Pravo je skup djelotvornih drutvenih pravila koje je donijela ili priznala odnosno preuzela drava, iju primjenu osigurava

monopolom sile s ciljem da tim pravilima ureuje samo one drutvene odnose u kojima postoje prava i obveze i utjee na ponaanje ljudi radi odranja drutvenog ureenja, to je u interesu glavne drutvene skupine, ali i u opem interesu ljudi koji u njoj ive. Pravno pravilo Drutvena pravila kojima se ureuju pravni odnosi nazivaju se pravna pravila. Pravnim se pravilom ureuju drutveni odnosi koji izazivaju pravne posljedice (sudionici tog odnosa stjeu prava i obveze). Osnovne znaajke pravnog pravila su njegova obveznost i djelotvornost. Pravno pravilo donosi drava (adresant) koja odreuje ponaanje fizikih i pravnih osoba (adresati). Pravno pravilo s obzirom na adresate Vrste adresata: svi graani, skupina graana, pravne osobe, pojedinci. Svim graanima upuuje se ope pravno pravilo, u prvom redu to je Ustav. Pojedinim skupinama graana odnosno pravnim osobama se upuuju posebna pravna pravila poput zakona, ta su pravna pravila upuena samo onima koji se tim poslovima bave ili onima kojih se tiu. Pojedincu ili skupini pojedinaca upuuje se pojedinano pravno pravilo poput sudske presude. Pravno pravilo s obzirom teritorijalno vaenje Pravna pravila u naelu vrijede samo na teritoriju neke drave (kopno, vode, teritorijalno more, brod ili zrakoplov registriran u toj dravi, diplomatska predstavnitva). Na manjem podruju od drave vrijede za federalnu jedinicu ili upaniju ili drugo ue podruje poput podruja posebne dravne skrbi. Na teritoriju veem od drave pravna pravila vrijede na tzv. personalnom naelu koje kae da pravila vrijede za dravljanina i kada nije u svojoj zemlji, a vrijedi samo uz pristanak drave na ijem se teritoriju dravljanin nalazi. Naelo ekserteritorijalnosti pak vrijedi za diplomate prema kojima su oni izuzeti od primjene prava zemlje u kojoj se nalaze. Pravno pravilo s obzirom na vremensko vaenje Pravno pravilo poinje vrijediti stupanjem na snagu proglaenjem zakona (promulgacija) koju donosi u RH predsjednik Republike. Pravna pravila se objavljuju u slubenom glasilu RH "Narodne novine". Vacatio legis tj. mirovanje zakona vrijeme od objave pravnog pravila do stupanja na snagu, u pravilu traje 8 dana. Pravna se pravila, a osobito zakoni, u naelu primjenjuju unaprijed. To znai da oni, u pravilu, ne mogu imati povratno djelovanje, tj. ne mogu djelovati retroaktivno odnosno unatrag, osim nekih izuzetaka koji se odnose samo na zakone. Prestanak vaenja pravnog pravila: u samom pravnom pravilu predvia se da e nakon proteka odreenog vremena prestati vrijediti; kad se jedno pravno pravilo ukida izriito drugim pravnim pravilom (abrogacija); kad se pravno pravilo preutno ukida drugim pravnim pravilom (derogacija). Pravno pravilo s obzirom na oblik Nareenje - trai se odreeno ponaanje; Zabrana - zahtjeva se neinjenje; Ovlatenje - adresat se ovlauje da slobodno odlui hoe li neto uiniti; Alternativni izbor ponaanja - nareuje odreeno ponaanje, ali se daje sloboda izbora jedne od ponuenih alternativa; Definicija - pravnim pravilom se neto utvruje ili opisuje Pravni odnos one odnose meu ljudima koji mogu izazvati neke pravne posljedice u smislu neijih prava ili obveza drava ureuje pravnim pravilima i zato se ti drutveni odnosi nazivaju pravnim odnosima. U pravnom je odnosu uvijek jedna strana(pravni subjekt) ovlatena da neto zahtijeva, trai ili ini, a druga je strana duna da neto ini ili dopusti.

Pravni subjekt su osobe koje su nositelji prava i obveza u pravnom poretku. Mogu biti fizike i pravne osobe. Fizika osoba je ljudsko bie koje roenjem postaje pravni subjekt. Pravna osoba je drutvena tvorevina poput poduzea ili ustanove kojoj je drava priznala pravnu sposobnost. Pravna sposobnost je od drave priznato svojstvo fizikim i pravnim osobama da pod odreenim uvjetima budu nositelji prava i obveza, to jest, da budu pravni subjekti. Da bi bila pravni subjekt, takva osoba mora imati i ovlatenje da pravno djeluje. To ovlatenje se zove djelatna sposobnost koju fizike osobe stjeu starenjem, a pravne upisom u trgovaki registar(drava priznaje djelatnu sposobnost u skladu s ulogom pravne osobe u drutvu). Djelatna sposobnost se manifestira kao poslovna (mogunost sklapanja pravnih poslova priznatih pravom) i deliktna(odgovornost za protupravne radnje) sposobnost. Potpuna poslovna sposobnost stjee se punoljetnou ili sklapanjem braka prije punoljetnosti, deliktna punoljetnou. Pravni objekt je predmet na koji se odnose prava i obveze subjekata u pravnom odnosu. U uem smislu objekt prava je svaki materijalni predmet. Stvari se mogu promatrati prema prometnosti, zamjenjivosti, potronosti... Stvari u prometu mogu biti predmetom kupoprodaje, nasljeivanja, posudbe... Stvari izvan prometa ne mogu u pravilu biti predmetom pravnih poslova niti objektom imovinskog prava, a to su: rijeke, izvori, mora, mostovi itd. Stvari prema pokretnosti dijelimo na nekretnine i pokretnine. Prema kriteriju zamjenjivosti na zamjenjive i nezamjenjive (umjetnika slika). Prema potronosti mogu biti potrone(nakon jednokratne uporabe prestaju postojati) i nepotrone, prema djeljivosti djeljive i nedjeljive. U irem smislu objekti prava su i nematerijalni predmeti kao to su prava, obveze, ljudske radnje, nematerijalna dobra i sl. Subjektivno pravo je ovlatenje fizikih i pravnih osoba da na osnovi objektivnog prava (pravnih pravila) neto ine ili pak ne ine ili da od drugog zahtijevaju da neto uini ili ne uini. Subjektivno pravo je skup ovlatenja koja pravnim subjektima priznaje objektivno pravo, a objektivno pravo je skup svih vaeih pravnih pravila neke drave. Subjektivno pravo ne smije se ostvarivati silom. O valjanosti zahtjeva odluuje sud presudom koja je obvezna za obje strane. Pravna sredstva koja se koriste protiv zahtjeva za ostvarenje neijeg subjektivnog prava su prigovori i kolizije. Prigovori se mogu odnositi na zastare ili na nemogunost izvrenja odluke, a kolizija subjektivnih prava postoji u sluaju kad na istom pravnom objektu postoje dva istovrsna subjektivna prava koja se ne mogu ostvariti jer jedno iskljuuje drugo. Pravna obveza je obveza udovoljavanju zahtjeva da se neto uini ili propusti uiniti. Pravna