Građansko pravo.

STVARNO PRAVO.
STVARNO PRAVO NA TUĐOJ STVARI

1.PRAVO SLUŽNOSTI
Pravo služnosti je stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojega se ovlašteniku
dopušta određeno korištenje tuđom stvari.

Služnosti su se tijekom razvoja GP bile jedinstven institut. Pojavljuju se u dva osnovna

oblika: stvarne i osobne služnosti. Definicija P.Služnosti prema ZV(st. 1. Čl. 174.): Služnost je
ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlaščje svojga nositelja da se na određeni
način služi tom stvari ma čija ono bila, a njezin svagdašnji vlasnik je to dužan trpjeti ili pak
zbog toga glede nje nešto propuštati.

NAČELA SLUŽNOSTI:

1. Su stvarna prava, te se na njih odnose osnovna načela i osnoven karakterisktike

stv.prava.
2. Su stvarna prava na tuđoj stvari. Ne može biti na valstitoj stvari ( nemini res sua
servit) Iznimka je tzv. Vlasnička sluđnost. Npr. Služnost puta uknjižena u zemljipnim
knjigama ne prestaje već samim sjedinjenjem tj. Činjenicom da je ista osoba po nekoj
pravnoj osnovi postala vlasnih i povlasog i poslužnog dobra
3. Ne mogu postojati služnosti na činjenje (servitus in faciendo consistere nequit)
Opterećena strana ne mora ništa aktivno raditi.
4. Služnot ne može postojati na služnosti ( servitus servitutis esse non potest). Jedna
nekretnina, međutim može biti opterećena s viđe služnosti s tim da novija ne smije
ograničavati izbršavenje postojećih.
5. Služnosti se moraju obzirno (civiliter) izvršavati. To znači da se moraju izbršavati tako
da se što manje opterećuje poslužno dobro.

Vlasnik ne smije činiti ništa što bi onemogućilo izvršavanje služnosti. Ostvarivanje

načela civiliter moguće je institutom PRELAGANJE koje razumijeva njezino
premještanje na onaj dio poslužnog dobra gdje će biti manje tegobno za vl. Poslužnog
dobra, uz očuvanje sadržaja i svrhe same služnosti. ZV također dopušta ovlašteniku
da dotadašnji način izbršavanja, glede sadržaja i mjesta, preinači po svojoj volji.( u
slučaju bitnih promjena potreban je sporazum s vlasnikom stvari)
6. Služnosti su neprenosive. One se ne mogu samovlasno razdvojiti od poslužne stvari
7. One su, osim plodouživanja, nedjeljiva prava
 STVARNE SLUŽNOSTI (servitutes reales)

S. služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnik jedne nekretnine (povlasna

nekretnina) da se za potrebe te nekretnine služi na određeni način nekrteninom drugog
vlasnik (polužna nekretnina) ili da zahtijeva od svagdašnjeg vlanika poslužne nekretnine da se
suzdržava od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj
nekretnini.

Vlanici zemljištav moraju biti različite osobe. Time se želi naglasiti da su zemljiđne
služnosti u neku ruku vezane za same nekretnine. To znači da su stvarne služnosti stvarna
prava, jednom osnovana, postoje i dalje makar se vlasnici nekretnina u međuvremenu
promjenili. Kaže se da su ovlaštenici ili tutulari prava stvarne služnosti odrešeni REALITER.

Ako se služnost sonuje u korist određene osobe, dakle personaliter, govori se o

nepravoj služnosti. (na nju se odnose pravila o osobnim služnostima)

Sadržaj mora biti moguć, a pravno ne zabranjen, te može biti stanje ili radnja.
Nekretnine povezane služnošću ne moraju biti susjedne (vicinitas). U slučaju suvlasništva ili z.
Vl. Ovalsti pripadaju svima, a trepljnja i propuštanja padaju na sve suvlansike. Objekt svarnih
služnosti mogu biti isključivo nekretnine ( mogu biti i u korist nekr. Koje su javna dobra).
Nositelj prava služnosti osim vlasnika nekretnine može biti nostielj prava građenja.

VRSTE STVARNIH SLUŽNOSTI - poljeske ili zemljišne( servitutes rusticae) i kućne ili
gradske ( servitutes urbanae). Kriterij razlikovanja je priroda i namjena povlasne nekretinine.

