www.pravokutnik.

net

STVARNO PRAVO

Odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog gosp.iskorištavanja stvari nazivaju se u građ-
pr.smislu STVARNOPRAVNIM ODNOSIMA.

STVARNO PRAVO u obj.smislu je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društv.odnosi koji
nastaju među ljudima glede neposrednog gosp.odarskog iskorištavanja stvari; to je skup pravnih
pravila kojima se uređuju odnosi koji nastaju među ljudima povodom stvari.

STVARNO PRAVO u subj.smislu su različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u

stvarnopravnim odnosima priznaju norme obj.prava.

Karakteristike stvarnog prava:

a) Stvarnopravnost – objekt stvarnopravnog odnosa je stvar.
b) Apsolutnost – znači da ta prava djeluju protiv svakoga (contra omnes).
c) Numerus clausus – broj stvarnih prava određen je propisom. U određivanju
stvarnopr.karaktera nekom pravu ne vrijedi načelo dispozitivnosti. Numerus clausus ne znači
da je broj st.prava jednom zauvijek određen, već to da je taj broj u određenom pravnom
sustavu u svakom trenutku određen propisom. Načelo zatvorenog broja stv.prava se naziva
RIMSKIM KRITERIJEM.

Stv.prava se mogu klasificirati na:

a) stv.prava na vlastitoj stvari – pravo vlasništva
b) stv.prava na tuđoj stvari (sektorska prava) – pravo služnosti, založno pravo, stvarni teret i
pravo građenja.

POSJED (Possessio)

Ovisno o elementu čovjekove volje i odabranoj konstrukciji posjeda mogu se razlikovati ove grupe
odnosa:
Mehanički odnos – kada se čovjek faktično nalazi u odnosu prema stvari, a da tog odnosa nije
svjestan (npr.netko stavi knjigu u našu torbu).
Detencija – je držanje stvari s voljom da se stvar drži (obično za drugoga).
Posjed – poznate 2 konstrukcije: rimska ili subjektivistička i germanska ili objektivistička.
Prema rimskoj konstrukciji posjed stvari se definira kao držanje stvari s voljom da se drži kao
svoja, a ZV je prihvatio obj.ili modernu konstrukciju prema kojoj animus possidendi više ne
ulazi u konstrukciju posjeda, dovoljan je samo corpus – Posjed stvari je faktična vlast na stvari.

U posjedovnoj parnici se ne raspravlja o pravu na posjed, već o činjenici posljednjeg mirnog posjeda i
o činu smetanja. Posjedovnom tužbom se može postići najviše to da se uspostavi ono posjed.stanje
kakvo je bilo prije smetanja. Dakle, pitanje prava na posjed se može nakon te parnice riješiti u
redovnoj vlasničkoj parnici u kojoj se ispituje tko ima pravo na posjed.

1
 www.pravokutnik.net
Posjed je faktično stanje zaštićeno pravom.

Subjekti posjeda mogu biti fiz.i pravne osobe.

Za stjecanje posjeda se više ne zahtijeva posjed.volja, tako da ga mogu stjecati i one fiz.osobe koje
imaju ograničenu posl.sposobnost, pa i poslovno nesposobne osobe.

Kao objekti posjeda, mogu se pojaviti stvari i prava.

Posjedovati se mogu samo sadašnje stvari, buduće stvari ne mogu biti objekti posjeda.
Ne mogu se posjedovati neprometna i neimovinska prava.

Vrste posjeda:
a) Neposredan i posredan, samostalan i nesamostalan.
Neposredan posjed ima svaka osoba koja neposredno, osobno ili preko pomoćnika u
posjedovanju izvršava faktičnu vlast na stvari.
Posredan posjed ima osoba koja faktičnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe, kojoj je po
osnovi plodouživanja, zakupa, čuvanja, posudbe ili dr.pravnog posla dala stvar u neposredan
posjed.
Samostalan je posjed kad faktičnu vlast na stvari izvršava vlasnik stvari. ZV postavlja
predmnjevu da se posjed smatra samostalnim dok se ne dokaže suprotno – oboriva predmnjeva –
praesumptio juris.
Nesamostalan je onaj posjed kod kojeg se faktična vlast izvršava na osnovi prava izvedenog iz
prava samostalnog posjednika, kao npr.posjed zakupnika, depozitara…
Nesamostalan posjed može biti neposredan (npr.zakupnik ima sam faktičnu vlast na stvari) i
posredan (kad zakupnik da zakupljenu stvar u podzakup).
I samostalan posjed može biti posredan i neposredan.

b) Individualni posjed i suposjed.

Ind. je posjed kad samo jedna osoba ima posjed na stvari ili pravu.
Suposjed postoji kada više osoba imaju posjed na istoj stvari ili pravu.

c) Vrste posjeda s obzirom na objekt posjeda.

Od pravila da posjed stvari ima svaka osoba koja ima faktičnu vlast na stvari ZV je odstupio u 2
slučaja:
1) tu je odrekao posjed premda se radi o izvršavanju fakt.vlasti, npr. osobe koje na osnovi
radnog odnosa ili u kućanstvu izvršavaju fakt.vlast na stvari za drugu osobu,
npr.kućna pomoćnica, konobar – pomoćnici u posjedovanju;
2) posjed je priznat bez obzira na nepostojanje fakt.vlasti na stvari – ostaviteljev posjed
prelazi na njegova nasljednika u trenutku njegove smrti – nasljednički posjed.
Tabularni posjed ima osoba koja je upisana u zemlj.knjige kao vlasnik nekretnine, a na njoj
nema fakt.vlasti.
ZV priznaje samo jedan slučaj posjeda prava – posjed prava stvarne služnosti – posjed
prava ima osoba koja faktično izvršava sadržaj prava stv.služnosti glede neke nekretnine.

2
 www.pravokutnik.net
d) Vrste posjeda s obzirom na kakvoću.
1) Zakonit i nezakonit posjed.
Zakonit posjed je onaj koji se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi ili pravnom temelju.
Pravo na posjed ima onaj koji ima valjani titulus ili naslov stjecanja.
Posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit.
2) Istinit i neistinit posjed.
Istinit posjed je onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, npr.tradicija.
Neistinit ili viciozan posjed je onaj koji je stečen silom, potajno ili prijevarom ili
zlouporabom povjerenja (vi, clam, precario).
Posjednik kojemu je njegov posjed silom oduzet može odmah neposredno, također silom,
vratiti svoj posjed. To je slučaj samopomoći i ne predstavlja smetanje posjeda.
Tipičan slučaj potajnog stjecanja je krađa.
Zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljeni način (precario modo) stječe se posjed kad
netko nastoji samovlasno pretvoriti u trajno stanje ono što mu je dano samo iz usluge.
PREKARIJ je ugovor po kojem je jedna strana prepustila drugoj strani neku stvar na
besplatnu uporabu do opoziva.
3) Pošten i nepošten posjed.
Pošten posjed (bonae fidei possessio) ako posjednik u vrijeme kad ga je stekao nije znao niti je
s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na
posjed. Prema ZV, posjed se smatra poštenim sve dok se ne dokaže suprotno – presumptio
iuris.
Nepošten je onaj posjed (malae fidei possessio) kad posjednik zna ili je imao dovoljno razloga
posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
Posjed koji ima sve 3 poz.kvalitete, tj. da je istodobno zakonit, istinit i pošten naziva se
kvalificiranim posjedom – taj posjed je pretpostavka redovite dosjelosti i podizanja
publicijanske tužbe.

Stjecanje i prestanak posjeda

Posjed se može steći izvorno ili izvedeno.

Izvorno stjecanje posjeda znači stjecanje posjeda mimo volje ili protiv volje dosadašnjeg
posjednika, tj.stjecanje bez obzira na prednika.

Za izvorno stjecanje neposrednog posjeda stvari potrebno je izvršiti jednostran fizički čin
kojim se uspostavlja fakt.vlast na stvari – APREHENZIJA.
Kod nekretnina posjed se stječe na izvoran način u pravilu tako da se stupi na nekretninu.
Kao slučaj izvornog stjecanja posjeda smatra se i samovlasno protupravno oduzimanje
tuđeg posjeda – 2 pretpostavke:
1) akt oduzimanja mora stjecatelju omogućiti fakt.raspolaganje stvarju
2) dosadašnjem posjedniku mora aktom oduzimanja biti onemogućeno fakt.raspolaganje
stvarju.

Izvorno stjecanje posrednog posjeda moguće je samo preko zastupnika, kada je on stekao
neposr.posjed izvorno.

Izvedeno stjecanje posjeda znači stjecanje posjeda s voljom dosadašnjeg posjednika.

3
 www.pravokutnik.net
Neposredan posjed stječe se tradicijom – to je prijenos posjeda predajom stvari novom posjedniku.
1. Fizička predaja ili predaja iz ruke u ruku – najčešća vrsta tradicije kod prijenosa posjeda pokretnih
stvari. Poseban oblik fiz.predaje je tzv. predaja dugom rukom (traditio longa manu) kada se
stjecatelj s dopuštenjem prenositelja sam stavlja u posjed (npr. s neke uzvisine se pokaže
stjecatelju neka zemljišna čestica).
2. Predaja znacima ili simbolička tradicija. Kod te tradicije se postavljaju 2 osn.pitanja: 1. kod kojih
se stvari uopće može prenijeti posjed putem simb.trad. i 2. koliko ima oblika simb.trad.
Simb.trad.dolazi u obzir u prvom redu kod onih stvari koje se ne mogu predati iz ruke u ruku.
Kada se ta trad.obavlja pomoću isprava, sama tradicija isprave zamjenjuje fiz.predaju stvari.
3. Tradicija očitovanjem – javljala se u 2 osn.oblika:
a) Tradicija brevi manu – imamo je kad posjednik očituje volju da predaje stvar stjecatelju
na kojoj ovaj već ima fakt.vlast (kao npr.pomoćnik u posjedovanju).
b) Constitutum possessorium – dotadašnji posjednik zadržava fakt.vlast na stvari
očitovanjem volje, ali ne u svojstvu posjednika stvari, već u svojstvu pomoćnika u
posjedovanju, a stjecatelj postaje posjednikom. C.p.nije moguć kao prijenos posjeda
između neposrednog i posrednog posjednika. Npr. vlasnik proda zemljište i potom ga
uzme u zakup od novog vlasnika. Prije i poslije prodaje on je neposredni posjednik,
razlika je samo u tome što je prije prodaje imao posjed kao vlasnik (samostalni posjed),
a poslije prodaje kao zakupnik stvari (nesamostalni posjed).
4. Tradicija transportom – Prema ZV kad god se posjed prenosi osobi koja nije prisutna, predaja se
smatra izvršenom kad sam stjecatelj primi stvar ili kad je primi njegov zastupnik.
Ako se stvar prevozi, predaja prijevozniku znači ujedno i predaja stjecatelju samo ako
prijevoznik radi za račun stjecatelja.
Kod ugovora o prodaji – prema ZOO – predaja se smatra izvršenom uručenjem stvari
prijevozniku ili otpremniku, neovisno o tome rade li za račun stjecatelja (ali, stranke mogu
ugovorom odrediti drugačije).

Posredni se posjed stječe izvedeno prijenosom tog posjeda s jedne na drugu osobu pravnim poslom,
ex lege ili odlukom državnog tijela vlasti.
Pravnim se poslom stječe posredan posjed npr. kad netko kupi stvar koja se nalazi u zakupu, gdje
kupac kao vlasnik izvršava faktičnu vlast na stvari posredno preko zakupnika kao neposrednog
posjednika. Također se može steći prijenosom ugovora i nasljeđivanjem posrednog posjednika.
Osim ove translativne varijante, moguće je izvedeno stjecanje posrednog posjeda i u konstitutivnom
obliku – kad prednik zadržava dotadašnji neposredni posjed, a stjecatelj postaje posredni posjednik
stvari, npr.vlasnik proda stan pa u njemu ostane neko vrijeme kao najmoprimac. Kupac stana je
postao posrednim posjednikom, a prodavatelj je ostao neposredni posjednik.

Izvorno se stječe posjed prava AFIRMATIVNE stvarne služnosti samovlasnim otpočinjanjem vršenja
njena sadržaja, npr. prelaženjem preko nečije livade.
Posjed prava NEGATIVNE stvarne služnosti stječe se izvorno zabranom vlasniku odnosno
posjedniku poslužne nekretnine da se njome koristi na određeni način, npr. da otvori prozor prema
susjedu.
Izvorno stečen posjed prava stv.služnosti viciozan je i stoga ne može poslužiti kao pretpostavka
stjecanja stv.služnosti dosjelošću.

4
 www.pravokutnik.net
Posjed prava stv.služnosti stječe se izvedeno kad se njegov sadržaj, bilo afirm.bilo neg., faktički
izvršava uz privolu vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine. Oblik očitovanja će najčešće biti
usmeni pravni posao, no to može biti i pravni posao u pisanom obliku, tradicija i nasljeđivanje
povlasnog dobra u korist kojeg je postojao posjed prava stv.služnosti.

U našem stvarnom pravu prihvaćeno je NAČELO TRAJNOSTI POSJEDA, prema kojemu se smatra
da posjed jednom stečen traje neprekidno. Tko tvrdi da je posjed prekinut ili prestao mora dokazati
da su nastupile okolnosti za koje zakon veže prestanak posjeda – pravna predmnjeva.

Posjed stvari prestaje gubitkom faktične vlasti na stvari.

Prestanak može biti:
APSOLUTAN – kad dosadašnji posjednik gubi posjed, a nitko drugi ga ne stječe.
RELATIVAN – kad ga dosadašnji posjednik gubi, a istodobno ga netko drugi stječe.

Posjed prava stv.služnosti u načelu prestaje prestankom izvršavanja njegova sadržaja.

Do APSOLUTNOG prestanka posjeda prava može doći voljom posjednika prava stvarne služnosti.
Do RELATIVNOG prestanka posjeda prava dolazi prijenosom posjeda povlasnog dobra na drugu
osobu, čime istodobno prelazi i posjed prava te služnosti na novog posjednika povlasnog dobra.

Skup pravnih učinaka posjeda naziva se PRAVOM POSJEDA.

U učinke stvarnopravnog karaktera ubrajamo 3 skupine:

1) tu su učinci kod kojih se posjed javlja kao pretpostavka stjecanja stvarnih prava:
kao modus ili način stjecanja prava vl. i založnog prava na pokretninama;
pri stjecanju prava vl. od posjednika koji nije vlasnik stvari;
kao pretpostavka stjecanja prava vl. i prava stvarne služnosti dosjelošću.
2) tu su učinci kod kojih se posjed javlja kao predmnjeva o postojanju stvarnih prava.
3) tu su učinci kod kojih se posjed javlja kao objekt pravne zaštite.

Najvažniji učinci obveznopravnog karaktera su:

prava i obveze poštenog i nepoštenog posjednika prilikom povrata stvari vlasniku
odgovornost posjednika opasne stvari za njome prouzročenu štetu.

Svaki posjednik stvari i prava ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda. I posjednik
koji je stekao posjed silom, potajno ili zlouporabom povjerenja ima pravo na zaštitu, osim prema
osobi od koje je na takav način došao do posjeda.

Samovlasno smetanje posjeda je uznemiravanje posjednika u posjedovanju ili oduzimanje posjeda

mimo njegove volje.
Oduzimanje posjeda podrazumijeva potpuni prestanak faktične vlasti dosadašnjeg posjednika i
uspostavu faktične vlasti od strane oduzimatelja.
Uznemiravanje posjednika u posjedovanju obuhvaća radnje i ponašanja kojima se faktična vlast
posjednika ograničuje, ometa i osporava.
Po ZV, posjed koji je posjedniku bio oduzet nije prestao ni bio prekinut ako ga je posjednik, služeći se
svojim pravom na zaštitu posjeda, ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu putem suda.

5
 www.pravokutnik.net
2 su oblika zaštite posjeda: sudska zaštita i dopuštena samopomoć.

Sudska zaštita – pravo na takvu zaštitu ostvaruje se u posebnom, hitnom postupku- postupku za
smetanje posjeda. Postupak se pokreće tužbom zbog smetanja posjeda – posjedovnom tužbom.
Zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na
posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.
Tužitelj može biti samo onaj koji je do trenutka smetanja bio posljednji mirni posjednik. Aktivno su
legitimirani i neposredni i posredni posjednik prema trećem koji je počinio smetanje.
Posredni i neposredni posjednik ovlašteni su na zaštitu zbog smetanja posjeda koje počine jedan
drugom, s tim da posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog posrednog posjeda
od smetanja koje počini neposredni posjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno
raspravljati o njihovom pravnom odnosu.

