VRSTE PRAVNIH AKATA

Vrste pravnih akata

Pravni akt moemo definirati kao izjavu volje i razuma kojom se stvaraju pravne
norme, ili pojedini od elemenata pravne norme, odnosno uvjeti za primjenu postojee
pravne norme. Kao tvorevina ljudske svijesti, razuma i volje, pravni akt je pojava koja
nema realni karakter, ve ima svojstvo psihike pojave. Kao unutranji akt donosioca,
pravni akt, u svom izvornom obliku, ne moe proizvesti utjecaj u vanjskom svijetu, a
kao psihiki akt nepoznat je drugim ljudima kojima je upuen. Da bi sadraj pravnog
akta mogli saznati subjekti prava, potrebno je da se on materijaliziraju. Iz navedenog
proistjee da pravni akt ima dvije strane: unutranju (izjavu volje i razuma) i vanjsku
(njegovu materijalizaciju). Vanjski element pravnog akta predstavlja sredstvo kojim se
unutranji element (psihiki akt) moe saznati, a sastoji se u njegovom izraavanju
prema vani (pisanjem, tjelesnim govorom i dr.). Ova dva navedena elementa pravnog
akta moraju biti suglasni da materijalizacija pravnog akta odraava njegov unutranji
element.
Ako izmeu navedena dva elementa ne postoji vjerna saglasnost, nastaje
nesuglasnost volje i izjave volje. Navedena situacija moe nastati usljed vie razloga
(nesavrenost jezika, tehnika greka u pisanju, zabluda, prevara i prinuda) . Kao
najjednostavniji sluajevi nesaglasnosti tehnike greke u pisanju ili izraavanju,
relativno lako se saznaju i otklanjaju. U drugim sluajevima nesuglasnosti, najee se
ne radi o formalnom neslaganju (vanjski element vjerno odraava unutranji), ali sam
unutranji element ima odreene nedostatke (kod zablude subjekt prava ima pogrenu
predstavu o stvarnosti, a kod prevare, prijetnje i prinude volja subjekta se obrazuje pod
uticajem aktivnosti treeg lica, te ne predstavlja stvarni i slobodni izraz subjekta prava).
U pravnom poretku predviena su sredstva i procedure za utvrivanje i otklanjanje
navedenih nedostataka, u vidu sankcija protiv nezakonitih akata. Pravo je instrument
socijalnog ivota, te je jedinstveno u svom polazitu i krajnjem cilju. Jedinstveno je, no
javlja se u razliitim oblicima. Moe se pojaviti u obliku:

Ustava

Zakona

Sudske presude
1

Obiajnog prava

Usmenog nareenja

Pravnih odnosa

U pravnoj teoriji postoje razne klasifikacije pravnih akata, najee prema

njihovom sadraju, formi ili subjektu koji ih je donio (pisani, nepisani, javni, privatni,
opti i pojedinani). Meutim, najee se koristi klasifikacija pravnih akata na opte i
pojedinane. Opi pravni akti predstavljaju izvore prava u formalnom smislu, a sadre
opte pravne norme. Pojedinani pravni akti sadre pojedinane pravne norme ili
pojedine od njihovih elemenata (dispozicije ili sankcije).
Izvore prava moemo promatrati u materijalnom, idejnom i formalnom smislu.
Pod izvorima prava u materijalnom smislu moemo smatrati realne uzroke koji
doprinose do nastanka prava, odnosno, one kulturne, drutvene i ekonomsko-socijalne
initelje koji uvjetuju:
-

koji e drutveni odnosi i pravila biti od pravne vanosti i

kakav e biti sadraj formalnih pravnih izvora.