-POLJSKE su služnosti, prema tome kriteriju, sve one kod kojih je povalsna nekretnina
namjenjena poljodjelskom iskorištavanju. Njihov borj nije ograničen.

ZV uređuje slijedeće poljske služnosti:

1. SLUŽNOST PUTA koje se obično javljaju u 3 varijante:

a) Služnosti staze ili nogostupa (iter) koja daje pravo hhodati stazom i njome
k sebi puštati druge ljude sebi, ali ne jahti, voziti se biviklom ili gurati bicikl
b) Služnosti progona stoke (actus) koja daje pravo progoniti stoku i služiti se
kolicima, ali ne i vući teške terete preko poslužnog zemljišta.
c) Služnosti kolnika (via) koja daj e pravo voziti se po poslužnoj nekretnini
jenom ili više zaprega, biciklom i motornim vozilom, ali ne i goniti
nevezanu stoku.
U služnosit puta spada i nužni prolaz koji osniva sud svojom odlukom na
zahtjev vlasnika nekretnine, ako do nje nema nikakve ili nema prikladne
veze javnim pute.
2. SLUŽNOSTI VODE koje obuhvaćaju:
a) Služnost crpljenja vode iz tuđeg bunara ili vrela, uključivo i slobodan
pristup.
 b) Služnost pojiti stoku.
c) Služnost vodovoda (aquaductus) koja daje pravo nvraćati vodu s tuđe
nekretnine na svoje zemljište.
3. SLUŽNOSTI PAŠE (servitus pasciendi) koja ovlašćuje na napasanje stoke na tuđem
zemljištu. Ovlašenik mora spriječiti da stoka ne nanese kakvu štetu na poslužnom
zemljištu.
4. ŠUMSKE SLUŽNOSTI koje obuhvaćaju pravo sjeći drva ili kuštit suho granje ili
žirove.

-KUĆNE ILI GRADSKE SLUŽNOSTI su one kod kojih su povlasne nekretnine zgrade ili
zemljište oko njih, a ovlašćuju na poduzimanje određenih radnji na susjedovoj nekretnini kao
poslužnoj, što je taj dužan trpjeti.

Prema ZV to su osobito slijedeć služnosti:

a) Pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu zgradu.

b) Pravo umetniuti gredu ili rožnik svoje zgrade u tuđi zid.
c) Pravo imati prozor u tuđem zidu, ili radi vidika.
d) Pravo imati dio svoje zgrade i naprave na tuđoj nekretnini. Ovlaštenik je dužan
snositi trošak održavanja dijelova svoje zgrade i naprava, i ako je tako određeno
plaćati vlasniku zakupninu.
e) Pravo provoditi dim ili duruge plinove kroz susjedov dimnjak.
f) Pravo odvoditi kišnicu sa svog krova na tuđu zemljište- pravo kapnice.
g) Pravo odvođenja tekućine preko tuđeg zemljišta ili proljevanja na tuđe zemljište.
(navedene su pozitivne služnosti +)
h) Svoju kuću ne povisivati ili je ne snizivati.
i) Ne oduzimati povalsnoj zgradi svjetlo i zrak, ili vidik.
j) Ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla
koristiti za polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili čemu drugom.
(navedene su negativne služnosti -)

Razlika između pozitivnvih i negativnih služnosti je sadržaj prava i obveza u

pravnom odnosu između vlasnika povlasne i poslužne nekretnine.

Trajanje: TRAJNE služnosti su one koje jendnom ustanovljene i ostvarene

predstavljaju trajno stanje za čije izbršavanje nije potreban bilo kakva daljnja ljudska radnja.
POVREMENE su one koje se sastoje u ponavljnim radnjama.
 OSOBNE SLUŽNOSTI ( servitutes personales)

Osobne služosti su stvarna prava na tuđoj stvari koja ovlaštavaju pojedinačno

određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari.

