NAELA NASLJEDNOG PRAVA Naelo nasljeivanja usred smrti (mortis causa) Institut nasljeivanja moe se primijenititek kada doe

e do smrti nekog fizikog lica. Ovaj trenutak se naziva delacija i oznaavamoment prelaska prava i obaveza sa umrlogna njegove nasljednike. Naslijeuju se samofizika lica, a imovina pravnih lica ne moe biti predmet nasljeivanja jer pravna lica prestaju postojati na nain odreen posebnim zakonom (likvidacija, steaj). Nasljednik se za ivotaostavioca ne moe odrei nasljedstva ili zahtijevati neto od ostavioca na ime naslijea. Samoizuzetno je predvieno odstupanje od ovog naela (npr.ugovor o doivotnom izdravanju).Naelo obvezne neposredne univerzalne sukcesije Nasljeivanje kao pravni institut podrazumijeva prelaenje imovine ostavioca na njegove nasljednike. Pri tome nasljeivanje predstavlja univerzalnu sukcesiju tj.prelaenje zaostavtine na nasljednike u cjelosti, zbogega je nasljednik univerzalni sukcesor itave imovine koja ini ostavtinu. Nasljednici preuzimaju sva prava, potraivanja i obaveze ostavitelja, a ne samo neku stvar ili neko pravoiz zaostavtine. Zaostavtina se sa umrlog neposredno prenosi na nasljednika ili nasljednike, bez posredovanja i u svom obimu prava i obaveza koje je imao umrli u momentu smrti. Nasljednici ne mogu da vre izbor izmeu prava i obaveza koja im odgovaraju i onih koja imne odgovaraju. Ukoliko se iz zaostavtine stiu samo pojedina prava i stvari (u sluaju legata)tada takvo sticanje nije neposredno ve se radi o posrednom sticanju u kome takav sticalacsvoje pravo ostvaruje posredno od nasljednika. U ovakvom sluaju rije je o singularnoj sukcesiji. Univerzalni sukcesor stupa u sva prava i obaveze ostavitelja koji su egzistirali uasu njegove smrti i zbog toga sukcesor preuzima svu aktivu i pasivu zaostavtine, dok sinularni sukcesor preuzima samo odreenu korist i zbog toga je sukcesor samo u aktivizaostavtine pa je zahtjev singularnog sukcesora obligacionopravnog karaktera.Naelo ogranienog broja pravnih osnova pozivanja na naslijee U naem pravu postojesamo dva osnova pozivanja na naslijee : testament kao osnov za testamentalno nasljeivanjei zakon kao osnov za zakonsko (intestatsko) nasljeivanje. Testament je jai pravni osnov tozani da e u sluaju postojanja valjanog testamenta zaostavtina pripasti onim nasljednicimakoji su nasljedno pravo stekli na osnovu testamenta. U naem pravu je, takoe, mogue daostavilac dio zaostavtine

raspodjeli testamentom, a da se na onaj dio zaostavtine koji nijerasporeen testamentom primjene pravila zakonskog nasljeivanja. Ugovori o nasljeivanjusu nedozvoljeni i bili bi apsolutno nitavi (npr. bili bi itavi ugovori o nasljeivanju kojimaneko treem livu ostavlju svu svoju zaostavtinu ili njen dio). Ipak to ne znai da neko lice zaivota ne moe na osnovu ugovora valjano raspolagati svojom imovinom. U Zakonu onasljeivanju postoje dva ugovora: ugovor o doivotnom izdravanju i ugovor o stupanju iraspodjeli imovine za ivota. Ali ova dva ugovora nisu nasljednopravne ve obligacione prirode. Istovjetan ili slian uticaj na nasljeivanje moe imati i niz drugih obligacionihugovora (prodaja, darovanje), ali se svi ovi ugovori smatraju obligacionopravnim, a nenasljednim ugovorima. Naelo ravnopravnosti Pod ovim naelom podrazumijeva se ravnopravnost polova,ravnopravnost brane i vanbrane djece, kao i ravnopravnost domaih i stranih dravljana unasljeivanju. Graani