www.nasciturus.

com

Autor: sijft , rađeno po Vedriš/Klarić, 26 str., objava: rujan 2008

NASLJEDNO PRAVO
UVOD

Nasljedno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se uređuje sudbina subjektivnih
prava i obveza poslije smrti njihova dosadašnjeg nositelja.
Nasljedno pravo u subjektivnom smislu je ovaštenje određene osobe ili određenog kruga osoba da stupe u
građansko pravne odnose umrlog.
Naslj.pravo u subj.smislu naziva se i PRAVOM NASLJEĐIVANJA, za razliku od nasljednog prava pod
kojim se razumijeva pravo u obj.smislu.
Nasljedno pravo u objektivnom smislu je građansko pravo, a u subjektivnom smislu je apsolutno pravo.

Objekt ovog pravnog odnosa je imovina – ostavina.

DRUŠTVENO-GOSPODARSKA FUNKCIJA NASLJEDNOGA PRAVA

Nasljeđivanje je nastalo razvitkom privatnoga vlasništva, dakle još u robovlasničkoj društveno-
ekonomskoj formaciji. Čitavo je nasljedno pravo posvećeno vlasništvu odnosno reproduciranju vlasničkih
odnosa između drugih subjekata koji su s ostaviteljem u pravilu povezani značajnim socijalnim vezama
(krvno srodstvo, bračna veza, usvojenje ili jednostavno bliskost s ostaviteljem kod npr. oporučnoga
nasljeđivanja).

Postojali su pokušaji da se nasljeđivanje ukine (zahtjev za time je istaknut u Komunističkom

manifestu iz 1848.) jer je ono reproduciralo nepravedne odnose u društvenoj razmjeni u kapitalizmu.
Nasljedno pravo, međutim, nije ukinuto ni u socijalizmu (osim u SSSR-u od 1918. do 1922.).

U suvremenim nasljednopravnim sustavima s jedne strane postoji tendencija ograničenja kruga

osoba koje mogu biti zakonski nasljednici pa ako tih osoba nema nasljeđuje država, a s druge strane
oporezivanjem se smanjuje nasljedni dio (u pravilu je porez veći što je stupanj srodstva s ostaviteljem viši).

IZVORI NASLJEDNOGA PRAVA

Ustav Republike Hrvatske (čl. 48. st. 4.) -“jamči se pravo nasljeđivanja”.
Zakon o nasljeđivanju (3/2003.), počeo se primjenjivati 12. rujna 2003.
Zakon o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti (1974)

Osnovna načela nasljednog prava su:

Načelo ravnopravnosti svih fizičkih osoba u nasljeđivanju
Načelo ravnopravnosti bračne i izvanbračne djece te izvanbračnog i bračnog druga
Načelo zatvorenog broja pravnih osnova nasljeđivanja
Načelo slobode oporučnog raspolaganja
Načelo kumulacije pravnih osnova
Načelo kaduciteta u korist državnog vlasništva
Načelo ex lege nasljeđivanja i dobrovoljnosti nasljeđivanja

~1~
 www.nasciturus.com

Osnovna načela nasljednog prava:

a) Načelo ravnopravnosti svih fizičkih osoba u nasljeđivanju.  Načelo podrazumjeva u prvom
redu ravnopravnost muškarca i žene u nasljeđivanju, ali se odnosi i na ravnopravnost stranaca s
državljanima RH pod uvjetom uzajamnosti. Uzajamnost se predmnijeva, no na zahtjev osobe koja u
tome ima pravni interes utvrđuje se postoji li doista uzajamnost ili ne.
b) Načelo ravnopravnosti bračne i izvanbračne djece te izvanbračnog i bračnog druga.  Ovo načelo
dosljedno provodi ZN.

c) Načelo zatvorenog broja pravnih osnova nasljeđivanja.  Naslijediti se može po

dvije osnove:
1. Po zakonu (zakonsko nasljeđivanje) i
2. Po oporuci (oporučno nasljeđivanje).
Zakonsko nasljeđivanje je pravilo, a oporučno iznimka. Oporučno nasljeđivanje ima prednost
pred zakonskim. Do zakonskog nasljeđivanja dolazi onda kad nema oporuke.

d) Načelo slobode oporučnog raspolaganja.  Prema ovom načelu svatko je ovlašten da za slučaj
svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika, kao i da pravo svojega nasljednika ograniči optereti.

e) Načelo kumulacije pravnih osnova nasljeđivanja.  Naslijediti se može istodobno i po oporuci i

po zakonu. Ovo načelo omogućuje pravilno rješavanje u onim slučajevima kad ostavitelj nije
oporučno razredio cijelu svoju imovinu, nego samo njezin dio. Po ZN se nad ostalim dijelom
ostavine otvara zakonsko nasljedno pravo. Ako je oporučni nasljednik istodobno i zakonski
nasljendik dobit će ono što mu pripada po oporuci i ono što mu pripada po zakonu.

f) Načelo kaduciteta – Kaducitet ili ošasnost znači u nasljednom pravu činjenicu da ostavitelj poslije smrti
nema nasljednika. Kod kadukne imovine, sud će oglasom i na drugi prikladan način pozvati osobe
koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Ako se nakon 6 mj. ne javi nijedan nasljednik,
utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada, ali se time nasljednik koji bi
se pojavio kasnije ne lišava nasljednog prava
Ako se ostavina nalazi u posjedu poštenog posjednika, nasljednik mora u roku od godine dana
zatražiti ostavinu. Rok počinje teći od dana kad je nasljednik saznao za svoje pravo – subjektivni
rok. No, bez obzira na saznanje, nasljednikovo pravo zastarijeva za 10 god. – objektivni rok.
Prema nepoštenom posjedniku ostavine, nasljedno pravo zastarijeva za 20 god.
Nekretnine i s njima izjednačena prava predaju se općini odnosno gradu na čijem području se
nalaze, a pokretnine i s njima izjednačena prava općini odnosno gradu na čijem području je
ostavitelj imao prebivalište u slučaj smrti.
Tužba kojom se štiti subj.naslj.pravo naziva se NASLJEDNIČKOM TUŽBOM (hereditatis petitio).
Podiže se protiv onog koji drži ostavinu, a tužitelju osporava svojstvo nasljednika.

g) Načelo ex lege nasljeđivanja i dobrovoljnosti nasljeđivanja.  Dobrovoljnost nasljeđivanja je

zajamčena pravom na odricanje od nasljedstva. Onaj koji se odrekne prava na nasljedstva uzima se
kao da ga nikad i nije stekao.

Pretpostavke nasljeđivanja su:

Smrt ostavitelja ili proglašenje umrlim ostavitelja,
nasljednik,
ostavina i
temelj ili osnova nasljeđivanja.