obveza moe biti jednostrana, dvostrana, prenosiva i neprenosiva. Za jednostranu samo jedna strana ima obvezu neto uiniti. U dvostranoj obje strane imaju uzajamne obveze(time i prava). Prenosiva pravna obveza se prenosi na pravnog slijednika, a neprenosiva ne. Prestanak pravnog odnosa: prestanak vaenja pravnog pravila na osnovi kojeg je pravni odnos i nastao; prestanog postojanja pravnog subjekta u nekom odnosu; prestanak objekta prava nestankom ili unitenjem u sluaju nezamjenjive stvari; odricanje od subjektivnog procesa(oprost duga); sjedinjenje pravne obveze i subjektivnog prava u istoj osobi(nitko ne moe biti sam sebi duan); uzajamno prebijanje pravnih obveza; ispunjenje obveze. Pravni akt predstavlja volju pravnog subjekta usmjerenu radi stvaranja pravnih posljedica. Donoenje pravnog akta uvijek se temelji na nekom pravnom aktu prije donesenom, samo se ustav donosi bez pozivanja na prethodni pravni propis. Sadraj pravnog akta ima dva dijela, sporedni i glavni koji sadri pravna pravila. Pravni akti koji sadre pravna pravila najvaniji su u pravnom sustavu svake zemlje. Glavna podjela je ne one koji sadre pravna pravila i one koji ne sadre pravna pravila (sadre samo pravne injenice: ugovori, rjeenja, presude). Vrste pravnih akata su opi pravni akti(ustav, zakoni, podzakonski akti) i pojedinani pravni akti (presuda, rjeenje, pravni posao). Nemaju svi pravni aktovi jednaku pravnu snagu. Pravni aktovi su obvezni za sve adresate kojima su upueni. Znaajke pravnih akata: nemaju svi jednaku pravnu snagu, jednako su obvezni za sve adresate kojima su upueni, imaju razliita vanjska obiljeja po kojima ih razlikujemo, svaka vrsta pravnog akta donosi se po posebnom postupku(to je akt vee pravne snage, postupak je sloeniji).

Ustav je osnovni pravni akt drave kojim suveren(najvia vlast u dravi) kao ustavotvorac izraava svoju volju usmjerenu na stvaranje pravnih posljedica. S obzirom da je ustav pravni akt najveeg stupnja openitosti, on rjeava samo temeljna pitanja drave i njezina ureenja. Njegove se pojedine odredbe razrauju u posebnim zakonima. Ustavom se izraava suverenitet graana, a sadri njihova prava i slobode koje tijela dravne vlasti ne mogu samovoljno ograniavati i mijenjati, kao i temeljna pravila o organizaciji i funkcijama drave. Vrste ustava: Ustav u materijalopravnom smislu je skup pravnih pravila kojima se ureuju bitna pitanja politike organizacije nekog drutva tj. svi pravni akti vani za ustrojstvo dravne vlasti. Ustav u formalnopravnom smislu ne mora nositi naziv ustav i biti sadran u jednom dokumentu, bitno je da ima najvii stupanj pravne snage. Ustav je temeljni pravni akt i politiki dokument drave. Ustavi se mogu dijeliti i na krute i meke, a odreuje ih mogunost i nain kojim se dolazi do njegove revizije i ukidanja. Zakon je pisani pravni akt koji iza ustava ima najviu pravnu snagu. Zakonima se ureuju pojedine oblasti drutvenih odnosa npr. kazneni zakon, zakon o obveznim odnosima. U formalnopravnom smislu zakon je svaki pravni akt koji je donijelo zakonodavno tijelo u postupku koji je propisan za donoenje zakona i koji ima naziv zakon. Donoenje zakona provodi se na sjednici u pravilu u dvije faze koje se zovu itanjem zakona. Zakon se moe donijeti i u hitnom postupku u kojem se spaja prvo i drugo itanje. U Republici Hrvatskoj razlikujemo tri vrste zakona, to su obini zakoni, organski zakoni i ustavni zakoni. Obini zakoni donose veinom zastupnika(50% + 1), a organski i ustavni zakoni dvotreinskom veinom. Razlika izmeu njih dva je u nainu predlaganja, a ne glasovanja (ustavni zakon se donosi kao to se predlae promjena Ustava). Meunarodni ugovori su dvostrani pravni poslovi meunarodnog prava. U pravilu, zakoni se pravni akti koji su prema pravnoj snazi neposredno iza ustava. Meutim, u onim pravnim podrujima koja su, osim zakonima, ureena i meunarodnim ugovorima zakoni svoje drugo mjesto na ljestvici moraju prepustiti meunarodnim ugovorima. Podzakonski akti mogu biti opi i pojedinani, a donose ih upravna i sudbena vlast, odnosno tijela dravne uprave i sudovi. Svi se oni donose radi izvrenja zakona i ostalih propisa jae pravne snage. Opi podzakonski akti su uredba, pravilnik i naredba, pojedinani akti su presuda, rjeenje i sl. Ustrojstvo dravne vlasti (RH) Openito govorei, dravom se smatra meunarodno priznata politiko-pravna organizacija ljudskog drutva na teritoriju na kojemu se prostire njezina vlast, temeljena na monopolu sile. Stoga, tri sastavna dijela svake drave su stanovnitvo, teritorij i javna vlast. Ustroj vlasti demokratskih drava temelji se na naelu podjele vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudbenu vlast. Zakonodavna vlast - Nositelj zakonodavne vlasti je Hrvatski sabor(predstavniko tijelo graana). Sabor donosi Ustav, zakone, dravni proraun, deklaracije, rezolucije, zakljuke i daje vjerodostojna tumaenja zakona. Izvrna vlast izvrava, provodi ili nadzire provoenje propisa koje donosi Sabor. U tu svrhu i sama donosi propise manje pravne snage, tzv. podzakonske akte. Ima mogunost Saboru predlagati donoenje zakona te vodi vanjsku politiku. U nju pripadaju predsjednik Republike i Vlada. Predsjednik se brine za stabilnost dravne vlasti, odgovara za obranu neovisnosti drave i vrhovni je zapovjednik oruanih snaga, raspisuje izbore za Hrvatski sabor, raspisuje referendum, predstavlja dravu Vladu ine predsjednik, potpredsjednici i ministri. Vlada predlae zakone i dravni proraun, vodi vanjsku i unutarnju politiku, brine o gospodarskom razvoju zemlje... Sudbenu vlast obavljaju sudovi koji sude na temelju Ustava i zakona. Ona je samostalna i neovisna. Sudovi odluuju u sporovima o osnovnim pravima i obvezama pravnih subjekata, izriu kazne za protupravna djela. U RH sudbenu vlast obavljaju redovni sudovi (opinski, upanijski i Vrhovni sud RH) i specijalizirani sudovi (prekrajni, trgovaki, Visoki trgovaki sud RH, Upravni sud RH, Visoki prekrajni sud RH). Najvii sud je Vrhovni sud RH. Pravosudne institucije su javnopravna tijela i pojedinci ija je djelatnost nuna sudbenoj vlasti za rad. To su dravno odvjetnitvo, javno biljenitvo i odvjetnitvo. Ustavni sud vri kontrolu ustavnosti zakona, te titi ljudska prava i temeljne slobode zajamene Ustavom.