su, pod istim uvjetima, ravnopravni u nasljeivanju bez obzira ko je ostavitelj, kakvog je zanimanja, starosti, pola i bez obzira na drutveni i socijalni poloaj.Posebno je pravilima nasljednog prava osigurana puna ravnopravnost mukih i enskih osobau nasljeivanju. Isto tako vanbrano srodstvo izjednaeno je u pogledu nasljeivanja sa branim, a srodtvo potpunog usvojenja sa srodstvom po krvi. Pri tome se istie da u sluaju potpunog usvojenja prestaju meusobna nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka sanjegovim srodnicima po krvi. Kod zasnivanja nepotpunog usvojenja mogu je sporazum da sunasljedna prava usvojenika prema usvojitelju ograniena ili potpuno iskljuena.Naelo ipso iure sticanja Momentom smrti ostavioca zaostavtina po sili zakona prelazi nanjegove zakonske ili tetamentarne nasljednike. Sticenje zaostavine od strane nasljednikanastupa u momentu smrti ostavitelja ipso iure, na osnovu samog zakona i bez ikakvog posebnog akta sticanja. Nasljednici ne moraju ni Znati da su postali nasljednici, jetzaostavtina na njih prelazi i prije davanja nasljednike izjave. Zaostavtina momentom smrtiostavioca prelazi na nasljednike samim djelovanjem nasljednopravnih normi, a da li enasljednici prihvatiti svojstvo nasljednika rjeava se u ostavinskom postupku. Meutim,nasljednici nisu postali nasljednici od dana parvosnanosti rjeenja donijetog u ostavinskom postupku, ve su to postali u trenutku smrti ostavioca. Od smrti ostavioca u pogledu prava iobaveza iz zaostavtine nasljednici se nalaze u odnosu zajedniara, a od dana pravosnanosti rjeenja

donijetog u ostavniskom postpuku njihov odnos se pretvara u suvlasniku zajednicu.Naelo dobrovoljnog sticanja Nikome se ne moe nametnuti svojstvo nasljednika i nikonije obavezan da bude nasllednik nekog lica ako to ne eli, a to se izraava naelomdobrovoljnosti sticanja zaostavtine. Nasljednik momentom smrti ostavioca ipso iure postajenasljednik, ali u istom trenutku taj nasljednik stie pravo na odricanje od tog nasljedstva.Ukoliko se nasljednik odrekne nasljednog prava smatrae se da i nije nikada bio nasljednik.Jedini subjekt na ijoj strani ne postoji dobrovoljnost i koji se ne moe odrei zaostavtine jedrava, jer u onim situacijama gdje nema drugih nasljednika zaostavtina pripada dravi.Naelo kaduciteta Kaducitet ili oasnost znai da ostavitelj nema nasljednike u nekomkonkretnom sluaju ili kad se ne zna ima li nasljednika, a u propisanom roku ne javi se nikoko polae pravo na nasljedstvo, sud e oglasom i na drugi prikladan nain pozvati osobe koje polau pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Ako se nakon 6 mjeseci ne javi nijedannasljednik, utvrdit e se da je zaostavtina prela u vlasnitvo optine (grada) ali se timenasljednik koji bi se javio kasnije ne liava nasljednog prava. Nekretnine predaju se optiniodnosno gradu na ijem podruju se nalaze, a pokretnine optini odnosno gradu na ijem podruju je ostavitelj imao prebivalite u vrijeme smrti. Optina nije nasljednik, ve novivlasnik koji je vlasnitvo stekao temeljem zakona i utvrene injenice u ostavinskom postupku da je zaostavtina u konkretnom sluaju ostala bez nasljednika. Naelo slobode testamentalnog raspolaganja uz mogua ogranienja testamentalnihraspolaganja U nasljednopravnim odnosima ovo naelo se izraava u pravu nekog fizikoglica da slobodno uredi svoje imovinkse odnose za sluaj smrti, te da