INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO -

Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje koja je plod ljudskog intelekta
pripada njezinom stvaratelju te, pod određenim uvjetima, predstavlja njegovo
intelektualno vlasništvo.

Intelektualno vlasništvo je sklop prava kojima se štite i potiču ljudska

inovativnost i kreativnost.

Zašto «intelektualno»?

Zato što se radi o rezultatima nematerijalnog, umnog ili intelektualnog ljudskog

rada.

Zašto «vlasništvo»?

Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike

imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti, založiti,
biti predmetom ovrhe, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo.

Osnovna podjela intelektualnog vlasništva vrši se na:

 Autorsko pravo i srodna prava i

 Industrijsko vlasništvo.

1. Autorsko pravo - skup pravnih normi koje uređuju odnose u vezi sa stvaranjem
književnih, znanstvenih i umjetničkih djela svih vrsta. Postupanje s navedenim
djelima zadire u područje osobnih interesa autora i društvene zajednice, pa
autorsko pravo mora uskladiti autorove interese s interesima zajednice.
Autorskim pravom štite se osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim
djelom (moralna prava autora), imovinski interesi autora u pogledu njegovog
autorskog djela (imovinska prava autora) i ostali interesi autora u pogledu njegovog
autorskog djela (druga prava autora).
Autor može zabraniti odnosno pod ugovorenim uvjetima odobriti umnožavanje,
javnu izvedbu, snimanje, emitiranje, prijevod ili prilagodbu svog djela.

1
- autori često ekonomska prava nad svojim djelima ustupaju pojedincima ili
pravnim osobama koje ih mogu najbolje komercijalno iskorištavati, u zamjenu za
plaćanja (tantijeme) koja ovise o korištenju djela.
- moralna prava autora zauvijek ostaju u njegovom posjedu, bez obzira na to
kome autor ustupi ekonomska prava.
- autorsko pravo i srodna prava ključni su za ljudsko stvaralaštvo, jer pružaju
autorima poticaj u obliku priznanja i novčanih naknada, a s druge strane pružaju
im određenu sigurnost da se njihova djela mogu distribuirati bez bojazni od
neovlaštenog umnožavanja ili piratstva, a ukoliko do toga dođe, osigurana im je
određena autorskopravna zaštita.
Na taj način zaštita autorskog prava olakšava pristup i uživanje u kulturi, znanju i
zabavi u Republici Hrvatskoj
- nastaje samim stvaranjem djela i, za razliku od većine drugih oblika intelektualnog
vlasništva, ne podliježe nikakvom administrativnom ili registracijskom postupku (o
ind. vl. malo više kasnije)

2. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO

Industrijsko vlasništvo je skupni pojam koji obuhvaća prava kojima proizvođači

štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u
istraživanje, razvoj i promociju.
Nositelj prava industrijskog vlasništva ima isključivo pravo koristiti se
zaštićenim industrijskim vlasništvom pod uvjetom propisanim važećim propisima
kojima se uređuje zaštite prava intelektualnog vlasništva i može se spriječiti druge
osobe da se tim industrijskim vlasništvom koriste bez njegova odobrenja.

2
AUTORSKO PRAVO

1. POJAM AUTORSKOG PRAVA

NAZIV

Naziv „autorsko pravo“ od lat. auctor-množitelj, stvoritelj.

U suvremenom značenju - tvorac (kreator) intelektualne tvorevine.
U širem značenju, autorsko pravo - pravo autora s područja književnog, glazbenog i
drugog umjetničkog stvaralaštva i autorskom pravu srodna ili susjedna prava.
U užem značenju, pravo autora s područja književnih, znanstvenih i umjetničkih
djela.
Upotrebljava se i naziv književno i umjetničko vlasništvo, prema teoriji da su
književna i umjetnička djela rezultat rada njihovih autora i time njihovo vlasništvo.
Naziv ističe razliku prava na tvorevine s književnog i umjetničkog područja od onih
s područja industrijskog vlasništva.
U engleskom jeziku za autorsko pravo upotrebljava se naziv copyright. U Engleskoj
je autorsko pravo priznato najprije kao pravo tiskanja primjeraka (kopija) knjiga.
Naziv copyright proširio se i izvan engleskog jezičnog područja temeljem
Univerzalne konvencije o autorskom pravu prema kojoj se za oznaku autorskog
prava upotrebljava znak © kao kratica za copyright, praćen imenom nositelja
autorskog prava i navođenjem godine prvog izdanja djela.
Za autorsko pravo i susjedna prava upotrebljava se (npr. u španjolskom zakonu) i
naziv intelektualno vlasništvo. To je najčešće skupni naziv za sva prava u pogledu
intelektualnih tvorevina (naziva se pravo nematerijalnih dobara)

Autorsko pravo u objektivnom smislu

- skup pravnih pravila koja normiraju pravne odnose u pogledu intelektualnih

tvorevina s književnog, znanstvenog i umjetničkog područja.
Glavni izvor - Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07,
80/11, 125/11, 141/13)

Autorsko pravo u subjektivnom smislu

3
- Objektivnim pravom priznato pravo autora intelektualnih tvorevina s
književnog, znanstvenog i umjetničkog područja u pogledu njegove tvorevine.
Gliha: „najveća privatnopravna vlast apsolutnog djelovanja koja daje neposredu vlast
u pogledu intelektualne tvorevine-autorskog djela“

Autorsko pravo u subjektivnom smislu sadrži komponente različite pravne

naravi:

A) Imovinskopravne – imovinska prava autora (pravo iskorištavanja):

sačinjavaju isključiva prava korištenja autorskog djela.
Prenosiva su među živima (inter vivos) pravnim poslom ili zakonom i u slučaju
smrti (mortis causa) nasljeđivanjem. Ograničenog su trajanja.

B) Osobnopravne - autorska moralna ili osobna prava: štite osobne interese

autora.
Nisu prenosiva među živima, djelomice prenosiva u slučaju smrti.
Prema mnogim zakonima – neograničenog su trajanja.

C) ostali interese autora – ne mogu se svrstati ni u imovinska ni osobna prava.

- zapravo radi se o ovlaštenjima: „pravo slijeđenja“, „pravo pristupa“, „pravo
zabrane javnog izlaganja“ (više kasnije)

2. POSTANAK I RAZVITAK AUTORSKOG PRAVA

- pojedini teoretičari smatraju da je autorsko pravo postojalo već u starom vijeku,

dok neki smatraju da u starom i srednjem vijeku ono nije bilo poznato, te da se tek
nakon uvođenja tiska može ozbiljno postaviti pitanje o a pr u pogledu književnih
djela. Neki smatraju da se o a pr može govoriti tek od početka 18 st.
- IPAK, određeni elementi sadržaja a pr pojavili su se i prije tog vremena, najprije u
svijesti pojedinaca, da bi ih zatim priznala državna tijela.

4
 TRI RAZDOBLJA U RAZVITKU A PR:

1. razdoblje do nakladničkih i autorskih privilegija

2. razdoblje nakladničkih i autorskih privilegija
3. razdoblje zakona i međunarodnih ugovora o autorskom pravu
4. zakoni u 19. st
5. međunarodni ugovori u 19 st
6. zak i međ ug u 20 st

IZVORI AUTORSKOG PRAVA

 Izvore autorskog prava možemo podijeliti na:

a) izravne izvore: ustav, zakoni, međunarodni ugovori, podzakonski akti i

pravni običaji
b) neizravni izvori: sudska praksa i pravna znanost

AUTORSKO DJELO

Autorsko djelo je
- originalna intelektualna tvorevina iz
- književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima
- individualni karakter,
- bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu.

Za pojam autorskog djela bitno je:

a) da se radi o djelu
b) da djelo ima autorski karakter
c) da je djelo s književnog, znanstvenog i umjetničkog područja.

1. Pojam djela

5
- rezultat rada čovjeka
- djelo nije funkcija rada, pa tako sam rad kao niz radnih operacija nije djelo, već
je to ono što je radom obavljeno ili izvršeno
- djelo – rezultat rada različite vrste, od najjednostavnijeg fizičkog rada (iskop
zemlje) do najsloženijeg stručnog, znanstvenog i umjetničkog rada
- za autorsko djelo važno je odrediti: kakvo se to djelo smatra AUTORSKIM?

2. Autorski karakter djela

- intelektualna tvorevina – samo ona tvorevina kojom se ostvaruje nešto novo,

dakle radi se o djelu koje je rezultat intelektualnog stvaralačkog rada

Autorsko djelo nastaje tako da određena zamisao (ideja) dobija zamjetljiv oblik
(formu).
Ideje dobijaju zamjetljiv oblik pomoću sredstava izražavanja: pisanom ili
izgovorenom riječi, pokretima tijela, zvukom itd.
Bitno je da sama ideja nije autorsko djelo i ne uživa autorskopravnu zaštitu
dok nije izražena u zamjetljivom vanjskom obliku.
Kao primjer ideje navodi se tema djela (npr. o Faustu) što se može koristiti u
više djela, a da to ne predstavlja povredu autorskog prava.
U teoriji se ističe da ideje imaju različite sadržaje, te da postoji razlika između
sadržaja koji su općepoznati i onih koji su plod mašte autora (npr. izmišljene
fabule).
Samo prvi se smatraju slobodnima, dok drugi pripadaju njihovim autorima.
Autorska djela dobivaju zamjetljiv oblik na dva načina:

1. fiksiranjem djela na materijalnu podlogu: izražavanje pisanjem, likovno

izražavanje, snimanje (zvuka, slike). Podloga ne mora biti trajna, npr.
snijeg.
2. radnjama bez fiksiranja na materijalnu podlogu: izražavanje govorom,
pokretima tijela, izvedbom zvukova.

6
U slučaju izražavanja bez fiksiranja na materijalnu podlogu ili ako podloga
propadne, djelo se može ponovo izraziti ako se njegov izražajni oblik čuva u
pamćenju autora ili drugih osoba (npr. narodne književne ili glazbene tvorevine).

Autorsko djelo je nematerijalno dobro, pa zato nije prostorno ograničeno i može

se pojaviti istovremeno na različitim mjestima i u različitim izrazima (npr.
kazališno djelo u obliku predstave ili kao vizualna snimka na televiziji), za razliku od
tjelesne stvari koja se može koristiti samo na određeni način, na određenom mjestu u
određeno vrijeme.

Za priznanje autorskog djela traži se određena novost.

Dok se za objekte na kojima se priznaje pravo industrijskog vlasništva traži
objektivna novost, (utvrđena u upravnom postupku, pred državnim tijelom) za
objekte autorskog prava dovoljna je subjektivna novost.
Djelo je subjektivno novo ako autor nije oponašao drugo njemu poznato djelo.
Takva subjektivna novost naziva se i izvornost (originalnost) djela. Izvornost je
odraz osobnosti autora djela.

a) Djelo može biti stvoreno potpuno neovisno o već postojećem djelu - apsolutno
originalno djelo.
b) Već postojeće djelo može se na izvorni stvarateljski način preraditi (npr.
prevesti, prilagoditi u drugu vrstu djela - izvedeno djelo.

Od postojećih djela može se sastaviti novo djelo - izvorno po izboru ili rasporedu
građe.

Pitanje izvornosti djela je činjenično pitanje, pa se rješava od slučaja do slučaja.

Djelo nastalo samo primjenom pravila struke (npr. tehničkih pravila) nije ni
relativno izvorno djelo.

Izvornost djela je opći uvjet autorskopravne zaštite djela. Na autorski karakter djela

7
nemaju utjecaja veličina, dovršenost, kvaliteta, umjetnička vrijednost.

3. Književno, znanstveno i umjetničko područje

I. Naziv “književna djela” u autorskom pravu - šire značenje nego u teoriji

književnosti.
Književna djela su prva dobila autorskopravnu zaštitu, a s njima su se počela
izjednačavati i druga autorska djela koja se mogu izraziti pisanjem (katalozi,
vozni redovi), pa i baleti izraženi pisanim tekstom i glazbena djela kad su izražena
znakovima (notama) na papiru.
U novije vrijeme s književnim djelima izjednačeni i računalni programi.

II. Naziv “umjetnička djela” obuhvaća djela likovnog izraza (slikarstvo, grafika,
kiparstvo, fotografija).

III. U novije vrijeme dodana su i znanstvena djela da bi se tim nazivom obuhvatile

intelektualne tvorevine koje nisu ni književna ni umjetnička djela.
No ne obuhvaćaju zaštitu u odnosu na svoj znanstveni sadržaj, nego samo u
pogledu oblika u kojem su izražena.
Ideje, sustavi, metode, načela i otkrića ne uživaju autorskopravnu zaštitu jer bi
takva zaštita bila štetna za razvitak znanosti.

Naziv “književna, znanstvena i umjetnička djela” neadekvatan je jer ta djela nisu

međusobno isključive kategorije, ponekad imaju značajke npr. i književnog i
znanstvenog (npr. filozofski esej) ili književnog i umjetničkog (opera, film), te se
postavlja pitanje u koju kategoriju, ako u i jednu, treba svrstati pojedinu vrstu
autorskog djela.

U tom smislu, intelektualne tvorevine s “književnog, znanstvenog i umjetničkog

područja” su tvorevine u pogledu kojih se priznaje autorsko pravo (za razliku od
tvorevina s tehničkog područja u pogledu kojih se priznaje pravo industrijskog
vlasništva).

8
 VRSTE AUTORSKIH DJELA

U nabrajanju primjera autorskih djela možemo razlikovati tri skupine autorskih djela:

1. autorska djela u izvornom obliku

2. izvedena autorska djela (prerade)
3. zbirke djela i kolektivna djela

1. Izvorna autorska - djela se navode prema vrstama izražavanja (pisana i

izgovorena riječ, pokret tijela, zvuk...).

– jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi)

– glazbena djela, s riječima ili bez riječi,
– dramska i dramsko-glazbena djela,
– koreografska i pantomimska djela,
– djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira
na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti,
– djela arhitekture,
– djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,
– fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom,
– audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan
kinematografskom stvaranju),
– kartografska djela,
– prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice
i dr.

2. Kao izvedena autorska djela (prerade) navode se osobito prijevodi, prilagodbe

(adaptacije) i glazbene obrade (aranžmani) već postojećih autorskih djela.

3. Zbirke samostalnih autorskih djela i baze podataka te kolektivna djela su

9
posebna skupina autorskih djela. Predstavljaju posebnu skupinu autorskih djela, sa
zaštitom različitom od zaštite koju uživaju djela uvrštena u zbirke.

Zakonsko nabrajanje primjera djela olakšava primjenu Zakona, no Zakon se

primjenjuje i na autorsko djelo koje nije izričito spomenuto ako ispunjava
kriterije za autorsko djelo iz opće klauzule o pojmu autorskog djela.

A) AUTORSKA DJELA U IZVORNOM OBLIKU

Pisana djela

su autorska djela izražena jezikom u pisanom obliku.

Jezik izražavanja može biti bilo koji živi jezik, narječje, mrtvi jezik, a u novije
vrijeme i jezik računalnih programa.
Pisani oblik izražavanja može biti bilo koji oblik pisanja rukom, strojem ili drugim
postupkom i to pomoću slova, simbola (npr. stenografije) ili brojeva.

Među pisana djela ZAPISP uvrštava i računalne programe.

Zakonodavstvo SAD-a definira računalni program kao “niz uputa i naloga koje
treba uporabiti izravno ili neizravno u računalu da se postigne određeni
rezultat”.

Govorna djela

Govorna ili usmena djela jesu autorska djela izražena jezikom u usmenom
obliku (npr.: predavanja, govori, propovijedi, sudski, završne riječi odvjetnika
održane na sudu, reportaže, intervjui).