Smrt ostavitelja ili njegovo proglašenje umrlim

~2~
 www.nasciturus.com

Otvaranje nasljedstva je nastup takvih okolnosti koje uzrokuju postanak nasljednog prava (u
subjektivnom smislu).

Ostavitelj je osoba koja se nasljeđuje. Može biti samo fizička osoba.

Dan i trenutak smrti su važni zbog tzv.otvaranja nasljedstva.

Otvaranje nasljedstva je nastup takvih okolnosti koje uzrokuju postanak nasljednog prava u subjektivnom
smislu.

Te okolnosti su:
1. smrt ostavitelja ili
2. njegovo proglašenje umrlim.

Trenutak otvaranja nasljedstva je važan jer se u tom trenutku određuje obujam ostavine, krug nasljednika,
sposobnost nasljednika. Najvažnije je da se u tom trenutku stječe naslj.pravo i da ostavina prelazi na
nasljednika, čime postaje njegovim nasljedstvom.

Smrt neke osobe dokazuje se u prvom redu maticom umrlih ili ispravama koje se izdaju na osnovi te
matice. Ako to nije moguće, smrt se dokazuje pravomoćnim rješenjem suda nakon provedenog postupka za
dokazivanje smrti.
Treće sredstvo dokazivanja činjenice smrti je pravomoćno rješenje suda o proglašenju nestale osobe
umrlom. Radi se o oborivoj presumpciji. Ako u rješenju nije naznačeno vrijeme smrti, uzima se da je to dan
kad je rješenje postalo pravomoćno. Ovdje je dopušteno dokazivati suprotno, tj.da je osoba proglašena
umrlom živa. Takvim dokazom rješenje o proglašenju umrlim se ukida, a učinci zasnovani na
predmnijevanoj činjenici smrti prestaju i uspostavlja se prijašnje stanje.

Nasljednik

Nasljednik je osoba na koju u trenutku otvaranja nasljedstva prelazi cijela ostavina ili njen razmjerni
(alikvotni) dio.
Također to je osoba kojoj su oporukom ostavljeni jedna ili više određenih pojedinačnih stvari ili prava, ako se utvrdi
da je oporučiteljeva volja bila da mu ta osoba bude nasljednikom, a ne npr. zapisovnikom.

Kao nasljednik može se pojaviti i fizička i pravna osoba. Ali fizička osoba može biti oporučni i zakonski
nasljednik, dok pravna osoba može biti samo nasljednik po oporuci.
Trenutak u kojem ostavina prelazi na nasljednika naziva se trenutak OTVARANJA NASLJEDSTVA –
otvara se u trenutku smrti ostavitelja ili njegovim proglašenjem umrlim.

DELACIJA ili pripad nasljedstva je pozivanje određenih subjekata na nasljedstvo. – nema je u našem
pravu.

Pravni sustavi koji poznaju delaciju traže još poseban akt za stjecanje nasljedstva, a to je prihvat ili
akvizicija.
Izjava o prihvatu nasljedstva i izjava o odricanju od nasljedstva jednom dana ne može se opozvati, ali se
može pobijati zbog mana volje.
Nasljednik mora biti živ u trenutku smrti ostavitelja.
Dogodi li se da dvije ili više osoba izgube život u istom događaju, prema ZN se predmnijeva da nijedna od
njih nije bila živa u trenutku otvaranja nasljedstva druge. To je oboriva predmnijeva pa se može dokazivati
i suprotno.
~3~
 www.nasciturus.com

Za dijete već začeto u trenutku otvaranja nasljedstva uzet će se da je rođeno ako se rodi živo.
Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu.
Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nas-
ljednikom.
Osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se više odreći.
Nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov zastupnik.
Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedničku izjavu, navest će
razlog ovlaštenoj osobi, koja će to zabilježiti u zapisniku.
Potpis na ispravi o nasljedničkoj izjavi, kao i potpis na punomoći za davanje nasljedničke
izjave mora biti javno ovjerovljen.
Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu
pripada na temelju zakona, ili na temelju oporuke, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava
odnosi na nasljedstvo na bilo kojem temelju.
Sud neće zahtijevati nasljedničku izjavu ni od koga, ali nasljednik koji ju želi dati može to
učiniti usmeno pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim općinskim sudom,
odnosno predajom ostavinskom sudu ovjerovljene isprave o tome.
Prilikom davanja izjave o odricanju od nasljedstva sud će nasljednika upozoriti da se može
odreći nasljedstva samo u svoje ime, ili i u ime svojih potomaka.

NEDOSTOJNOST znači nesposobnost da određena osoba naslijedi određenog ostavitelja.

Naš zakon ne poznaje apsolutnu nesposobnost, već samo nedostojnost. Apsolutna nedostojnost bi značila da
nema takvih osoba koje nika ni u kom slučaju nebi mogle naslijediti.

Razlozi nedostojnosti mogu se svrstati u nekoliko grupa:

Razlozi se
1. razlozi koji se sastoje u tome što je nasljednik učinio kaz.djelo prema ostavitelju – namjerno
uvažavaju ga usmrtio ili je to pokušao;
po
službenoj
2. razlozi koji znače povredu zakonom zajamčene slobode oporučnog raspolaganja ako je
dužnosti nasljednik
silom ili prijetnjom natjerao ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove
oporuku, odn neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini
krivotvorio oporuku
uništo je ili sakrio oporuku u namjeri sprječavanja ostvarenja oporučiteljeve
posljednje volje
Na prigovor 3. razlozi koji se sastoje u tome što se nasljednik teže ogriješio o zakonsku obvezu uzdržavanja
prema ostavitelju, ili mu nije pružio nužnu pomoć koju mu je mogao pružiti ne ugrožavajući
vlastiti život.

S nedostojnim nasljednikom postupa se kao da je umro prije ostavitelja. U slučaju zakonskog nasljeđivanja
njega predstavljaju njegovi živi potomci (načelo reprezentacije).
Ako se kao nasljednik javlja pravna osoba, mora postojati u trenutku ostaviteljeve smrti ili u tom trenutku
mora biti pravna osoba u osnivanju.

Odricanje od nasljedstva
Nasljednik se može odreći nasljedstva od trenutka otvaranja nasljedstva pa sve do donošenja
prvostupanjske odluke.

~4~
 www.nasciturus.com

Može se odreći nasljedstva za sebe, ili za sebe i svoje potomke.

Ako se dogodi da se nasljedstva odreknu svi nasljednici najbližeg nasljednog reda u trenutku ostaviteljeve
smrti, na nasljeđivanje se pozivaju nasljednici sljedećeg nasljednog reda. Bračni drug ostaje u prvom
nasljednom redu i njemu će pripasti nasljedstvo u cijelosti, ako se ostali nasljednici prvog nasljednog reda
odreknu nasljedstva. To je iznimka od pravila da bračni drug koji nije imao potomaka ulazi u drugi
nasljedni red i ostavinu dijeli s roditeljima ostavitelja.

Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom.

Odricanje od nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu.
Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od nasljedstva, nego izjavom o
ustupu svoga nasljednog dijela.
Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno

Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka.

Iznimno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima može se ugovorom s pretkom
odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti pretka. Isto vrijedi i za slučaj kad se bračni drug
odriče nasljedstva koje bi mu kao bračnom drugu pripalo nakon smrti njegova bračnog druga.

Ugovor o odricanju od nasljedstva valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i:

ovjeren od suca nadležnog suda, ili
sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili
potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

Bilježnici i suci dužni su pročitati ugovor i upozoriti ugovornike na posljedice ugovora.

Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako ugovorom o odricanju ili naknadnim
sporazumom nije što drugo određeno.

Odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja

Za ostaviteljeve dugove odgovara nasljednik do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Međutim, do te
visine odgovara i svojom i naslijeđenom imovinom.
Ako je više nasljednika, odgovaraju za dugove solidarno, svaki do visine svog nasljeđenog dijela.
Ako je nasljednik prezadužen, vjerovnici ostavitelja mogu zatražiti ODVAJANJE OSTAVINE od imovine
nasljednika (separatio bonorum). Taj zahtjev se mora podnijeti u roku od 3 mjeseca od otvaranja
nasljedstva. Na zahtjev i trošak vjerovnika sud može odrediti i čuvanje odvojene ostavine.

ZAPISOVNIK (legatar) je singularni sukcesor (nasuprot nasljedniku koji je univrzalni sukcesor).

To je osoba koja iz ostavine dobiva samo pojedino točno određeno pravo, odnosno iz ostavinske mase dobiva pojedinu
točno određenu stvar.

ZAPIS je oporučna odredba kojom se ovlašćuje zapisovnika da od nasljednika ili dr.osobe u čiju korist je
oporučitelj oporučno raspolagao zahtijeva neko davanje, činjenje, trpljenje ili propuštanje njemu ili nekoj
drugoj osobi.
Pr. zapisa: Svu svoju imovinu ostavljam svom sinu, a svom nećaku ostavljam svoj zlatni sat.

Zapisovnik stječe pravo na zapis u trenutku ostaviteljeve smrti. Ali vlasništvo stvari dobiva tek onda kad
mu nasljednik preda stvar.
Zapis može biti opterećen uvjetom, rokom ili nalogom, kao i podzapisom.

~5~
 www.nasciturus.com

Onerat (nasljednik opterećen legatom) odgovara za ispunjenje zapisa. Ako je onerat nužni nasljednik, tada
nije dužan ispuniti zapis u mjeri koja bi umanjila njegovo nužno nasljedno pravo.

Tko je dužan ispuniti zapis ako oporučitelj nije odredio onerata ili je odredio više onerata?
Ako je oporučitelj propustio odrediti onerata, zapis su dužni ispuniti svi
oporučni i zakonski nasljednici, razmjerno njihovim nasljednim dijelovima.
Ispunjenje se može zahtjevati i kada je onerat umro prije oporučitelja ili se
odrekao nasljednstva ili je nedostojan da ga nsljedi.
Odredi li oporučitelj više onerata, svaki odgovara razmjerno svom nasljednom
dijelu, osim ako se iz oporuke vidi da je oporučitelj htio da oni odgovaraju na
drugi način.
U slučaju ošasnosti zapis je dužna ispuniti općina kojoj je pripala ostavina.

Zapisovnik može zahtjevati ispunjenje zapisa u zastarnom roku od 3 godine počevši od dana od dana kada
je saznao za svoje pravo i bio ovlašten na njegovo ispunjenje, a najkasnije u roku od 5 godina od dana kada
je mogao zahtjevati ispunjenje.

Pravo zapisovnika utrnjuje, odn zapis pada:

ako zapisovnik umre prije oporučitelja
ako se odrekne zapisa
ako je nedostojan
ako je oporučitelj otuđio ili potrošio predmet zapisa
ako je zapis prestao postojati još za oporučiteljevog života
ako je zapis propao slučajno nakon oporučiteljeve smrti

Zapisovnik, za razliku od nasljednika, ne odgovara za dugove ostavitelja, osim ako bi mu to ostavitelj

oporukom naredio.
To je DAMNACIJSKI ZAPIS ILI LEGAT.
VINDIKACIJSKI ZAPIS ILI LEGAT daje zapisovniku stvarnopravno ovlaštenje na objektu zapisa. Naš ZN
ga ne poznaje.

ostavina
Ostavina je ukupnost prava i obveza koji su objekt nasljeđivanja.
Ostavina je uži pojam od imovine jer u nju ulaze samo otuđiva, nasljediva prava, za razliku od imovine u
koju ulaze i strogo osobna prava.
Istovremeno ostavina je širi pojam od imovine jer u nju mogu ući i subj.neimovinska prava (npr.autorsko,
moralna prava), a u imovinu ulaze samo imovinska prava.
OSTAVINSKA MASA je skup dobara koji sa ostavitelja prelaze na njegove nasljednike.

Ležeća ostavina
Budući da su delacija i akvizicija vremenski odvojene, to se ostavina u tom vremenskom razmaku naziva
LEŽEĆA OSTAVINA (hereditas jacens).
Ležeća ostavina (hereditas jacens) ima svojstvo pravne osobe, a postoji u onim pravnim sustavima koji
razlikuju delaciju i akviziciju. Imovina mora imati svoga nositelja, a kako je dosadašnji nositelj mrtav, a
novi nositelj još nije stekao ostavinu na koju ima pravo, jedini je izlaz proglasiti ostavinu pravnom osobom.
Kod nas to ne postoji no može se osnovati zaklada koja predstavlja pravnu osobu.

A) izdvajanje
Izdvajanje zahvaća u pravilu pojedine predmete iz ostavine, dok odvajanje zahvaća cijelu ostavinu.

~6~
 www.nasciturus.com

Kod izdvajanja treba paziti na zajedn.imovinu bračnih drugova; javlja se još i u izdvajanju u korist
potomaka koji su privređivali s ostaviteljem, kao i u slučaju izdvajanja kućanskih predmeta.

Neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je
svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na
onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su
živjeli u zajednici.
Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se
uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

Izdvajanje kućanskih predmeta

Nadživjelom bračnom drugu i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli s ostaviteljem u istom kućanstvu u
času smrti, pripadaju kućanski predmeti koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što
su pokućstvo, kućanski aparati, posteljina i slično, ali ne ako su ti predmeti znatnije vrijednosti.
Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunavaju nas-
ljedniku u njegov nasljedni dio.
Oni stječu izdvojene predmete u suvlasništvo, na jednake dijelove.

