3.

PRAVO VLASNIŠTVA

POJAM, KARAKTERISTIKE I SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA

OPĆENITO O INSTITUTU PRAVA VLASNIŠTVA

Institutu prava vlasništva pripada centralno mjesto u odnosu na druge institute stvarnog prava.

Njegova važnost je takva da predstavlja jednu od centralnih ustanova pravnog sistema i

poretka jedne zemlje.

Institut prava vlasništva je pravnim normama uređen skup društvenih odnosa koji se odnosi na
pitanja pripadanja stvari kao objekta prava subjektima prava.

U pojam prava na imovinu statuirano je pravo vlasništva.

Brojni su međunarodni instrumenti zaštite prava na imovinu, a među najznačajnijim se

izdvajaju: Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka, Evropska konvencija o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima.

U domaćem zakonodavstvu pravo na imovinu predviđeno je u Ustavu Bosne i

Hercegovine, ustavima entiteta, i materijalnim zakonima entiteta i BD BiH.

U pravnom sistemu BiH, pravo na imovinu garantirano je u članu II/3.k) Ustava BiH,
ustavima entiteta, Statutu BD BiH kao i zakonima kojima se uređuju stvarnopravni odnosi u
entitetima i BD BiH.

Pri tome pravo na imovinu predviđeno je u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku

konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ova Konvencija sa njenim
protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i ima supremaciju u odnosu na sve
ostale zakone.

POJAM PRAVA VLASNIŠTVA

1. Pravo vlasništva u subjektivnom smislu je konkretni skup prava ili ovlaštenja subjekta
prava povodom konkretnog i jasno određenog objekta prava prema drugim subjektima prava
koji definišu pripadanje stvari subjektu prava, kao i dozvoljeno/nedozvoljeno pravno
relevantno djelovanje subjekta prava povodom tog objekta prava.
2. Pravo vlasništva, u objektivnom smislu, je stvarno pravo koje svom nositelju –
vlasniku – daje najpotpuniju, za svakog mjerodavnu privatnu pravnu vlast povodom stvari što
je pravni poredak dozvoljava i jamči (garantuje).

3. Zakonski pojam prava vlasništva

Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar
posjeduje, koristi i da s njom raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama
određenim zakonom pri tome svako je dužan da se uzdržava od povrede prava vlasništva
druge osobe (Čl. 17. ZSP).

KARAKTERISTIKE PRAVA VLASNIŠTVA

OSNOVNE KARAKTERISTIKE PRAVA VLASNIŠTVA SU:

1. Jedinstvenost

2. Dispozitivnost

3. Isključivost

4. Jednovrsnost

5. Rekadentnost

1. JEDINSTVENOST PRAVA VLASNIŠTA

se očituje kako

- u pogledu subjekta (skup vlasničkih ovlaštenja vezan je uz jednog subjekta (ako se kao
nositelji vlasničkih ovlaštenja pojavi više subjekata -suvlasništvo, zajedničko vlasništvo) onda
se sve te osobe u pogledu te stvari smatraju kao jedna osoba, tako i

- u pogledu sadržaja (nije moguće pravo vlasništva više osoba na jednoj stvari tako da je
svaka vlasnik cijele stvari).

2. DISPOZITIVNOST

Jedino pravo vlasništva obuhvata cjelokupnost ovlaštenja koja čine sadržaj prava vlasništva.

Vlasnik ima najveći obim prava povodom izvjesne stvari. Jedino vlasnik može pravno
potpuno raspolagati sa stvari poslovima inter vivos i mortis causa.
Vlasnik može da uradi sa stvari šta god hoće, pod nebom i pod zemljom – dok god to što hoće
da uradi sa stvari koja je njegovo vlasništvo nije zabranjeno zakonom ili pravom nekog
drugog subjekta prava.

Pravo vlasništva nije neograničeno. Ograničavanje prava vlasništva mora biti zasnovano na
valjanoj pravnoj osnovi.

