INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

Bračno pravo
 POSEBNA IMOVINA

Posebna imovina bračnog partnera je:

ona imovina koju on:
1.ima u momentu sklapanja braka
2.i ona koju za vrijeme trajanja bračne
zajednice stekne po pravnom osnovu
drugačijem od onog kojim se stiče bračna
stečevina.
Posebnom imovinom se smatra i: (iako to
zakon izričito ne normira)
Imovina koja pripadne bračnom partneru
nakon podjele bračne stečevine , bilo da je
podjela izvršena
u toku trajanja ili nakon prestanka bračne
zajednice.
U posebnu imovinu ulazi sve ono što je stečeno:
1. nasljeđivanjem;
2. poklonom namijenjenim jednom bračnom
partneru;
3. novčana nagrada;
4. stipendija;
5. potraživanje na ime
naknade štete
prouzrokovane: a.) na
posebnoj imovini ili
b.) prema ličnosti jednog
bračnog partnera.

Ako je imovina stečena prije braka, irelevantan je način

njenog stjecanja, ona ostaje posebna imovina. Ako je
imovina stečena u toku trajanja bračne zajednice, za
utvrđivanje da li se radi o bračnoj stečevini ili posebnoj
imovini, relevantan je, odlučujući je način njenog
stjecanja.
Tako će u posebnu imovinu ući samo ono što je stečeno
po drugačijem pravnom osnovu od onog kojim se stječe
bračna stečevina.
U posebnu imovinu će ući, u pravilu, ono što nije
stečeno radom, jer se bračna stečevina, u pravilu,
stječe radom.
Iako nisu stečeni radom, u posebnu imovinu neće ući:
6. pokloni učinjeni u korist oba bračna partnera;
7. dobitak od igara na sreću;
8. prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni u
toku bračne zajednice.
Pokloni trećih osoba učinjeni tokom trajanja bračne zajednice
ući će u posebnu imovinu jednog bračnog partnera, samo
ukoliko to:
1. proizlazi iz namjene poklona ili
2. se iz okolnosti koje postoje u momentu davanja poklona
može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon
samo ovom bračnom partneru.

Primjenom vremenskog kriterija (prihvaćenog za određenje

pojma bračne stečevine):
Kao posebna imovina se određuje i imovina stečena nakon
prestanka bračne zajednice, bez obzira na osnov po kojem je
stečena.

Negativna definicija posebne imovine:

Imovina koja ne ulazi u bračnu stečevinu.

U zakonima entiteta ne postoje posebne odredbe koje se

odnose na posebnu imovinu, već se na nju primjenjuju opća
pravila građanskog prava.

Bračni partner, vlasnik te imovine, samostalno raspolaže i

upravlja tom imovinom.

Jedino odstupanje:
Obaveza da svojom posebnom imovinom (kao i bračnom
stečevinom, odnosno zajedničkom imovinom) odgovara za
obaveze:
3. preuzete radi podmirenja tekućih potreba bračne,
odnosno porodične zajednice
4. za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna
partnera.
 UGOVORNI IMOVINSKI REŽIM

U našem pravu postoje 2 imovinska režima:

1.zakonski
2.ugovorni
o čijoj primjeni bračni partneri odlučuju (ne)zaključenjem
bračnog ugovora.

Zaključenjem bračnog ugovora bračni partneri isključuju

primjenu zakonskog režima na imovinu: a.) koju budu
stjecali u nakon sklapanja braka ili
b.) su je već stekli u braku.
Nezaključenjem bračnog ugovora bračni partneri, (kada to
ne žele ili ne mogu postići sporazum)
pristaju da se na njihove imovinske odnose primjenjuje
bračni imovinski režim normiran u PZ.