Dramska i dramsko-glazbena djela

- dramska djela su književna djela stvorena za scensko prikazivanje određene

10
radnje (drame, tragedije, komedije, igrokazi...), dramsko-glazbena djela - glazbena
djela s riječima za scensko prikazivanje određene radnje. Nazivaju se još i
kazališnim ili scenskim djelima (drame, tragedije, opere, mjuzikli i sl.).
- eventualna scenska glazba koja nije sastavni dio dramskog djela smatra se
posebnim glazbenim djelom
- naziv dramsko-glazbeno djelo ukazuje da se radi o jedinstvenom djelu
sastavljenom od književnog djela (libreta) i glazbenog djela.
Nekada je skladatelj glazbe i autor libreta, ali češće su to različite osobe pa je
takvo djelo koautorsko djelo (ovo bitno utječe na npr. trajanje imov prava, više o
tome kasnije).
Libreta su ili izvorna djela ili prilagodbe već postojećih dramskih djela (Faust –
Goeteova tragedija (prilagođena na filmu, operi...)).

Pitanje je li režija kazališnog djela autorsko djelo?

Pitanje analogije s režiserom kinematografskog djela?
U pravilu, režiser kinematografskog djela stvara još nepostojeće djelo, pa ga
možemo smatrati koautorom. Režiser kazališnog djela sudjeluje u postupku
prikazivanja već postojećeg djela koje često u sebi već sadrži upute o tome kako
se ono treba prikazivati, pa on u pravilu ima ulogu umjetnika izvođača – o razlici
kasnije.
Ako pak mijenja djelo na izvoran način, njegova verzija može se smatrati
preradom djela samo ako je stvorena na zakonit način (bez štete za autora
postojećeg djela).
ZAPISP ne navodi režiju kazališnog djela kao autorsko djelo.

Koreografska i pantomimska djela

su autorska djela izražena pokretima ljudskog tijela, gestama i mimikom.

Neki zakoni ih obuhvaćaju pojmom dramskih djela, a neki (ZAPISP) izdvajaju u
posebnu vrstu djela.
Često je teško utvrditi postojanje takvog djela, pa neki zakoni (npr. francuski) kao
uvjet autorskopravne zaštite traže da je prikazivanje tih djela fiksirano pisano ili

11
na drugi način (opisima, slikama, Labanovo plesno pismo, crteži, snimke)
- koreografska djela – koreografije baleta, scenski plesovi / pantomimska –
pantomime, žive slike...
- naša sudska praksa je zauzela stav da su scenarij i glazba baleta, s jedne strane, i
koreografija, s druge strane, djeljivi i odvojeno zaštićena djela – ne radi se o
koautorstvu.

Glazbena djela

su autorska djela izražena zvukom.

Pojam zvuka obuhvaća i tonove (zvukove određene frekvencije) – tradicionalna
glazba, ali i šumove (zvukove neodređene frekvencije) – elektronska glazba
ZAPISP navodi “glazbena djela s riječima i bez njih” - glazbeno djelo s tekstom
tretira kao glazbeno djelo.
Glazbena djela uživaju autorskopravnu zaštitu bez obzira na to jesu li fiksirana na
materijalnu podlogu. Zaštitu uživaju i improvizacije (sa i bez uputa autora) i
aleatorička glazba (sa sugesijama autora koje izvođač prihvača ili ne).
Glazbena djela uživaju zaštitu bez obzira na vrstu, trajanje i umjetničku
vrijednost.
Zaštitu uživa instrumentalna, vokalna, vokalno-instrumentalna te čista
elektronička glazba (zvukovi proizvedeni pomoću kompjutora, mehaničkih i
elektroničkih manipulacija).
Neki teoretičari tvrde da samo melodija (niz tonova različite visine i trajanja koji
doživljavamo kao cjelinu) može biti predmet autorskopravne zaštite, dok
harmonije (međuodnosi tonova) i ritam (različiti odnosi duljina i naglašavanja
zvukova) to mogu biti samo ako su primijenjeni na neku melodiju.
No, postoje glazbena djela kojima izvornost kao uvjet autorskopravne zaštite daje
upravo harmonija i ritam.
Različite harmonizacije iste melodije predstavljaju glazbene obrade postojećeg
djela i tako uživaju autorskopravu zaštitu.
- postoje i djela u kojima uopće nema melodije u smislu tradicionalne glazbe tako da
se nameće zaključak da svaki sastav zvukova koji je plod osobnog i izvornog

12
stvaranja može predstavljati glazbeno djelo zaštičeno autorskim pravom.

John Cage, 4'33''

Kinematografska i druga audiovizualna djela

Kinematografska djela su autorska djela izražena nizom slika na filmskoj vrpci ili
takvih slika i zvukova što projicirani na ekran daju u svojem slijedu dojam
pokreta (film).
Kinematografsko djelo može biti sastavljeno od različitih izvornih autorskih
doprinosa (književni, glazbeni, likovni).
Pojam obuhvaća tzv. igrane (dramske) filmove i dokumentarne filmove.

Pojavom televizije, televizijskim djelima je bilo potrebno pružiti zaštitu.

Zaštitu se nastojalo pružiti i “živim” televizijskim emisijama koje nisu fiksirane
na materijalnu podlogu, pa tako i ZAPISP postavlja kao kriterij izjednačavanja
tih djela s kinematografskim - sličnost izražavanja, kao “djela stvorena na način
sličan kinematografskom stvaranju”.
U novije vrijeme naziv audiovizualna djela - obuhvaća kinematografska djela i
djela s njima izjednačena (televizijska djela i videogrami).
Informatička tehnologija uvodi i multimedijska djela - “kompleksne tvorevine, koje
sjedinjuju, nakon što su stavljene u informatički oblik, skup tekstova, fiksnih/živih
slika, glazbe, koje zahtjevaju korištenje aparata (čitača, televizora itd.) da bi ih
korisnici mogli saznati”.

Djela likovne umjetnosti

su autorska djela izražena dvodimenzionalnim ili trodimenzionalnim oblicima radi

estetskog doživljavanja (djela crtanja, slikarstva, razne tehnike grafike, kiparstva).
Djela arhitekture (unutarnje arhitekture i pejzažne, vrtne) ZAPISP izdvaja kao
posebnu vrstu autorskih djela.
Djela likovnih umjetnosti ne mogu postojati bez fiksiranja djela na materijalnu

13
podlogu (npr. papir, platno, bronca).
Te materijalne podloge su stvari u smislu stvarnog prava, pa u pogledu njih
mogu postojati i stvarna prava (vlasništvo).
- pr vl u odnosu na materijalnu podlogu na kojoj je fiksirano djelo likovne umjetnosti i
autorsko pr u pogledu djela kao intelektualne tvorevine sasvim su različita prava,
ali nisu bez međusobnog utjecaja
- stjecanjem pr vl slike ili skulpture, ne stječu se imovinska autorska pr (pr
iskorištavanja) u pogledu samog djela likovne umjetnost – pr. izdavanja,
reproduciranja..., ali se prema nekim zakonima, pa tako i našem, stječe u
određenom opsegu pravo izlaganja djela
- autorska imov pr mogu se na vlasnika slike ili skulpture prenijeti ugovorom –
ugovor o stvaranju djela po narudžbi
- vlasnik slike ili skulpture dužan je poštivati autorsko moralno pravo na
cjelovitost djela, prema npr. njem zakonu i na pristup djelu...

Djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog obličja

Djela primijenjenih umjetnosti su autorska djela izražena dvodimenzionalnim ili

trodimenzionalnim oblicima estetskog karaktera na predmetima praktične
uporabe (namještaj, sagovi, odjeća, automobili, nakit i dr.).
Djela primijenjenih umjetnosti (tzv. dekorativna umjetnost) su djela umjetničkog
obrta te uzorci i modeli za industrijsku proizvodnju ako sadržavaju elemente
primijenjene umjetnosti (djela industrijskog obličja (dizajna).

Djela industrijskog obličja ujedno su i umjetnička djela i industrijski proizvodi pa

im se može priznati autorskopravna zaštita ili zaštita industrijskog vlasništva ili i jedna
i druga.
Između zaštite prema autorskom pravu i pravu industrijskog vlasništva postoje
znatne razlike.
Prva ima dulji rok trajanja, ali se ponekad teže utvrđuje jer se ne traže nikakve

14
formalnosti za njezino postojanje, za razliku od industrijske zaštite uzoraka i modela
koje se registriraju.
U slučaju sumnje radi li se o djelu primijenjene umjetnosti ili obrtničkom tj.
industrijskom proizvodu, koje nije autorsko djelo, ili o djelu čiste likovne umjetnosti,
provodi se vještačenje

Fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom

Fotogorafska djela su snimke predmeta proizvedene na površini osjetljivoj na

svjetlo ili drugo zračenje, bez obzira na vrstu tehničkog postupka.

Prema jednom mišljenju, snimanje predmeta nema osobni karakter, već se radi o
sasvim mehaničkom postupku (skandinavsko zakonodavstvo), pa se fotografska
djela ne ubrajaju među autorska djela.
Zaštita im se pruža prema posebnom zakonu (Norveška).

Drugo mišljenje, razlikuje

1. fotografska djela koja imaju izvoran karakter koji proizlazi iz individualnog
intelektualnog stvaranja od
2. fotografija koje nemaju takav karakter.
No isticanje umjetničkog ili dokumentarnog karaktera fotografskih djela kao
uvjeta priznanja autorskopravne zaštite izostavljeno je iz novijih zakona.
- kod fotografskih djela originalnost se može izraziti u više faza stvaranja tog djela –
snimanju, izboru motiva, trenutku i kutu snimanja, osvjetljenju, tahničkim sredstvima
kao što s uobjektivi, filteri, u fazi razvijanja fotografije, retuširanju....)
- autorskim djelom se ne smatraju obične fotografije identeteta izrađene prema
pravilima fotografske struke ili automata za snimanje i tome slično.
Djela proizvedena postupkom sličnim fotografiji (npr. fotogrami - radovi na
fotopapiru bez kamere) izjednačavaju se s fotografskim djelima.

Kartografska djela i ilustracije

15
1. Kartografska djela su autorska djela izražena dvodimenzionalnim oblicima i
opisima površine Zemlje, nebeskih tijela ili nebeskog svoda u umanjenom
mjerilu.
Imaju različitu namjenu (pomorsku, povijesnu, prometnu itd..).
Zaštita se ne odnosi na sadržaj djela (prirodne činjenice), već na način i oblik u
kojem je sadržaj izražen.

2. Ilustracije su autorska djela izražena dvodimenzionalnim oblicima što likovno

prikazuju sadržaj određenog teksta.

Planovi, skice i plastična djela s područja znanosti i umjetnosti

su autorska djela izražena dvodimenzionalnim (planovi, skice)

npr. anatomske i različite prirodoslovne slike, tehnički crteći s područja umjetnosti,
idejni nacrti za scenografiju i kostimografiju, idejni projekti i skice s područja
arhitekture...
tj. trodimenzionalnim oblicima,
npr. reljefi s područja geografije, makete i moduli s područja arhitekture, uključujući i
urbanizam...
a odnose se na različita područja znanosti i umjetnosti.

Računalni programi

- niz uputa ili naloga koje treba upotrijebiti izravno ili neizravno u računalu da
se postigne određeni rezultat – zakon SAD-a
- pojam programa nije identičan pojmu softvera jer ovaj sadrži, uz sam program, i
njegov opis i dodatnu dokumentaciju
- u sudskoj praksi, zakonodavstvu i teoriji prevladalo je mišljenje da se takvim
programima prizna zaštita prema pravilima autorskog prava
- oni su izjednačeni s književnim djelima, tj s jezičnim djelima, ili kao posebna
vrsta autorskog djela – ovisi od države do države

16
 B) IZVEDENA AUTORSKA DJELA
(prerade autorskih djela)

Prerade autorskih djela jesu autorska djela izvedena iz već postojećih djela na
stvarateljski dopušten način izmjenom sredstava izražavanja.
Za preradu autorskog djela u pogledu kojega autorska imovinska prava još traju,
potrebno je prethodno odobrenje nositelja autorskog prava.
- kod prerada se radi o dva autorska djela – izvornom djelu koje se na neki način
prerađuje i samoj preradi

Kao primjeri prerada navode se:

1. Prijevodi - prerade jezičnih autorskih djela što se sastoje u promjeni jezika na

stvarateljski način (tako nisu autorska djela rutinski prevodi npr. jelovnika,
poslovnih pisama, različitih programa),

2. Prilagodbe (adaptacije) su prerade koje se sastoje u promjeni sredstava

izražavanja autorskih djela, npr. prerada književnog djela u dramsko ili
kinematografsko (npr. 2001 odiseja u svemiru, Harry Potter, Gospodari prstenova...).

3. Glazbene obrade (muzički aranžmani) su prerade glazbenih djela koje se

sastoje u promjeni glazbenih sredstava izražavanja, npr. da se djelo za jedan
instrument orkestrira, djelo za određeni vokalni ili instrumentalni sastav se preradi za
drugi v ili i sastav, u djelu se promijeni harmonizacija ili instrumentacija, veći
izvođački sastav se smanji).

4. Druge prerade - npr. prerade djela likovnog izraza npr. kopije djela likovnih
umjetnosti izvedene drugim sredstvima izražavanja na stvarateljski način - bakropis
prema djelu slikarstva, kopije djela kiparstva i dr. .

C) ZBIRKE DJELA I KOLEKTIVNA DJELA

17
Zbirke djela - zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe kao što su
enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu
sastavnih elemenata čine vlastite intelektualne tvorevine njihovih autora, zaštićene
su kao takve.
Kao kriterij prema kojem se utvrđuje stvaralački karakter kod sastavljanja zbirke
djela navodi se izbor ili raspored građe.
Ako je zbirka sastavljena od djela kao što su zbirke književnih djela (antologije,
kompilacije) u pogledu kojih autorska imovinska prava još traju, takva se djela
mogu uvrstiti u zbirku samo uz prethodno odobrenje nositelja autorskog prava ili
zakona.
Autorskopravnu zaštitu imaju djela od kojih je zbirka sastavljena i sama zbirka
kao posebno autorsko djelo (kao i i kod izvedenih autorskih djela).
Zbirka uživa autorskopravnu zaštitu samo ako je s obzirom na izbor građe izvorna
intelektualna tvorevina, a ne nizanje građe bez stvaralačkog karaktera (npr.
prema kronološkom redu).
Zbirke mogu imati razne oblike (grafički, fonografski i dr.).

NASLOV DJELA

jest naziv kojim se obilježava određeno djelo radi njegova individualiziranja i

razlikovanja od drugih djela.
Postoje naslovi djela koji imaju originalan i distinktivan karakter.
Oni uživaju autorskopravu zaštitu kao i samo djelo, sve dok autorska imovinska
prava u pogledu djela traju.
Nakon iteka njihovog trajanja oni više nemaju autorskopravnu zaštitu, ali s
obzirom na svoj distinktivni karakter imaju zaštitu prema propisima o suzbijanju
nedopuštenog tržišnon natjecanja, a takvu zaštitu uživaju i naslovi koji nemaju
originalan ali imaju distinktivan karakter.

Zaštita se sastoji u zabrani upotrebe naslova djela koji već postoji, osobito za
autorsko djelo iste vrste tako da izaziva zabunu u pogledu djela odnosono autora.

18
Dakle, zaštita se ne odnosi na djela koja su tako različite vrste i karaktera da je
mogućnost zabune isključena.
Smatra se da neki naslovi izuzetno mogu imati zaštitu i kao robni žigovi (ind.vl.)

Generički naslovi koji označavaju određene vrste djela (npr. gramatike, atlasi) ne
uživaju nikakvu pravnu zaštitu jer nemaju ni originalan ni distinktivan karakter.

NOSITELJI AUTORSKOG PRAVA

Autor je prvi ili izvorni (originalni) nositelj autorskog prava u pogledu autorskog
djela.
Izvedeni (derivativni) nositelji autorskog prava su druge osobe kojima pripadaju
autorska moralna ili imovinska prava.
Autorsko pravo može pripadati izvedenom nositelju na temelju zakona, oporuke ili
ugovora.

1. Na temelju zakona autorsko pravo pripada npr. poslodavcu u pogledu

autorskog djela stvorenog u radnom odnosu, naručitelju računalnog programa,
nasljedniku u slučaju nasljeđivanja na temelju zakona.

2. Na temelju oporuke autorsko pravo pripada nasljedniku u slučaju nasljeđivanja

na temelju oporuke.