Materijalni pravni izvori su predmet izuavanja ne samo pravnih znanosti, ve, u

velikoj mjeri, i filozofije i sociologije prava, te ostalih drutvenih i humanistikih
disciplina (u prvom redu sociologije, politike ekonomije, ekonomske politike,
filozofije, antropologije, politikih znanosti i dr.). Uzrok nastanka prava se nalazi u
brojnim, sloenim i proturjenim drutvenim odnosima, u kojima dolazi do snanih
sukoba interesa, koje pravo ima zadatak rijeiti. Pod idejnim izvorima prava moemo
smatrati vrijednosti koje se stvaranjem i primjenjivanjem prava ele postii, a najvanije
vrijednosti (ope i pravne) u pravu su: pravinost, pravda, red, mir, bezbjednost, ljudsko
dostojanstvo i sloboda. Idejnim izvorima prava bave se opa filozofija i pravna
filozofija.
Pravni poredak je skup pravnih normi ili pravnih akata koji su meusobno u
hijerarhijskim odnosima, a zasnovani su na moi subjekata koji ih donose (stvaraju).
Hijerarhijska razlika izmeu vieg ili nieg pravnog akta predstavlja pravnu snagu koja
je razmjerna moi njenog donositelja. Hijerarhijski vii pravni akt je u odnosu sa nekim
drugim niim aktom, a istovremeno, svaki nii akt je u odnosima sa nekim niim aktom.

Pod formalnim izvorima prava podrazumijevaju se ope pravne norme (ustav,

zakoni, uredbe, pravilnici, naredbe, uputstva, statuti, kolektivni ugovori i dr). Ustav,
zakon i drugi opi akti osnove su pravnog poretka, na osnovu njih nastaju nii opi i svi
pojedinani pravni akti (presude, rjeenja, privatni pravni poslovi).
Ustav je najvaniji formalni izvor prava, a moe se promatrati u formalnom i
materijalnom smislu. Ustav u materijalnom smislu predstavlja pravni akt kojim se
ureuje najvei broj osnovnih pitanja pravnog, dravnog i drutvenog ureenja
odreene drave. N. Viskovi ustav, u najirem smislu rijei, definira kao skup osnovnih
pravnih normi kojima se ustanovljava ili konstituira politiki i pravni poredak jednog
globalnog drutva. Ustav obuhvaa sva ona pravila koja se odnose na organizaciju i
funkcioniranje najvanijih dravnih organa, njihove meusobne odnose i organizaciju i
funkcioniranje sustava dravne vlasti, kao i postavljanje granica ovlatenja dravnoj
vlasti ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a to ukljuuje obavezu drave na
odreena injenja graanima, odnosno na uzdravanje od odreenih injenja. Ustav u
materijalnom smislu ima svako drutvo, a sastoji se od pravila kojima se ureuje
vlasnitvo, proizvodni odnosi, politiki i pravni status stanovnitva, kao i sastav i
funkcioniranje najviih dravnih organa.
Prema drugim shvaanjima, ustav je osnova vaenja cjelokupnog podustavnog
pravnog poretka, njime se ureuje nadlenost i postupak donoenja zakona i drugih
normativnih akata, a u odreenoj mjeri i njihovu sadrinu, odnosno, njime se ureuje
stvaranje prava u jednoj zemlji, izgradnja njenog pravnog poretka.
Trea grupa shvaanja ustava u materijalnom smislu svodi ustav na pravila o
organizaciji i funkcioniranju politikih institucija (to je ire od pojma dravnih organa
ukljuuje i neinstitucionalizirane politike subjekte u jednoj dravi), a prema etvrtom
shvaanju, ustav u materijalnom smislu ine pravila o osnovnim ekonomskim (u prvom
redu, vlasnikim) odnosima u drutvu, iz kojih izrastaju osnovne drutvene snage u
odreenom drutvu.
Zakon, u najuem znaenju, podrazumijeva pisani izvor prava koji donose posebni,
zakonodavni organi po posebnom, zakonodavnom postupku. U najirem smislu, zakon
oznaava pravilo uope, bez obzira na formu u kojoj je ono formalizirano. Zakon se
moe promatrati u materijalnom i formalnom smislu. U formalnom smislu, pod pojmom
zakona podrazumijeva se pravni akt odreen po svojim formalnim obiljejima
3