Poseban dio 2. poglavlje Prometno pravo je skup svih pravnih pravila kojima drava ureuje drutvene odnose izmeu pravnih subjekata u prometu u cjelini, odnosno u bilo kojoj prometnoj grani. Prometno pravo je podruje prava koje se bavi utvrivanjem pravnih mehanizama organiziranja, odvijanja i osiguranja prometa, ljudi i stvari u njemu, kao i posljedica koje se mogu pojaviti u vezi s time. Hrvatsko prometno pravo ima dvije znaajke. Prva je da ono nije jedinstveno, nego je podijeljeno po granama pa je svaka prometna grana detaljno pravno ureena. Druga znaajka je da njegove odredbe, s obzirom na usklaenost s meunarodnim pravom, imaju meunarodno znaenje. Izvori prometnog prava prema podrijetlu izvora mogu biti meunarodni i unutarnji, a prema okolnosti ureuje li neki izvor odreeni institut prometnoga prava ili ne na direktne izvore i supsidijarne. Pa su izravni izvori prava meunarodni ugovori(konvencije,sporazumi) i unutarnji propisi(zakoni,tarife) koji neposredno ureuje odnose u prometu. Supsidijarni izvori su oni kod kojih odnos nije u potpunosti posebno odreen, pa se praznina ispunjava odgovarajuom normom iz imovinskog, trgovakom ili primjenom norme iz drugog prometnog prava. Meunarodni izvori su najvaniji, pa se radi unifikacija prometnog prava zbog ujednaavanja uvjeta za odvijanje prometa. Meunarodna pravna pravila ponajprije ureuju odnose izmeu drava pa to nazivamo meunarodno javno pravo, a kada se ureuju odnosi izmeu korisnika prijevoza i prijevoznika govorimo o pravilima meunarodnoga privatnog prava. Najznaajnijim meunarodnim izvorima smatraju se Konvencija i Statut o slobodi tranzita, donijeti u Barceloni 1921. godine. Tim je dokumentima ustanovljeno naelo o slobodi prometa i tranzita u svim prometnim granama. Vaan imbenik su meunarodne organizacije koje mogu biti vladine i nevladine, a mogu biti openitoga ili regionalnoga karaktera. Europska unija regionalna je ekonomsko-politika integracija unutar koje su drave lanice, njih 27, dio svojih regulatornih ovlasti prenijele na zajednike institucije. EU temelji se na tri vrste nadlenosti tzv. tri stupa hrama. Prvi stup ine europske zajednice(EZZ,Euratom), drugi nadlenosti nad zajednikom vanjskom i sigurnosnom politikom, a trei stup odnosi se na policijsku i pravosudnu suradnju. EU nastala je na temeljima Europske ekonomske zajednice i Euratom-a. Prijedlog Ustava Europske unije prihvaen je 2004. g., ali ga sve lanice do danas nisu ratificirale te nije stupio na snagu. Privremeno ga je zamijenio Lisabonski ugovor 2007.g. koji je temeljen na Ustavu EU. Europska unija ima pet temeljnih institucija. Vijee Europske unije najvanije je tijelo koje donosi odluke EU, a sastoji se od ministara drava lanica. Vijee zajedno sa Europskim parlamentom dijeli zakonodavne ovlasti te odgovornost za proraun EU. Europski parlament ine zastupnici iz svih drava lanica koji se biraju na neposrednim izborima svakih 5 godina. Europska komisija brine o interesima Unije i nadgleda provedbu propisa EU u dravama lanicama, a svaka drava daje jednog povjerenika. Europsko pravo skup je pravnih norma Europske unije kojima se reguliraju nadlenosti njezinih institucija te prava drava lanica i pojedinaca koji se nalaze u njezinu sastavu. Ono je sr pravnih steevina koje se ostvaruju u dravama lanicama i koji su sudovi drava lanica duni primjenjivati. Acquis communautaire pravna steevina Zajednice kojoj se mora prilagodit svaka lanica. Izvori europskog prava dijele se na primarne, sekundarne i tercijarne. Primarni izvori su osnivaki ugovori te sukcesivni ugovori izmeu drava lanica. Sekundarni izvori obuhvaaju akte koje donose institucije Europske unije u okviru tri temeljna stupa EU. Sekundarno zakonodavstvo dijeli se na obvezujue(uredbe,odluke,direktive) i neobvezujue(preporuke i miljenja). Tercijarni izvori su akti koji su usvojeni u okviru Vijea EU, presude suda EZ, opa pravna naela. Hrvatska u EU Hrvatska je u studenom 2000. zapoela pregovore o pristupanju Uniji. U listopadu 2001. potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju ime je postala potencijalni kandidat za lanstvo. Zahtjev za punopravno lanstvo podnijet je u veljai 2003. godine. Europske komisije je u srpnju 2003. hrvatskoj poslala upitnik u stanju prava u RH, a u travnju 2004. na temelju njega dala pozitivno miljenje o zahtjevu za pristupanje EU nakon ega je Europsko vijee u lipnju 2004. dodijelilo RH status kandidata za punopravno lanstvo. Pregovori o pristupanju formalno su zapoeli u listopadu 2005. Tijekom pregovora utvruju se naini preuzimanja i primjene pravne steevine Europske unije.