3. Na temelju ugovora autorsko imovinsko pravo pripada npr. nakladniku,

naručitelju autorskog djela.

IZVORNI NOSITELJI:
a) AUTOR

Autor djela je izvorni nositelj autorskog prava, to je isključivo fizička osoba

19
koja je autorsko djelo stvorila.
Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio.
Imovinska korist od autorskog prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena
tijekom bračne zajednice bračna je stečevina.

Autorsko djelo, kao intelektualnu tvorevinu, može stvoriti samo fizička osoba, pa
samo ona može biti autor djela i to je u našem zakonu izričito naglašeno.
- u našem sustavu, pr osoba ne može biti nositeljem a pr ni u kojem slučaju, pa ni
ako je djelo nastalo u okrivu rada u pravnoj osobi.
- u copyright sustavu, moguće je da izvorni nositelj copyright-a bude i ona osoba
koja nije autor, pa to može biti i pr osoba
Autorsko pravo nastaje realnim aktom – stvaranjem a djela, ipso iure, dakle
autoru pripada autorsko pravo na njegovu autorskom djelu činom samog stvaranja
autorskog djela – načelo autorstva.
Za postati nositeljem autorskog prava nije potrebno da se ispune dodatne
formalnosti (deponiranje primjeraka djela, registracija itd. kao kod industrijskog
vlasništva)
Za stvaranje autorskog djela ne traži se poslovna sposobnost autora.

ZAPISP sadrži oborivu presumpciju o autorstvu djela ,

Autorom se smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na
uobičajen način označen na primjercima autorskog djela ili pri objavi autorskog
djela, dok se ne dokaže suprotno – oboriva presumpcija.
- DAKLE, autorsko djelo ne mora biti označeno imenom autora, ono može biti
anonimno ili označeno pseudnimom, znakom, inicijalima

PSEUDONIM:
- postoje dvije vrste pseudonima:
a) kojim se označava autor čiji je indentitet poznat (npr. Ksaver Šandor Gjalski za
pisca Ljubu Babića tj. Ljubomir Tito Josip Franjo Babić)
b) kod kojega indentitet autora nije poznat (npr. B. Traven, „Blago Sierra Madre“)

20
Presumpcija o autorstvu može se, naravno, primijeniti samo na slučaj
pseudonima autora čiji je indentitet poznat.

ZNAK:
Autor može biti označen i inicijalima i znakom koji ne ostavlja sumnju u identitet
autora (npr. znak X slikara Zlatka Šulentića).

ODRICANJE:
Autor se ne može odreći svojeg autorstva niti autorstvo prenijeti na drugu osobu.
Pravo autorstva, kao autorsko moralno pravo, nije prenosivo na drugu osobu.

ANONIMNO DJELO:
No, autor ima pravo ne otkriti svoj identitet (anonimno djelo).
Ako autor nije poznat, niti se može odrediti, smatra se da je autorsko pravo ovlašten
ostvarivati:
1. za izdano djelo – nakladnik koji je autorsko djelo zakonito izdao,
2. za objavljeno, ali neizdano djelo – osoba koja je autorsko djelo zakonito
objavila.
3. ako djelo nije objavljeno, prava nepoznatog autora izvršava odgovarajuća
organizacija autora,
- sve ovo se prestaje primjenjivati ako i kada se utvrdi pravi identitet autora, a
nakladnik, odnosno osoba koja je autorsko djelo objavila, dužna je autoru predati
imovinske koristi stečene ostvarivanjem njegova prava.

Među anonimna djela ubrajaju se i izvorne (neobrađene) narodne tvorevine (djela

folklora, književnog, glazbenog, plesnog i likovnog izraza).
To su djela nepoznatih autora koja se prenose usmenim putem s naraštaja na
naraštaj.
ZAPISP:
Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom
autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za
priopćavanje javnosti zaštićenih autorskih djela.

21
Naknada se koristi za poticanje odgovarajućeg umjetničkog i kulturnog stvaralaštva
pretežno nekomercijalne naravi i kulturne raznolikosti u odgovarajućem umjetničkom
i kulturnom području.

DJELA SIROČAD
Ako nakon provedbe potrage i evidencije nije identificiran autor ili nijedan od
koautora nekog djela ili, čak i ako je identificiran autor ili jedan ili više koautora nekog
djela, ali nijedan od njih nije pronađen, to se djelo smatra djelom siročetom.
PAŽLJIVA POTRAGA ZA UTVRĐIVANJE STATUSA DJELA SIROČADI I
EVIDENCIJA PODATAKA
Javno dostupne knjižnice, obrazovne ustanove ili muzeji i druge pravne osobe koje
obavljaju muzejsku djelatnost kao i arhivi, ustanove za filmsku i audiobaštinu te javne
organizacije za radiodifuziju osnovane u Republici Hrvatskoj dužne su u svrhu
identifikacije i/ili pronalaženja autora ili koautora , odnosno u svrhu utvrđenja
statusa djela siročeta u dobroj vjeri provesti pažljivu potragu za svako djelo .
Pažljiva potraga provodi se prije uporabe djela, pretragom odgovarajućih izvora za
odnosnu kategoriju djela. Ako postoje dokazi na temelju kojih se može zaključiti da
se relevantni podaci o nositeljima prava mogu pronaći u drugim državama,
pretražit će se i izvori podataka dostupni u tim državama.
(Odgovarajući izvori za npr. objavljene knjige su:
a. zbirke obaveznih primjeraka, osobito nacionalne bibliografije, knjižnični katalozi,
biografski priručnici, normativne i bibliografske baze podataka knjižnica i ostalih
ustanova,
b. baze podataka i dokumentacija udruženja nakladnika te udruženja autora u
Republici Hrvatskoj,
c. postojeće baze podataka i registri, WATCH (Writers, Artists and their Copyright
Holders), ISBN (International Standard Book Number) i baze podataka o knjigama u
tisku,
d. baze podataka i dokumentacija odgovarajućih udruga za kolektivno ostvarivanje
prava, posebno za ostvarivanje prava reproduciranja,
e. izvori koji objedinjuju više baza podataka i upisnika, uključujući VIAF (Virtual
International Authority Files) i ARROW (Accesible Registers of Rights Information and

22
Orphan Works))

Gore spomenuto primjenjuju se na:

– djela izdana u obliku knjiga, časopisa, novina, revija ili drugih tiskovina koja
čine sastavni dio zbirki u javno dostupnim knjižnicama, obrazovnim ustanovama ili
muzejima i drugim pravnim osobama koje obavljaju muzejsku djelatnost, kao i zbirki
arhiva ili ustanova za filmsku i audiobaštinu;
– kinematografska ili druga audiovizualna djela koja čine sastavni dio zbirki u
javno dostupnim knjižnicama, obrazovnim ustanovama ili muzejima i drugim pravnim
osobama koje obavljaju muzejsku djelatnost, kao i zbirki arhiva ili ustanova za
filmsku ili audio baštinu i
– kinematografska ili druga audiovizualna djela koje su proizvele (producirale)
javne organizacije za radiodifuziju do zaključno 31. prosinca 2002. i koja se nalaze
u njihovim arhivima;
koja su zaštićena autorskim pravom i prvi put izdana u Republici Hrvatskoj ili, ako
nisu izdana, prvi put emitirana u Republici Hrvatskoj.
Isto vrijedi i za djela koja nikada nisu bila izdana ili emitirana, ali su ih na drugi
način uz pristanak autora prvi put javno objavile javno dostupne knjižnice,
obrazovne ustanove ili muzeji i druge pravne osobe koje obavljaju muzejsku
djelatnost, kao i arhivi, ustanove za filmsku i audiobaštinu te javne organizacije za
radiodifuziju osnovane u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da se opravdano može
predmnijevati da se autori tih djela ne bi protivili slobodnom korištenju djela
siročadi (više o tome vidjeti kasnije)
Djelo koje se prema pravu druge države članice Europske unije smatra djelom
siročetom, smatra se djelom siročetom i u Republici Hrvatskoj,

Gore spomenute institucije dužne su voditi evidenciju o provedenim pažljivim

potragama.
Podatke iz tih evidencija dostavljat će Državnom zavodu za intelektualno
vlasništvo koji je dužan bez odgode proslijediti ih Uredu za harmonizaciju na
unutarnjem tržištu radi njihove pohrane u jedinstvenu javno dostupnu bazu
podataka koju na internetu uspostavlja i kojom upravlja taj Ured.

23
SLOBODNO KORIŠTENJE DJELA SIROČADI
Javno dostupne knjižnice, obrazovne ustanove ili muzeji i druge pravne osobe koje
obavljaju muzejsku djelatnost, kao i arhivi, ustanove za filmsku i audiobaštinu te
javne organizacije za radiodifuziju osnovane u Republici Hrvatskoj mogu
reproducirati djela siročad koja su sadržana u njihovim zbirkama u svrhu
digitalizacije, stavljanja na raspolaganje javnosti, indeksiranja, katalogiziranja,
očuvanja ili obnove te ih mogu stavljati na raspolaganje javnosti
- sve ovo samo radi postizanja ciljeva vezanih uz njihove zadaće od javnog
interesa, posebno radi očuvanja i obnavljanja djela siročadi koja čine sastavni dio
njihovih zbirki te osiguravanja njihove dostupnosti za kulturne i obrazovne potrebe.
Autor ili koautor koji ukine status djela siročeta ima pravo na pravičnu naknadu
za dotadašnje korištenje svojeg djela.
Naknadu je dužna isplatiti institucija koja je koristila djelo.

b) KOAUTORI

su suradnici u stvaranju autorskog djela – suradničko ili koautorsko djelo -

koautorsko pravo.
Kod nekih djela dopirnosi su istovrsni (pisana stručna i znanstvena djela, djela
arhitekture, koreografska, glazbena, kiparska djela), dok su kod nekih djela
doprinosi različite vrste (dramsko-glazbena, kinematografska i dr. audiovizualna
djela).
- općenito se smatra da je za koautorsko djelo važna suradnja fiz osoba u
stvaranju djela.
- stvaranjem djela ne može se smatrati davanje ideje za stvaranje djela ni davanje
poticaja za stvaranje djela ni pomaganje u stvaranju djela (npr. prikupljanje građe).

Po ZAPISP, potrebno je da se autor doprinosom ne može samostalno koristiti.

24
U suprotnom, radi se o spoju djela, pa svaki autor ima autorsko pravo u odnosu
na svoj doprinos.
- kao primjer navode se glazbena djela s riječima i dramsko-glazbena djela kod
kojih pisac libreta i skladatelj glazbe nije ista osoba te se ističe da se kod takvog
djela tekst i glazba mogu koristiti odvojeno.

- ipak, treba naglasiti da su mogućnosti odvojenog korištenja teksta i glazbe kod

ovih djela ipak različite:
- kod glazbenog djela s riječima – pjesme, tekst se može koristiti odvojeno od
glazbe na bilo koji način kao samostalno nescensko književno djelo, dok se
- kod dramsko-glazbenog djela libreto ne može koristiti kao scensko djelo bez
glazbe jer je upravo stvoren tako da bi se koristio samo zajedno s glazbom.
Glazbeno djelo s riječima ne zahtijeva suradnju pisca teksta i skladatelja pa se
ono može smatrati spojem djela, dok dramsko-glazbeno djelo nastaje suradnjom
pisca libreta i skladatelja te se smatra koautorskim djelom.

- dramsko djelo se scenskom glazbom za razliku od dramsko-glazbenog djela,

također ne zahtijeva suradnju pisca drame i skladatelja scenske glazbe pa se
dramsko djelo može prikazivati bez scenske glazbe, a ona se može izvoditi bez
dramskog djela (Beethovenova glazba za Goetheovu dramu Edmont). Ovdje se,
dake, radi o sastavljenom, a ne o koautorskom djelu.

-balet – sastoji se od glazbenog i koreografskog djela, ali oni ne čine nedjeljivu

cjelinu - nije koautorsko djelo

- pisano djelo s likovnim prilozima – može biti sastavljeno, ali i koautorsko djelo
(ovo zadnje ako je stvoreno suradnjom autora teksta i autora likovnog priloga
(npr. strip – koautorsko je djelo).

Kod koautorskog djela autorsko pravo je nedjeljivo pravo svih koautora.

Kod izvršavanja tog prava vrijede pravila o suvlasništvu.
U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki.

25
Za objavljivanje, korištenje, te za izmjenu njihovoga djela potreban je pristanak
svih koautora.
Pojedini koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je protivan
načelu savjesnosti i poštenja, ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano
šteti ili bi mogla štetiti zakonitim interesima ostalih koautora.
Ako se ne postigne suglasnost svih koautora o objavljivanju, korištenju ili izmjeni
njihovoga djela odluku o tome će donijeti sud na zahtjev bilo kojeg od koautora
(kao i kod suvlasništva).

KOAUTORI KINEMATOGRAFSKOG DJELA

Kinematografskom kao i drugo audiovizualno djelo se stvara suradnjom više

autora čiji su doprinosi različite vrste.
Uz autore takvih doprinosa, u stvaranju ovakvih djela sudjeluje i niz suradnika čiji
doprinosi su tehničke naravi (montažeri, tonmajstori....).
Neka od ovih djela se stvaraju kao samostalna djela, neka su izvedena iz već
postojećeg djela (iz romana, drame...).
Također u stvaranju ovog djela važnu ulogu ima i proizvođač (producent) djela
kao fiz ili pr osoba koja daje inicijativu i preuzima odgovornost za realizaciju djela
te ja kao takva zainteresirana da djelo nesmetano iskorištava.

Kome priznati svojstvo izvornog nositelja autorskog prava u odnosu na djelo kao
cjelinu? Različita zakonska rješenja u raznim državama.

ZAPISP:
Koautorima audiovizualnog djela smatraju se:
1. glavni redatelj,
2. autor scenarija,
3. autor dijaloga,
4. glavni snimatelj,
5. skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom djelu.
6. Ako je crtež odnosno animacija bitni element audiovizualnog djela, koautorom

26
takvog djela smatra se i glavni crtač, odnosno glavni animator.
7. Ako neka druga fizička osoba dokaže da je njezina originalna intelektualna
tvorevina bitni element audiovizualnog djela te da bi mogla biti, prema općim
pravilima, koautor tog djela, bit će priznata kao koautor tog audiovizualnog djela.

Skladatelj glazbe, glavni crtač ili glavni animator koji se ne smatra koautorom
audiovizualnog djela, scenograf, kostimograf, slikar maski, montažer i drugi autori
koji sudjeluju u stvaranju audiovizualnog djela imaju autorska prava na svojim
individualnim doprinosima (autori doprinosa).

Ugovorom o audiovizualnoj produkciji, uređuju se odnosi između filmskog

producenta, koautora audiovizualnog djela i autora doprinosa te međusobni
odnosi autora audiovizualnog djela.
Ako ugovorom o audiovizualnoj produkciji između filmskog producenta i autora
doprinosa nije drukčije određeno, smatra se da filmski producent stječe sva
imovinska prava autora doprinosa u opsegu potrebnom za ispunjenje svrhe
ugovora.
Ako ugovorom koautori svoje pravo iznajmljivanja prepuste filmskom
producentu, zadržavaju pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje
audiovizualnog djela.

IZVEDENI NOSITELJI A PRAVA

- osoba koja nije autor može od autora steći a pravo, no i ova mogućnost je u
hrvatskom pravu ograničena s obzirom da je a pravo neprenosivo pravnim
poslovima za života autora, dakle, nitko ne može derivativno (od autora) steći a
pr, a da ga on pri tome izgubi što znači da nitko ne može, osim autora, za
njegovog života biti nositelj a prava glede autorovog a djela
- ovo ne znači da se druge osobe ne mogu koristiti tuđim a djelom – temeljem pr
iskorištavanja a djela to pr mogu dobiti razne fiz i pr osobe
- do prijenosa a pr može doći tek nasljeđivanjem, nakon što autor umre – dakle,
jedini nositelji a pr, osim samog autora, mogu biti njegovi nasljednici nakon što on

27
umre

NASLJEDNICI

Autorska imovinska prava, koja su prenosiva među živima, i u slučaju smrti autora,
te autorska moralna prava, koja nisu prenosiva među živima, ali su djelomice
prenosiva u slučaju smrti autora, prenose se poslije smrti autora nasljeđivanjem.

