i upotreba dodatnih prijevoznih sredstava,
ali je duţan primiti na prijevoz osobe ili stvari za koje je posebnim propisom
predviĎeno prvenstvo. Daljnje prvenstvo odreĎuje se prema redosljedu zahtijeva s
time da se izmeĎu istovremenih zahtijeva prvenstveno odreĎuje prema većoj duţini
prijevoza. Visina naknade za prijevoz odreĎuje se po pravilu tarifom ili kojim drugim
aktom, i ne moţe se ugovoriti veća naknada. Naknada za prijevoz moţe se utvrditi i
ugovorom, a ako nije utvrĎena ni tarifom ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na
uobičajenu naknadu za odreĎenu vrstu prijevoza.
Teretnica i pomorski tovarni list. Da bi isprava imala značajke tovarnog lista, mora
odgovarati sadrţaju tovarnog lista propisanom posebnim propisima. Tako je
zakonom o ugovorima o prijevozu u ţeljezničkom prometu, utvrĎen sadrţaj tovarnog
lista koji se sastoji od osam bitnih sastojaka: 1. mjesta i datuma sastavljanja
47
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
5. imena i prezimena ili naziva pošiljatelja, te njegova potpisa koji moţe biti
zamjenjen posebnim pečatom
TakoĎer tovarni list sadrţi i nebitne sastojke npr. dostavni rok, obavijesti primatelju i
sl. Tovarni list je tiskani obrazac s odreĎenim rubrikama, a izjave i podaci u tovarnom
listu moraju biti točni i za njih odgovara pošiljatelj. Tovarni list izdaje se najmanje u 3
primjerka.
1. naziv i sjedište tvrtke ili ime i prebivalište brodara koji izdaje teretnicu
5. luka i pristanište ili vrijeme kad će se odnosno mjesto gdje će se luka odnosno
pristanište odrediti
6. količinu tereta prema broju komada, teţini, obujmu ili drugoj jedinici mjere već
prema vrsti tereta
Teretnicu izdaje brodar i potpisuje ju osobno ili preko punomoćnika. Osim ovih moţe
sadrţavati i druge sastojske, a izdaje se po pravilu prema unaprijed pripremljenim
formularima. Teretnica ima trostruko značenje: njome se potvrĎuje da postoji ugovor
48
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
o prijevozu, ona sluţi kao dokaz da je brodar primio teret na prijevoz, njome se
utvrĎuje pravni odnos prema primatelju stvari.
OBVEZE PRIJEVOZNIKA
Obveza izdavanja tovarnog lista - Tovarni list je prijevozna isprava kojom prijevoznik
potvrĎuje da je primio na prijevoz odreĎenu količinu robe. Za prijevoz stvari u
ţeljezničkom prometu tovarni list je obvezatna isprava.
49
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Odgovornost brodara. Brodar je fizička ili pravna osoba koja je kao drţatelj broda
nositelj plovidbenog pothvata. To je osoba koja obavlja plovidbu morem u unutrašnjoj
ili vanjskoj plovidbi u vlastito ime i za vlastiti račun, svojim ili tuĎim brodom. Brodar je
obvezan primatelja obavijestiti bez odgaĎanja aktom o prispjeću pošiljke i staviti mu
je na raspolaganje. Ako je izdan tovarni list, brodar ga je obvezan podnijeti
primatelju. Primatelj je obvezan isplatiti prevozninu i troškove kojima je pošiljka
opterećena, ako je tako utvrĎeno ugovorom ili tovarnom listu. Zajednička obveza
brodara i primatelja je utvrĎivanje istovjetnosti i stanja pošiljke. Pošiljka je istovjetna
ako brodar preda primatelju onu pošiljku koju je primio od pošiljatelja. Pošiljka nije
istovjetna ako je brodar predao primatelju drugu pošiljku.
(odgovornost brodara: primiti robu izdati teretnicu čuvati robu odgovarati za rad
zapovjednika broda i posade, prevesti robu i obavjestiti primatelja označenog u
teretnici s primateljem utvrditi istovjetnost i stanje pošiljke. Istovjetnost se utvrĎuje
prema vanjskim obiljeţjima i usporeĎivanjem s podacima u teretnici. Za stvari
odgovara po načelu pretpostavljenje krivnje. Za prijevoz osoba odgovara dijelom po
načelu krivnje, a dijelom po načelu dokazane krivnje. Za izvanugovorne obveze
odgovara po načelu dokazane krivnje, osim za slučaj oštećenje lučkih naprava i
drugih postrojenja za koje odgovara po načelu uzročnosti.