Ugovori o prijevozu Zakon o obveznim odnosima definira: Ugovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na odreeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik odnosno poiljatelj se obvezuje da mu za to plati odreenu naknadu. Bitni elementi ugovora su predmet prijevoza, polazite i odredite te cijena. Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima prijevoza. Ugovor moe sadravati i druge elemente koje svrstavamo u prirodne i sporedne elemente. Prirodni se ne ugovaraju posebno jer se razumijevaju sami po sebi, meutim mogu se iskljuiti iz ugovora. Sekundarni elementi su npr. tko vri carinjenje ili obiljeavanje robe. Ugovor je dvostrani pravni posao koji nastaje izjavom volje. Moe se sklopiti usmeno, pismeno, konkludentnom radnjom, pa i preutno. Prijevoz stvari Prijevoznik je duan stvar koju je primio radi prijevoza predati na odreenom mjestu ili primatelju. Poiljatelj je duan zapakirati stvari na propisan nain, prijevozniku dati sve informacije potrebne za prijevoz, te platiti prijevozninu. Prijevoznik odgovara za gubitak i oteenje poiljke, i to od trenutka preuzimanja do njezine predaje, osim ako dokae da je teta nastala bez njegove krivnje. Prijevoznik odgovara i za osobe koje su po njegovu nalogu radile na izvrenju prijevoza. Prijevoz putnika Prijevoznik je duan prevesti putnika sigurno onim prijevoznim sredstvom koje je odreeno ugovorom. Odgovoran je za tetu zbog zakanjenja te sigurnost putnika tokom cijelog prijevoza, a moe se osloboditi samo u sluaju vie sile. Osiguranje Osiguranje je udruivanje osoba koje su izloene istovrsnom riziku radi zajednikog snoenja tete do koje moe doi nekom od njih. Prema tome, osnova je osiguranja uzajamnost i solidarnost, a osnovna svrha je naknada tete u osiguranju imovinskih dobara. Osigurati se moe sve zbog ega bi osiguranik mogao pretrpjeti tetu, a koju eli izbjei. Trasportni rizici mogu biti osnovni(prometne nezgode, elementarne nepogode, poar), dopunski (manipulativni rizici) i izvanredni(ratni rizici). Osiguranja u prometu su obavezna

Pod zranim pravom se podrazumijeva sustav pravnih pravila koja ureuju pravni status zranog prometa, zranu plovidbu i promet, pravni status zrakoplova i pravni reim u pojedinim zranim prostorima. Obuhvaa meunarodnopravne i interne nacionalne norme i danas je najbolje ureen i potpuno samostalan dio prometnog prava. Ugovori meunarodnog privatnog zranog prava Odgovornost prijevoznika:1929 Varavska konvencija; 1955 Haaki protokol; 1961 Guadalajarska konvencija; 1971 Guatemalski protokol; 1975 Montrealski dopunski protokoli; 1999 Montrealska konvencija. Odgovornost za tete prema treim osobama: 1933 i 1952 Rimska konvencija; 1978 Montrealski protokol. Varavski sustav se sastoji od Varavske konvencije, Haakog protokola, Guadalajarske konvencije, Guatemalskog protokola i Montrealskih protokola. Varavska konvencija Konvencija o izjednaavanju nekih pravila u meunarodnom zranom prijevozu donesena je 1929.g. Njenim odredbama se definira meunarodni zrani prijevoz, pravni status prijevoznih dokumenata, prava i dunosti ugovorenih strana i pitanje odgovornosti. Koncipirana je u pet poglavlja. U prvom poglavlju razmatraju se sva pitanja u vezi s definicijom pojma meunarodni prijevoz, drugo poglavlje govori o prijevoznim ispravama, tree poglavlje regulira odgovornosti prijevoznika, etvrto poglavlje sadri odredbe o kombiniranom prijevozu i peto poglavlje sadri ope i zavrne odredbe. Varavska konvencija polazi od pretpostavke da je prijevoznik na meunarodnim letovima odgovoran za tete koje mogu nastati zbog smrti ili ozljede putnika, teta na teretu i prtljazi te kanjenja leta. Prijevoznik se oslobaa od odgovornosti ako dokae da je poduzeo sve nune mjere kako bi izbjegao nesreu. Razina odgovornosti za putnika je 125.000 zlatnih franaka (10.000 dolara). Izmjene i dopune Varavske konvencije: Haaki protokol (prva revizija) udvostruio je limit odgovornosti za ozljede ili smrt putnika te je modernizirana i pojednostavljena odredba o prijevoznim dokumentima. Guadalajarska konvencija (dopuna) razjasnila je da konvencija bude primjenjiva i u sluajevima kada ugovorni i stvarni prijevoznici nisu jedna te ista osoba. Gvatemalski protokol (druga revizija) uveo je ogranienje odgovornosti s obzirom na putnike na 1.500.000 zlatnih franaka, osuvremenio prijevozne dokumente, usvojen reim objektivne odgovornosti za smrt i ozljede putnika. Omoguuje uvoenje dodatnih nacionalnih kompenzacijskih sustava za zatitu interesa graana drava s visokim standardom. Nije stupio na snagu. Montrealski protokoli 1,2,3 imali su za svrhu uvoenje nove jedinice za obraun naknade tete. Prema Varavskoj konvenciji je to bio zlatni Poincare franak, no 1975. Meunarodni monetarni fond je ukinuo zlato i kao obraunsku jedinicu uveo SDR - Posebno pravo vuenja. SDR omoguuje laki i pravedniji obraun naknade tete, a ine ga pojedine valute(euro, funta, jen, dolar) koje ulaze u koaru za njegovo izraunavanje. Protokol br. 4 znatno mijenja odredbe Varavske konvencije o meunarodnom prijevozu robe i to uglavnom izmjenama sadraja zrakoplovnog tovarnog lista. Pokuaji modernizacije odgovornosti u zranom prijevozu Montrealski privremeni sporazum tim je ugovorom postignut dogovor izmeu prijevoznika koji vre prijevoz kroz SAD o poveanju limita odgovornosti za ozljede i smrt putnika na USD 75.000, te da se za taj novi limit prihvati naelo objektivne odgovornosti. To je prvi vaei dokument s tim naelom, a predvia i mogunost neograniene odgovornosti iznad tog limita ukoliko oteeni dokae krivnju prijevoznika. Dokument ne obvezuje drave nego zrakoplovne kompanije. Japanska inicijativa slino kao i montrealski sporazum, japanski prijevoznici trae ukidanje ogranienja odgovornosti do iznosa teta od 100.000 SDR. Malteki sporazum europska inicijativa da se sustavi licenciranja nacionalnoga zranog prijevoza izdaju tek kad prijevoznik prihvati odredbu o odgovornosti do 100.000 SDR-a. IATA meuprijevnozniki sporazum tri odvojena sporazuma koja omoguavaju pune kompenzacijske odtete i onemoguavaju pozivanje na ogranienje odgovornosti za tete do 100.000 SDR-a.

