GRAĐANSKO POSTUPOVNO PRAVO

1. 2 načina ostvarivanja pravne zaštite i objasni? (sudski i samopomoć)

Građanski parnični postupak je opća, redovna i osnovna metoda zaštite ugroženih ili povrijeđenih subjektivnih
građanskih prava, koju pruža državna pravosudna organizacija. Parnični postupak spada među tzv. kognicijske postupke
u kojima se samo određuje sadržaj pravne zaštite koju treba pružiti.
Samopomoć kao neregulirana privatna zaštita u pravilu je zabranjena u suvremenoj državi. Tko samovlasno pribavlja
neko svoje pravo ili pravo za koje smatra da mu pripada, kažnjava se za kazneno djelo samovlasti. Samopomoć je
izuzetno dopuštena. Tako zakon određuje da nije kazneno djelo ono koje je učinjeno u nužnoj obrani, krajnjoj nuždi.
Specifičan oblik samopomoći predstavlja pravo subjekta da sam primjerenom silom brani svoj posjed.

2. Izvori hrvatskog GPP-a

a) Ustav RH- kao akt najviše pravne snage, on je temeljni izvor GPP-a. On sadrži neka temeljna načela koja služe
zakonodavcu kada donosi zakon i onome tko primjenjuje taj zakon(npr. načelo javnosti, jednakosti, ravnopravnosti
stranaka…)
b) Zakon- Zakon o parničnom postupku od 24.12.1976., stupio na snagu 1.7.1977.
Hrvatski sabor 15.2.2013. donio posljednje izmjene ZPP-a.
Zakoni koji reguliraju pojedina procesna pitanja- Zakon o radu, Zakon o sudovima, Zakon o državnom odvjetništvu,
Obiteljski zakon.
U izvanparničnim radnjama- Zakon o nasljeđivanju, Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlim i dokazivanju smrti
U ovršnim stvarima- Ovršni zakon
U stečajnim stvarima- Stečajni zakon
c) Običaj- ZPP ne upućuje na običaje. Izuzetak je pravilo da u pogledu nadležnosti sudova za suđenje strancima koji
uživaju imunitet važe pravila MP-a koje je nekad običajno.
d) Sudska praksa- nije izvor osim za stranke na koje se presude odnose.
e) Pravna znanost- nije izvor, ali može utjecati na rješenja zakonodavca.

3. Važenje GPP-a s obzirom na vrijeme.

Opće pravilo je da se pretpostavke za poduzimanje i valjanost određene procesne radnje prosuđuju prema zakonu koji
važi u vrijeme njezinog poduzimanja(tempus regit actum). Novi procesni zakon ne važi za procesne radnje poduzete prije
njegovog stupanja na snagu, ali se u načelu primjenjuje na sve radnje nakon stupanja na snagu. Kad novi procesni zakon
stupi na snagu dok parnica teče ,novi zakon se primjenjuje na onaj stadij koji će početi nakon njegovog stupanja na
snagu.

4. Važenje GPP-a s obzirom na mjesto.

Načelo teritorijalnosti- naše građansko procesno pravo važi samo unutar granica RH i ne proteže se na naše državljane u
inozemstvo.
Lex fori-parnični postupak pred hrvatskim sudovima vodi se po pravilima domaćeg procesnog prava i kad su stranke
inozemci, te kad se o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučivati na temelju stranog materijalnog prava. Izuzetak-
domaći sudovi mogu postupati po pravilima stranog procesnog prava kad udovoljavaju zamolnicama inozemnih sudova.
Međunarodna sudska nadležnost-ZPP propisuje da je sud RH nadležan suditi u sporu s međunarodnim elementom kada
je njegova nadležnost izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom ili kad ona proizlazi iz odredaba zakona o
mjesnoj nadležnosti hrvatskih sudova.

5. Važenje GPP-a s obzirom na osobe.

Načelo univerzalnosti- pred našim sudom se mogu pojaviti sve osobe bez obzira na državljanstvo, ako je naš sud
nadležan prema pravilima o međunarodnoj sudskoj nadležnosti. Izuzete su osobe koje uživaju imunitet po MP-u(šefovi
stranih država koji se nalaze kod nas, diplomati, konzuli, njihove obitelji…)

6. Parnični i izvanparnični postupak? Vrste i primjeri izvanparničnog postupka?

Parnični postupak je osnovni sistem pružanja pravne zaštite u građanskom sudskom postupku. On se primjenjuje u
pravilu uvijek kad god na temelju izričitog zakonskog propisa nije predviđen neki drugi izvanparnični postupak. Parnični
postupak je redovni put pravne zaštite.
Izvanparnični postupak je postupak koji nije parnični, ponekad se naziva i nesporni postupak. U grupu postupaka kojima
se rješavaju statusne stvari pripadaju: postupak za proglašenje nestalih osoba za umrle i o dokazivanju smrti, za lišenje i
vraćanje poslovne sposobnosti, postupci za odlučivanje s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, za
oduzimanje roditeljske skrbi, radi donošenje odluke da roditelj ima položaj skrbnika, za davanje dopuštenja radi
sklapanja braka itd. U grupu postupaka u kojima se rješava o imovinskopravnim i raznim drugim odnosima pripada npr.
ostavinski postupak, postupak za odlučivanje o redovitoj upravi stvarju u suvlasništvu, radi razvrgnuća suvlasničke
zajednice, za diobu i dobrovoljnu prodaju zajedničke imovine, za uređenje međa, zemljišnoknjižni postupak itd.

1
7. Parnični postupak i postupak pred Ustavnim sudom.
Ako sud u postupku utvrdi da zakon, odnosno njegova odredba, nisu suglasni s postupkom, zastat će s postupkom i
podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno njegove odredbe, s Ustavom.
Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (podzakonski akt) odnosno njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, na
konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog
propisa.
O podnijetim zahtjevima Ustavni sud će izvijestiti Vrhovni sud RH.
Svaka fizička i pravna osoba čiji zahtjev Ustavni sud prihvati i ukine odredbu zakona, odnosno drugog propisa, ima
pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu pravomoćne odluke kojom joj je povrijeđeno pravo, a koja
je donesena na temelju ukinute zakonske odredbe, odnosno drugog propisa.
Svaka fizička i pravna kojoj je povrijeđeno pravo pravomoćnom odlukom donesenom na temelju poništene odredbe
drugog propisa (ne i zakona), neovisno o tome je li podnijela prijedlog Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti ili
zakonitosti, ima pravo podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke.
Kad sud pravomoćnom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti, a Ustavni sud
utvrdi da takva neustavnost odnosno nezakonitost ne postoji, svatko kome je povrijeđeno neko pravo može podnijeti
prijedlog za ponavljanje postupka za izmjenu te odluke.

8. Parnični postupak i postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.

Nadležnost Suda:
-nadležnost se proteže na sve međudržavne, pojedinačne i savjetodavne predmete o tumačenju i primjeni Konvencije i
dodatnih protokola. U slučaju spora o nadležnosti Suda odlučuje Sud.
-međudržavni sporovi- svaka visoka ugovorna stranka može se obratiti Sudu povodom svake navodne povrede odredaba
Konvencije i dodatnih protokola koju je počinila druga država ugovornica.
-pojedinačni zahtjevi-Sud može primati zahtjeve bilo koje fizičke osobe, nevladine organizacije ili skupine pojedinaca
koji tvrde da su žrtve povrede prava priznatih u Konvenciji i dodatnim protokolima koje je počinila jedna država
ugovornica. Države ugovornice obvezale su se da ni na koji način neće sprječavati djelotvorno vršenje tog prava.
Postupak u povodu pojedinačnih zahtjeva:
-Sud može razmatrati pojedinačni predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva u
razdoblju od 6 mjeseci od donošenja odluke. Sud neće ispitivati zahtjev koji je anoniman ili u osnovi isti kao neki
predmet koji je Sud već ispitivao ili koji je već podvrgnut nekom drugom međunarodnom postupku istrage ili rješavanja
te ako ne sadrži nikakve nove relevantne činjenice. Sud će odbaciti svaki zahtjev koji smatra da je nedopušten. Sud će
proglasiti nedopuštenim pojedinačni zahtjev za koji smatra da je inkompatibilan s odredbama Konvencije i dodatnih
protokola, očito neosnovan ili podnesen zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva.
Presuda:
-države članice dužne su se podvrgnuti konačnoj presudi Suda u svakom sporu u kojem su stranke.
Pravedna naknada:
-ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo omogućava samo djelomičnu
odštetu, Sud će prema potrebi dosuditi povrijeđenoj stranci pravednu naknadu.
Granice vrednovanja i načelo proporcionalnosti:
-Europski sud je u primjeni Konvencije razvio doktrinu o granici vrednovanja po kojoj države članice mogu legitimno do
određene mjere ograničiti prava utvrđena Konvencijom u posebnim kriznim slučajevima i socijalnim situacijama (npr.
ograničiti slobodu govora radi zaštite morala)
Ponavljanje postupka u povodu odluke Europskog suda za ljudska prava:
-kad Sud utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom i dodatnim protokolima,
stranka može u roku od 30 dana od konačnosti presude Suda podnijeti zahtjev sudu u RH koji je sudio u prvom stupnju u
postupku u kojem je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom
te to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno.
-u ponovljenom postupku sudovi su dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi Europskog suda za
ljudska prava

9. Članak 6. EKLJP i građanski postupak.

PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE
1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv
njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita
njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili
njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne
sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda
bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde.
2. Svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.
3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:
a) da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku koji razumije, o prirodi i
razlozima optužbe koja se podiže protiv njega;
b) da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane;
c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava

2
 platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde;
d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje
svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe;
f) besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu.

10. Actio civilis u kaznenom postupku.

Sudovi koji sude u kaznenom postupku ovlašteni su, prilikom vođenja kaznenog postupka, da u adhezijskom
(pridruženom) postupku odlučuju i o građanskopravnim sporovima koji su nastali zbog izvršenja kaznenog djela.
Adhezijski postupak u suštini predstavlja parnicu u okviru kaznenog postupka. Osoba koja postavlja takav
imovinskopravni zahtjev je oštećenik. Imovinskopravni zahtjev može se odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili
poništaj određenog pravnog posla. Oštećenik nije dužan postaviti imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku. Ako ga
postavi, sud nije dužan riješiti to pitanje ako smatra da bi se time odugovlačio postupak. Ukoliko kazneni sud ipak riješi o
imovinskopravnom zahtjevu on može: zahtjev usvojiti u potpunosti (samo osuđujuća presuda), zahtjev usvojiti
djelomično, a za ostatak ga uputiti u parnicu (isto osuđujuća presuda), uputiti oštećenika da zahtjev u cijelosti može
ostvariti u parnici ( u oslobađajućoj presudi ili ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu za presuđivanje).

11. Prethodno pitanje i mogućnosti koje sud ima kad se ono pojavi.
Prejudicijelno pitanje je pitanje koje nije neposredan predmet spora, ali se bez prethodnog rješenja tog pitanja ne može
odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva; to je pitanje koje predstavlja samostalnu pravnu cjelinu o kojoj bi se moglo
meritorno rješavati kao o glavnom pitanju pred nadležnim sudom ili drugim organom; to je pitanje pravne prirode.
1) Slučaj kad parnični sud sam rješava prethodno pitanje-sva pitanja o kojima ovisi njegova odluka o glavnoj stvari, pa
i kaznenopravna, ali pod uvjetom da kazneni sud još nije riješio o takvom kaznenopravnom pitanju. Kad parnični sud
sam zauzme stav o prejudicijelnom pitanju, taj stav ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
Odluka o prejudicijelnom pitanju je deklaratorne naravi. Niti jedan drugi organ nije vezan za prejuducijelne stavove
parničnog suda.
2) Slučaj kad parnični sud ne rješava sam prethodno pitanje-pravo organa pred kojim se pojavilo prethodno pitanje da o
njemu odlučuje, ne predstavlja i njegovu dužnost. On uvijek može prekinuti postupak i sačekati da nadležni organ o
tome odluči. Kad kazneni sud donese svoju odluku, parnični sud će za nju biti vezan u granicama njene
pravomoćnosti. Međutim, parnični sud ne može biti vezan za shvaćanja oslobađajuće kaznene presude, kada je opseg
kaznene odgovornosti uži od građanske.

12. Procesne pretpostavke koje se tiču suda

o Sudska nadležnost
o Stvarna i mjesna nadležnost
o Pravilan sastav suda
o Objektivnost sudaca

13. Procesne pretpostavke koje se tiču stranaka

1) Postojanje stranaka i njihova stranačka sposobnost
2) Parnična sposobnost stranaka
3) Uredno zastupanje stranaka
4) Procesno ovlaštenje za vođenje parnice
5) Pravni interes

14. Procesne pretpostavke koje se tiču predmeta spora

1) Formalna pravilnost zahtjeva kojim se traži pravna zaštita
2) Nedostatak dvostruke litispendencije
3) Nedostatak postojanja sudske nagodbe
4) Nedostatak pravomoćno presuđene stvari

15. Što se događa ako sud u postupku ustanovi da se o istom predmetu već vodi postupak pred nekim drugim sudom?
Ako unatoč pravilu o zabrani istodobne dvostruke litispendencije bude pokrenuta nova parnica među istim strankama u pogledu
istog zahtjeva, sud je dužan odbaciti tužbu u odnosu na koju je parnica počela kasnije teći (a ne ona koja je kasnije podnesena!).
No, ako je u parnici koja je kasnije počela teći ranije donesena pravomoćna odluka, sud će odbaciti tužbu u parnici koja je ranije
počela teći. Pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom.
Ako sud odluči o zahtjevu o kojemu već teče parnica, to predstavlja razlog apsolutne ništavosti. Revizija se ne može podnositi
zbog ove povrede jer pravomoćnost ima prednost pred litispendencijom.
16. Domaća pravna pomoć
Sud kome je potrebna pravna pomoć drugog suda obraća se tom sudu zamolnicom. Zamoljeni sud nije ovlašten ocjenjivati
svrsishodnost zamolnice, već je dužan provesti zamoljenu radnju. Zamoljeni sud je ovlašten izvesti i druge dokaze ako to smatra
svrsishodnim. Za poslove pravne pomoći su nadležni općinski sudovi, a nekad i viši sud, ako se od njega traži spis ili obavještenje
iz spisa koji se kod njega nalaze.U slučaju da sud koji je zamoljen nije nadležan, ustupit će molbu nadležnom sudu. Ako mu
nadležan sud nije poznat, vratit će molbu.

3
17.Međunarodna pravna pomoć
Sudovi su dužni pružiti pravnu pomoć i stranim sudovima u slučajevima predviđenim međunarodnim ugovorom ili kad postoji
uzajamnost te ako se traži izvršenje radnje koja nije protivna pravnom poretku. Zamolnica mora biti dostavljena diplomatskim
putem, sastavljena na hrvatskom jeziku ili uz priložen ovjeren prijevod. Zamolnica se može uputiti i diplomatskom ili
konzularnom predstavništvu RH u stranoj zemlji, ako se opravdano smatra da će se pozvana osoba samostalno odazvati. Sudovi
pružaju pravnu pomoć stranim sudovima na način predviđen domaćim zakonom. Iznimno, radnja se može izvršiti na način koji
traži inozemni sud, ako to nije protivno javnom poretku.

18. Ustrojstvo i djelovanje sudova u RH

Sudbena vlast koju obavljaju sudovi je samostalna i nezavisna. Sudovi štite Ustavom i zakonima utvrđeni pravni poredak RH te
osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona
te na temelju međunarodnih ugovora koji su dio pravnog poretka RH. Sudske su rasprave javne i presude se izriču u ime
Republike Hrvatske. Suci imaju imunitet u skladu s zakonom. Suce imenuje i razrješuje Državno sudbeno vijeće. Sudačka dužnost
je stalna. RH odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi, svojim nezakonitim
ili nepravilnim radom.
Sudovi se dijele prema kriteriju vrste i ranga. Prema vrsti se dijele na: sudove opće nadležnosti(općinski, županijski, Vrhovni) i
sudove specijalizirane nadležnosti(trgovački, prekršajni, Visoki trgovački, Visoki prekršajni i Upravni sud).

19. Organi koji sudjeluju u vršenju pravosuđa.

1) Sudovi
2) Državno odvjetništvo- samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih
kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine RH te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i zakona.
Državno odvjetništvo RH ustanovljuje se za cijelo područje RH, mogu se osnovati i općinska DO i županijska DO.
3) Javno bilježništvo- javno bilježništvo je javna služba koju obavljaju javni bilježnici kao samostalni i neovisni nositelji te službe
i osobe javnog povjerenja, kojima je obavljanje te službe isključivo zanimanje, uspostavljena radi službenog sastavljanja i
izdavanja javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojim se utemeljuju prava, službenog ovjeravanja
privatnih isprava, primanja na čuvanje isprava, novca i predmeta od vrijednosti radi njihove predaje drugim osobama ili
nadležnim tijelima, pravnog savjetovanja stranaka, radi obavljanja, po nalogu sudova ili drugih tijela, postupaka određenih
zakonom i drugih poslova predviđenih zakonom, radi provedbe dobrovoljnog založnog i fiducijarnog osiguranja.
4) Državno pravobraniteljstvo- njegova zadaća se ograničava na zaštitu imovine RH odnosno zastupanje RH u građanskim i
upravnim postupcima; 2001. ta je institucija integrirana u DO.
5) Pučki pravobranitelj- pučki pravobranitelj na svoju inicijativu ili na zahtjev građana razmatra i ispituje pojedinačne slučajeve
ugroženosti i povreda ustavnih i zakonskih prava građana, koje su im prilikom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti počinili
organi državne uprave, tijela s javnim ovlastima ili djelatnici u tim organima i tijelima. On razmatra i druga pitanja koja su od
interesa za zaštitu ustavnih i zakonskih prava koja se temelje na drugim izvorima saznanja, a odnose se na nepravilan rad
navedenih organa i tijela.
6) Centri za socijalnu skrb- CZSS na temelju javnih ovlasti: rješavaju u prvom stupnju o pravima iz socijalne skrbi,
obiteljskopravne i kaznenopravne zaštite i drugim pravima u skladu s posebnim zakonima; provode ovrhu svojih rješenja; vode
propisane očevidnike; izdaju uvjerenja i druge potvrde; daju podatke o obiteljskim prilikama te mišljenja i prijedloge u sudskim
postupcima koji se odnose na obiteljskopravnu i kaznenopravnu zaštitu; sudjeluju kao stranke ili umješači pred sudom i drugim
državnim tijelima kada se radi o zaštiti osobnih interesa djece i drugih članova obitelji koji se ne mogu brinuti sami o sebi ni o
svojim pravima i interesima.
7) Odvjetništvo- samostalna i neovisna služba koja osigurava građanima pravnu pomoć u skladu s zakonom.

4
20.Priznanje i ovrha stranih sudskih odluka
Postupak u kojem se odluka stranog suda ispituje da bi se utvrdilo ispunjava li pretpostavke da joj se prizna učinak domaće sudske
odluke i da se dozvoli njeno prisilno izvršenje naziva se delibacijski postupak. Ispituje se je li se sud pridržavao osnovnih
procesnih odredbi i da li ta odluka vrijeđa domaći javni poredak.
Priznanje stranih sudskih odluka-priznata strana sudska odluka izjednačuje se s domaćom pravomoćnom sudskom odlukom.
Objekt ovog postupka mogu biti presude, rješenja i sudske nagodbe. Podnositelj zahtjeva mora podnijeti potvrdu stranog suda da
je odluka pravomoćna. Negativne pretpostavke: da osoba protiv koje je donesena odluka nije mola sudjelovati u postupku, da je u
postupku postojala isključiva nadležnost suda RH, da je u istoj stvari sud RH donio pravomoćnu odluku, da ne postoji uzajamnost,
da je strana odluka u suprotnosti s javnim poretkom.
Postupak radi ovrhe-ispitivanje pretpostavki vrši se u postupku egzekvature. Da bi se dobila dozvola za ovrhu, nužno je da je
strana odluka već priznata. Da bi se dobilo rješenje o ovrsi nužno je da se ispune uvjeti:
1)Strana sudska odluka priznat će se ako je podnositelj zahtjeva za priznanje uz tu odluku podnio i potvrdu nadležnoga stranog
suda odnosno drugog organa o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena.
2)Sud Republike Hrvatske odbit će priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka
donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku.
Osobito će se smatrati da osoba protiv koje je donesena strana sudska odluka nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga što joj
poziv, tužba ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo osobno dostavljeno odnosno što uopće nije ni pokušana osobna
dostava, osim ako se bilo na koji način upustila u raspravu o glavnoj stvari u prvostepenom postupku.
3)Strana sudska odluka neće se priznati ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog organa Republike Hrvatske.
Ako tuženik traži priznanje strane sudske odluke koja je donesena u bračnom sporu ili ako to traži tužitelj, a tuženik se ne protivi,
isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske nije smetnja za priznanje te odluke.
4)Strana sudska odluka neće se priznati ako je u istoj stvari sud ili drugi organ Republike Hrvatske donio pravomoćnu odluku ili
ako je u Republici Hrvatskoj priznata neka druga strana sudska odluka koja je donesena u istoj stvari.
Sud će zastati s priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom Republike Hrvatske u toku ranije pokrenuta parnica u istoj
pravnoj stvari i među istim strankama do pravomoćnog okončanja te parnice.
5)Strana sudska odluka neće se priznati ako je u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske utvrđenim osnovama državnog
uređenja.
6) Strana sudska odluka neće se priznati ako ne postoji uzajamnost.
Nepostojanje uzajamnosti nije smetnja za priznanje strane sudske odluke donesene u bračnom sporu i u sporu radi utvrđivanja i
osporavanja očinstva ili materinstva te ako priznanje ili izvršenje strane sudske odluke traži državljanin Republike Hrvatske.
Postojanje uzajamnosti što se tiče priznanja strane sudske odluke pretpostavlja se dok se ne dokaže suprotno, a ako se sumnja u
postojanje uzajamnosti objašnjenje daje Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.
7)Podnositelj zahtjeva treba podnijeti i potvrdu stranog suda o ovršnosti odluke

21. Razlika iudex suspectus i iudex inhabilis

Kad nepristranost suca dođe u pitanje, može se tražiti izuzeće suca. Razlikujemo isključenje suca ili apsolutno izuzeće(iudex
inhabilis) i izuzeće u užem smislu ili relativno izuzeće(iudex suspectus).
Apsolutno izuzeće(iudex inhabilis)- traži se iz apsolutnih razloga, tj.onih koji samim postojanjem opravdavaju sumnju u
nepristranost pa nema potrebe dokazivati kauzalnu vezu.
Sudac ne može obavljati sudačku dužnost:
1) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu suovlaštenika, suobveznika ili
regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak;
2) ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku;
3) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj
liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak
prestao ili nije;
4) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili punomoćnika;
5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom;
6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog
vijeća,
7) ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.
Relativno izuzeće(iudex suspectus)-potreban dokaz o postojanju određenog svojstva koje ugrožava sučevu nepristranost. Ti
razlozi nisu taksativno navedeni u zakonu.