iz bilo kojeg razloga u kretanju ili mirovanju. U pomorskom pravu havarija označuje
sva oštećenja, gubitke, izvanredne troškove koje pretrpi ili podmiri brod i/ili teret
tijekom pomorskog pothvata. Pomorske havarije dijele se na: havarije štete i havarije
troškova. Vrste havarija: zajednička (štetu snose svi pojedinci pomorskog pothvata) i
pojedinačna ( oštečenje ili gubitak proizvodnog sredstva ili tereta koju snosi onaj
kome se desila). Dakle, zajednička havarija predstavlja sve izvanredne štete
odnosno troškove koji su učinjeni namjerno i razumno obično po naredbi
zapovjednika broda a u svrhu da se otkloni veća šteta odnosno da koristi brodu i
onome kome pripada teret. Posebna havarija je izvanredni trošak ili oštećenje koje
nastane samom brodu ili samome teretu zbog više sile ili slučaja (bura, ...). takvu
štetu snosi onaj kome se dogodila.
50
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
51
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
i troškove moţe platiti i primatelj ako je to izričito navedeno u tovarnom listu. Već i
time što u tovarnom listu nije navedeno da pošiljatelj plaća troškove prijevoza postoji
zakonska pretpostavka da ih prijevoznik naplati od primatelja.
OBVEZE PRIJEVOZNIKA
Obveza izdavanja tovarnog lista - Tovarni list je prijevozna isprava kojom prijevoznik
potvrĎuje da je primio na prijevoz odreĎenu količinu robe. Za prijevoz stvari u
ţeljezničkom prometu tovarni list je obvezatna isprava.
52
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
OBVEZE PRIJEVOZNIKA
Obveza izdavanja tovarnog lista - Tovarni list je prijevozna isprava kojom prijevoznik
potvrĎuje da je primio na prijevoz odreĎenu količinu robe. Za prijevoz stvari u
ţeljezničkom prometu tovarni list je obvezatna isprava.
53
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
ovlaštene osobe, svojstva same pošiljke, uzroka koji se nisu mogli predvidjeti. Ta
odgovornost se ne moţe isključiti niti smanjiti ugovorom ili sl.
54
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Putnik moţe odrediti i drugu osobu da se umjesto njega koristi ugovorenim uslugama
pod uvjetom da ta osoba zadovoljava posebnim zahtjevima predviĎenima za
odreĎeno putovanje i da putnik naknadi organizatoru troškove uzrokovane
zamjenom. Organizator ne moţe traţiti povišenje ugovorene cijene. Izmjene u
programu mogu se izvršiti samo u slučaju više sile, s tim da povećanje troškova ide
na teret organizatora, a smanjenje u korist putnika. Putnik moţe odustati od ugovora
ako organizator izvrši bitne promjene programa bez opravdanog razloga.
55
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
BANKOVNI UGOVORI
U bankovnim ugovorima jedna stranka je uvijek banka, a samo izuzetno neka druga
organizacija, a da je izričito ovlaštena za obavljanje odreĎenih bankovnih poslova.
56
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrĎene namjene, a korisnik se obvezuje banci
platiti ugovorenu kamatu i dobiveni novčani iznos vratiti u vrijeme i na način utvrĎen
ugovorom. Ugovor o kreditu ima svoje ishodište u ugovoru o zajmu, od kojeg se
razlikuje u više bitnih značajki: ugovor o kreditu zajmodavatelj je u pravilu banka, kod
ugovora o kreditu predmet ugovora mogu biti samo novčana sredstva, ugovor o
kreditu uvjek je naplatan i mora biti sklopljen u pismenom obliku. Ugovor o kreditu je
takoĎer uz ovo i konsenzualni jer ne nastaje tek davanjem novca nego obvezom
banke da će ga klijentu staviti na raspolaganje, a takoĎer je i dvostrano obvezni jer
osim obveza banke, postoji i obveza korisnika plaćati kamate, vratiti glavnicu te vršiti
i druge obveze preuzete ugovorom. Obično se radi o adhezijskom ugovoru. Bitni
sastojci ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja i uvjeti vraćanja kredita.
Vrste kredita: nenamjenski (korisnik ih moţe koristiti u bilo koju svrhu) i namjenski
(unaprijed je utvrĎena svrha kredita) kredit, krediti s obzirom na trajanje roka otplate,
domaći (u domaćoj valuti) i inozmeni ( jedan od stranaka je inozemac) kredit,
gospodarstveni (daju se subjektima trgovačkog prava) i potrošački (daju se
graĎanima) krediti, krediti uz osiguranje vraćanja, krediti s obzirom na način kojim se
korisniku daju na raspolaganje i dr.
