STVARNO PRAVO ZAVRNI ISPIT

SLUBENOSTI I SUSJEDSKA PRAVA

STVARNE SLUBENOSTI

- pojam i karakteristike:

Stvarna nadlenost je pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobro) da za potrebe te

nepokretnosti vri odredjene radnje na nepokretnosti drugog vlasnika (posluno dobro) ili da zahtjeva
od vlasnika poslunog dobra da se uzdrava od vrenja odredjenih radnji koje bi inae imao pravo
vriti na svojoj nepokretnosti. Vlasnik povlasnog dobra i vlasnik poslunog dobra mogu konstituisati
stvarne slubenosti bilo koje sadrine koja je mogua i koja nije zabranjena, bilo da se time zasnuje
stanje koje traje, bilo da se slubenost vri ponavljanjem ljudskih radnji, neprekidno ili na odredjeno
vrijeme ili u odredjeno doba godine, osim ako je to drugo zakonom odredjeno.
Slubenosti (stvarne i line) su prava iji je imalac ovlaen da u izvjesnoj mjeri iskoriava
tudju stvar ili da zahtijeva od njenog vlasnika da je na neki nain ne upotrebljava. Za razliku od
svojine ova prava nemaju puni i eksluzivni sadraj i ne treba iz toga izvui zakljuak da je rije u
sutini o djelovima prava svojine. Sutina je da je mogua koegzistencija prava svojine i drugih
stvarnih prava na istoj stvari (plodouivanje, stvarna slubenost), jer svojina, ak i uz te limite, ne gubi
svoju prirodu niti kvalitativnu prednost nad parcijalnim pravom: ona se nikad ne sputa na nivo
parcijalnog prava.
Slubenosti kao limitirana prava uivanja omoguuju titularu u veoj ili manjoj mjeri
korienje tudje stvari nakon njihovog konstituisanja u korist odredjene linosti (line slubenosti), ili
u korist vlasnika odredjene nepokretnosti (stvarne slubenosti).
Slubenosti se vre na nain kojim se vlasnik stvari ne obavezuje na neko injenje. Od vlasnika
poslunog prava dobra se oekuje da potuje ogranienja na svom dobru.
Konfuzija ili konsolidacija karakteristina je kauza gaenja ovih prava.
Jedna od osnovnih karakteristika slubenosti je i u tome da se ova prava gase zbog
dvadesetogodinjeg nevrenja, dok se pravo svojine ne moe izgubiti usled zastarelosti.
Kod plodouivanja postoji jedan veliki limit, a to je da se trajanje ovog prava ne produava
nakon smrti plodouivaoca. Stvarna slubenost se moe alijenirati samo zajedno sa svojinom na
povlasnom dobru.
Obino se kae da je stvarna slubenost ustanovljena u korist povlasnog dobra, da bi se time
akcenat stavio na vrenje ovog prava, a ne na linost titulara, budui da ono pripada svakome subjektu
(fizikom i pravnom licu) koji postane vlasnik povlasnog dobra, a tereti svakoga vlasnika poslunog
dobra.
NULLI RES SUA SERVIT (nema stvarne slubenosti na svojoj nepokretnosti).
Primjeri stvarne slubenosti: pravo prelaza preko tudjeg zemljita, pravo uzimati vodu sa
tudjeg bunara, pravo nasloniti objekat na susjednu zgradu...

- koristi za vlasnika povlasnog dobra:

Korist je funkcionalni elemenat stvarnih slubenosti kojim se objanjava neodvojivost prava

od povlasnog dobra. Medjutim, stvarna slubenost se ne moe ustanoviti radi zadovoljenja posebnih
interesa vlasnika koji nijesu u skladu sa ekonomskom namjenom nepokretnosti. U naem pravu ne
moe doi ni do konstituisanja tzv. nepravilne stvarne slubenosti, tj. prava u korist jednog lica.
Koristi koje se izvlae iz susjednog dobra ne moraju biti uvijek nune, ve mogu znaiti
veu udobnost ili prijatnost za vlasnika povlasnog dobra (npr. korienje puta koji je krai od onog
javnog; uzimanje vode za navodnjavanje vrta, itd). Suprotno rimskom pravu, korist moe biti
ograniena na odredjeni period (npr. slubenost za odredjeno vrijeme ili za izuzetne prilike).

1
 U pravnoj teoriji pravi se razlika izmedju ovlaenja koja su uslov vrenja prava (npr. pravo na
crpljenje vode ne moe se vriti ako se nema ovlaenje za prelazak preko poslunog dobra do mjesta
na kome se voda nalazi) i ovlaenja koja su uslov za normalno vrenje prava (npr. ko ima slubenost
uzimanja vode mora imati pristup poslunom dobru radi odravanja cjevovoda).

- objekti stvarnih slubenosti:

Objekti stvarnih slubenosti su nepokretne stvari. Specifinost je u dvostrukom objektu. Za

razliku od drugih stvarnih prava, stvarna slubenost podrazumijeva dvije nepokretne stvari: povlasno i
posluno dobro.
U rimskom pravu za ustanovljenje stvarnih slubenosti trailo se i to da su dobra u susjedskom
odnosu. U savremenim pravima praedia vicina se tumai u smislu da se zahtjeva izvjesna blizina koja
omoguuje direktnu korist za povlasno dobro. Za ustanovljenje stvarnih slubenosti u rimskom pravu
traila se tzv. perpetua causa (vjena veza), tj. podobnost poslunog dobra da trajno slui povlasnom
dobru. U savremenim pravima to se ne trai, pa zakoni (kao i na) dozvoljavaju ustanovljenje
slubenosti na odredjeno vrijeme ili za odredjeno doba godine, to podrazumijeva da se slubenost
moe ustanoviti i za neku izuzetnu priliku.
Poznat je stav da stvarna slubenost moe biti reciprona, tj. ustanovljena na teret vie
zemljita radi postizanja reciprone koristi. U ovom sluaju ista nepokretnost je istovremeno i
posluno i povlasno dobro
Objekti stvarnih slubenosti su posluno i povlasno dobro shvaeno kao cjelina.

- naela stvarnih slubenosti:

Za stvarne slubenosti vae najoptija pravila koja se uobiajeno nazivaju osnovna naela. To
su: naelo da se slubenost ne sastoji u injenju, naelo neprenosivosti, naelo nedjeljivosti, naelo
restrikcije i naelo zabrane preduzimanja odredjenih aktivnosti kojima bi se umanjio sadraj prava.

- naelo da se slubenost ne sastoji u injenju:

Njihova sadrina je u dobroj mjeri preputena autonomiji stranaka, imajui u vidu razliite
koristi koji svaki poseban sluaj treba da ostvari. Medjutim, potrebno je da tudja nepokretnost prui
objektivnu korist koja je drutveno uoljiva.
Pasivnost vlasnika poslunog dobra se moe sastojati u jednom trpljenju ili jednom neinjenju
sa kojim korespondira pravo vlasnika povlasnog dobra, i koje moe biti ili respektivno ius habendi ili
faciendi ili prohibendi.

- naelo neprenosivosti:

Stvarne slubenosti su same po sebi neprenosive imajui u vidu i aktivnu i pasivnu stranu.
Tradicionalno, neprenosivost stvarnih slubenosti oznaava princip po kome se slubenost odnosi na
odredjeno posluno i povlasno dobro, pa je nije mogue prenijeti na nain to se ono moe vriti i
na neka druga dobra. Naelo neprenosivosti ne treba shvatiti u apsolutnom smislu, jer prenosom
svojine na poslunom dobru na tree lice prenosi se i pravo slubenosti koje je na tom dobru
konstituisano. Isto se deava i kod prenosa prava svojine na povlasnom dobru. Takodje je mogu i
ugovor zakljuen izmedju vlasnika povlasnog i poslunog dobra po kome e se slubenost ubudue
vriti na drugom dobru istog vlasnika.
Na pasivnoj strani nedoputeno je jednostrano prenoenje slubenosti, tako da se vri na drugoj
stvari istog ili razliitog vlasnika. Medjutim, mogue je sporazumno prenoenje ovog prava sa jedne
stvari na drugu stvar istog vlasnika. Ovo je navelo izvjesne pravne pisce da ga oznae kao sluaj
ukidanja ranije slubenosti i ustanovljavanja nove. Od ovog sluaja treba razlikovati tzv. modifikaciju
slubenosti, koja postoji onda kada se sporazumno preinae nain vrenja slubenosti, bilo po sadrini
bilo po uem lokalitetu. Za ovakvu modifikaciju bitno je da je posluno dobro ostalo isto.

2
 kucanje svih
vrsta textova
- naelo nedjeljivosti:

Naelo nedjeljivosti slubenosti (indivisibile) postoji u svim savremenim pravima. Njegova

sutina je u tome da se stvarna slubenost ne moe stei i ne moe prestati samo za dio nepokretnosti,
nego jedino u korist ili na teret cijele nepokretnosti. Ako dodje do diobe povlasnog ili poslunog dobra
stvarna slubenost u naelu ostaje u korist ili na teret svih djelova nepokretnosti. Vlasnik poslunog
dobra moe zahtijevati da stvarna slubenost vlasnika pojedinog dijela podijeljenog povlasnog dobra
prestane ako stvarna slubenost ne slui za potrebe tog dijela. U tom sluaju, vlasnici neoptereenih
djelova mogu traiti brisanje slubenosti sa svojih novoformiranih nepokretnosti.
Pravo prolaza preko tudjeg zemljita podrazumijeva vrenje ovog prava na cijeloj katastarskoj
parceli, iako put ide njenim rubom. Do promjene slubenosti nee doi niti u sluajevima poveanja,
umanjenja, parcelizacije, promjene obima, povrine ili izgradjenosti poslunog dobra. Medjutim, dioba
poslunog dobra i stvaranje manjih parcela daje pravo da se trai ukidanje slubenosti na onim
parcelama na kojima se sada ne vri.
Princip nedjeljivosti stvarnih slubenosti djeluje i kod susvojine. Tako npr. pojedini suvlasnik
ne moe zasnovati stvarnu slubenost na svom dijelu kao poslunog dobra, niti u korist svog dijela kao
povlasnog dobra.

- naelo restrikcije:

Sutina naela restrikcije je u tome da stvarna slubenost bude ostvarivanja u mjeri i na nain
koji omoguuje zadovoljenje potreba vlasnika povlasnog dobra uz najmanje mogue rtvovanje
poslunog dobra.
Naelo restrikcije vai i za sluaj obavljanja radova na poslunom dobru. Ovi radovi moraju
biti obavljeni od strane vlasnika povlasnog dobra u vrijeme i na nain kojima se ini najmanja smetnja
vlasniku poslunog dobra. Inovacije koje same po sebi nameu proirenje sadrine prava su
zabranjene, jer se njima ugroava pravo svojine vlasnika poslunog dobra. Medjutim, inovacije koje
su nametnute uveanjem potrebe nijesu zabranjene.
Ako je za vrenje stvarne slubenosti potrebno korienje nekog uredjaja ili preduzimanje neke
radnje, trokove odravanja tog uredjaja i preduzimanje te radnje snosi vlasnik povlasnog dobra. Ako
uredjaj ili radnja slui i interesima vlasnika poslunog dobra, trokove odravanja tog uredjaja i
trokove preduzimanja te radnje snose, srazmjerno koristi koju imaju, vlasnik povlasnog i vlasnik
poslunog dobra.
Ustanovljenjem stvarne slubenosti u veoj ili manjoj mjeri se ograniava pravo svojine
vlasnika poslunog dobra. Imajui to u vidu stvarna slubenost se mora vriti tako da se to vie tedi
posluno dobro. Korist za vlasnika povlasnog dobra ne mora biti samo materijalna ili novana.
Medjutim, slubenost se ne moe ustanoviti ako za to nema razumne svrhe. Ako se kasnije izgubi
svrha (kauza), to je dovoljan razlog da se ovo pravo ugasi.
Ustanovljenjem nove stvarne slubenosti ne smije se krnjiti ve postojea slubenost. Ako
usljed promijenjenih prilika nastupi nemogunost da se sve stvarne slubenosti vre u punom obimu,
prea je ona stvarna slubenost koja je ranije steena; posljednja steena prava se suavaju u svom
obimu ili potpuno iezavaju, i tako redom.

- naelo zabrane vlasniku poslunog dobra da preduzima odredjene radnje:

Naelo zabrane vlasniku poslunog dobra prodrazumijeva zabranu uvodjenja odredjenih

inovacija ili preduzimanja nekih aktivnosti koje bi uinile teim, ili ometali vrenje slubenosti ili joj
umanjili sadraj. Poseban problem moe biti izazvan ogradjivanje zemljita. Naravno, vlasnik
poslunog dobra ima pravo da ogradi zemljite kako bi sprijeio pristup nepoznatim licima, ali se
imaocu prava slubenosti mora ostaviti slobodan i odgovarajui pristup.

- sticanje stvarnih slubenosti:

3
 Stvarna slubenost zasniva se pravnim poslom, odlukom dravnog organa i odrajem.
Derivativno sticanje prava stvarne slubenosti je sticanje prava na osnovu pravnog posla sa
vlasnikom poslunog dobra. Kod ovog naina pravo stvarne slubenosti se konstituie u korist titulara
(sljedbenika) na osnovu prava svojine vlasnika poslunog dobra i uz njegovu saglasnost. Ne bi se
moglo rei da vlasnik poslunog dobra prenosi stvarnu slubenost, kakav je sluaj kod prenosa
prava svojine, niti da on prenosi neko svoje vlasniko pravo na sticaoca, ve se ovdje radi o
ustanovljenju (konstituisanju) u korist odredjenog lica (vlasnika povlasnog dobra).
Originarno sticanje stvarnih slubenosti je sticanje bez saglasnosti vlasnika poslunog dobra,
dakle, na osnovu skupa pravnih injenica koje zakon propisuje.

- sticanje stvarnih slubenosti na osnovu pravnog posla (derivativan nain sticanja):

Na osnovu pravnog posla stvarna slubenost stie se upisom u javnu knjigu ili na drugi
odgovarajui nain odredjen zakonom.
Sticanje stvarnih slubenosti na osnovu pravnog posla je sluaj derivativnog sticanja.
Ugovor je najei pravni posao na osnovu koga se stie stvarna slubenost, ali nije sporno da
se kao osnov moe pojaviti i testament vlasnika poslunog dobra.
Konstituisanje stvarnih slubenosti na poslunom dobru mogu ugovoriti samo vlasnici
povlasnog i poslunog dobra. Ako na poslunom dobru postoji susvojina ili zajednika svojina, za
konstituisanje slubenosti trai se pristanak svih suvlasnika, odnosno zajedniara.
Ugovor moe biti teretan i besteretan.
Uslovi za sticanje stvarnih slubenosti na osnovu pravnog posla:

1) najprije je potrebno da je prenosilac vlasnik stvari. Ugovor sa nevlasnikom (osim ako

ima ovlaenja da zakljui ugovor kao vlasnikov zastupnik) nee dovesti do konstituisanja stvarnih
slubenosti.
2) za konstituisanje stvarnih slubenosti potrebno je postojanje punovanog ugovora
upravljenog na konstituisanje stvarne slubenosti. Ukoliko je posluno dobro u susvojini trai se
saglasnost svih suvlasnika, jer se voljom zakonodavca radi o poslu koji prelazi okvir redovnog
upravljanja. Ugovor o konstituisanju stvarne slubenosti treba da bude zakljuen u pismenoj formi i
ovjeren od strane nadlenog organa (pismena forma i forma javne isprave)
3) Za konstituisanje stvarne slubenosti izmedju ivih sam ugovor nije dovoljan;
ugovor je samo pravni osnov (iustus titulus), iz koga nastaje obligacionopravni odnos. Potreban je jo
jedan momenat, tzv. nain sticanja (modus acquirendi), koji se ovdje sastoji u upisu u javnu knjigu
(katastar nepokretnosti u pravu Crne Gore).

- sticanje stvarnih slubenosti odlukom suda ili odlukom drugog dravnog organa:

Stvarna slubenost se moe konstituisati i na osnovu odluke suda ili drugog dravnog organa
kada vlasnik povlasnog dobra u cjelini ili djelimino ne moe koristiti to dobro bez odgovarajueg
korienja poslunog dobra, kao i u drugim sluajevima odredjenim zakonom.
Eksproprijacija nije samo optim interesom motivisano prinudno oduzimanje svojine vlasnika,
ve moe biti i njeno ogranienje uz pripadajuu novanu naknadu. Medjutim, ostaje konstatacija da je
za ustanovljenje najveeg broja stvarnih slubenosti nadlean sud.
Da bi se ustanovila stvarna slubenost odlukom suda potrebno je da postoji nemogunost
upotrebe povlasnog dobra i da za tu nemogunost nije kriv vlasnik poslunog dobra. Medjutim,
prilikom donoenja odluke sud se nee usredsrediti samo na opravdane potrebe vlasnika povlasnog
dobra, ve e procjenjivati i eventualnu tetu i uznemiravanja koja se mogu prouzrokovati.
Odluka suda (presuda) o zasnivanju stvarnih slubenosti ima konstitutivan karakter.

4
 Stvarna slubenost se stie danom pravosnanosti presude. Upis u katastar nepokretnosti nije
neophodan, jer je slubenost steena ranije. Medjutim, nadleni organ moe upisati ovo pravo na
zahtjev titulara i taj upis ima deklarativan karakter.

- sticanje stvarnih slubenosti odrajem:

Stvarna slubenost, kao i pravo svojine, moe se stei na osnovu dravine odredjenih svojstava
i trajanja (odrajem). Kod stvarne slubenosti, kao i kod prava svojine, prevazilaenje nesklada
izmedju faktikog i pravnog stanja predstavlja glavnu funkciju odraja.
Zakon o osnovama svojinsko-pravnih odnosa poznaje samo jednu vrstu odraja. Vlasnik jedne
nepokretnosti, koji se preduzimanjem aprehenzionih radnji na tudjoj nepokretnosti ponaa kao da ima
pravo stvarne slubenosti, stei e odrajem to pravo ako dravinu stvarne slubenosti nije pribavio
viciono (manljivo) ili do opoziva i ako dravinu stvarne slubenosti vri neprekidno bez protivljenja
vlasnika nepokretnosti 20 godina.
Zakon o osnovama svojinsko-pravnih odnosa govori samo o vanrednom odraju, i za razliku
od prava svojine ovdje se trai da je dravina prava (da nije vrena zloupotrebom povjerenja, silom ili
prevarom), a nije neophodno da ona bude savjesna niti zakonita.
Za sticanje stvarne slubenosti vanrednim odrajem dakle trai se da se vlasnik poslunog
dobra tome nije protivio, iako mu je preduzimanje aprehenzionih radnji od strane vlasnika povlasnog
dobra bilo poznato.
Izriita ili preutna saglasnost vlasnika na upotrebu nepokretnosti iz prijateljskih pobuda ne
moe dovesti do odraja stvarne slubenosti.
Pravno dejstvo odraja je u tome to se istekom roka neprekidne dravine konstituie stvarna
slubenost po sili zakona, pa eventualna sudska odluka o sticanju ima samo deklarativan karakter.
Upis steenog prava je poeljan zbog mogunosti suprotstavljanja ovog prava treim licima.
U pravnoj teoriji se ne precizira, ali ne bi trebalo da bude sporno, da vlasnik poslunog dobra i
kod ovog naina sticanja ima pravo na naknadu za ustanovljenu slubenost.