22. Do kada se može podnijeti zahtjev za izuzeće i tko odlučuje o zahtjevu?

Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred
prvostupanjskim sudom; ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke. Zahtjev za izuzeće višeg suca stranka može staviti u
pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek.
O dopuštenom zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje:
1) Za suca-predsjednik suda
2) Za predsjednika suda-predsjednik neposredno višeg suda
3) Za predsjednika Vrhovnog suda-vijeće sastavljeno od 5 sudaca tog suda
4) Izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji vode postupak
5) Zahtjevu za izuzeće vještaka odlučuje parnični sud, dakle sudac

5
23. Apsolutna(sudska) nadležnost
Pravila o apsolutnoj nadležnosti razgraničavaju nadležnost domaćih sudova od ostalih domaćih državnih i društvenih tijela te od
nadležnosti inozemnih tijela.
Međunarodna sudska nadležnost- sud RH je nadležan za suđenje u sporu s međunarodnim elementom kad je njegova nadležnost
izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako nema takve izričite odredbe, kad ta nadležnost proizlazi iz
odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u RH. Opća međunarodna nadležnost suda RH postoji ako tuženik ima
prebivalište/boravište/sjedište u RH.

24. Relativna nadležnost

Pravila o relativnoj nadležnosti (nadležnosti u užem smislu) razgraničavaju djelokrug poslova u okviru domaćeg sudskog sistema.
Njima se određuje stvarna, funkcionalna i mjesna nadležnost sudova.

25. Stvarna nadležnost

Pravila o stvarnoj nadležnosti razgraničavaju djelokrug poslova između različitih vrsta sudova jedinstvenog domaćeg sudskog
sistema te između sudova različitog ranga u okviru iste vrste sudova. Kriteriji su: s obzirom na procesne subjekte, s obzirom na
predmet spora, s obzirom na vrijednost predmeta spora i atrakcijski kriterij. Stranke nisu ovlaštene svojim sporazumom derogirati
primjenu pravila o stvarnoj nadležnosti.

Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima:

1. o uzdržavanju,
2. o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,
3. o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,
4. o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili
nepostojanju braka i poništenju braka,
5. o stvarnim i osobnim služnostima,
6. zbog smetanja posjeda,
7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.),
8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije,
9. za zaštitu od nezakonite radnje,
10.izradnihodnosa.
Općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz članka 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj
nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

Županijski sudovi u parničnom postupku:

1. sude u prvom stupnju u sporovima predviđenim zakonom,
2. rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova kojima su neposredno viši sudovi,
3. odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju,
4. obavljaju druge poslove predviđene zakonom.

Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:

1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima
između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako
nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o
sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.
2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u
trgovačkom društvu,
3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom
i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između
predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u
društvu ili za društvo,
4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog
društva,
5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u
povodu stečaja, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski sud (članak 34. stavak 1.),
odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije
nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečaja dovršit će se pred sudovima pred kojima su pokrenuti.
6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje
plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi),
7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo,
8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava
intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije
određeno,

6
9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja ravnopravnosti na
jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,
10. u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona
sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:

1. sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom,
2. odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju,
3. odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova,
4. obavlja druge poslove određene zakonom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:

1. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv
vlastitih prvostupanjskih odluka, ako zakonom nije drugačije određeno,
2. odlučuje o reviziji,
3. rješava sukob o nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud,
4. obavlja druge poslove određene zakonom.

Generalna delegacija- poseban vid određivanja stvarne nadležnosti kod kojeg se suđenje u sporovima određene vrste povjerava
samo nekim od sudovima određene vrste i ranga, a ne svima koji postoje. Npr. trgovački sud u Splitu je nadležan rješavati
plovidbene sporove za područje trgovačkih sudova u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru.

26. Funkcionalna nadležnost

To je podvrsta stvarne nadležnosti. Pravila o funkcionalnoj nadležnosti određuju koji će sud biti stvarno nadležan za rješavanje
pravnih lijekova i za odlučivanje o nekim drugim procesnim pitanjima ako je određeni predmet stavljen u prvostupanjsku stvarnu
nadležnost suda određene vrste i ranga. Općinski sudovi i trgovački sudovi nadležni su za postupanje u povodu remonstrativnih
pravnih lijekova. Županijski sudovi nadležni su za odlučivanje o žalbama protiv odluka prvostupanjskih općinskih sudova, a
Visoki trgovački sud o žalbama protiv odluka prvostupanjskih trgovačkih sudova.

27. Vrste mjesne nadležnosti

Opća- onaj koji je za tuženika najpristupačniji
Posebna- tužba se u određenim vrstama sporova može podnijeti nekom drugom sudu umjesto sudu ili pored suda opće mjesne
nadležnosti za tuženika.
a) Isključiva- isključuje se mogućnost da se tužba podnese bilo kojem drugom sudu osim sudu na koji upućuje posebno pravilo
b) Izberiva ili elektivna- tužitelju je pružena mogućnost da između više sudova koje zakon proglašava mjesno nadležnim izabere
onaj koji mu najviše konvenira
c) Pomoćna ili supsidijarna-za neke sporove ili s obzirom na određene stranke zakon predviđa da će, u slučaju, nemogućnosti
primjene primarnog pravila, mjesno nadležan biti neki drugi sud s obzirom na neke druge elemente povezanosti s konkretnim
sporom.

28. Kako se odlučuje koji je sud općemjesno nadležan?

Za sporove protiv fizičkih osoba-prebivalište/boravište tuženika, posljednje prebivalište u RH za one koji žive u inozemstvu
Za sporove protiv pravnih osoba- nadležan je sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

29. Nadležnost u sporovima protiv RH

Postoje 2 situacije:
1) Slučajevi kada tužitelj ima prebivalište/sjedište u RH- općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima
prebivalište odnosno boravište u RH
2) Slučajevi kad tužitelj nema prebivalište/sjedište u RH- nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor, tj.
Općinski sud u Zagrebu

30. Isključiva mjesna nadležnost

Odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnosti eliminiraju opću i svaku drugu mjesnu nadležnost, odredba se ne može otkloniti ni
sporazumom stranaka o prorogaciji nadležnosti.
Za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na
nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi
nekretnina.
Ako nekretnina leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem se
području dogodilo smetanje.

Kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih
odnosa na brodu i zrakoplovu nadležan sud u Republici Hrvatskoj, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi
upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan.

7
 Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima odnosno zrakoplovima iz stavka 1. ovog članka nadležan
sud u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je brod odnosno
zrakoplov upisan i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

U sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske isključivo je nadležan sud na čijem
području se nalazi sjedište zapovjedništva ustrojstvene jedinice Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Za suđenje u sporovima koji nastaju u tijek u i u povodu sudskog ili upravnoga ovršnog postupka odnosno u tijek u i u povodu
stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak.
odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha.

31. Izberiva mjesna nadležnost

Tužitelju je pružena mogućnost da između više sudova koje zakon proglašava mjesno nadležnim izabere onaj koji mu najviše
konvenira. Tužitelj se može koristit pravom izbora do podnošenja tužbe. Presuđeno je da tužitelj može birati elektivno nadležni
sud i poslije podnošenja tužbe ako zbog neukosti ranije nije znao za pravo izbora.
Primjeri: više prebivališta tuženika, trajnije boravište tuženika, obični materijalni suparničari, objektivna kumulacija, sporovi
pokrenuti protutužbom, bračni sporovi…

32. Pomoćna mjesna nadležnost

Odredbe o pomoćnoj mjesnoj nadležnosti omogućuju utvrđivanje mjesno nadležnog suda kada osnovno pravilo ne može doći do
primjene.
Primjeri: sporovi protiv hrv. državljanina u inozemstvu, sporovi protiv osobe koja ima sjedište u inozemstvu, sporovi o
utvrđivanju ili osporavanju očinstva…

33. Da li sud pazi na nadležnost po službenoj dužnosti?

Vođenje računa o nadležnosti primarni je zadatak suda. Na nadležnost treba paziti od podnošenja tužbe sudu. Bez obzira na to u
kojem stadiju sud ispituje nadležnost, on to u pravilu čini s obzirom na činjenično stanje u vrijeme podnošenja tužbe sudu, ali po
propisima koji važe u vrijeme odlučivanja nadležnosti.

34. Kada tuženik smije postaviti prigovor zbog nenadležnosti?

Najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

35. a) Tko rješava sukob nadležnosti između sudova iste vrste istog ranga?
Neposredno viši sud.
b) Tko rješava sukob nadležnosti između sudova različite vrste?
Vrhovni sud RH.
c) Tko rješava sukob nadležnosti između suda i drugog domaćeg tijela?
Ustavni sud.

36. Što je sukob nadležnosti?

Razmimoilaženje u shvaćanjima između više tijela o tome koji je od njih nadležan za postupanje u konkretnoj stvari. Može biti
pozitivan i negativan.
Pozitivan- postoji kada više tijela smatra da su nadležni za postupanje.
Negativan- postoji kada više tijela otklanja dužnost da postupa u određenoj stvari.
Zakon predviđa poseban, incidentalni postupak. Protiv rješenja o sukobu nema mjesta žalbi.

37. Vrste sudova u RH

Sudovi opće nadležnosti- općinski, županijski, Vrhovni
Sudovi specijalizirane nadležnosti- trgovački, Visoki trgovački, prekršajni, Visoki prekršajni, Upravni.

38. Nužna delegacija i svrsishodna delegacija

Delegacija nadležnosti znači da će odlukom višeg suda za postupanje biti nadležan mjesno nenadležan, ali stvarno nadležan sud.
Nužna delegacija- ako nadležni sud zbog izuzeća svih sudaca ili iz drugih razloga ne može postupati u konkretnoj stvari, on će o
tome obavijestiti neposredno viši sud koji će odrediti da u tom predmetu postupa neki drugi stvarno nadležni sud s njegovog
područja.
Svrsishodna delegacija- ako nadležni sud može postupati u konkretnoj stvari, ali nije svrsishodno da u tom predmetu postupa,
dakle ako je očigledno da bi se tako lakše proveo postupak ili postoje drugi važni razlozi najviši sud određene vrste u RH može
odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegovog područja. Stranka može predložiti svrsishodnu
delegaciju tek nakon podnošenja tužbe.

39. Ordinacija nadležnosti

Ako se po odredbama zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, a postoji jurisdikcija sudova RH, Vrhovni sud, na
prijedlog stranke, odredit će koji će stvarno nadležni sud biti mjesno nadležan. Tužitelj se prije podnošenja tužbe mora prvo
obratiti Vrhovnom sudu.

8
40. Sporazum o prorogaciji i prešutna prorogacija? Mogu li se sporazumom o prorogaciji mijenjati i mjesna i stvarna
nadležnost?
Sporazum o prorogaciji- stranke se mogu sporazumjeti da za rješavanje spora bude mjesno nadležan ugovoreni sud, a ne onaj koji
je po zakonu nadležan. Stranke mogu mijenjati samo mjesnu nadležnost, samo prvostupanjskog suda i to samo ako nije isključiva.
Uvjeti za valjanost ugovora- zaključen pismeno, prije podnošenja tužbe sudu; isprava o ugovoru priložena uz tužbu; da je
ugovoreni sud stvarno nadležan; da se ugovor odnosi na mjesnu nadležnost; da sud čija se nadležnost derogira nije isključivo
nadležan za suđenje. Stranke mogu ugovoriti nadležnost stranog suda derogirajući time nadležnost domaćih sudova pod uvjetom
da je barem jedna od stranaka strani državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu i da se ne radi o sporu za koji postoji
isključiva nadležnost sudova RH.
Prešutna prorogacija- sud, koji po zakonu ne bi bio nadležan, ipak postaje nadležan za rješavanje konkretnog spora zbog
propuštanja suda da u određenom prekluzivnom stadiju po službenoj dužnosti utvrdi svoju nenadležnost, te zbog propuštanja
stranaka da u određenom prekluzivnom stadiju prigovore nenadležnost suda kome je tužba podnesena. U odnosu na mjesnu
nadležnost: ako tuženik ne istakne prigovor mjesne nenadležnosti na pripremnom ročištu ili ako ono nije održano do prvog ročišta
za glavnu raspravu; u slučaju kad postoji isključiva mjesna nadležnost drugog suda ako se sud ne proglasi mjesno nenadležnim do
pripremnog ročišta, ili ako ono nije održano do prvog ročišta.
U odnosu na stvarnu nadležnost: ako tuženik ne istakne prigovor stvarne nenadležnosti na pripremnom ročištu, ili ako ono nije
održano na prvom ročištu za glavnu raspravu; ako se sud ne proglasi stvarno nenadležnim na pripremnom ročištu, ili ako ono nije
održano, do prvog ročišta za glavnu raspravu.

41. Atrakcija nadležnosti

Ako se pred jednim sudom vodi određeni spor, a pojavi se potreba da se pokrene i drugi spor koji je u izvjesnoj vezi s onim koji se
već vodi, tada će nadležnost suda pred kojim se vodi spor, privući ovaj drugi spor, makar taj sud ne bi bio nadležan po pravilima o
općoj mjesnoj nadležnosti. Razlozi su ekonomičnost, efikasnost i pravna sigurnost.
Slučajevi potpune atrakcije: u sporovima u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak, ako za pojedine vrste
sporova zakonom nije izrijekom određeno da su za njih uvijek stvarno nadležni sudovi druge vrste (isključiva atrakcija); kod tužbe
glavnog miješanja: osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba već teče parnica može
pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi (elektivna
atrakcija).
Slučajevi nepotpune atrakcije: u sporovima iz nasljednopravnih odnosa osim suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na
čijem se području nalazi ostavinski sud (elektivna); u sporovima u ovršnom postupku (sudskom ili upravnom) isključivo je
mjesno nadležan sud na čijem se području provodi upravna ovrha, za sporove u vezi s sa sudskom odlukom atrakcija se tiče
mjesne nadležnosti, a u sporovima u povodu upravne ovrhe utemeljuje se i jurisdikcija; u sporovima u kojima je nad objema
strankama otvoren stečajni postupak mjesno je nadležan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije otvoren stečajni
postupak; u sporovima protiv materijalnih suparničara atrahira se samo mjesna nadležnost; kod kvalificirane objektivne
kumulacije dolazi do atrakcije stvarne i mjesne nadležnosti; kod obične objektivne kumulacije može doći samo do atrakcije
mjesne nadležnosti.

42. Perpetuatio fori

Sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe, ostat će o dalje nadležan, iako se u tijeku postupka promijene okolnosti na
kojima je zasnovana njegova nadležnost- to je pravilo o ustaljivanju nadležnosti (perpetuatio fori).

43. Koje su radnje suda kad ustanovi da nema apsolutnu nadležnost?

Sud će donijeti rješenje kojim se proglašava nenadležnim, ukidaju se sve parnične radnje i odbacuje tužba. Sud na ovu vrstu
nadležnosti pazi po službenoj dužnosti. Povreda ovih pravila razlog je apsolutne ništavosti.

44. Objasni relativnu nenadležnost? Da li su radnje suda koji nije bio nadležan ništave ili ne?
Relativna nenadležnost postoji kad se utvrdi da je za rješavanje predmeta nadležan neki drugi domaći sud. Nenadležan sud ustupa
predmet nadležnome koji će nastaviti postupak kao da je kod njega bio pokrenut. Poduzete radnje nisu bez važnosti pa će ih
nadležni sud moći koristiti.

45. Stranačka sposobnost

To je svojstvo određenog subjekta da može biti nositeljem procesnih prava i dužnosti. Stranačka sposobnost je procesna
pretpostavka za funkciju tužitelja, tuženika, umješača i zastupnika u parnici. Osobine: šira je od pravne sposobnosti, nezavisna od
konkretne parnice, nezavisna i od konkretnog građanskopravnog odnosa, može biti samo potpuna, neograničena. Stranačku
sposobnost imaju sve fizičke osobe, sve pravne osobe, a parnični sud je ovlašten da iznimno, s pravnim učinkom, samo u
određenoj parnici prizna svojstvo stranke i onim oblicima udruženja koji po zakonu nemaju stranačku sposobnost.

46. Usporedi stranačku i pravnu sposobnost. Što je širi pojam i zašto?

Stranačka sposobnost-svojstvo određenog subjekta da može biti nositeljem procesnih prava i dužnosti.
Pravna sposobnost- sposobnost biti nositeljem prava i obveza.
Stranačka sposobnost se priznaje svima koji imaju pravnu sposobnost. Stranačka sposobnost je šira od pravne jer građansko
procesno pravo pod određenim uvjetima, priznaje stranačku sposobnost i nekim entitetima koji nisu pravne osobe.

9
47. Mogu li stranačku sposobnost imati i neki entiteti koji nemaju pravnu sposobnost i objasni?
Mogu. Parnični sud je ovlašten da iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici prizna svojstvo stranke i onim oblicima
udruženja koji po zakonu nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da s obzirom na predmet spora ti oblici udruženja udovoljavaju
bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha.

48. Što je parnična sposobnost?

To je svojstvo osobe da s procesnopravnim učinkom poduzima procesne radnje u parnici. Parnična sposobnost stranaka ili
njihovih zastupnika je procesna pretpostavka.

49. Usporedi stranačku i parničnu sposobnost. Da li je stranačka pretpostavka za postojanje parnične ili obrnuto?
Da bi postojala parnična sposobnost, pretpostavka je postojanje stranačke sposobnosti. Parnična sposobnost se priznaje svima koji
imaju stranačku sposobnost, parnična je uža od stranačke sposobnosti.

50. Parnična sposobnost potpuno sposobnih osoba i onih koji su djelomice lišeni poslovne sposobnosti?
Parničnu sposobnost imaju poslovno sposobni, tj. osobe s navršenih 18 godina i maloljetne osobe koje su stupile u brak sa
najmanje 16 godina. Djelomično lišeni poslovne sposobnosti imaju parničnu sposobnost u granicama svoje poslovne sposobnosti.
U sporovima koji se tiču onih odnosa s obzirom na koje im je poslovna sposobnost ograničena, takve osobe nemaju parničnu
sposobnost.

51. Parnična sposobnost pravnih osoba?

Parničnu sposobnost imaju i pravne osobe, njih zastupaju njihovi zastupnici. Pravne osobe nad kojima je otvoren stečajni
postupak gube parničnu sposobnost, te ih u parnici zastupa stečajni upravitelj, zakonski zastupnik sui generis.

52. Postulacijska sposobnost

To je svojstvo parnično sposobne osobe da može sama (bez punomoćnika) neposredno poduzimati parnične radnje pred sudom s
procesnopravnim učinkom. Stranka koja je postulacijski nesposobna, može određivati granice ovlaštenja svog punomoćnika, ali
ne može sama djelovati pred sudom. Kod nas ova institucija u pravilu ne dolazi do primjene jer su napuštene odredbe o obveznom
zastupanju stranaka s profesionalnim punomoćnicima.

53. Parnična sposobnost kao procesna pretpostavka i što se događa ako je nestane tijekom postupka?
Na parničnu sposobnost sud pazi po službenoj dužnosti tijekom čitavog postupka. Ako je nedostatak parnične sposobnosti
postojao od samog podnošenja tužbe sudu, sve poduzete radnje su pravno irelevantne. Ako je do nedostatka parnične sposobnosti
došlo tijekom parnice, nastupa ex lege prekid postupka. Ako stranka nije imala parničnu sposobnost, ali je nedostatak naknadno
otklonjen, parnične radnje zahvaćene tim nedostatkom će konvalidirati, odnosno, nastavak postupka će biti moguć ako ih sama
stranka ili zakonski zastupnik odobri.

54. Stranačka sposobnost kao procesna pretpostavka i što se događa ako je nestane tijekom postupka?
Sud je dužan, tijekom čitavog postupka, po službenoj dužnosti paziti imaju li osobe koje se javljaju kao stranke stranačku
sposobnost. Kad sud utvrdi da osoba nema stranačku sposobnost, dužan je ispitati može li se nedostatak otkloniti. Ako se može
otkloniti, sud će poduzeti mjere da bi se postupak mogao nastaviti. Ako se nedostatak ne može otkloniti ili ako je protekao rok za
otklanjanje, sud će rješenjem ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu. Ako do gubitka stran. sposobnosti dođe tijekom parnice o
prenosivim pravima, nastupa ex lege prekid postupka, postupak će se nastaviti kad sukcesor nastavi postupak. Ako do gubitka
stran. sposobnosti dođe tijekom parnice o neprenosivim pravima, dolazi do konačne obustave postupka.

55. Tko može biti zastupnik? Što se događa ako zastupnik izgubi poslovnu sposobnost tijekom postupka?
Zastupnik je osoba koja u ime i za račun stranke poduzima procesne radnje u parnici. Pojam zastupnik obuhvaća: zakonske
zastupnike, punomoćnike, organe- zastupnike. Zastupnik može biti osoba koja ima potpunu poslovnu i parničnu sposobnost.
Ako zakonski zastupnik umre ili prestane njegovo ovlaštenje, a stranka nema punomoćnika u parnici, dolazi do prekida postupka.