Dokumentarni robni akreditiv. Kod njega je banka obvezna ispuniti svoju obvezu
korisniku akreditiva tek ako joj budu podneseni dokumenti prema uvjetima iz
ugovora, smatramo da je definicija koju pruţaju jednoobrazna pravila, potpunija i
adekvatnija. Izraz dokumentarni akreditivi obuhvaća svako utanačenje bez obzira na
njegov naziv ili opis po kojem neka banka na zahtjev i u skladu s instrukcijama nekog
komintenta treba izvršiti plaćanje nekoj trećoj osobi u gotovini ili po njegovom nalogu,
ili treba platiti, akceptirati ili negocirati mjenice izdane korisniku ili ovlašćuje neku
drugu banku da takvo plaćanje izvrši. Posebno je vaţan u meĎunarodnom prometu,
gdje se plaćanje s inozemstvom preteţno obavlja putem dokumentarnog akreditiva.
57
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
58
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
MJENICA
Svi potpisnici mjenice odgovaraju solidarno imaocu mjenice. Imalac mjenice ima
pravo prema svima. Ako postupi prema pojedinim obveznicima nije duţan pridrţavati
se reda kojim su se oni obvezali. Specifičnost mjeničnih obveza je u tome što imalac
mjenice ima pravo zahtjevati naplatu od regresnih obveznika tek ako se utvrdi da
glavni duţnik nije akceptirao odnosno isplatio mjenicu; potpisnik mjenice koji je
iskupio mjenicu ima pravo od svih duţnika traţiti naplatu cjelokupnog potraţivanja.
Vrste mjenica. Trasirana mjenica (trasa) je mjenica u kojoj izdatnik (trasant) mjenice
poziva drugu osobu (trasat) da imaocu mjenice (remitent), isplati odreĎenu svotu
novca. Vlastita mjenica je ona kojoj se izdavalac (trasant) obvezuje da će odreĎenu
svotu platiti imaocu mjenice (remintentu). Kod nje nema poziva trasatu da akceptira i
plati mjenicu kao kod trasirane mjenice. Izdatnik (trasant) vlastite mjenice odgovara
onako kao što odgovara akceptant trasirane mjenice. Tu imamo još i bjanko mjenicu
koja nema sve bitne elemente mjenice. Takva isprava postaje mjenicom kad se
sporazumno od stranaka ispune svi bitni sastojci.
59
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
naznakom klauzule "ne po naredbi". Takva mjenica moţe se prenijeti samo cesijom.
Kod prijenosa cesijom novom vjerovniku se mogu staviti svi prigovori koji su se mogli
staviti prijašnjem vjerovniku, a kod prijenosa indosamentom ne mogu se staviti
nikakvi prigovori. Kod indosamenta, imalac mjenice (indosant), odreĎuje pismenom
izjavom na mjenici da se mjenična svota plati drugoj osobi.
Aval je mjenično jamstvo kojim se moţe osigurati isplata mjenične svote u cjelini ili
jednim djelom. Avalist je redovno treća osoba, ali moţe biti i koji od potpisnika
mjenice. Jamstvo se u mjenici daje pismenim izrazom "per aval", "kao jamac", te
potpisom avaliste.
Ako trasat ne akceptira mjenicu ili ne datira akcept mjenice koja dospijeva na
odreĎeno vrijeme po viĎenju, ili ne isplati mjenicu, ili ako samo djelomično akceptira
ili isplati mjenicu, to se mora utvrditi javnom ispravom - dizanjem protesta. Svrha
protesta se sastoji u tome da bi imalac mjenice stekao pravo regresa od regresnih
obveznika. O odbijanju akceptiranja ili isplate mjenice imalac mora obavjestiti svog
indosanta i trasanta u roku od 4 dana poslije protesta ili nakon dana podnošenja
mjenice, ako je bio osloboĎen od podizanja protesta - to se zove notifikacija.
Onaj kome je nestala mjenica moţe nadleţnom sudu po mjestu plaćanja predloţiti da
se pokrene postupak amortizacije tj. sudski postupak oko poništenja mjenice. U
prijedlogu se mora iznijeti: glavni sadrţaj nestale mjenice, učiniti vjerovatnim da je
predlagač mjenicu imao ili da mu na temelju ove pripada neko pravo. Ako sud naĎe
60
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
da su podneseni podaci dovoljni izdat će oglas da onaj kod koga se nalazi mjenica
istu pokaţe sudu u roku od 60 dana jer će je sud po isteku tog roka proglasiti
poništenom.
