Veleučilište u Požegi

Poljoprivredni odjel
VVV

IZRADA HERBARIJA

 Anita Mužar
Požega, 2008.
 HERBARIJ
• = zbirka osušenih biljnih primjeraka s odgovarajućom
unutarnjom organizacijom i pratećim podacima
• pojedinačna biljka = primjerak, dio sabranog bilja s kojim
se provodi neki postupak = materijal
• kada se govori o samom biljnom materijalu, bilo bi
ispravnije koristiti naziv herbarijska zbirka, biljnik ili
samo zbirka
• profesor botanike Luca Ghini sa Sveučilišta u Bologni
smatra se prvom osobom koja je sušila biljni materijal
pod pritiskom i stavljala na papir radi dokumentiranja
(16. st)
• pravilno sačuvan i adekvatno održavani materijal, može,
teorijski trajati neograničeno – pa su tako pozanti
herbariji Ghinia i Caesalpina stari 500 i više godina, još
upotrebljivi i čuvaju se u Italiji
• pravljenje herbarijske zbirke zahtijeva pripremu i
vrijeme
• herbarijska zbirka se sastoji od prepariranih biljaka,
sakupljenih na određenom lokalitetu, staništu ili na
nekom većem području
• da bi rad na formiranju herbarija bio uspješan,
neophodne su određene pripreme, oprema i pribor
• pripreme počinju upoznavanjem terena, staništa,
područja koja želimo istraživati, tj. detaljnim
planovima što, kad i kako sakupljati
• veoma su važne i adekvatna oprema i pribor
• pribor zavisi od biljaka koje se planiraju sakupljati -
mahovine, drvenaste biljke, trave, itd.
• neophodno je znati kako sakupljati, preparirati,
herbarizirati pojedine grupe biljaka, koje individue
uzimati na terenu i kako ih pripremiti za prešanje
• od prešanja kasnije zavisi da li je sakupljena i
herbarizirana biljka pogodna za determinaciju
• neophodno je imati i notez za vođenje terenskog
dnevnika, dnevnika sakupljanja i za ispisivanje
privremenih etiketa
• za vođenje dnevnika i ispisivanje terenskih etiketa
se isključivo koristi grafitna olovka, jer se ne
razljeva ako se papir ovlaži
• korišteni pribor, kao i oprema, ovisi o izabranom
terenu i biljkama koje se sakupljaju.
• osnovni i najčešće korišteni pribor koji odgovara
svim tipovima staništa i najrazličitijim grupama
biljaka:
- grube kožne (građevinske) rukavice - koriste se za
prikupljanje biljaka sa bodljema ili biljaka koje
izazivaju razne iritacije na koži
- lopatica, sklapajući ašov ili nož za iskopavanje
koristi se vađenje podzemnih dijelova biljaka,
korijena, lukovice, rizoma
- džepni nož sa više funkcija (Swiss Army Knife) -
upotrebljava se za presecanje biljaka ili nekih
organa (lukovica, rizoma), za čišćenje biljke prije
prešanja (odstranjivanje oštećenih i suhih
dijelova)
- vinogradarske škare - koriste se pri sakupljanju
drvenastih biljaka - odsjecanje grančica pomoću