- premjetanje stvarnih slubenosti:

U skladu sa naelom restrikcije je i postojanje mogunosti premjetanja pravca stalne

slubenosti na pravac kojim vlasnik poslunog dobra trpi najmanje optereenja, pod uslovom da se
vlasnik povlasnog dobra premjetanjem pravca slubenosti ne stavi u poloaj kojim bi njegovo pravo
na vrenje slubenosti bilo znatno oteano. Pogoranje uslova treba cijeniti u odnosu na korist koju bi
vlasnik poslunog dobra dobio premjetanjem postojeeg pravca slubenosti. Okolnost da u trenutku
donoenja prvostepene presude nije osigurana druga putna veza, sama za sebe ne mora biti smetnja za
ukidanje slubenosti ako postoji mogunost da se druga putna veza moe lako i uz neznatne trokove
osposobiti.
Vlasnik poslunog dobra ne moe jednostrano promijeniti lokaciju na nepokretnosti. Kada se
stvarna slubenost vri na jednom dijelu poslunog dobra, vlasnik ima pravo da o svom troku,
zahtijeva premjetanje slubenosti na drugo mjesto istog dobra, gdje njeno vrenje nee biti oteano.
Izrekom presude kojom se odluuje o izmjetanju slubenosti mora da se konstatuje da
pravnosnanou presude prestaje da postoji pravo slubenosti koje je do tada postojalo.

- vrste stvarnih slubenosti:

Broj stvarnih slubenosti i njihova sadrina nijesu unaprijed zakonom odredjeni, ali pravna
teorija i sudska praksa afirmiu neke tipine slubenosti, kao to su: pravo prolaza, pravo nasloniti
zgradu na tudji zid, pravo postaviti instalacije itd. Pri tom, zakon ne uskrauje mogunost da se
uspostave stvarne slubenosti drugaije sadrine kada za to postoji potreba, ali one ne mogu biti
protivne pravu i moralu.

- pozitivne i negativne stvarne slubenosti:

5
 Stvarne slubenosti mogu biti pozitivne i negativne, u zavisnosti od toga da li vlasnik
povlasnog dobra ima ovlaenje da preduzme neku radnju na poslunom dobru ili je ovlaen da od
vlasnika poslunog dobra zahtijeva neko proputanje, odnosno uzdravanje od radnje koju bi inae
smio da ini.
Pozitivne (afirmativne) slubenosti su: pravo nasloniti teret svoje zgrade na tudju zgradu, pravo
umetnuti gredu svoje zgrade u tudji zid, pravo otvoriti prozor u tudjem zidu zbog svijetla ili vidika,
pravo graditi krov ili balkon nad susjednim zemljitem...
Negativne slubenosti su: pravo zabraniti susjedu da svoju zgradu podie na vie, pravo
zabraniti susjedu takvu gradnju koja bi zgradi susjeda oduzimala svijetlost ili vidik...

- nuni prolaz:

Nuni prolaz se moe osnovati u sluaju kada nepokretnost, koja pripada odredjenom licu,
nema izlaz na javni put ili se do njega moe doi samo uz pretjerano zaobilaenje. Uslov je da korist
koja se oekuje otvaranjem prolaza premauje veliinu tete koja nastaje za one nepokretnosti preko
kojih se prolaz dozvoljava.
Pravo da zahtijeva ustanovljenje nunog prolaza nastaje i prestaje po osnovu zakona i nije
podlono zastarjelosti.
Ako je do stvaranja enklave dolo diobom, nunim prolazom se moe dozvoliti samo preko
onog zemljita koje je do diobe inilo cjelinu sa tim zemljitem.
Po pravilu, za prolaz se odredjuje najkrai put, ali ako je to opravdano i manje teretno za
posluno dobro, to moe biti i zaobilazni put. Nuni prolaz osnovan odlukom suda moe se ukinuti,
izmjeniti ili ograniiti pravnim poslovima izmedju stranaka.
Odlukom suda se precizira vrsta nunog prolaza koji se ustanovljava. Priroda ovog prava
redovno namee dunost sudu da izvri uvid na lice mjesta, uz saradnju vjetaka odgovarajue struke.
Kako se nuni prolaz ustanovljava uz naknadu, to je zbog potreba odredjenja visine novane naknade
vlasniku poslunog dobra nuno pozvati i vjetaka poljoprivredne ili gradjevinske struke.
Najkrai pravac nije uvijek i najprikladniji. Ovo vai i za povlasno i za posluno dobro. Koji e
se pravac odrediti kao prikladan odluuje sud u svakom konkretnom sluaju.

- trajne i povremene stvarne slubenosti:

Stvarne slubenosti mogu biti trajne i povremene.

Povremene (isprekidane, diskontinuirane) se mogu vriti samo tako da vlasnik povlasnog dobra
preduzima po potrebi odredjenu radnju. Trajne (kontinuirane) zadovoljavaju interese vlasnika
povlasnog dobra ve time to se ne mijenja odredjeno stanje poslunog dobra. Karakter trajne
slubenosti se ne gubi ni onda kada je potrebna povremena intervencija titulara. Ova podjela moe
imati pravnog znaaja kod sticanja slubenosti odrajem i kod njihovog gaenja usljed nevrenja.
Kod trajnih (kontinuiranih) slubenosti postoji odredjeno stanje koje traje, pa nije potrebna
neka ljudska radnja da bi se vrilo pravo slubenosti.
Povremene (diskontinuirane) slubenosti vre se ponavljanjem ljudskih radnji, bez obzira da li
se to dogadja esto ili rijetko.

- vidljive i nevidljive stvarne nadlenosti:

Stvarne slubenosti mogu biti vidljive (javne, aparatne) i nevidljive (skrivene, neaparatne) u
zavisnosti od toga da li su praene nekom spoljnom vidljivom napravom, znakom (balkon, vrata,
vodovodne i kanalizacione cijevi, pumpa za vodu, itd) ili nijesu praene ovakvom napravom ili
znakom.
Kod vidljivih slubenosti svako moe zapaziti da se na poslunom dobru vri stvarna
slubenost. Nevidljive slubenosti su npr. prava podzemnog dovodjenja cijevi za vodu preko tudjeg
zemljita.

6
- prividne i nepravilne slubenosti:

Prividne slubenosti su po svom sadraju sline tipinim stvarnim slubenostima. Najee

se ustanovljavaju iz prijateljskih pobuda i vre se do opoziva. U sluaju spora onaj koji tvrdi da se ne
radi o stvarnim slubenostima (nego samo o prividnim) mora to i dokazati.
Nepravilne slubenosti su one koje su po svojoj prirodi stvarne, a koje se konstituiu u korist
odredjenog lica.

- zakonske slubenosti:

Vlasniku nepokretnosti se nameu ogranienja u vrenju njegovih prava ili mu se namee

obaveza nekog injenja na nepokretnosti. Ova ogranienja su slina stvarnim slubenostima, jer
nameu vlasniku nepokretnosti obavezu injenja odnosno neinjenja.
Zakonske slubenosti su ogranienja nastala po sili zakona ili odlukom dravnog organa i
nijesu ustanovljene u korist tano odredjenog lica ili tano odredjene stvari.
Znaajno mjesto zauzimaju neposredna zakonska ogranienja iz susjedskih prava. Ova prava se
ne upisuju u javne knjige (katastar nepokretnosti). Za njihov nastanak nije potrebno donositi sudske
odluke. Ako dodje do spora presuda se donosi u cilju pruanja zatite ve postojee slubenosti.
Primjeri za zakonsku slubenost (susjedsko pravo) su: pravo prelaska na susjedno zemljite
radi hvatanja odbjegle ili zalutale ivotinje, pravo zahtijevati od susjeda da ovaj na svom zemljitu ne
preduzima radnje koje ugroavanju stabilnost njegovog zemljita ili zgrade.

- zakonske slubenosti u optem interesu:

Terminom zakonska slubenost u optem interesu oznaavaju se pozitivna ili negativna

ogranienja svojine na nepokretnostima u razliitim reimima u interesu povlasnog dobra u dravnoj
svojini ili povlasne aktivnosti u optem interesu. Ove slubenosti su od velikog znaaja naroito za
potrebe javnog saobraaja, telekomunikacija i katastra. Tako npr. vlasnicima zemljita u blizini
aerodroma, javnog puta, eljeznike pruge zabranjuje se svaka gradnja. Oni takodje ne smiju vriti
radove na svom zemljitu koju bi na bilo koji nain doveo u pitanje funkcionisanje PTT sistema. Isto
tako, vlasnici zemljita duni su da na podruju obuhvaenom snimanjem terena o svom troku
obiljee vidnim i trajnim biljegama granice nepokretnosti koje koriste i to u roku i na nain koji odredi
organ nadlean za poslove premjera katastra nepokretnosti.

- gradske (kune) i ruralne (poljske, rustine) stvarne nadlenosti:

Stvarne slubenosti mogu biti poljske i kune. U savremenim pravima kriterijum za ovu
podjelu (za razliku od rimskog prava) je priroda povlasnog dobra. Ova podjela je danas bez praktinog
znaaja.
Terminom gradska slubenost u rimskom pravu se oznaavala slubenost koja nuno
pretpostavlja zgradu, bez obzira na to gdje se zgrada nalazi i kakva je priroda povlasnog dobra. Dakle,
mjerodavna je prirodna poslunog dobra kao kriterijum za razgranienje gradskih od poljskih
slubenosti. Podjela slubenosti na gradske i poljske imala je u rimskom pravu praktian znaaj jer su
u njemu vaili razliiti reimi sticanja.

- zatita stvarnih slubenosti (konfesorna tuba):

Odredbe o zatiti prava svojine trebalo bi da se shodno primjenjuju i na zatitu stvarne

slubenosti.
Zako o osnovama svojinsko-pravnih odnosa je pripisao mogunost podizanja dvije tzv.
konfesorne tube. u jednoj, vlasnik povlasnog dobra moe zahtijevati da se prema vlasniku poslunog

7
dobra utvrdi postojanje stvarne slubenosti, a u drugoj, vlasnik povlasnog dobra titi svoja prava kad
ga bilo koje lice neosnovano spreava u vrenju toga prava.
Prva tuba je doputena u sluaju da na strani vlasnika povlasnog dobra postoji odredjeni
pravni interes da se pravosnano utvrdi postojanje ve steene stvarne slubenosti iji je on titular. U
praksi e to najee biti u sluaju ve steene stvarne slubenosti odrajem, kada titular ovog prava
ima pravni interes da tako vanknjino steeno pravo dobije na publicitetu. Vlasnik povlasnog dobra
mora dokazati postojanje ve steene stvarne slubenosti na odredejnom poslunom dobru, da je on
vlasnik povlasnog dobra, a tueni vlasnik poslunog dobra, i da ima opravdani interes na dotino
utvrdjenje.
Drugim oblikom konfesorne tube titi se vlasnik povlasnog dobra od neosnovanog
spreavanja ili ometanja u vrenju prava stvarne slubenosti od strane treih lica (tzv. negatorna
konfesorna tuba). Negatornom konfesornom tubom tuilac zahtijeva da tueni prestane sa radnjama
koje spreavaju ili ometaju vrenje prava stvarne slubenosti, da uspostavi predjanje stanje stvari, da
se okane ponavljanja takvih i slinih ometanja u budue, kao i da naknadi priinjenu tetu.

- prestanak stvarnih slubenosti:

- na osnovu pravnog posla;

- usljed nevrenja slubenosti;
- ukidanjem na zahtijev vlasnika poslunog dobra zbog promijenjenih okolnosti;
- sjedinjenjem (konsolidacijom)
- propau povlasnog ili poslunog dobra;
- prestankom potrebe;
- istekom vremena ako je ustanovljeno na odredjeno vrijeme;
- odricanjem itd.

- prestanak na osnovu pravnog posla:

Iako Zakon o osnovama svojinsko-pravnih odnosa ne spominje posebno sluaj prestanak

stvarne slubenosti na osnovu pravnog posla, nesporno je da se na njega mogu primjeniti opta pravila
o prestanku prava. Ugovor o prestanku stvarne slubenosti mora biti zakljuen u pismenoj formi i
ovjeren od strane dravnog organa. Medjutim, to nije dovoljno; da bi stvarna slubenost stvarno
prestala, potrebno je da se ovo pravo ispie iz javnih knjiga (katastra nepokretnosti). Otudjenjem
povlasnog dobra prije ispisa, novi vlasnik stie svojinu zajedno sa slubenou.
Za punovanost ugovora o prestanku potrebna je saglasnost svih suvlasnika povlasnog dobra.

- prestanak nevrenjem:

Stvarna slubenost moe prestati nevrenjem usljed zastarjelosti (non usus) i nevrenjem
praeno protivljenjem (usucapio libertatis)
Zastarjelost je nain prestanka stvarnih slubenosti usljed obinog nevrenja, bez protivljenja
od strane vlasnika poslunog dobra. Nevrenje ne postoji, po pravilu, dok god postoji uredjaj za
vrenje slubenosti. Na sudu je da procijeni u svakom konkretnom sluaju da li ostavljeni uredjaj
moe imati ulogu odluujueg inioca, za procjenu da li se pravo vri ili ne. Ovo iz razloga to
postoje razliiti uredjaji: upotrebljivi, neupotrebljivi, zaboravljeni od strane nemarnog vlasnika,
preputeni zubu vremena i sl.
Drugi sluaj je nevrenje, koje je praeno protivljenjem od strane vlasnika poslunog dobra. Za
ovaj sluaj potrebno je da se ispune 2 uslova: negativan (obino nevrenjem od strane imaoca prava
stvarne slubenosti) i pozitivan (postojanje zabrane vrenja ili preduzimanje radnje od strane vlasnika
poslunog dobra koje iskljuuje postojanje slubenosti).
Rok za zastarelost je 20 godina, a za liberatornu uzukapiju 3 godine.

8
- prestanak usljed promijenjenih okolnosti (stvarna slubenost postaje nepotrebna za korienje
povlasnog dobra):

Stvarna slubenost moze prestati u sluaju kada vlasnik poslunog dobra zahtijeva da prestane
pravo stvarne slubenosti kada ona postane nepotrebna za korienje povlasnog dobra ili kad prestane
drugi razlog zbog koga je ona zasnovana. Vlasnik poslunog dobra (odnosno suvlasnik) moe traiti
ukidanje svih slubenosti i to bez obzira na nain njenog nestanka.
Prilikom odredjivanja naknade (pravine) sud e voditi rauna o svim okolnostima, a naroito
o tome koliko je dugo trajala slubenost i o tome koliki je dobitak za posluno dobro, a koliki gubitak
za povlasno dobro predstavlja ukidanje slubenosti.

- prestanak u drugim sluajevima:

Stvarna slubenost se gasi sjedinjavanjem (konsolidacijom), tj. u sluaju kada isto lice postane
vlasnik poslunog i povlasnog dobra. To je smisao rimske maksime nemini res sua servit. Za ovaj
nain prestanka bez znaaja je kako je dolo do sjedinjenja: kupoprodajom, poklonom, odrajem,
nasljedjivanjem. Da bi se slubenost ugasila usljed sjedinjenja potrebno je da se izvri ispis iz katastra
nepokretnosti. U protivnom, moe se desiti da se otudjenjem jedne od nepokretnosti slubenost
automatski reaktivira. Za sluaj prestanka osnova sjedinjenja, koje ima retroaktivno dejstvo
(ponitenje ugovora o kupoprodaji), uzima se da slubenost nije ni prestajala.
Stvarna slubenost prestaje propau povlasnog ili poslunog dobra.
U Nacrtu Zakona o svojinsko-pravnim odnosima Crne Gore je propisano da se stvarna
slubenost ustanovljava u ranijem obimu ako posluno dobro bude obnovljeno u roku od 5 godina od
propasti
Stvarna slubenost moe prestati i odricanjem tj. na osnovu jednostrane izjave volje imaoca
prava.
Da bi izjava imala stvarno pravno dejstvo potrebno je da se pravo ispie iz katastra
nepokretnosti
Stvarna slubenost moe prestati usljed potpune eksproprijacije poslunog dobra ako
eskproprisana nepokretnost postaje javno dobro ili se priroda stvarne slubenosti protivi optem
interesu zbog koga je izvrena eksproprijacija.

LINE SLUBENOSTI

- pojam i vrste (odredjeno lice):

Line slubenosti su stvarna prava koja ovlauju odredjeno lice da na odredjeni nain koristi
tudju stvar (posluno dobro), iji vlasnik to mora trpjeti. To su: pravo plodouivanja, pravo upotrebe i
pravo stanovanja.
Line slubenosti mogu postojati na cijelom poslunom dobru ili na idealnom dijelu, ako je to
mogue s obzirom na sadraj slubenosti i prirodu objekta. Ova prava traju samo onoliko vremena za
koliko su konstituisana, pa prestaju najkasnije smru njihovog imaoca.
Line slubenosti, u naelu, ne mogu se prenositi sa imaoca na drugo lice. One su nenasljedive,
osim onih slubenosti koje su izriito konstituisane i za imaoeve nasljednike. Kad je lina slubenost
izriito konstituisana i za imaoeve nasljednike, ona e nasljedjivanjem prei na one koji nasljedjuju
zbog smrti prvog imaoca. Smru nasljednika koji je naslijedio linu slubenost, ovo pravo prestaje.

PLODOUIVANJE
kucanje svih
- pojam:
vrsta textova
Sadrina prava plodouivanja, dakle, se sastoji iz ovlaenja upotrebe i pribiranja plodova sa
tudje stvari bez povrede njene sutine. Plodouivalac je ovlaen da, bez obzira na to kolike su mu

9
potrebe, koristi posluno dobro u skladu sa njegovom namjenom, da ga potpuno za sebe upotrebljava i
da pribira plodove koje ono daje, ali sve to samo u granicama ouvanja sutine stvari.
Nezavisno od sadraja prava, plodouivanje se uvijek definie u okvirima prava upotrebe i
pribiranja plodova.

- karakteristike plodouivanja:

Osobine plodouivanja su: stvarnopravnost, ogranienost i privremenost.

Plodouivanje je stvarno pravo koje karakteriu osobine neposrednosti, apsolutnosti i
(inherentnosti). Pravo je plodouivaoca da uiva stvar neposredno, tj. bez posredovanja i saradnje
treeg lica. Ovo pravo je i apsolutno pravo, jer se moe suprostaviti i svim treim licima. Ono je i
inherentno pravo, pa se moe suprostaviti svim treim licima koja imaju neosnovane pretenzije prema
stvari.
Plodouivanje je ogranieno pravo na tudjim stvarima, za razliku npr. od prava svojine koje
predstavlja najapsolutnije pravo vlasnika da uiva i raspolae svojom stvari. Plodouivalac, dakle, ne
postaje vlasnik jednog dijela svojine, ve njegovo pravo ograniava vlasniku pravo uivanja svoje
stvari (vlasnik ima tzv. golu svojinu).
nudo proprietario (goli vlasnik). Takva pozicija vlasnika ne moe da bude vremenski
neograniena, jer bi, u suprotnom, svojina praktino bila bez sadraja, jer se gasi protokom vremena.
To je, dakle, pravo koje se ne prenosi na nasljednike.
Plodouivanje je stvarno pravo, tj. jedno pravo koje subjekt ima direktno na stvari u smislu
mogunosti vrenja neposredne pravne vlasti. Pripada tano odredjenom licu i vremenski je
ogranieno.