Eskont mjenice znači odbijanje ugovorenih ili odreĎenih kamata od još nedospjele
traţbine, unaprijed prilikom kupnje mjenice tako da se prodavaocu mjenice isplaćuje
mjenični iznos umanjen za iznos kamata od dana kupnje mjenice do njena dospijeća.
Reeskont je ponovno eskontiranje već eskontirane mjenice. Pri reeskontu odbijaju se
kamate od reeskonta dospijeća.
Mjenica je proistekla iz funkcije novca kao plateţnog sredstva, ona čini veoma vaţno
sredstvo u suvremenom robno-novčanom prometu. Najčešće sluţi kao sredstvo za
dobivanje kredita, a rjeĎe kao sredstvo plaćanja. Ponekad poprima i svojstvo
kreditnog novca ( kada u sferi ponuda cirkulira kao doznaka za novac i sluţi za
podmirivanje meĎusobnih obveza izmeĎu prodavalaca i kupaca prenošenjem
potraţivanja duga).
61
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
ĈEK
Pojam i vrste ĉeka. Čekovno pravo jest skup pravnih propisa kojima se ureĎuju
pravni odnosi u čekovnom prometu. Ček je vrijednosni papir kojim izdavalac (trasant)
nalaţe trasatu da iz trasantova pokrića isplati zakonitom imaocu čeka odreĎenu
svotu novca. Ček se upotrebvljava kao plateţno sredstvo za razliku od mjenice koja
je u prvom redu - kreditno. Pokriće moţe biti stvarno i u obliku odobrenog kredita.
Ček mora imati 6 bitnih elemenata: naznaku da je ček napisan u tekstu isprave,
uputu da se plati odreĎena suma novca iz trasatova pokrića, ime trasata (onaj tko
ima platiti), mjesto plaćanja, mjesto i datum izdanja, potpis trasanta. Za valjanost
čeka nije potrebna oznaka remintenta ni dospjelosti, jer je ček u načelu vrijednosni
papir na donosioca pa oznaka remintenta nije neophodna. Ček se uvjek plaća po
viĎenju. Ček moţe glasiti na ime (u njemu je označen remintent), na donosioca i po
naredbi (naznačeno da se ima isplatiti po naredbi odreĎene osobe). Za ček vrijedi
načelo formalonosti, načelo inkorporacije ( nema čekovne obveze bez čeka), načelo
strogosti (pridrţavanje svih potrepština i rokova, poduzimanje radnji i sl.), načelo
solidarnosti (svaki potpis na čeku stvara solidarnu odgovornost potpisnika prema
imatelju čeka), načelo samostalnosti ( svaki potpis na čeku stvara samostalnu
obvezu itd.). danas ček sve više istiskuje plaćanje gotovinom jer su prednosti čeka
višestruke. Deponiranjem kod banke novac je bolje čuvan nego kod vlasnika.
Korištenjem depozita oslobaĎaju se znatne količine gotovine i kapital što ga banke
imaju koncentrirane te ga one mogu investirati u različite gospodarske djelatnosti.
Podijela čekova prema obliku i namjeni, prema načinu odreĎivanja korisnika (način
izdavanja čeka). Ček moţe biti: gotovinski (trasant nalaţe trasatu da iz njegova
pokrića isplati imaocu čeka odreĎenu svotu u gotovu, izdaje se radi podizanja
gotovine sa ţiro-računa), barirani (imalac ga moţe naplatiti samo preko banke ili
ZAP-a obračunom a ne u gotovom), virmanski (trasant daje banci nalog da izvrši
plaćanje svote naznačene u čeku prijenosom u korist računa treće osobe, na
obračunskom čeku stoji „samo za obradu“ i ne moţe se opozvati), cirkularni ček
(izdaje banka i trasira ga na sebe odnosno na svoje filijale ili korespondente. U tom
slučaju je banka i trasant i trasat, a korisnik je bančin komintent), putnički ček
(posebna vrsta čeka u meĎunarodnom platnom prometu) i bančin (ček izdaje banka i
trasira ga na sebe odnosno svoje filijale, tj. banka je trasant i trasat, a korisnik je
bančin komintent koji ima kod banke pokriće).