Montrealska konvencija Koncipirana kao jedinstven dokument koji u cijelosti zamjenjuje propise Varavskog sustava. Ima istu strukturu i isti djelokrug primjene kao Varavska konvencija. Premda predstavlja kompletnu reviziju odredaba Varavskog sustava, najznaajnije promjene se odnose na odgovornost zranog prijevoznika u sluajevima ozljede ili smrti putnika na meunarodnom letu. Montrealska konvencija je uvela dvorazinski sustav odgovornosti u sluajevima smrti ili ozljede putnika i tako uinkovito uklanja ogranienja sadrana u Varavskom sustavu. Za tube oteenih koje ne prelaze 100.000 SDR prva razina odgovornosti, prijevoznik odgovara po naelu objektivne odgovornosti. Druga razina se temelji na prijevoznikovoj pretpostavljenoj krivnji i ne sadri ogranienje odgovornosti. Dok je po Varavskoj konvenciji odgovornost za osobne tete bila ureena odvojeno od prijevoznikove odgovornosti za prtljagu i stvari, to se Montrealskom konvencijom naputa i u jednom lanku ureuje odgovornost prijevoznika za smrt i ozljede putnika i za tetu na prtljazi. tete na teretu su regulirane posebnim lankom na potpuniji nain nego po Varavskoj konvenciji. Po Montrealskoj konvenciji prijevoznik se moe osloboditi odgovornosti za tetu zbog gubitka, unitenja ili oteenja tereta ako se dokae da je teta nastala zbog loe kvalitete ili prirodnih svojstava tereta, manjkavog pakiranja, zbog rata ili oruanog sukoba javne vlasti u vezi s uvozom, izvozom ili tranzitom stvari (lanak 18 tete na teretu). Novost je i tzv. Osuvremenjene klauzule, s ciljem da se na taj nain zadri vrijednost naknade tete s obzirom na inflaciju. Ugovori meunarodnog javnog zranog prava: 1944 ikaka konvencija; 1963 Tokijska konvencija; 1970 Haaka konvencija; 1971 Montrealska konvencija; 1988 Konvencija o plastinim eksplozivima. Regionalni sporazumi: 1954 ECAC sporazum; 1956 Sporazum o neredovitom zranom prometu u Europi; 1960 Eurocontrol konvencija; 1967 Sporazum o tarifama. ikaka konvencija Temeljni meunarodnopravni akt o civilnom zrakoplovstvu i slui kao pravna osnova drugim meunarodnim ugovorima. Do kraja 2006 prihvatilo ju je 189 drava. Vodi se pod imenom Konvencija o meunarodnom civilnom zrakoplovstvu. Donesena je 1944 u Chicagu. Uz nju su donijeta i tri meunarodna ugovora, Privremeni sporazum o meunarodnom civilnom zrakoplovstvu(vrijedio do stupanja na snagu ikake konvencije 1947 g.), Sporazum o meunarodnom tranzitu i Sporazum o meunarodnom zranom prijevozu. Konvencijom su usuglaena najbitnija pitanja za sigurno odvijanje zranog prometa te ureena najvanija pitanja zrane plovidbe - od suverenosti nad zranim prostorom, nacionalne pripadnosti zrakoplova, uvjeta eksploatacije zrakoplova, do osnivanja i poloaja ICAO-a. Sadri 4 tematske cjeline: zrana plovidba, ICAO, meunarodni zrani promet, zavrne odredbe. Konvencija je temeljena na dotad vaeoj Parikoj konvenciji iz 1919.godine, i to na nain da s podrobnija razrada donosi aneksima konvencije. Anekse je izdao ICAO u okviru ovlatenja iz konvencije. Konvencija razlikuje redoviti i neredoviti zrani promet, i priznala je potpunu i iskljuivu suverenost svake drave nad njenim zranim prostorom. Aneksi konvencije Do sada je usvojeno 18 aneksa kojima se detaljno reguliraju svi relevantni elementi i uvjeti funkcioniranja civilnog zrakoplovstva, primjena tih normi i preporuka obvezna je za sve drave ugovornice uz mogunost objave odstupanja u nacionalnoj regulativi. Sporazumi o zranim slobodama Sporazumima su ureena su ona pitanja koja nije bilo mogue usuglasiti na ikakoj konvenciji. Sporazum o provozu u meunarodnom linijskom zranom prometu(Sporazum o dvjema slobodama) odnosi se na pravo prelijetanja neke zemlje bez prava slijetanja na njen teritorij i na pravo prelijetanja uz mogunost slijetanja u tehnike svrhe. Slobode se mogu koristiti bez prethodnog dogovaranja. Sporazum o meunarodnom zranom prijevozu (Sporazum o pet sloboda) uz dvije tehnike slobode obuhvaa i pravo obavljanja komercijalnog zranog prometa izmeu vlastite zemlje i neke druge zemlje, izmeu neke druge zemlje i vlastite zemlje te izmeu bilo koje drave stranke ikake konvencije. Ove slobode mogu se koristiti samo ako je tako ureeno bilateralnim ugovorom izmeu zainteresiranih drava.

Konvencije o zatiti od nezakonitih djelovanja Tri vane konvencije koje se odnose na sigurnost zrakoplova u letu. Razlog za njihovo donoenje su uestale nedoputene aktivnosti protiv civilnog zrakoplovstva(otmice, sabotae). Konvencija o kaznenim djelima i nekim drugim radnjama izvrenim u zrakoplovu(Tokijska k. 1963.), Konvencija o suzbijanju nezakonite otmice zrakoplova(Haaka k. 1970.), Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata uperenih protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva(Montrealska k. 1971.). Donoenjem ovih konvencija djelomino je zaustavljen rast otmica koje su bile uestale poetkom 70tih, ali se stvarna uinkovitost protiv nezakonitih djela postigla podizanjem sigurnosti propisanim tehniko-tehnolokim minimumom sredstava i postupaka kontrole na aerodromima. Bilateralni ugovori Tim se ugovorima konkretizira zrakoplovna politika drava ugovornica odnosno otvara mogunost za uspostavu zranog prometa, a najee reguliraju samo odvijanje redovitog zranog prometa. Dvostrano reguliranje zranog prometa zajedniki provode dvije zainteresirane strane koje mogu biti drave, skupine drava, dravni organi ili zrakoplovne tvrtke. Reim ureivanja zranog prometa primjenom bilateralnih ugovora moe varirati od detaljnog dravnog ureivanja tarifa, kapaciteta i odredita do potpune slobode zrakoplovnih tvrtki. Meunarodne organizacije zranog prometa Vladine organizacije su: ICAO meunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva, utemeljena 1944. u Chicagu i definirana odredbama ikake konvencije. Sjedite je u Montrealu i djeluje kao specijalizirana organizacija UN-a. Zemlje lanice su potpisnice ikake konvencije i one koje je skuptina prihvatila dvotreinskom veinom. Svrha joj je da osigura siguran, redovan i uinkovit zrani prijevoz i sprijei konkurenciju kompanija, da sprijei diskriminaciju zemalja u zranom prometu i da razvija tehniku meunarodnog zranog prometa. ECAC europska konferencija za civilno zrakoplovstvo. Utemeljena 1955. u Parizu. Radi na unapreenju europskog zranog prometa, posebno po ekonomskim pitanjima, odnosno redovan, charter promet, tarife, viak kapaciteta. Bavi se takoer