Uređenje imovinskih odnosa se zasniva na načelu porodične

solidarnosti, jer se njim postiže zaštita jednog bračnog
partnera:
1. u odnosu na drugog
2. u odnosu na srodnike drugog bračnog partnera (osoba s
kojim će konkurisati za naslijeđe u slučaju smrti bračnog
partnera)

Bračnim ugovorom se imovinskopravni odnosi bračnih

partnera mogu urediti:
3. prilikom sklapanja braka i
4. tokom trajanja bračne zajednice

Dakle, bračni ugovor se može sklopiti:

5. neposredno prije sklapanja braka
6. u toku samog postupka sklapanja braka
7. sve dok postoji bračna zajednica
Nakon prestanka bračne zajednice, ne postoji mogućnost
uređenja imovinskih odnosa bračnim ugovorom, jer bi tada
zaključen bračni ugovor bio obični ugovor građanskog prava.

Već u momentu podnošenja prijave namjere za zaključenje

braka, matičar upoznaje bračne partnere sa mogućnostima
uređenja imovinskih odnosa, te dejstvima braka imovinske
prirode.

Zakon ne određuje predmet bračnog ugovora.

U skladu sa pravilima obligacionog prava (ZOO), bračni
partneri mogu postići svaki sporazum koji
nije protivan prinudnim propisima.
Još jedno ograničenje, određeno je Zakonom o
vlasničkopravnim odnosima, a to je da je ništav onaj ugovor
kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu.
Dakle, bračni partneri se ne mogu u ugovoru trajno odreći
prava na podjelu stvari, odnosno stečevine.

Forma bračnog ugovora:

Bračni ugovor je pravni posao kojim bračni partneri uređuju
svoje imovinske odnose.
Spada u grupu formalnih ugovora, jer je za njegovo
zaključenje predviđena posebna forma.
PZ je normirao zaključenje ugovora u formi notarski
obrađene isprave.
Nepoštovanje forme je razlog za (ima za posljedicu) poništenje
ugovora.
Ugovorne strane su sami bračni, odnosno budući bračni partneri, niko
osim njih ne može zaključiti ovaj ugovor.
U ime bračnog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost ovaj
ugovor će sklopiti njegov
staratelj s odobrenjem organa starateljstva, koji će se pri davanju,
odnosno uskraćivanju odobrenje rukovoditi interesom zastupanog
bračnog partnera.
Bračni partner kojem je ograničena poslovna sposobnost može sam
zaključiti bračni ugovor.

PZ izričito zabranjuje primjenu prava druge države na

imovinskopravne odnose bračnih partnera. Ova zabrana postoji onda
kada su bračni partneri domaći državljani.
Normirana zabrana ne važi:
Onda kada je jedan od bračnih partnera strani državljanin, dakle, radi
se o braku sa inostranim elementom, u tom slučaju je moguće da se
na bračni ugovor primjeni strano pravo.

UGOVOR O POKLONU IZMEĐU BRAčNIH PARTNERA

Ugovorom o poklonu jedan bračni partner besplatno (bez naknade)

prenosi pravo vlasništva na nekoj stvari ili imovinskom pravu drugom
bračnom partneru, a ovaj drugi to prihvati, odnosno tu stvar ili pravo
prima u svoje vlasništvo.

Na ugovor o poklonu će se do donošenja ZOO BiH primjenjivati

pravila prihvaćena u sudskoj praksi i teoriji, jer važeći ZOO ne
uređuje ugovor o poklonu.

Bračni partneri, prema prihvaćenim pravilima, ugovor o poklonu mogu

zaključiti u usmenoj formi, dok u slučaju kada je predmet ugovora
nekretnina, obavezna je pisana forma. Međutim, Zakon o notarima
zahtijeva notarsku obradu isprave za pravne poslove čiji je predmet
prijenos ili stjecanje vlasništva (ili drugih stvarnih prava na
nekretninama).
Na pitanje vraćanja poklona koji su bračni partneri dali jedan
drugom primjenjuju se pravila obligacionog prava, koja su se
ranije primjenjivala samo na poklone koji su oni dobili od
trećih osoba.