(nadlenost organa, postupak donoenja, materijalizacija), s obzirom na oblik pravnog

akta, ne pridajui znaaj njegovom saraju.
Kod odreivanja zakona u materijalnom smislu, polazi se iskljuivo od njegovog
sadraja. Pod zakonima smatraju se akti koji sadre ope pravne norme, svi opi pravni
akti, bez obzira na njihovu formu. Iz navedenog proistjee mogunost da jedan akt bude
zakon u formalnom smislu (donesen od zakonodavnog organa, po postupku za
donoenje zakona), a da u materijalnom pogledu nije zakon, jer ne sadri ope pravne
norme, ve iskljuivo pojedinane (budet), te da jedan pravni akt ima karakter zakona
u materijalnom smislu (sadri ope pravne norme), a da nije zakon u formalnom smislu
(nije ga donio zakonodavni organ, po postupku za donoenje zakona), kao na primjer:
uredba. Meutim, najee pravo znaenje zakona odnosi se na pojam pravnog akta
koji je, i u materijalnom i formalnom smislu zakon, odnosno, koji sadri ope pravne
norme , donesen je po zakonodavnom postupku i od strane zakonodavnog organa.
Podzakonski pravni akti su pravni akti razliiti po nazivu, karakteristikama i pravnoj
prirodi, a donose ih drugi organi, ne zakonodavni organ (parlament) i manje su pravne
snage od zakona. Donose ih izvrno-politiki (vlada) i upravni organi (ministarstva) te
organi jedinica lokalne samouprave (skuptina opine/grada i gradonaelnik, odnosno
naelnik opine). Po svom sadraju, to su zakoni u materijalnom smislu, ali nemaju
karakter zakona u formalnom smislu.
Uredba se, u pravilu, definira u formalnom smislu, kao najvii pravni akt poslije
zakona (najvii podzakonski akti) izvrne vlasti (ef drave i vlada). U materijalnom
smislu (o emu se odreeni pravni teoretiari spore) uredba je izvor prava, i to zakon
koji ima sva svojstva zakona u materijalnom smislu. Uredba je upravna vlast, donose je
izvrno-politiki organi na osnovu ovlatenja izdatog od strane zakonodavnog organa,
ali kao akt uprave, ne zakon u formalnom smislu. Uredbe, dakle, imaju zakonsku
sadrinu (sadre opa pravila), ali imaju karakter upravnih akata, jer ih donose upravni
organi.
U suvremenoj teoriji prava, kao i u pozitivnim zakonodavstvima veine drava,
uredbe se klasificiraju na:
-

uredbe za provoenje zakona,

uredbe sa zakonskom snagom i

4

uredbe po nudi.

Ugovori su akti koji nastaju saglasnom izjavom volja subjekata koji ih zakljuuju i
sadre norme kojima ugovorne strane ravnopravno ureuju odreene meusobne
odnose. Prema vrsti normi koje sadre, ugovori mogu biti opi (sadre ope norme) i
pojedinani (sadre pojedinane norme). Prema subjektima koji ih zakljuuju, ugovori
mogu biti dravni (zakljuuju ih dvije ili vie drava), mjeoviti (zakljuuju ih drava i
nedravni subjekti) i nedravni (zakljuuju ih nedravni subjekti).
Ugovori koji sadre ope norme, imaju karakter izvora prava. Ope norme najee
sadre meudravni ugovori (meunarodne konvencije) i ugovori (najee kolektivni
ugovori) u oblasti rada i socijalne zatite. Meunarodni ugovori, da bi se inkorporirali u
unutranji pravni poredak, moraju prethodno da se ratificiraju od strane zakonodavnog
organa, ime stjeu formu zakona i postaju obavezujui za sve subjekte prava.
Pojedinani pravni akti su znaajan dio pravnog poretka, njima se odreuje kako
treba da se ponaa subjekt prava u odreenoj konkretnoj situaciji. Ope pravne norme,
po pravilu, sadre suvie uopene zapovjesti za ponaanje subjekata prava u konkretnim
situacijama. Na subjekte prava se ne mogu primijeniti sankcije za povredu ope norme,
dok se ne donese pojedinani pravni akt. Pojedinani pravni akt se moe definirati kao
svaki pravni akt kojim se stvara pojedinana pravna norma ili neki od dijelova
pojedinane pravne norme.
Potpuni pojedinani pravni akti su vrlo rijetki u pravnom poretku, njima se stvara
pravna norma u potpunosti (sadre i dispoziciju i sankciju). Najee se pojavljuju u
obliku nekog od nepotpunih pojedinanih pravnih akata (upravnog akta, sudskog akta ili
pravnog posla). Razlog to su ovi pravni akti rijetki u pravnom poretku je to se, u
pravilu, ne zna da li e biti povrijeena dispozicija ili ne, i ako bude povrijeena, iz
kojih razloga e se to dogoditi.
Nepotpuni pojedinani pravni akti sadre samo jedan element pravne norme
dispoziciju ili sankciju. Ako se nepotpunim pojedinanim pravnim aktom stvara
dispozicija, pojavljuje se u obliku upravnog akta ili pravnog posla, a ako se utvruje
sankcija, pojavljuje se u obliku sudskog akta. Upravne akte moemo promatrati u
formalnom smislu i po sadraju. U formalnom smislu, upravni akt je strogo formalan
akt koji donosi nadleni organ uprave u zakonom propisanom postupku. Zakonom se
5