ovog pribora najmanje oštećuje biljku.
- plastične vrećice, papirne vrećice različite veličine -
vrećice se koriste za kratkotrajno držanje ili
transport sakupljenog materijala (ne smije se
stavljati previše biljaka u jednu vrećicu, otvor se
zatvara gumicom, u vrećice se stavlja i
privremena etiketa/ceduljica sa osnovnim
podacima: lokalitet, stanište i datum)
• dužina držanja sakupljenog materijala u
plastičnim vrećicama zavisi od vremenskih
prilika - ako je vrijeme veoma toplo, biljke ne
smiju biti u vreći duže od nekoliko sati (5-6) jer
se “upare” potamne i počinju trunuti, a ako je
vrijeme umjereno toplo a sunce nije prejako,
biljke mogu ostati u zatvorenom jedan dan, ili da
se čuvaju u frižideru najviše do dva dana, do
prešanja.
- Etikete - privremene etikete (ceduljice od bijelog
papira) sa datumom sakupljanja, staništem i
lokalitetom stavljamo u vreće sa sakupljenim
biljnim materijalom, na etikete se također piše
isključivo grafitnom olovkom, neki autori
preporučuju da se prilikom korištenja etiketa
jedna postavlja na papir sa uzorkom, a da kopiju
čuva sakupljač
• - okviri za prešanje (herbarijske preše) – okviri za
prešanje po principu se dijele na terenske i
laboratorijske - na terenu se preša u terenskim
prešama, koje sa prave od debelog kartona, letvi
ili tanke, elastične daske, koja je gusto izbušena
• preše ne smiju biti od punog drveta jer
sprečavaju isparavanje vlage - preše se stežu
pomoću jakog konopa ili remenja i sl.
• papir ne smije viriti iz okvira
• preše se mogu praviti i od jake žice u drvenom
ili metalnom okviru, ali su manje praktične
(zbog svoje težine) za rad na terenu, umjesto
stezača mogu se koristiti i utezi, kamen ili cigla.
• postoje i specijalne statične preše od punog,
teškog drveta, a stezanje se vrši pomoću
metalnih šipki sa navojem i zavrtnjima
TERENSKA HERBARSKA PREŠA
STARA
KNJIGOVEZAČKA
PREŠA
• Papir za prešanje - sakupljene biljke se
stavljaju u grube bijele ili sive upijače, a
između njih se stavljaju novine (jedan
cijeli list, ali nikako ilustrirani listovi od
sjajnog papira, jer ne upijaju vlagu), upijač
papir ne smije biti mekan, jer njegove niti
poslije prešanja trajno ostaju na biljci
• Papir za prešanje mora biti manjih
dimenzija od okvira,
• Biljke poredane između upijača stavljaju
se u okvire koji se stežu vezanjem
• - Literatura za determinaciju - svaki istraživač mora
imati minimalnu priručnu literaturu za determinaciju
biljaka, to su terenski priručni “ključevi” za
determinaciju, razne “flore” pojedinih oblasti
• Dodatnu literaturu bi sačinjavale monografije o “flori”
pojedinih oblasti, vrstama, rodovima ili nekim drugim
taksonomskim kategorijama