- objekt plodouivanja:

Objekti plodouivanja mogu biti stvari, prava i imovina. To mogu biti tudje pokretne i
nepokretne stvari, kao i vie pokretnih stvari zajedno, ali one uvijek moraju biti nepotrone stvari. Na
potronoj stvari plodouivalac zasniva pravo svojine i duan je da po isteku plodouivanja vrati
vlasniku istu koliinu iste vrste stvari ili nadoknadi njenu vrijednost.
Pravo plodouivanja na istom poslunom dobru moe imati vie lica. U tom sluaju sva ova
lica su samostalni imaoci svoga dijela prava plodouivanja, osim kad su u takvom odnosu da im pravo
plodouivanja ili neki dio toga prava pripada zajedniki. U sumnji se pretpostavlja da svakom licu
pripada jednaki dio prava plodouivanja.

- sticanje plodouivanja:

Prema nastanku plodouivanje moe biti zakonsko i ugovorno.

Pravo plodouivanja stie se na osnovu ugovora, testamenta i odraja. Za sticanje prava
plodouivanja na nepokretnosti na osnovu ugovora i testamenta potreban je upis u katastar
nepokretnosti, a na odraj prava plodouivanja shodno se primjenjuju odredbe o sticanju prava svojine
odrajem.

- plodouivaoeva prava:

Plodouivalac ima pravo da posluno dobro dri, da ga upotrebljava i da pribira plodove sa

njega, kao i da preduzima poslove upravljanja u vezi sa poslunim dobro. Obim plodouivanja moe
ugovorom ili testamentom biti ogranien.
Plodouivalac stie pravo svojine na prirodnim plodovima odvajanjem. On je duan da naknadi
trokove proizvodnje plodova koje je stekao prilikom zasnivanja plodouivanja, ukoliko ugovorom
nije drukije predvidjeno. Prilikom prestanka plodouivanja, plodouivalac ima pravo na naknadu
trokova proizvodnje plodova od lica kome su ti neubrani plodovi pripali.

10
- plodouivaoeve obaveze:

Plodouivalac je duan da ouva sutinu poslunog dobra i njegovu raniju namjenu. On ne

odgovara za smanjenje vrijednosti poslunog dobra koje je posljedica redovne upotrebe. Naravno, to
se odnosi na plodouivanje koje ima za objekt nepotrone stvari.
Plodouivalac je duan da u korist vlasnika o svom troku osigura posluno dobro protiv
poara i drugih rizika, kad je proisano obavezno osiguranje ili kada prema mjesnim shvatanjima
nalau ponaanja dobrog domaina. Medjutim, ako je posluno dobro ve bilo osigurano, onda je
plodouivalac automatski duan da nastavi sa osiguranjem.
Na plodouivaoca padaju srazmjerno vremenskom trajanju plodouivanja, godinji porezi i
druge javne obaveze koje terete plodove i tekuu upotrebu poslunog dobra. Ostali tereti padaju na
vlasnika poslunog dobra. Njegova obaveza da postupa sa panjom dobrog domaina namee mu i
dunost da obavijesti vlasnika o vanrednim radovima koje je potrebno preduzeti da bi se stvar
sauvala, kao i da trpi ove radnje.

- pravni poloaj vlasnika stvari:

Kao to je istaknuto, vlasnik ima golu svojinu sve dok plodouivanje traje. Iako je u poloaju
nudo proprietario on ima pravo da stvar otudji, da je optereti hipotekom, da zasnuje stvarnu
slubenost i sl., ali nova prava ne mogu imati uticaja na plodouivaoeva prava,

- prenos plodouivanja:

Plodouivanje je neprenosivo pravo, jer je rije o linoj slubenosti. Plodouivalac moe

pravnim poslom (ugovorom o zajmu, posluzi i dr.) prenijeti na drugog koristi koje daje posluno
dobro, ukoliko mu to pravo nije oduzeto.

- zatita plodouivanja:

Plodouivalac ima pravo ne petitornu zatitu (negatornu i vindikacionu) protiv onoga ko bez
pravnog osnova vri smetnje ili dri stvar. Pasivno legitimisano lice u ovim sporovima moe biti
vlasnik stvari, ali i tree lice. Plodouivalac nije legitimisan da podnosi tube u cilju zatite prava
svojine.

- prestanak plodouivanja:

Pravo plodouivanja prestaje protekom vremena, ako je bilo ustanovljeno na odredjeno

vrijeme, a najkasnije smru plodouivaoca.
Pravo plodouivanja prestaje i kad se u istoj linosti sjedini svojstvo vlasnika i plodouivaoca.
Dakle, rije je o potpunoj konsolidaciji; u suprotnom, ako plodouivalac stekne susvojinu
plodouivanje postoji i dalje. U sluaju ponitenja, odnosno raskida pravnog posla na osnovu koga je
vlasnik stekao plodouivanje ili plodouivalac golu svojinu, smatra se da konsolidacije nije ni bilo jer
ovi akti imaju retroaktivno dejstvo. Pravo plodouivanja prestaje nevrenjem plodouivanja u
odredjenom roku, ukoliko u vrenju plodouivanja nije bio sprijeen. Taj rok po Nacrtu zakona iznosi
5 godina. Pravo plodouivanja prestaje i odricanjem od strane plodouivaoca.
- pravo upotrebe:

Pravo upotrebe je jedna vrsta limitiranog plodouivanja. Ovo pravo i njegovo vrenje su
neprenosivi. Pravo upotrebe je kao i plodouivanje privremeno pravo.
Imalac prava upotrebe (upotrebilac) je ovlaen da tudju stvar (posluno dobro) upotrebljava i
pribira plodove sa nje, u granicama svojih linih potreba i lanova porodice, bez naruenja sutine
stvari. Dakle, kod prava upotrebe i kod prava plodouivanja za njihove imaoce nastaje identina

11
obaveza. Sve koristi koje posluno dobro daje preko toga pripadaju vlasniku. Potrebe imaoca prava i
njegove porodice su potrebe slobodnog i dostojanstvenog ivota.
Ovo pravo nastaje i prestaje po pravilima koja vae za plodouivanje.
Javne terete i trokove redovnog odravanja poslune stvari snose i imalac prava upotrebe i
vlasnik stvari srazmjerno koristima koje svako od njih ima od poslunog dobra i srazmjerno
vremenskom trajanju prava upotrebe.

- pravo stanovanja:

Pravo stanovanja je specifino pravo upotrebe koje za objekat ima stvar odredjenu za
stanovanje imaoca prava. Imalac prava stanovanja je ovlaen da uz iskljuenje ostalih lica koristi
tudju zgradu ili stan kao poseban dio zgrade u svrhu stanovanja. Sa imaocem prava stanovanja mogu
stanovati lanovi njegovog domainstva i lica koja ga izdravaju ili su mu potrebna za vodjenje
domainstva, i to za vrijeme njegovog ivota.
Prema stavu nae sudske prakse imalac prava stanovanja snosi trokove nastale redovnom
upotrebom stvari, tzv. trokove redovnog odravanja. To je logino rjeenje, jer vlasnik zgrade ne
dobija od nje ekonomsku korist, a titular ovog prava koristi stan bez naknade.
Pravo upotrebe i stanovanja, za razliku od plodouivanja, su veoma lina prava, u smislu da se
ne mogu ustupiti.
Kao i pravo upotrebe, tako i pravo stanovanja nastaje i prestaje po pravilima koja vae za
plodouivanje.

- pravo realnih tereta:

Stvarni (realni) teret je pravo koje ovlauje imaoca da zahtijeva periodina davanja od
vlasnika odredjene nepokretnosti, u skladu sa posebnim zakonom. Ova prava su, uglavnom, istorijska
kategorija i bila su najbrojnija u feudalnim dravama u kojima je svojina bila podjeljena izmedju vie
lica. Kmetovi su imali pravo korienja odredjene nepokretnosti, ali su bili obavezni da feudalcima
predaju dio plodova, kao i da rade (kulue) na vlastelinskom imanju. U kasnom feudalizmu
nepokretnosti se uglavnom optereuju novanim obavezama, odnosno rentama.
Ustanovljenje realnih tereta u naem pozitivnom pravu, uglavnom je vezano za
nasljednopravne odnose. Tako npr. u sluaju ustupanja imovine za ivota moe biti ugovorena
doivotna renta, ili naturalno davanje u korist ustupioca, koje potie od ustupljenih nepokretnosti.

SUSJEDSKA PRAVA

- pojam i vrste:

Susjedska prava su zakonska ovlaenja vlasnika jedne nepokretnosti da se koristi susjednom

nepokretnou ili da zahtijeva od njenog svakodobnog vlasnika neko injenje ili uzdravanje od
neega to bi ovaj kao vlasnik po zakonu smio initi. Imalac susjedskog prava je duan da, pri vrenju
tog prava, postupa u duhu dobrosusjedskih odnosa.
Nastanak susjedskih prava vezuje se za pojavu prvih privatnih posjeda.
Postoje 4 grupe susjedskih prava: susjedska prava koja proizilaze iz razgranienja
nepokretnosti; susjedska prava upotrebe susjedne nepokretnosti; susjedska prava zahtijevati od
vlasnika susjedne nepokretnosti neko injenje i susjedska prava zahtijevati od susjeda da svoju
nepokretnost ne upotrebljava u odredjenom pravcu.

- susjedska prava koja proizilaze iz razgranienja nepokretnosti:

Za ogradu koja se nalazi na medji vai pretpostavka da pripada susjedima kao zajednika
svojina ako se po urezima, natpisima, znacima ili drugim dokazima suprotno ne dokae. Zajedniku
ogradu susjedi koriste svaki sa svoje strane, vodei rauna da se ne umanji upotrebna vrijednost za

12
drugog susjeda. Susjed koji je podigao ogradu ima iskljuivo pravo svojine, dok drugi susjed ima
pravo da je koristi.
Pretpostavnka o zajednikoj svojini na ogradi koja razgraniava dvije susjedne nepokretnosti je
oboriva pretpostavka, pa vlasnik moe dokazati da postoji iskljuivo pravo svojine na ogradi.
Zid koji dijeli dvije susjedne zgrade koriste oba susjeda, svaki sa svoje strane. Svaki od njih
moe do pola debljine zida praviti udubljenja ako se time stabilnost zida ne ugroava ili se ne ometa
da i drugi susjed za sebe slino uini.
Po pravnim pravilima postoji obaveza vlasnika zemljita da sa desne strane od svog glavnog
ulaza (gledano s puta) ogradi svoje zemljite (dvorite), ako nije drukije pripisano ili ugovoreno ili
ako vae drukiji mjesni obiaji.

- prava upotrebljavati susjednu nepokretnost:

Vlasnik moe da koristi djelove susjednog zemljita ako je to neophodno zbog obavljanja
radova na gradilitu, zbog popravke ili ruenja zgrade koja se nalazi na njihovom zemljitu. Vlasnik
zemljita je duan da dozvoli pristup na svoje zemljite radi hvatanja odbjegle ili zalutale ivotinje,
roja pela, kupljenja plodova sa drveta ili povraaj stvari koje su dejstvom prirodnih sila ili sluajno tu
dospjele.

- pravo zahtijevati od vlasnika susjedne nepokretnosti neko injenje:

Ako su medjni znaci uniteni, oteeni ili pomjereni, svaki od vlasnika susjednih zemljita
moe zahtijevati sporazumno utvrdjivanje granica i postavljanje medjnih znakova. Trokove
uredjivanja medje snose svi susjedi, svaki prema duini svoje granice.
Kada postoji opasnost od potpunog ili djeliminog ruenja zgrade, ili drugo objekta, susjed koji
je ugroen ima pravo da od onog ko bi bio odgovoran za tetu prouzrokovanu ruenjem zgrade
zahtijeva preduzimanje potrebnih mjera da se teta izbjegne.

- pravo zahtijevati od susjeda da svoju nepokretnost ne upotrebljava u odredjenom pravcu:

U ovu grupu susjedskih prava spadaju npr. pravo zabrane potkopavanja susjednog zemljita.
Vlasnik susjednog zemljita koji je ugroen ima pravo da zahtijeva obustavljanje radova dok se ne
preduzmu potrebne mjere obezbjedjenja, a ako je nemogue preduzeti uspjene mjere ima pravo da
zahtijeva obustavljanje radova. Ovdje se ne radi samo o onim potkopavanjima susjednog zemljita
koja bi dovela do momentalnog ugroavanja stabilnosti susjednog zemljita ili zgrade, nego i o onim
koja bi ubudue prouzrokovala gutak stabilnosti, kao i onim kojim bi to prouzrokovala u posebnim
uslovima u kojima inae ne bi dolo do ugroavanja stabilnosti nepokretnosti.
U ovu grupu prava spada i pravo zabrane mijenjanja prirodnog toka vode.

IMISIJE

- pojam:

Imisije su irenja tetnih uticaja uzrokovanim ljudskim djelovanjem. Odnosi medju susjedima
moraju podrazumijevati i zabranu imisija koje dopiru do tudje nepokretnosti preko mjere kojim se
prekorauje granica tolerancije. Bez obzira to su pravila o imisijama izraz jednog ireg industrijskog
fenomena, ipak one se tradicionalno svrstavaju u susjedska prava.
Vlasnik nepokretnosti duan je da se pri korienju nepokretnosti uzdrava od radnji i da
otklanja uzroke koji potiu od njegove nepokretnosti, koji se oteava korienje drugih nepokretnosti
(prenoenje dima, neprijatnih mirisa, toplote, adji, potresa, buke, oticanja otpadnih voda i sl.) preko
mjere koja je uobiajena s obzirom na prirodu i namjenu nepokretnosti i na mjesne prilike.
Vlasnik susjedne nepokretnosti koji je izloen pretjeranim imisijama ima odredjena prava.
Najprije, on moe zahtijevati od emitenta primjenu tehnikih mjera kojima se tetni uticaji svode na

13
podnoljivu mjeru. Ako to nije mogue, vlasnik moe zahtijevati zabranu smetanja koje proizilaze od
raznih imisija ak i u sluaju kada je za obavljanje djelatnosti emitenta pribavljena dozvola nadlenog
organa. Izuzetak predstavljaju optekorisne djelatnosti za koje je dobijena dozvola nadlenog organa.
Vlasniku zemljita izloenog nedoputenim imisijama stoji na raspolaganju negatorna tuba
kojim se zahtijeva prestanak smetnji i njihovo svodjenje na podnoljivu mjeru.

- objekt imisija:

Imisije su sitne materijalne estice, kao to su dim, neprijatni miris, toplota, adj, potres, buka i
sl. koje se sa jedne nepokretnosti ire na drugu i susjedu prouzrokuju tetu.
Zadatak zakonodavca je da odredi koja je to doputena mjera, kada je ona prekoraena i kada
vlasnik susjedne nepokretnosti ima pravo da zahtijeva uklanjanje prostojeih smetnji i naknadu
priinjene tete. Prema odredbi naeg zakona granica tolerancije je predjena ako je imisija prela
uobiajenu mjeru s obzirom na prirodu i namjenu nepokretnosti i na mjesne prilike, ili ako je njome
prouzrokovana znatnija teta.

- industrijske imisije:

Industrijske imisije potiu od neke proizvodne aktivnosti i one mogu biti dozvoljene ak i kad
prekorauju granicu tolerancije. Ovo veliko ogranienje svojine proizilazi iz ustavne norme po kojoj je
ono mogue u javnom interesu.
U naoj pravnoj teoriji postoji miljenje po kome susjedi moraju trpjeti tzv. industrijske imisije
ukoliko su imisije bitno mesno uobiajene, a ne mogu se spreiti ili smanjiti primenom odgovarajuih
tehnikih mera koje se mogu ekonomski podneti i primeniti od strane veine preduzea u jednoj grani,
da takve tetne imisije susedi moraju trpeti Susjedu koji je time pretrpio tetu i podnio posebnu rtvu
mora biti dato pravo da zahtijeva obeteenje za uinjenu rtvu.
Naravno, opte je pravilo da pravno lice koje iri pretjerane industrijske imisije je u obavezi da
preduzme sve mjere koje su tehniki neophodne da se zagadjenja smanje na tolerantnu mjeru.
Trokovi koji nastanu s tim u vezi padaju na teret zagadjivaa.

- imisije i ljudska prava:

Imisijama i drugim tetnim uticajima ne ugroava se samo pravo svojine drugog lica, ve i
pravo na zdravlje onih koji su im izloeni. U savremenim industrijskim dravama ova pojava poprima
opasne razmjere zbog zagadjivanja atmosfere i voda od industrijskih otpadnih materijala. Zato, pravna
teorija sve vie zastupa stanovite o nunosti primjene normi o imisijama u cilju zatite ljudskih prava,
zanemarujui susjedske odnose. Zdravlje ovjeka je od primarnog interesa, znaajnije ak i od
ekonomskih interesa, pa se zato mora odbaciti minjenje po kome ono mora biti rtvovano da bi se
zadovoljili ovi drugi interesi, a da rtva moe biti zadovoljena odtetom.

- zatita susjedskih prava:

Na jedna opti nain moe se rei da se susjedska prava najee tite u postupku pred
sudovima, ali je njihova zatita mogua i pred upravnim organima ili putem dozvoljene samopomoi.
Stvarnopravnu zatitu zbog uznemiravanja prava uivaju svi imaoci susjedskih prava.
Aktivno legitimisano lice u ovim sporovima je vlasnik koji za to ima opravdani interes.
Samopomo je takodje mogua pod uslovom da je izriito doputena odredbama pravnog
poretka.
Pored zahtjeva stvarnopravne prirode, imaoci susjedskih prava mogu koristiti i zahtjeve
obligacionopravne prirode. Tako npr., oni mogu podnijeti zahtjev za uklanjanje opasnosti od tete,
nedoputenih imisija, potkopavanja zemljita ili zgrade, ruenja tudje zgrade, itd.

PRAVA REALNIH (STVARNIH) GARANCIJA

14
- uopte:

Kad neko ima potraivanje onda je primarni izvor namirenja dunikova imovina, koja slui kao
opta zaloga hipografernih povjerilaca. Imovina dunika nije dovoljna garancija naplate potraivanja,
jer je njen kvalitet i obim promjenljiva kategorija, to se redovno deava u uslovima dinaminog
robnog prometa i velikog broja uesnika u tom prometu. Zato se esto pribjegava dopunskim
sredstvima obezbjedjenja ispunjenja obaveze (linih i realnih). S jedne strane, to vie osigurati pravni
poloaj povjerioca, a s druge strane, to manje oteati faktiki poloaj dunika. Tako su u pravni ivot
uvedena lina sredstva obezbjedjenja (ugovorna kazna, jemstvo, odustanica) i realna sredstva
obezbjedjenja (hipoteka, runa zaloga, kapara, kaucija i dr.)

- naela realnih garancija:

Naela realnih garancija su najoptija pravila koja se primjenjuju na zalogu, hipoteku,

fuducijarnu svojinu i pravo retencije.