Osnova nasljeđivanja
Osnove nasljeđivanja su zakon i oporuka, prema tome postoji ZAKONSKO ILI INTESTATNO I
OPORUČNO ILI TESTAMENTARNO nasljeđivanje.
Zakonsko nasljeđivanje je pravilo, a oporučno iznimka. Budući da je iznimka jača od pravila, do zakonskog
nasljeđivanja dolazi samo ako iza ostavitelja nije ostala valjana oporuka, ili su se oporučni nasljednici
odrekli nasljedstva.

ZAKONSKO NASLJEDNO PRAVO

Zakonsko nasljedno pravo je nasljeđivanje na temelju zakonom predviđenih činjenica kad iz određenih
razloga nije moglo doći do oporučnog ili testamentarnog nasljeđivanja.

Do zakonskog nasljeđivanja dolazi:

a) kad iza ostavitelja nije ostala nikakva oporuka, ili je oporuka ništetna, ili kad ostavitelj postojećom
oporukom nije rasporedio čitavu svoju imovinu;
b) kad je oporučni nasljednik umro prije ostavitelja, ili se odrekao nasljedstva, ili je u trenutku
otvaranja nasljedstva bio nedostojan.

Kao bitne pretpostavke, dakle kao osnove nasljeđivanja po zakonu, dolaze u obzir ove činjenice:
a) krvno srodstvo
b) bračna veza
c) izvanbračna veza
d) posvojenje.

Krvno srodstvo

Srodstvo je odnos između dvije ili više osoba zasnovan na međusobnoj vezi biološke, pravne ili socijalne
naravi.

Vrste srodstva:

~7~
 www.nasciturus.com

krvno srodstvo (cognatio),

srodstvo po tazbini ili tazbinsko srodstvo (affinitas), pr. svekar i snaha
građansko srodstvo ili srodstvo po posvojenju (adoptivno srodstvo),
duhovno srodstvo ili srodstvo po krštenju (kumstvo),
srodstvo po mlijeku između dojilje i dojenog djeteta i njegovih potomaka.

Krvno srodstvo je odnos dviju ili više osoba povezanih podrijetlom, bilo da potječu jedna od druge ili od
zajedničkog pretka.
Može biti bračno ili izvanbračno.
Računanje (computatio) krvnog srodstva je razvrstavanje krvnih srodnika po linijama (lozama) i
stupnjevima.

2 su linije:
uspravna (linea recta) i
pobočna (linea transversa).

Uspravnu liniju čine osobe koje potječu jedna od druge: preci (ascedenti) i potomci (descedenti), npr.
roditelji – dijete – unuk. Unutar te linije razlikujemo USHODNU liniju, ako se srodnički niz postavi od
potomaka prema precima i NISHODNU ako se srodnički niz postavi od predaka prema potomcima.

Pobočnu liniju čine osobe koje potječu od treće osobe kao zajedn.pretka a ne jedna od druge, npr.braća,
stric i sinovac,...Naziva se još i KOLATERALNOM, a pobočni srodnici KOLATERALIMA.
Pobočni srodnici su punokrvni ako su im oba roditelja zajednička (GERMANI), a polukrvni ako potječu od
istog oca (CONSANGUINE) ili samo od iste majke (UTERINI). Isto značenje imaju i nazivi punorodno i
polurodno pobočno srodstvo. Potomci se u tom slučaju nazivaju polubračom i polusestrama.

Unutar linije (loze) srodnici se razvrstavaju po stupnjevima ili koljenima prema pravilu: koliko poroda
toliko stupnjeva (quot generationes tot gradus).
Prema tom pravilu računa se i srodstvo u pob.liniji s tim da se uzima u obzir broj poroda u obje linije, osim
rođenja zajedničkog pretka. Tako su brat i sestra u 2.stupnju srodstva, stric i strinovac u 3. stupnju. Takav
sustav računanja naziva se COMPUTATIO CIVILIS.

Bračna veza postoji između osoba koje su sklopile brak.

Bračni drugovi imaju međusobno pravo nasljeđivanja po osnovi zakona – samo ako se u trenutku smrti
ostavitelja nalazio u valjanom braku – status se dokazuje izvodom iz matice vjenčanih – oboriva predmjeva.

Izvanbračna veza – izvanbračni drug je izjednačen s bračnim.

Izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje
vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću. Prema Ob.zakonu imovinskopravni učinci izvanbr.zajednice
priznaju se ako je zajednica trajala najmanje 3 god. Iznimno se mogu ti učinci priznati i za onu zajednicu
koja je kraće trajala akoje u njoj rođeno zajedn.dijete.

Posvojenje – to je odnos koji se temelji da aktu posvojenja (adopcije) tuđeg maloljetnog djeteta.
SRODNIČKIM POSVOJENJEM nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika s jedne strane i posvojenika
i njegovih potomaka s druge strane neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze.
Istodobno prestaju međusobna prava i dužnosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika.
RODITELJSKIM POSVOJENJEM ne nastaje između posvojenika i srodnika posvojitelja odnos srodstva,
nego se između posvojitelja s ࡨddçᐠsvra ၮ e c pɮs 䁶 oѢe.ika i nje 쁢 ၯ v 䑩 x potoáa٫aРɳ druge
ѷäráneŠzaࣳ

~8~
 www.nasciturus.com

ၩvaju ppaɶȡ⁡ iɠdu 腾 nos ၔ i koj⁡Р 䃰 oĠzak 䁯 nu࠸ၰ os 聴 oje ũzíࡥđ 聵 ⑲⁾䁤 idgmjq i ဠ dbece.

~9~
 www.nasciturus.com

Náš obz 聠 zakon pࡲeev 聩 đeȠ 䁳 aooȠsrdničk⡯Ƞpѯӳvѯjdlje/

ot q/svojťïja k ၥ 0odl ၵ ka oĠp⁏svjen 聪 Ƶ"ၯ 聯 nu0ࡤonodzࡨ C‥Nt 衡 r za ⁓o 䁃 ѩjalž ၽ skrb.
Ɏačeda0z ၡ kos{og na 胳 ljeℑiv ೡ nɺajaČelo grtpir!nࡪa`sr ቯ dnၩka po pɡr⁡ntelamѣ ဍ nqče 胬
ၳ 聫 ljučѩvosєI
o`३ၳ
f`ԍenů pɲådųt⁩flja 䁮 jq (rex⁺eze࡮聼 acijť) nth 䉏 priraštaza
na̍ul/耰 prijelksa (trॣn3lisiŊe)E⁥)ࠠ Nѡč ၥ no gၲ uɰyra.ja"ၳ 䁲/dníka po pcrenteɬɣmšီ‍ ^as࡬z5 聤 niĠsõ!
2edo²i̠ ɺ#ãogv⁡/a`na`ôZv.10ŐARɅNTEVŁL 聎 ɏM SUSTˁ 聖 ѕ – uem⁥lŪi r⁥iskljuԍiv 腯ࠠ ~ࠡ orvno srodrt⁶ 䁽.耠
Izaѫ ሠ č⁩ojen⁩c@ kbvno'РSrѫၤ3|Va 耀쁮 iêa(Jed 聩 n‡ osfova na3ѭJťđiranjan

PaseɮtelaĠbe ဠࡳkqð kŲv࡬ihĠsr¤dnik 聡 ɫojŸ ƍၩ聮 ࡩ rodknačdlïiɫ sa svo 聢 im poôom 耣 ima.