56. Da li stranka može opovrgnuti radnje zastupnika ako su one pozitivne za nju?
Primjenjuju se odredbe koje se primjenjuju i na umješača. Umješač se može kretati samo u granicama zahtjeva koje je istakla
stranka kojoj se pridružio. Kako se umješač pridružuje onoj stranci u odnosu na koju ima pravni interes da u parnici uspije, on
može poduzimati samo one radnje koje se u načelu mogu kvalificirati kao povoljne za tu stranku. Umješač poduzima procesne
radnje u svoje ime, ali se te radnje tretiraju kao procesne radnje stranke kojoj se pridružio ukoliko ih ta stranka izričito ne otkloni.
Umješač može poduzimati procesne radnje koje bi za tu stranku bile načelno i objektivno korisne dok stranka kojoj se pridružio na
njih prešutno pristaje, dok ih ne ospori.

57. Da li stranka može opovrgnuti radnje zastupnika ako su one negativne za nju?
Primjenjuju se odredbe koje se primjenjuju na umješača. On ne može poduzimati radnje kojima disponira tužbenim zahtjevom, a
ni radnje kojima stranka disponira procesnim ovlaštenjima od kojih zavisi tijek parnice. Negativne pravne radnje umješača nemaju
pravnog značenja ni kad ih stranka ne ospori, pa ih sud po službenoj dužnosti ne smije uvažiti. Umješač ne može priznati činjenice
nepovoljne za stranku kojoj se pridružio niti se protiviti izvođenju dokaza koje je stranka predložila.

10
58. Tko zastupa pravne osobe?
Pravne osobe zastupaju organi-zastupnici. Svoja ovlaštenja crpe iz akata kojima se uređuje njihovo konstituiranje i djelovanje
(statut, drugi opći akt ili zakon). To su fizičke osobe koje zastupaju pravne osobe. Organ zastupnik pravne osobe može uzeti
punomoćnika koji će u ime i za račun pravne osobe voditi parnicu.

59. Objasni i usporedi pojmove zastupnik i punomoćnik.

Zastupnik- za osobe koje nisu u stanju same poduzimati procesne radnje, zastupaju po sili zakona ili na temelju akta nadležnog
tijela
Punomoćnik-za stranke koje su parnično sposobne, punomoćnici crpe ovlaštenja iz volje stranke.

60. Odgovornost zastupnika prema zastupanome.

Zastupnici su dužni savjesno obavljati svoju funkciju, ali oni ne odgovaraju stranci za neuspjeh u parnici, već samo za štetu koju
joj prouzroče skrivljenim nepravilnim radom.

61. Tko su zakonski zastupnici i primjer.

Zakonski zastupnici su fizičke, poslovno i parnično sposobne osobe koje su ovlaštene da u ime i za račun stranaka, koje su
parnično nesposobne ili zbog drugih razloga u nemogućnosti da štite svoje interese u parnici, pred sudom poduzimaju parnične
radnje. Njega ne postavlja sama stranka, već netko drugi.
Primjer- roditelji su po zakonu zakonski zastupnici svoje maloljetne djece u stvarima u kojima ona nemaju poslovne i parnične
sposobnosti.

62. Ovlaštenja zakonskog zastupnika.

Zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku, ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za
priznanje odnosno odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku u
posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebno ovlaštenje, on može te radnje poduzimati samo ako ima takvo
ovlaštenje.

63. Tko je privremeni zakonski zastupnik?

To je zastupnik koji će skrbiti o zaštiti interesa stranke samo na neko vrijeme i samo u određenoj parnici.
Ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika
tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku postaviti
privremenog zastupnika.
Sud će postaviti tuženiku privremenog zastupnika osobito u ovim slučajevima:
1) ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;
2) ako postoje suprotni interesi tuženika i njegova zakonskog zastupnika;
3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika;
4) ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika;
5) ako se tuženik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici Hrvatskoj nalaze u inozemstvu, a dostava
se nije mogla obaviti.
O postavljanju privremenog zastupnika sud će bez odgode obavijestiti tijelo starateljstva, a i stranke kad je to moguće.
Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika.
Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se tuženik ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok CZSS
ne obavijesti sud da je postavio skrbnika.

64. Tko je punomoćnik?

To je osoba koja u ime stranke i za njen račun, u granicama dobivenih ovlaštenja, poduzima procesne radnje kao da ih poduzima
sama stranka.

65. Tko sve može zastupati osobu pred sudom kao njezin punomoćnik?
Stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno.
Izuzeci:
1) Stranku kao punomoćnik može zastupati osoba koja je s njom u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna.
2) Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug- ako je potpuno
poslovno sposobna i ako se ne bavi nadripisarstvom.
3) Radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u
sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udružen sindikat čiji je on član.
4) Poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u
udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca više razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on
član.

11
66. Da li je stranka u postupku dužna imati punomoćnika? Objasni što je punomoćnik.
Stranka može sama neposredno obavljati procesne radnje pred sudom, te nije dužna imenovati punomoćnika.
Punomoćnik je osoba koja u ime stranke i za njen račun, u granicama dobivenih ovlaštenja, poduzima procesne radnje
kao da ih poduzima sama stranka.

67. Punomoć za pojedinu parničnu radnju.

Opseg punomoći određuje stranke. Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo određene radnje ili da
poduzima sve radnje u postupku.
Čim se ovlaštena radnja izvrši, punomoć prestaje.

68. Generalna punomoć

To je punomoć za zastupanje u svim parnicama koje se vode ili bi se mogle voditi u korist ili protiv određene stranke.
Ovu punomoć određuju sudski poslovnici. Najčešće se primjenjuje kad netko na duže vrijeme odlazi iz zemlje, a očekuje
pokretanje parnice.

69. Parnična punomoć izdana odvjetniku i osobi koja nije odvjetnik? Usporedba?
Odvjetnik
Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je
ovlašten na temelju takve punomoći:
1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni zahtjev ili se odreći tužbenog
zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se ili odustati od njega te zahtijevatiizdavanje privremenih
mjera osiguranja;
2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku povodu takva zahtjeva
3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;
4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje samo pojedinih radnji u
postupku.
Odvjetnički vježbenik bez položenog pravosudnog ispita može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred
sudom prvog stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000 kn.
Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika bez ikakvih ograničenja.
Osoba koja nije odvjetnik
Ovlaštenja su znatno uža. On ne može poduzimati materijalne dispozicije niti neke procesne koje su nepovoljne za
stranku i dovode do okončanja spora, ne može poduzimati radnje izvan parnice niti prenijeti primljenu punomoć niti
primiti dosuđene troškove niti zastupati stranku u ovršnom postupku. Međutim, moći će poduzimati takve radnje ako ga
vlastodavac na to izričito ovlasti.

70. Kada prestaje punomoć?

1) parnična punomoć prestaje okončanjem parnice za koju je izdana, punomoć za pojedinu parničnu radnju izvršenjem te
radnje ili nastupanjem okolnosti u kojima je izvršenje te radnje postalo neaktualno ili nemoguće
2) smrću, odnosno, gubitkom poslovne ili parnične sposobnosti punomoćnika
3) smrću fizičke osobe, odnosno prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala
4) opozivom, koji daje stranka, a moguć je u svako vrijeme
5) otkazom, kojeg daje punomoćnik, a moguć je u svako vrijeme

71. Koje su opozive, a koje neopozive radnje stranaka?

Opozive-sve posredne parnične radnje stranaka opozive su dok sud o njima ne donese odluku. U nekim slučajevima
učinak opozivanja poduzete parnične radnje ovisi o pristanku protivnika (npr. povlačenje, preinaka tužbe). Opozive su u
pravilu one radnje čiji je cilj poboljšanje pravnog položaja stranke ( npr. tužba, žalba…)
Neopozive-neposredne parnične radnje jer samim poduzimanjem proizvode u zakonu predviđeni procesni rezultat.

72. Oblici sudskih odluka.

Po svojoj formi sudske odluke donose se u obliku presude ili rješenja.

73. Kada sud odlučuje rješenjem?

Rješenjem se odlučuje o pitanjima procesne naravi, o osnovanosti tužbenog zahtjeva u parnicama zbog smetanja posjeda,
u postupku izdavanja platnog naloga, u odluci o troškovima, u povodu stupnjevite tužbe sud o manifestacijskom zahtjevu
odlučuje rješenjem.

74. Kada sud odlučuje presudom?

Presudom sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, dakle o meritornom i glavnom pitanju spora- o osnovanosti ili
neosnovanosti zahtjeva za pružanje određene pravne zaštite.

12
75. Jezik suda i prava nacionalnih manjina.
U Ustavu RH zapisano je da su u RH u službenoj upotrebi hrvatski jezik i latinično pismo, ali da se u pojedinim lokalnim
jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu upotrebu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo
pismo pod uvjetima propisanim zakonom.
Zakonom o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH posebno su uređeni uvjeti službene upotrebe jezika i pisma
nacionalnih manjina, kojima se osigurava ravnopravnost s hrvatskim jezikom i latiničnim pismom.
Stranke i drugi sudionici u postupku imaju pravo pri sudjelovanju na ročištima i pri usmenom poduzimanju drugih
procesnih radnji pred sudom upotrebljavati svoj jezik. Ako se postupak ne vodi na jeziku stranke odnosno drugih
sudionika u postupku, osigurat će im se usmeno prevođenje na njihov jezik onoga što se na ročištu iznosi te usmeno
prevođenje isprava koje se na ročištu koriste radi dokazivanja.
Stranke i drugi sudionici u postupku poučit će se o pravu da usmeni postupak pred sudom prate na svom jeziku uz pomoć
tumača.
Pozivi, odluke i druga pismena upućuju se strankama i drugim sudionicima u postupku na hrvatskom jeziku i latiničnom
pismu.
Stranke i drugi sudionici u postupku upućuju sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na hrvatskom jeziku i latiničnom
pismu.

76. Da li se tužba mora podnijeti pismenim putem? Načini dostave?

Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose se u
pisanom obliku.
Izjava koja se daje podneskom može se, umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda.
Načini dostave- pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenog sudskog službenika, odnosno sudskog
namještenika, preko nadležnog tijela uprave, preko javnog bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem
u skladu s posebnim zakonom.

77. Što je tzv. leteća dostava?

Novelom 2003 uvedena je mogućnost dostave preko javnog bilježnika. Takva će se dostava moći koristiti, npr. osobito u
slučajevima u kojima se tuženik ne može pronaći pa tužitelj na sebe preuzima teret da traga za njim i da mu pokuša
obaviti dostavu preko javnog bilježnika kada i gdje ga pronađe (leteća dostava). Zatim kad bi tuženika koji izbjegava
dostavu sudskih pismena preko pošte trebalo iznenaditi javnobilježničkom poštanskom pošiljkom. Karakteristika ove
dostave je da se određuje na prijedlog stranke koja izjavi da je spremna snositi izazvane troškove.

78. Sporazum stranaka o adresi dostave?

Ako se tuženik prije podnošenja tužbe sudu u pisanom sporazumu sklopljenom s tužiteljem suglasio da mu se dostava u
sporovima na koje se sporazum odnosi obavlja na određenoj adresi u RH ili preko određene osobe u RH, tužba i druga
pismena u postupku tuženiku će se, na prijedlog tužitelja, dostavljati na toj adresi ili toj osobi. Smatrat će se da je dostava
obavljena kada je pismeno dostavljeno osobi naznačenoj u sporazumu. Sporazum o dostavi može se sklopiti u pogledu
određenog spora koji je već nastao ili u pogledu budućih sporova koji mogu nastati iz određenog pravnog odnosa.

79. Izravno upućivanje pismena stranaka?

Ako se stranke s time suglase tijekom postupka, sud će odlučiti da one izravno upućuju jedna drugoj podneske i druga
pismena i to preporučeno preko pošte uz povratnicu. Ako je koja od stranaka pravna osoba ili fizička osoba s
registriranom djelatnošću, pismena mogu joj se predati izravno u njezinom sjedištu uz potvrdu o preuzimanju pošiljke
ovjerovljenu njezinim pečatom. U parnici u kojoj obje stranke zastupaju odvjetnici ili državni odvjetnici sud može
odrediti da zastupnici stranaka izravno upućuju podneske jedni drugima- poštom uz povratnicu ili da ih izravno predaju
uredu, odnosno pisarnici.

80. Zastupnik za primanje pismena?

Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a tužitelj nema punomoćnika u RH, dužni su već prigodom
podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u RH. Ako to ne učine, sud će odbaciti tužbu.
Tuženika ili njegova zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a tuženik nema punomoćnika u RH, sud će već prigodom
dostave prvog pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u RH, uz upozorenje
da će u suprotnom sud tuženiku na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih
bilježnika i preko toga zastupnika obavijestiti tuženika odnosno njegova zastupnika o tom postavljenju.

81. Mjesto, vrijeme i način dostave

Način-pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenog sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko
nadležnog tijela uprave, preko javnog bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim
zakonom.
Mjesto- u pravilu se dostava vrši na adresi prebivališta, boravišta ili sjedišta osobe adresata. Dostava državnim tijelima i
pravnim osobama vrši se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu.
Dostava DO obavlja se predajom njegovoj pisarnici. Dostava koju treba obaviti u inozemstvu se obavlja diplomatskim
putem. Kad stranka ima punomoćnika ili zz-a, dostava se obavlja tim osobama. Dostava odvjetniku obavlja se predajom
osobi koja radi u odvjetničkom uredu. Pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se

13
obavlja na adresu navedenu u tužbi. Ako to ne uspije, dostava će se obaviti na adresi sjedišta te osobe. Ako ni to ne
uspije, pismeno se stavlja na oglasnu ploču suda, smatra se da je dostava obavljena osmog dana od stavljanja na oglasnu
ploču.
Vrijeme- dostava se obavlja radnim danom, od 7 do 20 sati, u stanu ili na radnom mjestu osobe kojoj se dostava ima
obaviti ili sudu kad se ta osoba tamo zatekne. Dostava se može obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po
pristanku osobe kojoj se osoba ima obaviti. Ako sud ocijeni da je to potrebno, dostava će se obaviti na bilo kojem
drugom mjestu ili u bilo koje drugo vrijeme.

82. Dostava preko pretinca u sudu

Ako se određenim osobama, na temelju njihova zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava obavlja u sudu, pismena
koja im upućuje sud polažu se za njih u posebne pretince u za to određenoj prostoriji suda. Dostavu obavlja službena
osoba suda. Pismena koja se dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju prije nego
što potpišu dostavnicu.

83. Osobna dostava

Fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost u sporovima
koji se ne tiču te djelatnosti, tužba, platni nalog, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek,
dostavit će se osobno stranci odnosno njezinom zakonskom zastupniku odnosno opunomoćeniku.

84. Dokaz o dostavi

Dostavnica je javna isprava koja služi kao dokaz o obavljenoj dostavi.
Potvrdu o obavljenoj dostavi potpisuje primatelj, koji će na njoj napisati datum primitka. Ako se dostava obavlja
državnome tijelu, pravnoj osobi ili fizičkim osobama koje imaju registriranu djelatnost, primatelj je dužan uz potpis
otisnuti i pečat tog tijela odnosno osobe. Ako je primalac nepismen ili nije u stanju potpisati se, dostavljač će ispisati
njegovo ime i prezime i slovima dan primitka te staviti napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis. Ako primalac
odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje i time se smatra da je
dostava obavljena.

85. Zakonski i sudski rok

Rok je određeno vremensko razdoblje u kojem se neka procesna radnja može poduzeti, odnosno prije čijeg se isteka ne
može poduzeti.
S obzirom na tijela koja su ovlaštena određivati rokove, rokovi se dijele na zakonske i sudske.
Zakonski-trajanje zakonom određeno, pa ga ni sud ni stranke ne mogu mijenjati.
Sudski- trajanje, na temelju zakonskog ovlaštenja, određuje sud po svom nahođenju u konkretnom slučaju, time što je
ponekad vezan u pogledu minimalne ili maksimalne granice njihovog trajanja.

86. Produživi i neproduživi rok

Neproduživi su zakonski rokovi. Samo sudski rokovi mogu se produžiti. O produživanju rokova odlučuje sud, ali samo
na prijedlog stranke, ako nađe za to opravdane razloge. Prijedlog treba podnijeti prije proteka roka. Zakon ne predviđa
mogućnost da sud odluči da se skrati trajanje roka koji već počeo teći.

87. Subjektivni i objektivni rok

Subjektivni rokovi su oni čiji početak ovisi o saznanju ovlaštene osobe za događaj koji je relevantan za njihovo računanje
ili od stjecanja mogućnosti da ta osoba poduzme procesnu radnju.
Objektivni rokovi računaju se od nastupanja relevantne činjenice nezavisno od saznanja ovlaštenih osoba za tu činjenicu.

88. Prekluzivni i monitorni rokovi

Rokovi su peremptorni (prekluzivni) kad propuštanje radnje vezane za rok dovodi do gubitka prava na naknadno
poduzimanje te procesne radnje. Takvi su u pravilu svi zakonski rokovi.
Monitorni (nepravi, instruktivni) su rokovi čije propuštanje ne rađa štetnim posljedicama pa se radnja može obaviti i
naknadno, dok je to s obzirom na određeni stadij postupka moguće.

89. Dilatorni rok i primjer

Dilatorni u oni rokovi kojima se određuje vremensko razdoblje prije čijeg isteka nije dopušteno poduzimati radnje. Npr.
mirovanje postupka.

90. Što je paricijski rok?

To su rokovi unutar kojih je moguće dobrovoljno izvršiti neku obvezu, a ako ne izvrši, onda druga strana protekom roka
može tražiti ovrhu.

91. Što je zastarni rok?

Rokovi zastare su zakonom određeni rokovi nakon kojih se neko pravo više ne može ostvariti prisilom.

14
92. Građanskopravni i procesnopravni rokovi?
Građanskopravni- njima se određuje vremensko razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili za ispunjenje dužnosti koji
proizlaze iz odredaba građanskog materijalnog prava.
Procesnopravni-oni kojima se određuje razdoblje za ostvarivanje ovlaštenja ili ispunjenje dužnosti koji proistječu iz
odredaba građanskog procesnog prava.
Kad propuštanje rokova dovodi do gubitka procesnopravnog ovlaštenja, zakašnjelu radnju treba odbaciti. Propuštanje
građanskopravnih rokova dovodi do konzekvencija koje stvaraju pretpostavke za meritorno odbijanje zahtjeva ili
prigovora.

93. Objasni postupak računanja rokova ako je rok određen na dan, u koliko sati istječe i što ako je zadnji dan
roka neradni dan?
Ako je rok određen na dane, u rok se ne računa dan kad je dostava ili priopćenje obavljeno, odnosno dan u koji pada
događaj od kojeg treba računati trajanje roka, već se za početak uzima prvi idući dan.
Rok istječe u ponoć.
Ako posljednji dan roka pada na neradni dan, rok istječe protekom prvog idućeg radnog dana.

94. Objasni postupak računanja rokova ako je rok određen na godinu i ako je rok određen na mjesece?
Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine, završavaju se protekom onoga dana posljednjeg mjeseca odnosno
godine koji po svome broju odgovara danu kada je počeo teći. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se
završava posljednjeg dana toga mjeseca.

95. Ako je podnesak poslan putem pošte preporučeno koji dan se računa kao dan predaje istog i objasni?
Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje
sudu kojem je upućen.

96. Da li se ročište može održati izvan zgrade suda i objasni?

Ročište se u pravilu održava u sudskoj zgradi. Sud može odlučiti da se ročište održi izvan sudske zgrade kad ustanovi da
je to nužni ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka.

97. Da li propuštanje određenog roka ima uvijek isto značenje za stranku ili ne?
Različite su procesne posljedice propuštanja rokova. Najznačajnija je prekluzija. Pored gubitka prava na poduzimanje
procesne radnje, procesna pravila na propuštanje nadovezuju još neke konzekvencije koje se u pravilu sastoje u fikciji
odnosno presumpciji o manifestaciji određene procesne volje stranke koja je propustila poduzeti procesne radnje. Ako
stranka u sudskom roku ne ispravi žalbeni podnesak, sud će njezinu žalbu odbaciti. Neke radnje čije je poduzimanje
vezano za rok mogu se poduzeti i nakon proteka roka odnosno i pošto sud tim povodom donese odluku.

98. Što ako osoba propusti ročište?

1) održavanje ročišta unatoč propuštanju- propuštanje stranke da se odazove pozivu na ročište u pravilu ne utječe na
pravo suda da to ročište održi pa će stranka koja izostane biti u pravilu prekludirana u pravu poduzimanja onih radnja
koje se mogu poduzimati samo u određenom stadiju, koji se ponekad determinira određenim ročištem pred sudom.
Unatoč odsutnosti stranaka odlučit će se o povratu u prijašnje stanje, održat će se ročište za izvođenje dokaza, za
odlučivanje o pitanjima procesne naravi, o prijedlogu za ponavljanje postupka, za raspravu pred drugostupanjskim
sudom. Ako izostane jedna stranka, održat će se ročište za glavnu raspravu ili pripremno ročište ako stranka koja je došla
ne predloži mirovanje postupka, a i ročište za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.
2) mirovanje postupka- ako obje stranke propuste doći na ročište u redovnom parničnom postupku
3) presuda zbog izostanka- ako tuženik ne dođe na pripremno ročište, odnosno na prvo ročište za glavnu raspravu ako
pripremno nije održano, a za to postoje i ostali uvjeti
4) odgoda ročišta- ako u postupku pred trgovačkim sudom s pripremnog ročišta ili prvog ročišta za glavnu raspravu
izostanu obje stranke
5) povlačenje tužbe- ako u postupku pred trgovačkim sudom nakon odgode ročišta pod 4) ne dođu obje stranke ni na
novo ročište, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu. Ako u sporu male vrijednosti uredno pozvani tužitelj ne dođe na
prvo ročište za glavnu raspravu, smatrat će se da je povukao tužbu; ako s kojeg kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud
će ročište odgoditi, ali ako ni na novo ročište ne dođu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

99. Povrat u prijašnje stanje.

Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te
radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju ako ocijeni da postoje opravdani
razlozi za propuštanje.
Povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se
može izjaviti pravni lijek. Kad se dopusti povratak u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila
prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja odbio.
Prijedlog se mora podnijeti u roku od 8 dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje; a
ako je stranka kasnije saznala za propuštanje, od dana saznanja.