preduzima i zakljuuje idruge pravne poslove. Ovo pravo se manifestuje kao sloboda sainjavanja testamenta itestamentalnog raspolaganja cjelokupnom imovinom, uz opte ogranienje koje vrijedi za sve pravne poslove da takvo raspolaganje ne moe biti suprotno ustavnim naelima, imperativnim propisima i moralu drutva. Prema naem Zakonu o nasljeivanju zavjetalac moetestamentom raspolagati svojom imovinom na nain i u granicama koji su odreeni u zakonu,a nuni nasljednici imaju pravo na dio zaostavtine kojim ostavilac ne moe raspolagati i kojise naziva nuni dio. Moe se zakljuiti da u naem pravu postoji sloboda testamentalnograspolaganja koja je u formalnom smislu neograniena, ali i da ta sloboda moe biti ufaktikom smislu ponekad

ograniena zbog uvaavanja interesa odreenog kruga srodnika ilisuprunika u iju korist je predvieno postojanje prava na nuni nasljedni dio. PRETPOSTAVKE ZA NASLJEIVANJE Da bi u nekom konkretnom sluaju moglo doi do nasljeivanja potrebno je da se ispunesljedee pretpostavke: 1.smrt ostavitelja; 2.postojanje nasljednika; 3.postojanje zasotavtine; 4. postojanje osnova pozivanja na nasljee; 5.prijem i odricanje od nasljea. Smrt ostavitelja Smrt ostavioca je prirodni dogaaj koji ima kao posljedicu prestanak pravnog subjektiviteta ostavitelja i prelazak njegove imovine na njegove nasljednike. Veoma je bitno utvrditi taan dan i as smrti nekog lica jer od te injenice zavisi ko e biti nasljednici,ta e ui u sastav zaostavtine. Evidencija smrti nekog lica vodi se u javnom interesu odstrane dravnih upravnih organa u matinim knjigama, a smrt nekog lica se dokazuje izvodomiz matine knjige umrlih. U nekim sluajevima poznato je da je neka osoba umrla, ali njenasmrt nije evidentirana u matinim knjigama umrlih. U takvim sluajevima mogue je pokrenuti vanparnini postupak dokazivanja smrti. Za proglaenje nestale osobe umrlom i zadokazivanje smrti nadlean je sud na ijem podruju je ta osoba imala posljednje prebivalite,a ako nije imala prebivalite, sud na ijem podruju je ta osoba imala posljednje boravite.Osobe koje su u tom postupku postale naljednci imaju isti poloaj kao i oni nasljednici koji sukao takvi postali u situacijama kada je umrla osoba nakon smrti upisana u matinu knjiguumrlih. U naem nasljednom pravu ne postoji institut leee zaostavtine. To je zaostavtina umeuvremenu izmeu ostaviteljeve smrti i preuzimanja nasljedstva po nasljednicima. Postojanje nasljednika Nasljednik moe biti samo osoba koja je u ivotu u trenutkuotvaranja nasljea. Postoje izuzeci od ovog pravila, jer dijete vee zaeto u trenutku otvaranjanasljea smatra se kao da je roeno, ako se rodi ivo. Neroeno zaeto dijete moe bitinasljednik u trenutku smrti ostavitelja, ali pod uvjetima da je dijete zaeto do trenutka smrtiostavitelja i da se rodi ivo. Ako se nasciturus rodi mrtav, uzima se da

nije bio ni zaet. Akose zaetak rodi iv postaje nasljednik od momenta ostaviteljeve smrti, a ne od momenta svogroenja. Pravilo da se zaetak smatra nasljednikom vei podjednako i za zakonsko i zatestamentalno nasljeivanje. U svim drugim sluajevima nasljednici mogu biti samo osobekoje su nadivjele ostavitelja. Ako je neka od osoba kao nasljednik nadivjela ostavitelja, pa nakon tog taj nasljednik umre dolazi do transmisije nasljedstav sa umrlog delata na njegovenasljednike. Postoje situacije kada nije dovoljno da osobe pozvane na nasljee doiveostaviteljevu