Aktivno je legitimiran i svaki suposjednik na zaštitu od samovlasnog smetanja od strane treće osobe,
a od drugih suposjednika samo ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili ako su mu
bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti na stvari. ZV uskraćuje suposjedniku
aktivnu legitimaciju u slučaju da je smetanje suposjeda počinio drugi suposjednik ako bi za
odlučivanje o njegovu zahtjevu za zaštitu suposjeda bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom
odnosu.
Na zaštitu posjeda koji je s ostavitelja prešao na nasljednike ovlašten je svaki nasljednik prema trećoj
osobi, osim ako objektom posjeda upravlja izvršitelj oporuke ili skrbnik ostavine, u kojem slučaju
njemu pripada zahtjev na zaštitu tog posjeda.

Tuženik odnosno pasivno legitimirani može biti onaj koji je izvršio čin smetanja, onaj koji je dao
nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje.

Tužba se mora podignuti u roku od 30 dana, računajući od dana kad je tužitelj saznao za smetanje i
za počinitelja, ali najkasnije u roku od 1 god. od nastalog smetanja.

Tužbeni zahtjev je upravljen na to:

1. da se utvrdi da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda,
2. da se naredi uspostava posjed.stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja,
3. da se zabrani takvo ili sl.smetanje ubuduće.

Tuženik se može braniti stavljanjem prigovora, te može navesti:

1. pomanjkanje aktivne legitimacije – tvrdi da tužitelj nije posjednik,
2. pomanjkanje pasivne leg.- tvrdi da nije izvršio čin smetanja,
3. pomanjkanje animusa turbandi – tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini smetanje,
4. pomanjkanje protupravnosti smetanja – npr. sudski ovršitelj je izvršio deložaciju na temelju
pravomoćne i ovršne sudske presude,
5. protek prekluzivnog roka,
6. vicioznost posjeda – tuženik tvrdi da je tužitelj prema njemu viciozni posjednik i da nije
izvršio smetanje posjeda samovlasno vraćajući sebi posjed stvari.

Postupak zbog smetanja posjeda završava rješenjem koje je konačno.

6
 www.pravokutnik.net
Privremena naredba je sudsko rješenje koje se donosi prije okončanja postupka zbog smetanja
posjeda. Takvim se rješenjem u hitnim slučajevima štiti posjed.stanje nastalo poslije smetanja ili se
smjesta naređuje povrat u prijašnje stanje.

Dopuštena samopomoć – sljedeće pretpostavke:

da je nužna, jer bi sudska zaštita stigla prekasno,
da je opasnost od smetanja posjeda neposredna,
ako primijenjena sila nije veće jakosti, odnosno da je primjerena okolnostima.

Pravo na dopuštenu samopomoć gasi se 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja smetanja,
a svakako godinu dana od učinjenog smetanja.

PRAVO VLASNIŠTVA (proprietas, dominium)

Pravo vl. je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i
koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno
tuđima pravima i zakonskim ograničenjima.

Karakteristike prava vl:

Jedinstvenost – skup vl.ovlaštenja je vezan uvijek uz jednog subjekta. Sadržaj prava
vl.jedinstvena je cjelina makar se sastoji od više ovlaštenja; nije moguće pravo vl. više osoba na
jednoj stvari tako da je svaka vlasnik cijele stvari
Maksimalna dispozitivnost – time se izražava da jedino pravo vl., za razliku od svih drugih
građ.prava, obuhvaća cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na stvar.
Isključivost.
Jednovrsnost.
Rekadentnost / elastičnost prava vl. – znači da se pravo vl. automatski vraća u svoj prvobitni
obujam čim otpadnu ograničenja koja su na njemu postojala.

U sadržaju prava vl. mora doći do izražaja društveni i faktični odnos.

Pod DRUŠTV.ODNOSOM u pravu vl. razumijeva se odnos vlasnika stvari prema svim drugim
osobama s obzirom na stvar. Taj odnos se registrira stupnjem isključivosti.
FAKTIČNI ODNOS tj. odnos vlasnika prema stvari izražen je pomoću ovlaštenja koja pripadaju
subjektu na određenom objektu.
Tipična ovlaštenja u sadržaju prava vl. su: posjedovanje, uporaba, korištenje i raspolaganje (possidere,
uti, frui, abuti).

OGRANIČENJA NA TEMELJU ZAKONA

Ustavna osnova ograničenja prava vl. je u tome da vlasništvo obvezuje i da su nositelji vl. prava i
njegovi korisnici dužni pridonositi općem dobru; također, Ustav sadrži odredbe kojima je dopuštena
mogućnost ograničenja i oduzimanja vl. u interesu RH, uz naknadu tržišne vrijednosti, zatim
mogućnost ograničenja vl.prava radi zaštite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okoliša i
zdravlja ljudi.

7
 www.pravokutnik.net
Opća ograničenja:
a) zabrana zlouporabe prava vlasništva – postoje 2 osn.vrste zlouporaba: institucionalna i
individualna. U instituc.se radi o izvršavanju prava protivno cilju koji je zakonom ustanovljen ili
priznat; a u ind. ostvarivanje prava nije izašlo izvan okvira samog instituta, ali i u tim
institucionalnim okvirima predstavlja povredu nekog moralnog pravila, najčešće načela savjesnosti i
poštenja.
Po ZV, vlasnik, a ni itko drugi, se ne smije služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugom šteti ili
da ga smeta. Pr. šikana.

b) trpljenje zahvata radi otklanjanja neposredno prijeteće štete – u takvom slučaju vlasnik ima
samo obveznopravni zahtjev na naknadu pretrpljene štete.

c) trpljenje zahvata koji ne ugrožavaju interes vlasnika – npr.prelijetanje zrakoplova.

Posebna ograničenja:
a) ograničenje radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi –
ako je to u interesu RH, zakonom se može, uz naknadu tržišne vrijednosti, ograničiti ili oduzeti
vlasništvo (eksproprijacija); nepotpuno (osnivanje nekog prava u korist drugog glede vlasnikove
stvari) i potpuno izvlaštenje (kad se vlasništvo oduzima).

b) ograničenje glede stvari od interesa za RH – Ustavom je predviđeno da se određene stvari mogu

proglasiti dobrima od interesa za RH: more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago,
zemljište, šume, biljni i životinjski svijet…

c) susjedska prava – to su ovlasti, dužnosti i zabrane u izvršavanju prava vl. na nekretninama koje
međusobno graniče ili se nalaze u neposrednoj blizini.
ZV proteže primjenu odredaba o susjedskim pravima i na neposredne posjednike.
To su sljedeća prava:
1. pravo posjeći grane i korijenje tuđeg drveta (ZV isključio ovo pravo u slučaju međusobnog
graničenja šuma),
2. pravo pristupa na tuđu nekretninu,
3. pravo na uporabu tuđe nekretnine radi izvođenja radova,
4. pravo zahtijevati mjere radi sprečavanja štete od rušenja zgrade,
5. pravo na ispravak ili obnovu međe,
6. pravo suvlasništva stabla na međi,
7. pravo suvlasništva zajedničke ograde,
8. dužnost postavljanja i održavanja vlastite ograde,
9. dužnost odvođenja kišnice s krova,
10. zabrana potkopavanja tuđe nekretnine,
11. zabrana mijenjanja naravnog toka vode.

d) imisije – to su utjecaji koji plinovite, krute ili tekuće tvari što dolaze sa jedne nekretnine imaju
na korištenje susjednih nekretnina.
NEPOSREDNE IMISIJE su one kod kojih je radnja upravljena izravno i neposredno na to da
krute, plinovite ili tekuće supstancije dospiju na susjedno zemljište, npr. netko baca smeće sa svog
prozora u susjedovo dvorište.
8
 www.pravokutnik.net
POSREDNE IMISIJE su one kod kojih je susjedovo zemljište slučajno ili djelovanjem prirodne sile
izloženo smetnjama koje potječu od radnje na susjednom zemljištu, npr. dim iz susjedovog
dimnjaka. One se dalje dijele na uobičajene koje su dopuštene i prekomjerne koje su nedopuštene.

OGRANIČENJA NA TEMELJU PRAVNOG POSLA

1. Ograničenje zabranom otuđenja ili opterećenja – vlasnik može pravnim poslom odrediti
zabranu otuđenja/opterećenja svoje stvari. Takva zabrana redovito ima obveznopravni učinak
– djeluje samo inter partes. Ako bi vlasnik kršeći zabranu otuđio ili opteretio svoju stvar, takvo
bi raspolaganje prema trećima bilo valjano, a vlasnik bi odgovarao za štetu onome u čiju korist
je zabrana bila ustanovljena.
Zabrana o/o djelovat će apsolutno tj. prema trećima ako je osnovana u korist bračnog druga,
djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja i ako je upisana u zemlj. knjigu odnosno u javni
upisnik.
Na pokretnim stvarima nisu moguće zabrane s aps.djelovanjem. Iznimke su pokretnine na
kojima se stvarna prava stječu upisom u javne upisnike.

2. Ograničenje uvjetom ili rokom – učinak je obveznopravne naravi; ako se želi da ograničenje
djeluje i prema trećima, mora se upisati u zemlj.knjigu ili javni upisnik. Npr. fiducijarno
vlasništvo koje nastaje kad dužnik (fiducijant), u svrhu osiguranja vjerovnikove tražbine,
fiducijaru prenese svoju stvar u vlasništvo. To pravo vl. je ograničeno raskidnim uvjetom jer
ako tražbina bude ispunjena, pravo vl. se vraća ranijem vlasniku (dužniku).

3. Ograničenje radi osiguranja tražbine – vlasnik može dobiti stvar ili pridržati pravo vl; ne
može je koristiti niti njome raspolagati, a ako mu tražbina ne bi bila ispunjena o dospjelosti,
ovlašten je namiriti se iz njene vrijednosti.

Subjektom prava vl. može biti svaka fiz. i pravna osoba.

Strane fiz. i pravne osobe mogu nasljeđivanjem stjecati pravo vl. nekretnina na području RH, uz uvjet
uzajamnosti. Osim nasljeđivanjem, mogu ga stjecati i putem drugih oblika, uz uvjet uzajamnosti i
ako za to dobiju suglasnost ministra vanjskih poslova po prethodno pribavljenom mišljenju ministra
pravosuđa.
Strane fiz. i pravne osobe ne mogu postati nositeljima prava vl. na polj. zemljištu, osim ako je
međunarodnim ugovorom drukčije određeno.
Glede vl. na pokretninama, strani su subjekti izjednačeni s državljanima RH.

Objekt prava vl. su stvari.

Ne mogu biti objektom prava vl. opća dobra niti javna dobra u općoj uporabi (ceste, parkovi,
mostovi) i javna dobra u javnoj uporabi (zgrade i dr.poslovni prostori, uredski namještaj).

SUVLASNIŠTVO (Condominium)

Suvlasništvo je vlasništvo više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari po dijelovima koji su
alikvotno (idealno) određeni.
Ako se pojavi sumnja u veličinu suvl.dijelova, predmnijeva se da su jednaki – presumptio juris.

9
 www.pravokutnik.net
Ako bi stvar bila realno podijeljena tako da svakoj od više osoba pripadne fiz.odvojeni dio, ne bi se
radilo o suvl. nego o communio pro diviso.
OBUJAM vl. predstavljen je skupom svih mogućih ovlaštenja.
SADRŽAJ vl. predstavljen je pojedinim ovlaštenjima.
Između suvlasnika vl. je podijeljeno po obujmu, a ne po sadržaju. To znači da svaki suvlasnik ima
istodobno sva vl. ovlaštenja, ali samo u veličini svoje kvote.
Suvl. može nastati pravnim poslom (ugovor ili oporuka), odlukom drž.tijela vlasti i na temelju
zakona.
Suvl. koja nastaju mimo volje suvlasnika nazivaju se communio incidens.

Pravni položaj suvlasnika u suvl. zajednici:

a) Položaj pojedinog suvlasnika glede cijele stvari.
Po ZV, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava
vl. bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Ako bi otpalo
pravo jednog suvlasnika, nastupa načelo rekadentnosti prava vl. po kojem napušteni dio odmah
prirašćuje drugim suvlasnicima.
Pravo na posjed – pitanje internog sporazuma među suvlasnicima.

Može se izvršavati na nekoliko načina:

1) svi suvlasnici mogu ga izvršavati zajednički,
2) sukcesivno,
3) jedan suvlasnik izvršava posjed za sve,
4) posjed izvršava netko treći za sve suvlasnike.

Pravo na upravljanje – poslovi REDOVITE UPRAVE su npr. ubiranje prirodnih i civilnih plodova,
manji popravci, redovito održavanje i sl. O tim poslovima se odlučuje većinom glasova, koja se ne
računa po broju suvlasnika, nego po suvl.dijelovima. Ako se ne postigne suglasnost, odlučuje sud.
IZVANREDNI POSLOVI su promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, preuređenje,
davanje stvari u najam ili zakup na dulje od 1 god…
U sumnji je li posao redovan ili izvanredan, smatra se da je izvanredan.
Za te poslove potrebna je suglasnost svih suvlasnika; ako se ne može postići, ne odlučuje sud, već
nezadovoljni suvlasnik može jedino zahtijevati razvrgnuće suvl. bez obzira što bi ono bilo na štetu
ostalih.
pravo na plodove i koristi od cijele stvari razmjerno veličini suvl.dijela,
pravo zahtijevati polaganje računa i diobu koristi u svako doba,
pravo zahtijevati u svako doba da se u korist njegovog suvl. dijela nekretnine osnuje vl. određenog
posebnog dijela,
obvezu snositi troškove i terete cijele stvari, razmjerno veličini suvl.dijela.

b) Pravni položaj suvlasnika glede njegovog alikvotnog dijela.

To znači da suvlasnik može potpuno samostalno raspolagati svojim idealnim dijelom, a da za to ne
treba suglasnost ostalih suvlasnika. Kad suvlasnik prodaje svoj suvl. dio, ostali suvlasnici nemaju
pravo prvokupa (osim u slučaju suvlasnika zrakoplova).
Suvlasnik može svoj idealni dio i opteretiti. Može na njemu osnovati personalnu služnost. Osnovati
realnu služnost i otuđiti realni dio zajedn.stvari mogu samo svi suvlasnici zajedno.

10
 www.pravokutnik.net
Pravo na razvrgnuće suvl. ne zastarijeva i suvlasnik ga se ne može unaprijed odreći. Može se
zahtijevati u svako doba, osim u nevrijeme, a i tad je moguća ako nije razumno očekivati da će se
prilike uskoro izmijeniti.
Suvlasnik može zahtijevati diobu, ali ne može biti tužen da je zahtijeva.

Postoje:
dobrovoljno razvrgnuće
sudsko r. (izvanparnični postupak)
r. isplatom – suvlasnik dobiva stvar, a dijelove ostalih suvlasnika isplaćuje u novcu.

ZV priznaje pravo na razvrgnuće isplatom u 2 slučaja:

1) ako suvlasnik učini vjerojatnim da za to postoji ozbiljan razlog na njegovoj strani,
npr.namjera da se bavi poljoprivredom pa zahtijeva da mu pripadne polj.zemljište
2) kad su suvl. dijelovi jednog ili više suvlasnika veličine «barem devet desetina» zajedn.
stvari.

ZV omogućuje razvrgnuće suvl. i uspostavom etažnog vl.

Osn.pravni učinak razvrgnuća suvl. je nastanak individualnog prava vl.

Tituli su sporazum o razvrgnuću ili pravomoćna odluka suda.
Modus stjecanja vl. za pokretnine je njihova predaja u samostalan posjed, a za nekretnine uknjižba u
zemlj. knjige.

ZAJEDNIČKO ILI SKUPNO VLASNIŠTVO

To je pravo vl. više osoba na istoj stvari po udjelima koji nisu određeni, ni realno ni idealno, ali su
odredivi.
Ako se kod zajedn.vl. odrede udjeli pojedinih zajedničara, zajed.vl. se gasi i pretvara u suvlasništvo.
Zajedničar ne može pravnim poslom među živima valjano raspolagati svojim udjelom; može ga
samo prenijeti u cijelosti ili djelomično na dr.zajedničara.
Udio zajedničara prelazi na njegove nasljednike.
Svaki zajedničar ima pravo zahtijevati da se zajedn. vl. nekretnine upiše u zemlj.knjige u korist svih
zajedničara / javni upisnik za pokretnine. Činjenica da je zajedn.stvar u zemlj.knjizi ili drugdje
upisana na samo jednog zajedničara ne mijenja karakter tog vl. kao zajedničkog, ali ima utjecaja na
treće osobe čije povjerenje u promet mora biti zaštićeno.
ZV je postavio predmnjevu da se u sumnji je li neka stvar u suvl. ili zajedn.vl. smatra da je riječ o
suvl.

Treća osoba će steći pravo vl. na temelju p.p. koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, nego npr.
samo s jednim od njih koji nije imao ovlaštenje ostalih uz sljedeće pretpostavke:
da je u slučaju stjecanja pokretnine postupala u dobroj vjeri a pravni posao bio naplatan,
da su u slučaju stjecanja nekretnine, koja u zemlj.knjigama nije bila upisana kao zajedn.vl.,
ispunjene pretpostavke kojima se štiti povjerenje u zemlj.knjige.