15
100. Čime se pokreće parnica i objasni
Parnični postupak pokreće se tužbom. Bez tužbe nema parnice- nemo iudex sine actore.

101. Procesnopravne posljedice podnošenja tužbe sudu?

1. ocjenjivanje nadležnosti vrši se u pravilu s obzirom na činjenice u vrijeme podnošenja tužbe s
2. pravo tužitelja na izbor nadležnog suda konzumira se podnošenjem tužbe sudu;
3. ugovor o prorogaciji relevantan je ako je pravovaljan u vrijeme podnošenja tužbe sudu;
4. dopustivost tužbe prosuđuje se u prvom redu prema okolnostima u vrijeme podnošenja tužbe
5. ako se tužba preinačuje zbog okolnosti koje su nastupile nakon podnošenja tužbe sudu, tuženik se preinaci može protiviti.

102. Građanskopravne posljedice podnošenja tužbe sudu?

Najvažnije građanskopravne posljedice podnošenja tužbe sudu su:
1. dosjelost i zastara prekidaju se podnošenjem tužbe sudu
2. ako je pravo na podnošenje tužbe ograničeno prekluzivnim rokom, do prekluzije ne dolazi ako se tužba podnese dok rok još
teče;
3. na iznos neisplaćene kamate može se zahtijevati zatezna kamata od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njezinu isplatu; -
procesne kamate
4. za rastavu braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe.

103. Procesnopravne posljedice litispendencije?

Litispendencija je postojanje parnice.

Procesnopravne posljedice litispendencije su:

1. dok parnica teče, ne može su u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama;
2. nakon dostavljanja tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je u pravilu njegov pristanak;
3. okolnost što je neka od stranaka otuđila stvar ili pravo o kome teče parnica, ne sprečava da se parnica među istim strankama
dovrši;
4. atrakcijska nadležnost za protutužbu i za tužbu tzv. glavnog miješanja može se zasnovati tek kad nastupi listispendencija u
parnici koja atrahira;
5. umješač se može pridružiti jednoj od stranaka nakon nastupanja litispendecije;
6. obavještenje treće osobe o pranica obavlja se kad pranica počne teći.

104. Građanskopravne posljedice litispendencije?

Građanskopravna posljedica litispendencije je u tome da savjesni posjednik postaje nesavjestan od trenutka kada mu je tužba
dostavljena.

105. Obligatorni sadržaj tužbe?

Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev,
dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak.
Podnesak mora sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište/boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih
imaju, OIB stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja.

106. Vrste tužbi i o svakoj ukratko.

S obzirom na tip i sadržaj pravne zaštite koja se u tužbi traži tužbe se dijele na:
1. kondemnatorne – u kojima se od suda traži da tuženiku naloži neko činjenje, trpljenje ili propuštanje;
2. deklaratorne – u kojima se traži utvrđenje sadržaja nekog pravnog odnosa;
3. konstitutivne – u kojima se traži preinačenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili njegovo ukidanje.

107. Deklaratorna tužba, primjer i objasni.

Deklaratornom tužbom od suda se traži da utvrdi
 postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili
 istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.
Odnos čije se utvrđivanje traži mora biti konkretan i mora postojati u vrijeme suđenja. Ne može se na temelju deklaratorne
presude provesti ovrha.
Npr. utvrđuje se da je ugovor ništetan.

108. Što je cilj deklaratorne tužbe i usporedi s ciljem kondemnatorne?

Cilj deklaratorne tužbe je da se utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje određenog prava ili pravnog odnosa, tj. istinitosti,
odnosno neistinitosti neke isprave.
Cilj kondemnatorne tužbe je tuženika osuditi da u korist tužitelja ili, iznimno u korist treće osobe, nešto određeno učini, trpi ili
propusti.
109. Što znači utvrđivanje istinitosti isprave kod deklaratorne tužbe? Ulazi li se time u sadržaj iste?
Isprava je istinita ako potječe od osobe koja je na njoj označena kao potpisnik. Tužbom za utvrđenje može se zahtijevati da sud
utvrdi istinitost ili neistinitost neke isprave, ali ne i da sadržaj isprave ne odgovara stvarnosti.
16
110. Da li se može deklaratornom tužbom utvrđivati i pravni odnos koji je prije postojao i neki koji će postojati u
budućnosti i zašto?
Odnos čije se utvrđenje traži mora biti konkretan i u pravilu mora postojati u vrijeme suđenja. Utvrđenje da je neki pravni odnos
postojao moći će se tražiti samo izuzetno: ako je ostavio suvremene pravne posljedice, dopušteno je tražiti utvrđenje njihovog
aktualnog sadržaja, ne i odnosa koji su ih uzrokovali, jer tužitelj za to u pravilu nema pravnog interesa. Ne može se tražiti
utvrđenje budućih pravnih odnosa.

111. Pozitivna deklaratorna tužba.

Kad je traženje deklaratorne zaštite usmjereno na utvrđenje da određeni pravni odnos postoji.
112. Negativna deklaratorna tužba.
Kad je traženje deklaratorne zaštite usmjereno na utvrđenje da određeni pravni odnos ne postoji.

113. Pravni interes kod deklaratorne tužbe.

Ne presumira se, već ga je potrebno dokazati.

114. Incidentalna tužba za utvrđenje i primjer.

Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice ostao sporan, tužitelj
može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče
nadležan za takav zahtjev.

115. Incidentalna tužba i njezin odnos prema meritumu stvari?

Sporni odnos mora biti od prejudicijelne važnosti za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu. Pritom je svejedno kada je to
prejudicijelno pitanje postalo sporno- prije pokretanja postupka ili tijekom postupka. Okolnost da je i ono sporno opravdava
zaključak o postojanju pravnog interesa da se zatraži da i ono bude pravomoćno riješeno.

116. Kondemnatorna tužba?

U kondemnatornoj tužbi tužitelj traži od suda da mu pruži pravnu zaštitu tako što će tuženika osuditi da u korist tužitelja ili,
iznimno nekog trećeg, nešto određenog učini, trpi ili propusti. Zove se još i osudna ili tužba na činjenje.

117. Navedi 3 izuzetka kad je dopušteno izricanje kondemnatorne presude prije dospjelosti činidbe?
1) Uzdržavanje- ako sud nađe da je zahtjev za uzdržavanje osnovan, on može osuditi tuženika i na plaćanje uzdržavanja koje još
nije dospjelo.
2) Najam/zakup- presuda kojom se tuženiku nalaže predaja ili preuzimanje stvari dane u najam ili zakup, može se donijeti i prije
prestanka tih odnosa. Tužitelj može ostvariti svoje pravo neposredno nakon isteka najma/zakupa.
3) Buduća šteta- sud će, na zahtjev oštećenika, dosuditi naknadu i za buduću štetu, ako je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će
ona trajati i u budućnosti.

118. Da li sud može donijeti kondemnatornu presudu povodom deklaratorne tužbe i objasni?
Sud je ovlašten donijeti kondemnatornu presudu samo ako tužitelj podnese kondemnatornu tužbu.
Da bi sud mogao ocijeniti opravdanost tužiteljeva zahtjeva, potrebno je da prethodno utvrdi kakvo je pravno stanje u odnosima
među strankama. Stoga dispozitivu osuđujuće presude prethodi deklaratorni preambul koji se u pravilu unosi u obrazloženje.
Takva deklaracija, međutim, nije obuhvaćena pravomoćnošću pa postoji mogućnost da se u nekoj drugoj parnici taj sadržaj utvrdi
drugačije.

119. Da li sud može donijeti deklaratornu presudu povodom kondemnatorne tužbe i objasni?
U povodu incidentalne tužbe za utvrđenje, u povodu protutužbe i u drugim situacijama u kojima za to postoji određeni pravni
interes, ostvaruje se mogućnost istodobnog izricanja deklaratorne presude o prejudicijelno važnom pravnom odnosu ili ovlaštenju
i kondemnatorne presude kojom se nalaže određeno činjenje koje svoj temelj izvodi iz pravnog odnosa utvrđenog prethodnim
deklaratornim judikatom.

120. Da li sud kada donosi kondemnatornu presudu može tužitelju pružiti veću pravnu zaštitu od one koju je tražio u
tužbi?
Ne eat iudex extra petita partium. Sudac ne smije suditi izvan zahtjeva stranaka.

121. Što to znači da svaka kondemnatorna presuda ima deklaratorni preambul?

Da bi sud mogao ocijeniti opravdanost tužiteljeva zahtjeva, potrebno je da prethodno utvrdi kakvo je pravno stanje u odnosima
među strankama. Stoga dispozitivu osuđujuće presude prethodi deklaratorni preambul koji se u pravilu unosi u obrazloženje.
Takva deklaracija, međutim, nije obuhvaćena pravomoćnošću pa postoji mogućnost da se u nekoj drugoj parnici taj sadržaj utvrdi
drugačije.

122. Pravni interes kod kondemnatorne tužbe.

Pravni interes se zbog zabrane samopomoći presumira.

17
123. Nedospjelost činidbe i kondemnatorna tužba.
Tužitelj koji učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili da će
morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, ili da iz drugih razloga ima za to pravni interes, može i
prije dospjelosti zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni dužnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti. Vrijeme dospjelosti
tražbine treba biti određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu.

124. Kondemnatorna tužba, paricijski rok i ovrha.

Ako tuženik ne ispoštuje kondemnatornu presudu, steknut će se pretpostavke da se ono prisilno ostvari u posebnom ovršnom
postupku. Paricijski rok je rok za dobrovoljno izvršenje činidbe. Bit roka je u garanciji osuđenoj stranci da sve dok rok ne
protekne protivnik neće biti ovlašten tražiti od suda njegovu ovrhu.

125. Stupnjevita tužba.

Vrsta kondemnatorne tužbe. Pravozaštitni je cilj te tužbe omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugo sadržaj
tužitelju nisu sasvim poznati zbog toga što mu te podatke tuženik, kojem su ti podaci poznati ili dostupni, odbija priopćiti ili mu
uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev se ostvaruje u 2 stupnja: 1) u vidu manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili
davanje pregleda određene imovine, i 2) u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe.

126. Manifestacijska tužba.

Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može u tužbi zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnog
odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za kojega je vjerojatno da nešto zna o
navodno utajenoj ili prikrivenoj imovini da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili
obveza, odnosno da priopći što mu je o navodno utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato te da izjavi da su položeni račun, predani
pregled imovine i obveza odnosno dani podaci o toj imovini potpuno točni.

127. Vrijednost predmeta spora.

Pod vrijednošću predmeta spora podrazumijeva se vrijednost zahtjeva što ga tužitelj ističe u tužbi, izraženog u novcu. Pri
utvrđivanju VPS uzima se u obzir vrijednost glavnog zahtjeva: onoga zbog kojeg je postupak pokrenut.

128. Kako se određuje VPS kada se radi o novčanoj činidbi?

VPS se utvrđuje prema visini svote naznačene u glavnom zahtjevu. U kondemnatornim tužbama VPS proizlazi iz tužbenog
zahtjeva.

129. Kako se određuje VPS ako se ne radi o novčanoj činidbi?

U pravilu je mjerodavna VPS koju je tužitelj izrijekom ili posredno naznačio u tužbi. Sud može po službenoj dužnosti ili u povodu
prigovora tuženika korigirati tu vrijednost. Ako tužitelj ne naznači VPS, ona će se moći na odgovarajući način naknadno utvrditi
tijekom postupka.

130. Što ako je tužitelj propustio navesti VPS ako se radi o novčanoj činidbi, a što ako se radi o nenovčanoj činidbi?
Novčana- VPS se utvrđuje prema visine svote naznačene u glavnom zahtjevu.
Nenovčana- sud prvog stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost
VPS rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako sud prvog stupnja to ne učini do zaključenja glavne rasprave,
smatrat će se da je VPS 50.000 kn.

131. Konstitutivna tužba i primjer.

Konstitutivna ili pravostvarajuća pravna zaštita realizira se u stvaranju pravnih odnosa koji dotle nisu postojali, bilo da proizvodi
nove, preinačuje, ukida ili poništava postojeće.
Npr. raskida se ugovor…

132. Pravni interes kod konstitutivne tužbe.

Pravni interes se presumira, budući da će se u takvim situacijama preinačenje sadržaja pravnih odnosa moći postići samo
intervencijom suda.

133. Obligatorni sadržaj tužbe.

Tužba mora sadržavati:
1) podatke koje mora imati i svaki drugi podnesak
2) određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja
3) tvrdnje o činjenicama na kojima tužitelj zasniva svoje zahtjeve
4) prijedloge o dokazima kojima se te činjenice mogu utvrditi

134. Fakultativni sadržaj tužbe.

Tužitelj može navesti svoje shvaćanje o pravnoj osnovi svoga zahtjeva, pravno relevantne izjave koje su pretpostavka za
osnovanost istaknutog zahtjeva, mogu se istaknuti o zahtjevi za donošenje oduka procesnopravne naravi, čiji se učinak u pravilu
ne proteže izvan granica konkretne parnice.

18
135. Tužbeni zahtjev.
Tužbeni zahtjev je procesnopravni zahtjev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja, zasnovan na tvrdnji tužitelja da mu
pripada ovlaštenje iz određenih činjenica tražiti ostvarenje određenih pravnih posljedica. Pored zahtjeva u pogledu glavne stvari,
tužbeni zahtjev može obuhvatiti i sporedna traženja, kao što su zahtjev za naknadu troškova, za isplatu kamata…

136. Da li sud uvijek mora u potpunosti usvojiti ili odbiti tužbeni zahtjev ili je moguće i jedno i drugo djelomice?
Moguće je i jedno i drugo djelomice
Sud može tužbeni zahtjev u potpunosti usvojiti ili odbiti. U tom slučaju govorimo o potpunoj presudi. Ali sud isto tako može
zaključiti raspravu i donijeti djelomičnu presudu u slučaju da su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od
više tužbenih zahtjeva, ili samo jedan tužbeni zahtjev. Razlozi takve mogućnosti: ekonomičnost, pravna sigurnost, efikasna
zaštita(čim je moguća).
Djelomična se presuda može izreći:
a) kod objektivne kumulacije
b)kod subjektivne kumulacije
c)kad postoji protutužba
d)kad je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja

137.Kada sud odbacuje tužbu? Da li on to čini presudom ili rješenjem?

Čl. 282. ZPP-a : Nakon prethodnog ispitivanja tužbe predsjednik vijeća donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da
rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili da je tužba podnesena nepravovremeno.

138. Do kada je tužitelj dužan navesti dokaze?

Postoji dužnost stranaka da u tužbi i oodgovoru na tužbu, na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu
raspravu(ako pripremno ročište nije održano) iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, navedu dokaze i očituju se o
prijedlozma i zahtjevima protivne stranke. Iznimno stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i
dokaze no prijeti im sankcija – dužnost nadoknade troškova koji time budu izazvani drugoj strani.

139. Što je pravna osnova i da li ju je tužitelj dužan navesti u tužbi?

Pravna osnova tužbenog zahtjeva je zapravo vrijednost predmeta spora kada predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota (o
tome ovisi sastav suda, nadležnost, pravo na reviziju). Ona je fakultativna što znači da ju tužitelj nije dužan navesti u tužni. Čl.
186. St.3. Sud će po tužbi postupiti i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva: a ako je tužitelj pravnu osnovu
naveo, sud nije za nju vezan.

140. Da li je sud vezan pravnom osnovom koju navede tužitelj i objasni?

Čl. 186. St.3. Sud će po tužbi postupiti i kada tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva: a ako je tužitelj pravnu osnovu
naveo, sud nije za nju vezan. Prema načelu iura novit curia sud je dužan da sam utvrdi pravna pravila na temelju kojih treba
prosuditi osnovanost tužbenog zahtjeva.

141. Litispendencija?
Litispendencija je pravna posljedica dostave tužbe tuženiku. Dostavljanjem tužbe tuženiku parnica počinje teći. Od tada se ujedno
i zasniva trostrani odnos tužitelj-sud-tuženik. U slučaju subjektivne preinake tužbe parnica i za novog tuženika počinje teći ex
tung odnosno od postojanja litispendencije za starog tuženika. Litispendencija prestaje:
1) pravomočnošću odluke kojom se parica završava,
2) kada tužitelj povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zhtjeva.
3) Kad stranke zaključe sudsku nagodbu,
4) Kad umre stranka, u parnici koju nasljednici ne mogu produžiti,
5) Kad dođe do konfuzije stranaka.
Prekid, mirovanje i zastoj postupka ne utječu na litispendenciju.
PROCESNOPRAVNE POSLJEDICE:
1) Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjevai među istim strankama pokrenuti nova parnica čl.194. st.3.
2) Nakon početka parnice za preinaku tužbe potreban je tuženikov pristanak čl.190. st.2 (izuzetno ukoliko sud smatra
svrsishodno do preinake može doći i ako se tuženik protivi)
3) Nakon početka parnice umješać se može pridružiti jednoj od stranaka čl.206.
4) Nakon početka parnice obavlja se obavještavanje treće osobe o parnici čl.211.
5) Ako neka stranka otuđi spornu stvar ili pravo, parnica se među istim strankama dovršava čl.195. st.1.
GRAĐANSKOPRAVNE POSLJEDICE:
Sud pazi po službenoj dužnosti. No ako bi unatoč ovom pravilu bila pokrenuta nova parnica među istim strankama u pogledu istog
zahtjeva. Sud je dužan odbaciti tužbu čija je parnica počela kasnije teći. No ako je u parnici koja je počela kasnije teći ranije
donesena pravomoćna odluka odbaciti će se se tužba u parnici koja je počela ranije teći. Pravomoćnost ima prednost pred
litispendencijom.
Litispendencija kod preinake t.z.: nastupa dostavljanjem tuženiku tužiteljeve izjave o preinaci.

142. Kada se zasniva trostrani odnos tužitelj- sud- tuženik?

Dostavom tužbe tuženiku, kada parnica počinje teći. Lis pendent- parnica postoji, visi.

19
143 Litispedndencija pred stranim sudom?
Sud RH prekinut će postupak na zahtjev stranke- na takvu litispendenciju sud ne pazi po službenoj dužnosti.
Ako je pred stranim sudom u toku spor o istoj stvari i između istih stranaka i to ako:
1) je pred stranim sudom pokrenut postupak o istoj stvari
2) za taj spor ne postoji isključiva nadležnost suda RH
3) ako postoji uzajamnost.
Tužba se pred domaćim sudom ne odbacuje, parnica i dalje teče, a njen eventualni nastavak ovisit će o rezultatima suđenja pred
stranim sudom.
A) Ako strana presuda bude priznata u RH tužbu se odbacuje
B) Ako strana presuda ne bude priznata u RH postupak se nastavlja pred domaćim sudom.

144.Objektivna kumulacija tužbenih zahtjeva? Čl. 188. St. 1

Tužitelj može podnijeti onoliko tužbi protiv istog tuženika koliko ima tužbenih zahtjeva. No isto tako može podnijeti samo jednu
tužbu te u njoj istaknuti više tužbenih zahtjeva protiv istog tuženika.

145. Dvije pretpostavke za objektivnu kumulaciju? Čl. 188. St. 3

1.) Da je za sve kumulirane zahtjeve nadležan isti sud.
2.) Da je za sve kumulirane zahtjeve određena ista vrsta postupka.

146. Obična kumulacija tužbenih zahtjeva? Čl. 188. St. 1

Postoji kada tužitelj već pri podnošenju tužbe kumulira više tužbenih zahtjeva protiv istog tuženika.

147. Sukcesivna kumulacija tužbenih zahtjeva? Čl. 191. St. 1

Postoji kada tužitelj, uz već istaknuti tužbeni zahtjev, naknadno istane nove zahtjeve. Na to ima pravo sve do zaključenja glavne
rasprave. Tu se primjenjuju i pravila o preinaci tužbe.

148. Eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva? Čl. 188. St. 2

Postoji kada tužitelj kumulira zahtjeve koji su u međusobnoj vezi, na način da zatraži od suda da slijedeći od istaknutih zahtjeva
usvoji tek ako ustanovi da prethodni nije osnovan.

149. Alternativna obveza i kumulacija?

Duae res in obligatione, una in solutione.
To je takva obveza kod koje postoji više načina ispunjenja, a tuženik se oslobađa obveze ako ispuni samo jedan od njih.
1) Ako pravo izbora pripada tužitelju – u tužbi izriče samo jedan tužbeni zahtjev.
2) Ako pravo izbora pripada tuženiku – tužitelj je dužan u zahtjevu navesti sve moguće načine ispunjenja, sud će također
tuženika osuditi na ispunjenje svih mogućnosti.
Ovdje nema objektivne kumulacije već se radi o različitim mogućnostima ispunjenja jednog zahtjeva.

150.Facultas alternativa i kumulacija?

Una res in obligatione, duae in solutione.
To je takva obveza koja ima za predmet jednu činidbu ali je tuženik ovlašten na ponudu tužitelja osloboditi se svoje obveze
izvršenjem neke druge radnje.
Tužitelj tu prema tuženiku ističe samo jedan zahtjev, ta alternativna mogućnost oslobođenja od obveze nije tužbeni zahtjev već
građanskopravna ponuda o kojoj sud ne može odlučivati.
Ovdje nema objektivne kumulacije.