ZAPISP, određuje:
Autorsko pravo je nasljedivo.
Nasljednicima autora pripadaju sva prava koja bi pripadala autoru, ako Zakonom
nije drukčije određeno.
Na sva druga pitanja u svezi s nasljeđivanjem autorskog prava, koja nisu uređena
Zakonom, primjenjuju se opći propisi o nasljeđivanju.
- ako postoji jedan nasljednik, na njega prelazi autorsko pravo, ako ih je više
onda im, kao i koautorima, pripada nedjeljivo autorsko pravo ukoliko ostavitelj
nije oporukom odredio drukčije.

- opravdanje za nasljedivost a pr – socijalno je opravdano da pripadnici

autorove obitelji, tj njegovi nasljednici koji možda nisu pripadnici njegove
obitelji, ali ih je on u oporuci odredio kao svoje nasljednike, uživaju u plodovima
njegovog intelektualnog rada i nakon njegove smrti na odgovarajući način (kao
što i inače nasljednici uživaju plodove rada koji su objekt imovinskih prava – npr
vlasništva).

- zakonski nasljednici – članovi obitelji

- oporučni nasljednici – bilo tko, pa i pr osobe i ovo je jedini slučaj kada u RH pr
osoba može biti nositeljem a prava

Predmet nasljeđivanja je autorsko pravo, a ne pojedino autorsko djelo (u

rješenju o nasljeđivanju nije potrebno nabrajati pojedina autorska djela).

28
Na nasljednika prelaze sva autorska prava koja su prenosiva.
Prenosiva su sva imovinska i neka autorska moralna prava (dakle, osim onih koja
su strogo osobne naravi, a to su: pravo na objavu djela koje autor nije namijenio
javnosti, pravo na povlačenje djela iz prometa, pravo na označavanje djela
imenom autora suprotno onome što je autor odlučio, davanje odobrenja da se
djelo koristi na način kojim se vrijeđa čast i ugled autora, obveza autora da
djelo dovrši).
- inače nasljednici imaju jednak pr položaj kao i ostavitelj, no kod a pr ima nekih
iznimaka – temeljna razlika između autora kao nositelja a pr i njegovih nasljednika
kao nositelja a pr je u tome što je autor nositelj a pr cijeli njegov život, a pr
nasljednika je ograničeno – oročeno – do isteka roka. Dakle, kad nasljednik
postane nositelj a pr, zna se točno koliko će ono trajati.
- sljedeća razlika – autor može opozvati pr iskorištavanja svog a djela (pr
pokajanja), ako bi mu daljnje korištenje štetilo ugledu ili časti. Ovo pravo ne
pripada nasljednicima, osim ako je autor oporuom odredio drukčije ili nasljednici
dokažu da je autor za života pokušao opozvati djelo, ali je u tome bio spriječen.

Brigu o poštivanju i zaštiti autorskih moralnih prava vode nasljednici i određene

udruge, za vrijeme trajanja autorskih imovinskih prava, / a nakon prestanka
autorskih imovinskih prava samo udruge.
To su: udruge autora kojima je autor pripadao, druge osobe koje za to imaju
pravni interes, te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koji su ovlašteni
zahtijevati prestanak povrede te obveze.

NOSITELJI AUTORSKOG PRAVA U POGLEDU AUTORSKOG DJELA

STVORENOG U RADNOM ODNOSU I PO NARUDŽBI

- novi zakoni sadrže odredbe o korištenju a djela čiji nastanak je inicirala neka druga
osoba, a ne autor – a djela nastala u radnom odnosu i po narudžbi

RADNI ODNOS:

29
Mnogi autori stvaraju autorska djela u radnom odnosu (arhitekti, novinari,
fotoreporteri).
Djelo je stvoreno u radnom odnosu ako ga je autor stvorio u obavljanju svoje
obveze iz radnog odnosa.
- sama činjenica da je netko u radnom odnosu, za vrijeme trajanja tog odnosa,
stvorio neko a djelo ne znači da je to djelo nastalo u radnom odnosu

Ako je djelo stvoreno je za osobu kod koje je autor zaposlen i koja za stvaranje
takvog djela autora plaća pa se postavlja pitanje: tko je nositelj autorskog prava u
pogledu takvog djela, a osobito tko ima pravo iskorištavanja takvog djela?
Zakoni pitanje rješavaju različito.
Postoje rješenja po kojima je autor izvorni nositelj autorskog prava, a na
poslodavca može prenijeti pr korištenja a djela (npr. francuskom), ali i ona po kojima
je to poslodavac, ako nije drukčije ugovoreno (npr. UK i SAD-a / copyright sustavi).

ZAPISP:
Ako se u izvršavanju obveza iz radnog odnosa stvaraju autorska djela, ugovorom o
radu određuje se, između ostalog, stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje
autorskog djela, te posebice, ako ga stječe, opseg i trajanje prava iskorištavanja
autorskog djela.
Ako Zakonom, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos nije
drukčije određeno, autorsko pravo na autorskom djelu zadržava autor bez
ograničenja.
- dakle, a pr može pripasti samo autoru, ne i poslodavcu, njemu može pripasti
samo pr koristiti se a djelom.
Također, sama činjenica zaposlenja autora, ex lege, ne daje nikakva prava
poslodavcu na a djelu (dakle, ni pr iskorištavanja), sve to mora biti posebno
regulirano ugovorom

Iznimno, u pogledu računalnog programa, Zakon određuje:

Ako je računalni program stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih obveza ili slijedeći
upute poslodavca, poslodavac je isključivo ovlašten izvršavati sva imovinska prava
na tako stvorenom programu, ako ugovorom nije drugačije određeno.

30
PO NARUDŽBI:

Mnoga autorska djela stvaraju se prema narudžbi temeljem ugovora o djelu

(portreti, fotografska djela i dr.).
- svrha ovog ugovora – da naručitelj stekne pr vlasništva na predanom djelu,
autorskopravna ovlaštenja stječe samo ako je to posebno ugovoreno.
U protivnom, iako autor više nije vl djela, njegovo a pravo nije opterećeno pr
iskorištavanja djela, dakle, u konfliktu izmađu a pr i pr vlasništva, prednost se
daje a pravu jer su načelno autorovi interesi ugroženiji od interesa vlasnika

ZAPISP:
Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi određuju se i obilježja,
sastojci, te rokovi predaje naručenog djela.
Ako Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, autorsko pravo na naručenom
djelu zadržava autor bez ograničenja.
- kod računalnih programa, isto kao i gore (nositelj autorskih i imovinskih pr postaje
naručitelj, ako nije ugovorom drukčije određeno)

SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA

Autorsko pravo u subjektivnom smislu obuhvaća

a) autorska imovinska prava i
b) autorska moralna prava.
Ponegdje se uz njih navode i
c) “druga prava autora”

a) AUTORSKA IMOVINSKA PRAVA

su isključiva prava autora na iskorištavanje svojega autorskog djela na bilo koji

način, prenosiva među živima i u slučaju smrti, te vremenski ograničena.

31
 ZAPISP:
Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti
što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije
određeno.

To pravo obuhvaća, osobito:

– pravo reproduciranja (pravo umnožavanja),
– pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),
– pravo priopćavanja autorskog djela javnosti,
– pravo prerade.

Ova prava osiguravaju autoru imovinske koristi od iskorištavanja djela, uz

zakonom određene iznimke (npr. uporaba djela radi zadovoljavanja javnog
interesa, npr. nastave).
1. Autor može sam iskorištavati svoje autorsko djelo.
2. Autor ima isključivo pravo dati drugoj osobi odobrenje (autorizaciju) za
iskorištavanje djela.
3. Ima pravo zabraniti svakoj drugoj osobi takvo iskorištavanje.
U nekim slučajevima zakon daje odobrenje za korištenje djela (zakonska
licencija), ali se pri tome ostavlja autoru pravo na naknadu za korištenje.
Zakoni predviđaju i slučajeve u kojima odobrenje može dati određeno tijelo ili
organizacija (prisilna licencija) uz obvezu plaćanja autorske naknade.

Prigodom davanja autorizacije može se odobriti isključivo, neisključivo

iskorištavanje, te neograničeno ili ograničeno iskorištavanje u pogledu načina,
prostora i vremena.
Svaki način iskorištavanja zahtjeva posebnu autorizaciju.
Autor može odobriti iskorištavanje djela uz plaćanje naknade ili bez plaćanja.
Prema ZAPISP, obveza plaćanja naknade nastaje, temeljem zakona (ex lege),
samim činom korištenja djela od strane korisnika, a ne tek temeljem ugovora (ex

32
contractu).
Zakon taksativno navodi slučajeve u kojima se autorsko djelo može koristiti
bez plaćanja autorske naknade (sloboda korištenja).
Nakon prestanka autorskih imovinskih prava, djelo se može koristiti bez
plaćanja naknade.
Visina naknade određuje se, u pravilu, ugovorom između autora i korisnika. Često
se primjenjuju unaprijed utvrđene tarife.

Ako je ostvaren prihod u očitom nesrazmjeru s ugovorenom autorskom

naknadom, autor može zahtijevati pravedniji udio u prihodu izmjenom ugovora o
korištenju djela.
Hrvatski zakon navodi kao načine iskorištavanja djela i kao autorska imovinska
prava: isključivo pravo objave djela, isključiva prava reproduciranja ili umnožavanja,
stavljanja u promet izvornika ili umnoženih primjeraka, uvoz, prikazivanje, prerade i
iskorištavanja djela u bilo kojem obliku
Broj autorskih imovinskih prava nije zatvoren, svaki način iskorištavanja
autorskog djela koji nije izričito naveden može imati odgovarajuće autorsko
imovinsko pravo.

PRAVO UMNOŽAVANJA

ili pravo reproduciranja jest isključivo pravo izrade jednog ili više primjeraka
autorskog djela na bilo koji način i u bilo kojem obliku.
Primjerci djela nastaju fiksiranjem djela na materijalnu podlogu.
Načini umnožavanja su različiti: ručno (npr. prijepis), mehanički (tisak), fotografski,
elektronički. Umnožavanjem se smatra i zvučno i vizualno snimanje.
Odobrenje za umnožavanje ne obuhvaća dozvolu za druge načine korištenja (npr.
javno prikazivanje).
Pojedina zakonodavstva navode slučajeve u kojima nije potrebna autorizacija za
umnožavanje djela.

33
ZAPISP:
Fizička osoba može reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu ako to čini
za privatno korištenje, kao i reproducirati autorsko djelo u obliku fotokopije i za
drugo vlastito korištenje, koje nema izravno ili neizravno komercijalnu svrhu i
nije namijenjeno ili pristupačno javnosti.
Nije dopušteno reproduciranje cijele knjige osim ako su primjerci te knjige
rasprodani najmanje dvije godine, grafičkih izdanja glazbenih djela (u daljnjem
tekstu: notni materijal), elektroničkih baza podataka, kartografskih djela kao ni
izgradnja arhitektonskog objekta, ako Zakonom ili ugovorom nije drukčije
određeno.

U velikom broju slučajeva nadzor umnožavanja autorskog djela nije moguć.

Usavršavanje tehničkih sredstava za umnožavanje (npr. fotokopiranje, snimanje
zvuka, slike) počelo je nanositi štetu iskorištavanju autorskog djela.
Zbog toga se uvodi plaćanje autorskih naknada i za privatno umnožavanje na
način da naknade plaćaju proizvođači ili uvoznici aparata za umnožavanje i
sredstava na koja se snima (medija).

SADRŽAJNA OGRANIČENJA AUTORSKOG PRAVA

U svrhu nastave pojedini zakoni dopuštaju slobodno umnožavanje pojedinih

dijelova autorskog djela.

U interesu razvitka znanosti i umjetnosti zakoni dopuštaju u odgovarajućoj mjeri i

u skladu s dobrim običajima, uzimanje citata iz djela.

Neki zakoni (npr. skandinavski, Japana i dr.) predviđaju slobodno umnožavanje

primjeraka djela Brailleovim pismom za potrebe slijepih.
ZAPISP: Za potrebe osoba s invalidnošću dopušteno je korištenje autorskih djela

34
na način koji je u izravnoj vezi s invalidnošću tih osoba i koje je nekomercijalne
naravi, a u opsegu potrebnom za odnosnu invalidnost

Također, zakoni dopuštaju i reproduciranje djela likovnih umjetnosti trajno

smještenih na javnim mjestima.

U svrhu informiranja javnosti ZAPISP dopušta:

Dopušteno je, u opsegu potrebnom za izvješćivanje javnosti o tekućim događajima
putem tiska, radija ili televizije, reproduciranje, distribuiranje te priopćavanje
javnosti:
1. autorskih djela koja se pojavljuju kao sastavni dio tekućeg događaja o kojem se
javnost izvješćuje, pod uvjetom da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara
svrsi i načinu izvješćivanja o tekućem događaju,
2. novinskih članaka i fotografija o tekućim političkim, gospodarskim ili vjerskim
pitanjima, koji su objavljeni u drugim sredstvima javnog priopćavanja, pod uvjetom da
autor to nije izričito zabranio i da se autorsko djelo koristi u opsegu koji odgovara
svrsi i načinu izvješćivanja,
3. javnih političkih, vjerskih i drugih govora održanih u tijelima državne ili lokalne
vlasti, vjerskim ustanovama ili prilikom državnih ili vjerskih svečanosti te izvadaka iz
javnih predavanja.
U svim ovim slučajevima potrebno je navesti izvor i autorstvo djela.

Također, dopušteno je umnožavanje djela u svrhe korištenja u sudskim, i

upravnim postupcima, kao i, arbitražnim i drugim službenim postupcima.

Neki zakoni, (pa i ZAPISP) dopuštaju reproduciranje izloženih djela likovnih

umjetnosti u katalogu izložbe i na plakatima.

Dopušta se i prerada autorskog djela u parodiju u mjeri koja je potrebna za njen

smisao, kao i karikaturu, a uz navođenje djela koje se prerađuje i njegovog autora.

35
 PRAVO DISTRIBUCIJE I IZNAJMLJIVANJA (pravo stavljanja u promet)

Najčešća svrha umnožavanja primjeraka autorskog djela je da se oni stave u

promet.

Načini stavljanja u promet umnoženih primjeraka djela su:

a) prodaja
b) iznajmljivanje (osobito filmova na DVD-u, računalnih programa)
c) posudba (knjige iz javnih knjižnica)

Oko prava distribucije razvija se i teorija tzv. prve prodaje ili iscrpljenja -
autorovo pravo distribucije primjeraka djela iscrpljuje se prvim prijenosom
autorskog prava uz dozvolu autora ili drugog početnog nositelja autorskog
prava.
No ako se radi o stavljanju u promet iznajmljivanjem, autoru pripada naknada.
Tako autor može zahtijevati naknadu i od drugog vlasnika primjerka djela, ako
ga ovaj iznajmljuje (npr. od vlasnika videoteke).
Autor se ne može odreći prava na tu primjerenu naknadu. Naknadu za
iznajmljivanje dužna je plaćati osoba koja iznajmljuje autorsko djelo.

Pravo iznajmljivanja autorskog djela, ne odnosi se na izgrađena djela arhitekture i

djela primijenjenih umjetnosti.