Dioba zajedn.vl. sastoji se u određivanju udjela zajedničara čime se zajed.vl. pretvara u suvl.

11
 www.pravokutnik.net
Osim zajedničara, pravo zahtijevati da se odredi udio zajedničara u zajedn.vl. imaju njegovi
vjerovnici, nasljednici i dr. koji imaju pravni interes.

Oblici zajedn.vl.: kućna zadruga, zajedn.imovina bračnih drugova, nasljednička zajednica,

zajedn.imovina ortaka.

ETAŽNO VLASNIŠTVO

To je vlasništvo posebnog dijela suvl.nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom ili od prava
građenja sa zgradom.

Objekt et.vl. može biti samo onaj posebni dio suvl. nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu
prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlaštenja.
To su:
1. stan
2. samostalne prostorije (samostalne poslovne prostorije, garaže)
3. sporedni dijelovi nekretnine (balkoni, terase, podrumske i tavanske prostorije, kućni vrtovi i
mjesta za ostavljanje najviše do 2 vozila po pojedinom stanu).

Objektom ne mogu biti zajednički dijelovi nekretnine (zemljište pod zgradom, zajedn.prostorije,
gl.zidovi, fasada, krov, dimnjaci, tavan, podrum, stubište).

1. Uspostava na osnovi zahtjeva suvlasnika s odgovarajućim suvl.dijelom.

Za to su potrebni:
pisani zahtjev suvlasnika nekretnine koji ima barem odgovarajući suvl.dio. Zahtjev su
ovlašteni podnijeti također zajedn.vlasnici koji imaju u svom zajedn.vlasništvu barem
odgovarajući suvl.dio nekretnine. Kad suvlasnik nekretnine zahtijeva uspostavu et.vl. na
stanu ili dr.prostoriji mora se utvrditi je li njegov suvl. dio u odnosu prema vl. cijele
nekretnine jednak ili veći od odnosa korisne vrijednosti stana ili dr. prostorije prema korisnoj
vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine.
pisana suglasnost svih suvlasnika nekretnine; niti jedan suvlasnik ne može uskratiti svoj
pristanak na uspostavu et.vl. drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvl.dio, osim ako bi
se tom uspostavom ukinula ili ograničila njegova prava iz ranije uspostavljenog et.vl.
potvrda upravne vlasti;
pravomoćna odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti.

2. Uspostava na osnovi suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine.

Prema ZV, može biti uspostavljeno et.vl. makar suvl.dio i nije toliko velik koliko se inače zahtijeva za
odgovarajući dio. Nije potrebna odluka suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti.

3. Uspostava na osnovi očitovanja volje vlasnika nekretnine.

Et.vl. se može uspostaviti i tako da vlasnik zemljišta na kojem je zgrada podignuta ili na kojem tek
treba biti podignuta, svojim očitovanjem Z-K sudu podijeli svoje pravo vl. na suvlasničke dijelove i
pritom sa svakim od tih dijelova uspostavi pravo vl. na određenom stanu ili dr.posebnom dijelu u
zgradi.

12
 www.pravokutnik.net
Za ovu uspostavu, potrebno je osim očitovanja volje vlasnika u pisanom obliku i potvrda upravne
vlasti da je objekt et.vl.samostalna uporabna cjelina. Odluka suda nije potrebna.

4. Izvršavanje vlasničkih ovlaštenja (upravljanje)

a) Upravljanje posebnim dijelom
Glede pravnog raspolaganja objektom et.vl. ZV razlikuje otuđenje, opterećivanje, ograničavanje,
prenošenje za slučaj smrti i podvrgavanje ovrsi, što et.vlasnik može učiniti samo zajedno sa
svojim odgovarajućim suvl.dijelom, od davanja u najam ili zakup što se odnosi samo na objekt
et.vl., pri čemu nije potrebno odobrenje ostalih suvlasnika nekretnine.
Glede faktičnog raspolaganja ZV dopušta et.vlasniku da, ne tražeći za to odobrenje ostalih
suvlasnika, izvrši prepravke u stanu ili dr.samostalnoj prostoriji, uključivo i promjenu namjene.
Osim prava, et.vlasnik ima i određene obveze: dužnost da se za stan ili dr.samostalnu prostoriju
brine i održava ih, dužan je dopustiti pristup u stan ili dr.prostoriju ako je to potrebno za
održavanje zajedn.dijelova nekretnine i dužan je snositi troškove održavanja objekta njegovog
et.vl. kao i sve javne obveze i terete u vezi s njim.
Vezano za upravljanje cijelom nekretninom, osn.su dužnosti suvlasnika sudjelovati u upravljanju,
odrediti osobu zajed.upravitelja te osnovati zajed.pričuvu.

U poslove REDOVITE UPRAVE spadaju redovito održavanje zajedn.dijelova i uređaja, osnivanje

primjerene pričuve, imenovanje i opoziv zajedn.upravitelja, osiguranje nekretnine, određivanje
kućnog reda, iznajmljivanje i zakup onih dijelova koji nisu u et.vl.

U IZVANREDNE POSLOVE, pored onih nabrojanih kod suvlasništva, ulazi i poboljšanje

zajedn.dijelova i uređaja nekretnine, za što je potreban pristanak svih suvlasnika.

Zajedn.pričuva je zajedn. imovina svih suvlasnika nekretnine namijenjena pokriću troškova njena
održavanja i poboljšanja. Doprinosi su razmjerni suvl.dijelovima, ali suvlasnici mogu odrediti i
drukčiji omjer doprinosa.

Etažno vlasništvo prestaje:

propašću objekta et.vl.;
uknjižbom brisanja u zemlj.knjizi;
prestankom suvlasništva;
isključenjem suvlasnika iz suvl.zajednice. Pravo zahtijevati isključenje imaju suvlasnici
koji imaju natpolovičnu većinu suvl.dijelova. Odluku o tome mogu donijeti samo iz
zakonom predviđenih razloga:
1. ako suvlasnik ne udovoljava obvezama koje proizlaze iz suvl.zajednice, osobito ako ne plati
dužne iznose;
2. ako objekt et.vl. ili zajedn.dijelove nekretnine rabi na način da šteti interesima dr.suvlasnika;
3. ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ponašanjem (ili članova njegove obitelji, kao i njegovog
najmoprimca) zagorčava život ostalim suvlasnicima ili počini kažnjivo djelo protiv imovine,
morala ili tjelesne cjelovitosti kojeg od suvlasnika ili dr.osobe koja stanuje u kući.

13
 www.pravokutnik.net
Moguće je i isključenje suvlasnika koji nije et.vl. To mogu zahtijevati suvlasnici koji zajedno imaju
natpolovičnu većinu suvl.dijelova, ali samo ako je et.vl. uspostavljeno na više od polovine
suvl.dijelova.

STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA

Vl. se može steći na temelju:

pravnog posla
odluke suda ili dr.nadležne vlasti
nasljeđivanja i
zakona.

Izvorno ili originarno stjecanje prava vl. znači da stjecatelj svoje pravo vl. ne zasniva na pravu vl.
prednika.

Izvorna stjecanja su:

dosjelost,
stjecanje od nevlasnika,
prisvojenje,
nalaz stvari i
stjecanje priraštaja.

Dosjelost je stjecanje prava vl. na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme. To je
važan institut jer se njime faktično stanje pretvara u pravno.
Pravna konstrukcija dosjelosti počiva na činjenici da pravo vl. ne prestaje nevršenjem. Stoga stari
vlasnik nije izgubio pravo zato što ga nije izvršavao, nego zato što je na njegovoj stvari novi stjecatelj
izvorno stekao pravo vl.

Pretpostavke za stjecanje vl. dosjelošću:

a) sposobnost dosjedatelja (uzukapijenta),
b) sposobnost stvari,
c) samostalan posjed određene kakvoće. Posjed mora biti kvalificiran ili barem pošten, te
efektivan;
d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom.

Vrste dosjelosti: redovita i izvanredna.

Za redovitu dosj. zahtijeva se kvalificiran posjed, a za izvanrednu samo pošten.

Redovita dosj. je stjecanje prava vl. na temelju samostalnog kvalificiranog posjeda izvršavanog kroz
zakonom određeno vrijeme.
Za pokretnine rok dosj.iznosi 3 god.
Za nekretnine potreban je rok od 10 god. neprekidnog samostalnog posjedovanja.
Dvostruko dulji rok tj. za pokretnine 6 a za nekretnine 20 god. je potreban ako se dosijeda stvar u
vlasništvu RH, županija i jedinica lok.samouprave i uprave, kao i stvar u vl. crkve ili dr.neprofitnih
pravnih osoba.

14
 www.pravokutnik.net
U vrijeme potrebno za red.dosj. uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika
neprekidno posjedovali stvar kao kvalificirani samostalni posjednici.
Stjecatelju se može uračunati i vrijeme posjedovanja njegova prednika koji je bio samo pošteni
posjednik (ali ne istinit i zakonit), no u tom slučaju je za dovršenje dosjelosti potrebno da protekne još
onoliko vremena koliko se zahtijeva za izv.dosj.

Izvanredna dosjelost je stjecanje prava vl. na temelju samostalnog poštenog posjeda kroz zakonom
određeno vrijeme.
Za pokretnine rok dosjelosti iznosi 10 god.
Za nekretnine rok je 20 god.
Rok se podvostručuje ako se dosijeda stvar u vlasništvu RH…
Onome koji dosijeda na osnovi poštenog posjeda uračunat će se vrijeme dosjelosti njegova prednika,
ako je i on bio pošteni posjednik. Uračunat će se i vrijeme posjedovanja prednika koji je bio
kvalificirani posjednik, ali će za dovršenje dosjelosti morati proteći vrijeme potrebno za izv.dos.

Zastoj dosjelosti je nastup takvih okolnosti (bračna veza, odnos roditelja i djece…) zbog kojih dosj.
ne može započeti ili već započeta dos.prestaje teći. Ali kad takve okolnosti otpadnu, dos.dalje
normalno teče, a vrijeme koje je proteklo do zastoja uračunava se.

Prekid dosjelosti je nastup takvih okolnosti zbog kojih dos. ne može započeti, a započeta dos. ne
samo što prestaje teći nego i do tada proteklo vrijeme propada, tako da dos. može samo ponovno
započeti kad takve okolnosti (gubitak posjeda, saznanje nepoštenja) otpadnu.

Stjecanje prava vl. od nevlasnika – svaka osoba stječe pravo vl. na stvari koju je u dobroj vjeri stekla
od nevlasnika u samostalni posjed pod pretpostavkama:
da je stvar pokretna,
da je pravni posao naplatan i da mu je kauza stjecanje prava vl. i
da je stjecatelj bio u dobroj vjeri.

Vlasništvo se od nevlasnika ne može steći ako je stvar njezinu vlasniku bila ukradena ili ju je
izgubio. To se ne odnosi na stjecanje gotova novca, vrijednosnih papira na donositelja i stjecanja
na javnoj dražbi.

Prisvojenje (okupacija) je uzimanje ničije pokretne stvari u samostalni posjed s namjerom da se na

njoj stekne pravo vl.
Ničija je stvar (res nullius) koju nitko nema u svom vl, kao i napuštene stvari (res derelictae).
Prisvojenjem se može steći vl. samo na ničijim pokretnim stvarima; napuštene nekretnine prelaze ex
lege u vl.RH.

Nalaz stvari
Nalaz izgubljene stvari – dužnost je nalaznika da stvar bez odgode preda onom tko ju je
izgubio ili vlasniku, ako mu je poznat. U protivnom dužan ju je predati najbližem uredu, osim
ako joj je vrijednost zanemariva. Nalaznik koji tako postupi ima pravo na nagradu u iznosu
10% prometne vrijednosti stvari i naknadu nužnih troškova.
Nalaznik je osoba koja je prva opazila stvar i za nju se mašila, a ne ona koja ju je prva dohvatila. Više
nalaznika dijele nalazninu na jednake dijelove.
15
 www.pravokutnik.net
Ako se vlasnik stvari ne javi u roku od godine dana od objave oglasa, nalazni ured će predati stvar u
posjed nalazniku, a ovaj će je steći u vl. uz ispunjenje pretpostavaka za dosjelost. Ako je posjed
nalaznika pošten (nije znao čija je stvar), bit će redovito i zakonit pa će u obzir doći redovita dosjelost.

Nalaz blaga – Nalaznikova je dužnost uzeti nađeno blago u posjed za RH, čime ono postaje
njeno vl. Nalaznik i vlasnik nekretnine na kojoj je blago nađeno imaju pravo na nagradu od
RH, svaki po jednu polovinu, čija visina ne smije biti niža od one za nalaz izgubljene stvari
(10%), ni viša od vrijednosti blaga. RH se može odreći blaga i predati im ga u samostalan
posjed; vl. se stječe dosjelošću.

Stjecanje priraštaja
 UNUTARNJI PRIRAŠTAJ je odvajanje od stvari.
 VANJSKI PRIRAŠTAJ je priraštaj zemljišta, prerada, sjedinjenje i miješanje stvari, građenje na
stvari i sijanje i sađenje.
Odvajanje plodova - načelo je da pravo vl. na plodove i sve što se odvoji od neke stvari pripada
vlasniku matične stvari u trenutku odvajanja. Odvajanjem stječe vl. i samostalni posjednik, ako je u
trenutku odvajanja bio pošteni posjednik te stvari, kao i nositelj ograničenog stvarnog prava npr.
služnosti plodouživanja, te zakupnik.
Priraštaj zemljišta – ako nastane otok u vodotoku koji nije opće dobro i ako je nastao u sredini
vodotoka, tada prirasta zemljištima koja leže duž tog otoka na obje obale po dužini zemljišta, a u
širinu do polovine otoka. Ako nastane na jednoj polovini vodotoka, pripada isključivo vlasniku
zemljišta na bližoj obali.
Dođe li do promjene toka, priobalni vlasnici imaju pravo vratiti ga u prijašnji tok u roku od 3 god. o
svom trošku.
Ako bi voda otrgnula komad zemljišta i pripojila ga drugom zemljištu, vlasnik otrgnutog zemljišta
ima pravo vratiti ga u roku od 1 god. Ne učini li to, otrgnuto zemljište priraštajem postaje vl. onoga
čijem se zemljištu pripojilo.

Prerada, sjedinjenje, miješanje i građenje tuđim materijalom

Kada netko tuđu pokretnu stvar preradi, sjedini sa svojom ili je s njom pomiješa, namjerno ili bez
svoje volje, samim tim ne stječe vl.tuđe stvari, ako nema odgovarajućeg pravnog temelja.
Ako pritom ne nastane nova stvar, svakome se vraća ono što je njegovo, osim ako bi vraćanje u
prijašnje stanje izazvalo nerazmjerno velike troškove.
Ako pak nastane nova stvar, a vraćanje u prijašnje stanje nije moguće, nastaje suvlasništvo prema
razmjeru vrijednosti pojedinih stvari i korisnog rada u trenutku nastanka nove stvari. Suvlasnik čija
je stvar krivnjom ostalih ugrađena u novu stvar ima alternativno pravo zadržati je za sebe, a ostale
isplatiti.
Ako nijedan od njih nije kriv, suvlasnik čija je stvar najviše vrijedila ima pravo otkupiti novonastalu
stvar.
Kad jedna stvar priraste drugoj gl.stvari a da pritom ne nastane nova stvar niti je moguće vraćanje u
prijašnje stanje, vlasnik gl.stvari postaje vlasnikom prirasle stvari.
Vlasnik zemljišta koji je na njemu izgradio zgradu tuđim materijalom stječe pravo vl.izgrađene
zgrade, a bivši vlasnik materijala ima pravo zahtijevati naknadu.

16
 www.pravokutnik.net
Građenje na tuđem zemljištu (aedificatio)
Po načelu superficies solo cedit, zgrada pripada vlasniku zemljišta, a samo iznimno graditelju.
Vlasniku zemljišta pripada zgrada i onda ako bi i graditelj i vlasnik zemljišta bili nepošteni, tj. kad je
graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je također znao za gradnju a nije je bez
odgode zabranio. U tom slučaju vlasnik zemljišta nema pravo na uspostavu prijašnjeg stanja, no
graditelj ima pravo uspostaviti prijašnje stanje o svom trošku i uzeti svoj materijal, ali to mora učiniti
prije isteka roka za dobrovoljnu predaju u posjed po pravomoćnosti sudske odluke.
Jedini slučaj kad će vl.zemljišta i zgrade pripasti graditelju je onaj kad je graditelj bio pošten, a
vlasnik nepošten. U tom slučaju vlasnik ima pravo na naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.
ZV je isključio mogućnost stjecanja prava vl. dogradnjom, prigradnjom, nadogradnjom ili
preuređenjem tuđe zgrade.
Ako se građenjem zgrade prekorači međa i uđe u tuđe zemljište, vlasnik susjednog zemljišta ima
pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja ili da vlasnik zgrade otkupi njegovo zemljište po
tržišnoj cijeni.