Sliĉnosti i razlike mjenice i ĉeka. Kod čeka se javlja niz istih potrepština i radnji kao
i kod mjenice, pa će mo funkcije čeka najlakše shvatiti ako uočimo razlike izmeĎu
mjenice i čeka. Čekovi plativi u zemlji mogu biti trasirani samo na bankovne
ustanove. Ako je ček plativ izvan zemlje, moţe se prema zakonu mjesta plaćanja
trasirati i na druge osobe. U mjeničnom pravu trasat moţe biti svaka osoba, iako je to
u praksi redovito bankovna institucija. U trenutku izdavanja čeka trasant mora imati
pokriće kod trasata u novcu ili novţanom kreditu, a mjenica moţe biti trasirana i na
onu osobu kod koje trasant uopće nema pokriće. U našem pravu nije potrebna radnja
akceptiranja čeka, dok je kod mjenice ona neophodna. Ček se moţe opozvati, a
izdana mjenica ne. Kod vlastite mjenice trasant i trasat su ista osoba, a kod čeka su
različite osobe. Mjenica se moţe indosirati i na trasata, a indosiranje čeka na trasata
vrijedi samo kao priznanica o isplati. Trasirana mjenica ima osam bitnih sastojaka, a
ček šest. Na čeku nije nuţna naznaka remintenta, a na mjenici jest, pa se ček moţe
izdati i na donositelja. Ček je sam po sebi vrijednosni papir po viĎenju, pa nije
potrebno u čeku odreĎivati rok dospijeća. Dakle, osnovna razlika je u tome što ček
62
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
sluţi kao instrument plaćanja i po svojoj prirodi je plateţno sredstvo, a mjenica ima
ponajprije ulogu kreditnog sredstva.
Plaćanje (isplata) čeka - čekovnu svotu isplaćuje u čeku naznačeni trasat, pa ček
mora biti njemu prezentiran na isplatu. Ako trasat odbije izvršiti isplatu, to se mora
utvrditi protestom nakon čega čekovni vjerovnik stječe pravo obratiti se trasantu i
ostalim čekovnim duţnicima. Ček se isplaćuje zakonitom imatelju čeka. Trasat mora
prije isplate ispitati identitet imatelja čeka.
Protest zbog neisplate, regres i prigovori - kad trasat odbije isplatu ili ponudi samo
djelomičnu isplatu čeka imatelj čeka moţe svoja čekovna prava očuvati
poduzimanjem čekovnih radnji koje započinju protestom. Kako kod čeka nema
akcepta, protest zbog neakceptiranja ne dolazi u obzir, nego se podiţe protest zbog
neisplate, koji se obavlja na isti naţin kao i u mjeničnom pravu.
Zastarjelost - ček je isprava namjenjena kratkotrajnoj cirkulaciji, jer sluţi kao plateţno
sredstvo pa su rokovi zastarjelosti kraći nego za mjenicu koja je kreditno sredstvo.
Regresni zahtjevi imatelju čeka protiv indosanta i trasanta zastarijevaju za 6 mjeseci
od isteka roka za podnošenje čeka na isplatu. Istekom roka zastarjelosti ne mogu se
više ostvarivati zahtjevi regresnom tuţbom, nego samo tuţbom iz temeljnog odnosa.
63
TRGOVAČKO PRAVO – društva UPLOADANO NA: www.referada.hr
Ako primljene mjenične obveze nisu pravovaljane prema propisima zemlje na čijem
su području primljene, ali odgovaraju području gdje je neka kasnija obveza primljena,
onda ta okolnost da su prijašnje obveze u pogledu oblika nepravilne ne oduzima
pravovaljanost kasnijim obvezama.
Oblik i rokove protesta, kao i oblik ostalih radnji potrebnih za vršenje ili za
uzdrţavanje mjeničnih prava odreĎuje zakon zemlje na čijem se području mora
podići protest ili izvršiti radnja. Učinak obaveza akceptanta transirane mjenice i
izdavaoca vlastite mjenice odreĎuje zakon koji vrijedi u mjestu gdje su ove isprave
plative. Učinak koji proizvode obaveze ostalih mjeničnih duţnika odreĎuje zakon
zemlje na čijem su području dani potpisi kojima su te obveze primljene. Rokove za
utvrĎivanje regresivnih zahtijeva odreĎuje u pogledu svih mjeničnih potpisnika zakon
mjesta u kojem je mjenica izdana. Zakon mjesta gdje je mjenica plativa odreĎuje
mjere koje se imaju poduzimati u slučaju gubitka ili krade mjenice. Sve ove propise o
sukobu zakona iz Zakona o mjenici prihvatio je i Zakon o ceku pa se one isto tako
primjenjuju i na ček.
64