3. PRIOPĆAVANJE AUTORSKOG DJELA JAVNOSTI

je isključivo pravo osobnog priopćavanja javnosti (scenskog) djela tako da ono

postaje zamjetljivo za vid i/ili sluh.
- dramska djela glumom, koreografska plesom, pantomimska mimikom, dramsko-

36
glazbena glumom uz to i izvedbom glazbe. Pri tome se često upotrebljavaju maske,
kostimi, rasjveta.
Prikazivanje – scenska izvedba scenskog djela
- pravo javnog prikazivanja naziva se i 'velikim pravom' jer obuhvaća cijeli
program, ili bar polovinu ili trećinu, za razliku od 'malih prava' koja obuhvaćaju
pravo javne izvedbe, recitiranja, emitiranja putem radija i tv-a te drugog sredstva
priopćavanja javnosti, najčećše većeg broja manjih nescenskih djela ili odlomaka
scenskih djela koja ne čine dramsku cjelinu.
Granice između 'velikih' i 'malih' prava se najčećše utvrđuju sporazumom
organizacija autora i organizacija za radiodifuziju. Razlika je u vrsti djela, a ne u
načinu izvedbe.
- prikazivanje – živo, ako ga ostvaruju neposredno umjetnici izvođači ili pomoću
snimke

ZAPISP:
Autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti. To pravo obuhvaća,
osobito:

– pravo javnog izvođenja,

– pravo javnog prikazivanja scenskih djela,

– pravo javnog prenošenja,

– pravo javnog priopćavanja fiksiranog djela,

– pravo javnog prikazivanja,

– pravo radiodifuzijskog emitiranja,

– pravo radiodifuzijskog reemitiranja,

– pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja,

- pravo stavljanja na raspolaganje javnosti.

Također, ZAPISP određuje i pojam javnosti – javnost označava veći broj osoba
koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili

37
drugim osobnim vezama.

Neosporno je da je izvedba javna ukoliko je svakom pristupačna (npr. koncertna

dvorana, ugostiteljski objekt, hotel). Među takva mjesta sudska praksa ubrojila je i
npr. putničke brodove i frizerske salone. Također. čl. 3. st. 4. ZAPISP određuje:
“Javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i
predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru
koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima
javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na
mjestu koje sami odaberu.”
- naš zakon također određuje da će moći doći do prikazivanja djela bez dozvole
autora i plaćanja naknade u svrhu i u obliku nastave ili prilikom školskih svečanosti
pod uvjetom da je pristup besplatan.

a) pravo javnog izvođenja

je isključivo pravo priopćavanja javnosti:
1. djela iz područja književnosti ili znanosti, njegovim čitanjem ili recitiranjem uživo
(pravo javnog recitiranja),
2. glazbenog djela njegovim izvođenjem uživo (pravo javne glazbene izvedbe).

b) javno prikazivanje scenskih djela

je pravo priopćavanja javnosti dramskoga, dramsko-glazbenoga, koreografskog ili
pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo.

c) javno prenošenje
pravo da se recitacija, glazbena izvedba ili scensko prikazivanje autorskog djela
priopći javnosti koja se nalazi izvan prostora u kojemu se autorsko djelo uživo
recitira, izvodi ili scenski prikazuje, putem zvučnika, ekrana ili bilo kojega drugoga
tehničkog uređaja.

d) javno priopćavanje fiksiranog djela

pravo priopćavanja javnosti zvučno ili vizualno snimljenog autorskog djela s podloge

38
na koju je fiksirano.

e) javno prikazivanje
pravo priopćavanja javnosti djela likovnih umjetnosti, arhitekture, primijenjenih umjet-
nosti i industrijskog dizajna, fotografskog ili audiovizualnog djela, te kartografskog
djela ili prikaza znanstvene ili tehničke prirode, pomoću tehničkih uređaja.

f) radiodifuzijsko emitiranje
Radio difuzija (radiofonija i televizija) u svojim emisijama koristi autorska djela, što je
dovelo do priznanja posebnih radiodifuzijskih autorskih prava.
Radiodifuzijsko autorsko pravo je isključivo pravo autora da daje odobrenje za pri-
općavanja autorskog djela javnosti pomoću radijskih ili televizijskih programskih
signala koji su namijenjeni prijamu za javnost, bežično (uključujući satelit), ili putem
žica (uključujući kabel i mikrovalni sustav).

g) radiodifuzijsko reemitiranje

Pravo radiodifuzijskog reemitiranja isključivo je pravo da se autorsko djelo emitirano

radiodifuzijom istodobno, u neizmijenjenom obliku i u cijelosti, priopći javnosti:

1. kada to priopćavanje obavlja druga organizacija za radiodifuziju, a ne ona koja je

autorsko djelo izvorno emitirala,

2. kada se priopćavanje obavlja kabelskim ili mikrovalnim sustavom (kabelska

retransmisija).

h) javno priopćavanje radiodifuzijskog emitiranja

Pravo javnog priopćavanja radiodifuzijskog emitiranja isključivo je pravo priopćavanja

javnosti autorskog djela koje se emitira radiodifuzijom, pomoću zvučnika, ekrana ili
sličnoga tehničkog uređaja.

i) stavljanje na raspolaganje javnosti

pravo da se autorsko djelo priopći javnosti, bežično ili putem žica, na način koji

39
pripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu s mjesta i u vrijeme koje
sami odaberu.

4. PRAVO PRERADE AUTORSKOG DJELA

je isključivo pravo autora odobriti da se njegovo autorsko djelo iskorištavaja

prilagodbom, obradom, prevođenjem i drugom preinakom autorskog djela.

b) AUTORSKA MORALNA PRAVA

jesu apsolutna i isključiva prava autora koja štite njegove osobne interese
vezane uz njegovo autorsko djelo, neprenosiva pravnim poslom među živima,
djelomice prenosiva u slučaju smrti autora i u nekim državama
neograničenog trajanja.
- razlika od osobnih prava – osobna prava štite opća osobna dobra čovjeka
(život, tijelo, zdravlje....), autorska moralna prava štite samo ona osobna dobra
koja su vezana uz osobu stvaratelja autorskog djela - autora
- sadržaj amp nije svugdje ujednačen.
Tako je francuska sudska praksa počela priznavati pjedina amp i prije nego su
bila zakonski priznata. Zakonodavstva su prvo počela priznavati pojedina amp

Autorska moralna prava ne mogu se taksativno nabrojati. Do sada su zakonski

priznata ona što obuhvaćaju:

1. Pravo prve objave djela

2. Pravo na priznanje autorstva
3. Pravo na poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora
4. Pravo pokajanja

1. PRAVO PRVE OBJAVE DJELA

40
- pravo autora da svoje djelo učini pristupačnim javnosti u vrijeme, u obliku, u
opsegu i na način kako on odredi.
- radi se o mogućnosti odlučivanja o objavi djela koje još nije objavljeno, o prvoj
objavi djela
- strogo osobno pravo autora
- prva manifestacija autorskog moralnog prava.
U nekim zakonima svrstano je u autorska imovinska prava (npr. talijanskom) jer
predstavlja nužnu pretpostavku ostvarenja različitih imovinskih prava.
No, za objavu djela ne mora postojati nikakav imovinski interes (a i
iskorištavanje djela autor može odobriti bez naknade).

ZAPISP:
Autor ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo
autorsko djelo biti prvi put objavljeno.

Pojam objave obuhvaća sve postupke kojima djelo postaje pristupačno javnosti
(izdavanje, javno izlaganje, emitiranje).

Pravo objave dolazi do primjene u slučaju ako je autor obvezan da svoje djelo
objavi. Autor se tada ne može prisiliti niti da djelo dovrši niti da ga objavi, ali je
tada dužan naknaditi štetu nastalu nedovršenjem tj. neobjavom djela (npr. kod
ugovora o djelu).

2. PRAVO NA PRIZNANJE AUTORSTVA

ili pravo paterniteta jest pravo autora da bude priznat kao autor svojeg djela. Iz
toga proizlazi i njegovo pravo da njegovo ime bude označeno na odgovarajući
način prilikom iskorištavanja njegova djela (npr. na fonografskom izdanju, kod filmske
projekcije).

ZAPISP:

41
Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela.
Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti
autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način
pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.
To označavanje je ne samo u interesu autora već u interesu kulture općenito.

- isto tako, autor ima pravo odlučiti da ne označi djelo kao svoje – anonimno djelo, i u
tom slučaju također svi moraju poštovati tu njegovu odluku. Ako bi otkrili tko je autor,
radilo bi se o povredi prava na priznanje autorstva.
- dakle, ukoliko je autor odredio da je djelo anonimno, označavanje imena autora
prilikom iskorištavanja djela jest povreda prava na priznanje autorstva..
- odricanje od prava na priznanje autorstva smatra se ništetnim.
- pravo na priznanje autorstva dolazi do primjene ne samo prigodom korištenja
djela kao cjeline, nego i prigodom korištenja dijelova djela (npr. citata).
- pravo koje se priznaje autoru pojedincu priznaje se i koautoru, uredniku zbirke,
prevoditelju itd.
- iz prava na priznanje autorstva proizlazi i pravo autora da se protivi označavanju
tuđeg djela njegovim imenom (lažno autorstvo) i prisvajanju autorstva njegova
djela od druge osobe (plagijat).
Plagijat – čin prisvajanja ili kopiranja tuđeg pisanog, umjetničkog ili drugog
kreativnog rada u svoj vlastiti, bilo u cjelini ili djelomice bez prikladnog priznanja
izvornog autorstva.
- pojavni oblici: ghostwriter (osoba nije autor teksta, netko ga je drugi napisao u ime
te osobe) / potuni plagijat (osoba potpisuje cijelo tuđe djelo svojim imenom) /
autoplagijat (predstavljanje vlastitog prethodno objavljenog rada kao izvornog) /
plagijat prijevodom (osoba objavljuje prijevog tuđeg teksta bez navođenja izvora) /
copy&paste plagijat (osoba preuzima dijelove tuđeg teksta bez navođenja izvora,
uključujući i internet) / parafraziranje bez reference (preuzimanje tuđeg teksta ili
ideja, ali ne doslovno) / citiranje izvan konteksta (osoba prepisuje ili parafrazira tekst,
ali ne citira precizno.

Plagijat se razlikuje od krivotvorenja jer kod krivotvorenja se ne radi o tome da

42
netko uzima tuđe djelo ili njegove dijelove i prisvaja ih, već se kod krivotvorenja radi o
tome da se imitira, oponaša nečiji rad s namjerom da se djelo predstavi kao original.
Kod krivotvorenja je upitna autentičnost djela, a kod plagijata je riječ o nezakonitom i
neetičnom prisvajanju tuđeg djela koje se prikazuje kao vlastito.

3. PRAVO NA
a) POŠTIVANJE AUTORSKOG DJELA I
b) ČAST ILI UGLED AUTORA

a) pravo na poštivanje autorskog djela jest pravo autora da se usprotivi značajnijoj

izmjeni njegova djela bez njegova odobrenja.
Izmjena: izostavljanje ili dodavanje dijelova djela.
Autor može odobriti izmjene svog djela,
- no ugovor kojim bi se odrekao prava na poštivanje cjelovitosti djela bio bi
ništetan.
Poštivanje cjelovitosti djela u interesu je samog autora, ali i zaštite kulturne
baštine općenito.

ZAPISP:
Autor ima pravo usprotiviti se deformiranju, sakaćenju i sličnoj izmjeni svojega
autorskog djela, te uništenju kao i svakom korištenju autorskog djela na način koji
ugrožava njegovu čast ili ugled.

b) Pravo na čast ili ugled autora jest pravo autora da se protivi korištenju
njegova djela koje bi vrijeđalo njegovu čast ili ugled.
Zakon štiti čast i ugled autora prigodom svakog korištenja djela (npr. korištenja
odlomka glazbenog djela u kinematografskom djelu obscenog karaktera, upotrebe
tehnički loše snimke u emisiji radija, korištenje serioznog glazbenog djela u svrhu
reklame itd.)
Pitanje: kako se ocjenjuje je li povređena čast ili ugled autora? Od slučaja do slučaja.
To u prvom redu ovisi o mišljenju samog autora, ali ocjena ovisi i o činjenicama
koje ukazuju na povredu časti i ugleda. Prema potrebi, osobito kada autor više

43
nije živ, uzima se u obzir i mišljenje vještaka.

4. PRAVO POKAJANJA

Kod autora koji je djelo objavio može nastupiti interes da djelo ponovo učini
nepristupačnim javnosti.
Do toga dolazi osobito kada autor promijeni svoje mišljenje, uvjerenje ili
umjetničko usmjerenje izraženo u djelu koje je objavio, pa ga želi učiniti
nepristupačnim javnosti.
Pravo uključuje i pravo povlačenja djela iz prometa.

Autor se ne može odreći prava pokajanja.

Ako je autor sam stavio djelo u promet (npr. izdao knjigu), njegovo pravo na
povlačenje djela iz prometa primjenjuje se i na način da ga druga osoba ne
smije priječiti da djelo povuče iz prometa.
Pravo na povlačenje djela iz prometa (pravo pokajanja) obuhvaća i pravo autora
na izmjenu svog djela. To pravo normirano je u sklopu odredbi o nakladničkom
ugovoru, tako ZASISP:
Ako nakladničkim ugovorom nije drukčije određeno, nakladnik je obvezan u slučaju
novih izdanja djela omogućiti autoru unošenje poboljšanja ili drugih izmjena
autorskog djela, pod pretpostavkom da to ne mijenja karakter autorskog djela.

c) DRUGA PRAVA AUTORA

Među autorska prava koja nisu isključiva prava iskorištavanja autorskog djela, ali
imaju i sadržaj imovinskog karaktera ubrajaju se prava:

1. Prava na naknadu (za a) reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo

vlastito korištenje / b) za javnu posudbu)
2. Pravo slijeđenja
3. Pravo na dobivanje informacija

44
4. Pravo pristupa autorskom djelu
5. Pravo zabrane javnog izlaganja autorskog djela

1. PRAVO NA NAKNADU

a) Kad se autorsko djelo može reproducirati bez autorovog odobrenja, autor djela za
koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja
biti reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za
privatno ili drugo vlastito korištenje, ima pravo na odgovarajuću naknadu od prodaje
tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.

b) Autor ima pravo na primjerenu naknadu, ako se izvornik ili primjerci njegova djela
u pogledu kojih je dopuštena daljnja distribucija, posuđuju posredovanjem javnih
knjižnica.
Posuđivanje označava davanje na korištenje u ograničenom razdoblju, bez
ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.
Odredbe se ne odnose na građevine i djela primijenjenih umjetnosti,

Autor se ne može odreći ovog prava.

2. PRAVO SLIJEĐENJA

je neotuđivo pravo autora djela likovne umjetnosti, osim djela arhitekture, na

udio u cijeni koja se postigne prodajom izvornog primjerka djela, nakon što ga je
autor otuđio.
Neki ga ubrajaju među autorska imovinska prava (zbog imovinske naravi), no od
drugih imovinskih prava razlikuje se time što nije isključivo pravo iskorištavanja
djela i nije prenosivo pravnim poslom među živima.
Pravo slijeđenja priznato je najprije u Francuskoj, zbog toga što su likovni
umjetnici, osobito u oskudici, prodavali svoja izvorna djela po neznatnim cijenama, a
poslije su vlasnici tih djela prilikom daljnjih prodaja postizali vrlo visoke cijene.

Autor se ne može odreći prava slijeđenja.

45
Pravo slijeđenja ne može se prenositi pravnim poslovima za života autora.
Nakon smrti autora pravo slijeđenja prelazi na njegove nasljednike i naknada
treba biti plaćana njima.
Pravo slijeđenja ne može biti predmet ovrhe.

3. PRAVO NA DOBIVANJE INFORMACIJA

ZAPISP:
Autor ima pravo, tijekom razdoblja od tri godine od izvršene preprodaje njegova
djela, zahtijevati od prodavatelja, kupaca ili posrednika osoba koje se profesionalno
bave trgovinom umjetninama kao što su javne aukcije, umjetničke galerije ili drugi
trgovci umjetninama, bilo koju informaciju koja mu je potrebna za osiguranje
naplate iznosa koji mu pripada od te preprodaje.

4. PRAVO PRISTUPA AUTORSKOM DJELU

je pravo prema kojem autor može zahtijevati od posjednika izvornog djela (ili
reprodukcije) pristup djelu koliko je to potrebno za izradu primjeraka reprodukcije
ili prerade djela, ne vrijeđajući pritom opravdane intrese posjednika. To ne obvezuje
vlasnika i neposrednog posjednika da autoru preda izvornik, odnosno primjerak
autorskog djela.