Sijanje i sađenje
Neovisno o tome čije je sjeme, biljke koje su pustile korijen u nekom zemljištu, pripadaju vlasniku
zemljišta.
Izvedeno ili derivativno stjecanje prava vl. je ono stjecanje kod kojeg stjecatelj svoje pravo vl. izvodi
iz prava vl. svog prednika. Na stjecatelja prelaze i svi tereti na stvari.

Prema tradicijskom sustavu za stjecanje prava vl. potrebni su, pored vl.prednika, još 2 pretpostavke:
titulus ili naslov stjecanja (titulus acquirendi) i
modus ili način stjecanja (modus acquirendi)

Nitko ne može na drugoga prenijeti više prava negoli ga sam ima.

Odstupanje u ZV- onaj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u potpunost zemlj.knjiga ili
dr.javnih evidencija, može steći pravo vl. i preko granice otuđivateljeva ovlaštenja da raspolaže
stvarju. Pritom se ne može smatrati da nije postupao u dobroj vjeri onaj koji nije istraživao
izvanknjižno stanje.

TITULUS je pravni posao u kojem je došla do izražaja stranačka volja da se prenese pravo vl.
Pravni posao koji može poslužiti kao titul može biti ili jednostrani p.p. (npr. oporuka) ili dvostrani
p.p. (npr.ugovor).
Da je ugovor samo titulus, naslov za stjecanje vl., znači da se samim ugovorom još ne dobiva nikakvo
pravo na stvar, njime se stječe samo obvezno pravo na činidbu koju nam je dužan ispuniti dužnik.
Titulus mora biti objektivno valjani pravni posao; p.p. kojim se stječe vl.nekretnina mora biti u
pisanom obliku; mora biti kauzalan p.p.

Na temelju p.p. pravo vl. pokretne stvari stječe se predajom te stvari u samostalan posjed stjecatelja –
kod pokretnina to je moguće jedino TRADICIJOM.
Stjecatelj će postati vlasnikom stjecanjem samostalnog posrednog posjeda i kad se stvar nalazi u
neposrednom posjedu trećega (cessio vindicationis).
Ako se stvar već nalazi u neposrednom posjedu stjecatelja, sklapanjem p.p. kojim se prenosi vl.
dolazi samo do pretvorbe njegova do tada nesamostalnog u samostalni posjed.

17
 www.pravokutnik.net
Slučaj višestrukog ugovaranje otuđenja ZV rješava tako da vlasnikom postaje ona osoba kojoj je stvar
predana, a ne ona kojoj je prvoj prodana.

Način stjecanja prava vl.na nekretnini je upis vl. u zemlj.knjizi u korist stjecatelja.
Sama činjenica upisa ne bi bila dovoljna da dovede do promjene vl., potrebno je još i vl. prednika.
Nadalje, potreban je i p.p. kojemu je cilj prijenos prava vl.

Za upis kao način stjecanja potrebne su sljedeće pretpostavke:

Isprava, prijedlog za upis, rješenje suda o upisu i provedba upisa.

a) Isprava – Opće pretpostavke za valjanost isprave su:

1) Isprava mora biti javna ili javno ovjerena.
2) U ispravi mora biti točno označen titul ili naslov stjecanja.
3) Isprava ne smije imati očitih nedostataka koji bi dovodili u sumnju njenu
vjerodostojnost; na njoj se ne smije ništa brisati, ne smije biti pisana olovkom… Ako se
sastoji iz više listova, moraju biti tako spojeni da se ne može naknadno umetnuti
nijedan list.
4) Osobe koje sudjeluju u p.p. moraju biti točno označene navođenjem imena i prezimena,
naziva i sjedišta pravne osobe…
5) Isprava mora biti datirana.
6) Mora biti potpisana.
Posebne pretpostavke za valjanost isprave su:
1) Točna oznaka nekretnine (prava) glede koje se ima izvršiti uknjižba.
2) Klauzula intabulandi – to je izjava onoga čije se pravo prenosi, ukida,
opterećuje…da pristaje na uknjižbu; njegov potpis mora biti ovjeren.
b) Prijedlog za upis – stjecatelj ga podnosi ZK sudu da mu se dopusti upis. To je općinski sud
kod kojega se vode zemlj.knjige. Mjesno je nadl.sud na čijem je području nekretnina. Prijedlog
se podnosi u usmenom obliku ili pisano na zapisnik kod ZK suda. Prijedlogu treba priložiti
ispravu u izvorniku ili u ovjerovljenom prijepisu.
NAČELO PRVENSTVENOG REDA – znači da se učinak jednog upisa u odnosu prema drugima
ravna po trenutku u kojem je prijedlog stigao ZK sudu.
Plomba – dan i vrijeme kad je ZK sudu stigao prijedlog.
c) Rješenje o upisu – Kada je podnesak stigao ZK sudu, on se nakon urudžbiranja pregleda i
usporedi sa stanjem u zemlj.knjizi. Ako nema nikakvih zapreka, sud donosi rješenje o upisu
kojim se dopušta upis, a ako nisu ispunjene sve pretpostavke, rješenjem odbija prijedlog za
upis.
d) Provedba upisa – isključivo na temelju pisanog naloga suda provodi se upis (u slučaju vl.
uknjižba) prava vl. u zemlj.knjizi u korist stjecatelja. Dogodi li se da ZK sudu istodobno stigne
više prijedloga za upis prava vl. na istom ZK tijelu, a svi ispunjavaju pretpostavke za upis, sud
će ih sve dopustiti i provesti te ujedno upozoriti podnositelje da u parnici riješe kome će
pripasti pravo vl. Na prijedlog onoga kome pripadne pravo vl., ostali upisi će se izbrisati.
e) Višestruko ugovaranje otuđenja – u slučaju ako vlasnik zemljišta najprije proda zemljište
jednom, a iza toga drugome, vl. stječe onaj koji je u dobroj vjeri prije zatražio upis u
zemlj.knjizi. Ako stjecatelj nije bio u dobroj vjeri, drugi može u roku od 3 god. od upisa
zatražiti njegovo brisanje i uknjižbu vl. u svoju korist.

18
 www.pravokutnik.net
f) Zaštita povjerenja u zemlj.knjige – smatra se da zemlj.knjiga istinito i potpuno odražava
činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko u dobroj vjeri postupi s povjerenjem u
zemlj.knjige, uživa zaštitu glede stjecanja prava vl. Pritom se ne smatra da onaj koji nije
istraživao izvanknjižno stanje nije postupio u dobroj vjeri.

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

Vlasničke tužbe: reivindikacija, negatorna tužba, publicijanska tužba i brisovna tužba.

a) Reivindikacija je tužba kojom vlasnik neposjednik zahtijeva od posjednika povrat

individualno određene stvari. Zove se još i pravom vlasničkom tužbom.
Pravo na podnošenje r. ne zastarijeva.
Tužitelj ili aktivno legitimirani može biti samo onaj vlasnik koji je izgubio posjed stvari.

1) Tužitelj mora najprije dokazati vl.stvari. Ako se radilo o izvornom stjecanju, treba dokazati sve
one činjenice koje su potrebne da se vl. stekne izvorno, npr. kod dosjelosti – trajanje posjeda
kroz određeno vrijeme i potrebnu kakvoću posjeda.
Ako se radilo o derivativnom stjecanju, treba dokazati: a) naslov (titulus) stjecanja, b) način
(modus) stjecanja i c) vl. prednika.
Najteže je izvesti dokaz vl. prednika; ako je prednik stekao vl. derivativno, treba ići tako
daleko dok se ne nađe onaj među prednicima koji je vl. stekao originarno – zove se još i
«đavolski dokaz».
2) Tužitelj zatim mora dokazati da se stvar koju zahtijeva nalazi u posjedu/faktičnoj vlasti
tuženika. Ako bi tuženik pred sudom tajio da posjeduje stvar, a dokaže se da je doista
posjeduje, mora već samo zbog toga predati tu stvar tužitelju u posjed. Pritom zadržava pravo
da vl.tužbom zahtijeva povrat stvari, ako može dokazati da je on vlasnik iste. Onaj tko tvrdi
da posjeduje neku stvar, a stvarno je ne posjeduje, odgovara tužitelju za svu štetu koja iz toga
može proizaći.
3) Tužitelj mora dokazati identitet stvari.

Kada vlasnik podiže reivindikaciju, mora u samoj tužbi naznačiti tužb.zahtjev ili petit. U vl.tužbi
zahtjev glasi na izručenje, odnosno povrat stvari. Također se može isticati uz taj zahtjev i zahtjev da
se tužitelju prizna pravo vl.
Pošteni posjednik mora vratiti stvar vlasniku u onakvom stanju u kakvom se nalazi u trenutku tužbe.
Potrošenu ili uništenu stvar ne mora vratiti, niti mora naknaditi njenu vrijednost.
Nepošteni posjednik, pored toga što mora vratiti stvar vlasniku, odgovara i za faktična raspolaganja
stvarju. To znači da on mora vratiti stvar u onom stanju u kojem se nalazila u trenutku zasnivanja
posjeda. Budući da se stvar u pravilu ne može vratiti u onom stanju u kojem se nalazila u trenutku
zasnivanja posjeda, nepošteni posjednik mora naknaditi vlasniku ili vrijednost stvari, ako je stvar
potrošio ili uništio, ili mu naknaditi onu razliku u vrijednosti za koliko je stvar uporabom na
vrijednosti izgubila. Osim toga, dužan je naknaditi štetu nastalu pogoršanjem ili propašću stvari,
izuzev ako bi ta šteta nastala i kada bi se stvar nalazila kod vlasnika. Vlasnikov zahtjev za naknadom
zastarijeva za 3 god. od dana predaje stvari.

19
 www.pravokutnik.net
1. Naturalni plodovi
Neubrane plodove dužan je pošteni posjednik predati vlasniku, zajedno sa stvarju. Pošteni
posjednik stječe pravo vl.naturalnih plodova već u trenutku separacije. Zbog toga vlasnik nema
pravo ni na kakvu naknadu za ubrane, potrošene plodove od poštenog posjednika za vrijeme
trajanja posjeda. Ali, vlasnik ima pravo odbiti vrijednost plodova od iznosa nužnih i korisnih
troškova koje zahtijeva pošteni posjednik.
Nepošteni posjednik dužan je vlasniku stvari predati sve plodove i dr.koristi što ih je imao za
vrijeme svog posjedovanja. Osim toga dužan je naknaditi vrijednost plodova koje je potrošio,
otuđio ili uništio.

2. Civilni plodovi
Pošteni posjednik zadržava civilne plodove koji su za vrijeme trajanja posjeda dospjeli i ubrani,
odnosno naplaćeni (npr.dospjela i naplaćena najamnina).
Nepošteni posjednik treba vratiti, odnosno naknaditi vlasniku sve civilne plodove bez obzira na
to je li ih ubrao ili nije.

Protuzahtjev posjednika glede troškova:

1) Nužni troškovi – pošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova; od njih se odbija
vrijednost plodova i dr.koristi što ih je posjednik dobio od stvari. U ZV postoji PRAVO
RETENCIJE ILI ZADRŽANJA stvari koje je priznato poštenom posjedniku dok mu se ne
naknade nužni i korisni troškovi. Rok zastare za nužne troškove od strane poštenog
posjednika je 3 god. od dana predaje stvari.
Nepošteni posjednik ima također pravo na naknadu nužnih troškova, ali samo onih koji bi bili
nužni i vlasniku da se stvar nalazila kod njega. Rok zastare je 3 god. od dana predaje stvari.
2) Korisni troškovi – su troškovi kojima se povećava vrijednost stvari.
Pošteni posjednik ima pravo na naknadu tih troškova s tim da se ne smatra korisnim trošak
kojim je posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno.
Nepošteni posjednik nema pravo na naknadu tih troškova, ali mu se priznaje pravo odnošenja
(ius tollendi) onoga što je uložio na ime korisnih troškova, pod uvjetom da se to može odvojiti
bez oštećenja same stvari.
3) Luksuzni troškovi – su troškovi koje je posjednik učinio radi svog zadovoljstva ili uljepšavanja
stvari.
Za njih vrijedi načelo da se ne naknađuju ni poštenom ni nepoštenom posjedniku, koji imaju
na njima ius tollendi.

U reivindikaciji tuženi posjednik može staviti 3 vrste prigovora:

1. prigovori koji tužiteljev zahtjev negiraju, npr. tužitelj tvrdi da je postao vlasnik stvari
dosjelošću, a tuženik dokaže da nije prošlo vrijeme potrebno za dosjelost;
2. prigovori koji tužiteljev zahtjev ukidaju – tuženi tvrdi da mu je upravo tužitelj ranije prodao
stvar – exceptio rei venditae ac traditiae;
3. prigovori koji tužiteljev zahtjev zaustavljaju odnosno odgađaju, ako posjednik dokaže da ima
pravo na posjed.

20
 www.pravokutnik.net
b) Negatorna tužba (Actio negatoria) – je vlasnička tužba koju vlasnik-posjednik može podići
protiv svakoga onog koji ga neosnovano uznemiruje na drugi način a ne oduzimanjem stvari i
zahtijevati da to uznemiravanje prestane.
Negatorija ne zastarijeva; tužitelj ili aktivno legitimirani je vlasnik stvari, ali se njome može poslužiti i
kvalificirani posjednik odnosno predmnjevani vlasnik. To bi bila actio negatoria publiciana.
Teret dokaza i ovdje leži na tužitelju, ali tu je puno lakše izvesti dokaz vlasništva nego kod
reivindikacije jer je kod negatorije tužitelj i vlasnik i posjednik. Zato on ne mora dokazivati ni titulus
ni modus stjecanja.
Zatim, tužitelj mora dokazati čin uznemiravanja koji mora biti protupravan.
Tuženi ili pasivno legitimirani je onaj koji je izvršio čin uznemiravanja odnosno smetanja, onaj po
čijem je nalogu smetanje izvršeno, te onaj u čiju je korist smetanje izvedeno.
Tužbeni zahtjev ili petit se odnosi na prestanak uznemiravanja i na propuštanje daljeg
uznemiravanja.
Kao sporedni zahtjev dolazi i zahtjev za naknadu štete.

c) Publicijanska tužba (Actio publiciana) – to je tužba kojom kvalificirani posjednik zahtijeva

povrat stvari od posjednika kod kojeg se ta stvar nalazi bez pravnog temelja ili na slabijem
pravnom temelju.

Zove se još i VLASNIČKA TUŽBA PREDMNJEVANOG VLASNIKA.

Njome se štiti jače pravo na posjed; ne zastarijeva.
Tužitelj ili aktivno legitimirani je kvalificirani posjednik koji je izgubio posjed stvari.
Dokazati zakonitost posjeda znači dokazati pravnu osnovu stjecanja.
Dokazati istinitost posjeda znači dokazati da je posjed stečen na jedan od načina predviđenih
zakonom.
Tom tužbom se može poslužiti i vlasnik stvari koji neće ili ne može dokazati vl. prednika.
Tuženi ili pasivno legitimirani je sadašnji posjednik stvari.
Tužb.zahtjev ili petit glasi da je tuženi dužan predati stvar tužitelju.
Jače pravo na posjed ima onaj koji može označiti svog prednika naspram onog koji ga ne može
označiti, ili može, ali samo sumnjivog prednika.
Onaj koji je stekao posjed stvari naplatno ima jače pravo na posjed on onoga koji ga je stekao
besplatno.
Ako su pravne osnove tih posjednika iste jačine, prednost ima posjednik kod kojeg se stvar nalazi –
beati possidentes – «sretni oni koji posjeduju».

Tuženik se može braniti prigovorima:

može staviti prigovor prava vl. (dokazati da je on vlasnik stvari);
može se braniti prigovorom jačeg ili bar jednako jakog posjeda;
kao i svim prigovorima iz reivindikacije.

PRESTANAK PRAVA VL:

propašću stvari,
stavljanjem stvari izvan prometa,
kad druga osoba izvorno stekne pravo vl. na istoj stvari,
odreknućem,
21
 www.pravokutnik.net
na temelju zakona.

ZEMLJIŠNE KNJIGE

Zemlj.knjige (gruntovnica) su javni registri u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na tim
nekretninama, te drugi pravni odnosi i činjenice u vezi s pravnim prometom nekretnina.
Vode ih opć.sudovi, a u njima ZK odjeli.
Zadatak im nije samo u tome da služe jednostavnoj evidenciji nekretnina i stv.prava na njima, već
trebaju osigurati i zakonom predviđeni način stjecanja stvarnih prava na nekretninama, kao i
pružanje pravne sigurnosti u prometu nekretnina.
Temelje se na podacima katastarske izmjere. Oznake katast.čestica u zemlj.knjizi moraju biti sukladne
s njihovim oznakama u katastru zemljišta.
Katastar zemljišta je očevidnik zemljišta i objekata na njemu i ispod njegove površine s podacima o
česticama glede njihova položaja, oblika, površine, kulture, boniteta, klase. Položaj i oblik
zemlj.čestice i objekata na njoj prikazuju se kat.planovima. Katastar zemljišta se koristi za upravne,
gosp., statističke i dr. potrebe te za utvrđivanje kat.prihoda, izradu prostornih planova i zemlj.knjiga.
Zemlj.knjige se vode i elektroničkom obradom podataka – EOP; budući da je takva mogućnost
predviđena i za katastar, EOP zemlj.knjiga s katastrom činit će bazu zemlj.podataka (BZP).