- naelo akcesornosti:

Realne garancije su akcesorna prava. Zavisnost garancije od potraivanja je jedna od njenih

osnovnih karakteristika. Njena egzistencija se vezuje za sudbinu garantovanog potraivanja.
Postojanje glavnog potraivanja je uslov nastanka prava garancije. Potraivanje koje ima
korijena u nitavom pravnom poslu ne moe proizvesti punovanu garanciju. S druge strane,
potraivanja nastala iz ruljivog pravnog posla uslovljavaju efikasnost garancije svojom sudbinom.
Ako se pravo na ponitaj ruljivog pravnog posla ostvari u predvidjenom roku i time potraivanje
povjerioca uini neefikasnim, onda garancija ne proizvodi pravna dejstva. Konvalidacija ruljivog
pravnog posla pravo garancije nastavlja da egzistira.

- naelo specijalnosti:

Naelo specijalnosti oznaava da se garancijom moe obezbijediti samo odredjeno potraivanje

jednog povjerioca i da garancija moe postojati samo na odredjenim stvarima. Specijalnost realnih
garancija zabranjuje da se, s jedne strane, ovim pravom mogu obezbijediti neodredjeni broj ili
neodredjeni iznos potraivanja, a s druge strane, da objekt ovog prava mogu biti neodredjene stvari ili
sva dobra dunika.
Specijalnost stvarnih garancija zahtijeva da ona obuhvata samo pojedinane, individualno
odredjene stvari. To ne znai da se ono ne primjenjuje kod zalaganja pokretnih stvari. Ovaj princip ima
svoju ulogu i znaaj i kod rune zaloge, iako ga zakonski tekstovi, pa i na Zakon o obligacionim
odnosima, izriito ne predvidjaju.
U prvom redu princip ide na ruku samom duniku, jer se vodi rauna o njegovom socijalnom
interesu koji moe biti posebno ugroen kod generalnog zalaganja. Prednost za dunike je i u tome to
su potencijalni kreditori u prilici da se obavijeste o stvarnom obimu dunikove imovine i o
optereenim stvarima (tako da je opasnost postojanja skrivenih zaloga izbjegnuta).
Odredjenost optereene stvari ide na ruku i potencijalnim sticaocima prava na istim stvarima,
jer su sada u prilici da odlue da li e stupiti u pravni odnos sa dunikom, to bi kod generalnog
zalaganja stvari stvaralo znatne tekoe, jer bi upozoravala ova lica na uzdranost. Uzdrljivost pri
stupanju pravne obaveze sa dunikom pokazali bi i potencijalni povjerioci zbog eventualnog
postojanja skrivenih garancija, pa ovaj princip, pored publiciteta, ide na ruku i njima, jer su u
mogunosti da sada procijene da li je neoptereena imovina dunika dovoljna za naplatu njihovih
potraivanja.

- naelo nedjeljivosti:

15
 Jo u rimskom pravu govori se o naelu nedjeljivosti zalonog prava. U naem pozitivnom
pravu nedjeljivost je izriito predvidjena kod hipoteke, mada nesumljivo proizilazi iz odredba Zakona
o obligacionim odnosima da se ona primjenjuje i kod zalonog prava na pokretnim stvarima.
Zalogoprimac je duan vratiti zaloenu stvar im dug bude namiren. Dakle, Zakon govori o namirenju
cijelog duga kao pretpostavku za vraanje zaloene stvari, a ne propisuje parcijalnu restituciju.
Naelo nedjeljivosti garancije ispoljava se u dva pravca: s jedne strane u pogledu potraivanja
koje je obezbijedjeno garancijom sve dok ono ne bude u potpunosti namireno, a s druge strane, u
pogledu optereene stvari koja u cjelini obezbjedjuje potraivanje. Drugim rijeima, ukoliko se
garantovano potraivanje ugasi u jednom dijelu, garancija ostaje da vai na cijeloj stvari ili na cijelim
stvarima (ukoliko je dato vie stvari), tako da vlasnik ne moe u tom sluaju traiti vraanje
(oslobodjenje) dijela stvari.

- naelo oficijelnosti:

Naelo oficijelnosti ograniava imaoca stvarne garancije u njegovom pravu da realizuje

potraivanje, koje je obezbijedjeno zalonim pravom, na bilo koji nain. Samo realizacija koja se
ostvaruje posredstvom suda moe uiniti ovo namirenje punovanim.
Naelo oficijelnosti se primjenjuje i kod prava retencije s obzirom na to da je retinent
(povjerilac) ovlaen da se naplati iz vrijednosti zaloene stvari na isti nain kao i zaloni povjerilac.
Neto drukije stvari stoje kod fiducijarne svojine. Fiducijarni prenos svojine radi
obezbjedjenja potraivanja je jedan od efikasnijih sredstava kojim se osigurava brza i jednostavna
naplata povjerioevog potraivanja. Radi postizanja eljenog cilja, Zakon je propisao da se povjerilac
prilikom realizacije ne obraa sudu, dakle, oslobodjen je obaveze korienja formalnih prinudnih
instrumenata. Za sluaj da potraivanje ne bude namireno o dosplejosti, povjerilac moe prodati stvar
po cijeni utvrdjenoj procjenom strunjaka ili da je, ako hoe, zadri za sebe po toj cijeni.

- zabranjene odredbe u ugovorima:

Nitava je odredba ugovora o hipoteci kojom hipotekarnikucanje svih za sebe pravo da

povjerilac ugovara
u sluaju neisplate duga namiri svoje potraivanje sticajem prava sovjine
vrsta na zaloenu nepokretnost,
textova
ubiranje plodova koje ta nepokretnost daje ili iskoriavanjem nepokretnosti na drugi nain.
Nitavna je odredba ugovora o fiducijarnom prenosu prava svojine da e stvari koje su objekti
ovog prava definitivno prei u svojinu povjerioca ako njegovo potraivanje ne bude namireno o
dospjelosti bez prethodno sprovedenog postupka predvidjenog ovim zakonom, kao i odredba po kojoj
povjerilac ugovara za sebe upotrebu optereene stvari, ubiranjem plodova koje ta stvar daje ili
iskoriavanje stvari na drugi nain.

- naelo oficijelnosti i zabranjene odredbe u ugovorima (lex commissoria)

Naa pravna teorija i sudska praksa dosljedno stoje na stanovitu da je oficijelnost kod zaloge
jedna od njenih bitnih karakteristika, te da je zabranjeno svako ugovaranje koje bi protivrjeilo ovom
principu, to se naroito odnosi (i kao najei primjer navodi) na zabranjenu lex commissoria-u.
Povjerioevo pravo namirenja iz zaloene stvari ne znai istovremeno i njegovo pravo da sam
odredi nain ostvarenja toga prava. Da bi realizovao svoje potraivanje iz zaloene stvari, prema
Zakonu o obligacionim odnosima, povjerilac treba da se obrati sudu i da trai da se stvar proda na
javnoj prodaji. Javna prodaja moe biti izbjegnuta, ali o tome opet odluuje sud i to za sluaj kada bi
trokovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki u odnosu na vrijednost zaloene stvari.
Kod fiducijarnog prenosa svojina na povjerioca se prenosi privremeno i takvo stanje
neizvjesnosti traje do dospjelosti potraivanja. Ispuni li dunik svoju obavezu kako ona glasi, svojina
mu se automatski prenosti nazad. Transfer svojine nije, dakle, definitivan u momentu zakljuenja
ugovora u fiducijarnom prenosu prava svojine. Drugo, kod fiducijarnog otudjenja prenos svojine na
stvarima deava se prije dospjelosti potraivanja (ponekad i prije nastanka potraivanja): time je

16
izostala bitna i neophodna pretpostavka za primjenu komisornog pakta, koji upravo trai da se ovaj
transfer svojine dogodi tek po dospjelosti potraivanja.

- objekti realnih garancija:

Njihova osnovna funkcija je dobijanje dodatne sigurnosti i izvora namirenja povjeriocu da e

njegovo potraivanje biti naplaeno iz vrijednosti angaovane stvari, koja pripada duniku ili nekom
treem licu. I upravo ova karakteristika stvarnih garancija djeluje po prirodi stvari kao odredjejui
faktor na krug predmeta koji mogu biti objekt ovog prava. Objekti koji povjeriocu ne mogu da prue
namirenje iskljuuju se iz mogueg kruga.
Zakljuci: 1) stvar koja nema imovinsku vrijednost ne moe ispuniti tu funkciju; 2) ne moe
neto biti objekt prava garancija to je po sili zakonskih odredbi nerazdvojivo od linosti dunika
(paso, svjedoanstva ili slina dokumenta).

PRAVO ZALOGE

- pojam i pravna priroda (zalono pravo, runa zaloga):

Zalono pravo na pokretnim stvarima je pravo zalonog povjerioca da se prije ostalih

povjerilaca naplati iz vrijednosti zaloene stvari, ako mu potraivanje ne bude isplaeno o dospjelosti.
Ovo pravo se naziva jo runa zaloga ili jednostavno zaloga. Termin zaloga upotrebljava se i u
smislu da oznai predmet zalonog prava, stvar ili pravo u imovini zalogodavca iz koje se zaloni
povjerilac moe prvenstveno naplatiti.
Kad neko ima potraivanje onda je primaran izvor pokria dunikova imovina koja slui kao
opta zaloga hirografernih povjerilaca, ali kada neko ima specijalnu zalogu onda je garancija tim vea
da e to potraivanje biti i namireno. On ima pravo da se iz cijene postignute prodajom zaloene stvari
naplati prije ostalih povjerilaca zalogodavca, i to svoje potraivanje, dunu kamatu, trokove uinjene
za ouvanje zaloene stvari, kao i trokove oko ostvarenja naplate potraivanja.
Ne treba, pri objanjenju sloenog zalono-pravnog odnosa, izgubiti iz vida da je ostvarenje
pretpostavki za nastupanje procesualne (izvrne) faze eventualno, jer se svakako moe desiti (to
najee i biva) da dunik uredno i na vrijeme ispuni obavezu kako ona glasi.
Zalogoprimeva dravina na stvari je pretpostavka njegovog osnovnog prava (prvenstvene
naplate). Gaenjem potraivanja gasi se i pravo zaloge (jer ne moe trajati due od njega), pa se stvar
mora restituisati njenom vlasniku.

- sticanje zaloge (ugovorna zaloga, poslovi mortis causa, zakonska zaloga, sudska zaloga):

Najvanija podjela zalonog prava na pokretnim stvarima izvrena je prema nainu na koji
nastaje zalono pravo. Prema ovom kriterijumu osnovni i u praksi najei konstituisani oblik zaloge
je ugovorna zaloga, mada nije sporno u teoriji da zaloga moe biti konstituisana i pravnim poslovima
mortis causa u kojima je dunik jednostrano izjavio volju da se zaloga zasniva po tom pravnom
osnovu.
Osim ovog redovnog oblika zaloge pokretnih stvari postoje i neki izuzetni oblici kod kojih se
za njihov nastanak ne trai pristanak dunika. Nuno zakonsko pravo moe biti zakonska zaloga
(pignus legate) i sudska (prinudna) zaloga (pignus iudicale).

- sticanje zaloga na osnovu ugovora:

A) potrebni uslovi

Ugovorom o zalozi obavezuje se dunik ili neko trei (zalogodavac) prema povjeriocu
(zalogoprimcu) da mu preda neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se prije ostalih
povjerilaca mogao naplatiti iz njene vrijednosti, ako mu potraivanje ne bude isplaeno o dospjelosti, a

17
povjerilac se obavezuje da primljenu stvar uva i po prestanku svog potraivanja vrati neoteenu
zalogodavcu.
3 su momenta sticanja zalonog prava na pokretnim stvarima: da je zalogodavac bio zaista
vlasnik stvari koju daje u zalogu; da postoji punovaan ugovor upravljen na konstituisanje zalonog
prava; da je izvrena predaja stvari koja je predmet ugovora.
Do sticanja zalonog prava na osnovu pomenutog skupa pravnih injenica nee doi ako je
ugovor zakljuen sa nevlasnikom. Medjutim, isto kao to u naem pravu moe doi do sticanja svojine
od nevlasnika, tako, pod analognim uslovima, moe doi i do sticanja zalonog prava.
Za nastanak zalonog prava potrebno je postojanje punovanog ugovora o zalozi. Ugovor sam
po sebi nije dovoljan za nastanak zalonog prava, ali proizvodi pravno dejstvo, jer je zalogodavac
duan predati zalogoprimcu stvar koja je predmet ugovora. U naem pravu ugovor o zalozi ima
prirodu teretnog ugovora. Kauza zalogodaveve obaveze lei izvan ugovora o zalozi, kao akcesornog
ugovora. Osnov se moe sastojati u onome to je on, zalogodavac ve dobio od zalogoprimca kao
zajam, ili se moe nalaziti u obavezi zalogoprimca da kreditira zalogodavca. Ako se oba ova ugovora
posmatraju u jedinstvu (kao ugovor o zajmu povezan sa ugovorom o zalozi), onda ova operacija moe
dobiti obiljeja teretnog ugovora.

B) predaja stvari

Predaja stvari se i ovdje javlja kao nain sticanja (modus aquirendi), i to kao nain sticanja u
uem smislu, jer se pod nainom sticanja u irem smislu podrazumijeva sam ugovor o zalozi. Prvo,
predaja treba da je posljedica punovanog ugovora o zalozi. Drugo, predaja mora biti djelo
zalogodavca (dunika ili treeg), akt njegove volje. Ukoliko se dravina na stvari ipak uspostavi
samovoljnim zalogoprimevim aktom (protivno volji zalogodavca), onda to nee imati za posljedicu
nastanak zalonog prava jer je zalogoprimac manljiv dralac. Sama predaja treba da je upravljena na
izvrenje ugovorne obaveze da se stvar preda.
U ugovornom pravu gotovo je bez izuzetka prihvaeno pravilo da se sloeni zalono-pravni
odnos radja tek sa izvrenom predajom stvari.
Predaja treba da je posljedica punovanog ugovora o zalozi; predaja mora biti djelo
zalogodavca, akt njegove volje; predaja treba da je upravljena na zasnivanje zalonog prava, odnosno
da predstavlja akt izvrenja ugovorne obaveze da se stvar preda.

C) fizika predaja

Deposesija zalogodavca, kao pretpostavka za ustanovljenje zalonog prava, kao jednostavni

negativni momenat na njegovoj strani, prije svega, ostvaruje se fizikom predajom stvari.
Izmedju traditio vera kod prava svojine i traditio vera kod zaloge nema razlike. Zato, one
pokretne stvari, koje se predati i uzeti mogu, pod faktiku vlast zalogoprimca redovno dolaze
predajom iz ruke u ruku (uruenje). Uruenje se moe izvriti i ostavljanjem stvari na mjesto koje je
on oznaio. Uruenje stvari, shvaeno u bukvalnom smislu, ne dolazi u obzir kada su u pitanju vee i
kabastije stvari. Zato se kod njih predaja smatra izvrenom ostavljanjem stvari na mjesto koje je
zalogoprimac oznaio.
Svakako, ne treba izgubiti iz vida da zalogoprimac moe da stekne dravinu na stvari, ne
neposredno od zalogodavca, ve posredstvom treeg. Ili u momentu kada se stvar doista preda kome
pristoji (zalogoprimcu) ili uruenjem stvari treem licu. da je predana tek onda kad zalogoprimcu
do ruka dodje. Ovdje postoji vremenski interval izmedju deposesije zalogodavca i zalogoprimeve
dravine, ali se zaloga radja tek u ovom drugom momentu.

D) simbolina predaja

Zalogodavac je duan predati zalogoprimcu ili treem licu koje su sporazumno odredili stvar
koja je predmet ugovora ili ispravu koja daje imaocu iskljuivo pravo raspolaganja njome.

18
 Stoga je za nae pravo neprihvatlljivo simbolinu predaju zaloene stvari posmatrati u smislu
kao da je ona mogua samo predajom odgovarajuih isprava, nego treba u svakom konkretnom sluaju
procijeniti da li su i drugi akti (predaja znacima) podobni da kreiraju publicitet zalaganja, odnosno da
li mogu predstavljati jedan od uslova za ustanovljenje punovanog zalonog prava.
Sud bi prilikom donoenja odluke u konkretnom sluaju morao voditi rauna o svakom
relevantnom momentu, o podobnosti svakog akta da kreira publicitet zalaganja. Demelijus: svakako
da je i jednostavnije i lake da se samo stavi znak; ali znakovi se isto tako mogu lako i ukloniti kao to
se nanose. Publicitet zalaganja podrazumijeva da zalaganje stvari mora biti prepoznatljivo za trea
lica. Predaja zaloene stvari (makar bila i simbolina) nema za svrhu samo da upozori potencijalne
sticaoce prava na istoj stvari o postojanju zaloge, ve i da titi interese zalonog povjerioca od
zalogodavevih raspolaganja stvari.

E) fiktivna predaja

Dok Zakon o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima doputa sva tri sluaja fiktivne predaje
(za prenos prava svojine), dotle Zakon o obligacionim odnosima ne spominje ni jedan sluaj (za
sticanje zalonog prava). Izostavljanje ne treba tumaiti u smislu da se zaloga ne moe konstituisati na
jednom od tri sluaja fiktivne predaje.

F) modaliteti predaje

Zaloga se redovno konstituie predajom od strane zalogodavca zalogoprimcu stvari koja je

predmet ugovora ili isprave koja daje imaocu iskljuivo pravo raspolaganja njome Opte pravilo na
zakonodavac derogira u vie pravaca:
a) ugovorne strane mogu sporazumno odrediti tree lice kome e predati stvar (ispravu) na
uvanje;
b) one se mogu sporazumjeti da zajedniki uvaju stvar ili ispravu;
c) u sluaju sukcesivnog zalaganja vremenski kasnije zalono pravo nastaje kad zalogodavac
obavijesti (prvog) zalogoprimca o zakljuenju ugovora o zalozi sa drugim povjeriocem i naloi mu da
po naplati svog potraivanja preda stvar ovome;
d) ako zalogoprimac postupa sa stvari protivno ugovoru i zakonu, sud e na zahtjev
zalogodavca narediti da se zaloena stvar oduzme od zalogoprimca i preda nekom treem licu da je
dri za njega (sekvestar).
Isto kao to je mogue ustanoviti zalogu predajom stvari (isprave) treem licu (a ne samo
zalogoprimcu povjeriocu), tako je mogue da stvar (ispravu) daje i tree lice koje ne duguje
zalogoprimcu.
Predaja zaloene stvari treem licu moe pogodovati kako samome zalogoprimcu tako i
zalogodavcu: ovome prvome, jer se oslobadja obaveze uvanja stvari koja za njega moe biti od
velikog tereta (naroito ako su zaloene kabaste i posebno vrijedne stvari), ovome drugome, predaja
moe znaiti jednu poveanu sigurnost da e stvar biti ouvana u dobrom stanju.
Ako je ugovor o ostavi stvari sa treim licem zakljuio samo povjerilac ili samo dunik,
prirodno, zaloga se ne radja, ali se u tom sluaju ona valjano moe konstituisati davanjem saglasnosti.
Zajedniko uvanje stvari ili isprave. U tom sluaju zalogodavac i zalogoprimac imaju
sudravinu ili zajedniku dravinu na stvari.

G) predaja zaloene stvari od strane treeg lica

Zalono-pravni odnos se uspostavlja izmedju zalonog povjerioca i zalonog dunika.