3. ISKLJUČIVOST

Vlasnik, kao nositelj subjektivnog prava vlasništva, može da zabrani svim drugim subjektima
prava, bilo da su to druga prava ili fizička lica ili javna vlast, da izvršavaju prava odnosno
ovlasti koje čine sadržaja prava vlasništva, odnosno da zabrani svim drugim licima, unutar
granica, ometanje bilo fizičko ili pravno prava vlasništa kom je nosilac.

4. JEDNOVRSNOST (član 3. st. 2. ZSP)

Pravo vlasništva u ranijem stvarnopravnom uređenju BiH karakterizirala je: njegova

odvojenost u okviru postojanja više vlasničkih režim (društveno/državnog vlasništva i
privatnog vlasništva) i podijeljenost u odnosu na same objekte i subjekte.

To je u osnovi značilo nepostojanje jednovrsnosti prava vlasništva koje podrazumijeva

primjenu istih pravila bez obzira ko je nositelj tog prava pri čemu je primat i zaštita bila na
društvenom/državnom vlasništva, a privatno vlasništvo je imalo značajna ograničenja.

Donošenje novih entiteskih ZSP kao i ranije ZOV BD BiH, pravo vlasništva se sada temelji
na sasvim novoj koncepciji odnosno na jednoj vrsti prava vlasništva bez obzira ko je nosilac
tog prava (fizičke i pravne osobe, kao i država).

To znači da su svi titulari prava vlasništva izjednačeni u vršenju svojih ovlašćenja koja
čine sadržinu vlasništva.

5. REKADENTNOST

Rekadentnost ili elastičnost prava vlasništva znači da ukoliko je postojalo neko ograničenje
prava vlasništva prestankom tog ograničenja pravo vlasništva se vraća u prvobitnom obimu.

To praktično znači da vlasniku nije potrebno da zahtijeva bilo kakvo vraćanje ovlašćenja ili
njegovu uspostavu nekim aktom, u slučaju kada dođe do prestanka ograničenja koje je
postojalo na njegovom pravu vlasništva.
OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA

Zbog potrebe usklađivanja interesa vlasnika općim i tuđim interesima postoje određena
ograničenja prava vlasništva pod uslovima predviđenim zakonom.

Ta ograničenja mogu biti:

- Opća ograničenja (član 18. ZSP)

- Posebna ograničenja (bez naknade i sa naknadom - član 19. i 20. ZSP)
- Ograničenja koje sam vlasnik uspostavlja svojom voljom (pravnim poslom – član
21. ZSP).
- Određena ograničenja prava vlasništva na nekretninama koja prozilaze iz
susjedskih prava (član 66. do 79. ZSP).
SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA VLASNIŠTVA

1. SUBJEKT PRAVA VLASNIŠTVA

Može biti svaki pravni subjekt, to znači fizičke i pravne osobe. Dakle, svaki subjekt prava sa
pravnom sposobnisti može biti nositeljem prava vlasništva.

U BiH strane osobe (fizičke i pravne osobe) uz određene izuzetke uživaju ista prava kao i
domaće osobe (član 15. st.1. ZSP).

Ograničenja postoje u pogledu sticanja prava vlasništva na nekretninama u vezi čega se kao
uvjet zahtijeva reciprocitet.

U Zakonu o poljoprivrednom zemljištu je regulisano da strani državljani i strane pravne osobe

ne mogu steći pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu, izuzev u slučaju nasljeđivanja
(član 99.) - radi se o posebnom zakonu.

Prije stupanja na snagu ZSP FBiH, prema ranijem ZOVO pored reciprociteta uvjet za sticanje
prava vlasništva na nekretninama bio je i da je strana osoba stalno nastanjena na teritoriji
FBiH (član 89. ZOVO).

Informaciju o postojanju reciprociteta (uzajamnosti) daje Federalno ministarstvo pravde uz

prethodno pribavljeno mišljenje MVP BiH, tako što objavljuje listu zemalja sa kojima BiH
nema reciprocitet, to znači da strani državljani koji nisu na listi mogu steći pravo vlasništva
putem reciprociteta koji se pretpostavlja.
2. OBJEKTI PRAVA VLASNIŠTVA

Predmet ili objekt prava vlasništva je individualno određena nepokretna (nekretnina) ili
pokretna (pokretnina) stvar izuzev onih koje nisu za to podobne ili zakonom nije drugačije
određeno (Član 6. st. 1. ZSP).

SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA

Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar
posjeduje, koristi i da s njom raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama
određenim zakonom.

Ovlašćenja u sadržaju prava vlasništva su:

- pravo posjedovanja (ius possidendi),

- pravo upotrebe (ius utendi),

- pravo korištenja (ius fruendi),

- pravo raspolaganja (ius disponendi)

PRAVO NA POSJEDOVANJE STVARI

O posjedu (kao pravnoj činjenici a ne subjektivnom pravu smo učili u prošloj lekciji).

PRAVO KORIŠTENJA I UPOTREBE

Sa ekonomskog gledišta ne postoji razlika između upotrebe i korištenja, obzirom da i jedno i

drugo znače iskorištavanje stvari.

S pravnog gledišta neplodonosna stvar se upotrebljava, a plodonosna stvar se koristi.

Korištenje je širi pojam jer uključuje i ubiranje plodova bilo da su oni prirodni ili civilni
plodovi.

ZSP poznaje izraz – koristi.

Korištenje jeste subjektivno građansko pravo vlasnika da sa stvari postupa na takav način koji
je kompatibilan sa svrhom na koju je stvar namjenjena ali i na sve druge načine koji nisu
protivne zakonu odnosno pravima trećih lica.
 RASPOLAGANJE SA STVARI

Raspolaganje se javlja u dva oblika, kao :

1. Faktičko raspolaganje, i

2. Pravno raspolaganje

1.FAKTIČKO RASPOLAGANJE

Faktičko raspolaganje sa stvari je subjektivno građansko pravo vlasnika da stvar povodom

koje ima pravo vlasništva može da troši ( u smislu smanjenja vrijednosti i umanjenja
elemenata koji čine stvar) uništi, prepravi, preradi odnosno uradi druge stvari koje mogu
dovesti do uništenja ili preinačenja stvari u pitanju.

2.PRAVNO RASPOLAGANJE

Pravno raspolaganje jeste subjektivno građansko pravo vlasnika stvari da slobodno disponira
sa subjektivnim pravima kojima je nosilac povodom prava vlasništva na toj stvari.

To praktično znači pravo vlasnika da može svoje raspolaganje sa stvari ostvarivati u okviru
različitih pravnih poslova.

OBLICI PRAVA VLASNIŠTVA

1. INDIVIDULANO VLASNIŠTVO

2. SUVLASNIŠTVO

3. ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO

4. ETAŽNO VLASNIŠTVO

INDIVIDUALNO VLASNIŠTVO

Individualno vlasništvo je takvo subjektivno stvarno građansko pravo gdje je nositelj

vlasničkih prava i ovlaštenja samo jedan subjekt prava.

Jedan subjekt – jedna stvar

SUVLASNIŠTVO

1. POJAM SUVLASNIŠTVA
Suvlasništvo je takvo subjektivno stvarno građansko pravo dva ili više subjekta prava
povodom iste nepodjeljene materijalne stvari po dijelovima koji su alikvotno odnosno
idealno određeni.

Suvlasništvo postoji kada dvije ili više osoba imaju pravo vlasništva na istoj stvari svaki
prema svom udjelu srazmjerno cjelini (idealni dio)- član 25. st. 1. ZSP

2. PRAVILA O SUVLASNIŠTVU

Pravila o suvlasništvu regulisana su odredbama člana 25. do 42. ZSP (opća pravila, ovlaštenja
korištenja, raspolaganja i upravljanja, zaštita suvlasništva, razvrgnuće suvlasništva).

3. ELEMENTI SUVLASNIŠTVA

Više vlasnika

Fizički nepodijeljena stvar i

Određeni idealni dijelovi

SUVLASNIŠTVO – PODIJELJENO PRAVO VLASNIŠTVA

Suvlasništvo je podijeljeno pravo vlasništva tako da je podijeljeno po obimu, a ne po sadržaju.

Sadržaj prava vlasništva nije podjeljen na suvlasnike već je obim mogućeg vršenja tog
sadržaja ograničen idealnim dijelom kao i pravima drugih suvlasnika.

Suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu,
pa u odnosu na taj dio ima sva ovlaštenja koja pripadaju vlasniku, ako ih, s obzirom na
prirodu idealnog dijela, može izvršavati (član 26. st.1. ZSP).

ALIKVOTNI ILI IDEALNI DIO

Vlasništvo na nepodjeljenoj materijalnoj stvari se uzima kao jedna cjelina, odn. 1

Individualni vlasnik je stoga vlasnik 1/1

Suvlasništvo je podjeljena cijelina

Izražava se razlomkom – ½, 1/3, 1/53...

Odrežuje se po „kvoti“ pa se zato naziva alikvotni dio

 PRAVNI OSNOV NASTANKA SUVLASNIŠTVA

KORIŠTENJE SADRŽAJA PRAVA VLASNIŠTVA OD STRANE SUVLASNIKA

Suvlasnik ima pravo da stvar posjeduje i da se njome koristi srazmjerno svom idealnom
dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika.

Idealni dio stvari se u pravnom prometu smatra samostalnom stvari (član 26. st.2.ZSP).

Suvlasnik može raspolagati svojim dijelom bez saglasnosti ostalih suvlasnika, ali u slučaju
prodaje ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine (član 27. st.2. do 8. ZSP)

SUPOSJED STVARI

Svaki suvlasnik ima pravo na suposjed stvari

(član 28. st.1. ZSP).

Suvlasnici mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i izvršavanje svih ili nekih
suvlasničkih ovlaštenja. Ova odluka, kao i njen opoziv ili izmjena, spada u poslove redovnog
upravljanja (član 28. st.2.ZSP)
 UPRAVLJANJE SA STVARI

Svaki suvlasnik zajedno sa ostalim suvlasnicima ima ovlaštenja da upravlja sa stvari u

suvlasništvu (član 30. st.1. ZSP)

U slučaju da neki suvlasnik preduzme posao na stvari koja je u suvlasništvu bez saglasnosti
ostalih suvlasnika, primjenjivat će se pravila o poslovodstvu bez naloga (član 30. st.2. ZSP)

VRSTE POSLOVA UPRAVLJANJA STVARI

POSLOVI REDOVNOG UPRAVLJANJA

Za preduzimanje poslova redovnog upravljanja traži se saglasnost suvlasnika čiji dijelovi čine
više od jedne polovine (član 31. st.1. ZSP).

U slučaju da se ne postigne potrebna saglasnost, a preduzimanje posla je neophodno za

redovno održavanje stvari, svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud u
vanparničnom postupku(član 31. st.2. ZSP).

.
POSLOVI VANREDNOG UPRAVLJANJA

Za preduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja (promjena namjene

stvari, izdavanje stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, zasnivanje služnosti,
veće popravke ili prepravke stvari koje nisu nužne za održavanje, i sl.) potrebna je
saglasnost svih suvlasnika (član 32. st.1. ZSP)

U slučaju da postoji sumnja, smatra se da posao prelazi okvire redovnog upravljanja (član 32.
st.1. ZSP).

U slučaju da se ne postigne saglasnost svih suvlasnika, a za preduzimanje posla postoje

naročito opravdani razlozi, tada svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati da o tome odluči sud
(član 32. st.3. ZSP).

INSTITUT SUVLASNIČKOG UPRAVNIKA

PRENOS PRAVA UPRAVLJANJA (član 34. ZSP)

Suvlasnici mogu saglasno povjeriti upravljanje sa stvari određenoj osobi kao upravniku, koja
će djelovati kao njihov punomoćnik.

Za upravnika može biti izabran jedan ili nekoliko suvlasnika, a upravljanje može biti
povjereno i drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

Pravni položaj upravnika -upravnik je nalogoprimac suvlasnika (član 35.ZSP

PRAVNA ZAŠTITA SUVLASNIŠTVA

ZAHTJEVI SUVLASNIKA (član 36. ZSP)

Svaki suvlasnik ima pravo da postavlja drugim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz
njegova suvlasništva.

Suvlasnik ima pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari,
ali predaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od trećega prema pravilima o nedjeljivim
obavezama.