Zemlj.knjiga sastoji se od glavne knjige i zbirke isprava.

Osim toga, za svaku gl.knjigu postoj zbirka kat.planova i pomoćni popisi (knjige).

a) Glavna knjiga – u nju se upisuju nekretnine, stvarna i dr.prava glede njih (knjižna prava). Po
obujmu, gl.knjiga obuhvaća zemljišta jedne kat.općine. Prema tome, u jednom opć.sudu ima toliko
gl.knjiga koliko ima kat.općina.
Sastoji se od ZK uložaka. EOP-zemlj.knjiga sastoji se od popisa upisa i popisa izbrisanih upisa.
ZK ULOŽAK je dio gl.knjige koji se odnosi na jedno ZK tijelo.
ZK TIJELO je jedna čestica ili skup čestica koje se nalaze u jednoj kat.općini i imaju u prometu isti
pravni status.
Pojedine čestice koje čine jedno ZK tijelo ne moraju u prirodi ležati jedna do druge, ali se moraju
nalaziti u istoj kat.općini.
KAT.ČESTICA ILI KAT.PARCELA je dio zemlj.površine koji je u zemlj.katastru označen posebnim
brojem (tzv.kat.brojem) i nazivom kat. općine u kojoj leži.
Samo jedna osoba može biti vlasnik čestica koje čine ZK tijelo. Ako ima više osoba, onda su
suvlasnici. Stoga, ako vlasnik želi otuđiti samo jednu česticu (livadu) koja se nalazi u sastavu jednog
ZK tijela, mora izvršiti otpis te čestice iz svog ZK uloška, a novi vlasnik mora izvršiti pripis te čestice
u svoj ZK uložak. No, takav pripis može izvršiti samo onda ako se ta čestica nalazi u području iste
kat.općine u kojoj se nalaze i ostale čestice njegova ZK tijela. U protivnom mora nakon završenog
otpisa osnovati novi ZK uložak za tu česticu.

ZK uložak sastoji se od 3 lista:

posjedovnica (popisni list ili list A)
vlastovnica (vlasnički list ili list B)
teretovnica (teretni list ili list C)

22
 www.pravokutnik.net
Listovi od kojih se sastoji ZK uložak su REALNE FOLIJE. ZK uložak namijenjen je svakom zemljištu,
a ne svakom vlasniku (zbog toga nije izgrađen po sustavu personalnih folija).

POSJEDOVNICA – u nju se upisuju svi sastavni dijelovi ZK tijela, u prvom redu čestice koje čine
jedno ZK tijelo. U nju se upisuju i stvarna prava u korist ZK tijela odnosno nekretnine, npr. služnost
puta, kao i kat.promjene glede ZK tijela, sva javnopravna ograničenja u prometu nekretnina,
otvaranje poduloška i sve promjene koje nastanu zbog upisa na nekom dr.listu ZK uloška.

VLASTOVNICA – u nju se upisuje ime vlasnika i sva ograničenja kojima je vlasnik za svoju osobu
stegnut u raspolaganju i upravljanju svojim ZK pravima (npr.posl.nesposobnost i dr.).
Vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisuje se u vlastovnici na suvl.dijelu suvlasnika na kojem je
uspostavljeno s naznakom – Etažno vl. Za suvl. dio na kojem je uspostavljeno et.vl. otvara se
poduložak.

TERETOVNICA – tu se upisuju stvarna prava kojima je zemljište, odnosno ZK tijelo opterećeno npr.
služnost, založno pravo. Zatim se upisuju i 4 obvezna prava – najam, zakup, prvokup i nazadkup,
kao i ograničenja raspolaganja kojima je podvrgnut svakodobni vlasnik opterećenog dobra. Također
se upisuju i zabrane otuđenja i opterećenja. Ako postoje, tu će se upisati i koncesije na općem ili
javnom dobru.

Upis je sumarno od nadl.suda ustanovljenje prava, pravnih činjenica i odnosa važnih za nekretnine i
prava na njima.

Razlikujemo 3 vrste upisa:

uknjižbu,
predbilježbu i
zabilježbu.

a) Uknjižba je svaki bezuvjetan i konačan upis stjecanja, prijenosa, ograničenja i prestanka knjižnih
prava, koji ne ovise ni o kakvom naknadnom opravdanju.
Osim vl. i dr.stvarnih prava, predmet uknjižbe su i gore navedena 4 obv.prava.
Uknjižbu će dopustiti sud samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je potpis
ovjeren.
Priv.isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba moraju, pored općih pretpostavki, sadržavati točnu
oznaku zemljišta ili prava za koje se uknjižba predlaže i klauzulu intabulandi. Tako i javna isprava
mora sadržavati točnu oznaku zemljišta i prava na koji se uknjižba odnosi.

b) Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju i prestaju pod uvjetom
naknadnog opravdanja i u opsegu u kojemu budu naknadno opravdana.
Pred. je uvjetan upis. Nakon opravdanja pred. smatra se da je ono pravo koje je bilo samo
predbilježeno već od podnošenja prijedloga za pred.uknjiženo.
Predmet pred.mogu biti sva prava koja se mogu i uknjižiti.
Dopuštena je ako isprava za upis ne udovoljava posebnim pretpostavkama za upis (npr. nedostaje
klauzula intabulandi), ali udovoljava općim pretpostavkama za ZK upis.

23
 www.pravokutnik.net
Od javnih isprava na temelju kojih se može dopustiti pred. najvažnije su još neizvršene pravomoćne
sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno priznaje ili odbija i odluke domaćih sudova i
dr.tijela kojima se pred.određuje kao mjera osiguranja.

c) Zabilježba je upis kojim se u svrhu publiciteta evidentiraju određene okolnosti koje se odnose na
pravni promet nekretnina ili se njime osiguravaju određeni pravni učinci za njegova predlagatelja.

Moguće sljedeće zabilježbe:

z.osobnih odnosa
z.prvenstvenog reda
z.otkaza hipotekarne tražbine i z.hipotekarne tužbe
z.spora
z.odbijanja ovrhe

Brisovnom tužbom (ili tužbom za brisanje) zahtijeva se brisanje pravno nevaljanog upisa i uspostava
prijašnjeg ZK stanja.
Upis će biti nevaljan kad za njega nisu ispunjene mat. i postupovne pretpostavke predviđene u ZK
pravu.
Neistinit je onaj upis kojim se upisano razlikuje od stvarnog, izvanknjižnog stanja.
B.t. ne zastarijeva prema osobi koja je ishodila nevaljani upis, kao ni prema osobi koja je od ove stekla
pravo na temelju njezina nevaljanog upisa ako je znala ili morala znati da je upis njena prednika bio
nevaljan.
Nešto je drukčije rješenje kad se radi o poštenom stjecatelju koji je upis svog prava ostvario na
temelju prednikova nevaljanog i neistinitog upisa, a da nije znao ni mogao znati za nevaljanost
prednikova upisa. Doduše, nositelj knjižnog prava može i u tom slučaju podići brisovnu tužbu protiv
prednika poštenog stjecatelja, ali zbog zaštite povjerenja u zemlj.knjige, samo u određenom roku.
Duljina roka ovisna je o tome je li nositelju knjižnog prava dostavljeno rješenje o nevaljanom upisu
kojim je povrijeđeno njegovo pravo. Ako je, tada je potrebno u roku za žalbu protiv rješenja o upisu
zatražiti zabilježbu brisovne tužbe i u daljnjem roku od 60 dana podići brisovnu tužbu. Ako rješenje
o nevaljanom upisu nije dostavljeno nositelju knjižnog prava, brisovnu će tužbu protiv prednika
poštenog stjecatelja moći podići u roku od 3 god. od dana kada je taj upis zatražen.

NAČELA ZK PRAVA:

a) Načelo javnosti – ima 2 strane: formalnu i materijalnu.

Formalna strana znači da svatko može, u nazočnosti njihova voditelja, zemlj.knjigu i sve pomoćne
isprave razgledati, uzimati prijepise, ispise i grunt.izvatke, a da za to ne mora dokazivati postojanje
pravnog interesa.
Mat.strana sastoji se u tome da se zemlj.knjige uzimaju kao vjerodostojne glede istinitosti i
potpunosti svog sadržaja (istinitost i potpunost sadržaja – fikcija).

b) Načelo povjerenja je nužna posljedica mat.strane načela javnosti. Ako se jednom uzme da je
sadržaj zemlj.knjiga istinit i potpun, svaki onaj koji postupa pošteno može sa sigurnošću uzeti da ono

24
 www.pravokutnik.net
što je upisano u zemlj.knjizi stvarno postoji (poz.strana), a ono što nije upisano da u stvarnosti ne
postoji (neg.strana).
Poznavanje stanja u zemlj.knjigama je praesumptio juris et de jure. Prema tome, nitko se ne može
pozvati na činjenicu da mu stanje u zemlj.knjizi nije bilo poznato.
Načelo povjerenja ne odnosi se na poznavanje ZK stanja, nego na nepoznavanje izvanknjižnog stanja.
Na povjerenje u zemlj.knjige može se pozvati samo onaj koji nije znao, niti je s obzirom na okolnosti
imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od
izvanknjižnog stanja. Za takva stjecatelja kažemo da je postupao u dobroj vjeri.

c) Načelo stvarnosti znači da su objekt upisa u zemlj.knjige nekretnine i stvarna prava na

nektninama.

d) Načelo potpunosti zahtijeva da zemlj.knjige sadrže sve pravno relevantne činjenice za promet
nekretnina, kao što su podaci o vrsti i veličini nekretnine, o osobi vlasnika, o teretima i dr.

e) Načelo specijalnosti koje se naziva i NAČELOM ODREĐENOSTI podrazumijeva da svaki upis u

zemlj.knjizi čini zasebnu, samostalnu pravnu cjelinu.

f) Načelo preglednosti je u biti zahtjev da se zemlj.knjige ustanove i vode tako da se svatko može
lako i brzo obavijestiti o upisanim nekretninama i stvarnim pravima na njima.

g) Načelo konsenza nalaže da se upisi u zemlj.knjige mogu izvršiti samo na temelju suglasnosti
osobe čije se pravo prenosi, ukida ili ograničuje i osobe koja stječe ZK pravo. To načelo poznaje i
nekoliko iznimaka prema kojima se upis može izvršiti po služb.dužnosti ili na osnovi jednostranog
zahtjeva (predbilježba, zabilježba)

h) Načelo legaliteta zahtijeva da sud po služb.dužnosti mora ispitati opstojnost zakonom

predviđenih pretpostavaka upisa u zemlj.knjige.

i) Načelo upisa podrazumijeva da se stvarna prava na nekretninama stječu isključivo upisom u

zemlj.knjige odnosno u gl.knjigu. Upis ima konstitutivno značenje, zbog čega se ovo načelo naziva i
načelom konstitutivnosti upisa.

j) Načelo prvenstva ili prioriteta. Prema ovom načelu pravni učinak upisa ravna se prema njegovu
prvenstvenom redu, a on prema vremenu kad je zahtjev za upis stigao ZK sudu. Od dva ili više
zahtjeva pravni učinak upisa proizvest će najraniji pristigli zahtjev – prior tempore potior iure – raniji u
vremenu, jači u pravu. Pravo na mjesto u redu prvenstva može se ustupiti sporazumno između
osoba čiji se zahtjevi nalaze u redu prvenstva. Ustupanje može biti naplatno i besplatno.

STVARNA PRAVA NA TUĐOJ STVARI

PRAVA SLUŽNOSTI (Servitutes)

Pravo služnosti je stvarno pravo na tuđoj stvari na temelju kojega se ovlašteniku dopušta određeno
korištenje tuđom stvari.
25
 www.pravokutnik.net

Služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na
određeni način služi tom stvari ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je to dužan trpjeti ili pak
zbog toga glede nje nešto propuštati.

Zajednička načela služnosti:

Sl. su stvarna prava.
Sl. su stvarna prava na tuđoj stvari. Nema sl. na vl.stvari. Nemini res sua servit. Iznimka je tzv.
VLASNIČKA SLUŽNOSTI.
Ne mogu postojati sl. na činjenje. Servitus in faciendo consistere nequit.
Sl. ne može postojati na sl. – servitus servitutis esse non potest.
Sl. se moraju obzirno (civiliter) izvršavati. To znači da se moraju izvršavati tako da se što
manje opterećuje poslužno dobro.Ostvarivanju ovog načela služi i institut prelaganja sl.Pod
prelaganjem sl. razumijeva se njezino premještanje na onaj dio poslužnog dobra gdje će, uz
očuvanje sadržaja i svrhe zbog koje je ustanovljena, biti manje tegobna za vlasnika poslužnog
dobra.
Sl. su same za sebe neprenosive; ne mogu se samovlasno odvojiti od poslužne stvari.
Sl. su, osim plodouživanja, nedjeljiva prava.

STVARNE SLUŽNOSTI (Servitutes reales)

Stvarna sl. je stvarno pravo svakidašnjeg vlasnika jedne nekretnine (povlasna nekretnina ili dobro)
da se za potrebe te nekretnine služi na određeni način nekretninom drugog vlasnika (poslužna
nekretnina ili dobro) ili da se zahtijeva od svagdašnjeg vlasnika poslužne nekretnine da se suzdržava
od obavljanja određenih radnji koje bi inače imao pravo obavljati na svojoj nekretnini.

Kao subj.građ.pravo, stvarna se služnost može sastojati u ovlaštenju vlasnika povlasne nekretnine
koristiti se poslužnom nekretninom u određenom pravcu (prelaziti preko nje, napasati stoku, crpiti
vodu itd.) ili u ovlaštenju zahtijevati od vlasnika poslužne nekretnine da ne obavlja određene radnje
koje bi inače imao pravo obavljati na toj nekretnini (da npr. ne povisuje svoju kuću prema susjedu i
sl.).

Stv.sl. moraju biti objektivno korisne; svrha im je bolje gosp. iskorištavanje povlasne nekretnine.
Nekretnine povezane služnošću ne moraju biti susjedne.
Stv.sl. mogu postojati i u korist nekretnina koje su javna dobra u općoj ili u javnoj uporabi.
Nositelj prava stv.sl., osim vlasnika nekretnine, može biti i nositelj prava građenja.

Vrste stvarnih služnosti:

a) Poljske ili zemljišne i kućne ili gradske
Kriterij razlikovanja je priroda i namjena povlasne nekretnine.

Poljske su sl. sve one kod kojih je povlasna nekretnina namijenjena poljodjelskom iskorištavanju.

1. Služnosti puta:
služnosti staze ili nogostupa (iter) koja daje pravo hodati stazom i njome k sebi puštati
ljude, ali ne jahati, voziti se biciklom ili gurati bicikl;
26
 www.pravokutnik.net
služnost progona stoke (actus) koja daje pravo progoniti stoku i služiti se kolicima, ali ne i
vući teške terete preko poslužnog zemljišta;
služnost kolnika (via) koja daje pravo voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više
zaprega, biciklom i mot.vozilom, ali ne i goniti nevezanu stoku.
U sl.puta spada i nužni prolaz koja daje pravo voziti se po posl.nekretnini jednom ili više zaprega,
biciklom i mot.vozilom, ali ne i goniti nevezanu stoku.

2. Služnosti vode:
služnost crpljenja vode iz tuđeg bunara ili vrela, uključivo i slobodan pristup na poslužnu
nekretninu;
služnost pojiti stoku;
služnost vodovoda (aquaeductus) koja daje pravo navraćati vodu s tuđe nekretnine na svoje
zemljište ili je sa svojega odvraćati na tuđe zemljište i u tu svrhu postaviti za to potrebne
cijevi, žljebove, brane…

3. Služnosti paše (servitus pasciendi) koja ovlašćuje na napasanje stoke na tuđem zemljištu.

4. Šumske služnosti koje obuhvaćaju pravo sjeći drva ili kupiti suho granje ili kupiti žir.

Kućne ili gradske su one sl. kod kojih su povlasne nekretnine zgrade ili zemljišta oko njih, a
ovlašćuju na poduzimanje određenih radnji na susjedovoj nekretnini kao poslužnoj, što je taj dužan
trpjeti.

1. pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuđu zgradu (servitus oneris ferendi);
2. pravo umetnuti gredu ili rožnik svoje zgrade u tuđi zid (servitus tigni immitendi);
3. pravo imati prozor u tuđem zidu zbog svjetla ili radi vidika;
4. pravo imati dio svoje zgrade i naprave na tuđoj nekretnini (servitus proiscendi). Sadržaj ove sl.
je ovlast imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu zračnu prostoru (balkoni, nadstrešnice)
ili na susjedovu zemljištu (prekoračenje međe građenjem) ili imati svoje naprave na tuđoj
nekretnini, na njenoj površini ili ispod nje (antenu na krovu, reklamni natpis na zidu ili krovu,
el, vodovodne, tel. i dr.vodove).
5. pravo provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak;
6. pravo odvoditi kišnicu sa svog krova na tuđe zemljište (servitus stilicidii);
7. pravo odvođenja (otpadnih) tekućina preko tuđeg zemljišta ili prolijevanje tekućine na
susjedovo zemljište (servitus cloacae).