Dok se za stvarne služnosti kaže da su ustanovoljene u korist neke nekretnine, za

osobne se kaže da su ustanovljene u korist neke pojednične osobe- PERSONALITER. Subjekti
mogu biti fizičke i pravne osobe. O. Služnosti su neprenosive ( to se odnosi samo na pravo
ove služnosti, ali ne i na izvšavanje sadržaja). Traju samo onoliko vremena za koliko su
osnovane i prestaju najkasnije smrću njihova nositelja. Nenasljedive su, osim ako su
izrijekom osnovane i za ovlaštenikove naljednike. U načelu su djeljiva prava (npr. Suvlasnik
može osnovati osobnu služnost na svom idealnom dijelu). Objekti mogu biti iznimno, pored
nekretnina iznimno i nekretnine.

VRSTE OSOBNIH SLUŽNOSTI:

1. Pravo plodouživanja (ususfructus) je stvarno pravo na tuđoj stvari koje daje

ovlašteniku osobno pravo da se u svakom pogledu služi tuđom stvari u skladu s
njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo.
Ovo pravo može postojati na nepotršnoj stvari, pokretnoj ili nepokretnoj. Ako
je na potrošnoj stvari naziva se nepravo plodouživanje (quasi ususfructus), u čijem
slučaju nositelj nepravog plodouživanja dužan je vratiti njezinu vrijednost u
novcu. Objekt prava ploduživanja je stvar sa svim svojim pripadnostima.
Prava i dužnosti plodouživatelja: Ima pravo na upotrebu stavri, bez obzira
kolike su mu potrebe, pripadaju mu svi plodovi ne ukljućujući nalaz blaga, ne
smije stvar uništiti, ne smije samovlasno promjeniti kulturu. Ako ugrozi sućansto
vlansik ima pravo na osiguranje ili preko suda tražiti razmjerno ukidanje
plodouživanja. Dužan je postupati kao dobar domaćin i snositi troškove redovitog
održavanja i obnavljanja stvari, te javne obaveze, realne terete i kamate na
trežbine osigurane hipotekom na toj stvari. Troškovi izvanrednog upravljanja
spadaju na vlasnik stvari, osim ako ih je skrivio plodouživatelj. Plodouživatelj nije
dužan dopustiti da vlasnik stvari obavi na njoj poboljšice koje nisu nužne, osim
ako se vlasnik obaveže na puno obeštećenje.
U svrhu lakšeg dokazivanja tražbina ZV (čl. 208) određuje da se sastavi
ovjeroljeni popis i porcjenu svih poslužnih stvari.
Ovo pravo je neprenosivo, no može se prenjeti na drugog da izvršava sadržaj
tog pravo (npr. Može dati vinograd u zakup). Prirodni plodovi koji u trenutku
vraćanja stvari još nisu odvojeni pripadaju vlasniku, dužan je nadoknaditi
plodouživatelju njihov nastanak. Civilni plodovi koji se odnose na razdoblje nakon
prestanka plodouživanja također pripadaju vlasniku.
 2. Pravo uprabe (usus) je osobna služnost s ovlaštenjem uporabonika (uzuara) da se
za svoje potrebe služi nečijom stvari prema njezinoj namjeni, čuvajući njezino
sućanstvo.
Razlika između ususa i ususfructusa je kvantitativna jer je uporabnikovo pravo
ograničeno na njegove osnovne potrebe, a ne neograničeno kao kod
plodouživanja. Ostale razlike: upotreba ne može postojati na potrošnoj stvari;
vlanik snosi sve redobite i izbanreden terete, ali samo do visine koristi koju
ima od stvari; ako odbije, morase odreći uporabe; plodove uporabovnik stječe
ubiranjem, a ne odvajanjem kaokod plodouživanja.
3. Pravo stanovanja (habitatio) je osobna služnost s ovlaštenjem služiti se tuđom
zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje čuvajući sućanstvo stvari.
Može biti ustanovljena kao uporaba ili plodouživanje, ovisno o pravilima o
uporabi tj. Radi li se o dijelu zgrade ili o cjeloj zgradi. Prodajom objekta
habitacije pravo stanovanja se ne gasi, ako je upisano u zemljišne knjige prije
prava založnih vjerovinka i vjerovnika koji su predložili ovrhu.

