Nasljedno pravo

Seminarski rad
Tema: Nasljeđivanje na
osnovu zakona
 UVOD
 Kada se uopšte govori o nasljeđivanju, neophodno je naglasiti da je to
višestruka društvena pojava koja može imati: biološke, socijalne i pravne
sadržaje.
 Nasljeđivanje kao biološka pojava nije ništa drugo do prelazak genetičkih
svojstava roditelja na njihove potomke. Specifičnost ovog nasljeđivanja se
ogleda u tome što se odvija po prirodnim
 zakonima genetike i evolucije ljudskog društva i tako se upravo održava i
razvija ljudska vrsta.

 Nasljeđivanje kao socijalna pojava je u stvari prelazak socijalnih dobara jedne

društvene zajednice sa generacija koje odlaze na generacije koje dolaze i sve
tako redom.

 Nasljeđivanje kao pravna pojava se karakteriše kao prelazak određenih prava i

obaveza sa jednog na drugog subjekta u pravu.
 Do nasljeđivanja kao pravne pojave se došlo onog tenutka kada se društvo
toliko razvilo da su pojedina materijalna dobra, pored društvene zajednice,
pripradala i određenim pojedincima. Ovdje je sada neizbježno razlikovati dvije
situacije:
 kada su pojedina materijalna dobra pripadala pojedincu kao posjed i kada je to
bilo regulisano nekom običnom normom;
 kada je pojedinac na tim materijalnim dobrima imao određeno subjektivno
pravo i to pravo je bilo regulisano pravnom normom, a iza te pravne norme
stoji državna prinuda. Objašnjenja radi: prvi slučaj je postojao oduvijek, druga
situacija je nastala tek nastankom države i prava. Analogno tome, u prvoj
situaciji se govori o nasljeđivanju, a tek u drugoj situaciji o nasljednom pravu.
 ZAKONSKI NASLJEDNICI

 Nasljeđivanje na osnovu zakona se zasniva na skupu načela koja

su definisana u Zakonu o nasljeđivanju, institute nasljeđivanja se
primjenjuje tek onda kad nastupi smrt fizičkog lica, ni u kom
slučaju se za vrijeme života nekog lica ne može naslijediti
njegova imovina.

 Zakonska odredba je da ostavioca nasljeđuju:

 Njegovi potomci;
 Njegovi usvojenici i njihovi potomci;
 Njegov bračni drug;
 Njihovi roditelji;
 Njegovi usvojenici;
 Njegova braća i sestre i njihovi potomci;
 Njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci.
 KRUG ZAKONSKIH NASLJEDNIKA

 Kao i u većini drugih pravnih, sistema u našem pravnom sistemu prihvaćen je

parentelarno-linearni sistem kao najpravičniji osnov za odrešivanje nasljednih
redova kod zakonskog nasljeđivanja. Zakonom o nasljeđivanju definisan je
krug zakonskih nasljednika koji nasljeđuju po nasljednim redovima. Kod
zakonskog nasljeđivanja na osnovu nasljednih redova do izražaja dolaze
sljedeća načela:
 Načelo grupisanja nasljednika u nasljedne redove po krvnom i građanskom
srodstvu (usvojenje), te po osnovu bračne i vanbračne zajednice kada je po
zakonu u pravu nasljeđivanja izjednačena sa bračnom;
 Načelo isključivosti po kojem nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz
nasljedstva lica daljeg nasljednog reda;
 Načelo predstavljanja (reprezentacije) koje se primjenjuje kada je nasljednik
umro prije ostavitelja, a sastoji se u pravu potomaka ostaviteljevih da nasljede
dio nasljednika koji je umro prije ostavitelja, ili je oglašen nedostojnim za
nasljeđivanje (pravni učinak kao da je umro prije ostavitelja), ili se odreko
nasljeđa u svoje ime;
 Načelo priraštaja (akrescencije) znači nasljeđivanje sunasljednika koji je ispao
(ne može ili neće da nasljedi), a ne može se primjeniti pravo predstavljanja,
tada se mora voditi računa o tome da li se radi o testamentarnom ili
zakonskom nasljeđivanju, o stepenu i kvalitetu srodstva kod priraštaja dijela
zakonskih nasljednika;
 Načelo nasljedne transmisije (prenosa), to je slučaj kad je nasljednik umro
poslije ostavitelja.
 PRVI NASLJEDNI RED

 Prvi nasljedni red čine ostaviočevi potomci i njegov bračni drug.

Ostaviočeva djeca i njegov bračni drug nasljeđuju na jednake
djelove. Ukoliko imamo situaciju da postoji ostaviočevo dijete
kome ostaviočev bračni drug nije roditelj, a imovina bračnog
druga je veća od one koja bi mu pripadala pri podjeli zaostavštine
na jednake dijelove, onda svako ostaviočevo dijete može
nasljijediti do dva puta više nego bračni drug pod uslovom da sud
razmotri sve okolnosti te ocjeni da je to opravdano.