Negativne kućne ili gradske sl:

1. svoju kuću ne povisivati ili je ne snizivati;
2. ne oduzimati povlasnoj zgradi svjetlo, zrak ili vidik;
3. ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće od susjedova zemljišta kojem bi mogla koristiti za
polijevanje vrta ili punjenje cisterne ili čemu drugom.

Pozitivnim ili afirmativnim sl. smatraju se one kod kojih njihov titular ima ovlaštenje koristiti se
poslužnim dobrom na određeni način (prelaziti preko njega, pregoniti stoku, crpiti vodu itd.), a
vlasnik poslužnog dobra obvezu to trpjeti.

27
 www.pravokutnik.net
Negativne su sl. one kod kojih njihov titular ima pravo zahtijevati od vlasnika posl.dobra da se
suzdrži od obavljanja određenih radnji na svom dobru koje bi inače, kao vlasnik, imao pravo
obavljati (npr. da ne podiže zgradu naviše).

Trajne su one služnosti koje jednom ustanovljene i ostvarene predstavljaju trajno stanje za čije
izvršavanje nije potrebna bilo kakva daljnja ljudska radnja. To su u pravilu neg. služnosti, ali mogu
biti i poz., kao npr. pravo umetnuti gredu svoje zgrade u tuđi zid i pravo odvođenja kišnice na tuđe
zemljište.

Povremene su sl. čije se izvršavanje sastoji u ponavljanim radnjama njihova ovlaštenika, npr.
služnost puta, crpljenja vode i sl.

Stv.sl. mogu biti ustanovljene na određeno vrijeme (privremene sl.) ili za određeno doba godine
(sezonske sl.).

OSOBNE SLUŽNOSTI (Servitutes personales)

To su stvarna prava na tuđoj stvari koja ovlašćuju pojedinačno određenu osobu da se na određeni
način služi tuđom stvari.

Ovlaštenici osobnih sl. mogu biti fiz. i pravne osobe; one su neprenosive; nenasljedive.

Za razliku od stv.sl. koje su nedjeljiva prava, osobne sl. su djeljiva prava, stoga npr. suvlasnik može
osnovati osobnu sl. na svom idealnom dijelu, ako je to moguće s obzirom na sadržaj sl. i narav
predmeta.

Vrste osobnih služnosti:

a) Pravo plodouživanja (ususfructus)
Pravo p.ili uzufrukt je stvarno pravo na tuđoj stvari koje daje ovlašteniku osobno pravo da se u
svakom pogledu služi tuđom stvari u skladu s njenom namjenom, čuvajući njeno sućanstvo.
Npr. doživotno plodouživanje, kada npr. otac ostavlja nekretnine svojoj djeci, a svojoj ženi ostavlja na
tim nekretninama pravo doživotnog uživanja.
Na potrošnoj stvari i pravu koje ne daje plodove moguće je samo nepravo plodouživanje (quasi
ususfructus). Kvaziuzufruktuar stječe pravo vl. na stvari, pa je nakon prestanka nepravog
plodouživanja dužan vratiti njenu vrijednost u novcu.

Prava i dužnosti plodouživatelja ili uzufruktuara:

ima pravo na uporabu i korištenje poslužne stvari;
pripada mu čist prihod kojeg čine svi plodovi i dr.koristi koje stvar daje;
ne smije stvar uništiti (npr. srušiti kuću);
ne smije samovlasno promijeniti kulturu (npr.vinograd pretvoriti u livadu);
ne može prodati stvar;
stječe naturalne plodove njihovim odvajanjem;
civilni mu plodovi pripadaju za sve razdoblje trajanja plodouživanja;
snosi sve troškove uporabe i iskorištavanja stvari;
kao dobar domaćin, dužan je održavati stvar u stanju u kojem ju je primio, snositi troškove
redovitog održavanja;
28
 www.pravokutnik.net
troškovi izvanrednih popravaka i obnavljanja posl.stvari padaju na vlasnika, osim onih koje je
sam plodouživatelj skrivio;
plodouživatelj nije dužan dopustiti da vlasnik poslužne stvari obavi na njoj poboljšice koje
nisu nužne, osim ako se vlasnik obveže na puno obeštećenje za gubitak uporabe i prihoda
zbog izvođenja radova.

Iako je kod plodouživanja samo pravo neprenosivo, ipak uzufruktuar može na drugoga prenijeti
izvršavanje sadržaja tog prava (npr. može vinograd dati u zakup). Međutim, onog trenutka kad
prestane pravo plodouživanja, prestat će i izvršavanje tog prava od strane treće osobe.
Dužnosti i odgovornosti plodouživatelja prelaze na njegove nasljednike.

b) Pravo uporabe (usus)

To je osobna sl. s ovlaštenjem uporabovnika (uzuara) da se za svoje potrebe služi nečijom stvari
prema njenoj namjeni, čuvajući njeno sućanstvo.
Uporabnikovo pravo uporabe je ograničeno na njegove osobne potrebe i potrebe njegove obitelji, a ne
neograničeno kao kod plodouživanja.

Još neke razlike između plodouživanja i uporabe:

uporabovnik ne može pravnim poslom, ne samo svoje pravo, nego ni njegovo izvršavanje
prepustiti drugoj osobi;
uporaba ne može postojati na potrošnoj stvari (ni kao neprava);
vlasnik snosi sve redovite i izvanredne terete i troškove u vezi sa stvarju, ali samo do visine
koristi koju ima od stvari, ostatak tereta i troškova snosi uporabovnik;
ako odbije, mora se odreći uporabe (odstupanje od općenitog načela sl. da terete i troškove
snosi ovlaštenik sl.);
plodove uporabovnik stječe ubiranjem, a ne odvajanjem kao kod plodouživanja;
pravo uporabe ne može imati više osoba, osim ako su u takvom odnosu da im pripada
zajednički.
c) Pravo stanovanja (habitatio)
To je osobna služnost s ovlaštenjem služiti se tuđom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje
čuvajući sućanstvo stvari.
Habitacija je izdvojena u zasebnu os.sl.samo po svom objektu – stamb.zgradi ili njenom udjelu, a ne
po svom vl. pravnom režimu. Naime, pravo stanovanja kao sl. može biti ustanovljena ili kao uporaba
ili kao plodouživanje. Prema ZV pravo stanovanja se prosuđuje po pravilima o uporabi, a po
pravilima o plodouživanju ako je stanovatelj ovlašten da se služi svim dijelovima zgrade. U tom
slučaju objekt plodouživanja je stambena zgrada.

STJECANJE PRAVA STVARNE SLUŽNOSTI

Ono se može steći na osnovi pravnog posla, odluke suda ili dr.drž.tijela i neposredno na osnovi
zakona, kao pripadak povlasne nekretnine za njezina svagdašnjeg vlasnika, a na teret poslužne
nekretnine.

Pravni posao kojim se može steći pravo stvarne sl. može biti ugovor ili oporuka.
UGOVOR sklapaju vlasnici povlasnog i poslužnog dobra. Ako se poslužno dobro nalazi u
suvlasništvu ili zajedn.vl., potrebna je suglasnost svih suvlasnika/zajedničara, jer zasnivanje stv.sl.
spada u poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja. Ugovor može biti naplatan ili besplatan.
29
 www.pravokutnik.net
Budući da se radi o izvedenom stjecanju stv.prava koje ima konstitutivno značenje, a stječe se na
tuđoj nekretnini, potreban je, uz ugovor kao titulus, i upis u zemlj.knjigu kao modus ili način
stjecanja.
Vlasnik poslužnog dobra može zasnovati stv.sl. OPORUKOM u korist dijela nekretnine jednog, a na
teret drugog nasljednika, koji dijelovi postaju zasebne nekretnine nakon smrti ostavitelja. I ovdje je
potreban upis u zemlj.knjigu kao način stjecanja prava sl.
Vlasnik poslužnog dobra može ovlasti koje čine sadržaj stv.sl. dati samo do opoziva, pa u tom slučaju
govorimo o PRIVIDNOJ SLUŽNOSTI. Međutim, i na takvu se sl. primjenjuju pravila koja vrijede za
stv.sl. Prema ZV, mora se dokazati da je sl.zasnovana do opoziva, jer se to ne predmnijeva.

Odluka suda u 4 slučaja:

- u postupku osnivanja nužnog prolaza, uz sljedeće pretpostavke:
a) ako do nekretnine nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom
b) ako je korist od otvaranja nužnog prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od
štete koja se tim prolazom čini.
Korisnik nužnog prolaza dužan je platiti punu novčanu naknadu vlasniku poslužne
nekretnine.
Nužni prolaz se uvijek osniva u korist određene nekretnine, nikad u korist neke osobe ili
općeg dobra.

- u postupku donošenja odluke o nužnim vodovima i uređajima;

- u postupku diobe suvlasništva i zajedn.vl.;
- u ostavinskom postupku.

Odluka tijela upravne vlasti – najčešće će to biti u postupcima izvlaštenja i komasacije.

Zakon – može se steći neposredno na osnovi zakona dosjelošću i zakonskim nasljeđivanjem povlasne
nekretnine.

Dosjelošću se stv.sl. stječe izvršavanjem njena sadržaja za vrijeme od 20 god. uz pretpostavke:

a) da ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao,
b) da se vlasnik poslužnog dobra tome nije protivio i
c) ako služnost nije izvršavana zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne
nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.
ZV ima posebnu odredbu za dosjelost sl. koja se po svojoj naravi vrlo rijetko izvršava – mora se
dokazati da je u razdoblju od najmanje 20 god. barem tri puta izvršavan njen sadržaj.
O legalnim servitutima/zak.sl. govori se kad se izravno zakonom nameću vlasniku neke stvari
određena trpljenja, propuštanja ili eventualna činjenja.

STJECANJE PRAVA OSOBNE SLUŽNOSTI

Stječe se u pravilu na osnovi pravnog posla – ugovora ili oporuke.
Na stvarima u suvlasništvu, osobnu sl. može zasnovati i svaki suvlasnik na svom alikvotnom dijelu.
Uz pravni posao kao titulus potreban je i način stjecanja koji je za nekretnine upis u zemlj.knjige, a za
pokretnine predaja poslužne stvari u nesamostalan posjed titularu prava sl.

30
 www.pravokutnik.net
Dosjelost kao način stjecanja prava osobne sl. nije u našem pravu moguća, jer to pravo nije moguće
posjedovati.

ZAŠTITA PRAVA SLUŽNOSTI

Posjedovna tužba, tužba na utvrđenje i actio confessoria.

Tužba zbog smetanja posjeda stoji na raspolaganju svakom posjedniku stvari ili prava. Ovlaštenik
stv.sl. je posjednik prava stv.sl., a ovlaštenik osobne sl. je posjednik prava koja predstavlja poslužno
dobro.

Tužbom na utvrđenje vlasnik povlasnog dobra zahtijeva da se prema vlasniku poslužnog dobra
utvrdi postojanje prava sl. Podiže se u slučaju osporavanja ili dovođenja u sumnju prava sl. od strane
vlasnika poslužnog dobra.

Actio confessoria je tužba koju podiže ovlaštenik prava sl. protiv osobe koja ga samovlasno
onemogućuje ili uznemiruje u izvršavanju sl. sa zahtjevom na priznanje prava sl. i prestanak
onemogućavanja ili uznemiravanja.
Osim ovlaštenika prava sl., aktivno su legitimirani svaki pojedini suvlasnik i zajedn.vlasnik povlasne
stvari i svaki od više ovlaštenika služnosti plodouživanja.
Pasivno legitimirani je vlasnik poslužnog dobra, ali i svaka treća osoba koja ovlaštenika onemogućuje
ili ometa u izvršavanju sadržaja prava sl.
A.c. priznata je i predmnjevanom ovlašteniku prava sl., a to je osoba koja u postupku pred sudom ili
dr.nadl.tijelom dokaže pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda sl. – actio confessoria publiciana.

U slučaju povrede prava sl. nevaljanim upisom u zemlj.knjigu, ovlašteniku stoji na raspolaganju
brisovna tužba.

PRESTANAK PRAVA SLUŽNOSTI

1. Neizvršavanjem prava sl. za vrijeme od 20 god. odnosno za 3 god., ako se vlasnik poslužne
stvari protivio njegovu izvršavanju (usucapio libertatis). Sl. koja se po svojoj naravi može samo
rijetko izvršavati, ne prestaje dok 3 puta ne nastupi prigoda za to, a ovlaštenik to ne učini.
2. Ukinućem – na zahtjev vlasnika poslužne stvari sud će svojom odlukom ukinuti sl., ako je
pravo sl. izgubilo razumnu svrhu, bez obzira na osnovu stjecanja.
3. Sjedinjenjem (konfuzijom) – kada ista osoba postane vlasnikom poslužne i povlasne
nekretnine. Dođe li, međutim, do razdvajanja vl. poslužne i povlasne nekretnine prije brisanja
u zemlj.knjizi, sl. ne prestaje odnosno oživljava.
4. Propašću stvari – s propašću stvari izjednačuje se stavljanje stvari izvan prometa.
5. Odreknućem.
6. Istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta.
7. Na osnovi zaštite tuđeg povjerenja – ovaj način prestanka sl. odnosi se na sl. koja nije upisana
u zemlj.knjizi.
8. Prestankom ovlaštenja – smrću fiz. odnosno prestankom pravne osobe kao ovlaštenika
osobne sl. Ako je osobna sl. izrijekom osnovana za ovlaštenikova nasljednika, ne prestaje
smrću ovlaštenika, nego smrću nasljednika. Ako je, pak, osnovana u korist obitelji, prestaje
kad izumre cijela obitelj.

31
 www.pravokutnik.net
ZALOŽNO PRAVO

To je stvarno pravo na određenoj stvari ili pravu (zalogu) koje svog nositelja (založnog vjerovnika)
ovlašćuje da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga,
ma čiji on bio.

Založnom pravu je osn.svrha otkloniti dvostruku nesigurnost u kojoj se nalazi vjerovnik u vezi s
namirenjem svoje tražbine, nesigurnost glede obujma dužnikove imovine i nesigurnost u odnosu na
ranije namirenje drugih vjerovnika.

Ako vjerovnik ima zal.pravo na određenom objektu, njegov red namirenja se ravna prema trenutku
osnivanja zal.prava, a ne prema trenutku traženja ispunjenja ili prema trenutku osnivanja same
obveze.

NAČELA ZALOŽNOG PRAVA

a) Načelo akcesornosti – znači da nastanak, trajanje i prestanak zal.prava ovisi o postojanju tražbine
čije se namirenje njime osigurava.
Povezanost zal.prava s tražbinom ogleda se i u tome što se založno pravo može otuđiti i naslijediti
samo zajedno s tražbinom koju osigurava.

Postoje i iznimke od načela:

Zal.pravo može nastati i prije nego se ispune sve pretpostavke za nastanak tražbine koja se
njime osigurava. Takav primjer imamo kad je za nastanak tražbine potreban protek roka ili
ispunjenje uvjeta. Zalog za buduću tražbinu naziva se KAUCIJSKI ILI KREDITNI ZALOG,
odnosno KAUCIJSKA ILI KREDITNA HIPOTEKA. Ako se daju u zalog gotov novac ili
vrijednosni papiri za osiguranje buduće tražbine, govorimo o KAUCIJI.
Druga iznimka se odnosi na slučaj kad prestanak tražbine ne izaziva ujedno i prestanak
zal.prava. Primjer je zastara tražbine. Premda je tražbina zastarjela i ne može se više
ostvarivati prisilnim putem, zal.pravo ostaje i založni će se vjerovnik moći namiriti iz
vrijednosti založenog objekta, ako bude potrebno i sudskom prodajom zaloga. Drugi pr. je
zal.pravo na nekretnini (hipoteka). Ono ne prestaje ispunjenjem tražbine, nego tek brisanjem u
zemlj.knjizi.

b) Načelo specijalnosti – prema tom načelu, zal.se pravo stječe samo na određenom objektu iz
imovine zalogodavca i samo za određenu tražbinu vjerovnika. Ili, izraženo negativno, ne na
cjelokupnoj imovini zalogodavca i ne na neodređenom broju ili neodređenom novčanom iznosu
vjerovnikove tražbine. Ukratko, nedopuštena je tzv. generalna hipoteka.

c) Načelo oficijalnosti – prema ovom načelu, zal.se pravo ostvaruje putem suda.

d) Načelo nedjeljivosti – nedjeljivost se zal.prava očituje u osiguranju cjelokupne tražbine zalogom

kao cjelinom, uključivši sve njegove pripadnosti.
To znači, s jedne strane, da u slučaju djelomičnog podmirenja duga, zal.pravo ostaje u nesmanjenom
opsegu sve do potpunog namirenja tražbine, a dužnik nema pravo na povrat stvari ili njena dijela.
Osim gl.tražbine zal.pravo osigurava namirenje i sporednih tražbina, kamata, troškova za očuvanje
stvari i troškova naplate tražbine.
32
 www.pravokutnik.net
S druge strane, nedjeljivost zal.prava znači da ono, u slučaju da se zalog podijeli (npr. dođe do
fiz.diobe zal.stvari), ne prestaje već nastavlja postojati na njegovim dijelovima.

e)Načelo neodvojivosti – zal.se pravo ne može odvojiti od zaloga kao svog objekta, pa se stjecanjem
zaloga po bilo kojoj osnovi stječe ujedno i zal.pravo koje ga opterećuje. Iznimka se može ustanoviti
zakonom.