151. Preinaka tužbe? Čl. 190. 191. 192.

Tužba se smatra preinačenom kada se u njoj izmijeni neki od bitnih elemenata, tako da izmijenjena tužba nije istovjetna s onom
prvobitnom. Elementi od kojih zavisi preinaka tužbe su tužbeni zahtjev i parnične stranke. ( ne: smanjenje tužbenog zahtjeva,
promjene u pogledu dokaza i pravne osnove).
Tužitelj može preinačiti tužbu najkasnije do zaključenja glavne rasprave pred prvostupanjskim sudom.
Za preinaku tužbe u pravilu je potreban pristanak tuženika (iznimka ako sud smatra svrsishodno izmjenu može i uz protivjenje
tuženika) ali ako tuženik pristane sud mora dopustiti preinaku.
VRSTE PREINAČENJA:
1.) Objektivno preinačenje
a) Promjena tužbenog zahtjeva:
- promjena istovjetnosti t.z.
- povećanje ppostojećeg t.z.
- isticanje drugog zahtjeva uz postojeći t.z.
b) Promjena činjenične osnove
2.) Subjjektivno preinačenje
- promjena stranaka

20
 152. Povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva i koja pravila se tu primjenjuju?
Do toga dolazi kad tužitelj postojeći zahtjev kvantitativno poveća. O postojećem zahtjevu tada parnica teče i dalje. Primjenjuju se
pravila o sukcesivnoj objektivnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva.

153. Isticanje drugog tužbenog zahtjeva uz postojeći koja pravila se tu primjenjuju?

Do toga dolazi kad se naknadno dodaju novi zahtjevi uz postojeći zahtjev. Ovdje se primjenjuju pravila o sukcesivnoj objektivnoj
kumulaciji.

154. Promjena stranaka u parnici i primjer?

Promjena stranaka u parnici = subjektivno preinačenje
1.) Tužitelj umjesto prvobitog tuženika tuži drugu osobu.(potrebni pristanci i prvobitnog tuženika jer je to za njega samo
povlačenje tužbe što znači da se ista može ponovno podići protiv njega, i novog tuženika jer preuzima staru parnicu)
2.) Uz tužitelja pristupa novi tužitelj.
3.) Tužitelj uz prvobitog tuženika tuži i novog tuženika.
4.) Umješač stupa na mjesto stranke kojoj se pridružio.
5.) Imenovani prethodnik stupa na mjesto tuženika.

155. Povlačenje tužbe?

To je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja kojom izjavljuje da odustaje od traženja da sud odluči o njegovom
tužbenom zahtjevu. Neopoziva je ali ne znači odustanak od prava na određenu sudsku zaštitu.

156. Odustajanje od tužbenog zahtjeva? Čl. 331a

Odustajanje od tužbenog zahtjeva ili kvalificirano povlačenje tužbe je jednostrana neposredna parnična radnja tužitelja, kojom
izjavljuje da konačno, zauvijek odustaje od prava na određenu sudsku zažtitu. Odricanje se može opozvati do donošenja presude
Presuda na temelju odricanja Čl. 331a St. 1.

157. Usporedba povlačenja tužbe i odustajanja od tužbenog zahtjeva?

ZAJEDNIČKO:
I povlačenje tužbe i odustajanje od tužbe su jednostrane neposredne parnične radnje tužitelja.
RAZLIČITO:
POVLAČENJE TUŽBE ODUSTAJANJE OD T.Z.
Neopozivo Opozivo do donošenja presude
Ne znači odustanak od prava na sudsku zaštitu Znači odustanak od prava na sudsku zaštitu
Može se ponovno podnijeti Ne može se ponovno podnijeti
Do upuštanja tuženog u parnicu nije potreban njegov Nije potreban pristanak tuženika
pristanak, nakon upuštanja u parnicu je, tada ima značaj
apsolutnog veta a ako se u roku od 15 dana ne izjasni o
povlačenju smatra se da da pristaje.
158. Da li se može opozvati izjava o povlačenju tužbe i da li tužitelj može sudu opet podnijeti istu tužbu?
Izjava o povlačenju tužbe je neopoziva. U času predaje ove izjave sudu, dolazi do gašenja parnice. Povučena tužba smatra se kao
da nije ni podnesena pa se može ponovno podnijeti.
Rješenje o povlačenju tužbe deklaratorne je naravi.

159. Povlačenje tužbe i koji je trenutak do kojeg se tužba može povući?

Tužba se može povući do zaključenja glavne rasprave. Kako bi se spriječilo da povlačenjem tužbe učini nevažećim provedeni
postupak, te da isti postupak ponovno pokrene. (neograničeno puta)

160. Da li se može presumirati da je tužitelj povukao tužbu i ako da navedi neki primjer?
U određenim slučajevima zakon iz određene pasivnosti tužitelja neoborivo presumira da tužitelj povlači tužbu.
Primjeri: a) ako tužitelj ne vrati tužbu koja mu je poslana na ispravak ili dopunu Čl. 109. St. 4
b) Ako niti jedna stranka u roku od 4 mjeseca od početka mirovanja postupka ne predloži nastavak Čl. 217. St. 3
c) * Neodazivanje tužitelja da pristupi ročištu ne znači da je povukao tužbu.

161. Do kojeg trenutka tuženik može podnijeti procesnopravne prigovore? Navedi neki primjer za procesnoprasvni prigovor?
Zakon određuje da prigovore, prijedloge ili neke druge paarnične radnje koje se po zakonu mogu poduzeti samo dok se tuženik na
gl. raspravi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, dakle dok tuženik ne završi svoj odgovor na tužbu.
Primjer: prigovor zastare,

162. Isticanje prigovora radi prebijanja?

Kad dva pravna subjekta steknu jedan prema drugome istovrsne i dospjele tražbine, to dovodi do ukidanje uzajamnih ovlaštenja i
obveza- prijeboja do visine do koje su uzajamne tražbine po iznosu jednake. Sam susret tražbina nema konstitutivan karakter već
je dužno da jedna od stranaka istakne prigovor radi prebijanja, ukoliko je osnovan prijeboj vrijedi ex tunc. Sud odlučuje
presudom.
21
163. Isticanje prigovora zbog prebijanja?
Ako do konstitutivne kompenzacijske izjave dođe, a jedan od partner ipak u parnici zatraži ispunjenje obveze, tuženik koji se
poziva na prebijanje može se braniti prigovorom da je tužiteljeva tražbina nastala i postojala, ali da je naknadno prestala zbog
nastanka tužnikove tražbine prema tužitelju i konstitutivne izjave i kompenzaciji. Takva se obrana ostvaruje prigovorom zbog već
nastupjelog prijeboja, Tuženik se dakle ne brani tvrdnjom da i on ima prema tužitelju svoj zahtjev, već da su kompenzacijom
prestala ovlaštenja obiju stranaka.

164. Protutužba i kada je dopuštena? Čl. 189.

Protutužba je samostalna tužba tuženika kao protutužitelja protiv tužitelja kao protutuženika u parnici koju je ovaj posljednji
ranije protiv njega pokrenuo.
Sadržaj i forma protutužbe isti su kao i za tužbu.
Isti učinak tuženik može ostvariti i u samostalnoj parnici pa protutužba nije dužnost već mogućnost (kada je douštena).

VRSTE PROTUTUŽBE:
1) Koneksna protutužba – ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, a naročito ako oba zahtjeva proizlaze iz
istog pravnog odnosa ili stvarnog događaja.
2) Kompenzabilna protutužba – ako su zahtjevi takvi da se mogu uzajamno prebiti.
3) Predjudicijelna protutužba – ako se njome traži utvrđenje nekog pravnog odnosa ili prava od čijeg ne/postojanja zavisi
odluka o tužbenom zahtjevu. Primjer: Tužitelj reivindikacijom traži predaju stvari, a tuženik protutužbom da se utvrdi da
je on vlasnik iste.
Tuženik može protutužbu podnijeti sudu kod kojega je protiv njega ranije podnesena tužba osim ako je za sadržaj protutužbe
nadležan viši sud ili sud druge vrste. Ako bi o zahtjevu protutužbe trebao suditi isti sud ali u drugačijem sastavu, oba zahtjeva
sudit će se u kvalificiranom sastavu.
Protutužba se može podnijeti do zaključenja glane rasprave (pred prvostupanjskim sudom u parnici pokrenutoj na tužbu
protivnika)
Sud može odlučiti da se o zahtjevima tužbe i protutužbe zajednički raspravlja, u tom slučaju sud može prekinuti postupak u
predmetu tužbe dok odluka o protutužbi ne postane pravomoćna.

165. Suparničarstvo? Čl. 196.-203.

Suparničarstvo/subjektivna kumulacija/litis consortium postoji kada se u istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više procesnih
subjekata. Kod suparničarstva se formira onoliko procesnih odnosa koliko ima tužbenih zahtjeva.
U pravilu je fakultativno, ovisi o volji procesnih subjekata. Iznimno može biti obligatorno – nužno suparničarstvo. Čak može
nastati i nezavisno od volja tužitelja; kada stranku nasljedi više univerzalnih sljednika.
Opravdanje: ekonomičnost i pravna sigurnost.
≠ spajanje parnica odlukom suda radi zajendičkog raspravljanja.
Zakon propisuje pretpostavke za dopustivost suparničarstva, sud nema mogućnost samostalnog ocjenjivanja.

166. Materijalno i formlno suparničarstvo i primjer?

Materijalni suparničari su oni koji se prije ili izvan parnice nalaze u određenoj pravnoj vezi (neka pravna zajednica 196/1/1 ;
bračni drugovi u sporu u kojem netko treći traži poništenje njihovog braka) ili stvarnoj vezi (oni čija prava i obveze proistječu iz
iste činjenične i pravne osnove 196/1/1 ; tuženi supočinitelji nekog delikta u parnici u kojoj se od njih traži naknada štete) s
obzirom na predmet spora. Ono je moguće ako je za sve zahtjeve stvarno nadležan isti sud, po pitanju mjesne nadležnosti
primjenjuje se atrakcija prema čl. 50.
Formalni suparničari su oni koji se prije i izvan parnice ne nalaze u određenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet
spora, ali su u njihovim parnicama posredan predmet spora prava i obveze koje proistječu iz bitno istovrsne činjenične i pravne
osnove ( primjer: u takvoj su situaciji više tuženika tuženih radi isplate dugovane najamnine). Mora postojati stvarna i mjesna
nadležnost istoga suda za svaki od zahtjeva i za svakog tuženika.

167. Obično i jednistveno suparničarstvo?

Obično suparničarstvo znači da se protiv svakoga od takvih suparničara može donijeti različita presuda. Položaj svakoga od njih
je samostalan u odnosu na ostale, pa svaki od njih slijedi svoju procesnu sudbinu. Procesne radnje koje pojedinac poduzima
vrijede samo za njega. Čl.200
Obični suparničari su svi formalni, a mogu biti i materijalni (ako njihov međusobni odnos ne iziskuje jedinstveno rješenje spora.)
Za jedinstvene suparničare karakteristično je da se po zakonu ili zbog prirode pravnog posla spor može riješiti samo na jednak
način prema svima. Oni imaju jedinstveni tretman u parnici te se smatraju kao jedna parnična stranka. Svaki od njih može
samostalno poduzimati procesne radnje ali vrijede samo one koje su povoljne za sve suparničare, štetne procesne radnje ne djeluju
prema nikome pa ni onome koji ih je poduzeo, osim ako su ih poduzeli svi. Dok korisne radnje jednoga djeluju i u korist onih koji
te radnje nisu poduzeli. Čl. 201

168. Nužno suparničarstvo?

Postoji pri odnosima u kojima sudjeluje više osoba, koji su takvi da građanskopravni propisi traže da se ti odnosi riješe
sudjelovanjem svih tih osoba u parnici. Ovakvo suparničarstvo mmoguće je samo na pasivnoj strani. Tužba će biti odbačena ako
tužitelj istom ne obuhvati sve one koji tek zajedno čine jednu parničnu stranku. Odsutnost jednog sudionika u parnici predstavlja
nedostatak procesnopravne legitimacije za vođenje parnice. Svi nužni suparničari su jedinstveni (ne i obrnuto).

22
169. Suparničarstvo na osnovi zakona? Čl. 198. 199.
Zakonsko suparničarstvo postoji kada zakon izričito predviđa suparničarstvo neovisno od postojanja općih pretpostavki za
suaparničarstvo. Zakon RH predviđa dvije situacije:
1.) Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi, ako to nije u suprotnosti sa sadržajem ugovora o jamstvu i ako se ne
radi o beneficium ordinis (jamac ima obvezu samo pod uvjetom da gl. Dužnik ne može platiti).
2.) Tužba glavnog miješanja je tužba osobe koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba
već teče parnica. Takva osoba može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se
postupak pravomoćno ne završi. (To je moguće čak i ako taj sud ne bi bio stvarno nadležan).

170. Eventualno/supsidijarno suparničarstvo? Čl. 197

Tužitelj može jednom tužbom obuhvatiti više tuženika i to tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem
tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega.
Ovim institutom tužitelj se može poslužiti samo ako prema svakome od tuženika postavlja objektivno isti zahtjev (primjer: od
svakog od tuženika se traži predaja iste stvari), ili ako prema pojedinima izričerazličite zahtjeve koji su u međusobnoj vezi
(primjer: tužitelj od tuženika A traži predaju stvari, a za slučaj da taj zahtjev ne uspije od tuženika B traži naknadu štete jer mu je
ovaj prodao stvar koja nije bila njegovo vlasništvo).
Traži se i to da je sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva i za svakog od tuženika (jer su tuženici formalni suparničari;
nema atrakcije).
Odlučivanju o zahtjevu prema slijedećem tuženiku može se pristupiti tek pošto zahtjev prema prethodnome bude pravomoćno
odbijen.

171. Sudjelovanje trećih osoba u parnici?

Svakome o čijim se pravima odlučuje treba omogućiti da sudjeluje u postupku, radi zaštite svog pravnog položaja. Pravomoćnost
sudskih odluka odnosi se, u pravilu, na parnične stranke „Res iudicata factis ius inter partes“ ali postoje slučajevi kada se presuda
nužno odražava na pravnu situaciju trećih, koji nisu bili stranke u parnici, ili na raznovrsne opće interese. Zato se subjektima koji
u parnici ne sudjeluju kao stranke osiguravaju sredstva za zaštitu njihovih prava u toj parnici. Oni štite svoje interese neposrednim
sudjelovanjem u parnici. U nekim je slučajevima zaštita općih interesa povjerena Centru za socijalnu skrb.

172. Umješač? Čl.206. -209.

Sudjelovanje umješača
Članak 206.
Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.
Umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu te u tijeku postupka
nastavljenog podnošenjem izvanrednoga pravnog lijeka.
Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.
Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača dana na ročištu, prijepis tog dijela
zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja je s ročišta izostala.
Članak 207.
Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se umješač odbije, a sud može i bez
izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi da ne postoji pravni interes umješača.
Do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje umješača umješač može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje
ne mogu se isključiti.
Protiv odluke suda kojom prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.
Članak 208.
Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u parnicu. U daljnjem tijeku parnice on je
ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj
se pridružio.
Ako je umješač stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i izvanredni pravni lijek.
Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegova podneska dostavit će se i stranci kojoj se pridružio.
Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama.
Nakon pristanka obiju parničnih stranaka umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridružio.
Članak 208.a
Umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga
postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno
vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu
ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve
radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje.
Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na imenovanog prethodnika (članak 210.) te na treću osobu
obaviještenu o parnici (članak 211.).
Članak 209.
Ako pravni učinak presude treba da se odnosi i na umješača, on ima položaj jedinstvenog suparničara (članak 201).
Umješač s položajem jedinstvenog suparničara može podnijeti izvanredni pravni lijek i u parnici u kojoj do nastupanja
pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu nije sudjelovao kao umješač.
Članak 209.a
Odredbe ovoga Zakona o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te zastupanju stranaka, kao i o podnescima stranaka i dostavi
strankama na odgovarajući se način primjenjuju i na umješača.

23
173. Običan umješač?
Obični umješać je osoba koja se, u parnici koja se vodi među određenim strankama, pridružuje jednoj od njih, jer ima pravni
interes da stranka kojoj se pridružuje uspije u parnici.

UVJETI za intervenciju: - odredbe prisilne naravi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
1.) Stranačka i parnična sposobnost – opći uvjeti
2.) Pravni interes- ima onaj na čiju se pravnu situaciju(prava i obveze) mogu odraziti posljedice presude donesene u parnici
izmežu drugih osoba. (Primjer: jamac u parnici između gl. Dužnika i vjerovnika, cedent u parnici između cesinara i
cesusa)
3.) Izjava o stupanju u parnicu – može se dati na ročištu ili pisanim podneskom. Podnošenjem izjave umješać se konstituira
kao treći sudionik u parnici, nije potrebna sudska odluka(ona je potrebna kada jedna strana ospori
osnovanostintervencije, a sud nađe da je prigovor neosnovan). U parnicu može stupiti tijekom čitavog postupka sve do
pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu.
4.) Stranke se ne smiju protiviti – stranke imaju pravo na protivljenje u svim stadijima postupka. Obe strane imaju interes da
se protive pa da stranke svojim protivljenjem ne bi spriječile aktivnost umješaća, on može i dalje poduzimati radnje u
postupku, uvjetno, do pravomoćnosti rješenja kojim se mješanje odbija.

Razlozi intervencije:
a) Da se pomogne jednoj strani da uspije u parnici jer se njem uspjeh pozitivno reflektira i na njegovu pravnu situaciju.
b) Da se time kontrolira postupanje stranke od čijeg uspjeha zavisi i njegova pravna situacija.
Radnje umješača: Umješač nije stranka u postupku (ne može povlačiti i preinačavati tužbu niti odustajati od pravnog lijeka) ne
može poduzimati radnje nepovoljne za stranku, već može poduzimati samo radnje koje su za tu stranku načelno i objektivno
korisne. Umješač procesne radnje poduzima u svoje ime a one se tretiraju kao procesne radnje stranke kojoj se pridružio ukoliko
ih ista ne ospori.
Istupanje – ovlašten je jednostranom procesnom radnjom istupiti iz parnice, što ga ne spječava da ponovno intervenira u istoj
parnici.

Intervencijski efekt –je specifičan procesni efekt koji presuda donesena u parnici (u kojoj je sudjelovao umješač) proizvodi prema
umješaču.
On nastaje u novoj parnici u kojj su stranke : tuženik- umješač iz ranije parnice i tužitelj- stranka kojoj se umješač bio pridružio. U
toj novoj parnici umješač ne može poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari iznesenu u odluci iz prijašnje parnice. Ovaj
učinak ne djeluje apsolutno pa postoji iznimka (kada se umješač može suprotstaviti intervencijskom efektu ali postoje dva uvjeta –
suprotna od navedenog od a i b)
Da bi se prema umješaču mogao istaći intervencijski efekt, potrebno je:
a) Da je umješaču bilo omogućeno da u parnici poduzme sve radnje pogodne da pomognu pobjedi stranke
b) Da je ta stranka lojalno vodila spor.

174. Umješač s položajem jedinstvenog suparničara?

Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa pravni učinak presude odnosi neposredno i na umješača, jednako kao i na
parničnu stranku, on u parnici ima položaj jedeinstvenog suparničara.

Ovlaštenja: stranka u parnici + ovakav umješač = jedna parnična stranka.

Budući da se na ove umješače presude odnose apsolutno i neposredeno, priznaju im se sva ovlaštenja koja se priznaju i strankama.
Stranka bez suglasnosti umješača ne može ništa.
Ovaj umješač ima pravo podnijeti izvanredni pravni lijek i u parnici u kojoj nije prije pravomoćnosti sudjelovao kao umješač.

175. Učinak presude na umješača?

Obični umješač – na njegovu se pravnu situaciju(prava i obveze) posredno mogu odraziti posljedice presude. Intervencijski efekt
(pitanje 173.)
Umješač s položajem jedinstvenog suparničara – na njih se učinci presude odnose apsolutno i neposredno. Takav umješač nema
mogućnost od sebe ukloniti pravne efekte pravomoćnosti donesene presude.

176. Troškovi postupka i umješač?

Umješač može biti osuđen da nadoknadi trožkove prouzročene radnjama koje su u suprotnosti s radnjama strake kojoj se pridružio
i po načelu causae.

177. Umješač sui generis i primjer?

Odredbe koje su se odnosile na ovo pitanje izbrisane su iz ZPP-a Čl.204. i 205. A prema njima državni je odvjetnik kao umješać
sui generis imao pravo intervenirati u parnici radi zaštite javnog interesa.

24
178. Obavještavanje treće osobe o parnici? Čl. 211.
Litis denuntiatio je parnična radnja kojom jedna stranka obavještava treću osobu, radi upoznavanja obavještenog sa činjenicom da
se vodi parnica o sporu u kome odluka može imati posredan pravni učinak i na obavještenoga, te da se prema njemu stekne
mogućnost isticanja intervencijskog efeksta.
Obavještenje nema značaj poziva obavještenome da se priključi parnici.
Obavještavanje se vrši posredovanjem suda, a na zahtjev stranke. Sud ne može ispitivati osnovanost traženja nego je obvezan
procesnim pravilima da izvrši tu posredničku ulogu. Svaka stranka može tražiti obavještavanje putem suda od početka parnice pa
do pravomoćnog završetka iste.
Obavješteni može pristupiti parnici kao umješač, ako postoje opće pretpostavke, ali ne mora intervenirati na strani stranke koja ga
je obavjestila (ako za to ima pravni interes).

179. Koja je pravna posljedica obavještavanja treće osobe o parnici i objasni?

(Posljedice obavještavanja:
1) Građanskopravne
a) Prekid zastarjevanja
b) Prekid dosjelosti
c) Ostvarivanje zahtjeva za odgovornost zbog nedostatka stvari)

2) Procesnopravna
- Stranka koja je izvršila obavještavanje može se u naknadnog parnici pozivati na intervencijski efekt presude.

Objašnjenje: Intervencijski efekt – je specifičan procesni efekt koji presuda donesena u parnici (u kojoj je sudjelovao umješač)
proizvodi prema umješaču.
On nastaje u novoj parnici u kojj su stranke : tuženik- umješač iz ranije parnice i tužitelj- stranka kojoj se umješač bio pridružio. U
toj novoj parnici umješač ne može poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari iznesenu u odluci iz prijašnje parnice.