STJECANJE PRAVA SLUŽNOSTI

Kao i za druga stvarna prava prepostavke za stjecanje su titulus i modus

stjecanja. Stjecanje PRAVA STVARNE SLUŽNOSTI može se steći na osnovi pravnog posla,
odluke suda ili drugog držanog tijela i neposredno na osnovi zakona, ako pripadak povlasen
nekretnine za njezina svagdašnjeg vlasika, a na teret povlasne nekretnine.

1.PRAVNIM POSLOM kojim se može steći može biti ugovor li oporuka. U slučaju
suvlasništva i vlasništva potrebna je suglasnot, može biti naplatan ili ne, potreban je i upis u
zemljišnu knjigu kao modus.

2.OPORUKOM se također može steći. Vlasnik poslužnog dobra može zasnovati stvaru
služnost u korist dijela nekretnine jednog, a na teret dijela durgog naslijednika.

Vlasnik poslužnog dobra može ovlasti koje čine sadržaj stvarne služnosti dati samo do
opoziva pa se u tom slučaju radi o PRIVIDOJ SLUŽNOSTI.

MODUS, ako se radi o p. Poslu je upis u Zknj. Kao tereta na poslužnoj nekretnini, a ako
nekretnina nije upisana, pravo se osiva polaganjem sudu ovjerovljene isprave kojom vlasnik
dopušta uknjižbu slušnosti.

3. ODLUKA SUD, moguće je kad je takva mogućnost predviđena zakonom. Mogu

biti različiti zakoni: npr. Zakon o izvlaštivanju, Zakon o vodama..ZV takvu
mogućnost pridviđa u 4 slučaja:

a) u postupku osnivanja nužnog prolaza i to u dva slučaja ako do nekretnine

nema nikakve ili nema prikladne putne veze i ako je korist od otvarnaja nužnosg
prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete koja se tim prolazom
čini.

b) u postupku donošenja odluke o nužnim vodovima i uređajima

c) u postupku diobe suvlasništva i zajedničkog vlasništva, pretpostvaka je

postojanje suglasnosti stranaka, koja nije potrebna ako se radi o geometrijskoj
diobi.

d) u ostvaniskom postupku sud će odlukom osnovati pravo služnosti ako je to

ostavitelj odredio valjanim zapisom (legatom) ili nalogom.

ODLUKA TIJELA UPRAVNE VLASTI: Moguće je ako su ispunjene pretpostavke i ako

je predviđeno zakonom, najčešće u postupcima izvlaštavanja i komasacije.

ZAKON: ako je tako predviđeno zakonom, i da se ne radi o pravonom poslu ili o

odluci suda ili drugog držanog tijela.

a) dosjelošću se stvarna služnost stječe izvršavanjem njezina sadržaja za vrijeme

od 20 godina uz pretpostavku poštenog posjeda i da se vlasnik polsužnog dobra
nije protivio i ako se ne radi o zlouporabi povjerenja vlasika, sili ili na zamolbi do
opoziva.

STJECANE PRAVA OSOBNE SLUŽNOSTI stječe se u osnovi prvnim poslom (ugovor

ili oporuka) Modus: za nekrentine je upis u Zknj. A za pokretnine je predaja stvari
u posjed. Dosjelost nije moguća

ZAŠTITA PRAVA SLUŽNOSTI

Stvarna prava djeluju erga omnes-prema svima. U slučaju povrede ovlašenika

moguće su slijedeće 3 tužbe:

1. Tužba zbog smetanja posjeda stoji na raspolaganju svakom posjedniku stavari

ili prava. Ovdje se primjenjuju pravila koja su izložena u poglavlju za zaštitu
posjeda

2. Tužba na utvrđenje, vlasnik povlasnog dobra zahtijeva da se prema svima

vlasniku poslužnosg dobra utvrdi postojanje prava služnosti. Diže se u slučaju
osporavanja ili sumnje prava služnosti.

3. Actio confesoria je tužba koju podiže ovlaštenik prava služnosti protiv osobe
koja ga samovlasno onoemogućuje u izvršavanju služnosti sa zahtjevom na
priznanje prava lsužnosti i prastanak onemogućavanja ili uznemiravanja.
Actio confesoria publicana postoji u slučaju predmnjevanog ovlaštenika prava na
služnost, to je osoba koja u psotupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelima
dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda služnosti.

PRESTANAK PRAVA SLUŽOSTI