ZALOŽNI VJEROVNIK je osoba koja na određenom objektu ima zal.pravo.

ZALOŽNI DUŽNIK je svagdašnji vlasnik zaloga, tj. vlasnik onog objekta kojim se tražbina
osigurava. No, ako zalog nije stvar nego pravo, zal.dužnik je onaj koji je nositelj tog prava.
Zal.dužnik ne mora biti ista ona osoba koja je i osobni dužnik.

OBJEKT ZALožnog PRAVA

Objekt zal.prava ili zalog može biti pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar, te
pojedinačno određeno imov.pravo.
Osn.svrha zal.prava jest da se vjerovnik namiri iz onog objekta koji mu je založen, ako dužnik o
dospjelosti ne ispuni dužnu obvezu.
Zalog može činiti i nekoliko nekretnina kao da su sve zajedno jedna stvar – ZAJEDNIČKA ILI
SIMULTANA HIPOTEKA.
Pravo na civilne plodove (najamnine, zakupnine) može biti samostalnim zalogom.
Objektom zal.prava mogu biti i stvari u vl. i zajedn.vl. Založiti se može i suvlasnički dio.

Ima stvari i prava koji bi po svojim svojstvima mogli biti objekt zal.prava, ali su iz posebnih razloga
propisom izuzeti od zalaganja. Razlozi tome su dvovrsni. S jedne strane, izuzimanjem od zalaganja
nastoji se fiz. osobi i osobama koje je ova dužna uzdržavati osigurati zadovoljenje osn.životnih
potreba (tzv. egzistencijalni minimum) i osigurati joj mogućnost obavljanja samostalne djelatnosti
koja joj je gl. izvor sredstava za život, odnosno pravnoj osobi stvari i prava nužna za obavljanje njene
djelatnosti; s druge strane, tim putem se nastoje zaštiti određeni javni i društv.interesi.
Nekretnine za stanovanje i obavljanje samostalne ili poslovne djelatnosti ne smatraju se, osim
iznimno, stvarima nužnim za zadovoljavanje osn.životnih potreba ili obavljanje djelatnosti.

 Apsolutno su izuzete od zalaganja 2/3 plaće i mirovine, ali ako se radi o tražbini po osnovi
zak.uzdržavanja, tada je izuzeta samo ½ plaće/mirovine. Primanja po osnovi zak.uzdržavanja,
soc.skrbi, naknade zbog tjelesnog oštećenja, dječjeg doplatka, stipendije i pomoći učenicima,
po osnovi odličja i priznanja te primanja vojnika, studenata vojnih škola, u cijelosti su izuzeti
od zalaganja.
 Relativno su izuzeti, tj. mogu se dobrovoljno, ali ne i prisilno prodati: potrebna odjeća i
obuća, alat bez kojeg se zanimanje ne može obavljati, određena zaliha hrane, predmeti nužni
za obavljanje javnobilježničke, odvjetničke, liječničke, ljekarničke, znanstvene, umjetničke
djelatnosti itd.

I kod nekretnina postoji mogućnost izuzimanja od ovrhe, a time posredno i od zalaganja. To se

odnosi na polj.zemljište i gosp.zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za uzdržavanje njega i

33
 www.pravokutnik.net
članova njegove uže obitelji te dr.osoba koje je ovaj po zakonu dužan uzdržavati. Izuzete su i
pokretnine koje kao pertinencija služe polj.gosp. – polj.strojevi i dr.oruđa za rad, radna i rasplodna
stoka.
Sva navedena izuzeća ne vrijede ako je vjerovnik radi osiguranja svoje tražbine stekao zal.pravo
pravnim poslom sa založnim dužnikom.
I sam zalog može biti objekt zaloga. Naime, založni vjerovnik može, u granicama svog prava na
namirenje iz zaloga, zalog dalje založiti i tako osnovat PODZALOŽNO PRAVO.
Hipoteka na hipoteci naziva se NADHIPOTEKOM.

Dva osnovna oblika založnog prava:

PIGNUS I
HIPOTEKA.
Razlika između pignusa i hipoteke očituje se u tome ima li založni vjerovnik ili nema posjed zaloga.
Ako se zalog nalazi u posjedu vjerovnika, radi se o pignusu. Naprotiv, ako vjerovnik nema posjed
zaloga, radi se o hipoteci. U tim je pravima, prema tome, moguća i hipoteka na pokretninama.
Hipoteka je dobrovoljno založno pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u
posjed i koje ga ne ovlašćuje da drži zalog u posjedu.
REGISTARSKO ZALOŽNO PRAVO – kada je omogućeno stjecanje hipoteke na onim pokretnim
stvarima i pravima koje se mogu steći jedino upisom u javni upisnik ili se bez takva upisa ne smiju
rabiti.

Zal.pravo se stječe na temelju pravnog posla, sudske odluke i zakona.

DOBROVOLJNO ZAL.PRAVO ima za osnovu stjecanja p.p. koji može biti ugovor ili oporuka.
SUDSKIM ZAL.PRAVOM nazivamo ono kod kojeg je osnova stjecanja sudska odluka. Prema ZV,
ono može biti prisilno i dobrovoljno.
ZAKONSKO ZAL.PRAVO je ono kod kojeg je osnova jedna ili više pravnih činjenica predviđenih
zakonom kao pretpostavkom stjecanja zal.prava. Među njima ne može biti p.p. ili odluka suda.

a) Dobrovoljno založno pravo – p.p. na temelju kojeg se stječe dob.z.p. je ZALOŽNI UGOVOR. Ako
se njime osniva ručni zalog, tada je to ZALOŽNI UGOVOR O DAVANJU U ZALOG, a ako se osniva
hipoteka tada je to ZALOŽNI UGOVOR O HIPOTECI.
Ugovorom o davanju u zalog/o hipoteci obvezuje se dužnik ili neko treći predati vjerovniku
određenu pokretnu stvar u zalog ili mu dopustiti da svoje zal.pravo upiše u javnu knjigu kao teret
određene stvari ili mu prenijeti neko pravo radi osiguranja tražbine, a vjerovnik se obvezuje
primljenu stvar čuvati i nakon prestanka tražbine vratiti je neoštećenu zalogodavcu, ili omogućiti
brisanje zal.prava iz javne knjige, ili mu natrag prenijeti pravo.
Zalogodavac mora biti vlasnik stvari. Iznimno može biti i nevlasnik, ako su ispunjene pretpostavke
da bi se od njega zbog povjerenja u promet moglo steći pravo vl. na stvari.
Za osnivanje zal.prava na suvl.(idealnom) dijelu nije potrebna suglasnost ostalih suvlasnika.
Zal.ugovor je konsezualan i neformalan, osim kad je riječ o ugovoru o davanju u zalog nekretnine –
ugovoru o hipoteci, koji mora biti u pisanom obliku.

Na pokretnoj stvari vjerovnik stječe zal.pravo (pignus) kad mu bude predana stvar u posjed.
Kod hipoteke na pokretnoj stvari – registarskog zal.prava založni vjerovnik nema pravo na posjed
stvari.

34
 www.pravokutnik.net
Prema Ovršnom zakonu zal.pravo se stječe upisom pokretnine u pljenidbeni popis.

Na nekretnini vjerovnik stječe dobrovoljno zal.pravo (dobr.hipoteku) njegovom uknjižbom u

zemlj.knjigu kao tereta na nekretnini. Na nekretnini koja nije upisana u zemlj.knjigu hipoteka se
stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu zal.prava
na njoj.

Na pravu dobrovoljno zal.pravo stječe se na nekoliko načina:

Na vrijednosnim papirima na donositelja zal.pravo stječe se kao i na pokretnim stvarima – predajom
papira u posjed vjerovniku; na papirima po naredbi založnim indosamentom; na papirima na ime i
na tražbinama ustupom (cesijom) i obavješću dužnikova dužnika o ustupu.
Za ona prava koja nastaju upisom u javne knjige ili upisnike, a za koja nije izdan vrijednosni papir,
založno pravo se stječe upisom u tu knjigu ili upisnik. Za upis je potrebna prijava osobe čije se pravo
zalaže o osnutku zal.prava i založni ugovor.

Za prava koja se stječu po osnovi zal.prava u obliku sudskog zapisnika, način stjecanja je uređen u
Ovršnom zakonu, a sastoji se u pljenidbi tražbine. Zal.pravo se stječe danom dostave ovršenikovu
dužniku rješenja o ovrsi kojim mu se zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku
da tražbinu naplati, jer pravo namirenja od tog dana pripada isključivo zal.vjerovniku
(ovrhovoditelju). Pljenidba tražbine iz vrijednosnog papira provodi se oduzimanjem papira od
ovršenika i njegovom predajom sudu ili javnom bilježniku.

b) Sudsko založno pravo – prisilno sudsko založno pravo – osniva se na temelju odluke suda koja se
donosi u postupku prisilnog ostvarenja tražbine. Za nastanak prisilnog zal.prava potreban je, osim
odluke suda kao osnove zasnivanja, i zakonom predviđeni način stjecanja.
Način stjecanja prisilnog sud.zal.prava na pokretninama je njihov upis u sudski pljenidbeni popis, a
na nekretnini uknjižba zal.prava u zemlj.knjizi. Ako je na nekretnini već upisano zal.pravo u
zemlj.knjizi, prisilno se zal.pravo stječe NADUKNJIŽBOM.
Način stjecanja sud.zal.prava na pravu je kao i kod dobrovoljnog zal.prava koje se temelji na
zal.ugovoru u vidu sporazuma stranaka u obliku sudskog zapisnika, a to je pljenidba tražbine u
ovršnom postupku – smatra se izvršenom dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovu dužniku, odnosno
dioničkom društvu ako se radi o dionici za koju nije izdana isprava. Pljenidba novčane tražbine iz
vrijednosnog papira za čije je ostvarenje potreban taj papir provodi se oduzimanjem vrijed.papira od
ovršenika i njegovom predajom sudu ili javnom bilježniku.

c) Zakonsko založno pravo – 3 tipična slučaja:

založno pravo najmodavca na stvarima najmoprimca i članova njegova ob.domaćinstva radi
osiguranja najamnine i naknade štete na stanu i zajedn.dijelovima zgrade. Takvo se zal.pravo
osniva u trenutku unošenja stvari u najamni objekt, a prestaje u trenutku njihova iznošenja.
Najmodavac ima pravo PERKLUZIJE, tj. pravo da samovlasno spriječi njihovo iznošenje iz
objekta.
zak.zal.pravo koje imaju komisionari, otpremnici, javna skladišta, prijevoznici i dr. na
stvarima koje su objekti istoimenih ugovora, a radi osiguranja tražbina.
zak.zal.pravo vlasnika polj.zemljišta na životinjama i dr. predmetima kojima je počinjena
poljska šteta.

35
 www.pravokutnik.net

VJEROVNIKOVE OVLASTI I DUŽNOSTI DO NAMIRENJA

Kod dobrovoljnog ručnog zaloga pokretne stvari založni vjerovnik ima pravo na posjed stvari, u
pravilu neposredni. Jedino, ako se stvar, po ranije stečenom zal.pravu, nalazi u neposrednom
posjedu zal.vjerovnika, novi zal.vjerovnik ima samo posredni posjed stvari.
Pravo na posjed nema zal.vjerovnik pokretne stvari, ako se radi o dobrovoljnom zal.pravu
zasnovanom na zal.ugovoru u obliku sudskog zapisnika, sudskom i registarskom zal.pravu.
Dužnost je zal.vjerovnika da stvar čuva pažnjom dobrog domaćina jer u protivnom odgovara za
štetu.
Zahtjevi vjerovnika glede troškova i zahtjevi dužnika zbog pogoršanja stvari zastarijevaju u roku od
1 god. od dana povrata stvari.
Daljnja je dužnost zal.vjerovnika da, po prestanku tražbine, bez odgađanja vrati stvar onome od koga
ju je primio u posjed.
Zal.dužnik može, i prije prestanka tražbine, zahtijevati da mu zal.vjerovnik vrati stvar, ako mu je
nužno potrebna i ako u zamjenu da neki drugi zalog kojemu vrijednost nije manja, niti iziskuje veći
trud i troškove oko čuvanja. Ako zal.vjerovnik ne čuva zalog kao dobar domaćin, ako ga neovlašteno
rabi ili ga je neovlašteno dao drugome na uporabu, ili je uzeo sebi plodove usprkos obvezi da to neće
učiniti, zal.dužnik može zahtijevati putem suda da se stvar oduzme iz neposrednog posjeda
vjerovnika i preda trećoj osobi da ga čuva za račun vjerovnika kao posrednog posjednika.
Pravo na zamjenu zaloga ima i založni vjerovnik ako se pokaže da založena stvar ima mat. ili pravni
nedostatak za koji on nije znao niti trebao znati kad je stvar primio u posjed, a zbog kojeg je
vrijednost zaloga toliko umanjena da više nije dovoljna kao osiguranje namirenja tražbine. Zbog
nedostatka zal.vjerovnik nema pravo na raskid obveznog odnosa iz kojeg potječe tražbina.
Plodovi i dr.koristi od založene stvari pripadaju zal.dužniku, ali je zal.vjerovnik koji ima stvar u
neposrednom posjedu ovlašten ubrati ih i uzeti za sebe, osim ako se obvezao da to neće učiniti.
Zal.vjerovnik ima pravo dati založenu stvar u podzalog, pa i protiv zabrane zal.dužnika, ali
odgovara za slučajnu propast ili oštećenje stvari do kojih inače ne bi došlo.
U razdoblju do namirenja vjerovnika može doći i do nužne prodaje zaloga, ako se založena stvar
počela kvariti ili gubiti na vrijednosti iz razloga koji nije u skrivenim nedostacima. Zatraži li
vjerovnik prodaju, založni je dužnik može izbjeći dade li u zalog drugu stvar kojoj vrijednost nije
manja, niti zahtijeva veći trud i troškove čuvanja.

OVLASTI I DUŽNOSTI GLEDE ZALOŽENE NEKRETNINE

Na nekretnini je moguće zal.pravo samo u obliku hipoteke. Hipotekarni vjerovnik nema pravo na
posjed založene nekretnine; zabrana ubiranja plodova ne odnosi se na slučaj kad je založeno samo
pravo na civilne plodove jer ih tada ima pravo ubirati.

OVLASTI I DUŽNOSTI GLEDE ZALOGA PRAVA

Hipotekarni je vjerovnik ovlašten za neki svoj dug založiti ne samo svoju tražbinu nego i hipoteku
kojom je ta tražbina osigurana. To je hipoteka na hipoteci – NADHIPOTEKA ILI NADUKNJIŽBA.
Ako je objekt zaloga nečija tražbina, založni vjerovnik je dužan poduzimati mjere potrebne za njeno
očuvanje.
Zal.vjerovnik je dužan primiti ispunjenje založene tražbine, s tim da zal.pravo odmah prelazi na
stvar koju je primio na ime ispunjenja.