Najee se na strani zalonog dunika nalazi lice koje duguje zalonom povjeriocu. Medjutim, moe
se desiti da ovo lice ne duguje zalogoprimcu, ali se ugovorom o zalozi obavezao da mu preda neku
pokretnu stvar na kojoj ima pravo svojine. U tom sluaju postoje tri lica.
Pozicija povjerioca se predajom stvari u zalogu od strane treeg lica ne pogorava: on i dalje
moe naplatiti svoje potraivanje iz dunikove imovine koja slui kao opta zaloga hirografernih

19
povjerilaca, ali se moe namiriti iz vrijednosti zaloene stvari. Pozicija dunika je u mnogome
razliita. On je izvan zalono-pravnog odnosa sa povjeriocem: njegova imovina slui kao opta zaloga
hirografernih povjerilaca, ukljuujui i samog povjerioca koji je uspostavio zalonopravni odnos sa
treim licem. S druge strane, pozicija ustupioca je u izvjesnim aspektima odredjena na razliit nain u
zavisnosti od toga da li je ovo lice dunik zalogodavac ili samo zalogodavac. Ustanovljenju zaloge
od strane treeg lica moe prethoditi jedan ugovor zakljuen od strane ustupioca i dunika.

- sticanje zaloge od nevlasnika:

Za zakljuenje punovanog ugovora o zalozi potrebno je da zalogodavac ima sposobnost za

raspolaganje stvarima koje daje u zalogu. Stvar moe punovano dati u zalogu samo lice koje je njen
vlasnik, ili posmatrano ire, samo lice koje ima sposobnost za raspolaganje stvarima koje daje u
zalogu. Po pravnom pravilu gradjanskog prava samo sopstvena stvar moe biti data u zalogu, a
zaloga tudje stvari ne vai i niti se po tubi vlasnika zaloene stvari i stvar se ovome vraa. Ali je u
nekim dozvoljena mogunost sticanja zalonog prava na stvari i od lica koji nije bio njen vlasnik pod
uslovima koji su predvidjeni za sticanje prava svojine na pokretnim stvarima od nevlasnika.
Ako je Zakon o osnovama svojinsko-pravnih odnosa propisao sticanje prava svojine od
nevlasnika, onda nam pravna logika ukazuje da je mogua analogna primjena ovih pravila i na zalogu:
drugim rijeima, pod uslovima analognim onim za sticanje svojine a non domino, u naem pravu bilo
bi mogue sticanje prava zaloge, to je u nesumnjivom duhu pravila ko je ovlaen na vie, samim tim
je i na manje (argumentum a maiori ad minus).
Stvar mora biti pokretna; sticalac mora biti savjestan; ugovor o zalozi mora biti punovaan i
upravljen na sticanje prava zaloge; potrebna je predaja stvari.

- zakonska zaloga:

A) pojam

Pored ugovornog (pignus voluntarium) zalono pravo se moe konstituisati i kao nuno
zalono pravo (pignus necessarium), koje moe biti zakonsko zalono pravo (pignus legale) i sudsko
zalono pravo (pignus iudicale). Zakonsko zalono pravo nastaje u trenutku nastanka injenica koje
propisuje zakon. Izvrena je podjela zakonskog zalonog prava na ono koje nastaje na zahtjev
povjerioca (koji mu je priznat na osnovu zakona) i zakonskog zalonog prava koje nastaje na osnovu
samog zakona. Povjerilac (na osnovu ovlaenja iz samog zakona) ima samo zahtjev da se konstituie
zalono pravo, to on moe uiniti podnoenjem tube. Ali, zalono pravo jo nije nastalo sve dok
dunik ne izvri predaju stvari, ili sve dok se prinudno zalono pravo ne ustanovi sudskim izvrenjem.
Nastanak zakonskog zalonog prava po sili zakona (ex lege). Ova vrsta zalonog prava se u
mnogo emu ralikuje od ugovornog zalonog prava, ali sa njime ima i odredjene slinosti. to se
razlika tie, one su odredjene samim definicijama ovih prava: dok je za nastanak ugovornog zalonog
prava potrebna saglasnost dunika da preda stvar povjeriocu ili dogovorenom treem u zalogu, dotle
za nastanak zakonskog zalonog prava nije potrebna saglasnost dunika.
Ugovorno zalono pravo e se valjano konstituisati kad zalogoprimcu stvar koja je predmet
ugovora bude predata. Za postojanje zakonskog zalonog prava nije nuno postojanje ovakvog
publiciteta.
Kod zakonskog zalonog prava na nepokretnostima ovo pravo se ne upisuje u zemljine ili
druge javne knjige. Na jedan opti nain moe se rei da se zakonska zalona prava na pokretnim
stvarima ne kose sa principom specijaliteta, jer ona obuhvataju stvari koje stoje u bliskoj vezi sa
povjeriocem. Ipak se mora primijetiti da titulari prvih stoje u bliskoj vezi sa stvarju, u smislu
neophodnosti vrenja faktike vlasti na njima.
Prevoznici, nalogoprimci, komisionari, pediteri, skladitari mogu stei zakonsko zalono
pravo na onim stvarima koje se nalaze kod njih, ali je trajanje ovog prava ogranieno na vrijeme dok
se one nalaze u njihovim rukama.

20
 Za zakonsko zalono pravo nije potrebno da dunik preda stvar zalonom povjeriocu u
dravinu radi zasnivanja zalonog prava, kao to je to sluaj kod ugovornog zalonog prava, ve je
dovoljno da je predao stvar radi uvanja, prevoza itd.

B) zakonsko zalono pravo zakupodavca

Prema pravnim pravilima predratnog prava zakupodavci nepokretnih stvari radi obezbjedjenja
svojih potraivanja imali su zakonsko zalono pravo na nepokretnim stvarima (invecta et illata) koje
je zakupac unio u zgradu ili na zemljite.

C) zakonske zaloge u privrednom pravu

Sluajeve zakonskog zalonog prava nalazimo i u privrednom pravu. Kad nastupe odredjene
injenice predvidjene u zakonu, za koje se vezuje nastanak zalonog prava na nekim stvarima koje je
povjerilac primio u vezi sa odredjenim privrednim poslovima, smatra se da se to pravo ne moe
ukinuti ugovorom izmedju povjerioca i dunika.
Zakonske zaloge prevozioca na stvarima koje su mu predate radi prevoza, i u vezi sa
prevozom, dok ih dri ili dok ima u rukama ispravu pomou koje moe raspolagati njima, a sve radi
obezbjedjenja naplate naknade za prevoz i nunih trokova koje je uinio u vezi sa prevozom.
Zakonska zaloga, dakle, nastaje zasnivanjem dravine na stvari od strane prevozioca i gasi se kad se
prevezena stvar preda primaocu.
Drugi sluaj je propisan radi obezbjedjenja potraivanja iz ugovora o uskladitenju i ostalih
potraivanja nastalih u vezi sa uvanjem robe. Skladitar ima zakonsko zalono pravo na robi koju je
primio radi uvanja.
Pravo zaloge nalogoprimca na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio po osnovu
naloga, kao i novanim iznosima koje je naplatio za raun nalogodavca radi obezbjedjenja naknade
trokova. Ovo pravo traje sve dok nalogoprimac ima dravinu na stvari.
Zakonsko zalono pravo komisionara na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu dok se
te stvari nalaze kod njega, ili kod nekog treeg koji ih dri za njega, ili dok on ima u rukama ispravu
pomou koje moe raspolagati njima.

- sudska zaloga:

Nuno zalono pravo javlja se i u obliku prinudnog zalonog prava. Ovaj oblik zaloge najee
se konstituie u izvrnom postupku koji sprovodi sud. Medjutim, prinudno zalono pravo se moe
ustanoviti u izvrnom postupku koji sprovode upravni organi (postupak naplate poreza, carina,
novanih kazni izreenih za prekraj itd.).
Sudsko zalono pravo na pokretnim stvarima stie se popisom stvari u izvrnom postupku. Dok
se sudska zaloga konstituie u postupku izvrenja protiv dunika koji nije ispunio svoju obavezu o
dospjelosti, dotle se ugovorno zalono pravo ustanovljava nakon postignute saglasnosti izmedju
strana.
Momentom popisa pokretnih stvari od strane suda povjerilac stie zalono pravo. Tako se po
Zakonu o izvrnom postupku nee vriti ponovni popis i procjena ako se poslije propisa odredi
izvrenje na popisanim stvarima za naplatu drugog potraivanja istog povjerioca ili za naplatu
potraivanja drugog povjerioca, nego e se u nastavku zapisnika samo zabiljeiti podaci iz docnijeg
rjeenja o izvrenju.
Po Zakonu o izvrnom postupku u zapisniku o popisu i procjeni se, pored ostalog, posebno
naznauju pojedinano popisane stvari sa njihovom procijenjenom vrijednou i unose izjave stranaka
i uesnika u postupku, kao i izjave treih lica po postojanju prava koja spreavaju izvrenje. to se
obima popisa tie Zakon je izriit: popisae se onoliko stvari koliko je potrebno za namirenje
povjerioevog potraivanja i trokova izvrenja.

- objekt zaloge:

21
 Obino se u zalogu daju individualno odredjene i nepotrone stvari. Izuzetak je pignus
irregulare koji za objekt ima potrone i generine stvari. Pravilna zaloga zahtijeva da se stvari
odredjene po rodu individualizuju. Specifinost ove stvarne garancije nije naruena ako je u ugovoru o
zalozi izvreno samo generalno opisivanje predmeta, ali je individualizacija stvari neophodna u
momentu predaje stvari. U zalogu se mogu dati i zamjenljive stvari, pod uslovom da je izvrena
njihova individualizacija (tako se npr. u zalogu mogu dati novac u zatvorenoj koverti, novi automobil
odredjene marke itd.).

- podzaloga:

Podzaloga je stvarno pravo koje se ustanovljava zalaganjem potraivanja obezbijedjenog

zalogom. Svaki obini povjerilac moe zaloiti svoje potraivanje nekom treem licu radi
garantovanja svoga duga. Za preduzimanje takvog akta nije potrebna saglasnost dunika: dovoljno je
da bude pismeno obavijeten o zakljuenom ugovorom o zalozi.
Za zasnivanje podzalonog prava u naem pravu nije potreban pristanak zalogodavca, ali ni
zalogoprimac ne moe da preda zaloenu stvar u zalogu treem licu bez dozvole zalogodavca.
Kada zalogodavac uskrati dozvolu za davanje zaloene stvari treem licu, a zalaganje
potraivanja (i samog zalonog prava uz koje ide) bude ipak izvreno, podzalogoprimac e imati
posrednu dravinu na stvari, dok e neposredno vriti faktiku vlast na stvari i dalje zalogoprimac.
Zalogoprimeva odgovornost se pootrava ukoliko, i pored uskraivanja dozvole, preda stvar
zalogoprimcu. Tada zalogoprimac odgovara i za sluajnu propast ili oteenje stvari koja bi se
dogodila tom prilikom.
Za sticanje pozalonog prava trae se isti uslovi kao i za sticanje zalonog prava.
Naravno, mogue je ugovorom predvidjeti samo zalaganje potraivanja, ali tada to nije ugovor
o podzalozi ve ugovor o zalozi potraivanja. Ugovor o podzalozi sam za sebe ne radja podzalono
pravo. I u ovom sluaju potreban je modus aquriendi, a on se, saglasno optim pravilima o zalaganju
potraivanja, sastoji u obavjetenju (pismenom) dunika (zalogodavca) o zakljuenom ugovoru o
podzalozi.
Podzalogoprimac ima pravo da pribira plodove koje daje zaloena stvar, pod uslovom da nije
ugovoreno kome e oni pripasti poslije odvajanja. On ima pravo i na naplatu potraivanja.
Podzalogoprimac ima odredjene obaveze kao to su: uvanje zaloene stvari, restitucija stvari
itd.
Dunik (zalogodavac) je obavezan da isplati svoj dug podzalogoprimcu ili da dugovani iznos u
trenutku dospjelosti poloi u sud. Ukoliko je dao dozvolu na podzalaganje on treba da isplatu izvri
podzalogoprimcu, obavjetavajui istovremeno podzalogodavca o tome. Za sluaj da zalogodavac nije
dao dozvolu za podzalaganje, on e se osloboditi duga ako dugovani iznos u trenutku dospjelosti
poloi u sud. Isplata podzalogoprimcu moe duniku donijeti nepotrebne sporove koji bi mogli nastati
odbijanjem zahtjeva za restituciju stvari od strane zalogodavevog povjerioca.

- kaucija:

U zalogu se moe dati i novac. Novac moe biti objekt zaloge u dvostrukom smislu: ili e se
ovakve stvari odredjene po rodu individualizovati i u pravnom prometu se ponaati kao individualno
odredjene stvari, ili e, pak, ova individualizacija izostati, pa e u tom sluaju novac zadrati svojstvo
generikih stvari. Novac se moe esto uz pomo jednostavnih postupaka individualizacije
transformisati u species (zatvaranje u peatiranu kovertu) i kao takav predstavljati objekt zalonog
prava, koje se u tom sluaju gotovo ne razlikuje od onog koje za objekt ima ostale stvari. Iz toga slijedi
da ovako individualizovani novac ne prelazi u svojinu zalogoprimca. Novac koje je individualizovan
predaje se zalogoprimcu i uva se in species, odvojeno od njegove imovine.
Kaucija je podvrsta zaloge na pokretnoj stvari sa specifinim objektom. Objekt kaucije je
najee novac kao generika i zamjenljiva stvar, a redje papiri od vrijednosti. Zalaganje novca kao
generikih i zamjenljivih stvari znai zalono pravo razliito od onog uobiajenog.

22
 Ne moe se porei da je kaucija kao nepravilna zaloga, ima, kao i zaloga, funkciju da ojaa
imovinsku garanciju radi naplate potraivanja. Kod nepravilne zaloge namirenje povjerioevog
potraivanja vri se bez obraanja sudu, ako su povjerilac i dunik saglasni o visini potraivanja.
Pignus irregulare u veoj mjeri nego pignus regulare vri funkciju garancije.

- kauciona zaloga:

Kauciona zaloga je zalono pravo na pokretnim stvarima koje obezbjedjuje potraivanje koje
moe ali ne mora nastati. U uporednom pravu veoma je rasprostranjeno pravilo po kome se budua
potraivanja mogu obezbijediti zalogom.
a) zalono pravo moe nastati kasnije od potraivanja, ali ne i ranije, i
b) zalono pravo moe prestati i prije potraivanja, ali ne i kasnije.
Zakonodavac je ovo odstupanje uveo da bi ojaao poziciju samog povjerioca. Sticanjem
zalonog prava, prije nastalog potraivanja, on se osigurava od eventualnih dunikovih raspolaganja i
od svake njegove tetne radnje. Prednost davanja zaloge za budue potraivanje je u sticanju prava
prvenstva, ija je sutina da zalogoprimac moe naplatiti iz cijene postignute prodajom zaloene stvari
prije ostalih povjerilaca zalogodavca svoje dospjelo potraivanje.
Zaloga koja je data za buduu obavezu ne nastaje u momentu nastanka potraivanja, ve u
momentu zasnivanja neposredne dravine na stvari od strane zalogoprimca.

- kreditna zaloga:
kucanje svih
Kreditna zaloga je zalono pravo koje se ustanovljava da bi vrsta
obezbijedilo potraivanje koje
textova
moe nastati iz ugovorenog kredita. Pored kaucione zaloge, ovo je jo jedan sluaj davanja zaloge za
buduu obavezu.
Kreditna hipoteka moe biti realizovana samo radi naplate potraivanja obezbijedjenog
zalonim pravom i kad je ukupno potraivanje vee od hipotekarnog. I kod ove hipoteke se, u skladu
sa principom specijalnosti, zalono pravo moe konstituisati samo za novani iznos koji je brojano
odredjen. Pored glavnice, hipotekom se moe obezbijediti i budue potraivanje (kamata, teta), ali se
i tako potraivanje mora brojano iskazati kao najvii iznos koji kredit moe da iznosi i za koje
odgovara hipotekarno dobro.
Najei sluaj kreditne zaloge je kada lice, koje trai kredit, preda banci hartije od vrijednosti.
Banka je obavezna da vrati zalogodavcu zaloenu hartiju kada kredit bude otplaen.
Ako korisnik ne vrati po dospjelosti dobijeni kredit, banka moe prodati zaloene hartije od
vrijednosti. Poto se bankarski poslovi smatraju privrednim poslovima, ova prodaja se vri bez
posredovanja suda.

- sadrina zalono-pravnog odnosa:

Neki od tih elemenata se radjaju ve u momentu zakljuenja ugovora o zalozi (kao to je

zahtjev za predaju stvari u dravinu), dok je nastanak drugih eventualan (to je uslovljeno ponaanjem
i odgovornou samog dunika prema svojoj obavezi). Zaloga kao stvarna garancija posmatra kroz
dva momenta: statina i dinamina faza. Prva ima funkciju pripremanja druge i slui da zatiti stvari
od svih eventualnih opasnosti koje se mogu dogoditi i uiniti je podobnom za budue namirenje
povjerioca. Druga faza aktuelizuje to namirenje odgovarajuim sredstvima koje stvarna garancija ima
kroz izvrni postupak.
Neki od ovih elemenata imaju materijalni a drugi procesni karakter; neke od zahtjeva
zalogoprimac ima prema svim treim licima (uzdravanje od aktivnog ponaanja, pravo sljedovanja,
itd.), a neke moe istai samo prema vlasniku optereene stvari (zahtjev za dopunu zaloge).

- pravo na dravinu:

23
 Za zalono pravo na pokretnim stvarima, bez obzira na razliite naine konstituisanja bitna je
deposesija zalogodavca, koja se prema optem pravilu ostvaruje zasnivanjem zalogoprimeve dravine
na stvari. Jednostavni negativni momenat (deposesija zalogodavca) u stvari obezbjedjuje zatitu treih
potencijalnih sticalaca prava na istoj stvari (javnost injenice), dok se potpunija zatita povjerioca
realizuje sa pozitivnim momentom zasnivanjem zalogoprimeve dravine na stvari.
Deposesija zalogodavca je, dakle, nuna (makar ne bila uvijek potpuna), ali mora biti vidljiva i
oigledna i podobna da kreira publicitet postojanja prava. Drugim rijeima, deposesija mora biti
vidljiva, stalna i kontinuirana sve dok obaveza ne bude u potpunosti ispunjena.
Njome se tite interesi i zalonog povjerioca i interesi treih lica (i to kako potencijalnih
sticaoca prava na istoj stvari, tako i potencijalnih povjerilaca dunika), ali indirektno i interesi samog
zalogodavca.
Vrenje faktike vlasti od strane zalogoprimca moe biti razliito: najprije ukoliko stvar, koja je
predmet ugovora, bude njemu predata u ruke on postaje neposredni dralac i ima pravo na dravinsku
zatitu zbog oduzimanja stvari i zbog smetanja dravine, i to ne samo u odnosu na trea lica, ve i u
odnosu na posrednog draoca. Naravno, i posredni dralac (vlasnik zalogodavac) moe traiti zatitu
u korist neposrednog draoca, bez obzira da li se radi o smetanju ili o oduzimanju dravine.
Zalogoprimac i zalogodavac se mogu sporazumjeti da zajedniki uvaju stvar ili ispravu. U
tom sluaju oni imaju sudravinu ili zajedniku dravinu na stvari. Ova dravinska zajednica mora biti
tako organizovana da ne onemoguava zalogodavcu da dobije mogunost da raspolae stvarju, ime bi
se mogla dovesti u pitanje zalogoprimeva dravina i to bi moglo dovesti do gaenja zalonog prava.
U naem pravu predvidjena je mogunost da zaloga moe nastati prije nego zaloena stvar
dospije u ruke zalonom povjeriocu. To se moe dogoditi u sluaju viestrukog zalaganja jedne iste
pokretne stvari.
Posrednu dravinu u naem pravu zalogoprimac moe imati jo u jednom sluaju. To e se
dogoditi kada se zaloena stvar oduzme od zalogoprimca na zahtjev zalogodavca i po naredjenju suda
preda nekom treem licu da je dri za zalogoprimca.
S obzirom na to da je statina faza (dravina zalogoprimca) uslov nastanka druge, dinamine
faze (prvenstvene naplate), to e realizacija ove druge izostati ako nijesu ispunjene pretpostavke za
njen opstanak.