tehnikim problemima flote, bukom, zatitom okolia i sigurnosti. ECAC ima autonomni status, a osnovni su ciljevi jednaki ciljevima ICAO-a, samo s europskim naglaskom. Glavno tijelo je skuptina, jednom godinje. EUROCONTROL europska organizacija za sigurnost zrane plovidbe. Utemeljena 1960. u Bruxellesu. Kljuna uloga u razvoju i funkcioniranju sustava regulacije europskih prometnih tokova, radi na problematici zajednikog europskog zr. prostora, surauje s nacionalnim upravama kontrole letenja po pitanju donjeg zranog prostora, normizacijom ureaja i sustava za kontroliranje zr.prostora, usavravanja osoblja kontrole te prorauna i naplaivanja naknade za kontrolu zr.p. JAA zajednika zrakoplovna uprava radi na projektu unapreenja i normizacije zrakoplovnih dokumenata, elemenata plovidbenosti, odravanja te licenciranja zrakoplovno osoblja. Priprema i donoenje propisa kojima se ureuje zrana plovidba. Rjeavanja sporova izmeu lanica koji se odnose na tumaenje konvencija. EASA je agencija Europske unije osnovana s ciljem razvijanja zajednikih standarda sigurnosti te osiguranja njihove primjene u Europi. EASA e preuzeti poslove JAA koji se odnose na sigurnost i plovidbenost u Europi. Nevladine organizacije su: IATA meunarodno udruenje zranih prijevoznika. To je strukovna organizacija utemeljena 1945.godine sa sjeditem u Montrealu. lanovi su zrakoplovne kompanije koje obavljaju komercijalni zrani prijevoz izmeu jedne ili vie zemalja. Osnovni zadaci: promoviranje sigurnog, redovitog i ekonominog prometa; unapreenje zrp, suradnja s ICAO i drugim meunarodnim organizacijama. Organi organizacije su skuptina, izvrni komitet i stalni komiteti. Podijeljena je u tri podruja djelovanja: Amerika (New York), Europa, Afrika i Bliski istok (Pariz) te Azija i Australija i oceanija (Singapur). AEA udruenje europskih zranih prijevoznika, lanice mogu biti zrani prijevoznici koji odravaju meunarodne ili domae zrane linije. Osim brige oko svojih lanica i opih zajednikih interesa, obuhvaa i unapreenje suradnje izmeu svojih lanova u svim podrujima. Zastupa interese svojih lanova nasuprot ustanovama europske unije i pojedinim vladama. ERA europsko udruenje regionalnih zranih prijevoznika, podupiranje razvitka regionalnoga zranog prometa, suradnje meu lanovima radi poveanja efikasnosti i smanjenja trokova, zastupanje zajednikih interesa nasuprot organizacijama.

Liberalizacija zranog prometa u europi Zemlje europske zajednice potpisale su Rimski ugovor 1957. g. kojim su dogovorile slobodno kretanje stvari, osoba, usluga i kapitala, a u posebnom poglavlju obraeno je podruje prijevoza. Najznaajniji korak prema stvaranju jedinstvene politike u zranom prometu uinila je Komisija za civilno zrakoplovstvo, donoenjem Paketa mjera o zranom prometu 1987.g. Osnovni cilj tog paketa bio je ujednaavanje interesa vlada, zrakoplovnih tvrtki i korisnika usluga radi postizanja niih tarifa, vee sigurnosti, bolje kvalitete usluga. Bio je to poetak deregulacije zranog prometa u Europi, samo pod novim imenom - liberalizacija zranog prometa. Suverenitet drave i upis u hrvatski registar zrakoplova Suverenost oznauje teritorijalno vrhovnitvo drave nad osobama i stvarima na njezinu podruju. Suverenost se prostire nad kopnenim podrujem, unutranjim i morskim vodama, teritorijalnim morem te zranim prostorom iznad tih podruja neke drave. Uporaba hrvatskog zranog prostora slobodna je za sve zrakoplove u skladu sa Hrvatskim zakonom o zranom prometu. Svi zrakoplovi moraju imati oznake dravne pripadnosti u kojoj su registrirani. Znakovi dravne pripadnosti zrakoplova su zastava drave i dvoznakovna oznaka (za RH 9A), takoer moraju imati i oznaku registracije koja je kombinacija od tri slova (9A-BTM). Registar civilnih zrakoplova vodi Ministarstvo pomorstva, prometa i veza i moraju biti upisani svi zrakoplovi osim vojnih. U registar se upisuje i zrakoplov koji je u vlasnitvu inozemnih fizikih osoba s prebivalitem u RH. Takoer se upisuju i zrakoplovi koji su uzeti u zakup od fizike ili pravne osobe sa sjeditem u RH. Registar je javna knjiga u kojoj svaki zrakoplov ima svoj uloak koji se sastoji od upisnog, vlasnikog i teretnog lista. U upisni list se upisuju tip i vrsta zrakoplova, namjena, matini aerodrom, mjesto i godina izgradnje. U vlasniki list se upisuju podaci o vlasnitvu na temelju dokaza o vlasnitvu. U teretni list se upisuje dokaz o postojanju tereta. Opi uvjeti za upis u registar su da udovoljava uvjetima sigurnosti zrane plovidbe. Zrakoplov se moe i izbrisati iz registra ako je uniten ili neupotrebljivim, ako se izmjene uvjeti vlasnitva. Zakoni zranog prava u RH: Zakon o zranom prometu temeljni zakon kojim se ureuju odnosi u zranom prometu. ovim se zakonom ureuje zrani promet u zranom prostoru RH, uvjeti za sigurno odvijanje zranog prometa, usluge u zranoj plovidbi, istraivanje ugroavanja sigurnosti zrakoplova i nesrea zrakoplova, zatita zranog prometa i prekraji u zranom prometu. Donesen 1998, a izmijenjen 2004. I 2007. Radi prilagodbe propisima EU. Zakon o obveznim i stvarno pravnim odnosima u zranom prometu - ovim se zakonom ureuju odnosi koji nastaju iz ugovora o prijevozu putnika i prtljage, prijevozu stvari, obavljanja drugih komercijalnih djelatnosti, zakupu zrakoplova, osiguranju u sluaju tete treim osobama na zemlji. Zakon o zranim lukama ureena su pitanja: definicija zrane luke, pravni status, djelatnost pravnih osoba koje obavljaju usluge u zranom prometu, pretvorba sredstava u drutvenom vlasnitvu (7 zranih luka RH u vlasnitvu je 55% drave, 45% pripadajue upanije i gradovi). Zakon o osnutku HKZP - ustrojava se trgovako drutvo u dravnom vlasnitvu, pri em se formalno komercijalizira operativa kontrole zranog prometa. Tako se omoguilo poveanje opsega i sigurnosti zranog prometa u svijetu. Ugovor o prijevozu u zranom prometu Radi se dvostranoj suglasnosti ugovorenih strana, prijevoznika i korisnika prijevoza, na temelju kojeg prijevoznik preuzima obvezu da uz odreenu naknadu obavi prijevoz putnika ili stvari s jednog mjesta na drugo. To je dvostrani naplatni pravni posao. Elementi ugovora o prijevozu su: predmet prijevoza, polazite i odredite, predaja stvari na prijevoz ili poetak putovanja te cijena. Ugovor se moe sklopiti usmeno, pismeno ili konkludentnom radnjom, odnosno kupovinom karte. U ugovoru mogu sudjelovati prijevoznik, putnik i naruitelj prijevoza.