ࡉ$ဠ pѧrmntela Ġ !† `0¨အ Р " ࠠ ⁉ ሮ ɰa⁲Enၴ聥 la

oS 聶聥 6itel 聪 ewi pot ၯ mciࠉ ဠ † Р" ဠ$耠 ̠ Ƞ †-ࠠ/sta˶qt 聥 ljá⁶i rodivelêi 䀠 I
Ţodonače 僬 nik: ostaviôenj I $ ࠠ 䀠 ࠠ "` 0 Ƞ"ࠠnj 聩 h 䁯 ɶh ࡰmtëmbi
 耉 ࠠ0Ġ"10 Ф ` ` 耠 ဠ 0 10 耨 Ȫ ѭ ɲodofačglnၩcũ: ro 聤 iteljiȍ
䀈 10ЍIII. parѥŮtEŬaĉ 0 Š 䄠 ॠ"† ဠ 耠ࠠ耠$ Ƞ †ဠ aĠᑉV. pAr ၥ Ѯ 䁵
ela¤dɪ$doti i 耠 bake 肠 p耠 oℍev/聪倠䑩 majčinnz ġ ဠ 8 0 䀠 耠 -ĠpɲⁱdJed䁶 ѩ i
qr!â ᅡ ɫe nɳ 蠴 a.
Ƞ ( 耠(ᠠ Ġ!" linij 䁩 i Ůjiɨov ၯ potomciࠉ ࠠ Ƞ 䑶 itenja ဠ i$njiHoж⁩qovomci
 r 聯 Doîѡĉelnigk: djedo~i(ࠩ"cikg ) ( Р( Ƞ10 䀠 %10ɲ⃯donɲ⃯ ѡ čeŬniɣi:Тpၲe$jEdov) ၩ

~ 10 ~
 www.nasciturus.com

ሠ !Ƞ 0 ᠠ†11 ( Р ဠ Ƞ ࠠ ࠠਠ䀠 pva⃢`k 䉥 č¤č1&parentaၬa sasta 聶

lzena 耠 j˭"isklkučat࡯ od"/sŴ 䅡 viteljgvih pmt ၯ mők 䁡, samРoót!vࡩ|eżၪ jɥȠtu rod/n⁡č 䁥 ln 䁩 k –
dɡk|e prɶ) ်eJu⁤ni ᄝ k 䁭 pred࣠k svih ࡰwtѯmak 腱䀮 NppĮaKo je 聰 ot`ࡣ ⑯ s41öũ⑴ 聥 lz,"tada!!.P. 䄍 iNࡥ
njegova dje 䁣 a a 腫聯 su ͺiva.$Nï 䐭 ako je koj⡩ࠠ /lĠѳinova ы ࡫ćeri11ůsta 쁶 ࡩvɥl 聨 a mRtáv, a ɳem
aMa!djťɢe,ȠtA 聤 q } 1.p.uìɡje i njegovaȠd 聪 ecaĮ

2.`Űaregtela sa{ɴoji se ၯ d osta ၶ i⁴e|jeѶih roditglj ၡ†i ဠ 詮 jylovⅩlࠠ potoiakc brq 愇 eၠ i0 聳 est⁡Ѳ⁡聯 staɴ 䁩
tglja i ࡪ࡮ihůvah po4omakѡ ℣ br⁥tѩć, s 䁥 rt 䁲 ična, iŶdn 䀩.
¤3, ၲ arѥ 䀮 ࡴe 聬 činE ဨ ɤnçdovI i b⁡ke†࡭óTav⁩tel 聪 c p ၯ ∠oԍefojЀi iająinoj qts!nhĠt 聥 njၩèvipouom⁣i
(聳 ࡵrၩऍ g 䁖 i†m uêaუ 艩 itࡤȮ 聯 s⁴avitedjewi)

~ 11 ~
 www.nasciturus.com

4.䁰䁒⁥ entelɵ ĝine 聰 r@d˪聥 doöi i pta 聢 ak 䁥 Ġost 䁡 wࡩteljѡ`i Ѯjih 䁯~i ⁰ɯtomci.
聁 koРjedlaࠠ papmtela ima naၪmaNje 2 rd 聯 ŮɡČEìîika,蠠 tada s੥ dmjѡhѥ Ѯe LO 聚 E, a ၡ 聫 n
susreħmi⁏耠聶 ѩše 耠䁲 odѯnač ၥ ѬnhkaČ$lozu Ѥ⁩jelЩe ၯ 䁮 a†G 䁒 ANE.
M⁁ko jednš pѡrejt ၥ|a`ima aͪm ၡ nje 聤 Ŷ ၡ Ġrod 聯聮 ačelî⁩ka,†ၔ a⁤q ࡳe p`ѲɥîtuìEࠠdѭe࡬e ࡮a12m 䁿
ɲ⁥(npr. íaɪčinqĠi oԍeࡶQ lïz 聡 9, a 聤 k ၯ éѭࡡ jïš wiše 聲 odknaԍelnikq taŤ 聥 loZe0Dijࡥliɭo
ɮa12grű~⁥. Npr® u"tPe ᄇjРp 聡 rentela postoki!ၬoza ၤ䁪䁥 d 聡 i ၢake 愠 pk m 聡 jčinɯ 䁪 ÷䁴
rani i loztРၤJeɤa i"b 聡 k% ѯk ɪ čdþoɪstr 聡࡯i.耠 L⁧mo na 聬䁪 eɤࡩbaoɅ opgd dihem (zU $ëe 聤 cȠ
.ᐠNaąelo ᠠ isKlêučivoSty)胫⁶ w 耠 é0 䁂!kifu gɳaju.」䁢
Pozkvánje na Ѯåslj5$s6ࡴo ဠ po naųljmdn 腡 m ၲ edo~i 遭 c ဠ z 䡮 iči ᄠ da 聪 aɳぬ j⡥䁥 nici bližeg
~asljednogࡀɲgၤa isključuju 衩 z nasljedstva oၳ oBe d⃡ìjnj 聅 g ɾaslbeŤnnɥ òedɡЮ
Iznim 聋 a: ⁡kï u . Nas࡬je`n 䁿 m rEŬu ostáne Bza ऍ fi dRõg 䁯 sta÷ѩ 聴 enɪaȠkao jedȩni 耠 jeɳlj 聥 dni࡫, er
ije àml⁏ potomaka- ɮeŏe åu òripaãti 䁢 jz%聬 ౠ ůsTawinà, nego12ѵl`ࡺቩ†u 2,ŮasljedѮi$red12} koj%m ࡮
聡 slŪe 䤑 ťĪ ၥ rAjedno {`Voၤɫt 襥 Ljimá osvcvitenѪa.‍Eli, ako je ɵ 耠 1.nAqlࡪe 聄 nm(Redu 䁢
ɩloȠѰotoŭaka,ࠠ brščni ärյŧРće`naslkjediti k⁡o jedinѨ n 䁡 ࡷlêedniū ѵĠs 䀬 učeJu0Ѥa0ɳ%ࠠ sࡶi potၫ lci
odreku 聮 aslj`ds 䁴 vaЮ