organima uprave propisuje nadlenost donoenja odreenih akata u upravnom postupku,

za ije donoenje se oni osposobljavaju i specijaliziraju.
Prema sadraju upravni akti predstavljaju pravne akte kojima se stvaraju
pojedinane dispozicije, na osnovu opih pravnih normi. Upravni akt sadri konkretnu
naredbu za subjekta prava, odreuje mu se nain ponaanja. Upravni akt ima karakter
jednostranog akta organa uprave, a prema sadraju, po pravilu, ima karakter nepotpunog
pojedinanog pravnog akta (sadri dispoziciju), mada u manjem broju sluajeva moe
biti i potpun (da sadri pored dispozicije i sankciju). U praksi i pozitivnom pravu,
umjesto termina upravni akt, koriste se razliiti termini prema vrstama upravnih akata
(rjeenja, zakljuci, odobrenja i dr.).
Pravni posao predstavlja pojedinani pravni akt nedravnog subjekta (ili nedravnih
subjekata) koji sadri dispoziciju pravne norme. Pravnim poslom se propisuje ponaanje
subjekata koji su stvaratelji pravnog posla, njime se ne mogu stvarati obaveze za tree
osobe, s obzirom da se za nastanak obaveze po pravnom poslu zahtijeva saglasnost
izjave volja subjekta prava. Najee, pravni poslovi se primjenjuju u imovinskom
pravu.
Pravni poslovi mogu biti jednostrani (nastaju izjavom volje jednog subjekta prava)
ili dvostrani (nastaju saglasnom izjavom volja dva subjekta).
Pravni poslovi se takoer mogu klasificirati na kauzalne i apstraktne, formalne i
neformalne, pravne poslove za sluaj smrti i pravne poslove meu ivima. Za formalne
pravne poslovu, da bi bili vaei, zahtijeva se da volja bude izjavljena u propisanoj
formi (u pisanom obliku). Po pravilu, pravni poslovi imaju karakter nepotpunih
pojedinanih pravnih akata (sadre dispoziciju), a rijetko imaju karakter potpunih
pojedinanih pravnih akata (sadre dispoziciju i sankciju, najee kao ugovornu
kaznu).
Sudski akt moemo promatrati u formalnom i materijalnom smislu. U formalnom
smislu, sudski akt je svaki akt koji donosi sud, po sudskom postupku u kojem se moraju
provesti odreene radnje. Sudski akt u materijalnom smislu, predstavlja akt kojim se
utvruje: postojanje povrede prava u prolosti i izrie sankcija za tu povredu (potpuni
sudski akt) ili se konstatira da povrede prava u prolosti nema, te se ne moe ni
primijeniti sankcija (nepotpuni sudski akt).
6

Navedeni elementi sudskog akta (utvrivanje povrede prava u prolosti i izricanje

sankcija) su logiko povezani i sadrani su u svakom sudskom aktu u materijalnom
smislu. Rijetko, sudski akt moe imati karakter i potpunog pojedinanog pravnog akta
(da sadri i dispoziciju i sankciju), u kom sluaju, ne predstavlja tipian sudski akt.