5. PRAVO ZABRANE JAVNOG IZLAGANJA AUTORSKOG DJELA

Pravo izlaganja jest pravo pokazivanja javnosti djela likovnih umjetnosti,

fotografskih i sličnih djela.
Autor neobjavljenog djela likovnih umjetnosti, primijenjenih umjetnosti i
industrijskog dizajna te neobjavljenog fotografskog djela ima pravo, prilikom
otuđenja izvornika ili primjeraka toga djela, zabraniti vlasniku njegovo izlaganje
javnosti.
Zabranu javnog izlaganja autor mora dati u pisanom obliku.
Ovo pravo autor nema ako djelo pripada muzeju, galeriji ili drugoj sličnoj javnoj
ustanovi.

46
U pravilu, radi se o situacijama kada za to autor ima moralni interes npr. odrekao
se umjetničkog pravca kojem je pripadao.

AUTORSKO PRAVO U PRAVNOM PROMETU

Prenosivost

- ovisi o kojim pravima se radi

- autorska imovinska prava su prenosiva među živima (mogu se prenositi na
temelju zakona ili ugovora) i za slučaj smrti (prenose se nasljeđivanjem)
- autorska moralna prava su neprenosiva među živima, a ograničeno su
prenosiva za slučaj smrti (dakle, samo neka mogu prijeći na nasljednike)

Ovrha

Autorsko pravo ne može biti predmet ovrhe. Predmet ovrhe mogu biti samo
imovinske koristi stečene korištenjem autorskog djela.
Ako je autor nedovršenjem autorskog djela ili neobjavljivanjem rukopisa
povrijedio ugovornu obvezu, ne može ga se prisiliti na njezino ispunjenje, ali
odgovara za štetu nastalu neispunjenjem obveze.

Raspolaganje autorskim pravom osnivanjem prava iskorištavanja

Autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu

prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja
(dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom.
Nositelj isključivog prava iskorištavanja može autorsko djelo koristiti na način
koji je u skladu sa sadržajem njegovog prava te svakoga drugog, uključujući
autora, isključiti od takvog korištenja, ako Zakonom nije drukčije određeno.

Raspolaganje autorskim pravom povjeravanjem ostvarivanja

47
Autor može ovlastiti drugoga da ostvaruje autorsko pravo za njegov račun.
Ostvarivati autorsko pravo za račun autora može se na temelju pravnog posla
kojim autor povjerava ostvarivanje svojeg prava ili neposredno na temelju zakona
ispunjenjem zakonom predviđenih pretpostavki za to.
Smatra se da je autor povjerio ostvarivanje svojega pojedinog prava udruzi za
kolektivno ostvarivanje odnosnog prava ako ona to pravo ostvaruje radi njegove
koristi.

TRAJANJE AUTORSKOG PRAVA

IMOVINSKA PRAVA:
Autorska imovinska prava su ograničenog trajanja. Nakon isteka određenog roka
ona prestaju/gase se.
- ovo je jedna od njihovih značajnih karakteristika koja ih razlikuje od brojnih drugih
prava
- vremenska ograničenost je kompromis između individualnog interesa autora i
interesa društvene zajednice.
Autorima se osigurava naknada za njihov rad na stvaranju djela tijekom cijelog
života, a u slučaju smrti autora da ni njegovi nasljednici ne ostanu bez
sredstava za život, no, nakon određenog vremena, ona prestaju i autorsko djelo
postaje javno dobro i mogu ga svi slobodno koristiti, no uvijek uz poštivanje moralnih
prava autora.

Opći rokovi

Većina zakona prihvatila je kao opći rok trajanja autorskih imovinskih prava vrijeme
što obuhvaća život autora i određeni broj godina poslije njegove smrti (post
mortem auctoris-p.m.a.)
Taj se broj godina mijenjao u nastojanju da obuhvati prosječno trajanje života
jednog ili dva naraštaja potomaka autora.

48
Na ujednačavanje rokova trajanja autorskih imovinskih prava u svijetu znatno su
utjecale odredbe Bernske i Univerzalne konvencije.

ZAPISP:
Autorsko pravo traje za života autora i sedamdeset godina nakon njegove smrti,
bez obzira kada je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako ovim Zakonom nije
drukčije određeno.

Rok trajanja računa se od početka kalendarske godine koja slijedi naposredno

nakon godine smrti, dakle, opći rok trajanja autorskih imovinskih prava obuhvaća
život autora, cijelu godinu u kojoj je autor umro i sedamdeset kalendarskih
godina nakon te godine (dakle, rok počinje teči od 1.1. one godine koja neposredno
slijedi godinu autorove smrti).

Posebni rokovi

Opći rokovi ne mogu se primjeniti na sve slučajeve.

Kao događaji od kojih počinju teći posebni rokovi trajanja autorskih imovinskih
prava uzimaju se osobito: objava djela, izdavanje djela i ostvarivanje djela (rok
također teče od 1.1. sljedeće godine).

a) Ako su koautori nositelji zajedničkoga autorskog prava na stvorenom autorskom

djelu, rok se računa od smrti koautora koji je najduže živio.
b) U pogledu audiovizualnih djela, rok se računa od smrti posljednje preživjele
od sljedećih osoba: glavni redatelj, autor scenarija, autor dijaloga i skladatelj glazbe
posebno skladane za korištenje u tom djelu.
c) trajanje a pr za glazbeno djelo s riječima rok se računa od smrti posljednjeg
preživjelog među autorima glazbe i autorima teksta koji su glazbu, odnosno tekst
stvorili posebno za korištenje u tom glazbenom djelu s riječima. Ako glazba, odnosno
tekst nisu stvoreni posebno za korištenje u tom glazbenom djelu s riječima,
primjenjuju se opća pravila o trajanju autorskog prava

49
d) Autorsko pravo na anonimnom autorskom djelu traje sedamdeset godina od
zakonite objave tog djela.
Ako autor tijekom tog razdoblja otkrije svoj identitet, primjenjuje se opći rok.
e) Autorsko pravo na autorskom djelu objavljenom pod pseudonimom traje
sedamdeset godina od zakonite objave tog djela.
Ako pseudonim ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu identiteta autora,
primjenjuje se opći rok.
f) Ako se trajanje autorskog prava računa od zakonite objave autorskog djela, a
to djelo se objavljuje u svescima, dijelovima, nastavcima, izdanjima ili
epizodama, taj se rok za svaki takav dio računa zasebno.
g) Ako se trajanje autorskog prava ne računa ni od smrti autora, niti je autorsko
djelo bilo zakonito objavljeno, autorsko pravo prestaje protekom sedamdeset
godina od kada je autorsko djelo nastalo.

Učinak isteka roka

ZAPISP:
Prestankom autorskog prava, autorsko djelo postaje javno dobro, te se može
slobodno koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštivanja autorskog djela te
časti ili ugleda autora – dakle uz obvezu poštivanja autorovih moralnih prava.
Protiv onih koji ih ne poštuju, nasljednici autora, udruge autora kojima je autor
pripadao, druge osobe koje za to imaju pravni interes te Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti ovlašteni su zahtijevati prestanak povrede te obveze.

MORALNA PRAVA
Autorska moralna prava u pojedinim državama normirana su različito u pogledu
njihovog sadržaja i trajanja.
U nekim državama njihovo trajanje ograničeno je samo za života autora (npr.
Austrija), u nekim na trajanje autorskih imovinskih prava (npr. Njemačkoj), a u
nekima ono nije ograničeno (npr. Francuskoj, Hrvatskoj).
ZAPISP izričito određuje da autorska moralna prava traju i nakon prestanka
trajanja autorskih imovinskih prava.

50
To se odnosi na ona autorska moralna prava koja izričito navodi Zakon:
- pravo na priznanje autorstva
- pravo na poštivanje cjelovitosti djela
- pravo na čast i ugled autora

radi se o činjenicama koje je nedopustivo zanemariti.

Brigu o poštivanju i zaštiti tih prava nakon prestanka imovinskih prava vode
nasljednici autora, udruge autora kojima je autor pripadao, druge osobe koje za
to imaju pravni interes te Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Oni su
ovlašteni zahtijevati prestanak povrede te obveze.

OSTVARIVANJE AUTORSKOG PRAVA I SRODNIH PRAVA

Autor (kao izvorni nositelj autorskog prava) ima pravo sam iskorištavati svoja
autorska djela, npr. u slučaju izdavanja pisanog djela, izlaganja djela likovne
umjetnosti, monodrame itd.
No, najčešće autor sam ne iskorištava svoje djelo nego to obavljaju druge osobe
kao korisnici autorskih djela.

U takvim slučajevima autor ostvaruje svoja imovinska prava:

– davanjem odobrenja za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno
srodnih prava kada je to odobrenje po Zakonu potrebno,
– naplatom naknada za korištenje predmeta zaštite, ako se koriste uz naknadu,
– raspodjelom naplaćenih naknada nositeljima prava,
– kontrolom nad korištenjem predmeta zaštite,
– pokretanjem i vođenjem postupaka zaštite u slučaju povrede prava koja se

51
ostvaruju.

Još u 19. stoljeću pokazalo se da autor kao pojedinac ne može ostvariti

određena autorska imovinska prava (prije svega pravo javne izvedbe glazbenih
djela), i to zbog teškoća kako na strani korisnika djela (da stupi u kontakt s
autorom i pribavi autorizaciju za korištenje djela), tako i na strani autora (da
kontrolira da li se i kako koriste njegova djela).
Zbog toga se kao posrednici između korisnika i autora ili kao zastupnici autora
pojavljuju autorska društva (npr. u Francuskoj 1837. Društvo francuskih
književnika).
Temelji ovlasti takvih društava su različiti.
Neka društva obavljaju poslove ostvarivanja autorskih prava na temelju punomoći
autora, a neka to obavljaju na temelju zakonske ovlasti.
Autorska društva što djeluju u pojedinim državama udružena su u Međunarodnu
konfederaciju autorskih i skladateljskih društava (CISAC), utemeljenu u Parizu
1926.
Autorska društva koja ostvaruju prava zvučnog snimanja, udružena su u
poseban ured pod nazivom Međunarodni ured za mehaničko izdanje (BIEM, Pariz
1929.), koji se bavi utvrđivanjem uvjeta i visine autorske naknade u pogledu
prava zvučnog snimanja.
Od 1992. Hrvatsko društvo skladatelja (HDS) obavlja poslove ostvarivanja
prava zvučnog snimanja te prava javne izvedbe nescenskih glazbenih i
književnih djela. HDS je redovni član CISAC-a i BIEM-a.
Hrvatska autorska agencija (HAA) u RH obavlja sve poslove ostvarivanja
autorskog prava i redovita je članica CISAC-a.

ZAPISP određuje da ostvarivanje autorskog i srodnih prava može biti

individualno ili kolektivno.

Individualno ostvarivanje

Ako se radi o korištenju unaprijed određenog pojedinog autorskog djela, npr.

52
izdavanje određenog književnog djela, postoji mogućnost da autor (ili dugi nositelj
autorskog ili srodnog prava), sam ili putem zastupnika, sklopi s korisnikom djela
pojedinačni autorskopravni ugovor i obavi sve potrebne poslove ostvarivanja
autorskog prava (davanje autorizacije, kontrole korištenja djela i dr.).
U tom slučaju radi se o individualnom ostvarivanju autorskog prava.

Autor (i nositelji srodnih prava) mogu ostvarivati svoja prava osobno ili putem
zastupnika.
Zastupnik može biti zakonski zastupnik (npr. maloljetnog autora) ili
opunomoćenik (npr. odvjetnik).
Poslove opunomoćenog zastupnika može obavljati
1. odvjetnik,
2. specijalizirana pravna osoba za ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava
te
3. udruga nositelja prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje
Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

Kolektivno ostvarivanje prava

U slučaju korištenja velikog broja autorskih djela koja nisu unaprijed određena
(npr. javne izvedbe, emitiranja putem radija ili televizije) ne postoji mogućnost da
korisnik djela stupa u kontakt s autorima pojedinačno i sklapa pojedinačne
autorskopravne ugovore o korištenju svakog pojedinog djela.
Tada se autorskopravni ugovor može sklopiti na način da umjesto autora (ili
drugog nositelja autorskog ili srodnih prava) ugovor sklopi udruga autora koja
zastupa autore.
Udruga 1. daje autorizaciju za korištenje svih djela autora (nositelja srodnih
prava-cijeli repertoar) koje zastupa,
2. ubire naknade,
3. raspodjeljuje ubrane naknade između autora koje zastupa,
4. obavlja kontrolu korištenja djela.

53
Kolektivno ostvarivanje autorskog prava počelo se najprije provoditi u
ostvarivanju prava javne izvedbe glazbenih djela - tzv. “mala prava”.

Pravo javnog prikazivanja u praksi se naziva “velikim pravom”, jer se radi o

prikazivanju djela što zauzima cijeli program, za razliku od “malih prava” koja
obuhvaćaju prava javnih izvedbi, recitiranja, emitiranja putem radija ili
televizije, većeg broja manjih nescenskih djela.
Granice između “velikih” i “malih” prava obično se utvrđuju pravilnikom udruga
autora.

Ako se radi o autorskoj udruzi koja je članica CISAC-a, ona sklapa i posebne
ugovore s drugim autorskim udrugama članicama CISAC-a o recipročnom
zastupanju.
Temeljem takvog ugovora autorska udruga proširuje svoje pravo zastupanja na
repertoar djela autora autorske udruge s kojom je sklopila takav ugovor o
recipročnom zastupanju.
Na taj način pojedina autorska udruga postaje ovlaštena ostvarivati pravo javne
izvedbe u pogledu nescenskih glazbenih djela gotovo cijelog svjetskog
repertoara.

Kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima za
obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno
vlasništvo.

Naknada

Naknada za korištenje predmeta zaštite utvrđuje se ugovorom između udruge za

kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između
udruge za kolektivno ostvarivanje prava i udruge korisnika predmeta zaštite.
Ako naknada nije određena ugovorom, plaća se prema cjeniku udruge za
kolektivno ostvarivanje prava.

54
 AUTORSKOPRAVNI UGOVORI

jesu ugovori kojima autor ili drugi nositelj autorskog prava prenosi svoje pravo
iskorištavanja autorskog djela ili neka od tih prava u određenom trajanju na drugu
osobu.

VRSTE AUTORSKOPRAVNIH UGOVORA

NAKLADNIČKI UGOVOR

jest ugovor (izdavački ugovor) kojim se autor obvezuje za nakladnika (izdavača)

osnovati pravo reproduciranja svojega određenoga autorskog djela tiskanjem ili
drugim sličnim postupkom i pravo distribucije primjeraka autorskog djela
(pravo izdavanja), a nakladnik se obvezuje autorsko djelo na ugovoreni način
izdati i autoru za to platiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukčije
određeno, te se brinuti o uspješnoj distribuciji primjeraka autorskog djela i davati
autoru podatke o distribuciji autorskog djela.
Nakladnički ugovor mora sadržavati odredbu o trajanju prava izdavanja.

UGOVOR O IZVOĐENJU AUTORSKOG DJELA

Ugovorom o izvođenju autorskog djela, autor daje korisniku odobrenje za javno

recitiranje autorskog djela ili javnu izvedbu glazbenog djela na način i pod
uvjetima određenim ugovorom, a korisnik se za stečeno pravo obvezuje platiti
naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.
Odredbe o ugovoru o izvođenju primjenjuju se i na radiodifuzijsko emitiranje i
reemitiranje, javno priopćavanje nescenskih književnih i glazbenih djela.

Ugovorne strane su najčešće autorska udruga s jedne strane, koja kolektivno

ostvaruje pravo javne izvedbe djela i korisnik djela (organizator koncerta, npr.) s

55
druge strane.

Korisnik autorskog djela dužan je autoru omogućiti pristup izvođenju autorskog

djela, ostvariti tehničke uvjete izvođenja koji osiguravaju poštovanje autorskih
moralnih prava te autoru ili njegovu zastupniku dostavljati popis izvedenih
autorskih djela i izvještavati ga o prihodima ostvarenim izvođenjem njegova
autorskog djela, ako ugovorom nije drukčije određeno.