聣) N1čelï predstaѶjafj 䁡 Р 䀨 ò⑥prɥzåjuasiѪe).

Onɯ ɺn`čk da 䁰 re 䡴 kaРɫjh nť ၵ m ᅲ o pŲ 聉 je†O3taviteljc prådsôafl 䁪 aСîjegov Şivi poɯmak.
Po t 聏 i!l 䑡 Čele nasŬ 䁪 eőu 聪 ࡵ!+skljuℭivo¨Potoɭ 䁣 i. Ɏače 䁬 o êe uóvojeo ѶɄ outáѶ 0ojdɄinog nasl 䉪
eˤnoŧ ࡲeda*
ѓtɯga to Ѯič ၥ lo nálazi pr 聩 mjenq u prv ၡ tri .aࡳlժe$nɡrdda, ɡlé ne ũ u 4.e kOjem pၭ0oĭg 䁩 ɵp ᄇ e 䁮
e Ѯ 䁡 sl 聪đujuĮЍd
⁥ ࠩ Ɍačmɬo ɰrirࡡġtaja Шdk⁶escencije)n
Ӕo 䈠 je12Ѯa̍ ࡥlo ɰ 耲 e}e ꀠ kohem suoá 䁳 ljmၤn 䁩 kuࠠ rzi⁲astaРdѩo 耠 drugmɧ óuoarlѪaenika 耠䁫 ⁡
o(taj suna 䁳 ljednik 耠 otpadnࡧ 䁁!iѳɴoၧ je stupjje 䅳⁲odsၴ vaࠠ ⁩iste k⁶˥ɨ 䁩 tete0qa ɳu࡮qsljedîicom ū 聯
em nj ꡥ gov diѭ 䁰䁲 irašć 䁴 Jå࠮
Pm"|oM 聮 ačalu uѲeđ ၵ jѵ sE oɠnosiĠmEđu s5‫ٮ‬aslj.is4og12sT⁵pͮ ja†3 聲 odsuvѩ i 耠ꁩ ste kva|ɩtete.
Ali, to n 聡 ča 䁤 o dolazi u ဠ 䁯 bz 聩 r semů ဠ ondA 䁡 koࠠ se u sl}čaɪU 耢 ésp`danjeȀsunasjå 䁤 nik ne 耠
mïže p2hၭijťnAti načmlo$reprࡥzent 聡 cija.
eĠNačelk prijenos 䁡 쀨 vrElsi⁩skūe .
Kno {nač) Di†potomAkРjojk je õɭrk ⁴o 聳 Lijѧ ostaritelၪa sam portaj% 聪 asljednykom 䀩 svoࡪe$prav pr 聧
nosiȠna svohe nasljed 䁮 ࡩk⁥. Ր 䅯䀡 o~gm 蠠 юa 䄍 eŬuĨnasɬêeā ၵu neslѪedɮigi.

䁐 ojedinm$nashjudni ⁲edovi
Prvi 耠 Ѯasɬɪ%dni r 쁥 d
U$îjѡgХ ulaze0ms⁔AѶipࡥၬjevi poto 䁭 ci, pos⁶oh ऍ⁥†i nêegoնi 䀠 tO 聴 omci, ɴåȨb 䁲 áąni drug!os}av 䁩⁴ elja.
Ajo ost ၡࡶ⁩żelj0u 䀠 trenutku svoje ठࡳmrၴ i niju bio uࠠ ⁢R ၡ ku 耠 nego u ѩ:䁶 anbračno*axࡡjedîIbi 䀬 t
ı.nၠslj 聥 ࡥni ဠ r 聥 d ula ၺࡩ iz~anrs⁡čn 聩耠聤聶偵 g. NѡwŬѪe⁴~ick†prvůoaĠnasljɥdnogá Reda`⁤ijele
ɯs4aѶ⁩nu ni jgŤnake dijelů 聶%!耨 dJec! m brqčnm lruç)࠮ ဠ Ƞ䀠 ! ␠ U ȱ.naslၪedni†聰 ed$m
࡯že(Ťïąy ၤe`n⁡slj‾i Ųo nѡƍ 䁥 ìuĠòeørezentbcihe12i po nečõlu 聴 ransmisijEѬ 䁡 12iၭ!耢 slu ᄍ ajeva 䀠
ѫ škѶ 䁥 sţeၪc 䁩 je.

~ 12 ~
 www.nasciturus.com

@rugi nࡡsljednũ fࡥd

W njega(i 聤 u bračni drug odnosno izvanbračni drug ostavitelja, njegovi roditelji i njihovi potomci – braća i sestre i
njihovi potomci. Do nasljeđivanja u 2.nasljednom redu dolazi ako ostavitelj nije iza sebe ostavio potomke.
Do naslj.u 2.nasljednom redu neće doći ako je iza ostavitelja bilo potomaka, ali su se svi odrekli naslj. U tom
slučaju braćni drug ostaje u 1.nasljednom redu i nasljeđuje ostavinu kao jedini nasljednik.
Nasljednici 2.nasljednog reda dijele ostavinu tako da jednu polovicu dobivaju roditelji, a drugu polovicu
bračni drug ostavitelja.
I u ovom nasljednom redu mogu doći do primjene načela iz 1.nasljednog reda, osobito načela reprezentacije
i priraštaja. No, kako kod nas prevladava tip male obitelji koju čine bračni drug i djeca te se kao nepravda
doživljava slučaj kad bračni drug mora dijeliti ostavinu s ostaviteljevom braćom i sestrama, zakonodavac je
isključio primjenu načela reprez. u slučaju kad su oba roditelja umrla prije ostavitelja. U tom slučaju bračni
drug nasljeđuje cijelu ostavinu.
Ako su roditelji nadživjeli ostavitelja koji nije imao bračnog odnosno izvanbračnog druga, tada oni
nasljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove. Ako je, pak, samo jedan ostaviteljev roditelj umro prije
ostavitelja, njegov dio koji bi mu pripao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj (priraštaj).
Međutim, ako je taj roditelj imao potomke, tada bi umjesto priraštaja došlo do primjene načela reprez. pa bi
njegov dio ostavine naslijedili njegovi potomci.