180. Imenovanje prethodnika i kako prethodnik može reagirati? Čl. 210.

Imenovanje prethodnika je parična radnja tuženika i to ako je on držatelj neke stvari ili korisnik nekog prava, a tvrdi da stvar drži
odnosno da pravo vrši u ime neke treće osobe, kojom on preko suda poziva tog trećega da umjesto njega stupi u parnicu. (Primjer:
zakupoprimatelj-zakupodavatelj, najmoprimatelj-najmodavatelj...)
Upučujući poziv pozivač samo ukazuje na osobu koja je u većem stupnju od njega građanskopravno pasivno legitimirana, dok ne
poriče svoju građanskopravnu pasivnu legitimaciju. Tuženik može prethodnika imenovvati najkasnije na pripremnom ročištu, a
ako ga nije bilo na glavnoj raspravi ali pprije upuštanja u raspravu o glavnoj stvari.

Reagiranje prethodnika: može zauzeti različite stavove:

1.) Oglušiti se na poziv, zadržavajući pasivan stav. U ovom slučaju tuženi mora dopustiti da se parnica protiv njega nastavi
te mora biti savjesniji mnego u svojoj parnici jer za svoje postupke odgovara i prethodniku.
2.) Odazvati se pozivu i intervenirati u parnicu kao običan umješač.
3.) Stupiti u parnicu umjesto prvobitnog tuženog koji istupa iz parnice.
4.) Pokrenuti protiv stranaka iz prvobitne parnice, novu parnicu --zakonsko suparničarstvo.
5.) Pokrenuti samostalnu parnicu protiv jedne od stranaka iz parnice iz koje mu je upućen poziv.

181. Pravna posljedica imenovanja prethodnika?

Neovisno o tome hoće li se prethodnik odazvati pozivu ili ne, dostavljanjem poziva ostvaruje se za pozivača mogućnost isticanja
intervencijskog efekta presude koja bude donesena u ovoj parnici, prema pozvanome.

182. Intervencijski efekt?

Intervencijski efekt – je specifičan procesni efekt koji presuda donesena u parnici (u kojoj je sudjelovao umješač) proizvodi prema
umješaču.
On nastaje u novoj parnici u kojj su stranke : tuženik- umješač iz ranije parnice i tužitelj- stranka kojoj se umješač bio pridružio. U
toj novoj parnici umješač ne može poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari iznesenu u odluci iz prijašnje parnice. Ovaj
učinak ne djeluje apsolutno pa postoji iznimka (kada se umješač može suprotstaviti intervencijskom efektu ali postoje dva uvjeta –
suprotna od navedenog od a i b)
Da bi se prema umješaču mogao istaći intervencijski efekt, potrebno je:
a) Da je umješaču bilo omogućeno da u parnici poduzme sve radnje pogodne da pomognu pobjedi stranke
b) Da je ta stranka lojalno vodila spor.

183. Troškovi postupka? Čl. 151. – 178.a

To su svi izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka, plaćaju se u obliku sudskih biljega.

Razlikujemo:
1) Troškove povodom parnice (troškovi prethodnog postupka, nagodbe koja je propala, osiguranje dokaza, ugovor o
prorogaciji)
2) Troškove u toku parnice (takse, oglasi, troškovi dolaska na sud, nagrada za rad odvjetnika, izvođenje dokaza)

25
 Tko snosi troškove?
NAČELO CAUSAE: stranka koja je izgubila parnicu (ona koja je dala povoda parnici)
NAČELO CULPAE: bez obzira na uspjeh u parnici, ona stranka koja ih je prouzročila svojom krivnjom ili slučajem. Ovo načelo
odnosi se na one troškove koji nisu bili potrebni i svrsishodni radi vođenja parnice. Posebni slučajevi dužnosti nadoknade
troškova prema načelu culpae: Čl. 157., 158/1, 158/2, 159.

Sud nikad ne dosuđuje triškove ex officio već samo na prijedlog stranaka, koji mora biti određen ili barem odrediv i
obrazložen.Više u članku 164. O troškovima po načelu causae sud odlučuje u presudi, a po načelu culpae kad ti troškovi nastanu,
rješenjem bez odgode (žalba nije dopuštena a ovrha se može tražiti prije pravomoćnost).
Odluka o troškovima uvijek ima značaj rješenja iako je najčešće sastavni dio presude.

184. Do kada se smiju navoditi dokazi i što može biti dokaz u postupku?
Postoji dužnost stranaka da u tužbi i oodgovoru na tužbu, na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu
raspravu(ako pripremno ročište nije održano) iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, navedu dokaze i očituju se o
prijedlozma i zahtjevima protivne stranke. Iznimno stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i
dokaze no prijeti im sankcija – dužnost nadoknade troškova koji time budu izazvani drugoj strani.

Dokaz u postupku može biti sve ono što svojim postojanjem pruža informaciju o činjenici koja je posredan predmet dokazivanja.

185. Može li sud narediti da se dokazuje činjenice koje nisu sporne i objasni?
Nesporne činjenice ne mogu biti predmet dokazivanja. Nije potrebno dokazivati ono što nije sporno, radilo bi se samo o
odugovlačenju postupka.

186. Presumpcija?
Presumpcije su okolnosti čija se istinitost presumira; naime u životu postoje neki tipični slučajevi koji se često ponavljaju i uvijek
dovode do istog rezultata, pa je takvim činjenicama zakonodavac dao neki značaj.
Vrste:
1) Presumptiones iuris – zakon pretpostavlja njihovo postojanje,
a) Presumptiones iuris tantum – oborive (pater est quem nuptiae demostrant)i
b) Presumptiones iuris et de iure – neoborive (odgovornost roditelja za štetu njihove djece do 7. godine života)
2) Presumptiones facti vel hominis – njihova se istinitost pretpostavlja na temelju životnog iskustva.

187. Pravna fikcija?

Pravna činjenica za koju se zna da se nije dogodila, ali se uzima (fingira) kao da se dogodila kako bi mogao nastati, promjeniti se
ili prestati određeni prani odnos. Mora biti predviđena zakonom. Primjer: Nasciturus pro iam nato habetur, quotiens de commodis
eius agitur.

188. Što su notorne činjenice i da li se one dokazuju?

Notorne činjenice su one koje su poznate širem krugu ljudi ( u državi/ gradu...). Njih ne treba dokazivati ali postoji mogućnost
dokazivanja da neka činjenica nije notorna.

189. Priznanje i anticipirano priznanje?

Priznanje je jednostrana parnična radnja kojom stranka potvrđuje istinitost navoda protivne stranke na kojima ona temelji svoj
tužbeni zahtjev. Priznanje mora biti nepovoljno za stranku koja ga daje a može se dati izričito ili konkludentno.Da bi bilo
relevantno mora biti dano pred sudom inače nema procesnopravni značaj ali ipak ima svoju vrijednost.
Anticipirano priznanje je priznanje koje je dano prije nego što se na postojanje činjenice koja je predmet priznanja, pozvala
stranka za koju je ta činjenica povoljna.
Priznanje se može naknadno povući ali tada sud odlučuje hoće li smatrati da činjenica postoji ili ne postoji.

190. Što je to slobodna ocjena dokaza?

Slobodna ocjena dokaza je nevezanost suda pri ocjeni dokazne snage nekog dokaza. Sud mora ocjeniti svaki dokaz pojedinačno i
u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak o postojanju činjenice koja se utvrđuje. Sudac je svoju
ocjenu dokaza dužan istaknuti u obrazloženju presude čime strankama i višem sudu omogućuje provjeru postupka.

191. Pribavljanje isprava od protivnika strane koja se na ispravu poziva i isprave koja se nalazi kod treće osobe?
Ako se isprava nalazi kod stranke koja se na nju poziva, onda nema problema. Ako se isprava ne nalazi kod nje, situacija je dosta
složena.
Pribavljanje isprave od protivnika strane koja se na ispravu poziva:

Članak 233.
Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud će tu stranku pozvati da podnese ispravu,
ostavljajući joj za to određeni rok.

26
 Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je
riječ o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj smatra zajedničkom za
obje stranke.
U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe čl. 237. i 238.
ovog Zakona.
Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu poriče da se isprava kod nje nalazi, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi
dokaze.
Sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom uvjerenju cijeniti od kakva je značenja što stranka koja drži ispravu neće postupiti po
rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili protivno uvjerenju suda poriče da se isprava kod nje nalazi.
Protiv odluke suda iz stavka 1. ovog članka nije dopuštena posebna žalba.
Pribavljanje isprave koja se nalazi kod treće osobe:
Članak 234.
Treća osoba dužna je po nalogu suda podnijeti ispravu koju je po zakonu dužna pokazati ili podnijeti, odnosno ispravu koja je po
svojem sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se na ispravu poziva. U pogledu prava treće osobe da uskrati podnošenje
drugih isprava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 237. i 238. ovoga Zakona.
Prije nego što donese odluku kojom trećoj osobi naređuje da podnese ispravu sud će pozvati treću osobu da se o tome izjasni.
Kad treća osoba poriče da se isprava nalazi kod nje, sud može radi utvrđivanja te činjenice izvoditi dokaze.
Pravomoćno rješenje o dužnosti treće osobe da podnese ispravu može se izvršiti prema pravima ovršnog postupka.
Na temelju rješenja kojim je trećoj osobi naloženo da preda određenu ispravu ovrha će se provesti po službenoj dužnosti po
pravilima ovršnog postupka i prije pravomoćnosti toga rješenja.

192. Isprave i edicije? Čl. 230.

Isprava je svaki predmet na kojemu je pismom zabilježena čovjekova misao, činjenica ili događaj.
Vrste:
1) Javne isprave – one koje je u pisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te one koje je u
takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom
utemeljenim na zakonu.
- Tri elementa: forma, nadležan organ i nadležnost tog organa.
- Postoji presumptio iuris tantum(zakon pretpostavlja istinitost, oboriva)
2) Privatne isprave – one koje nisu javne, mogu ih izdati fizičke ili pravne osobe.
- Presumptio facti vel hominis(presumira se na temelju životnog iskustva da nitko ne stavlja svoj potpis ispod nečega s
čime se ne slaže.

Edicije su isprave pribavljene radi dokazivanja pred sudom.Nije dovoljno da se stranka pozove na neku ispravu već je potrebno
ispravu pribaviti – edicirati i predočiti.

193. Izuzeće od svjedočenja?

Građanska dužnost svjedočenja znači da nijedan građanin ne može biti oslobođen dužosti da odgovara na pitanja pred sudom Čl.
235 St.1. Dakle svatko je dužan odazvati se pozivu suda na svedočenje. Svjedok mora imati dva svojstva : a) mogućnost zapaziti i
b) mogućnost reproducirati.
IZNIMKE; građanska dužnost svjedočenja ne važi:
1) Kada se radi o osobama koje su dužne čuvati profesionalnu tajnu (liječnici, odvjetnici, vjerski ispovjednici) čl. 237
2) Kada se radi o osobama koje su dužne čuvati vojnu ili službenu tajnu čl. 236
3) Druge osobe izvan ovih kategorija mogu uskratiti odgovore na pojedina pitanja kad bi takav odgovor doveo svjedoka ili
njegovog bliskog srodnika(uspravna linija, pobočna do 3. Stupna, tazbina do 2. Stupnja i bračni drug) do teške sramote,
kaznenog progona ili znatne imovinske štete. Čl. 238.
*odgovore ne mogu uskratiti zamoljeni svjedoci i poslovni svjedoci.

194. Sankcije protiv svjedoka? Čl. 248.

Budući da su svjedoci nezamjenjivi, protiv onog svjedoka koji se ne odazove pozivu, a svoj izostanak ne opravda, sud može
narediti da ga se prisilno dovede(te troškove snosi sam) a može ga kazniti i novčano od 500,00 do 10.000,00 kn.
Ako svjedok dođe na ročište, ali uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a za to nema opravdanje može ga se kazniti
novčano od 500,00 do 10.000,00 kn, a ako i nakon toga odbije svjedočiti može ga se zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne
pristane svjedočiti ili dok njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, najdulje mjesec dana.
Svjedok odgovara za lažni iskaz (svjesna neistina) ali ne i za neistnit iskaz (nesvesna neistina)

195. Vještačenje? Čl. 250. – 263.

Vještaci su fizičke osobe/institucije(fakulteti, bolnice...) koje raspolažu stručnim znanjem potrebnim za razjašnjenje nekih
činjenica u postupku koji je u tijeku. Vještakove spoznaje podvrgnute su kontroli stranaka jer mu one mogu postavljati pitanja,
kritizirati ga i zahtijevati novog vještaka.

196. Kome se može povjeriti vještačenje?

Vještacima iz stalnog sudskog registra vještaka, stručnoj ustanovi: bolnici, fakultetu, kemijskom laboratoriju..., ustanovama za
posebne vrste vještačenja: vještačenje lažnog novca, rukopisa... tumači su isto kategorija vještaka.
Osoba koja je u svojstvu vještaka pozvana na ročište, dužna je odazvati se tom pozivu te dati svoj nalaz i mišljene koje sud
slobodno ocjenjuje (ako ga ne usvoji mora dati ozbiljne razloge).

27
197. Izuzeće vještaka?
Vještak se može izuzeti od dužnosti vještačenja u onim slučajevima u kojima se i svedok može osloboditi svjedočenja. Postoji i
mogućnost izuzeća vještaka na zahtjev stranke.
1) Kada se radi o osobama koje su dužne čuvati profesionalnu tajnu (liječnici, odvjetnici, vjerski ispovjednici) čl. 237
2) Kada se radi o osobama koje su dužne čuvati vojnu ili službenu tajnu čl. 236
3) Druge osobe izvan ovih kategorija mogu uskratiti odgovore na pojedina pitanja kad bi takav odgovor doveo svještaka ili
njegovog bliskog srodnika(uspravna linija, pobočna do 3. Stupna, tazbina do 2. Stupnja i bračni drug) do teške sramote,
kaznenog progona ili znatne imovinske štete. Čl. 238.

198. Postupak određivanje vještaka?

Vještaka određuje sud svojim rješenjem, prethodno traži mišljenje stranaka o tome kojeg vještaka treba pozvati, ali nije vezan
njihovim mišljenjem. Sud raspolaže registrom vještaka ali ni njime nije vezan.

199. Pisani odgovor na tužbu i što ako ga tuženik propusti?

Dostava tužbe tuženiku na odgovor je predstadij koji je prije bio obvezan samo u trgovačkim sporovima, no prema noveliranom
ZPP-u propisana je kao pravilo i obveza.
Sud je dužan u pozivu (dostavi tužbe na odgovor) upozoriti tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu
(mogućnost donošenja presude zbog ogluhe).

U odgovoru na tužbu tuženik se mže očitovati o tužbenom zahtjevu i o činjeničnim navodima tužitelja, te predložiti dokaze kojima
potkrepljuje te navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće. Odgovor na
tužbu podnosi se u roku koji odredi sud (15-30 dana).

200. Pripremno ročište? Čl. 284. – 290.

Fakultativan predstadij, koji se ograničava samo na parnice u kojima sudi vijeće (u prvom stupnju iznimno, u pravilu sudac
pojedinac, pa pripremno ročište postaje izuzetak).
Zakazuje se rješenjem, najmanje 8 dana od primitka poziva kako bi stranke imale vremena za pripremu.

Započinje izlaganjem tužbe nakon čega tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu. Predmet daljnjeg raspravljanja su pitanja koja se
odnose na smetnje za daljnji tijek postupka (osiguranje dokaza...) te pokušaj navođenja strana da okončaju parnicu (sudska
nagodba, povlačenje tužbe, odricanje od tužbenog zahtjeva...)

Izostanak obe stranke dovodi do mirovanja postupka.

Izostanak tužitelja, a tuženik predloži mirenje ili ostane pasivan dovodi do mirovanja postupka.
Izostanak tuženika dovodi do presude zbog izostanka(ako su ispunjeni svi uvjeti).

Meritorno okončanje: presuda na temelju priznanja, presuda na temelju odricanja, presuda zbog izostanka, presuda zbog ogluhe,
presuda kojom se odbija t.z. kao neosnovan, sudska nagodba.
Ako do njega ne dođe slijedi obavezan predstadij : Zakazivanje glavne rasprave (sudac rješenjem protiv kojega nije dopuštena
žalba)

201. Prekid postupka?

To je privremeno zaustavljanje tijeka postupka, do kojeg može doći sve do njegova pravomoćnog okončanja, ali i u postupku
povodom izvanrednih pravnih lijekova.
Očituje se u prestanku tijeka svih zakonskih i sudskih rokova, nedjelotvornosti radnji stranaka te u zabrani sudu da poduzima
parnične radnje osim onih koje se tiču nastavka prekinutog postupka.

Razlozi za prekid taksativno su navedeni u čl. 212. i 213.

Cilj prekida postupka je da zaustavi razvoj parnice zbog spriječenosti suda ili neke stranke da u njoj sudjeluje, sve dok se ponovno
ne uspostavi procesna ravnoteža.

Do prekida može doći :

1) Po sili zakona – deklaratorni značaj
2) Po odluci suda – konstitutivno značaj

202. Prekid postupka po sili zakona?

Članak 212.
Postupak se prekida:1) kad stranka umre,2) kad stranka izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici,3) kad
zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici,4) kad
stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani rada,5) kad nastupe
pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka,6) kad se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i
sl.) odsječeno od suda,7) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu,8) kad je to drugim zakonom određeno.

28
 Ako su okolnosti 1-5 postojale u vrijeme pokretanja postupka, one neće dovesti do prekida, već će ih se nastojati otloniti, ako to
ne bude moguće tužbu se odbacuje kao neurednu.

203. Prekid po odluci suda?

Članak 2013.

Sud će prekid postupka odrediti i ako je:

1) odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.),
2) odlučio podnijeti zahtjev Europskom sudu o tumačenju prava Europske unije ili o valjanosti akta koje su donijele institucije
Europske unije.
Sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno
kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je učinilac i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je
svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna.

204. Pravne posljedice prekida postupka? Čl. 214.

Prekid postupka očituje se u prestanku tijeka svih zakonskih i sudskih rokova, nedjelotvornosti radnji stranaka te u zabrani sudu
da poduzima parnične radnje osim onih koje se tiču nastavka prekinutog postupka.
Za trajanje prekida postupak i dalje teče, postoji litispendencija, jedino je zaustavljeno njegovo odvijanje.
Ako dođe do prekida po sili zakona, a sud ne znajući za to poduzme neku parničnu radnju, u odluci kojom utvrđuje nastupanje
prekida deklarirat će da je i ona bez pravnog učinka.
 Nastavak prekinutog pstupka : do nastavka postupka može doći na inicijativu stranaka, ali ga i sud može nastaviti po
službenoj dužnosti, više u Čl. 215

205. Zastoj postupka?

Moguće je da se u parnici pojave neke okolnosti zbog kojih mora biti prekinuta aktivnost, ali zbog kojih ne može doći ni do
prekida ni do mirovanja postupka. U tim slučajevima primjenjivat će se odredbe o prekidu postupka. A sud je dužan donijeti
konstitutivno rješenje kojim će odrediti zastoj postupka.

Slučajevi:
1) Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod skrbništvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, sud zastaje s
postupkom i predlaže da se odredi drugi zakonski zastupnik.
2) Kada sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, do pravomočnosti tog rješenja.
3) Do pravomoćnosti međupresude sud zastaje s raspravljenjem o iznosu t.z.
4) Kad sud u postupku utvrdi da zakon koji bi se trebao primijeniti nije suglasan s Ustavom, zastat će s postupkom i
podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona.

206. Obustava postupka?

Novi institut.
Postupak se obustavlja kad stranka koja je fizička osoba umre ili stranka koja je pravna osoba prestane postojati, a kada se radi o
postupku o pravima koja su neotuđiva i nenasljediva – sporovi o osobnim pravima.
Rješenje o obustavi postupka deklaratorno je jer do obustave dolazi po sili zakona ex lege.

ZPP poznaje još jedan slučaj obustave postupka; ako do donošenja odluke o glavnoj stvari, utvrdi da bi postupak trebalo provesti
po pravilima izvanparničnog postupka.

Rješenje o obustavi postupka dostavlja se protivnoj stranci te nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni
budu utvrđeni
Pravo na žalbu protiv rješenja o obustavi postupka ima privremeni zastupnik i protivna stranka (to bi pravo trebao imati i državni
odvjetnik, on ima kvazistranački status, status intervenijenta sui generis u incidentalnom postupku radi provjere zakonitosti odluke
o obustavi; sa zadaćom zaštite objektivne zakonosti u svoje ime a tek posredno interesa države.)

207. Sudska nagodba? Čl. 321. – 324.

Sudska nagodba je mješoviti ugovor (procesnopravni elementi: izjednačena s pravomoćnom presudom, ovršni naslov /
građanskopravni elementi:regulira građanskopravni odnos voljom stranaka, ugovorom) između parničnih stranaka o predmetu
spora, zaključen pred sudom. Ona se može zaključiti i o eventualnom predmetu parničnog postupka ako prijeti opasnost da će doći
do parnice.
Zaključuje se tijekom cijelog postupka pred parničnim sudom prvog stupnaj, međutim može se zaključiti i prije početka parnice.
Zaključuje se pred: sudom pred kojim se vodi, b)zamoljenim sudom, c)u adhezijskom postupku, d)pred bilokojim općinski sudom
kojem se stranke obrate.
Unosi u zapisnik, a sklopljena je kada stranke pred kojima se čita zapisnik isti potpišu.

Pobijanje: 1.) mana volje – klasična tužba za ništavost

2.) izvaredni pravni lijekovi

29
208. Rješenje i presuda? Čl. 325. – 347. + Čl. 129
Rješenje i presuda su sudske odluke. Sud donosi rješenje kada odlučuje o procesnim pitanjima a presudu kada odlučuje o
osnovanosti tužbenog zahtjeva ( glavnom/merirornom pitanju u parničnom postupku). Iznimka: u 3 slučaja sud rješenjem
odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva; a)rješenje o smetanju posjeda, b) rješenje o izdavanju platnog naloga i c) rješenje o
troškovima
Rješenje se može donijeti bez održavanja rasprave, osim kad zakon određuje drukčije.
Presudom se na autoritativan način pruža deklaratorna, konstitutivna i kondemnatorna zaštita.
Presuda se sastoji od praemisse minor – činjenične osnove, činjenice koje je sud utvrdio i praemisse maior – pravne osnove
presude, sadržaja pravne norme koju teba primjeniti na utvrđene činjenice.