UGOVOR O SCENSKOM PRIKAZIVANJU AUTORSKOG DJELA

Ugovorom o scenskom prikazivanju autor osniva za korisnika pravo javnoga

scenskog prikazivanja određenoga autorskog djela, a korisnik se obvezuje
autorsko djelo scenski prikazati na način, u roku i pod uvjetima određenim
ugovorom te za stečeno pravo platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije
određeno.

Ugovorne strane su autor s jedne i korisnik djela (kazalište ili drugi organizator
prikazivanja) s druge strane.
Ugovorom se obvezuje korisnik djela dostavljati autoru ili njegovu zastupniku
programe prikazivanja i podatke o prihodima od prikazivanja, te prilikom
prikazivanja poštivati autorska moralna prava te autoru omogućiti pristup
izvođenju autorskog djela.

Odredbe o ugovoru o scenskom prikazivanju primjenjuju se i na radiodifuzijsko

emitiranje i reemitiranje, javno prenošenje i stavljanje na raspolaganje javnosti
scenskih prikazivanja autorskog djela, kao i javno izvođenje scenskih djela na
nescenski način.

UGOVOR O STVARANJU AUTORSKOG DJELA PO NARUDŽBI

Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi autor se obvezuje stvoriti

određeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naručitelju, a naručitelj se

56
obvezuje autoru za to isplatiti ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukčije
određeno.

Ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi određuju se i obilježja djela,

sastojci djela, te rokovi predaje naručenog djela.
Ako ugovorom nije drukčije određeno, autorsko pravo na naručenom djelu
zadržava autor bez ograničenja - već ranije spomenuto.

57
 AUTORSKOM PRAVU SRODNA PRAVA

Izumi na kraju 19. stoljeća (fonograf - Edison 1877., gramafon - Berliner 1887,
kinematografski aparat - braća Lumièr 1895.) utjecali su da se uz prava autora u
pogledu njihovih autorskih djela priznaju i duga prava.
S obzirom na sličan predmet zaštite nazivaju se i autorskom pravu srodna prava
ili samo srodna prava. S obzirom na blizinu autorskom pravu nazivaju se i
autorskom pravu susjedna prava.
Ta prava ubrajaju se među prava intelektualnog vlasništva, ali se od autorskog
prava razlikuju prema nositeljima prava, predmetu prava i trajanju prava.
Najčešće su normirana u istom zakonu kao i autorsko pravo (npr. u austrijskom,
njemačkom, hrvatskom).
Srodna prava su prava koja imaju svoj poseban predmet zaštite koji je uglavnom
vezan uz autorsko djelo.
Srodna prava odnose se na prava i sustav pravne zaštite umjetničkog izražaja, te
zaštite organizacijskih, poslovnih i financijskih ulaganja u izvođenje,
proizvodnju, distribuciju i radiodifuziju autorskih djela.

Tako ZAPISP poznaje sljedeća srodna prava:

1. Pravo umjetnika izvođača

2. Pravo proizvođača fonograma
3. Pravo filmskih producenata (pravo proizvođača videograma)
4. Pravo organizacija za radiodifuziju
5. Pravo nakladnika na njihovim izdanjima
6. Pravo proizvođača baze podataka

PRAVO UMJETNIKA IZVOĐAČA

Prikazivanje i izvedba autorskih djela su postupci kojima djelo, djelovanjem ljudi

58
dobija vremensku dimenziju u obliku slike tj. zvuka.
Te postupke ponekad izvode sami autori, ali najčešće to obavljaju druge osobe
koje nazivamo umjetnici interpreti ili izvođači.
Tehnike snimanja zvuka i slike omogućile su da se “živo” prikazivanje fiksira na
materijalnu podlogu tako da se ono može ponoviti.
To je na negativno utjecalo na financijski položaj umjetnika izvođača, a
pozitivno na položaj proizvođača snimaka.
Do proširenog iskorištavanja “živih” izvedbi počelo je dolaziti i pojavom radio-
prijenosa takvih priredaba.
Posljedica toga je zakonsko normiranje posebnih prava umjetnika izvođača.

Umjetnici izvođači su glumci, pjevači, glazbenici, plesači i druge osobe koje

glumom, pjevanjem, recitiranjem, interpretiranjem, pokretima ili na drugi način izvode
djela s područje književnosti i umjetnosti ili izražaja folklora.

Umjetnikom izvođačem smatra se i redatelj kazališne predstave i dirigent

umjetničkog ansambla.

Predmet na koji se odnosi pravo umjetnika izvođača jest izvedba.

Nedvojbeno je da izvedba pojedinog umjetnika ima svoje posebnosti i

individualnost (ovisno od prirodnih svojstava, npr. boja glasa, tehničkih mogućnosti,
npr. instrumentalnog umjetnika).
No, to ne može opravdati sprječavanje drugog umjetnika da isto djelo izvede na
jednak način bez odobrenja umjetnika prethodne izvedbe.
U tome je i razlika između autorskog djela (autoru se priznaje isključivo pravo
iskorištavanja njegova djela-nije dopušteno oponašanje autorskog djela) i prava
umjetnika izvođača (kome se ne može priznati takvo pravo u pogledu iskorištavanja
njegove “žive” izvedbe).

Pravo umjetnika izvođača može imati apsolutni karakter samo u odnosu na

korištenje izvedbe određenim tehničkim postupcima, npr. snimanje ili
radiodifuzijsko emitiranje izvedbe, a ne i u pogledu korištenja posebnosti žive
izvedbe.

59
 Moralna prava umjetnika izvođača

Umjetnik izvođač ima pravo biti priznat i označen kao izvođač, odnosno odlučiti
hoće li njegovo ime ili oznaka drugog umjetnikovog identiteta biti označeni pri
korištenju njegove izvedbe.

Osoba koja javno koristi izvedbu dužna je pri svakom korištenju naznačiti
umjetnika izvođača, osim ako umjetnik izvođač u pisanom obliku izjavi da ne želi biti
naveden.

Umjetnikom izvođačem smatra se osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički

znak ili kod na uobičajen način označen na primjercima izvedbe ili pri objavi
izvedbe, dok se ne dokaže suprotno.

Umjetnik izvođač ima pravo usprotiviti se uništenju, izobličenju, sakaćenju ili

sličnoj izmjeni svoje izvedbe, kao i svakom korištenju izvedbe na način koji
ugrožava njegovu čast ili ugled.

Imovinska prava umjetnika izvođača

su apsolutna, u pravilu isključiva prava na iskorištavanje izvedbe određenim

tehničkim postupcima, prenosiva među živima i u slučaju smrti, te vremenski
ograničena.
Imovinska prava umjetnika izvođača u zakonu su taksativno nabrojena (za razliku
od autorskih imovinskih prava, čiji broj nije zatvoren).

To su:
1. fiksiranje svoje nefiksirane izvedbe,
2. reproduciranja svoje fiksirane izvedbe,

60
3. distribuiranje, kao i pravo iznajmljivanja svoje fiksirane izvedbe,
4. priopćavanje javnosti svoje nefiksirane i fiksirane izvedbe koje osobito
obuhvaća:
– pravo radiodifuzijskog emitiranja i reemitiranja,
– pravo javnog priopćavanja fiksiranih izvedbi i radiodifuzijskih emitiranja,
– pravo javnog prenošenja,
– pravo javnog prikazivanja,
– pravo stavljanja na raspolaganje javnosti.

Trajanje imovinskih prava umjetnika izvođača ograničeno je, ali ne na način kao što
je ograničeno trajanje autorskih imovinskih prava.
Tako ZAPISP:

Imovinska prava umjetnika izvođača traju 50 godina od izvedbe.

Ako u tom razdoblju fiksirana izvedba bude zakonito izdana ili zakonito priopćena
javnosti, prava traju 70 godina od takva prvog izdanja ili takva prvog priopćavanja,
ovisno o tome koje je bilo ranije.
Ako u navedenom razdoblju fiksacija izvedbe koja nije fonogram bude zakonito
izdana ili zakonito priopćena javnosti, prava prestaju istekom 50 godina od prvog
takvog izdanja ili prvog takvog priopćavanja javnosti, ovisno o tome koje je bilo ranije

Trajanje moralnih prava umjetnika izvođača, prema ZAPISP nije ograničeno.

PRAVO PROIZVOĐAČA FONOGRAMA

Proizvođač fonograma je fizička ili pravna osoba koja poduzima inicijativu i koja
je odgovorna za prvo fiksiranje zvukova izvedbe ili drugih zvukova ili onog što
predstavlja zvukove.
Tehnička snimanja zvuka utjecala su na priznanje posebnog prava
proizvođačima snimke u pogledu njezina umnožavanja i stavljanja u promet.
Za snimku zvuka upotrebljava se naziv fonogram (zapis zvuka).

61
Pravo proizvođača fonograma je pravo koje se priznaje proizvođaču fonograma
kao materijalne podloge na kojoj je fiksiran niz zvukova.
Ono se odnosi na umnožavanje i stavljanje u promet primjeraka fonograma te
korištenje fonograma koji su stavljeni u prodaju (tzv. komercijalni fonogrami)
za priopćavanje javnosti snimljenih zvukova (sekundarno korištenje).

Predmet zaštite prava proizvođača fonograma jest fonogram kao fiksacija

zvukova izvedbe ili drugih zvukova ili onoga što predstavlja zvukove.
Predmet zaštite je, dakle, materijalna podloga na kojoj su snimljeni isključivo
zvukovi, bez obzira odakle potječu (npr. pjev ptica, prirodna buka).
(Fiksiranje znači ugrađivanje zvukova ili onoga što predstavlja zvukove na
podlogu s koje se mogu slušati, umnožavati ili priopćavati putem nekog uređaja).

Sadržaj prava proizvođača fonograma

Proizvođač fonograma ima isključivo pravo:

1. reproduciranja svojih fonograma,

2. distribuiranja svojih fonograma, kao i pravo iznajmljivanja
3. stavljanja na raspolaganje javnosti svojih fonograma (putem/bez žica, na
način da im svatko može imati pristup s mjesta i u vrijeme koje pojedinačno
odabere-Internet).

Trajanje prava proizvođača fonograma:

Prava proizvođača fonograma traju 70 godina od prvog fiksiranja fonograma.

Ako je u tom razdoblju fonogram zakonito izdan, prava traju 70 godina od takva
prvog izdanja. Ako fonogram u tom razdoblju nije zakonito izdan, ali je zakonito
priopćen javnosti, prava traju 70 godina od takva prvog priopćavanja javnosti.

- nema moralnih prava

62
 PRAVO FILMSKIH PRODUCENATA

(PRAVO PROIZVOĐAČA VIDEOGRAMA)

Filmski producent (proizvođač videograma) je fizička ili pravna osoba, koja u svoje
ime daje inicijativu, prikuplja financijska sredstva, organizira i preuzima
odgovornost za stvaranje prve fiksacije audiovizualnog djela, kao i slijeda
pomičnih slika popraćenih zvukom ili bez zvuka (videograma).
Smatra se da je filmski producent, dok se ne dokaže drukčije, onaj čije je ime
odnosno naziv redovito označen kao nositelj prava filmskog producenta na
videogramu.

Videogram je fiksacija audiovizualnog djela, kao i slijeda pomičnih slika

popraćenih zvukom ili bez zvuka.

Prava proizvođača videograma su isključivo imovinska prava (nema moralnih).

Tako prema ZAPISP:
Filmski producent u pogledu primjeraka svojeg videograma ima isključivo pravo:
1. reproduciranja,
2. distribuiranja, kao i pravo iznajmljivanja osim prava iz članka 20. stavka 5.
ovoga
Zakona,
3. javnog prikazivanja,
4. stavljanja na raspolaganje javnosti.
Pravom filmskog producenta se može slobodno raspolagati.
Pravo filmskog producenta ne utječe ni na koji način na autorsko pravo, pravo
umjetnika izvođača i pravo proizvođača fonograma.

Trajanje prava proizvođača videograma:

Prava filmskog producenta traju 50 godina od stvaranja prve fiksacije
videograma. Ako je u tom razdoblju videogram bio zakonito izdan ili zakonito

63
priopćen javnosti, prava filmskog producenta traju 50 godina od takva prvog izdanja
ili takva prvog priopćavanja, ovisno o tome koje je bilo ranije.

PRAVO ORGANIZACIJA ZA RADIODIFUZIJU

Tehnika radiodifuzijskog emitiranja, tj. prijenosa zvuka na veće udaljenosti s

pomoću radioelektričnih valova (Hertzovi valovi), radiofonija, a zatim i slike i zvuka
(televizija) sa svrhom da sliku i zvuk prima javnost, potaknula je potrebu da se
zakonski priznaju i prava organizacija za radiodifuziju u vezi s korištenjem
njihovih emisija.

Radiodifuzijsko emitiranje zahtijeva vrlo velike troškove. (opremljenost tehničkim

sredstvima, stručnim osobljem, plaćanjem naknada za korištenje autorskim djelima).

Zbog toga su organizacije za radiodifuziju zainteresirane da njihove emisije

budu zaštićene prema svima od neovlaštenog reemitiranja i snimanja njihovih
emisija (od osoba koje bi ih bez takvih troškova iskorištavale reemitiranjem).

Predmet zaštite prava organizacija za radiodifuziju je radiodifuzijsko emitiranje.

Radiodifuzijsko emitiranje prema Rimskoj konvenciji je “bežično odašiljanje
zvukova ili slika i zvukova da ih prima javnost”.
Time je obuhvaćena i radiofonija i televizija.
Bitno je da emitiranje ima svrhu da ga prima javnost pa su time isključena
emitiranja namijenjena jednoj osobi (npr. radioamateru ili vozaču taksija) ili
određenoj skupini (npr. na brodu ili zrakoplovu).

Nositelj prava organizacije za radiodifuziju je osoba koja je posebnim propisom

ovlaštena na radiodifuzijsko emitiranje.

Sadržaj prava organizacija za radiodifuziju određuje ZAPISP:

64
Organizacija za radiodifuziju ima isključivo pravo:
1. reemitiranja svojih emitiranja bežično i putem žica,
2. fiksiranja svojih emitiranja,
3. reproduciranja svojih fiksiranih emitiranja,
4. distribuiranja, osim prava iznajmljivanja i javne posudbe, svojih fiksiranih
emitiranja,
5. javnog priopćavanja svojih emitiranja, ako je takvo priopćavanje pristupačno
javnosti uz plaćanje ulaznice,
6. stavljanja na raspolaganje javnosti svojih fiksiranih emitiranja.

Prava organizacija za radiodifuziju traju 50 godina računajući od prvog emitiranja

bez obzira je li ono bilo bežično ili putem žica.

- nema moralnih prava

PRAVA NAKLADNIKA NA NJIHOVIM IZDANJIMA

Nakladnik je fizička osoba ili korporativno tijelo koje se brine o izdavanju

jedinica bibliotečne građe te snosi troškove njezina izdavanja i tiskanja.

Nakladnici imaju pravo na naknadu za svako reproduciranje svojih pisanih

izdanja za privatno korištenje.

Kroz proces harmonizacije hrvatskog pravnog sustava nakladnicima pisanih izdanja

pripala su posebna prava. ZAPISP:

Nakladnici imaju vlastito pravo na naknadu za svako reproduciranje svojih

pisanih izdanja za privatno ili drugo vlastito korištenje
(naknadu od prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta,
naknadu od osoba koje obavljaju usluge tehnikom reproduciranja s uređajima za
zvučno i vizualno snimanje).

Pravo na naknadu itraje 50 godina od zakonitog izdanja djela i može se njime

65
slobodno raspolagati.

Osim toga priznje se i pravo nakladnicima posebnih izdanja tzv. editio princeps.
Tako ZAPISP:
Osoba koja prvi put zakonito izdaje ili priopći javnosti još neobjavljeno autorsko
djelo na kojemu je autorsko pravo prestalo, stječe pravo odgovarajuće
imovinskim autorskim pravima.
Pravo traje 25 godina od prvog zakonitog izdanja djela ili priopćavanja javnosti
i može se njime slobodno raspolagati.