 Prvi nasljedni red obuhvata ostaviočeve potomke i upravo se zbog

toga naziva red potomaka. Sam ostavilac ovog nasljednog reda je
rodonačelnik, a nasljeđuje se na jednake dijelove, dijeli na
onoliko linija koliko ima ostaviočeve djece i supružnika. Ukoliko se
dogodi da neko od sinova i kćeri neće ili ipak ne može da
nasljiedi, taj nasljedni dio nasljeđuju njegovi potomci i to
nishodnom linijom, po pravu predstavljanja. Ako nije moguće u
okviru jedne linije prenijeti pravo predstavljanja (ius representa
tionis) u korist srodnika koji su istog stepena srodstva, paralelno,
a po tome ushodno linijom počevši od daljeg stepena srodstva sa
ostaviocem od onih koji su sa njim u bližem stepenu srodstva.
 POVEĆANJE NASLJEDNOG DIJELA DJECE

 Kada su na nasljeđe pozvana djeca koja nemaju nužnih sredstava za život tada
sud može, ali na njihov zahtjev, odlučiti da nasljeđe i jedan dio onog djela
ostavine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici prvog
nasljednog djela (član 24 stav 1. ZoN). Osim toga sud takođe može odlučiti da
djeca naslijede cijelu ostavinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom
podjelom zapala u oskudicu (član 24 stav 2. ZoN).

 Da bi uopšte moglo doći do povećanja nasljednog dijela djece, neophodno je

ispuniti uslov, a to je da dijete ili djeca nemaju nužnih sredstava za život.
Ukoliko neko od djece uistinu nema nužnih sredstava za život može zahtijevati
povećanje svog dijela kako prema bračnom partneru, tako i prema ostalim
potomcima ostavioca. Tražilac povećanja ne može subjektivno da bira od koga
će tražiti povećanje svog nasljednog dijela. Dok bi se pojavio zahtjev za
povećanje nasljednog dijela, svi ostali bi bili obuhvaćeni smanjenjem, ali ipak
bi se smanjilo onom nasljedniku za koga se utvrdi da ima dosta imovine i da je
sposoban da privređuje.

 Ukoliko se utvrdi da je ostavina male vrijednosti, sud tada može odlučiti da

cijela ostavina pripadne djetetu, a to bi u konkretnom slučaju značilo da se
određeni nasljednici prvog nasljednog reda lišavaju svog dijela imovine. Slavko
Marković, Navedeno djelo, strana 163.
 POVEĆANJE NASLJEDNOG DIJELA BRAČNOG PARTNERA

 Kao što postoji mogućnost povećanja nasljednog dijela

djetete/djece/, takva mogućnost postoji i kod bračnog partnera.
Kada je bračni partner pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog
ili drugog nasljednog dijela, a isti nema nužnih sredstava za život,
tada sud može na njegov zahtjev odlučiti da bračni partner
naslijedi i jedan dio onog dijela koji bi po zakonu trebalo da
naslijede ostali nasljednici, ali takođe može odlučiti da bračni
partner naslijedi cijelu ostavinu, ali samo uz uslov da je ona tako
male vrijednosti da bi njenom podjelom bračni partner zapao u
tešku situaciju (član 26. stav 1. ZoN). Zahtijev za povećanje
nasljednog dijela bračnog partnera podnosti se u toku
ostavinskog postupka i to prije završetka ostavinskog postupka u
prvom stepenu.

 Na bračnom partner je teret dokazivanja i sastoji se u tome da on

mora dokazati da ni diobom ostavine on neće biti materijalno
obezbijeđen i da nema nužnih sredstava za život, te da određeni
nasljednik stiče više nego što mu je potrebno. Takođe ukoliko je
ostavina male vrijednosti sud može odlučiti da bračni partner
dobije cijelu ostavinu.
 DRUGI NASLJEDNI RED

 Drugi nasljedni red čine ostaviočev bračni drug i ostaviteljevi roditelji i njihovo potomstvo.
Ostaviočev bračni drug nasljeđuje polovinu ostavštine, a drugu polovinu na jednake
dijelove nasljeđuju ostaviočevi roditelji.

 Ukoliko imamo situaciju da ostaviočev bračni drug neće da naslijedi, tada zaostavštinu na
jednake dijelove nasljeđuju ostaviočevi roditelji. Ukoliko se dogodi situacija da iza umrlog
nije ostao bračni partner, tada zaostavštinu u cijelosti nasljeđuju roditelji.