209. Sadržaj presude? Čl. 338.

Pismeno izražena presuda mora imati UVOD, IZREKU i OBRAZLOŽENJE + UPUTU O PRAVNOM LIJEKU.

UVOD sadrži naznaku da se presuda izriče u ime RH, podatke o sudu i članovima vijeća strankama, predmet spora, postupak koji
je proveden, dan zaključenja gl. rasprave i dan kada je presuda donesena.

U IZRECI mora biti naveden sadržaj pravne zaštite; odluka suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne
stvari i sporednih traženja te odluka o (ne)postojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja. Ako se izrekom nalaže neka činidba
ona mora sadržavati i paricijski rok.

U OBRAZLOŽENJU sud izlaže zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze
posebno naglašavajući koje je od izvedenih dokaza uzeo relevantnima i zašto te propise na kojima je utemeljio presudu.
Kod presude zbog izostanka i presude na temelju priznanja ili odricanja u obrazloženju će se navesti samo razlozi koji
opravdavaju donošenje takve odluke.

 S obzirom na sadržaj pravne zaštite presude se dijele na: 1) deklaratorne 2) konstitutivne i 3) kondemnatorne.
 S obzirom na dio zahtijeva o kojem se odlučuje presude se dijele na: 1) potpune 2) djelomične 3) dopunske i 4)
međupresude.
 S obzirom na postupak koji je prethodio donošenju presude: 1) kontradiktorne 2) presude na temelju priznanj 3) presude
na temelju odricanja 4) presude zbog izostanka 5) presude bez održavanja glavne rasprave 6) presuda zbog ogluhe.

210. Deklaratorna presuda?

Ovom zaštitom unosi se u odnose među strankama izvjesnost i sigurnost te se otklanjaju nejasnoće u pogledu uzajamnih prava i
obveza. Preventivno se pridonosi sprječavanju povrede prava. Pravna zaštita se ograničava na autoritativno deklariranje sadržaja
određenih pravnih odnosa.

Razlikujemo:
POZITIVNA DEKLARATORNA: presuda se donosi u povodu pozitivne deklaratorne tužbe, kad sud nađe da je tužbeni zahtjev
osnovan. Tom se presudom utvrđuje sadržaj određenog prava ili pravnog odnosa, a samo iznimno sadržaj određenih činjenica.
NEGATIVNA DEKLARATORNA: kad u povodu negativne deklaratorne tužbe sud nađe da je tužbeni zahtjev osnovan i kad u
povodu pozitivne deklaraorne, konstitutivne ili kondemnatorne tužbe sud nađe da tužbeni zahtjev nije osnovam.

Krajnji cilj ovakve zaštite se ostvaruje pravonočnošću, pa nema prisilnog izvršenja.

211. Kondemnatorna presuda?

Pravna zaštita se sastoji u tome što sud nalaže osuđenoj stranci da u korist protivnika nešto učini, trpi ili propusti. Dakle njom se
ne mijenja sadržaj postojećih pravnih odnosa
Kondemnatorna presuda se donosi kad sud nađe da je kondemnatorni t.z. osnovan. A prethodi im deklaratorni preambul (ne
postaje pravomoćan ) u kome se konstatira sadržaj pravnog odnosa i ovlaštenja iz kojih tužitelj izvodi osnovanost svoga zahtijeva.
Dospjelost Čl. 326.
Paricijski rok određuje se stranci u kondemnatornoj presudi kada joj se nalaže izvršenje neke činidbe. To je tzv. Rok za
dobrovoljno ispunjenje odnosno rok u kojem je stranka dužna izvršiti tu činidbu. Kada on protekne ako tuženi nije izvršio činidbu,
on to može učiniti i dalje sve dok tužitelj ne pokrene ovršni postupak. Svrha ovoga roka je da dok on ne protekne protivnik ne
može tražiti prisilno izvršenje.
Rok za izvršenje činidbe je 15 dana ako drugačije nije određeno, duži se rok može odrediti za činidbe koje se ne sastoje u
novčanom davanju.
Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje. Čl. 328.

212. Konstitutivna presuda?

Pravna zaštita se sastoji u tome što se mijenjaju ili ukidaju pravni odnosi koji su posredan objekt spora.
Konstitutivna presuda se donosi kad sud nađe da je konstitutivni t.z. osnovan. I ovim izrekama prethodi deklaratorni preamnul, o
kojem sud iznosi svoj stav u obrazloženju presude, o postojanju određenog pravnog odnosa i ovlaštenja tužitelja da od suda traži
preinačenje tog odnosa. Pravna promjena nastaje u času pravomoćnosti presude, pa nema potrebe za daljnjim postupkom radi
ovrhe.
30
213. Dopunska presuda? Čl. 339. – 341.
Ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva,
stranka može u roku od 15 (8 u sporovima male vrijednosti) dana (ako propusti rok smatra se da je tužba u tom dijelu povučena)
od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Dakle sud ovu presudu može donijeti samo na prijedlog
stranke.
Prijedlog nepravovremen ili neosnovan – odbacuje/odbija sudac bez održavanja ročišta.
Prijedlog osnovan – sudac vijeća zakazuje gl. raspravu pred vijećem radi donošenja dopunske presude. Čl. 340./2 – može i bez
ponovnog otvaranja gl. rasprave pod dva uvjeta)
Ako se prijedlog za dopunu odnosi samo na troškove postupka odluku o prijedlogu donosi sudac bez održavanja ročišta.
Ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima
stranaka, žalba će se smatrati prijedlogom za dopunsku presudu.

214. Međupresuda? Čl. 330.

Međupresudu sud može, iz razloga svrsishodnosti, donijeti ako je tuženik osporio i osnovu i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu
osnova stvar je sazrela za donošenje odluke. Zbog toga što je pitanje osnovanosti osnove t.z. od prejudicijelnog značenja treba ga
utvrditi prije početka raspravljanja o osnovanosti samog t.z.
Cilj: utvrđivanje sadržaja određenog pravnog odnosa.
Donosi ju sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka.
Kada sud nađe da je osnovana osnova t.z. donosi pozitivnu deklaratornu međupresudu, kada ona postane pravomočna nastavlja se
raspravljanje o sonovanosti t.z. Ova presuda nije konačna jer sud još mora odlučiti o osnovanosti t.z.
Kada sud nađe da je neosnovana osnova t.z. donosi presudu negativnog utvrđenja nakon čega nema mjesta raspravljanju o
osnovanosti t.z. Dakle ovakva presuda je konačna.
Iz toga možemo zaključiti da međupresuda može biti samo pozitivna deklaratorna presuda.

215. Potpuna i djelomična presuda?

POTPUNA PRESUDA je ona kojom sud odlučuje o svim (glavnim i sporednim) zahtjevima u tijeku pranice. Ona je konačna jer
se njome završava postupak pred sudom određenog stupnja.
DJELOMIČNA PRESUDA Čl. 329. je ona koja se donosi o jednom od istaknutih zahtjeva ili o dijelu jednog zahtjeva kada oni
sazriju za konačnu odluku. Razlozi takve mogućnosti: ekonomičnost, pravna sigurnost, efikasna zaštita(čim je moguća). O njenom
donošenju sud odlučuje na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti.
Djelomična se presuda može izreći:
a) kod objektivne kumulacije
b)kod subjektivne kumulacije
c)kad postoji protutužba
d)kad je više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja

Ona je konačna glede onog dijela t.z. o kojem je njome odlučeno. Po pitanju pravnih lijekova i ovrhe smatra se kao samostalna
presuda.

216. Presuda na temelju priznanja? Čl. 331.

Priznanje je posrednja parnična radnja (ne djeluje na tijek postupka, na njega djeluje tek kada je donesena presuda na temelju
priznanja) ne može biti vezano za uvjet ili rok, može biti poduzeto samo izričito te nije važno je li tužitelj s njim upoznat i je li ga
prihvatio.

Jedinstveni suparničari mogu samo zajednički priznati, punomoćnik koji nije odvjetnik mora imati izričito ovlaštenje a zakonski
zastupnik posebno ovlaštenje.

Priznanje se može dati najkasnije do završetka glavne rasprave, na raspravi pred drugostupanjskim sudom i u ponovljenom
postuku radi ukidanja prvostupanjske odluke.
Pismeno- u odgovoru na tužbu, drugom podnesku) Usmeno- na pripremnom ročištu, na glavnoj raspravi.

Ako tuženik do zaključenja gl. rasprave prizna t.z. sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća t.z. – presudu
na temelju priznanja.

Sud je ovlašten ispitati jedino:

1) Postojanje općih i posebnih pretpostavki za donošenje presude
2) Nije li izvršena nedopuštena dispozicija (u suprotnosti s javnim moralom) ako je postupak se nastavlja
3) Je li priznanje posljedica mane volje.

Priznanje t.z., na ročištu ili u pisanom podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja pozvati do donošenja presude, tada
raspravljanje treba nastaviti.

Ova se presuda može pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju
dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

31
217. Presuda na temelju odricanje? Čl. 331a
Ova vrsta presude uvedena je 1990.
Ako se tužitelj odrekne t.z., sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom se t.z. odbija – presudu na temelju odricanja.
Tužitelj se može odreći t.z. sve do zaključenja gl. rasprave, pristanak tuženika nije potreban.
Uz ove uvjete mora biti ispunjeno i da se odricanje ne protivi javnom moralu i prisilnim normama; Čl.3./3.
U bračnim i paternitetskim sporovima tužitelj se ne može odreći svog zahtjeva niti se može donijeti ova presuda.
Sudac ovu predusu može donjeti tijekom pripremana gl. rasprave i izvan ročišta za gl. raspravu.
Odricanje se može opozvati do donošenja presude i bez pristanka tuženika.
Presuda na temelju odricanja može se pobijati zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je
izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijetnje.

218. Presuda zbog izostanka? Čl. 332.

Kontumacijska presuda može se izricati samo u slučaju pasivnosti tuženika. Polazi se od apsolutne presumpcije da tuženik svojom
pasivnošću priznaje po sebe nepovoljne činjenične navode tužitelja.
Sud ovu presudu može donijeti po prijedlogu tužitelja ili po službenoj dužnosti.

PRETPOSTAVKE ZA (ne)DONOŠENJE:
Čl. 332.
Kad tuženik kojemu tužba nije dostavljena na odgovor, već mu je samo dostavljena zajedno s pozivom na ročište, ne dođe na
pripremno ročište do njegova zaključenja, ili ako dođe na pripremno ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalji s ročišta,
a ne ospori tužbeni zahtjev sud će na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev
(presuda zbog izostanka) ako je udovoljeno ovim uvjetima:
1) ako je tuženik bio uredno pozvan,
2) ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev,
3) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
4) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje
su općepoznate,
5) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište.
Neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovog članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu
kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).
Donošenje presude zbog izostanka odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2. ovog članka prije toga pribave
obavijesti.
Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na ročištu nije preinačena, sud će donijeti
presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.
Donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženik uredno pozvan, a nesumnjivo je da mu je
poziv upućen. U tom slučaju sud će odrediti rok, koji ne može biti duži od trideset dana za dostavu u zemlji odnosno duži od šest
mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi je li tuženik uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tuženik bio uredno
pozvan, predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka.
Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog izostanka žalba nije dopuštena.
U slučajevima predviđenim u st. 3. i 5. ovog članka presudu zbog izostanka sud može donijeti bez saslušanja stranaka.
Pravni lijekovi: ova se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tuženiku bi trebalo
priznati ulaganje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ako su ga opravdani razlozi spriječili da ospori t.z..

219. Presuda zbog ogluhe?

Sud u pravilu dostavlja tužbu tuženiku na odgovor, nalaže mu da u roku (ne kraći od 15 ne dulji od 30 dana) dostavi odgovor na
tužbu, te ga upozorava na posljedice koje nastaju ako propusti dostaviti odgovor na tužbu. Ta posljedica je donošenje presude na
temelju ogluhe kojom se prihvaća t.z. tužitelja.

UVJETI ZA DONOŠENJE:
a) Da tuženik ne podnese odgovr na tužbu u određenom roku
b) Da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni
c) Da osnovanost t.z. proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi
d) Da činjenice navedene u tužbi nisu u suprotnosti s podnesenim dokazima ili činjenicama koje su općepoznate.
e) Da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na
tužbu.
Iako su ispunjeni svi gore navedeni uvjeti ova se presuda neće donijeti ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu
rapolagati.

Donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se u 2 slučaja:

a) Ako je potrebno da se pribave obavijesti radi provjere radi li se o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati
b) Ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu (a nesumljivo je da su
mu upućeni) odredit će se rok (30 dana u zemlji – 6 mj za inozemstvo).
Sud presudu kojom se prihvaća t.z. donosi bez održavanja ročišta po službenoj dužnosti.
Kada nisu ispunjeni uvjeti za donošenje ove presude sud će zakazati pripremno ročište ili prvo ročište za gl. rasprvavu

Ova presuda se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

32
220. Pravomoćnost?
Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna. Presuda ima snagu zakona među strankama (od dana kada im
je dostavljena), ona je autoritativan regulator pravnih odnosa, njome se konačno regulira sporni pravni odnos.

3 elementa pravomoćnosti su :
1) Ne bis in idem – FORMALNA PRAVOMOĆNOST
2) Res iudicata pro verite habetur – MATERIJALNA PRAVOMOĆNOST
3) Res iudicata facit ius inter partes – MATERIJALNA PRAVOMOĆNOST
Pravne posljedice pravomoćnosti:
- ona je dokaz u nekom drugom postupku
- zastara – 10 godina
- prenosivost (nekih zahtjeva koji inače nebi prešli na nasljednike)
- pravo zahtijevati naknadu umjesto dosuđenog (vjerovnik dužnik, prolaskom paricijskog roka ne traži više tražbinu
nego naknadu štete)
- sudski penali (za zakašnjenje)
- ovršnost
- intervencijski efekt prema umješačima, imenovanim prethodnicima i osobama obaviještenim o parnici.
Kod nas imamo nedjeljivu pravomočnost odnosno pravomoćnost nastupa istodobno u odnosu na obje parnične stranke.

Objektivne granice pravomočnosti/ na koji dio tužbe se odnosi? Samo na izreku!

Subjektivne granice pravomočnosti/ na kojga djeluje? Na stranke u postuku – inter partes (iznimke: univerzalni i singularnn
sukcesori, suparničari, statusne parnice, intervencijski efekt u odnosu na običnog umješaća, trećega i imenovanog prethodnika)

Vremenske granice pravomočnosti?

Početak djelovanja sudske odluke: za stranke onaj dan kada im je dostavljena, za sud odmah kada ju objavi/otpravi
Prestanak postojanja odluke: ukinuće zbog pravnih lijekova, usvajanjem prijedloga za povrat u prijašnje stanje, ako je donesena na
temelju neustavnog zakona.
Trenutak na koji se odnosi sudska odluka: trenutak zaključenja glavne rasprave, činjenice nastale nakon toga su irelevantne.

221. Načelo ne bis in idem? Ne dva puta isto!

Načelo ne bis in idem jedan je od 3 elementa pravomoćnosti.
To je načelo po kojemse o stvari o kojoj je odlučeno ne može, u redovnom postupku (nova tužba, redovni pravni lijek) ponovno
meritorno raspravljati ili odlučivati.
Primjer: Tužitelj ne može, nakon pravomoćne presude, podnijeti tužbu s istim t.z. ptotiv istog tuženika.

222. Res iudicata pro veritate habetur?

Načelo res iudicata pro verite habetur jedan je od 3 elementa pravomoćnosti. Ono nalaže da se sadržaj utvrđen u sudskoj odluci
treba smatrati istiniti.

223. Res iudicata facit ius inter partes?

Načelo res iudicata facit ius inter partes jedan je od 3 elementa pravomoćnosti. Ono naleže da ono što je presuđeno sudskom
odlukom stvara pravo između strana između kojih se vodio spor te ih obvezuje.

224. Redovni pravni lijekovi?

Redovni pravni lijekovi podnose se protiv nepravomoćnih sudskih odluka. Sprečavaju nastupanje pravomoćnosti pobijanih
odluka. Oni se podnose dok postupak još traje pa su jedan od stadija parnice pokrenute tužbom. Redovni pravni lijekovi su: žalba
protiv presude, žalba protiv rješenja, prigovor protiv platnog naloga.

225. Izvanredni pravni lijekovi?

Podnose se protiv pravomoćnih sudskih odluka, tek nakon prestanka litispendencije pa u izvjesnom smislu predstavljaju novi
postupak. To su revizija, ponavljanje postupka, ponavljanje postupka u povodu konačne presude Europskog suda za ljudska prava
u Strasbourgu o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode.

226. Devolutivni i remonstrativni pravni lijekovi?

Devolutivni- odlučivanje o pravnom lijeku je u nadležnosti višeg suda. To su žalba protiv presude, žalba protiv rješenja, revizija
protiv presude, revizija protiv rješenja.
Remonstrativni- o pravnim lijekovima odlučuje sud koji je donio odluku protiv koje se odnosi pravni lijek. To su prijedlog za
ponavljanje postupka i prigovor protiv platnog naloga.

227. Suspenzivni pravni lijekovi?

Suspenzivni odlažu nastupanje ovrhe (žalba protiv presude i prigovor protiv platnog naloga). Suspenzivni sprečavaju, odnosno
odgađaju ovršnost kondemnatorne odluke odnosno djelotvornost ostalih vrsta odluka. Izvanredni pravni lijekovi nisu po zakonu
suspenzivni. Žalba protiv rješenja ima u pravilu suspenzivan značaj ako zakonom nije drukčije propisano.
.

33
228. Pravni interes za podnošenje pravnog lijeka? Kome se dostavlja pravni lijek?
Pravni lijek nije dopušten ako stranka koja ga podnosi nema za njegovo podnošenje pravnog interesa pa pravni lijek treba
odbaciti. Pravni interes ima onaj podnositelj koji bi mogao očekivati određenu pravnu korist od podnesenog pravnog lijeka, ako se
ovaj pokaže osnovanim. Devolutivni pravni lijek se dostavlja višem sudu, remonstrativni sudu koji je donio odluku protiv koje se
pravni lijek podnosi.

229. Može li osoba kojoj je u potpunosti usvojen tužbeni zahtjev podnijeti pravni lijek i objasni?
Pravni interes ne može se priznati onome kojemu pravni lijek ni u načelu ne bi mogao pružiti mogućnost ostvarenja kvalitetnije
zaštite od one koju je već postigao. Pravni interes nema stranka čiji je zahtjev sud prihvatio jer od suda nadležnog za odlučivanje o
pravnom lijeku ne može tražiti više od onoga što je tražila u postupku u kojem je donesena napadana odluka. Pobjednik u parnici
nije ovlašten tražiti manje od onoga što mu je dosuđeno ako svoj interes da zaštitu ostvari u okvirima užim od onih koje mu
priznaje napadana odluka može ostvariti i bez intervencije suda.

230. Redoslijed u podnošenju pravnih lijekova? Kome se dostavlja pravni lijek? Tko o njemu odlučuje?
Izvanredni pravni lijekovi se ne mogu uložiti ako prethodno nisu bili uloženi redovni pravni lijekovi. Izuzetak je prijedlog za
ponavljanje postupka koji se može iznijeti nakon pravomoćnosti odluke protiv koje nije bila izjavljena žalba. Dostavlja se
nadležnom sudu koji o njemu odlučuje.

231. Odricanje od prava na podnošenje pravnog lijeka i da li se izjava može povući? Kada u tom slučaju nastupa
pravomoćnost?
Stranka koja je ovlaštena podnijeti redovni pravni lijek, ovlaštena je i da se jednostranom parničnom radnjom odrekne tog prava.
Odricanje se ne može opozvati. Odricanje ubrzava nastupanje pravomoćnosti.

232. Odustajanje od pravnog lijeka?

Stranka koja je podnijela pravni lijek ovlaštena je od njega odustati. Ta jednostrana parnična radnja može se poduzeti sve dok
nadležni ne donese odluku o pravnom lijeku. Odustanak se ne može opozvati. Za pravni lijek od kojeg je stranka odustala treba
uzeti kao da nije bio ni podnesen.

233. Da li se kod podnošenja pravnog lijeka mogu isticati nove činjenice?

Sve do stupanja na snagu ZIDZPP 2003, stranke su u žalbi protiv presude mogle iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze
(beneficiumnovorum), pa čak i onda kada one nisu iznosile te novine u postupku u kojem je donesena ta odluka. Novelom 2003
unesena su radikalne izmjene.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede postupka zbog
kojih se žalba može izjaviti. Čl 352/1.

234. Sadržaj žalbe?

Pored podataka koje mora imati svaki podnesak, žalba treba sadržavati: oznaku presude protiv koje se podnosi, određenu izjavu o
tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu, razloge zbog kojih se žalba podnosi, potpis podnositelja žalbe.

235. Žalbeni razlozi?

Bitna povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešna primjena materijalnog
prava.

236. Nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje?

Činjenično stanje je pogrešno utvrđeno kad je sud utvrđivao sve relevantne činjenice, ali je o postojanju svih tih činjenica ili samo
nekih od njih stekao nepravilne predodžbe i formirao nepravilan zaključak.
Činjenično stanje je nepotpuno utvrđeno kad sud propusti zauzeti stav o određenoj činjenici koja je relevantna za pravilnu
primjenu prava. Takvi su propusti u pravilu posljedica pogrešnog shvaćanja suda o pravnoj osnovi spora.