36
 www.pravokutnik.net
OSTVARIVANJE ZALOŽNOG PRAVA
a) Sudsko namirenje – najprije se na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave određuje ovrha, zatim
se javnom prodajom unovčuje zalog, pa potom namiruje zal.vjerovnik i napokon vraća eventualni
ostatak zal.dužniku.
Ovršne isprave su najčešće sudska odluka, sudska nagodba i javnobilježnička isprava. Kao
vjerodostojne isprave služe račun, mjenica i ček s protestom, ovjerovljeni izvadak iz poslovnih
knjiga…
Zal.vjerovnik mora najprije pribaviti ovršnu ispravu, što u pravilu znači podići tužbu protiv
zal.dužnika kako bi ishodio sudsku odluku. On je ovlašten zatražiti da se u zemlj.knjizi zabilježi
tužba protiv vlasnika nekretnine, jer će tada moći provesti ovrhu bez obzira na to tko je u
međuvremenu postao njenim vlasnikom.
Ovrha na pokretninama provodi se njihovom prodajom na usmenoj javnoj dražbi ili neposrednom
pogodbom između sudskog ovršitelja i kupca. Iz ostvarene prodaje namiruju se redom – troškovi
postupka, troškovi iz ovršne isprave, kamate do dana unovčenja i gl.tražbina. Ako što preostane,
pripada zal.dužniku/zalogodavcu.
Ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemlj.knjizi po služb.dužnosti i prodajom
nekretnine na usmenoj javnoj dražbi. Dopušteno je da se prodaja obavi i neposrednom pogodbom
ako se o tome sporazume stranke, založni vjerovnici te nositelji osobnih služnosti i stvarnih tereta, ali
najkasnije do prodaje javnom dražbom.
Namirenje iz novčane tražbine koju dužnik ima po žiro računu, deviznom ili dr.računu, provodi se
tako da se rješenjem o ovrsi naloži banci ili dr.pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa da
određeni novčani iznos isplati vjerovniku.

b) Izvansudsko namirenje – dopušta se u sljedećim slučajevima:

Jedan od njih je kad je objekt zal.prava pokretna stvar ili pravo koje se ne smatra nekretninom, a
zal.je dužnik izrijekom u pisanom obliku, dopustio takvo namirivanje. Namirenje se u pravilu
ostvaruje javnom dražbom odnosno nadmetanjem.
Drugi slučaj je dopušten kad je u zalog dan novac. Vjerovnik o dospjelosti tražbine zadržava za sebe
odgovarajući iznos, a ostatak vraća zalogodavcu.
Treći slučaj se odnosi na namirenje vjerovnika putem ubiranja plodova od založene pokretne stvari.

ZAŠTITA ZALOŽNOG PRAVA

Za zaštitu prava namirenja iz vrijednosti založenog objekta, zal.vjerovniku stoji, kod ručnog zaloga,
na raspolaganju ZALOŽNA TUŽBA, a kod hipoteke ZALOŽNA ILI HIPOTEKARNA TUŽBA.
Upravljaju se protiv zalogodavca sa zahtjevom – petitom – da je dužan dopustiti namirenje
vjerovnikove tražbine prodajom zaloga.
Pasivno je legitimiran vlasnik založene stvari, neovisno o tome je li istodobno i zal.dužnik.
Obje su tužbe nezastarive, što je logična posljedica nezastarivosti prava na namirenje.
Podliježu zastari vezano za međusobne tražbine zalogodavca i zalogoprimca za naknadu štete zbog
pogoršanja stvari – rok zastare 1 god. od dana kad je stvar vraćena.
Budući da je zal.pravo kao stvarno pravo apsolutno, zal.vjerovnik može od svakoga trećeg zahtijevati
predaju zaloga. Tužba se zove VINDICATIO PIGNORIS; njome se može služiti samo onaj
zal.vjerovnik koji ima zal.pravo na pokretnoj stvari (pignus). Sl. je reivindikaciji.

37
 www.pravokutnik.net
ZV poznaje i tužbu PREDMNIJEVANOG ZAL.VJEROVNIKA kojom štiti svoje predmnijevano
zal.pravo. To je onaj koji ne može dokazati zal.pravo, ali može pred sudom ili drugim nadl.tijelom
dokazati pravni temelj i istinit način stjecanja posjeda zaloga.
Također se može poslužiti i tužbom zbog smetanja posjeda, tužbom na davanje dr.zaloga.

PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA

Založno pravo prestaje:

propašću zaloga;
prestankom tražbine; hipoteka ne prestaje prestankom tražbine već brisanjem iz zemlj.knjige;
odreknućem založnog vjerovnika;
ovršnom prodajom zaloga;
istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta;
na osnovi zaštite tuđeg povjerenja;
ukinućem na temelju odluke ZK suda i brisanjem u zemlj.knjizi;
ispunjenjem pretpostavaka koje odredi posebni zakon;
prestankom zal.vjerovnika ako je pravna osoba, a nema univerzalnog pravnog sljednika.

OSIGURANJE NAMIRENJA TRAŽBINE PRIJENOSOM VLASNIŠTVA STVARI ILI

PRIJENOSOM PRAVA (FIDUCIJA)

Jedno od najvažnijih pravila zal.prava je da su ništetne ugovorne odredbe prema kojima će založena
stvar prijeći u vl.vjerovnika, ako mu dug ne bi bio podmiren o dospijeću (lex commissoria).
Vjerovnik i dužnik mogu zatražiti da sud na ročištu unese u zapisnik njihov sporazum da se radi
osiguranja tražbine na vjerovnika prenese vl. na nekoj dužnikovoj stvari ili neko dužnikovo pravo.
Vjerovnik stječe vl.pokretnine/prava potpisivanjem zapisnika, a vl.nekretnine upisom u
zemlj.knjigu.
Prenesena stvar ostaje u posjedu dužnika s ovlaštenjem da je i dalje koristi, ali strane mogu ugovoriti
da će vjerovnik koristiti prenesenu mu stvar.
Vjerovnik (fiducijar) nije ovlašten raspolagati prenesenom stvarju / pravom prije dospjelosti, no ako
bi to ipak učinio, otuđenje bi bilo pravno valjano, a on bi dužniku odgovarao za prouzročenu štetu.
Ako dužnik u roku ispuni svoju obvezu, vjerovnik mu je dužan, bez odgode, vratiti vl.stvari / prava.
Ako je ne ispuni u roku, vjerovnik ima 2 mogućnosti:
1. Pristupiti unovčenju prenesene mu stvari / prava.
2. Zatražiti od dužnika, putem javnog bilježnika, da ga u roku od 30 dana obavijesti zahtijeva li
unovčenje stvari / prava.

Prema ZV lex commissoria je isključena, a prema OZ dopuštena.

PRAVO STVARNOG TERETA

To je stvarno pravo na tuđoj nekretnini s ovlaštenjem na određene, u pravilu periodičke činidbe od

njezina svagdašnjeg vlasnika.

38
 www.pravokutnik.net
Nasuprot pravu stv.tereta stoji obveza vlasnika opterećene nekretnine da nositelju prava stv.tereta
ispunjava sadržaj tereta, za što odgovara vrijednošću nekretnine. Ta obveza se na drugoga može
prenijeti samo zajedno s nekretninom; obveza ne zastarijeva.
Nositelj prava stv.tereta može biti vlasnik određene nekretnine (povlasna nekretnina), nositelj prava
građenja ili poimenično određena osoba.

Razlika između služnosti i prava stv.tereta je u tome što su činidbe kod prava stv.tereta
poz.karaktera (davanje i činjenje), a kod prava služ.neg.karaktera (trpljenje i propuštanje).

Objektom prava stv.tereta može biti svaka nekretnina koja može biti i objektom zal.prava.
Suvlasnički dio također može biti objektom prava stv.tereta.

Činidba davanja može imati oblik novčanog ili naturalnog davanja,.

NOVČANO DAVANJE ima za objekt određeni iznos novca koji se daje ili u jednakim vremenskim
razmacima – renta, ili povremeno.
NATURALNO DAVANJE se sastoji u davanju određene količine prirodnih plodova, proizvoda. Ta
količina može biti određena alikvotno, npr.1/3 uroda ili nominalno, npr. 200 kg žita godišnje.
Sadržaj činidbe može biti i ČINJENJE, npr.pružanje skrbi i njege određenoj osobi, obrada zemlje,
pogreb i sl. Činjenje treba imati novčanu vrijednost.
Jedna od najvažnijih karakteristika prava stvarnog tereta je, uz poz.karakter, periodičnost činidbe.
Samo iznimno, činidba može biti i jednokratna, ali redovito uz neku gl. periodičku činidbu, npr.
pogreb uz činidbu uzdržavanja.

Sljedeća karakteristika prava stv.tereta je u dvojakoj, stvarnopravnoj i osobnoj odgovornosti vlasnika

opterećene nekretnine za ispunjenje obveze na dospjele pojedinačne činidbe. Pojedinačne obveze
davanja i činjenja zastarijevaju za 3 god. od svog dospijeća..

STVARNOPRAVNA ODGOVORNOST za dospjele a nezastarjele pojedinačne obveze podrazumijeva

odgovornost vlasnika vrijednošću opterećene nekretnine. Za dospjele činidbe vlasnik odgovara ne
samo opterećenom nekretninom nego i osobno, cjelokupnom svojom imovinom. Također, umjesto
vlasnika, osobno odgovara za pojedinačna davanja i činjenja samostalni posjednik i plodouživatelj
opterećene nekretnine.

Pravno stv.tereta nije prenosivo samo za sebe, već zajedno s opterećenim dobrom.
Na aktivnoj strani, pravo stv.tereta je neprenosivo i nenasljedivo. Iznimno, kad je titular prava
stv.tereta određen kao vlasnik određene nekretnine (realiter), tada se to pravo može prenositi, ali
samo zajedno s tom nekretninom.

OBLICI:
Personalni i predijalni stv.tereti. Kriterij razlikovanja je način određivanja korisnika prava stv.tereta.
Personalnim stv. teretom ili stv.teretom u korist osobe nazivamo onaj kod kojeg je osoba
ovlaštenika određena ad personam.
Predijalni stv.tereti ili tereti u korist nekretnina su oni kod kojih je ovlaštenik vlasnik povlasne
nekretnine.

39
 www.pravokutnik.net
Javnopravni i privatnopravni stv.tereti. Kriterij ove diobe je osnova nastanka prava stv.tereta.
Javnopravni su oni stv.tereti kojima je osnova nastanka u propisu javnog prava – zakona.
Privatnopravni su oni kojima je osnova pravni posao.

STJECANJE
Stjecatelji prava stv.tereta mogu biti fiz.(češće!) i pravne osobe.
OBJEKT stjecanja prava stv.tereta su nekretnine, pretežito zemljišta, ali također i zgrade, stanovi,
poslovne prostorije i dr.
Kao i kod dr.stv.prava, i ovdje su potrebni OSNOVA STJECANJA (TITULUS) i NAČIN STJECANJA
(MODUS).
3 su osnove stjecanja: pravni posao (najvažniji!), sudska odluka i zakon.
Ugovorom se osniva pravo stv.tereta u 2 oblika:
1) sklapanje samostalnog ugovora
2) posebni uglavak u ugovoru – PRIDRŽAJ ILI PRIUZDRŽAJ (jer otuđivatelj
nekretnine za sebe pridržava pravo na uzdržavanje ili dr. – npr. ugovor o
ustupanju i raspodjeli imovine za života ostavitelja). Pridržaj se u narodu
naziva PREŽIVITAK.

Oporukom se osniva pravo stv.tereta tako što oporučitelj ostavljajući u korist neke osobe legat
uzdržavanja, odredi da se to uzdr.osigura na nekretninama iz ostavine u obliku stv.tereta. Način
stjecanja je uknjižba prava stv.tereta u zemlj.knjizi kao tereta na opterećenoj nekretnini, a kod
predijalnog tereta i kao prava u korist povlasne nekretnine. Na nekretnini koja nije upisana u
zemlj.knjigu, pravo stv.tereta se osniva polaganjem u sud ovjerovljene isprave kojom vlasnik
nekretnine dopušta uknjižbu prava stv.tereta na njoj.

Odlukom suda pravo stv.tereta može se osnovati tek iznimno, npr. dioba nekretnina, ostavinski
postupak.

Na osnovi zakona može se osnovati samo javnopravni stvarni teret uz ispunjenje zakonom
predviđenih pretpostavki – nema upisa u zemlj.knjigu.

ZAŠTITA
Štiti se prejudicijelnim i petitornim tužbama.
PREJUDICIJELNOM TUŽBOM nositelj prava stv.tereta zahtijeva od vlasnika opterećene nekretnine
(i trećeg koji ometa ostvarivanje stv.tereta) da prizna i trpi stvarni teret na njoj.
PETITORNOM TUŽBOM se zahtijeva ispunjenje činidaba koje čine sadržaj prava stv.tereta.
Pet.tužbe mogu biti osobne i stvarnopravne.
OSOBNE pet.tužbe upravljene su na prijašnjeg vlasnika opterećene nekretnine sa zahtjevom na
ispunjenje činidaba dospjelih u vrijeme dok je on bio vlasnik stvari ili njihovu novčanu
protuvrijednost.
STVARNOPRAVNE pet.tužbe podižu se protiv sadašnjeg vlasnika opterećene nekretnine sa
zahtjevom da je dužan iz njene vrijednosti trpjeti namirenje dospjelih a neispunjenih činidaba ili
njihovu novčanu protuvrijednost.

PRESTANAK
propašću stvari;
40
 www.pravokutnik.net
odreknućem – odricanje od pojedinačnih činidaba ne znači odricanje od prava stv.tereta;
istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta;
ukinućem na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine kad pravo st.tereta izgubi razumnu
svrhu;
na osnovi zaštite tuđeg povjerenja kad opterećenu nekretninu stekne osoba koja nije znala ni
morala znati za stvarni teret koji nije bio upisan u zemlj.knjigu;
prestankom korisnika ako je osnovano u korist određene fiz. ili pravne osobe;
rasterećenjem tj. ispunjenjem pretpostavki određenih posebnim zakonom.
Pravo stv.tereta, ako je upisano u zemlj.knjigu, prestaje brisanjem u zemlj.knjizi.

PRAVO GRAĐENJA

To je stvarno pravo na tuđoj stvari sadržaj kojeg je ovlaštenje izgraditi i imati u vl.građevinu na
tuđem zemljištu.
Pravo građenja narušava načelo jedinstva nekretnine i načelo superficies cedit solo. Zbog toga su u ZV
unesena 2 pravila:
1) uspostavljen je odnos prava građ. sa zemljištem tako da se to pravo smatra teretom zemljišta;
2) pravo građ.se u pravnom smislu izjednačuje s nekretninom, pa je zgrada na zemljištu
pripadnost prava građ. (kao da je ono zemljište), a ne pripadnost prirodnog zemljišta.

Razlike s pravom stv.služnosti:

- pravo građ.sadrži, osim prava korištenja tuđe stvari, još i pravo vl.na objektu izgrađenom na
tuđem zemljištu;
- titular prava građ. je uvijek određeni personaliter, a titular prava stv.služnosti realiter, što znači
u korist vlasnika određene nekretnine.

Razlikuju se zakonski i ugovorni sadržaj prava građ.

ZAKONSKI je oskudan, svodi se na konstitutivne elemente prava građ. – pravo izgradnje i držanja u
vl.građevine na tuđem zemljištu, pravo korištenja zemljišta za redovitu uporabu zgrade, vremenske
granice trajanja prava građ…
Po ZV, nositelj prava građ. je uvijek i vlasnik zgrade koja je pripadnost tog njegova prava. Nadalje
određuje se da nositelj prava građ.glede zemljišta, na kojem je to pravo osnovano, ima ovlasti i
dužnosti plodouživatelja, te da je svaka tome suprotna odredba ništetna. Također se određuje da je
nositelj prava građ.dužan vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u visini prosječne
zakupnine za takvo zemljište. Pravo građ. se može zasnovati na određeno vrijeme ili kao trajno
pravo. Nakon isteka vremena na koje je pravo građenja zasnovano, oživljuje pravilo superficies cedit
solo i zgrada prelazi u vl.vlasnika zemljišta uz određenu naknadu nositelju prava građ.
Bitne karakteristike prava građ. su prometnost i nasljedivost.
Ono može biti objektom hipoteke; neodvojivo je od zemljišta na kojem je zasnovano i čiji je teret.

STJECANJE
Stjecatelji prava građ.mogu biti sve fiz. i pravne osobe. Mogu ga zasnovati samo vlasnici zemljišta, a
ne npr. plodouživatelj ili zakupnik zemljišta.
Nositelj prava građ. može biti i vlasnik zemljišta na svom vl.zemljištu.

41
 www.pravokutnik.net
Titulus stjecanja može biti pravni posao (najčešće ugovor stjecatelja prava građ.s vlasnikom zemljišta)
i odluka suda (u postupku diobe suvl.i u ostavinskom postupku).
Kad se stječe na osnovi pravnog posla, modus je upis u zemlj.knjigu.

ZAŠTITA
Štiti se dvojakim pravilima: onima kojima se štiti pravo služnosti i onima kojima se štiti pravo vl.

PRESTANAK
Prestaje na iste načine na koje prestaje i pravo stv.tereta.
Također prestaje i ukinućem – ako ni 20 god. od osnutka prava građ. ne bi bila izgrađena zgrada na
zemljištu na kojem je osnovano, vlasnik zemljišta može zahtijevati od suda da se ono ukine.
Do prestanka ukinućem može doći i kad je zgrada bila izgrađena, ali je srušena do te mjere da se ne
može rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena – pretpostavka je da u roku od 6 god.nije bila ponovno
izgrađena.
S prestankom prava građ. prestaje i pravo vl.na zgradi koja postaje pripadnošću zemljišta, što znači
da vlasnik zemljišta postaje njenim vlasnikom. Vlasnik zemljišta u tom slučaju duguje bivšem
nositelju prava građ. onoliku naknadu za zgradu koliko je njegova nekretnina u prometu vrednija s
tom zgradom nego bez nje.

42