PRAVO PROIZVOĐAČA BAZE PODATAKA

Baza podataka, je zbirka samostalnih djela, podataka ili druge građe u bilo kojem
obliku, koji su uređeni po određenom sustavu ili metodi i pojedinačno dostupni
elektroničkim ili drugim sredstvima, pri čemu bilo postizanje, bilo verifikacija, bilo
predstavljanje njezina sadržaja zahtijeva kvalitativno i/ili kvantitativno znatno
ulaganje koje se primjerice sastoji u sredstvima, utrošenom vremenu i uloženom
trudu.
Proizvođač baze podataka pravna je ili fizička osoba koja je poduzela inicijativu
i rizik ulaganja.
Zaštita baze podataka nezavisna je od njezine zaštite autorskim pravom ili bilo
kojim drugim pravom.
Pravom proizvođača baze podataka se može slobodno raspolagati.
Pravo proizvođača baze podataka ne utječe ni na koji način na autorsko pravo,
pravo umjetnika izvođača, pravo proizvođača fonograma, pravo filmskog
producenta i pravo organizacija za radiodifuziju.

Prava proizvođača baze podataka

Proizvođač baze podataka ima isključivo pravo izvršiti ili odobriti:

1. reproduciranje svoje baze podataka,

66
2. distribuiranje primjeraka svoje baze podataka uključujući iznajmljivanje,
isključujući
javnu posudbu,
3. stavljanje na raspolaganje javnosti svoje baze podataka,
4. drugog oblika priopćavanja javnosti svoje baze podataka.

Prava proizvođača baze podataka traju 15 godina od završetka izrade baze

podataka. Ako je u tom razdoblju baza podataka zakonito objavljena, prava traju 15
godina od takve prve objave.
Svaka kvalitativna ili kvantitativna znatna izmjena dijela sadržaja baze podataka,
koja je znatno novo ulaganje u kvalitetu ili kvantitetu sadržaja baze podataka,
rezultira novim rokom zaštite.
Znatna izmjena sadržaja baze podataka uključuje i postupno dopunjavanje,
brisanje i mijenjanje baze.

DRŽAVNI ZAVOD ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO

Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske tijelo je državne

uprave koje obavlja poslove iz područja zaštite prava intelektualnog vlasništva.

Zavod provodi postupke za priznanje prava industrijskog vlasništva (patenti,

žigovi tj. zaštitni znakovi, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake
izvornosti, topografije poluvodičkih proizvoda), te se bavi pratećom stručnom i
zakonodavnom djelatnošću.

Djelatnost Zavoda u zakonodavnom i stručnom dijelu uključuje i područje

autorskog prava i srodnih prava.

Zavod izdaje odobrenje udrugama za kolektivno ostvarivanje prava.

Zavod vodi evidenciju udruga za kolektivno ostvarivanje prava.

67
Zavod obavlja inspekcijski nadzor nad radom udruga.

Rješenje o odobrenju obavljanja djelatnosti te opoziv odobrenja objavljuje se u

službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

Zavod obavlja stručne, tehničke i administrativne poslove vezane za osnivanje i

rad Vijeća stručnjaka, za naknade na području autorskog prava, odnosno
srodnih prava te druge poslove iz svoje nadležnosti na tom području.

Osim zakonodavne i stručne djelatnosti te postupaka priznanja prava, važan dio

djelovanja Zavoda predstavlja informacijska i servisna djelatnost iz područja
intelektualnog vlasništva, te suradnja s ostalim institucijama za provedbu prava
intelektualnog vlasništva i potporu inovacijskoj djelatnosti, kao i suradnja s
gospodarskim i znanstvenoistraživačkim entitetima.

- odlukom Vlade RH 1991 osnovan je Republički zavod za industrijsko

vlasništvo.
- mijenja ime u Državni zavod za patente

- proširenjem nadležnosti na autorsko i srodna prava 1996. nastavlja

djelovanje kao Državni zavod za intelektualno vlasništvo

- stupanjem na snagu Pravilnika o unutarnjem redu DZIV-a u svibnju 2008.

dovršene su promjene unutarnjeg ustrojstva Zavoda. Nova organizacijska struktura
prilagođena je efikasnijem ostvarivanju strategije razvoja Zavoda i odgovarajućih
mjera zacrtanih Nacionalnom strategijom razvoja sustava intelektualnog vlasništva
Republike Hrvatske 2005 – 2010.

68
 INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO

Industrijsko vlasništvo je skupni pojam koji obuhvaća prava kojima proizvođači

štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u
istraživanje, razvoj i promociju.
Nositelj prava industrijskog vlasništva ima isključivo pravo koristiti se
zaštićenim industrijskim vlasništvom pod uvjetom propisanim važećim propisima
kojima se uređuje zaštite prava intelektualnog vlasništva i može se spriječiti druge
osobe da se tim industrijskim vlasništvom koriste bez njegova odobrenja.
Dok se za objekte autorskog prava dovoljna je subjektivna novost, za objekte na
kojima se priznaje pravo industrijskog vlasništva traži objektivna novost,
(utvrđena u upravnom postupku, pred državnim tijelom).

Autorsko pravo odnosi se na intelektualne tvorevine s književnog, znanstvenog i

umjetničkog područja , a prava industrijskog vlasništva odnosi se na:

a) tehničke izume- tj. nova tehnička rješenja koja su tehnički izvodljiva i koja
se mogu primijeniti u industrijskoj ili drugoj djelatnosti, a štite se
patentom.
(Zakon o patentima, NN 78/99, 127/99, 32/02)

PATENT je pravo priznato za izum koji nudi novo rješenja nekog tehničkog
problema, a obično se odnosi na određeni proizvod, postupak ili primjenu.
- patent osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenjem stavljanje
u promet ili prodaju izuma zaštićenog patentom te predstavlja vlasništvo čiju
uporabu vlasnik može dopustiti drugim osobama na određeno vrijeme
davanjem licencije ("iznajmiti"), ili ga u potpunosti prenijeti na druge osobe
("prodati").
Patent se stječe priznanjem prava od strane ovlaštenog tijela za dodjelu tog
prava (u Republici Hrvatskoj, Državni zavod za intelektualno vlasništvo), na
temelju ispitivanja prijave patenta koja opisuje izum.
- uvjeti koje izum mora zadovoljiti za priznanje patenta jesu novost u odnosu

69
 na postojeće stanje tehnike / inventivna razina / industrijska primjenjivost.
- izum gubi svojstvo novosti ako na bilo koji način postane pristupačan
javnosti u svijetu, pismenim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji drugi
način prije datuma podnošenja prijave patenta.
Patentni sustav predstavlja u stvari neku vrstu razmjene u kojoj izumitelj
pristaje otkriti društvu pojedinosti svog izuma, kako bi se osigurao tehnološki
napredak društva, u zamjenu za pravo isključivog raspolaganja tijekom
određenog razdoblja.

b) industrijska obličja (dizajn) tj. dvodimenzionalne (uzorci) ili

trodimenzionalne (modeli) intelektualne tvorevine estetskog i ornamentalnog
karaktera što se sastoje od rasporeda crta, šara, boja i ploha u raznim
kombinacijama, a mogu se ponovljeno materijalizirati na industrijskim ili obrtničkim
proizvodima.
( Zakon o industrijskom obličju, NN 78/99, 127/99).

Industrijski dizajn je vanjski izgled (pojavnost) nekog proizvoda u cjelini ili dijela
proizvoda, koji proizlazi iz njegovih obilježja.

- industrijskim dizajnom kao jednim od oblika intelektualnog vlasništva štite se

prostorna ili plošna obilježja proizvoda (industrijski ili zanatski proizvedenog
predmeta), vidljiva pri njegovoj normalnoj (namjenskoj) uporabi.

a) prostorna obilježja su oblik i obris proizvoda, a

b) plošna obilježja su šare, crte, boje, tekstura te kombinacije navedenih obilježja.

Zaštićeni (registrirani) industrijski dizajn osigurava nositelju (vlasniku) isključivo

pravo korištenja, odnosno izrade, ponude, stavljanja u promet, te uvoza ili
izvoza proizvoda u kojem je industrijski dizajn sadržan ili na kojeg je industrijski
dizajn primijenjen.

70
 On je njegovo vlasništvo čiju uporabu može dopustiti drugim osobama - na
određeno vrijeme davanjem licencije ("iznajmiti"), ili ga u potpunosti prenijeti
("prodati").

Dizajn je ono što neki predmet čini privlačnim, dopadljivim ili poželjnim, te na taj
način bitno pridonosi prodaji nekog proizvoda i povećanju njegove komercijalne
vrijednosti.

Smatra se da dizajn ima individualni karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja
na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takva korisnika ostavlja
bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja
prijave industrijskog dizajna ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, prije datuma
priznatoga prvenstva.

Zaštita industrijakog dizajna predstavlja učinkovito tržišno sredstvo kojim proizvođač

može zaštiti vlastita ulaganja u razvoj i proizvodnju.

Dizajner je fizička osoba koja je stvorila dizajn. Osoba koja je u stvaranju dizajna
pružala samo tehničku pomoć ne smatra se dizajnerom.

Neovisno o tome je li podnositelj prijave ili nositelj prava, dizajner ima pravo biti
naveden kao dizajner u svim dokumentima te prilikom javnih izlaganja njegova
dizajna.

Industrijski dizajn kao pravo industrijskog vlasništva stječe se u većini zemalja na

temelju registracije koju obavlja za to ovlašteno tijelo (U Republici Hrvatskoj Državni
zavod za intelektualno vlasništvo), na temelju rezultata provedenoga postupka
ispitivanja prijave.

- uvjeti koje dizajn mora zadovoljiti za priznanje zaštitu su novost i individualni

karakter, te da njegova obilježja nisu isključivo uvjetovana tehničkom
funkcijom.
To su npr. oblici modela automobila, boca Coca-Cole itd. U nekim državama
zaštičeni su i kao autorska djela.

c) žigove (zaštitne znakove) robe i usluga

71
 (Zakon o žigu, NN 173/03, 76/07, 30/09)

Žig (Trademark) predstavlja isključivo pravo priznato za znak koji služi za

razlikovanje proizvoda i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom
prometu.
Žigom je moguće zaštiti ime, logotip, amblem, etiketu ili druga razlikovna obilježja
proizvoda i/ili usluga.
Kao žig može se zaštititi svaki znak koji se može grafički prikazati, osobito riječi,
uključujući osobna imena, crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova
pakiranja, trodimenzinalne oblike, boje kao i kombinacije svih prethodno
navedenih znakova, pod uvjetom da su prikladni za razlikovanje proizvoda ili
usluga jednog poduzetnika od poduzetnika ili usluga drugog poduzetnika.

Žig se u većini zemalja stječe registracijom na temelju ispitivanja koje obavlja

odgovarajuće nadležno tijelo (u Republici Hrvatskoj Državni zavod za intelektualno
vlasništvo).

Osnovni uvjeti koje neki znak mora zdovoljiti da bi mogao postati žig jesu da je
razlikovan, da nije opisan ili prijevara, te da nije sličan nekom ranijem žigu.

Zaštita žiga predstavlja učinkovito tržišno sredstvo kojim proizvođači i pružatelji

usluga štite stečeni ugled i sredstva koja su uložili u promidžbu i marketing svojih
proizvoda i/ili usluga.

Žig individualizira proizvode i/ili usluge i naglašava posebnosti nekog proizvoda

i/ili usluge, odnosno omogućuje njihovo razlikovanje na tržištu, od ostalih iste
vrste.

Žig predstavlja privatno vlasništvo njegovog nositelja. Žig može biti predmetom
licencije za sve proizvode ili usluge za koje je registriran ili samo za dio tih proizvoda
ili usluga, te za cijeli ili za dio teritorija Republike Hrvatske. Žig također može biti
predmetom zaloga i predmetom ovrhe, te predmetom stečaja.

Neki od poznatijih: Microsoft, Ford, McDonalds itd.

72
 d) oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga
(Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama
tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda NN br. 84/08, 75/09)

Oznaka zemljopisnog podrijetla i izvornosti je naziv zemljopisnog područja ili neki

drugi znak koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog
područja, te da posjeduje određenu kvalitetu i svojstva koja se pripisuju tom
podrijetlu.

Oznaka zemljopisnog podrijetla je naziv regije, određenog mjesta ili zemlje koji
se rabe za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz te regije, mjesta ili
zemlje koji imaju određenu kakvoću, ugled ili drugo svojstvo što se pripisuje
tom zemljopisnom podrijetlu i čija se proizvodnja i/ili obrada i/ili priprema odvija
u određenom zemljopisnom području.

Oznaka zemljopisnog podrijetla je i neka druga oznaka kojom se označava

proizvod ili usluga koji potječu s određenog zemljopisnog područja.

Oznaka izvornosti je naziv područja, određenog mjesta ili zemlje koji se rabi za
označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz tog područja, određenog
mjesta ili te zemlje i čija je kakvoća ili čija su svojstva bitno ili isključivo nastala
pod ujecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne
sredine i njezina se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom
zemljopisnom području.

Oznakom izvornosti smatra se i naziv koji nije administrativni zemljopisni naziv

određene zemlje, regije ili mjesta, a koji je dugotrajnom uporabom u gospodarskom
prometu postao općepoznat kao naziv proizvoda koji potječe iz tog područja.

Oznaka izvornostije specifičniji oblik zaštite, te obavezno podrazumijeva bitni ili

isključivi utjecaj posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne
sredine i iz toga proizašlu osobitu kvalitetu i svojstva proizvoda ili usluga.

- oznakom izvornosti mogu se, osim naziva zemljopisnih područja ili znakova koji
ukazuju da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja,
štititi i tradicionalni zemljopisni i ne zemljopisni nazivi koji se koriste za

73
označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz neke regije ili jesta, ako
udovoljavaju propisanim uvjetima.

Također se proizvod može štiti oznakom izvornosti ako oznaka ima dokazano
tradicionalno obilježje, iznimnu reputaciju i dobro je poznata i kada sirovine za
proizvodnju tog proizvoda potječu s područja šireg ili različitog od područja prerade,
pod uvjetom da je područje proizvodnje sirovina ograničeno, da postoje posebni
uvjeti za proizvodnju sirovina te da postoji sustav inspekcije kontrole kojima se
osigurava nadzor ispunjenja posebnih uvjeta.

Zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ili oznaku izvornosti mogu zajednički

koristiti svi proizvođači iz naznačenog područja, koji zadovoljavaju propisane uvjete.

Oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti štite se kao intelektualno

vlasništvo kako bi se spriječila njihova zloupotreba ili neovlaštena upotreba,
budući da one doprinose većoj tržišnoj vrijednosti proizvoda i usluga koja
odgovara njihovim posebnim svojstvima i time stečenom ugledu.

Npr. champagne, cognac, vina bordeaux- taj naziv mogu nositi samo vina s tog
područja.
Nije ograničeno samo na poljoprivredne proizvode. Npr. oznaka "Bohemia", je
prepoznata kao oznaka zemljopisnog podrijetla u mnogim zemljama za specifične
proizvode iz Češke, posebice proizvode od kristala.
U nas npr. paški sir, čipka, drniški pršut, dingač (oznake izvornosti

e) pravo zaštite tajnih informacija.

Zaštita od nepoštenog tržišnog natjecanja, know-how (skup praktičnih znanja
i iskustava koja su potrebna u gospodarskom poslovanju-informacije koje
omogućuju da se bude efikasniji u proizvodnji i pružanju usluga).
Zaštita know-how se dijelom pruža po pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja a
dijelom pravilima o tajnosti informacija.

f) Zaštita topografije integriranih krugova.

74
Integrirani krugovi - osnove elektroničkih sprava. Topografija poluvodičkog
proizvoda-niz odgovarajućih slika, koje predstavljaju trodimenzionalni uzorak od
kojih je poluvodički proizvod sastavljen. (Zakon o zaštiti topografija poluvodičkih
proizvoda NN 173/03, 76/07, 30/09)

75