smrt da bi postale nasljednicima. Naime, u sluaju testamentovanognasljeivanja mogue je da nasljednik bude odreen pod suspenzvinim uvjetom ili rokom. Da bi postala nasljednikom takva osoba mora pored doivljavanja ostaviteljeve smrti doivjetiispunjenje suspenzivnog uvjeta, odnosno roka. Odsutne i nestale osobe, kao nasljednici, sesmatraju da su ive, a radi zatite njihovih prava postavlja im se privremeni staratelj, koji sestara o njihovim pravima u odnosu na zaostavtinu. Ako se pojavi odsutna ili nestala osobaona e preuzeti zaostavtinu. koja .Pravne osobe mogu biti nasljednici po osnovutestamentovanog nasljeivanja, a da bi pravna osoba mogla biti nasljednik potrebno je daegzistira u trenutku otvaranja nasljea. Od pravila da sve fizike osobe imaju sposobnost zanasljeivanje postoje dva izuzetka: nesposobnost za nasljeivanje i nedostojnost zanasljeivanje. Nesposobnost za nasljeivanje je nemogunost pojedinih kategorija da postanunasljednici zbog odreenih okolnosti. Nae pravo ne pozanje ovu pravnu ustanovu, izuzevsluaja da se stranim osobama priznaje pravo nasljeivanja u Federaciji uz uvjet da i naidravljani imaju pravo nasljedstva u dravi stranca. Nedostojnost za nasljeivanje jenemogunost odreene osobe da postane nasljednik konkretnog ostavitelja zbog razlogasubjektivne prirode. Radi se o svojevrsnoj sankciji prema odreenoj osobi kao moguemnasljedniku zbog odreenog ponaanja takve osobe prema ostavitelju ili njemu bliskoj osobi. Postojanje zaostavtine Zaostavtina se najee definie kao skup imovinskih prava iimovinskih obaveza koje je ostavitelj imao u trenutku smrti. Zaostavtina nastaje u trenutku ukojem je fizikoj osobi prestao pravni subjektivitet, dakle u trenutku njene smrti. Za svogivota niko nema ostavtinu, ona u to vrijeme jo ne postoji. Vrlo esto se pojam zaostavtine pogreno poistovjeuje sa imovinom ostavioca. Ovakvo odreenje je apsolutno pogreno jer uzaostavtinu u pravilu ne ulaze neimovinska prava umrlog, a ne

ulaze niti sva imovinska prava i obaveze nekog liaca (npr.strogo lina prava).Sastav zaostavtine U trenutku smrti ostavioca na njegove nasljednike prelaze razliita prava i obaveze. U pravilu na nasljednike prelaze subjektivna imovinska prava ostavioca kojasu ostaviocu pripadala u momentu njegove smrti. Meu subjektivnim imovinskim pravimakoja ulaze u sastav zaostavtine su: stvarna prava (pravo vlanitva, zaloga i sl.), oblgaciona prava(iz ugovora o kreditu, zakupu, prodaji i sl.), prava intelektualnog vlasnitva (autorska prava i prava industrijskog prava vlasnitva). Lina prava su vezana za linost ostavioca i onasu nenasljediva. To su takva prava i obaveze koji se odnose na odrenu osobu, pa se smru teosobe gase (npr.pravo na sudsku zatitu). Postoji i kategorija lino-imovinskog prava iobaveza, a to su ona prava koja su imovinksog karaktera ali su strogo vezana za odreenuosobu, pa se gase smru takve osobe i ne tretiraju se kao zaostavtina ostavitelja (npr.lineslunosti). Zaostavtinom se ne smatra obaveza ugovora o punomostvu, zakonska obavezaizdravanja i sl. U pravnom smislu cjelokupnost zaostavtine je mogue definisati kao skup razliitihsubjektivnih prava i obaveza. U ekonomskom smislu zaostavtina se moe posmatrati kao bruto zaostavtina, kao vrijednosno iskazani zbir svih prava i obaveza koja su podobna da budu naslijeena, a koja su pripadali ostaviocu i koja se sastoji iz aktive (zbir svih