Treći nasljedni red

U njega ulaze djedovi i bake. Pritom jednu polovicu nasljeđuje djed i baka s očeve strane, a drugu polovicu
djed i baka s majčine strane. Budući da nasljeđuju unutar loze na jednake dijelove, svaki od njih dobiva ¼.
Do nasljeđivanja u 3.nasljednom redu dolazi ako ostavitelj nije ostavio ni potomke ni bračnog odnosno
izvanbračnog druga, ni roditelje, niti su roditelji ostavili nekog potomka.
Česta je akrescencija, a moguća je i reprez.
Do akr.će npr.doći ako su djed i baka jedne loze umrli prije osavitelja, a nisu ostavili nijednog potomka. Dio
ostavine koji bi im pripao prirasta djedu i baki druge loze i njihovim potomcima.
Do reprez.će doći ako djed i baka jedne loze umru prije ostavitelja jer tada dio ostavine koji bi mu pripao da
je nadživio ostavitelja (1/4) nasljeđuju njegovi potomci.
Naravno, ako je iza ostavitelja ostao bračni drug i npr.djed, tada bračni drug dobiva ve jer on isključuje sve
nasljednike 3.nasljednog reda.

Četvrti nasljedni red

Čine ga pradjedovi i prabake. Pola dobivaju pradjedovi i prabake s očeve strane, a pola pradjedovi i prabake s
majčine strane.
Pretpostavke nasljeđivanja u ovom naslj.redu su da ostavitelj nije ostavio ni potomke, ni roditelje, niti su
ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog odnosno izvanbračnog druga, ni djeda ni baku, niti su ovi ostavili
nekog potomka.
Ovdje nema reprezentacije, a akrescencija je moguća. Npr. ako nema jednog para unutar loze, dio koji bi
mu pripao da su živi, prirasta drugom paru iste loze; isto tako, ako nema pradjedova i prabaka jedne loze,
dio koji bi im pripao da su živi prirasta pradjedovima i prabakama druge loze.

Ostali nasljedni redovi

Poslije pradjedova i prabaka nasljeđuju ostali predci (šukundjedovi i šukunbake).

POSEBNE ODREDBE ZA NEKE NASLJEDNIKE

Nasljedno pravo bračnog druga.

Kod bračnog druga kao nasljednika treba razlikovati 2 moguća slučaja:

~ 13 ~
 www.nasciturus.com

1. Prvi je slučaj kad bračni drug redovito nasljeđuje. U tom slučaju bračni drug u 1.naslj.redu
dijeli ostavinu na jednake dijelove s potomcima i posvojčetom, a u 2.naslj.redu dobiva ½
ostavine, dok drugu ½ dobivaju ostaviteljevi roditelji. Nasljednike 2.naslj.reda isključuje u
slučaju kad su oba roditelja umrla prije ostaviteljeve smrti, a nasljednike 3,4. i ostalih
naslj.redova bračni drug uvijek isključuje.
Novi ZN ne poznaje tzv.varijabilni nasljedni bio bračnog druga (to je kad je bračni drug
nasljeđivao s nasljednicima 2.naslj.reda, a nije imao nužnih sredstava za život, sud je mogao
odlučiti da dobije povrh svoje polovice i jedan dio ostavine dr.nasljednika iz 2.naslj.reda ili
čak i cijelu ostavinu).
2. Drugi slučaj nasljednog prava bračnog druga za njega je nepovoljan jer se radi o gubitku
prava nasljeđivanja iz određenih razloga koji su karakteristični samo za bračnog druga, a
kod ostalih nasljednika uopće ne mogu doći u obzir.

Bračni drug gubi pravo na nasljedstvo:

a) ako je ostavitelj za života podnio tužbu za rastavu ili poništaj braka, odnosno
sporazumni zahtjev za rastavu braka, a poslije smrti ostaviteljeve utvrdi se da su
tužba /sporazum bili osnovani;
b) ako je njegov brak proglašen nepostojećim ili je bio poništen poslije ostaviteljeve smrti;
c) ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala njegovom krivnjom ili
po sporazumu s ostaviteljem.

Nasljedno pravo izvanbračnog druga.

Pravo nasljeđivanja izvanbračnog druga uvjetovano je sljedećim pretpostavkama:
a) da je između njega i ostavitelja postojala izvanbračna zajednica kao životna zajednica neudane žene
i neoženjenog muškarca;
b) da je izvanbračna zajednica trajala dulje vrijeme te da je prestala ostaviteljevom smrću (3.g
najmanje);
c) da su bile ispunjene pretpostavke koje se zahtijevaju za valjanost braka.

Nasljedno pravo izvanbračnog djeteta.

Djetetovom majkom smatra se žena koja ga je rodila – mater semper certa est – majka je uvijek sigurna.
Ako je dijete rođeno u braku, vrijedi pravno pravilo: pater est quem nuptiae demonstrant – otac je onaj koji je
po zakonu bračni drug majke. Zahtijeva se da je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom 300 dana
od prestanka braka. Izvanbračno dijete nasljeđuje izvanbračnog oca samo onda ako je očinstvo utvrđeno.

Nasljedno pravo posvojenika.

Kod srodničkog posvojenja pravni se položaj posvojenika i njegovih potomaka potpuno izjednačuje s
pravnim položajem posvojiteljevih potomaka. Posvojče gubu pravo nasljeđivanja prema svojim krvnim
srodnicima i oni prema njemu. Kad dijete posvoji očuh ili maćeha međusobno pravo nasljeđivanja
posvojenika i roditelja koji je u braku s posvojiteljem i roditeljevih krvnih srodnika ne prestaje.
Srodničko posvojenje mogu zasnovati samo bračni drugovi zajednički, a samo jedan bračni drug ako je
drugi bračni drug roditelj djeteta koje se posvaja.

Oporučno nasljedno pravo

Oporuka je razradba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti.

~ 14 ~
 www.nasciturus.com

Kodicil je razredba posljednje volje koja može sadržati sve moguće i dopuštene odredbe, osim imenovanja
nasljednika. (u našem pravu nema više razlike između oporuke i kodicila).
Oporuku može sastaviti svaka fizička osoba ako je navršila 16 god. i ako je sposobna za rasuđivanje –
praesumptio iuris.

Oporuka ima sljedeće karakteristike:

a) Oporuka je jednostrani pravni posao
b) Oporuka je strogo osobni pravni posao
c) Oporuka je strogo formalan pravni posao
d) Oporuka je opoziv pravni posao. Onaj koji svoju oporuku opoziva mora imati navršenih 16 god. i
mora biti sposoban za rasuđivanje.