Ugovor o prijevozu putnika Sklapa se izmeu prijevoznika i putnika ili izmeu prijevoznika i naruitelja prijevoza. Tim ugovorom prijevoznik se obvezuje prevesti putnika od mjesta polaska do mjesta odredita u vrijeme predvieno redom letenja a putnik se obvezuje platiti odgovarajuu prevozninu. Kao dokaz da je sklopljen ugovor o prijevozu putnika, prijevoznik je duan izdati putnu kartu. Putna karta glasi na ime i neprenosivi je dokument. Putnik ima pravo odustati od ugovora o prijevozu a da mu se vrati plaena prevoznina, no umanjena za 10% i to minimalno 24h u domaem i 48h u meunarodnom prometu prije planiranog izvrenja. Ima pravo i odgoditi putovanje ako let kasni u domaem 2h ili u meunarodnom 4h i za to dobiti vraenu punu plaenu prevozninu ili zahtijevati da ga se preveze nekom drugom rutom do odredita. U sluaju da doe i do neizvrenog putovanja, putnik ima pravo odustati od prijevoza i traiti povrat plaene prevoznine uveane za 25%. Odgovornost prijevoznika u vezi s ugovorom o prijevozu putnika Prijevoznik odgovara za tetu nastalu zbog smrti, oteenja zdravlja ili ozljede putnika za vrijeme prijevoza, i za odgode, neizvrenja, prekida putovanja, ili zbog zakanjenja u prijevozu zrakoplovom. Prijevoznik odgovara i za tetu to je uzrokuje osoba koja je po njegovu nalogu ili za njegov raun radila na izvrenju prijevoza. To znai da postoji odgovornost prijevoznika za svaku tetu koja nastane od trenutka otpreme putnika iz aerodromske zgrade i praenja putnika do zrakoplova i obrnuto te za cijelo vrijeme trajanja leta. Za nastalu tetu prijevoznik odgovara po naelu pretpostavljene krivnje, to znai da se prijevoznik moe osloboditi krivnje samo ako dokae da su poduzete sve potrebne mjere za izbjegavanje tete ili da nije bilo mogue te mjere poduzeti. Za smrt tete doseu 100.000 SDR, za zakanjenje do 4150 SDR. Ugovor o osiguranju u zranom prometu Pitanja osiguranja prije svega odreena su nekim opim zakonima: Zakon o obveznim odnosima, zakon o osiguranju, Ugovor o osiguranju u zranom prometu. Moe se osigurati zrakoplov i sva njegova oprema, stvari koje prevozi ili se na njemu nalaze, prevoznina, oekivana dobit, odgovornost za tetu nanesenu treim osobama u svezi s iskoritavanjem zrakoplova. Zrakoplov se moe osigurati za odreeno putovanje ili na odreeno vrijeme. Iz osiguranja zrakoplova izuzete su tete nastale posredno ili neposredno zbog mana ili nesposobnosti zrakoplova za sigurnu zranu plovidbu ako je osiguranik za njih znao ili mogao znati. Prilikom popravka oteenog zrakoplova nadoknauje se samo stvarna teta a ne teta nastala zbog gubitka vrijednosti AC. Prijevoz u kojem sudjeluje vie prijevoznika Razlikujemo uzastopni i mjeoviti prijevoz. Uzastopnim prijevozom naziva se prijevoz u izvrenju kojeg sudjeluje vie istovrsnih prijevoznika. Prema naem zakonu ugovor o uzastopnom prijevozu zrakoplovom je ugovor o prijevozu putnika, prtljage ili stvari kojim se prijevoznik obvezuje obaviti prijevoz uz sudjelovanje vie prijevoznika, a putnik, odnosno naruitelj prijevoza na to pristaje. Za tetu nastalu zbog smrti, oteenja zdravlja ili ozljede putnika, te za tetu uzrokovanu zakanjenjem odgovaraju solidarno prvi prijevoznik i onaj uzastopni na ijem je djelu puta nastala teta. Kod mjeovitog prijevoza, prijevoznik u zranom prometu ima pravo ugovoreni prijevoz obaviti uz sudjelovanje prijevoznika iz drugih grana prometa. Takav ugovor nastaje kada se prvi prijevoznik koji je zakljuio ugovor o prijevozu stvari obvee "pribaviti usluge" drugih prijevoznika za nastavak i dovrenje cjelokupnog putovanja. Prijevoznik koji je sklopio ugovor o mjeovitom prijevozu odgovara za tetu prema propisima o naknadi tete onog prijevoznika na ijem je djelu puta nastala teta. Odgovornost prijevoznika u zranom prometu Temelj odgovornosti za tetu moe biti: krivnja,uzronost ili rizik. Naelo odgovornosti na temelju krivnje dijeli se na dvije podskupine: na podskupinu dokazane krivnje i podskupinu pretpostavljene krivnje. Pod dokazanom krivnjom, osoba koja trai naknadu mora dokazati da je prijevoznik kriv, a pod pretpostavljenom krivnjom, prijevoznik mora dokazati da nije kriv. Odgovornost na temelju uzronosti postoji na temelju injenice da je odgovorna osoba prouzroila tetu. Podskupine su apsolutni i relativni kauzalitet (uzronost). Kod apsolutnog postoji odgovornost u svakom sluaju im postoji uzrona veza i ne postoje razlozi za oslobaanje od odgovornosti. Kod relativnog moraju postojati razlozi koji unato postojanju uzronosti oslobaaju od dunosti naknade tete (via sila i krivnja oteenog). Kod naela odgovornosti na temelju snoenja rizika, odgovornost postoji iskljuivo na temelju injenice da je nastupila teta, pri emu se ne trai ni uzronost ni krivnja. Odgovornost na temelju snoenja rizika postoji samo ako je tako izriito ugovoreno, to je najei sluaj kod ugovora o osiguranju.