• Herbarske korice - za herbarske korice upotrijebiti čvršći

i deblji karton, karton je najbolje obložiti najlonom da bi
se zaštitio od vlage, karton treba biti nešto veći od 27x40
cm
• Kroz kartone se na odgovarajućim mjestima provuku
vezice od kože ili debelog platna
• Na terenu se biljke sakupljaju cijele, zajedno sa
podzemnim dijelovima, korijenom, rizomom ili
lukovicom.
• Kod biljaka koje imaju rizom treba paziti da se ne
odsječe veliki dio rizoma
• Oko biljke sa podzemnim metamorfoziranim organima,
sa četiri strane zasječemo tlo i vadimo ih zajedno sa
zemljom, koju prije stavljanja u vrećicu pažljivo
odstranimo
• Biljke sa lukovicom često imaju i sporedne lukovice, koje
također trebaju ostati na biljci
• Odabrane jedinke za sakupljanje moraju biti zdrave
(nezaražene) i neoštećene - suhe listove, prljavštinu i
zemlju treba odstraniti, prije nego što ih stavimo u
vrećicu, nagrižene listove, insekte, gusjenice, jajašca
insekata i paukova (ako ih primjetimo) također treba
odstraniti
• Po visini se sakupljaju srednji primjerci (ni najniži ni
najviši), koje odaberemo pri pregledu terena
• Ne preporučuje se savijanje visokih biljaka prije
prešanja, niti držanje previše materijala u jednoj vreći.
• Po mogućnosti biljke treba determinirati na terenu, jer je
u svježem stanju najlakše analizirati cvijet, a biljka se
najmanje promijenila, listovi se ispravljaju i raspoređuju
tako da se ne prepokrivaju.
• Savijene biljke se lijepe tako da korijen bude pri donjoj
ivici herbarskog lista.
• Cvjetovi se prešaju tako da se vide svi dijelovi, jedan
cvijet treba biti prešan otvoren (kao da se gleda odozgo)
a drugi sa strane i ne smiju biti pokriveni listovima
• Preporučljivo je da na biljci budu i pupoljci, pri prešanju
se svaki cvijet i svaki pupoljak pokriju posebnim
komadićima papira.
• Odstranjeni dijelovi (dio cvata ili rozete)
prešaju se posebno i lijepe se na herbarski
list pored biljke.
• Cijela biljka mora biti u papiru i ne smiju
viriti niti korijen, niti listovi ili dijelovi
listova.
• Jako je ružno ako se listovi sijeku, skraćuju
što se često može vidjeti u studentskim
zbirkama. 
• Prvo mijenjanje papira se vrši za 24 sata (ili za 12 sati
kod vodenih, sukulentnih, sočnih biljaka) od prešanja.
• Ovaj posao je dosta važan jer se mogu ispraviti propusti
prilikom prešanja, ispraviti listove, namjestiti cvjetove.
• Mijenjanje papira se radi pri suhom i sunčanom
vremenu - manje biljke su suhe poslije 3-4 mijenjanja a
krupnije za 2-3 nedjelje.
• Potpuno suha biljka je kruta, ne savija se i lako se lomi.
• Ako se papir ne mijenja redovno i na vrijeme, biljke
potamne, pocrne, upljesnive se i počinju trunuti.
• Takav materijal je bezvrijedan, ne može se
determinirati, niti poslužiti kao zbirka
• Kod glavočika (Asteraceae) sakuplja se
mlada, još ne sasvim otvorena grupa
plodova, koja se preša zatvorena, a može
se štititi od raspadanja lakom za nokte ili
kosu
SLAGANJE HERBARIJA
• Osušene, po mogućnosti determinirane, biljke lijepe se
na herbarski list.
• Papir za herbarski list treba da bude čvrst (polukarton),
da se lako ne savija, da se ne bi izlomila nalijepljena
biljka.
• Boja papira može biti bijela, svijetlosiva ili svijetložuta, a
površina glatka ili hrapava
• Format se presavije na polovinu duž duže strane, pri
čemu se dobija dupli list, na donji se lijepi biljka, a gornji
služi kao zaštita. Biljke se lijepe na herbarski list pomoću
samoljepljivih papirnih traka širine 3-5 mm.
• Selotejp treba izbjegavati, jer se vremenom osuši,
otpadne sa papira ostavljajući “mastan” providan trag
• Lijepljenje se vrši preko stabla, nikako preko cvijeta ili
lista.
• Svaki herbarski list mora da ima svoju etiketu sa
neophodnim podacima.
• Lijepe se u donji desni ugao i treba da sadrži sljedeće:
rukom ispisane podatke - porodica, narodni naziv
biljke, latinski naziv, stanište, lokalitet, datum, ime i
prezime sakupljača.
• Preporučljivo je i ove etikete ispunjavati rukom iako
danas, pomoću kompjutera i grafičkih programa mogu
se kreirati veoma praktične etikete.
LIST IZ ZBIRKE
Avena fatua
Divlja zob
Daucus carota
Divlja mrkva
Convolvulus arvensis – Poljski slak
Matricaria inodora – Bezmirisna kamilica
 Equisetum palustre
Močvarna preslica

Equisetum arvense
Poljska preslica
Panicum millaceum – Korovno proso
Euphorbia virgata
Šibasta mlječika
Euphorbia segetalis
Usjevna mlječika
Veronica arvensis
Poljska čestoslavica
Trifolium repens
Puzava djetelina
Trifolium arvense
Poljska djetelina
Vicia angustifolia
Uskolisna grahorica
Sorghum halepense
Divlji sirak
Solanum nigrum
Crna pomoćnica
Rumex acetosa
Velika kiselica
Tanacetum cinerariifolium
Buhač
Papaver argemone
Pješčarski mak
Plantago major
Veliki trputac
 SEMINARSKI RAD
IZRADA HERBARIJA

Anita Mužar

Veleučilište u Požegi
Poljoprivredni odjel
Vinogradarstvo-vinarstvo-voćarstvo

10. 01. 2008.

Požega