RAZVGRNUĆE SUVLASNIŠTVA

Svaki suvlasnik ima pravo zahtijevati potpuno ili djelomično razvrgnuće suvlasništva, pod
uslovom da je moguće i dopušteno i to pravo ne zastarijeva (član 37. st.2. ZSP).
Suvlasnik se ne može unaprijed trajno odreći tog prava (član 37. st.2. ZSP).

VRSTE RAZVGRNUĆA SUVLASNIŠTVA

Potpuno razvrgnuće

Djelimično razvrgnuće

1. DOBROVOLJNO RAZVRGNUĆE

Suvlasnici sporazumno određuju način diobe u granicama mogućega i dopuštenoga (član 37.
st.3. ZSP).

2. SUDSKO RAZVGRNUĆE (član 38. ZSP)

U slučaju kada suvlasnici ne mogu postići sporazum o načinu razvrgnuća suvlasništva o tome
će odlučiti sud u vanparničnom postupku, na zahtjev bilo kojeg suvlasnika (sudsko
razvrgnuće).

Ukoliko je dioba stvari nemoguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari,
tada će sud odlučiti da se dioba izvrši prodajom stvari na javnoj dražbi ili na drugi prikladan
način, a dobiveni iznos podijeliti srazmjerno suvlasničkim dijelovima (civilna dioba)

U slučaju da ne uspije ni dioba prodajom stvari, sud može stvar dosuditi u vlasništvo jednom
ili više suvlasnika, uzimajući u obzir veličinu njihovih suvlasničkih dijelova, njihove potrebe i
druge okolnosti, uz obavezu isplate naknade tržišne vrijednosti ostalim suvlasnicima,
srazmjerno njihovim dijelovima.

Tada suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari ostali suvlasnici jamče za
pravne i fizičke nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova prema
pravilima obligacionog prava.
 RAZVRGNUĆE SUVLASNIŠTVA NA NEKOLIKO STVARI

U postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, sud može na zahtjev svakoga suvlasnika

odlučiti da, umjesto dijela u svakoj pojedinoj stvari, svakom od njih pripadne određena stvar
ili skupina stvari, srazmjerno suvlasničkim dijelovima, uzimajući u obzir njihove potrebe
(član 39. st.1.ZSP).

Ukoliko stvari koje diobom pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova
suvlasničkoga dijela, taj suvlasnik dužan je platiti razliku ostalim suvlasnicima, prema
pravilima o civilnoj diobi(član 39. st.2.ZSP).

RAZVRGNUĆE USPOSTAVOM ETAŽNOG VLASNIŠTVA

Suvlasnici mogu saglasno odlučiti da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava
ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnoga dijela
suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo), ako je takva dioba moguća (član 40.
ZSP)

Prava trećih se moraju poštovati i ne smije razvrgnuće ići na njihovu štetu (čl. 42 ZSP-a).

TROŠKOVI RAZVRGNUĆA I TUĐA PRAVA

1.TROŠKOVI RAZVRGNUĆA

Snose suvlasnici srazmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov
sporazum ne određuje drugačije (čl. 41. ZSP-a).

2. TUĐA PRAVA

Prava trećih se moraju poštovati i ne smije

razvrgnuće ići na njihovu štetu (čl. 42 ZSP-a).

ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO

1. POJAM ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA

Zajedničko vlasništvo je takvo subjektivno stvarno građansko pravo dva ili više subjekta
prava povodom iste nepodjeljene materijalne stvari po dijelovima koji nisu određeni ni realno
ni idealno ali su odredivi.
Zakonski pojam - Zajedničko vlasništvo je vlasništvo dvije ili više osoba (zajedničari) na istoj
stvari čiji udjeli nisu određeni, ali su odredivi (član 43. st.1. ZSP).

Kad je stvar u zajedničkom vlasništvu, nema uticaja činjenica da je u zemljišnim knjigama ili
u drugim javnim registrima ta stvar upisana kao vlasništvo samo nekog od zajedničara, osim
prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti (član 43. st.2. ZSP).