- pravo retencije:

Jedan od uslova za zasnivanje prava retencije je dospjelost potraivanja. Pravo retencije

zalogoprimac, po Zakonu o obligacionim odnosima, ima od samog poetka, jer je on duan vratiti
stvar im mu dug bude namiren. Dotle, zalogoprimac ima pravo da dri stvar (i da je zadri), ali je
duan uvati sa panjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaina. Inae, sve dok dug ne bude
namiren zalogoprimac ima pravo da odbije vraanje stvari, a pravo retencije postoji kao sredstvo
odbrane, kao prigovor, kao dilatorna ekcepcija i kao sredstvo pritiska (prinude) u rukama povjerioca u
odnosu na dunika zalogodavca.
Koliko god drali do injenice da je zalogoprimeva dravina u svom pozitivnom aspektu
pretpostavka (zakonski uslov) prava prvenstvene naplate i prava retencije ne moe se porei da se ona
teko moe zamisliti bez zalogoprimevog prava zadravanja.

- pravo pribiranja plodova:

Prema rjeenju usvojenom u naem pravu, ako zaloena stvar donosi prirodne plodove, a nije
ugovoreno kome e oni pripasti poslije odvajanja od stvari, zalogoprimac ih moe zadrati za sebe. U
tom sluaju on je duan da iznos istog prihoda od plodova odbije od trokova na iju naknadu
povjerilac ima pravo, zatim od dugovane kamate i najzad od glavnice. Naravno, kao i u rimskom
pravu, tako se i u naem pravu moe ugovoriti da plodovi pripadaju zalogoprimcu.
Bez obzira da li odvojene plodove zadrava za sebe (kada na to ima pravo) ili ne, povjerioeva
je obaveza da pristupi branju plodova kada dodje vrijeme za njihovo odvajanje.

24
 Zbog nemarnosti povjerioca da pristupi branju plodova kada za to dodje vrijeme ovi mogu
propasti, umanjiti se njihova vrijednost ili zastarati (kada se radi o civilnim plodovima), pa
zalogodavac moe pretrpjeti tetu zato to je ostao uskraen za odredjenu vrijednost kojom bi se
poveao obim njegove imovine (u hipotezi kada plodovi sa zaloene stvari pripadaju njemu) ili zato
to se iznos istog prihoda od plodova ne bi odbijao od trokova na iju naknadu povjerilac ima pravo,
od dune kamate i najzad od glavnice (u hipotezi kad plodove povjerioca zadrava za sebe).
Predaja plodova od strane treeg uvara (depozitara) direktno vlasniku stvari bie mogua u
hipotezi kada se povjerilac saglasi sa tim, odnosno kada u ugovoru o zalozi stoji izriita klauzula
kojim se za vlasnika rezervie pravo na pribiranje plodova.

- pravo na dopunu zaloge:

Kad se pokae da zaloena stvar ima neki materijalni ili pravni nedostatak, te ne predstavlja
dovoljno obezbjedjenje naplate potraivanja, zaloni povjerilac ima pravo zahtijevati od zalogodavca
drugu odgovarajuu zalogu. Ostvarenje prava na dopunu zaloge, podrazumijeva ispunjenje dva uslova:
a) da zaloena stvar ima neki materijalni ili pravni nedostatak
b) da zbog tog nedostatka povjerilac ne moe naplatiti svoje cijelo potraivanje.
Kako smo vidjeli, u naem pravu ugovor o zalozi ima prirodu teretnog ugovora. Ovakav
zakljuak nije izveden samo na osnovu jednostavne injenice da se radi i o dvostranom ugovoru, nego
i zbog injenice da kauza zalogodaveve obaveze lei izvan ugovora o zalozi.
Smanjenje vrijednosti zaloene stvari, koja se dogodi u toku trajanja zalogoprimeve dravine i
usljed ega ona ne predstavlja dovoljno obezbjedjenje naplate potraivanja (a nije rije o skrivenim
nedostacima), ne daju pravo zalogoprimcu da zahtijeva dopunu zaloge. Kvarenje zaloene stvari ili
gubljenje njene vrijednosti moe biti razlog za zahtjev zalogoprimca za prodajom prije vremena i
polaganjem cijene ili dovoljnog dijela cijene u sud radi obezbjedjenja zalogoprimevog potraivanja.
Isto tako, propast zaloene stvari (usljed vie sile ili krivicom treeg lica) nije razlog za obavezivanje
zalogodavca za davanje druge odgovarajue zaloge, ve je to razlog za prestanak ovog prava.

- prijevremena prodaja zaloene stvari:

U naem pravu mogua je prijevremena prodaja zaloene stvari po odluci suda a na zahtjev
zalogoprimca ili zalogodavca. Pravilo je da povjerilac moe zahtijevati od suda odluku da se stvar
proda na javnoj prodaji ili po tekuoj cijeni, kad stvar ima berzansku ili trinu cijenu, tek ako
povjerioevo potraivanje ne bude namireno o dospjelosti. Ali, nekada e biti nuno, upravo u cilju
namirenja potraivanja i prije isteka roka za njegovu naplatu, izloiti zaloenu stvar prodaji i time
izbjei opasnost da ona ne postane nedovoljna za obezbjedjenje povjerioevog potraivanja. Ova
opasnost postoji kad se zaloena stvar kvari ili kad inae gubi vrijednost, pa je to dovoljan razlog da
sud moe na zahtjev zalogoprimca ili zalogodavca, a po sasluanju druge strane, odluiti da se stvar
proda na javnoj prodaji, ili berzanskoj ili trinoj cijeni ako je ima, i da se cijena ili dovoljan dio cijene
poloi kod suda radi obezbjedjenja zalogoprimevog potraivanja.
Prijevremena prodaja, traena od strane zalogoprimca, u interesu je i vlasnika (zalogodavca)
stvari, jer se time spreava realni gubitak njegove imovine koji bi nastao usljed kvarenja stvari ili
gubljenja njene vrijednosti, i u svim sluajevima kada postoji opasnost od kvarenja ili pada vrijednosti
koje nema prolazni karakter. Na sudu je, dakle, obaveza da procijeni u svakom konkretnom sluaju (a
po sasluanju druge strane) da li ve nastalo kvarenje ili gubljenje vrijednosti zaloene stvari. Za
donoenje ovakve odluke najprije treba poi od same prirode stvari (moda je ona lako kvarljiva roba),
ali treba procijeniti i da li stvar neminovno slijedi padanje vrijednosti (npr. zbog ekonomskih oscilacija
stvari prijeti nagli pad cijene).
Dobijena cijena ili dovoljan dio cijene polae se kod suda radi obezbjedjenja zalogoprimevog
potraivanja. Ovo nije postupak izvrenja, ve postupak predostronosti, jer dobijena suma od prodate
stvari nema za cilj namirenje povjerioca, ve se ona deponuje kod suda kako bi to zadovoljenje bilo
izvjesno, a tako sauvana garancija nemonovno transformie zalogu u nepravilnu zalogu.

25
 Kao to prijevremenu prodaju zaloene stvari moe traiti zalogoprimac tako je moe
zahtijevati i zalogodavac. On, takodje, umjesto ove prijevremene prodaje moe traiti restituciju stvari,
nudei drugu u zamjenu za koju sud ocijeni da je odgovarajua.
Osim ovih razloga zalogodavac moe zahtijevati prijevremenu prodaju u jo jednom sluaju: to
je sluaj kada on nadje odredjeno lice da mu za odredjenu cijenu proda stvar koja je povoljna i uz
uslov da su time ouvani opravdani interesi zalogoprimca.

- pravo sljedovanja:

Svaki gubitak dravine ne povlai automatski prestanak zalonog prava. Ako se gubitak
dravine i prelaz ove na drugo lice desio nasilno i prevarno, to automatski ne povlai prestanak
zalonog prava.
Dravinu nije mogue povratiti u sluaju odricanja od zaloge. Za ovaj razlog se moe rei da je
dovoljan samo za sebe, pa se gubitak dravine ne pojavljuje kao razlog za gaenje zalonog prava.
Svaka neposredna dravina zaloene stvari od strane treih nee izazvati gaenje zaloge i nemogunost
upotrebe vindicatio pignoris. Takvo rjeenje ne bi bilo ni u duhu samog Zakona o obligacionim
odnosima. Zalogoprimac moe zaloenu stvar predati na upotrebu treem licu u neposrednu dravinu
bez dozvole zalogodavca, ali se iz norme Zakona nigdje ne vidi da bi to za posljedicu imalo prestanak
zaloge. To bi bio razlog za oduzimanje zaloene stvari od zalogoprimca i povjeravanje nekom treem
licu da je dri za njega. Dajui stvar treem na upotrebu zalogoprimac i dalje ima dravinu na stvari,
ali sada posrednu, koja mu omoguuje pravo da uiva pravo na procesnu zatitu.
Vindicatio pignoris se moe upotrijebiti i kada je stvar dospjela u ruke zalogodavca ili treih
protivno volji zalogoprimca, bilo usljed otimanja ili prevarnih radnji ili u sluaju nalaza stvari zbog
njenog gubitka.

- sekvestar:

Zalogoprimeva obaveza je da sa stvarju postupa kako treba, to podrazumijeva postupanje

saglasno ugovoru i zakonu. Prelazei okvire odredjene ugovorom i zakonom zalogoprimac ini
prekoraenje ovlaenja koja ine sadrinu zalono-pravnog odnosa i uopte prelazi granice koje
prevazilaze prirodu i funkciju garancije. Pravo ne smije ostati nijemo na zalogoprimeva ponaanja
suprotna ugovoru i zakonu, ve mora pronalaziti sredstva koja su efikasna u cilju spreavanja dalje
zloupotrebe, bez obzira to e se poloaj nesavjesnog uvara tudje stvari uiniti teim, u smislu
poveanja njegove odgovornosti. Jedna od takvih odredbi naeg prava propisuje zalogoprimevu
odgovornost i za sluajnu propast ili oteenje stvari koji bi se dogodili ukoliko on upotrebljava stvar
bez dozvole zalogodavca ili je preda drugome na upotrebu, ili u zalogu (podzaloga).
Jedno od efikasnijih preventivnih sredstava, kojima se zalogoprimcu oduzima mogunost da i
dalje iskazuje nesavjestan odnos prema povjerenoj stvari je i sekvestar stvari.
Na zahtjev zalogodavca sud e narediti da se zaloena stvar oduzme od zalogoprimca i preda
nekom treem licu da je dri za njega, ako zalogoprimac ne uva zaloenu stvar kako treba, ako je
upotrebljava bez dozvole zalogodavca, ili je daje drugom na upotrebu, ili ako je ne uporebljava
saglasno datoj mu dozvoli, i opte ako postupa sa njom protivno ugovoru i zakonu. Treba prepustiti
sudu da u svakom konkretnom sluaju paljivo procijeni da li okolnosti ili ozbiljnost date situacije
ine da se stvori sumnja da e se zloupotreba od strane zalogoprimca ponoviti, pa prema tome da li
ima opravdanje za sekvestar. Ovo nije ugovorni sekvestar (on moe biti ili besplatan ili plaen),
nego je sudom naredjen i kao takav je po samoj prirodi plaen.
Neposrednu dravinu na stvari ima neko tree lice (a ne vie povjerilac) koje ne moe biti
vlasnik stvari, jer bi se zaloga ugasila.
Naknade koje se depozitaru daju za uvanje zaloene stvari padaju na teret povjerioca, jer se
zbog njegove krivice prelo na uvodjenje sekvestra. Vlasnik (zalogodavac) koji plati ove naknade ima
pravo regresa od povjerioca.

- pravo prvenstvene naplate:

26
 Svi ovi elementi (prava) o kojima smo do sada govorili su pretpostavka ili su u funkciji
integralnog zadovoljenja zalogoprimevog osnovnog prava prvenstva naplate. Ako bismo traili
pravo koje je direktni uslov nastanka prava prvenstva naplate, onda je to svakako zalogoprimeva
dravina, koja nastaje kao rezultat vrenja zalogoprimevog prava. Njegov je interes da bude
integralno namiren, a to e se dogoditi uvijek kada se stvar sauva u dobrom stanju (to je i obaveza
zalogoprimca) i pod pretpostavkom da je zaloena stvar dovoljne vrijednosti.
Zalogoprimac ima pravo da se iz cijene postignute prodajom zaloene stvari naplati prije
ostalih povjerilaca zalogodavca svoje potraivanje, dunu kamatu, trokove uinjene za ouvanje
zaloene stvari, kao i trokove oko ostvarenja naplate potraivanja.
Pravo namirenja i pravo prvenstva. Pravo namirenja iz vrijednosti zaloene stvari stie ako
njegovo potraivanje ne bude namireno o dospjelosti. Da bi realizovao ovo svoje pravo potrebno je,
prema dominantnom miljenju, da zalogoprimac podnese tubu protiv dunika kojim e zahtijevati
isplatu duga.
U teoriji postoji saglasnost da je namirenje povjerioca iz vrijednosti zaloene stvari njegovo
pravo, ali ne i obaveza. Stoga ga dunik ne moe natjerati da tako postupi, ak i ako dokae da nema
drugog naina da bi namirio svoje potraivanje.
Kod namirenja povjerioca iz vrijednosti zaloene stvari primjenjuje se naelo oficijelnosti, koje
ga ograniava da realizuje potraivanje na bilo koji nain.
Ako li izvadjeni od prodaje novci ne namiruju svoga duga sa prilojem, ta nedosti ostaje na
duniku: ona se namiruje kao svaki prosti dug. Dakle, radi naplate ostatka potraivanja povjerilac
konkurie kao i svaki drugi hirograferni povjerilac na ostalim dobrima dunika koja slue kao opta
zaloga njihovih potraivanja. Ako li se zaloena stvar proda vie li nego li dug sa prilojem (dobiti,
trokovima) iznosi, previak e se vratiti duniku.

- obaveza uzdravanja od upotrebe stvari:

Za nae dananje pravo vai pravilo po kome zalogoprimac nema pravo da upotrebljava
zaloenu stvar, osim ako mu to dozvoli zalogodavac.
U sluaju da se usudi da bez dozvole zalogodavca upotrebljava zaloenu stvar zalogoprimeva
odgovornost se poveava, jer je on tada odgovoran i za sluajnu propast ili oteenje stvari koji bi se
dogodili tom prilikom. Njemu takodje prijeti i oduzimanje stvari i predaja nekom treem licu da je dri
za njega.
Dozvola kojim se zalogodavac saglaava da zalogoprimac moe upotrebljavati zaloenu stvar
moe biti data izriitom klauzulom u ugovoru o zalozi, ali ona moe uslijediti i kasnije nakon
konstituisanja zaloge, ali prije preduzetih materijalnih akata od strane zalogoprimca, koji se tretiraju
kao upotreba stvari.

- obaveza uvanja zaloene stvari:

Obaveza uvanja zaloene stvari nije samo specifina za zalonog povjerioca ve se ona
generalno susrijee kod svakog draoca kome je dobro predato. Zakon o obligacionim odnosima
proklamuje da je zalogoprimac duan uvati stvar sa panjom dobrog privrednika, odnosno dobrog
domaina.
Na jedan opti nain moe se rei da za obavezu uvanja zaloene stvari sa panjom dobrog
privrednika, odnosno dobrog domaina vae uobiajena pravila brojnih sluajeva u kojima se obaveza
uvanja stvari pojavljuje kao akcesorna.
Panja dobrog privrednika ili dobrog domaina zahtijeva od uvara da paljivo, briljivo i
uredno uva povjerenu stvar. Pri uvanju sopstvenih stvari zalogoprimac moe biti i nemaran, ak i
neodgovoran, ali ga norma Zakona obavezuje da pokae vei stepen panje u odnosu na zaloenu
stvar nego to je panja koju uobiajeno pokazuje prema svojim stvarima, bez obzira da li ima
dozvolu od zalogodavca da stvar upotrebljava ili je nema. Ukoliko zaloenu stvar ne uva kako
treba i uopte ako postupa sa njom protivno ugovoru i zakonu sud e narediti, po zahtjevu

27
zalogodavca, da se zaloena stvar oduzme od zalogoprimca i preda nekom treem licu da je dri za
zalogoprimca, jer e prema nekim stvarima biti dovoljno obino dranje i paenje stvari (ali bez
aktivnog uticaja na samu stvar) a nekad e biti potrebno i preduzimanje odredjenih aktivnih radnji od
strane zalogoprimca (provjetravanje, pretakanje, zalivanje itd.) Nekada e zalogoprimac biti obavezan
da snosi nune trokove za ouvanje sutine stvari, ali ih on ima pravo naplatiti prije ostalih
povjerilaca zalogodavaca iz cijene postignute prodajom zaloene stvari.

- povraaj zaloene stvari (actio pigneraticia directa):

Po prestanku zaloge zalogodavac ima pravo da trai (to podrazumijeva i zalogoprimevu

obavezu) povraaj stvari od sada ve biveg zalonog povjerioca, i u tom smislu mu stoji na
raspolaganje actio pigneraticia directa rimskog prava. Ovo pravo zalogodavca, najee njenog
vlasnika, je nesumnjivo, mada se u zakonodavstvima ee provlai odredba o obavezi zalogoprimca
da restituie zaloenu stvar po prestanku zaloge. Naravno, restitucija stvari je po svojoj prirodi
iskljuena u sluajevima gaenja zalonog prava usljed propasti stvari, gubitkom dravine (obaveza
vraanja zaloene stvari moe ponovo oivjeti kad povjerilac povrati dravinu), i usljed
konsolidacije i konfuzije.
Povjerilac je duan da restituie i plodove zaloene stvari kada je ugovoreno da e oni pripasti
zalogodavcu poslije odvajanja od stvari. U svakom sluaju njegova je obaveza da restituie plodove
koji su odvojeni poslije gaenja zaloge.
kucanje svih
- prestanak zalonog prava: vrsta textova
U pravnoj teoriji smatra se da treba razlikovati prestanak stvarnog prava zaloge od gaenja
sloenog zalono-pravnog odnosa. Dok se stvarno pravo zaloge zasniva u istom momentu u kome se
konstituie sloeni zalono-pravni odnos, dotle se uobiajenim gaenjem ovog prava produava
trajanje tog odnosa, ostavljajui da taj odnos postoji ak i za kratko vrijeme dajui ivot daljem
razvoju u formi novih singularnih prava i obaveza koje se javljaju u tom ambijentu, npr. pravo na
koncesiju nove zaloge ili obavezu na naknadu i restituciju stvari.