Na vraćanje poklona se primjenjuju

pravila o opozivu poklona. Prema tim
pravilima razlozi za opoziv su:
1. osiromašenje poklonodavca
2. gruba nezahvalnost
poklonoprimca

Do opoziva, dakle može doći:

3. Ako bračni partner- poklonodavac-
osiromaši tako da ne može: a.) osigurati
svoje nužno izdržavanje ili
b.) ispunjavati zakonsku obavezu
izdržavanja.

2. Ako bračni partner-

poklonoprimac- svojim ponašanjem
prema: a.) bračnom partneru-
poklonodavcu ili
b.) nekoj njemu bliskoj osobi
pokaže veliku nezahvalnost.
Po ovom osnovu, bračni partner- poklonodavac ima pravo
opozvati poklon ukoliko je njegov bračni partner učinio
krivično djelo prema njemu.

Pravila o opozivu poklona primjenjuju se samo na one

poklone koje je bračni partner učinio iz svoje posebne
imovine.
 Ako se poklon želi dati iz bračne stečevine, o tome se mora sklopiti
bračni ugovor.
Bez bračnog ugovora, jedan bračni partner drugom bračnom
partneru može pokloniti samo svoju idealnu polovinu (samo polovinu
vrijednosti poklona).

U slučaju opoziva poklona, obaveza bračnog partnera na vraćanja

poklona, ne zavisi od njegovog ponašanja, osim u slučaju kada je on
učinio krivično djelo prema poklonodavcu.

ODGOVORNOST BRAčNIH PARTENRA ZA OBAVEZE

PREMA TREĆIM OSOBAMA

Bračni partneri mogu prema trećim osobama

preuzeti obaveze vezane za: a.) buduću
ili
b.) već postojeću bračnu zajednicu.

Njihova odgovornost za obaveze preuzete prema trećim

osobama u prvom redu zavisi od: vremena njihovog
nastanka, od toga da li su preuzete:
a.) prije sklapanja
braka b.) ili u
toku braka

Za obaveze nastale
prije sklapanja
braka:
1.odgovara onaj
bračni partner
koji ih je
preuzeo, bez
obzira radi čega
su one nastale
2.za njih odgovara
svojom posebnom
imovinom i
svojim dijelom u
bračnoj stečevini.
Zakonodavac
Ukoliko su obaveze nastale u tku braka, odgovornost za te
obaveze zavisi od toga radi čega su preuzete.
Za obaveze preuzete za podmirenje ličnih potreba, odgovara
onaj bračni partner koji ih je zasnovao.

Za obaveze koje je preuzeo jedan bračni partner:

1. radi podmirenja tekućih potreba54 bračne/ porodične
zajednice
2.za obaveze za koje po zakonu odgovaraju
zajednički oba bračna partnera odgovaraju bračni
partneri solidarno,kako:
a.) bračnom stečevinom, tako i
b.) svojom posebnom imovinom.

Obaveze za koje bračni partneri odgovaraju

zajednički:
3. za štetu koje drugom prouzrokuje njihovo
maloljetno dijete (ZOO)
4. za štetu koju oni zajedno prouzrokuju
(ZOO)
5. za potraživanja treće osobe koja je imala
troškove radi izdržavanja njihove djece
PZFBiH
6. i za druge njihove zajedničke obaveze koje
nastaju po sili zakona (ex lege).55 PZFBiH

U slučaju preuzimanja potreba za podmirenje tekućih potreba

bračne/porodične zajednice, odgovaraju bračni partneri
solidarno. Drugi bračni partner odgovara za ove obaveze bez
obzira na to:
a.) ali je znao za
njihovo preduzimanje i
b.) da li se s tim
saglasio.
Zakonodavac normira da bračni partneri
solidarno odgovaraju za ove obaveze, kako
bračnom stečevinom, tako i posebnom
imovinom, ali ne određuje redoslijed
namirenja, ne normira iz koje će se imovine
povjerilac prvo naplatiti.