U slučaju sumnje da li je stvar u suvlasništvu ili zajedničkom vlasništvu, smatra se da postoji

suvlasništvo.

2. SHODNA PRIMJENA PRAVILA O SUVLASNIŠTVU

Na zajedničko vlasništvo shodno se primjenjuju odredbe o suvlasništu ako ovim ili drugim
zakonom nije drugačije određeno, niti drugo proizlazi iz prirode zajedničkog vlasništva (član
51. ZSP).

UDIO ZAJEDNIČARA

Udio u zajedničkom vlasništvu zajedničar može pravnim poslom prenijeti u cijelini ili
djelomično samo na drugog zajedničara (član 44. st.1.ZSP).

Udio koji zajedničar ima u zajedničkom vlasništvu prelazi na njegove nasljednike (član 44.
st.2.ZSP).

Zajedničar odgovara za dugove do visine svog udjela u zajedničkom vlasništvu (član 44.
st.3.ZSP).

IZVRŠAVANJE ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA

Zajedničar je ovlašten da izvršava sva vlasnička prava na zajedničkoj stvari samo zajedno sa
svim ostalim zajedničarima, ako nešto drugo nije određeno ovim ili drugim zakonom ili
sporazumom zajedničara(član 45. st.1.ZSP).

Plodovi i druge koristi od zajedničke stvari jednako pripadaju svim zajedničarima (član 45.
st.2.ZSP).

Troškove i terete koji se odnose na zajedničku stvar snose zajedničari solidarno (član 45.
st.3.ZSP).
Svaki je zajedničar ovlašten da traži da se zajedničko pravo vlasništva na nekretnini upiše u
zemljišne knjige (član 45. st.4.ZSP).

UPRAVLJANJE ZAJEDNIČKOM STVARI

Zajedničar ima pravo da učestvuje u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u
zajedničkom vlasništvu (upravljanje sa stvari) zajedno s ostalim zajedničarima (član 46.
st.1.ZSP).

Zajedničari zajedničkom stvari upravljaju zajednički, donoseći sve odluke sporazumno, ako
odlučivanje nije povjereno upravitelju (član 46. st.2.ZSP).

RASPOLAGANJE ZAJEDNIČKOM STVARI

Zajedničari stvar u zajedničkom vlasništvu koriste i njome raspolažu zajednički i sporazumno.

Pojedini zajedničar može raspolagati sa stvari samo na osnovu ovlaštenja, koju su mu za to

dali svi ostali zajedničari (član 47. st.1.ZSP).

ZAŠTITA ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA

Zajedničar ima pravo da postavlja ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizilaze i iz
njegova zajedničkoga vlasništva (član 48. st.1.ZSP).

Zajedničar ima pravo da postavlja protiv svakoga one zahtjeve u vezi sa zajedničkom stvari
koje može postaviti vlasnik stvari, s tim da predaju cijele stvari u posjed može zahtijevati od
treće osobe samo prema obaveznopravnim pravilima o nedjeljivim obavezama (član 48.
st.2.ZSP).

PRAVO NA DIOBU ZAJEDNIČKOG VLASNIŠTVA

1.PRAVO ZAJEDNIČARA NA DIOBU

Zajedničar je ovlašten zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli na način da se odredi

suvlasnički dio koji mu pripada na ime njegova udjela u zajedničkom vlasništvu, ako to nije
protivno zakonu. Ovo pravo ne zastarijeva. (član 49. st.1.ZSP).
2. PRAVO TREĆIH OSOBA NA DIOBU (član 50. ZSP)

Osobe koje imaju pravo zahtijevati da se zajedničko vlasništvo podijeli određivanjem

suvlasničkog dijela određenog zajedničara na ime njegovog dijela u zajedničkom vlasništvu
su:

1) vjerovnici u odnosu na dijelove njihovih dužnika,

2) nasljednici u odnosu na ostaviočev dio,

3) svaka osoba u odnosu na bilo kojega zajedničara ko za to ima pravni interes.

Dakle, svaki zajedničar, te određene treće osobe imaju pravo na diobu koja podrazumijeva
određivanje suvlasničkih dijelova na stvari na kojoj je do tada postojalo zajedničko vlasništvo.