A) prestanak zalonog prava gubitkom dravine

Povjerioevo pravo da se prvenstveno naplati iz vrijednosti zaloene stvari prestaje

prestankom njegove dravine. Ono ponovo nastaje kad povjerilac povrati dravinu.
Bez prava na tubu za povraaj stvari zalogoprimeva dravina bi bila nekakvo stanje van
zakona a ona to nije upravo prema mehanizmu usvojenom u samom zakonu, jer nastaje kao rezultat
vrenja zalogoprimevog prava (zahtijevati predaju stvari na osnovu ugovora) i pretpostavka je
njegovog drugog i to osnovnog prava (prvenstvene naplate). Dakle, suspendovano pravo prvenstvene
naplate reaktivira se aktivnou samog zalogoprimca (kad povjerilac povrati dravinu), a to znai na
osnovu njegovog subjektivnog prava i po naredjenju samog zakona, jer mu na raspolaganju stoje tuba
zbog smetanja i tuba zbog oduzimanja dravine. Ali, ne treba izgubiti iz vida da pojednostavljena i
olakana zatita prava po ovim tubama ponekad nije efikasna, jer e u ovim sporovima pravnu zatitu
dobiti i onaj ko nema pravo na dravinu (dakle, i trei uzurpator, lopov), koji bi, sasvim sigurno,
izgubio petitorni spor. Uskratiti zalogogprimcu pravo na tubu za povraaj stvari bilo bi nepravedno
rjeenje, jer bi to za njega znailo definitivno gubljenje stvarnog prava zaloge iz razloga to mu
nedostaje sredstvo za ponovno reaktiviranje osnovnog prava (prvenstvene naplate), ak i kada je
dravina na stvari izgubljena bez njegove krivice.

B) prestanak zalonog prava prestankom potraivanja

Zaloga je akcesorno pravo. Egzistencija zalonog prava vezana je za sudbinu garantovanog

potraivanja. Svrha zaloge, u prvom redu, je da nadoknadi izostalo namirenje tako da ono mora bitri

28
egzistentna najdalje do tog momenta. Kao to zalono pravo ne moe nastati prije potraivanja (osim u
ve nabrojanim izuzecima), tako ono ne moe trajati due od njega.
S obzirom na to da je ispunjenje obaveze oekivani i uobiajeni nain njenog prestanka, ono se
pojavljuje i kao najei nain prestanka obaveze.
Naime, u sluaju ispunjenja tudje obaveze svaki ispunilac moe ugovoriti sa povjeriocem, prije
ispunjenja ili prilikom ispunjenja, da ispunjeno potraivanje na njega sa svima (dakle i pravom zaloge)
ili samo nekim sporednim pravima.

C) konsolidacija i konfuzija

Zalono pravo prestaje i za sluaj kada zaloni povjerilac postane sopstvenik zaloene stvari
(konsolidacija) i usljed sjedinjenja potraivanja i duga u jednom licu (konfuzija). Ovo razlikovanje
nije dosljedno sprovedeno niti u zakonodavstvu niti u pravnoj teoriji ali se ono namee kao opravdano
i ima svoje praktine vrijednosti.
Konfuzija je uredjena Zakonom o obligacionim odnosima, dok je konsolidacija svoje mjesto
nala u Zakonu o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima.
Zbog nemogunosti da jedno lice samo sebi bude dunik, odnosno povjerilac obaveza prestaje
u sluaju dak dunik naslijedi povjerioca ili povjerilac naslijedi dunika, odnosno u sluaju kad
povjerilac prenese svoje potraivanje na dunika na osnovu sporazuma o ustupanju potraivanja, dug
sam po sebi prestaje i to je indirektni razlog za gaenje zaloge.
Zalono pravo prestaje i onda kada jedno isto lice postane zaloeni povjerilac i sopstvenik
zaloene stvari (konsolidacija). Dok se kod konfuzije u jednom licu sjedinjuju svojstva zalonog
povjerioca i dunika (potraivanja i duga), dotle se kod konsolidacije u jednom licu sjedinjuju svojstva
zalonog povjerioca i sopstvenika zaloene stvari (zaloge i svojine).

D) propast zaloene stvari, odricanje zalogoprimca i protek roka kao razlozi za prestanak zaloge.

Kao to se svako pravo gasi propau stvari, tako i zalono pravo prestaje propau objekta na
koji se odnosi. Medjutim, propast stvari, kao razlog za gaenje zaloge ne moe se podvesti pod razloge
za prestanak zalonog prava zbog gubitka dravine, ve se on uzima kao dovoljan sam za sebe.
Zalono pravo na pokretnim stvarima prestaje i odricanjem zalogoprimca od zalonog prava.
Odricanje od zaloge ne implicira gaenje potraivanja, koje i dalje postoji ali bez drugog izvora
namirenja.
Zaloni povjerilac odricanjem od zalonog prava gubi taj svoj kvalitet (jer je tako htio) i
postaje obini (hirograferni) povjerilac koji e se morati zadovoljiti iz dunikove imovinske mase
urednim ispunjavanjem obaveze od strane dunika ili prinudnim putem.
Zaloga moe prestati ako ne nastupi uslov (ukoliko je bila konstituisana za obezbjedjenje
uslovnog potraivanja), ili ako protekne rok (ukoliko je bila konstituisana za obezbjedjenje
potraivanja ogranienog rokom).

- zalono pravo na pravima:

Zalono pravo na pravima je sluaj zalonog prava koje se zasniva na potraivanjima i drugim
pravima. Najee se zalau potraivanja izuzev onih koja su neprenosiva po svojoj prirodi, onih iji je
prenos zabranjen zakonom, kao o onih koja su vezana za linost dunika. Medjutim, u zalogu se moe
dati i neko drugo pravo autorsko pravo, pravo patenta, pravo licence, pravo plodouivanja, zalono
pravo.
Nasuprot njima, ne mogu se zaloiti stvarne slubenosti, line slubenosti i lina prava, pravo
na izdravanje, prava koja su priznata odredjenom licu s obzirom na njegova lina svojstva.
Za sticanje zalonog prava na nekom potraivanju potrebno je da dunik bude pismeno
obavijeten o zakljuenom ugovoru o zalozi. No, i pored toga, zalogodavac je duan da preda
zalogoprimcu ispravu o zaloenom potraivanju.

29
 Ako zaloeno potraivanje daje pravo na kamatu ili kakva druga povremena potraivanja,
zalogoprimac je duan da ih naplati. Tako postignuti iznosi prebijaju se sa trokovima na iju naknadu
zalogoprimac ima pravo, zatim sa kamatom koja mu se duguje i najzad sa glavnicom. Ako
zalogoprimac propusti da naplati kamate i povremena potraivanja, odgovoran je za tetu koju priini
zalogodavcu (npr. zbog zastarjelosti).
Ispunjenjem zalonog potraivanja zalono pravo prelazi na stvar kojim je potraivanje
ispunjeno.

REGISTROVANA ZALOGA

- pojam:

Registrovana zaloga je zalono pravo na odredjenoj pokretnoj stvari ili odredjenom pravu koje
ovlauje povjerioca da, ako dunik ne isplati dug o dospjelosti zahtjeva naplatu potraivanja
obezbijedjenog zalogom iz vrijednosti stvari, prije obinih povjerilaca i prije docnijih zalonih
povjerilaca, bez obzira u ijoj svojini se stvar nalazi. Ono pripada stvarnim pravima jer ima sve bitne
karakteristike tih prava. Dejstvo erga omnes pojaava se upisom prijava zaloge u registar.
Zalogodavac je dunik koji ima pravo svojine na pokretnoj stvari ili svojstvo imaoca nekog
prava kojim moe slobodno raspolagati. Zalogu na idealnom dijelu stvari u susvojini vlasnik idealnog
dijela zasniva bez saglasnosti ostalih suvlasnika. Zaloga na stvari u zajednikoj svojini zasniva se
samo na cijeloj stvari i uz saglasnost svih zajedniara.
Obaveza dunika ne prestaje time to povjerilac na njegovoj stvari ili na stvari koja pripada
nekom treem ustanovio zalogu. Zalogom se ne izvrava obaveza, ve se njome obezbjedjuje
povjerioevo potraivanje.
Ako nema predmeta zaloge, onda nema ni zaloge, pa povjerilac ne moe tek u postupku
namirenja traiti da se odredi stvar koja e biti predmet zaloge.

- potraivanje:

Svako potraivanje, ukljuujui i budue ili uslovno potraivanje, kao i potraivanje izraeno u
stranoj valuti, moe da bude obezbijedjeno zalogom. Potraivanje je pravo na naplatu novane
obaveze, iskljuujui akreditive (kreditna pisma), depozitne raune i instrumente plaanja. Dio
potraivanja koji nije obezbijedjen zalogom moe da se naplati samo iz ostale dunikove imovine.
Potraivanje mora biti odredjeno ili odredljivo. Ono je odredivo ako je u ugovoru o zalozi naznaen
okvirni iznos budueg potraivanja koje se obezbjedjuje s obzirom na odredjeni pravni odnos ili vie
pravnih odnosa strana, te ako su povjerilac i tree lice ovlaeni da naknadno odrede visinu
potraivanja nastalog do tog okvirnog iznosa i vrijeme njegove dospjelosti. Ugovorna zaloga je
valjana i mogua samo ako je obezbijedjeno potraivanje na koje se ta zaloga odnosi pravno valjano i
ako ga je mogue ispuniti. Zaloni povjerilac snosi teret dokazivanja u pogledu zasnivanja ugovorne
zaloge.
Ne primjenjuje se na: 1) prenos potraivanja po osnovu naknada iz radnog odnosa zaposlenog;
2) prodaju potraivanja po raunima kao dio kupoprodaje ili drugog
pravnog posla iz kojih su nastali;
3) zalono pravo na nepokretnostima, izuzev ako se radi o
nepokretnostima po namjeni.
Ugovorna zaloga obezbjedjuje itav iznos obezbijedjenog potraivanja, ukljuujui neplaenu
glavnicu, kamatu, ugovorne kazne, trokove povraaja stvari, odravanje, prodaje, kao i druga
obezbijedjena potraivanja, ako nije drukije predvidjeno ugovorom o zalozi ili pismenim odricanjem
od prava. Smatrae se da je zaloni povjerilac izvrio obavezu iz ugovora o potraivanju, ako: 1) je
zalogodavcu ustupio novana sredstva ili njihov ekvivalent;
2) se u korist zalogodavca uzdrao od nekog injenja;

30
 3) je zalogodavcu na drugi nain ustupio neku vrijednost, bilo
prethodno ili naknadno, u zamjenu za davanje zaloge od strane zalogodavca, ukoliko ugovorom o
zalozi nije drukije utvrdjeno.

- ugovor o registrovanoj zalozi:

Ugovor o registrovanoj zalozi je saglasna izjava volja vlasnika stvari i povjerioca kojim se
vlasnik stvari obavezuje, ako dug ne bude isplaen o dospjelosti, da povjerilac naplati svoje
obezbijedjeno potraivanje iz vrijednosti te stvari, na nain propisan zakonom.
Ugovor o zalozi moe da bude samostalan ili dio ugovora koji uredjuje potraivanje (ugovora o
zajmu, kreditu i dr.). Ugovor o zalozi moe da se odnosi na jedan ili vie predmeta. Ugovorna
zaloga omoguava zalonom povjeriocu pravo da preuzme u dravinu stvar u cilju namirenja
obezbijedjenog potraivanja, u skladu sa zakonom; Dug dospijeva u skladu sa ugovorom ili drugim
pravnim osnovom iz koga proizilazi.
Ugovor o zalozi sadri naroito: dan zakljuenja, ime i prezime ili firmu, prebivalite ili
boravite, odnosno sjedite povjerioca i zalogodavca, kao i dunika ako su to razliita lica, predmet
zalonog prava sa potrebnim obiljejima i podatke o potraivanju koje se obezbjedjuje zalonim
pravom. Ovo podrazumijeva: precizne podatke o potraivanju koje se obezbjedjuje, valuti obrauna i
valuti plaanja, iznosu pojedinih rata i vremenu njihove dospjelosti i mjestu i nainu plaanja, odnosno
podatke o glavnom potraivanju, kamatnoj stopi ili drugim elementima na osnovu kojih se moe
odrediti visina kamate, mjestu i nainu plaanja kamate, kao i iznosu drugih sporednih davanja ako su
ugovorena, rokovima dospijevanja potraivanja, odnosno nainu na koji se odredjuje dospjelost, ako
rok nije odredjen; posebni predmet zaloge, koja moe ukljuivati stvari koje e biti nabavljene od
zalogodavca nakon zakljuenja ugovora o zalozi; potpise zalogodavca i zalogoprimca ili potpise u
njihovo ime.

- sticanje registrovane zaloge:

Ugovorna zaloga je zasnovana u momentu zakljuenja ugovora o zalozi. Smatra se da je

ugovorna zaloga pravno valjana kada:
1) postoji propisno zakljuen ugovor o zalozi;
2) zaloni povjerilac daje neku stvar ili avansira novac zalogodavcu;
3) zalogodavac ima pravo na stvari koja je predmet zaloge.
Dravinska ugovorna zaloga na stvari koja je u dravini depozitara moe biti perfektuirana
kada zaloni povjerilac stupi u dravinu:
1) prenosivog tovarnog lista izdatog od strane depozitara, a koji se odnosi na zaloenu stvar;
2) skladinice izdate od strane depozitara, koja se odnosi na zaloenu stvar i koja glasi na
zalogoprimca;
3) drugog dokumenta izdatog od strane depozitara koji sadri opis zaloene stvari, ukoliko nije
u suprotnosti sa drugim zakonima.
Perfektuiranje znai: 1) da je zalono pravo konstituisano i
2) da je prijava zaloge registrovana u skladu sa Zakonom ili da je
zaloni povjerilac primio u dravinu zaloenu stvar.
U postupku u kojem zaloni povjerilac dokazuje prava koja nastaju iz ugovorne zaloge, zaloni
povjerilac nosi teret dokazivanja u pogledu zasnivanja ugovorne zaloge. Kada je zaloni povjerilac
dokazao da je ugovorna zaloga zasnovana, zalogodavac ili drugo lice u postupku snosi teret
dokazivanja u pogledu prestanka zaloge ili drugih injenica koje im idu u prilog.

- registar zaloge:

Registar prijava zaloge je javni registar prijava zaloga na stvarima fizikih ili pravnih lica i
drugih podataka koji se upisuju u registar. Registar prijava zaloge je jedinstvena elektronska baza
podataka. Registar prijava zaloge vodi Privredni sud. Ova evidencija dostupna je svim licima bez

31
obzira na mjesto i teritoriju na kojoj pristupaju registu prijava zaloge. Sva lica mogu se obratiti radi
upisa ili pretraivanja. Podaci iz Registra su javni. Svako ima pravo da zahtijeva pristup podacima
upisanim u Registar. Svako ima pravo da, u skladu sa propisima, zahtijeva ovjereni izvod o podacima
iz Registra.
Niko se ne moe pozvati na okolnost da mu nisu bili poznati podaci iz Registra.
Izmjene i dopune koje se odnose na bitne elemente upisanog zalonog prava imaju karakter
novog upisa. Da bi zaloga bila perfektuirana mora biti registrovana prijava zaloge, ukoliko nije
drukije propisano zakonom.

- objekt registrovane zaloge:

Objekt zaloge moe biti individualno odredjena stvar kojim zalogodavac moe slobodno
raspolagati. Zaloiti se mogu i pokretne stvari odredjene po vrsti, ako je ugovorom o zalozi odredjena
koliina ili broj i nain na koje se mogu razlikovati od drugih stvari iste vrste. Objekt zaloge moe biti
i zbir pokretnih stvari, tako to je roba u odredjenom skladitu ili prodavnici, inventar koji slui za
obavljanje privredne djelatnosti i drugo, u skladu sa ugovorom o zalozi. Suvlasniki udio pokretne
stvari ili zbira pokretnih stvari moe biti predmet zaloge. Idealni deo imovinskih prava moe se
takodje zaloiti.
Zaloga obuhvata stvar u cjelini:
1) sve sastavne djelove stvari
2) sva poboljanja i poveanja vrijednosti stvari do kojih je dolo posle zasnivanja
zaloge.
Objekt zaloge mogu biti stvari ili prava koje e zalogodavac pribaviti u budunosti. U tom
sluaju zalono pravo nastaje kad zalogodavac stekne pravo svojine na stvari, odnosno pravo
potraivanja ili drugo imovinsko pravo. Povjerilac ima pravo da trai da se u registar prijava zaloge
upie zalono pravo na buduoj stvari.
Objekt zaloge moe biti pravo potraivanja zalogodavca prema duniku i u sluaju da je
zaloni povjerilac dunik zalogodavca.
U ugovornoj zalozi iji je predmet potraivanje, lice koje je dunik u pravnom poslu iz kojeg je
nastalo zaloeno potraivanje moe da vrati dug na nain ugovoren sa zalogodavcem, ukoliko
zalogodavac ili zaloni povjerilac ne obavijesti dunika da je potraivanje zaloeno i da moe
iskljuivo biti namireno plaanjem zalonom povjeriocu ili licu koje zaloni povjerilac odredi.

- prava i obaveze ugovornih strana:

Zalogodavac u svojstvu vlasnika i poslije nastanka zaloge ima pravo da: 1) dri predmet
zaloge;
2) upotrebljava predmet zaloge prema uobiajenoj namjeni;
3) pribira prirodne i gradjanske plodove koje predmet zaloge daje;
4) otudji predmet zaloge i prenese pravo na pribavioca, u tom sluaju se ne mijenja nita u
dunikovoj obavezi i u obezbijedjenom potraivanju.
Ugovorom o zalozi moe se ograniiti upotreba predmeta zalonog prava i odrediti nain na
koji zalogodavac moe ubudue da ga upotrebljava. Njime se mogu iskljuiti odredjeni naini
upotrebe predmeta zalonog prava. Ako predmet zalonog prava daje plodove, zalogodavac je
ovlaen da ih pribira. Ugovorom o zalozi moe se predvideti da, umjesto zalogodavca, zaloni
povjerilac ima pravo da pribira plodove od predmeta zalonog prava. Njime se moe iskljuiti pravo
zalogodavca da otudji predmet zalonog prava.
Zalogodavac odgovara zalonom povjeriocu za tetu koja nastane povredom ove zabrane. Lice
stie pravo svojine na otudjenoj stvari optereeno zalogom, ako nije drukije propisano Zakonom.
Izuzetno lice stie pravo na zaloenoj stvari i neoptereeno zalogom:
1) u pravnom poslu u kojem zalogodavac prenosi pravo putem prodaje u uobiajenom toku
poslovanja.

32
 2) u pravnom poslu u kojem zalogodavac prenosi zaloenu stvar sa pisanom saglasnou svih
zalonih povjerilaca koji imaju ugovornu zalogu na toj stvari;
3) u pravnom poslu u kojem je stvar koja se prenosi, a koja je predmet zaloge: akcija ili
instrument duga koji se kotira na priznatom tritu; instrument; ili novac (gotovina).