 Ako imamo situaciju da je jedan od roditelja umro prije ostavitelja dio zaostavštine koji bi
mu pripao nasljeđuju njegova djeca, odnosno braća i sestre ostavitelja, njegova unučad i
praunučad i njegovi daljni potomci i to po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog
nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci. Ako su oba ostaviteljeva roditelja umrla prije
ostavitelja, dio zaostavštine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavitelja,
nasljeđuju njegovi potomci.

 U svim slučajevima ostaviteljeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove
majčin dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove sa braćom i sestrama po
ocu očev dio, a sa braćom i sestrama po majci majčin dio.

 Ako je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja, a nije ostavio ni jednog potomka,
dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj, a ako
je i taj umro prije ostavitelja, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i
drugom roditelju, po već navedenom principu.
 TREĆI NASLJEDNI RED

 Treći nasljedni red čine ostaviočevi djedovi i bake i njihovo

potomstvo. Ostaviočevi djedovi i bake sa očeve strane
(očeva loza) nasljeđuju polovinu zaostavštine, a drugu
polovinu nasljeđuju djed i baka s majčine strane (majčina
loza). Nasljednici svrstani u treći nasljedni red pozivaju se
na nasljeđe ako nema potomaka ostavioca, njegovih
roditelja i njihovih potomaka kao ni supružnika ostavioca.
U trećem nasljednom redu zaostavština se dijeli
prvenstveno na očevu lozu i majčinu lozu. U okviru jedne
loze nasljedni dio koji pripada toj lozi dijeli se na dva dijela,
što znači da će i u očevoj i u majčinoj lozi djedovi i bake
nasljeđivati po ¼.

 Za slučaj da nema ni jednog djeda niti bake iz obije loze, a

nisu ostavili ni jedno dijete, u tom slučaju se radi o
zaostavštini bez nasljednika i takva zaostavština postaje
državno vlasništvo.
 ČETVRTI NASLJEDNI RED

 Vrlo bitno je naglasiti da u Zakonu RS-a i Zakonu FBiH

postoji i četvrti nasljedni red, ali i da je to novina u odnosu
na stari zakon o nasljeđivanju Republike Bosne i
Hercegovine. Dakle, ostaviočevi pradjedovi i prababe sa
očeve strane nasljeđuju na jednake dijelove polovinu
zaostavštine, a drugu polovinu na jednake dijelove
nasljeđuju ostaviteljevi pradjedovi i prebake s majčine
strane.

 Takođe, u RS-u, a i u Zakonu FBiH postoje odredbe koje se

odnose na ostale nasljedne redove odnosno da poslije
ostaviteljevih pradjedova i prabaka zaostavštinu nasljeđuju
njegovi dalji preci, redom, shodno pravilima po kojima
nasljeđuju njegovi pradjedovi i prebake.
 ZAKLJUČAK

 U ovom seminarskom radu obrađena je tema nasljeđivanje na osnovu zakona, u uvodnom

djelu bilo je riječi o nasljeđivanju kao biološkoj, socijalnoj i pravnoj pojavi, te je takođe
rečeno da se nasleđivanje mnogo prije pojavilo nego što je nastalo nasledno pravo, a i
država i pravo uopšte. U seminarskom radu obrađeni su pojmovi kao što su: zakonski
nasljednici, krug zakonskih nasljednika, prvi, drugi, treći i četvrti nasljedni red, te pojmovi
povećanja nasljednog djela djece i povećana nasljednog djela bračnog partnera, kao i
pojmovi povećanja nasljednog djela bračnog partnera i povećanje nasljednog dijela
roditelja. Iz navedenog možemo zaključiti šta je to nasljeđivanje na osnovu zakona te šta
se sve dešava sa imovinom ostavioca tj. zaostavštinom i kako ona prolazi kroz nasljedne
redove.

 Nadalje u zaključku će biti spomenut značaj nasljednog prava. Nasljedno pravo je nastalo
sa nastankom države i razvijalo se tokom istorije u skladu sarazvojem ukupnih društveno-
ekonomskih i vlasničkih odnosa.
 Nasljedno pravo ima veliki društevni značaj. Tek kroz nasljedno pravo, pravosvojine dobija
svoj konačan oblik.
 Nasljedno pravo oličava i podržava privatnu svojinu podstrekavajući svakog pojedinca na
rad, sticanje i racionalno upravljanje imovinom.
 Nasljedno pravo učvršćuje ekonomsku bazu porodice kao osnovne ćelije u svakomdruštvu i
podržavajući rad i kontinuitet, ono je motor sticanja dobara i napretka.
 Nasleđivanje ima i psihološku i moralnu komponentu koja djeluje na užu porodicu.

 U modernim pravima, pravilo je da se prenos prava i obaveza sa umrlog na njegove

nasljednike vrši u trenutku njegove smrti, odnosno prestanka pravnog subjektiviteta,
takoda njegova prava i obaveze ni u jednom trenutku ne ostaju bez svog titulara.