Ugovor o prijevozu stvari Ugovorni se prijevoznik obvezuje naruitelju prijevoza da e prevesti stvar zrakoplovom, a naruitelj da e platiti prijevozninu. U praksi za svaki ugovor se radi zrakoplovni teretni list kojim se dokazuje koja i kakva roba je predana na prijevoz. Izdaje se u tri primjerka, za prijevoznika, primatelja i jedan koji prati teret. Stvari je prijevoznik duan prevesi u ugovorenom roku, a predaja stvari posljednja je prijevoznikova obveza u izvrenju ugovora. Odgovornost prijevoznika u vezi s ugovorom o prijevozu stvari Odgovornost je snoenje posljedica za protupravne postupke, odnosi se i na odgovornost za tetu, to jest da se taj materijalni ili nematerijalni gubitak nadoknadi. Moe biti ugovorna ili izvanugovorna. Ugovorna proizlazi iz prijevoznog posla koji se smatra ugovorenim (pismeno ili usmeno), a izvanugovorna se odnosi na tete nastale treim osobama u vezi s prijevozom ili krenjem sigurnosnih propisa. Prijevoznik odgovara za tetu nastalu zbog gubitka i oteenja stvari koju primi na prijevoz i za tetu nastalu zbog kanjenja i predaji stvari primatelju. Odgovara po naelu pretpostavljene krivnje dok ne dokae da su poduzete sve potrebne mjere da se izbjegne teta ili da je bilo nemogue poduzeti mjere. Po montrealskoj konvenciji prijevoznik se moe osloboditi odgovornosti za zakanjenje ili gubitak stvari ako se dokae da je teta nastala zbog prirodnih svojstava ili vlastitih nedostatka stvari, manjkavog pakiranja stvari, zbog rata ili sukoba javne vlasti u vezi s uvozom/izvozom/tranzitom stvari. Odgovornost prijevoznika ne moe biti vea od 17 SDR-a po kilogramu teine stvari osim ako drukije nije ugovoreno. Prema naem zakonu prijevoznik za zakanjenje ili gubitak prtljage odgovara u visini do 1000 posebnih prava vuenja i to na temelju pretpostavljene krivnje. Ako je dolo do tete zbog zakanjenja mora se pisati prigovor u roku od 21 dan od dana dolaska u odredite. Ako je gubitak u pitanju, rok je 7 dana od dana dolaska u odredite. Ako se putnik u odreenom roku ne javi, prijevoznik nije duan snositi odgovornost za tete nastale zakanjenjem ili gubitkom stvari. Isto tako putnik je duan uz prigovor priloiti i dokaz o predanoj prtljazi na prijevoz, jer ako ga nema, opet prijevoznik ne moe snosit tetu. Aerodrom je odreeno mjesto na zemlji ili vodi(ukljuujui sve objekte, instalacije i opremu) namijenjeno u potpunosti ili djelomino za kretanje, uzlijetanje, slijetanje i boravak zrakoplova. Meunarodni aerodrom je onaj koji je utvren kao ulazni ili izlazni aerodrom u meunarodnom zranom prometu na kojem se provode postupci carine, granine kontrole i sl. Prema namjeni mogu biti: vojni ili civilni. Vojni - upravljanje u nadlenosti Ministarstva obrane. Civilni-zrane luke(aerodrom s najmanje jednim utvrenim normiranim postupkom preciznog instrumentalnog prilaenja i postrojenjima za P/O zrakoplova, putnika i tereta); zrana pristanita(aerodrom u naelu namijenjen za polijetanje i slijetanje u vizualnim meteorolokim uvjetima); letjelita ne koriste se za javni promet, jedrilice Prema fizikim osobinama staze i stupnju vatrogasne zatite razvrstavaju se u razrede, skupine i kategorije. Razred i skupina se odreuju prema duljini i irini USS u 5 ABCDE skupina: A klasa 2100m, B klasa 1500-2100m, C klasa 900-1500m,D klasa 750-900m, E klasa 600-750m. Kategorija aerodroma odreuje se prema stupnju opremljenosti glavne USS ureajima za prilaenje, opremljenosti staza za vonju. Prema opremljenosti mogu biti za instrumentalno i neistrumentalno slijetanje. Kategorije: VFR, IFR, instrumentalno prilaenje I. kategorije(H 60m, W 800m) opremljena ILS ureajem za precizno prilaenje; II kategorije (H 30m, W 400m) uz obaveznu postojanost PAR-a i odgovarajuim vizualnim ureajima; III. kategorija A (W 200m) ILS, PAR, vizualni ureaji; III. kategorija B (W 50m); III. kategorija C instrumentalno slijetanje bez ogranienja. Prema vrsti zrakoplova koje primaju, Convetnional TOL , Reduced TOL, Short TOL i Vertical TOL aerodromi. tete koje zrakoplov u letu nanese na zemlji Operater zrakoplova odgovara za tetu nastalu na zemlji zbog smrti ili ozljeda treih osoba te za tetu nanesenu stvarima koje prouzroi zrakoplov u letu, ili stvari koje su ispale iz zrakoplova. Odgovornost je prema naelu objektivne odgovornosti. Za tetu zbog smrti ili ozljeda odgovara se do 100.000 SDR prema oteenoj strani. Za materijalne tete nanesene stvarima do visine vrijednosti novog zrakoplova istog tipa.

Usklaenost zakonodavstva RH sa pravnom steevinom EU Usklaenost zakonodavstva u podruju zranog prometa na zadovoljavajuoj je razini. Trite je na temelju bilateralnih sporazuma relativno otvoreno i Hrvatska je lanica relevantnih meunarodnih organizacija. U podruju zemaljskih usluga pravna steevina se ne provodi, tj. treba omoguiti samostalno obavljanje zemaljskih usluga u zranim lukama Zagreb, Split i Dubrovnik. Velik dio pravne steevine nije primijenjen u nacionalno zakonodavstvo, poput rezervacija putem raunala, kontroli rune i predane prtljage, o cijenama, o odgovornosti zranih prijevoznika u sluaju nesrea itd. Ipak RH je 2006. godine potpisala Sporazum o zajednikom europskom zranom prostoru i time se obvezala da e uskladiti ubrzo zakonodavstvo i primjenjivati pravnu steevinu u zrakoplovstvu. Vezano uz upravljanje zranim prometom, usklaivanje zakonodavstva je na poetku, ali Hrvatska primjenjuje ve zahtjeve ICAO-a i EUROCONTROL-a. Za podruje sigurnosti stanje je zadovoljavajue, ipak potrebno je organizirati Upravu za istrage koja e kontrolirati ispunjavanje propisa(odravanje zrakoplova...). Potrebno je uskladiti zakonodavstvo po pitanjima zatite okolia i upravljanje bukom. Isto tako, hr zakonodavstvo u vanom podruju zatite prava putnika nije usklaeno u pogledu kanjenja letova, zabrane ukrcaja i otkazivanja iako te mjere dravni prijevoznik CTN te mjere ve provodi u praksi pri uzlijetanju sa aerodroma unutrar EU.