- zatita registrovane zaloge:

- Povjerilac ima pravo da zahtijeva da sud naloi vlasniku, odnosno neposrednom draocu, da
prestane sa odredjenim ponaanjem ako:
1) je zbog takvog ponaanja vrijednost predmeta zaloge smanjena; ili
2) zbog ponaanja koje namjerava da preduzme, prijeti opasnost od smanjenja vrijednosti
stvari.
U sluajevima smanjenja vrijednosti:
1) sud moe da dozvoli povjeriocu da preduzme potrebne mjere da se izbegne smanjenje
vrijednosti stvari;
2) zaloni povjerilac moe, ako okolnosti ne trpe odlaganje, da preduzme potrebne mjere i prije
nego to dobije dozvolu od suda, ako je ili ako je to izriito predvidjeno u ugovoru o zalozi;
3) povjerilac ima pravo da zahtijeva od suda odluku da vlasnik plati naknadu za uinjene
trokove.

- pravo prvenstva:

Prva perfektuirana ugovorna zaloga uiva prvenstvo u odnosu na bilo koju ugovornu zalogu
koja je naknadno perfektuirana, sve dok prva perfektuirana zaloga proizvodi pravno dejstvo. Svaka
naknadna ugovorna zaloga iste stvari rangira se po redosljedu datuma perfektuiranja.
Perfektuirana zaloga koja ne nastaje na osnovu ugovora uiva jednaku pravnu snagu kao i
perfektuirana ugovorna zaloga.
Zaloga instrumenata koja je perfektuirana stupanjem u dravinu uiva prvenstvo u odnosu na
bilo koju prethodnu ugovornu zalogu ili zalogu koja ne nastaje na osnovu ugovora. Instrumenti su:
1) dokumenti koji slue kao dokaz postojanja nekog prenosivog prava, kao i prenosivi
dokumenti koje imaocu daju pravo da primi novac ili robu i
2) prenosivi instrumenti.
Pravni posao u kojem je prodavac-davalac lizinga vlasnik stvari i daje stvar na lizing kupcu-
korisniku lizinga smatra se zalogom na predmetu kupoprodaje. Pravni posao u kojem prodavac
pokretne stvari prenosi pravo svojine kupcu, ali uslovljava taj prenos kupevim plaanjem prodaju
znatnog dijela ili ukupne kupoprodajne cijene je zaloga na predmetu kupoprodaje.
Prvenstvo ugovorne zaloge moe biti promijenjeno pisanim ugovorom potpisanim od:
1) imaoca druge ugovorne zaloge koja bi, kao rezultat promjene, izgubila prvenstvo koji je
imala u odnosu na ugovornu zalogu iji je redoslijed prvenstva promijenjen;
2) imaoca druge ugovorne zaloge koji, kao rezultat promjene, ne bi stekao prvenstvo u odnosu
na ugovornu zalogu iji je redosljed prvenstva promijenjen;
3) lice koje je registrovalo prijavu zaloge koja ne nastaje na osnovu ugovora u skladu sa
Zakonom, ali samo ako bi prava tog lica u odnosu na stvar koja je predmet te zaloge bila umanjena.

- vansudska prodaja zaloene stvari:

Postupak vansudske prodaje podrazumijeva ostvarenje formalnih i maritornih uslova za

njegovo sprovodjenje. Formalni uslovi su: dravina zalogoprimca; odravanje prodaje u mjestu i u
vrijeme koje je odredjeno uslovima prodaje; da je obavjetenje o prodaji dostavljeno na propisani
nain; da se nadmetanje odrava pred ovlaenim licem oznaenim u obavjetenju u prodaji.
Meritorni uslovi su: da su uslovi prodaje utvrdjeni u skladu sa ugovorom i zakonom; da u tom
postupku ne uestvuju lica koja ne mogu biti kupci; da u postupku uestvuje makar samo jedan kupac
(ponudilac).

33
 Aktivno legitimisano lice u postupku vansudske prodaje je zaloni povjerilac. Pasivno
legitimisano lice je vlasnik zaloene stvari. To lice ne mora biti istovremeno i lini dunik.
Ako dunik ne ispuni svoju obavezu o dospjelosti, zaloni povjerilac stie pravo na dravinu
po samom zakonu. Kada zalogodavac dobrovoljno ne izvri svoju obavezu predaje predmeta zalonog
prava zalonom povjeriocu, onda ovaj moe sudu podnijeti predlog za donoenje reenja o oduzimanju
predmeta zalonog prava od zalogodavca ili lica u ijoj se dravini predmet zalonog prava nalazi i
predaji tog predmeta zalonom povjeriocu u dravinu. Uz predlog podnosi se ovjereni izvod iz
Registra zaloge i ugovor o zalozi.
Zalogodavac moe osporavati pravo zalonog povjerioca da se namiri vansudskim putem ako
ponese tubu sudu i dokae da povjerioevo potraivanje ili zalono pravo ne postoji, da potraivanje
nije dospjelo za naplatu ili da je dug isplaen.
Zaloni povjerilac koji se namiruje iz zaloenog potraivanja mora to uiniti u skladu sa
principom ekonomske opravdanosti. Ukoliko ugovorom o zalozi nije utvrdjeno drukije, zaloni
povjerilac je duan da vrati zalogodavcu viak cijene dobijen prodajom iznad iznosa potraivanja.
Zaloni povjerilac moe pristupiti vansudskoj prodaji predmeta zaloge nakon to o tome
obavijesti odredjena lica. Raspolaganje zaloenom stvari moe biti sprovedeno javnim nadmetanjem
ili neposrednom pogodbom.
Kupac ne moe biti, ni na osnovu javnog nadmetanja, niti na osnovu neposredne pogodbe,
dunik, ovlaeno ili drugo lice koje slubeno uestvuje u postupku prodaje, kao ni lice koje je njoj
srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobonoj liniji do etvrtog stepena, brani drug
ili srodnik po tazbini do drugog stepena, staralac, usvojenik ili usvojilac i lice koje po zakonu ne moe
stei nepokretnost koja je predmet izvrenja.
Zaloni povjerilac je duan da obavijesti dunika i zalogodavca, kad to nije isto lice i tree lice
kod koga se stvar nalazi, o mjestu i vremenu odravanja prodaje. Zaloni povjerilac je duan
obavijestiti i svakog drugog zalogoprimca koji ima zalogu na istoj stvari. Ako je prodaja predmeta
zalonog prava odrana bez prisustva dunika i zalogodavca, kad to nije isto lice, zaloni povjerilac je
duan da, bez odlaganja, obavijesti svakog od njih o okolnostima koje mogu biti od znaaja, a naroito
o izvrenoj prodaji, nainu na koji je prodaja izvrena, postignutoj cijeni i trokovima.
Zaloni povjerilac ima pravo da kupi zaloenu stvar na javnom nadmetanju, a putem
neposredne pogodbe samo ako se takve stvari prodaju na priznatom tritu ili kada postoji iroko
rasprostranjena standardna cijena takvih stvari.
Prije pristupanja prodaji zaloni povjerilac je duan da utvrdi orijentacionu trinu vrijednost
stvari angaovanjem ovlaenog vjetaka.
Oglas o odravanju prodaje mora biti na vidan nain objavljen u dnevnom listu koji se prodaje.
Javni oglas treba da sadri:
1) opis stvari;
2) ime i prezime, odnosno naziv zalogoprimca;
3) podatke kako kontaktirati zalogoprimca;
4) poetnu cijenu;
5) vrijeme i mjesto prodaje;
6) druge informacije za koje zaloni povjerilac smatra da su od znaaja
Stvari se ne mogu prodati za iznos ispod procijenjene vrijednosti na prvom nadmetanju,
odnosno u roku koji je odredjen za prodaju neposrednom pogodbom. Ako na prvom javnom
nadmetanju nije postignuta cijena u visini procijenjene vrijednosti, moe se odrediti novo nadmetanje
na kome se stvari mogu prodati ispod procijenjene vrijednosti, ali ne ispod treine te vrijednosti.
Drugo javno nadmetanje ili prodaja putem neposredne pogodbe moe se organizovati u roku od 30
dana od dana prvog nadmetanja, odnosno od dana isteka roka koji je odredjen za prodaju putem
neposredne pogodbe.
Kao to je ve reeno zaloni povjerilac, nakon zakonito steene dravine, moe prodati, dati u
zakup (ako je tako ugovoreno) ili na drugi nain raspolagati zaloenom stvari. Zaloni povjerilac ima
pravo da iz prodajne cijene namiri sljedeim redom:
1) razumne trokove koje je imao prilikom stupanja u dravinu zaloene stvari, njenog uvanja
radi prodaje i druge razumne trokove povezane sa prodajom;

34
 2) obezbijedjeno potraivanje.

- prestanak registrovane zaloge:

Registrovana ugovorna zaloga prestaje kada:

1) se zalogodavac i zaloni povjerilac o tome sporazumiju;
2) obezbijedjeno potraivanje bude namireno ili na drugi nain prestane;
3) tree lice stekne pravo na zaloenoj stvari u skladu sa Zakonom;
4) zaloena stvar bude ponovo prela u dravinu treeg lica;
U sluaju dravinske ugovorne zaloge, zaloni povjerilac vraa zaloenu stvar zalogodavcu po
prestanku takve zaloge, ukoliko nije drukije dogovoreno izmedju zalogoprimca i zalogodavca.
Zalono pravo prestaje i kad predmet zalonog prava propadne. Ako je predmet zalonog prava bio
osiguran, zalono pravo se uspostavlja na potraivanju iznosa (ili naknade) osiguranja.

PRAVO RETENCIJE

- pojam:

Pravo retencije je pravo povjerioca dospjelog potraivanja da zadri dunikovu stvar koja mu
se nala u rukama i da se naplati iz njene vrijednosti poto blagovremeno obavijesti dunika o toj
namjeri. U njima su priznata prava povjeriocu (retinentu) ne samo da dunikovu stvar zadri ve i da
se naplati iz njene vrijednosti na isti nain kao i zaloni povjerilac.
Pravo retencije ima najprije za cilj zatitu urednog i lojalnog pravnog subjekta (povjerioca),
tako to mu se obezbjedjuje ostvarivanje dva ovlaenja:
a) zadravanje stvari
b) namirenje iz vrijednosti zadrane stvari.
Postoje dva interesa: s jedne strane, to je interes dunika (vlasnika), a s druge strane, to je
interes povjerioca (retinenta). Pravom retencije se daje prevaga povjerioevim interesima, na nain to
mu se dozvoljava da zadri dunikove stvari kako bi vrio presiju na njega da izmiri svoju obavezu.
Pravo retencije je opravdano s gledita procesne ekonomije i ubrzanja parninog postupka:
povjerilac je vrei ovo pravo u mogunosti da uredi svoja prava i obaveze sa dunikom uz manje
sudske trokove i uz ubrzani tok postupka.

- uslovi za nastanak prava retencije:

A) potraivanje

Pravo retencije je akcesorno pravo. Zavisnost prava retencije od potraivanja ini njegovu
najuoljiviju karakteristiku. Egzistencija prava retencije vezuje se za sudbinu garantovanog
potraivanja. U tom smislu i ovdje se primjenjuju pravila zalonog prava.
Potraivanje mora biti punovano i dospjelo. Za pravnu teoriju je sporno da li povjerilac moe
zadrati dunikovu stvar ako je njegovo potraivanje zastarjelo.
Poto zaloni povjerilac zastarjelog potraivanja moe namiriti svoje potraivanje iz
optereene stvari ako je dri u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, nesumnjivo je
da to moe uiniti i retinent koji ima dospjelo potraivanje prema duniku (jer stvar ima u rukama).
Pravo retencije e egzistirati sve dok retinent ima stvar u rukama.
Za nastanak prava retencije potrebno je da je potraivanje dospjelo. Dospjelost potraivanja je
uslov i za vrenje ovog prava. Ona mora nastupiti prije nastanka prava retencije. Nije, dakle, od
znaaja da li je dospjelost nastupila prije ili poslije sticanja povjerioeve dravine na stvari (detencija i
potraivanje su nedovoljni uslovi).
Potraivanje je dospjelo u onom trenutku kada dunik treba da isplati obavezu i kada povjerilac
moe da trai ispunjenje.

35
 Ukoliko je dunik postao nesposoban za plaanje, povjerilac moe vriti pravo zadravanja
iako njegovo potraivanje nije dospjelo.

B) podobnost stvari

S obzirom na zakonsku odredbu po kojoj povjerilac ima pravo da se naplati iz vrijednosti

dunikove stvari koja mu se nala u rukama na isti nain kao i zaloni povjerilac, moemo uopteno
konstatovati da predmet prava retencije mogu biti one stvari koje mogu biti objekt zaloge. Pravo
retencije, kao i zalono pravo, ima karakter subsidijarnog izvora namirenja nekog neispunjenog
potraivanja.
Stvari koje povjeriocu ne mogu da prue namirenje iskljuuju se iz mogueg kruga objekata
prava retencije. To znai da stvar koja nema imovinsku vrijednost ili koja je po sili zakonskih odredbi
nerazdvojiva od linosti dunika ne moe biti objekt prava retencije. Objekt prava retencije ne mogu
biti lina dokumenta (paso, svjedoanstva, i sl.) U naoj pravnoj teoriji nije sporno da predmet prava
retencije mogu biti sve pokretne stvari, ali je vano da se stvar moe izloiti prodaji. Medjutim,
razliita su miljenja oko pitanja da li nepokretne stvari mogu biti predmet prava retencije. Po jednom
miljenju, pravo retencije se, kod nepokretnosti, sastoji iz ovlaenja da se zadri stvar do isplate, ali
ne i iz ovlaenja namirenja iz zadrane stvari. Po drugom miljenju, pravo retencije se moe odnositi
samo na pokretne stvari.
Svi ovi razlozi govore da je mogue zasnovati pravo retencije i na nepokretnim stvarima, i to
ne samo kao sredstvo pritiska (ovlaenje zadravanja dunikove stvari), nego i kao sredstvo
namirenja (ovlaenje namirenja iz zadrane stvari).

C) neposredna dravina

Za nastanak prava retencije bitna je povjerioeva dravina na stvari. Sama po sebi dravina nije
dovoljna, kao to nije dovoljno imati samo dospjelo potraivanje. Za razliku od zaloge, kod koje je
mogua i nepotpuna deposesija zalogodavca, kod prava retencije deposesija dunika mora biti
potpuna. Deposesija zalogodavca se po optem pravilu ostvaruje zasnivanjem zalogoprimeve
dravine na stvari, mada se ona moe ostvariti i zasnivanjem dravine od strane treeg lica
(sporazumno odredjenog) ili zasnivanjem sudravine od strane zalogodavca i zalogoprimca. Za
nastanak prava retencije nije od znaaja kada je dravina steena, prije ili poslije dospjelosti
potraivanja.
a) ovlaenje zadravanja dunikove stvari;
b) ovlaenje namirenja iz zadrane stvari.
Povjerilac nema pravo zadravanja kad dunik zahtijeva da mu s vrati stvar koja je izala iz
njegove dravine protiv njegove volje, ili kad dunik zahtijeva da mu se vrati stvar koja je predata
povjeriocu na uvanje ili poslugu.
Za nastanak prava retencije bitno je da se dunik saglasio sa deposesijom time to je povjeriocu
predao stvar u dravinu (npr. radi popravke, u zakup i sl.). Tako npr., pravo retencije nee nastati ako
je povjerilac do stvari doao nasilnim i prevarnim radnjama (vi, clam, preacario), ili ako je naao
izgubljenu stvar, ili mu je stvar pogreno dostavljena, ili ako je pribavio od neovlaenog lica, itd.
Drugim rijeima, bezpravno uzimanje stvari i bezpravno zadravanje stvari ne moe dovesti do
sticanja prava retencije, pa dunik moe izdejstvovati povraaj stvari od povjerioca.
Pravo retencije ne moe nastati ni u sluaju predaje stvari na uvanje. Predajom stvari na
uvanje dunik je poklonio povjerenje povjeriocu da e mu stvar uvati kao svoju sopstvenu, a ako
je ostava uz naknadu, kao dobar privrednik, odnosno dobar domain.

- sadrina prava retencije:

Saglasno odredbama Zakona o obligacionim odnosima, pravo retencije se sastoji iz dva

ovlaenja:
1) ovlaenje povjerioca da zadri dunikovu stvar i

36
 2) ovlaenje povjerioca na namirenje potraivanja iz vrijednosti zadrane stvari.
Pri tom, povjerilac ima pravo prvenstvene naplate u odnosu na ostale povjerioce, to je i
razumljivo ako se ima u vidu da se stvar dunika nalazi u njegovim rukama.

- pravo povjerioca da zadri dunikovu stvar:

Smisao prava retencije je u zadravanju stvari od strane povjerioca sve dok mu dunik ne
izmiri dug. S procesno-pravnog gledita pravo retencije je prigovor (dilatorna ekcepcija) kojim se
samo privremeno odlae vraanje stvari (dok dunik ne ispuni svoju obavezu).
Vrenjem prava retencije postie se pritisak na dunika da izmiri svoju obavezu, pa se u ovom
smislu ona pojavljuje i kao sredstvo prinude. Zadravajui stvar dunika povjerilac ne dovodi u pitanje
svoju obavezu vraanja stvari.

- pravo povjerioca da se namiri iz vrijednosti zadrane stvari:

Ako dunik ne izmiri svoju obavezu (ili zato to nije bio u mogunosti ili zato to e radije
rtvovati svoju stvar nego ispuniti svoju obavezu), zadrana stvar moe predstavljati realno
obezbjedjenje za naplatu povjerioevog potraivanja. Povjerilac se namiruje iz vrijednosti zadrane
stvari na isti nain kao i zaloni povjerilac, s tim to je duan da prije nego to pristupi ostvarenju
naplate o svojoj namjeri blagovremeno obavijesti dunika.
Ako bi trokovi javne prodaje bili nesrazmjerno veliki u odnosu na vrijednost zaloene stvari,
sud moe odluiti da povjerilac proda stvar po cijeni utvrdjenoj procjenom strunjaka, ili da je, ako
hoe, zadri za sebe po toj cijeni. Ako dunik ne namiri o dospjelosti potraivanje nastalo iz ugovora u
privredi, povjerilac nije duan obraati se sudu, nego moe pristupiti prodaji zaloene stvari na javnoj
prodaji po isteku osam dana od upozorenja uinjenog duniku kao i zalogodavcu, kad to nije isto lice,
da e tako postupiti. Ako zaloene stvari imaju trinu ili berzansku cijenu, povjerilac ih moe prodati
po toj cijeni, po isteku osam dana od upozorenja uinjenog duniku i zalogodavcu da e tako postupiti.
Dok ne pristupi prodaji zadrane stvari, povjerilac ima obavezu da je uva sa panjom dobrog
privrednika, odnosno dobrog domaina.

- prestanak prava retencije:

Kao akcesorno pravo pravo retencije prestaje u svim sluajevima prestanaka povjerioevog
potraivanja. Ono prestaje i prestankom povjerioeve dravine na stvari. Ako povjerilac uspije da
povrati dravinu, pravo retencije ponovo nastaje (reaktivira se). Ostali sluajevi prestanka prava
retencije su:
a) odricanjem povjerioca od prava retencije;
b) odricanjem vlasnika od prava svojine na zadranoj stvari;
c) davanjem drugog odgovarajueg obezbjedjenja;
d) propast zadrane stvari;
e) konsolidacija (sluaj kada povjerilac postane sopstvenik zadrane stvari);
f) konfuzija (sjedinjenje potraivanja i duga u jednom licu);
g) javna prodaja zadrane stvari.

37
38