237. Bitne povrede odredbi parničnog postupka?

Bitne su one povrede koje su u uzročnoj vezi s rezultatima nepravilnog suđenja ili s povredama nekih drugih pravno zaštićenih
interesa u parnici. Bitne povrede mogu biti relativno ili apsolutno bitne.

238. Apsolutno bitne povrede parničnog postupka

Apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka-razlog apsolutne ništavosti- predstavlja takvu povredu zbog koje, po
izričitoj odredbi zakona, treba uvijek ukinuti takvu presudu koja je donesena u postupku u kojemu je takva povreda izvršena,
nezavisno je li ta povreda zaista utjecala ili mogla utjecati na pravilnost presude. Ništavost je apsolutnog značaja, proizlazi iz
samih svojstava povrede, nezavisna je od njenog odnosa prema nekom drugom procesnom rezultatu.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji:
1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71. stavak 1. točka 1. do 6.), odnosno koji
je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca,
2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.),
3) ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan,

34
 4) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3.
stavak 3.),
5) ako je protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog
ogluhe, presudu zbog izostanka ili presudu bez održavanja rasprave,
6) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom,
7) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati
tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog toga žali,
8) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna
osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski
zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako
vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno,
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već
zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe,
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,
11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama
sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti
razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude
navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika,
12) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev,
13) ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti (članak 282. stavak 1.),
14) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je
tužbu trebalo odbaciti.
Zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao
zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice
ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.
Povrede pravila o procesnim pretpostavkama:
a) S obzirom na sud: izuzeti sudac, sudjelovanje u suđenju osobe koja nema svojstvo suca, sudska nenadležnost, relativna
nenadležnost suca
b) S obzirom na stranke: stranačka nesposobnost, parnična nesposobnost, nedostaci u zastupanju
c) S obzirom na predmet spora: postojanje procesnih smetnji
Povrede pravila o postupanju:
a) Povrede načela saslušanja stranaka, povreda načela javnosti, povreda pravila o jeziku
Povreda pravila o odlučivanju:
a) Nedopušteno izricanje presude na temelju priznanja, odricanja, zbog ogluhe, zbog izostanka, bez održavanja rasprave;
odlučivanje utemeljeno na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, prekoračenje tužbenog zahtjeva, povreda pravila o
obliku i sadržaju presude.

239. Relativno bitne povrede parničnog postupka?

Relativno bitna povreda-relativni razlog ništavosti-postoji ako sud tijekom postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio
neku odredbu procesnog prava, a to je bilo ili je barem moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. To je ona
povreda koja je mogla spriječiti da se stvar meritorno temeljito raspravi i pravilno ocijeni. Dobiva određeno značenje samo s
obzirom na posljedice koje je prouzrokovala ili mogla prouzrokovati u suđenju o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Njihov broj je
neograničen.

240. Postupak povodom žalbe? Granice ispitivanje prvostupanjske presude povodom žalbe?
 Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu.
 Nepravodobna, nedopuštena, nepotpuna žalba se odbacuje.
 Primjerak pravodobne, potpune, dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj strani koja može u roku od 8
dana podnijeti odgovor na žalbu. Nakon primitka odgovora na žalbu ili isteka roka, žalba i odgovor na žalbu dostavljaju
se drugostupanjskom sudu koji o žalbi odlučuje na sjednici vijeća.
 Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem
dijelu se presuda pobija, uzet će se da se pobija u onom dijelu u kojem stranka nije uspjela u sporu.
 Drugostupanjski sud može odbaciti žalbu kao nepravodobnu, nepotpuu, nedopuštenu, odbiti kao neosnovanu i potvrditi
prvostupanjsku presudu, ukinuti presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ukinuti
prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti prvostupanjsku presudu.
 Drugostupanjski sud može ukinuti presudu kad stranka traži preinaku, a preinačiti kada stranka traži da se ona ukine

241. Vrste odluka o žalbi?

Odluke žalbenog suda mogu biti procesne i meritorne naravi. Kad odluka ima procesni značaj, donosi se u obliku rješenja. Kad se
njome meritorno odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, donosi se u obliku presude.
Drugostupanjski sud može donijeti sljedeće odluke: odbaciti žalbu kao nepravodobnu, nepotpunu, nedopuštenu, odbiti kao
neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku, ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,
ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu ili preinačiti prvostupanjsku presudu. Drugostupanjski sud može ukinuti presudu i
kad stranka traži njezinu preinaku, a može preinačiti presudu iako stranka traži da se ona ukine.

35
242. Revizija?
Revizija protiv presude je izvanredan, samostalan, devolutivan, nesuspenzivan, ograničen i dvostran pravni lijek stranaka zbog
povrede zakona protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda donesene u povodu žalbe protiv presude prvostupanjskog
suda. Revizijom se ne može preskakati zakonom utvrđeni redoslijed podnošenja pravnih lijekova. Na nju ima pravo svaka stranka,
bez obzira na to je li ona, ili njezin protivnik, izjavio žalbu protiv prvostupanjske odluke. Dopuštena je protiv svih vrsta
drugostupanjskih presuda, pa i onih koje nisu konačne, dakle i protiv međupresuda.

243. Redovna i izvanredna revizija?

Redovna revizija
- dopuštena ako VPS pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, u trgovačkim sporovima 500.000,00 kuna.
- ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđivanja
postojanja radnog odnosa

Izvanredna revizija
- U slučajevima kada stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske
presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za
osiguranje jedinstvene primjene prava.
a) Ako revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvačanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjeljnoj sjednici, a postoji
različita sudska praksa drugostupanjskih sudova
b) Ako je zauzeo shvaćanje, ali se ne podudara sa shvaćanjem drugostupanjskog suda
c) Kad je zauzeo shvaćanje i podudara se s drugostupanjskim ali bi zbog promjena u zakonodavstvu/ međunarodnim
sporovima/ odlukom Ustavnog suda RH/ Europskog suda ta ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.
Revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.

244. Ponavljanje postupka?

Remonstrativan pravni lijek.
Može se ponoviti:
a) Ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je bio izuzet/ morao biti izuzet/ nije sudac.
b) Stranci nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom (npr: propuštanje dostave)
c) Sudjelovala osoba koja ne može biti stranka, ako je nije zastupala ovlaštena osoba.
d) Odluka se temelji na lažnom iskazu svjedoka/ vještaka
e) Ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj
f) Ako je do odluke suda došlo zbog KD suca, zz, punomoćnika, protivne stranke ili treće osobe
g) Ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pr. Odluku suda koja je ranije među istim strankama donesena o istom
zahtjevu
h) Ako se odluka suda temelji na odluci suda ili drugog tijela, a ta odluka je preinačena/ ukinuta/ poništena
i) Ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje na kojem se temelji odluka suda
j) Ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za
stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice/ dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

245. Odnos između izvanrednih pravnih lijekova?

 Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može
izjaviti revizija, smatrat će se da je izjavila reviziju.
 Ako stranka izjavi reviziju zbog toga što je već suđeno u predmetu u kojem postoji odluka ili sudska nagodba, i
istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz bilokojeg dopuštenog razloga, sud će prekinuti
postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji.
 Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga osim zbog povrede pravila o presuđenoj stvari, i istovremeno ili nakon
toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu
prijedloga za ponavljanje postupka.
 U svim ostalim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za
ponavljanje postupka, sud će odlučiti koji će postupak nastaviti, a koji prekinuti uzimajući u obzir sve okolnosti.
 U svim ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon toga reviziju, sud će
prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka osim ako postoje ozbiljni
razlozi da postupi drugačije.
 Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostupanjskom sudu prije nego što je predmet u povodu revizije upućen
revizijskom sudu, rješenja da se prijedlog za ponavljanje postupka smatra revizijom te o prekidu jednog i nastavljanju
drugog donosi sudac prvostupanjskog suda. Ako prijedlog za ponavljanje postupka stigne prvostupanjskom sudu nakon
što je predmet u povodu revizije upućen revizijskom sudu, navedena rješenja donosi revizijski sud.

246. Ponavljanje postupka povodom odluke Europskog suda za ljudska prava?

Kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu ljudskih prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom i dodatnim
Protokolima koje je RH ratificirala, stranka može u roku od 30 dana od konačne presude podnijeti zahtjev sudu u RH koji je sudio
u prvom stupnju za izmjenu odluke. Primjenjuju se pravila o ponavljanju postupka.

36
247. Platni nalog?
Kada se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom
priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu – Platni nalog.
Tužitelj treba u tužbi navesti zašto predlaže izdavanje platnog naloga, a ne ovrhu. Sud će odbaciti tužbu kao nedopuštenu ako
razlozi nisu opravdani. Smatrat će se da postoji pravni interes tužitelja za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u
inozemstvu ili je prethosno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi. Sud će izdati platni nalog ako svota potraživanje ne
prelazi 5.000,00 kuna i bez vjerodostojne izjave, ako je naznačena osnova, visina dugovanja i dokazi. Isto za trgovačke sporove
ako ne prelazi svotu od 20.000,00 kuna. Platni nalog izdaje sudac pojedinac, bez održavanja ročišta. Dužnik ima rok od 8 dana
(mjenice i čekovi 3 dana) udovoljiti zahtjevu tužbe zajedno s troškovima ili u istom roku podići prigovore protiv platnog naloga.
Ako sud ne prihvati prijedlog za izdavanje platnig naloga, nastavit će postupak po tužbi.

248. Arbitraža i ugovor o arbitraži?

Arbitraža je provođenje suđenja u sporu pred arbitražnim sudom.
Arbitražni sud je nedržavno pravosudno tijelo koje svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka. Sastavljeno je od 1 ili
viđše osoba o čijem su se izboru stranke sporazumjele. Meritorne odluke o sporu koji prema strankama ima snagu pravomoćne
sudske presude (osim ako se se stranke sporazumjerle da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja) a ako
je kondemnatorna, ima svojstvo ovršnog naslova.

Ugovor o arbitraži je pravni posao na kojemu počiva konstrukcija arbitražnog suđenja. Ugovor se može zaključiti na temelju
određenog pravnog spora i u pogledu budućih sporova koji bi mogli proizaći iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili
izvanugovornog. Treba biti skloplje u pisanom obliku.

249. Pravna pomoć suda u izvođenju dokaza?

U zamolnici za izvođenje dokaza treba opisati stanje stvari prema rezultatima raspravljanja te naznačiti o kojim se okolnostima
treba naročito brinuti. No zamolnica se može sastojati i u traženju da zamoljeni sud pruži parničnom sudu podatke iz spisa koji se
kod njega nalaze, ili da mu ustupi na razmatranje čitav spis

250. Tužba protiv Republike Hrvatske?

Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv RH dužna je prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora
državnom odvjetniku koji je stvarno i mjesno nadležan za zastupanje na sudu pred kojim najerava podnijeti tužbu protiv RH.
Nagodba postignuta izmežu podnositelja i državnog odvjetnika ima svojstvo ovršnosti. Ako nije bilo pokušano mirenje, sud će
odbaciti tužbu.

251. Postupak zbog smetanja posjeda?

Hitno rješavanje. Raspravljanje o tužbi zbog smetnja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica
posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, svjesnosti ili
nesvjesnosti ili o zahtjevima za naknadu štete.
Sud može bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili
sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

252. Specifičnosti postupanja u trgovačkim sporovima?

U sporovima radi utvrđivanja (ne)postojanja ugovora, radi ispunjena ili raskida ugovora, naknade štete zbog neispunjenja
ugovora, osim suda opće mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud gdje je tuženik dužan ispuniti ugovor.
- Podnesak se može podnijeti u elektroničkom obliku
- Dostava se može obaviti elektroničkim putem
- U hitnim slučajevima ročište se može zakazati telefonom, brzojavim, elektroničkim putem
- Revizija nije dopištena ako VPS pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kuna
- Ako tužbeni zahtjev ne prelazi 50.000,00 kuna gleda se kao spor male vrijednosti

253. Što uređuje ovršni zakon?

Ovim se Zakonom uređuje postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju
ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina
(postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Ovim se Zakonom uređuju i materijalnopravni odnosi
koji se zasnivaju na temelju ovršnih postupaka i postupaka osiguranja iz stavka 1. ovoga članka.

37
 254. Pokretanje ovršnog postupka i postupka osiguranja?
Ovršni postupak pokreće se prijedlogom ovrhovoditelja, a postupak osiguranja prijedlogom predlagatelja osiguranja. Ovršni
postupak i postupak osiguranja pokreću se i po službenoj dužnosti kad je to zakonom izrijekom određeno

255. Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja?

Sredstva ovrhe i osiguranja su ovršne radnje, odnosno radnje osiguranja ili sustav takvih radnji kojima se po zakonu tražbina
prisilno ostvaruje ili osigurava.
Predmet ovrhe i osiguranja su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha radi ostvarenja tražbine ili njezina
osiguranja. Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno.
Predmet ovrhe ne mogu biti tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi.
Predmet ovrhe ne mogu biti objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani te oprema i objekti namijenjeni radu jedinica lokalne
i područne (regionalne) samouprave i pravosudnih tijela.

256. Prokazna isprava i prokazni popis imovine?

Prokazna izjava se daje pred sudom kada se stvari radi čije se predaje ili isporuke ovrha vodi nisu uspjele pronaći kod
ovršenika, a prokazni popis imovine ako je ovrha radi naplate novčane tražbine ostala bez uspjeha zato što se nisu našli
predmeti ovrhe na kojima bi se ovrha mogla provesti ili zato što su nađeni samo takvi predmeti koji očito nisu dovoljni za
namirenje ovrhovoditeljeve tražbine s obzirom na njihovu neznatnu vrijednost, ili predmeti koji su već opterećeni založnim
pravima trećih, ili predmeti koje druge osobe traže za sebe.
Novelom 2014 ukinuti statuti prokazne izjave i prokaznog popisa imovine jer nisu ostvarivali cilj radi kojeg su bili uvedeni.

257. Osnove za određivanje ovrhe?

Ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Ovršne isprave jesu:

1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,
2. ovršna nagodba iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku
3. ovršna odluka arbitražnog suda,
4. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glase na ispunjenje
novčane obveze, ako zakonom nije drukčije određeno,
5. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava,
6. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici Hrvatskoj te nagodba sklopljena u postupku
mirenja u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje postupak mirenja,
7. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

Vjerodostojna isprava je, prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za
zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po
posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.
Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme
ispunjenja novčane obveze.

258. Prijedlog za ovrhu- od čega se sastoji?

Prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati:
– oznaku suda ili javnog bilježnika,
– ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka,
– ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj,
– naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave,
– ovršni zahtjev i
– potpis podnositelja.

259. Rješenje o ovrsi- od čega se sastoji?

U rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna isprava, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave, tražbina koja se ostvaruje,
sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.Rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati
otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.Rješenje o ovrsi mora sadržavati uputu o pravnom lijeku.

260. Pravni lijekovi u ovršnom postupku?

Pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave: žalba protiv rješenja o ovrsi,
Pravni lijekovi protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave: prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave,

38
261. Prigovor treće osobe?
Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći
da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.
Podnositelj prigovora je dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje
svoga prava.

262. Protuovrha?
Nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu
vrati ono što je ovrhom dobio:
1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez
učinka,
2. ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren,
3. ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi
pravomoćno preinačeno,
4. ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe pravomoćno proglašena nedopuštenom.

263. Dovršetak ovrhe?

Postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne
radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.

264. Ovrha na nekretnini- ovršne radnje i objasni ukratko?

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nekretnina
nalazi.
Ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i
namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom.

265. Ovrha na pokretninama- ovršne radnje i objasni ukratko?

Mjesna nadležnost ako je poznato mjesto gdje se pokretnine nalaze:
Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na pokretninama i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području, prema
naznaci u prijedlogu za ovrhu, one nalaze.
Mjesna nadležnost ako nije poznato gdje se pokretnine nalaze:
Ovrhovoditelj može predložiti da sud donese rješenje o ovrsi na pokretninama, ne naznačujući mjesto gdje se one nalaze.
(2) Za odlučivanje o prijedlogu iz stavka 1. ovoga članka mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi prebivalište ili,
podredno, boravište ovršenika fizičke osobe odnosno sjedište ovršenika pravne osobe.
(3) Ovrhovoditelj može u slučaju iz stavka 1. ovoga članka podnijeti rješenje o ovrsi svakom stvarno nadležnom sudu na čijemu
se području nalaze ovršenikove pokretnine, s prijedlogom da taj sud provede ovrhu.
Ovrha na pokretninama provodi se njihovom zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje sudu,
ovrhovoditelju ili trećoj osobi, njihovom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

266. Nabroji mjere osiguranja po ovršnom zakonu.

Osiguranje prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini, sudsko i javnobilježničko založnopravno osiguranje na temelju
sporazuma stranaka, sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava, osiguranje
prethodnom ovrhom, osiguranje prethodnim mjerama, privremene mjere.

267. Osiguranje prethodnom ovrhom.

Radi osiguranja nenovčane ovrhe koja se ne može osigurati predbilježbom u javnoj knjizi sud može na temelju presude donesene
u parničnom postupku odrediti prethodnu ovrhu ako ovrhovoditelj učini vjerojatnom opasnost da bi se zbog odgode ovrhe dok
presuda ne postane ovršna ovrha onemogućila ili znatno otežala te ako da osiguranje za štetu koju bi ovršenik mogao pretrpjeti
zbog takve ovrhe.

268.Osiguranje prethodnim mjerama.

Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje prethodnom mjerom i za provedbu takve mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio
nadležan za ovrhu na temelju ovršne isprave na temelju koje je osiguranje predloženo.
Pretpostavke za određivanje:
Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju:
1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna,
2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela,
3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj utvrđena još uvijek nije dospjela.
(2) Sud će na temelju isprava iz stavka 1. ovoga članka odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom
opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

39
269. Osiguranje privremenim mjerama (novčane i nenovčane tražbine).
Prije pokretanja parničnoga ili kojega drugoga sudskog postupka o tražbini koja se osigurava, za odlučivanje o prijedlogu za
osiguranje privremenom mjerom mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu. Za provedbu
privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za provedbu ovrhe.
Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka,
sve dok ovrha ne bude provedena.
U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu
čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se
privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i
predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te
predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti, priložiti uz
prijedlog.

Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine

Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje
tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju
imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito:
1. zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje
predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,
2. oduzimanje i polaganje gotovoga novca, vrijednosnih papira i sl. u sud, odnosno kod javnoga bilježnika,
3. zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u
njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišnu knjigu,
4. zabrana dužniku protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju obvezu protivniku osiguranja te zabrana protivniku
osiguranja da primi ispunjenje te obveze, odnosno da raspolaže svojim tražbinama,
5. nalog banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu
novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

Privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine

Radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje
svoje tražbine, zatim:
1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine,
osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili
2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
Radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito:
1. zabrana otuđenja i opterećenja pokretnina na koje je upravljena tražbina, njihovo oduzimanje i povjeravanje na čuvanje
predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi,
2. zabrana otuđenja i opterećenja dionica, udjela ili poslovnoga udjela na koje je upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u
knjigu dionica, udjela ili poslovnih udjela; a po potrebi i u sudskom upisniku; zabrana korištenja ili raspolaganja pravima po
osnovi takvih dionica, udjela ili poslovnih udjela; povjeravanje dionica, udjela ili poslovnih udjela na upravu trećoj osobi;
postavljanje privremene uprave društvu,
3. zabrana otuđenja i opterećenja drugih prava na koja je upravljena tražbina, uz povjeravanje uprave tim pravima trećoj osobi,
4. zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljena tražbina ili stvarnih prava upisanih na nekretnini na koja je
upravljena tražbina, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu; oduzimanje nekretnine i njezino povjeravanje na čuvanje i upravu
predlagateljuosiguranja ili trećoj osobi,
5. zabrana dužniku protivnika osiguranja da protivniku osiguranja preda stvari, prenese koje pravo ili obavi koju drugu nenovčanu
činidbu na koju je upravljena tražbina,
6. zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu
promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina,
7. nalog protivniku osiguranja da obavi određene radnje potrebne da bi se sačuvale pokretnine ili nekretnina ili da bi se održalo
postojeće stanje stvari,
8. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da zadrži stvari protivnika osiguranja koje se kod njega nalaze i na koje se tražbina odnosi,
sve dok se parnica pravomoćno ne završi,
9. ovlaštenje predlagatelju osiguranja da sam ili preko treće osobe obavi određene radnje ili nabavi određene stvari, osobito radi
uspostave prijašnjega stanja,
10. privremeno vraćanje zaposlenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnoga spora, ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i
uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

40
270.Sudjelovanje javnih bilježnika u ovrsi.
Za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta
ili sjedišta ovršenika. Ako je jednim prijedlogom za ovrhu zatražena ovrha protiv više ovršenika, a za njih ne postoji mjesna
nadležnost istog javnog bilježnika, nadležan je javni bilježnik koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika.
Ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu predložiti da se ovrha odredi na jednom ili više predmeta ovrhe. Ovrhovoditelj može u
prijedlogu za ovrhu predložiti i da se ovrha radi naplate određene tražbine općenito odredi na imovini ovršenika, bez navođenja
sredstva i predmeta ovrhe.
Ako javni bilježnik ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i osnovan, donijet će rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne
isprave i dostaviti ga strankama.Ako javni bilježnik ocijeni da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije dopušten,
uredan ili osnovan, proslijedit će predmet nadležnom sudu radi donošenja odluke.
Na zahtjev ovrhovoditelja javni će bilježnik staviti na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i
ovršnosti ako u roku od osam dana od isteka roka za prigovor ne primi prigovor. Otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom o
pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik predat će ovrhovoditelju.Potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave u spisima koji se nalaze kod suda izdaje sud.
Za obavljanje poslova iz postupka ovrhe javni bilježnici imaju pravo na nagradu i naknadu troškova u skladu s odredbama Tarife
o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku, koju donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Za
ove poslove javni bilježnici ne naplaćuju javnobilježničku pristojbu.Nagrada i naknada troškova koje ovrhovoditelj plati javnom
bilježniku dio su troškova ovrhe.

41