Vrste oporuke:
Vrste oporuke su:
Privatna oporuka
Javna oporuka
Redovita oporuka
Izvanredna oporuka

Privatna je ona oporuka koju pravi sam oporučitelj bez prisustva javnih tijela ili tijela koja u danom slučaju
nastupaju kao javna tijela.
Privatna oporuka može biti:
vlastoručna (holografksa)
pisana oporuka pred svjedocima (alografska) ili
usmena oporuka pred svjedocima.

Javna je ona oporuka koja je načinjena uz sudjelovanje javnih tijela.

Ovlašteni su je sastaviti:
sudac općinskog suda.
sudski savjetnik u općinskom sudu,
javni bilježnik,
u inozemstvu konzularni odnosno dipl.-konz.predstavnik RH.
Međunarodna oporuka je podvrsta javne oporuke.
Redovita je ona oporuka koja se može praviti u svakoj prilici. Oblik joj je strog, a rok valjanosti
neograničen.
Redovite su oporuke:
privatne pisane oporuke,
javna opopruka i
međunarodna oporuka

Izvanredna je ona koja se pravi u izvan.okolnostima zbog kojih nije moguće oporučiti ni u jednom drugom
valjanom obliku. Njen je oblik blaži, a rok valjanosti organičen. Te izvanredne okolnosti mogu biti
objektivne (rat, požar, poplava itd.) i subjektivne (bolest, velika udaljenost od naseljenih mjesta).
Samo jedna izvanredna oporuka postoji: usmena oporuka pred svjedocima.

Oblik oporuke
Osnovni je obilk oporuke pisana oporuka.
Redovita pisana privatna oporuka može biti ili halografska ili alografska.

~ 15 ~
 www.nasciturus.com

Vlastoručna ili holografska oporuka je ona koju je oporučitelj sam vlastoručno napisao i potpisao.
Za njenu valjanost nije nužno da se u njoj naznače mjesto i datum sastavljanja.
Osim da bude vlastoručno napisana i potpisana ne traže se nikakve druge formalnosti (npr. ovjera potpisa i
slično).
Pod vlastoručnim pisanjem podrazumijeva se rukopis ili eventualno stenografsko pismo, a ne radi se o
vlastoručnoj oporuci ako je napisana npr. pisaćim strojem, kompjutorom ili tehničkim pismom i nakon toga
samo potpisana.
Vlastoručnu oporuku može praviti samo onaj tko zna čitati i pisati.

Pisana oporuka pred svjedocima (alografska oporuka) je oporuka koju može načiniti samo oporučitelj koji
zna čitati i pisati i u danom trenutku može čitati i može pisati.
Sastavlja se tako da je netko drugi napiše po kazivanju oporučitelja, koji je mora potpisati pred dva
svjedoka izjavljujući da je isprava koju potpisuje njegova oporuka. Nakon te izjave i potpisa oporučitelja
stavljaju svjedoci svoje potpise.
Za oporuku pisanu na stroju ili računalu, pa makar je pisao i sam oporučitelj, potrebne su sve one
formalnosti koje se zahtijevaju za pisanu oporuku pred svjedocima.
Svjedoci se moraju potpisati na samoj oporuci; ne moraju znati sadržaj oporuke.

Javna oporuka – ovlaštena osoba sastavlja o.na osnovi kazivanja oporučitelja i to tako da opor.izjavi svoju
posljednju volju, a ovlaštena osoba unese tu izjavu u ispravu što je vjernije moguće. Nakon toga ovlaštena
osoba će pročitati oporuku oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice opor.raspolaganja i dati mu da pred
njim oporuku potpiše. Ovlaštena osoba će tada sastaviti zapisnik.
Ako oporučitelj nije u stanju potpisati sastavljenu oporuku / zapisnik, priopćit će razlgo ovlaštenoj osobi
koja će ga zabilježiti na oporuci / zapisniku. Oporučitelj može tražiti od neke druge osobe da ga potpiše.
U slučaju da oporučitelj nije u stanju pročitati sastavljenu mu oporuku, pročitat će mu je ovlaštena osoba
pred dva svjedoka koji razumiju jezik na kojem je napisana, a on će ju u njihovoj nazočnosti potpisati pošto
izjavi da je to njegova oporuka.
Svaki građanin može praviti javnu oporuku, ali onaj koji ne zna čitati i pisati ili ne može čitati i pisati
MORA praviti javnu o. Ako na to ne pazi, oporuka je nevaljana.

Međunarodna oporuka – mora biti sastavljena u pisanom obliku. Oporučitelj ne mora vlastoručno napisati
oporuku, može mu je napisati netko drugi. Bitno je da pred ovlaštenom osobom i u nazočnosti dvaju
svjedoka izjavi da je podnesena isprava njegova oporuka i da je upoznat s njenim sadržajem. Ovlaštena
osoba stavlja na kraju oporuke datum njena potpisivanja bez kojega oporuka ne bi bila valjana.
Ovlaštena osoba je dužna oporučitelju izdati potvrdu o sastavljanju međunarodne oporuke iako njeno
nepostojanje ili neispravnost ne utječe na valjanost oporuke u smislu oblika.

Usmena oporuka se može praviti samo u izvanrednim prilikama zbog kojih oporučitelju nije moguće
oporučiti u bilo kojem drugom obliku.
Ta se oporuka pravi tako da oporučitelj pred dva istodobno nazočna svjedoka usmeno izjavi svoju posljednju volju.
Oporuka vrijedi samo još 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je sačinjena.
Svjedoci usmene oporuke dužni su što prije napisati ono što im je oporučitej izjavio i to predati sudu ili
javnom bilježniku, ili to usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom te opisati kad, gdje i pod
kakvim je okolnostima oporučitelj očitovao svoju posljednju volju. Svjedoci mogu biti samo osobe koje
mogu biti i svjedoci javne oporuke, ali ne moraju znati čitati i pisati – bitno je da razumiju jezik na kojem je
oporučitelj očitovao svoju posljednju volju.
Ako svjedoci tu dužnost ne izvrše, oporuka je ipak valjana, samo će kasnije u ostavinskom postupku
mnogo teže biti ponoviti sadržaj oporučiteljeve izjave.

~ 16 ~
 www.nasciturus.com

Svjedoci oporuke
Ne mogu biti svjedoci pisane oporuke pred svjedocima, niti kod sastavljanja javne oporuke niti mogu u
svojstvu ovlaštne osobe sastavljati oporuku po kazivanju oporučitelja: potomci oporučitelja, njegova posvojčad i
njihovi potomci, njegovi precii posvojitelji, njegovi srodnici u pob.lozi do 4.stupnja, bračni drugovi svih navedenih
osoba te oporučiteljev bračni drug (dakle, niti jedan nasljednik 1.naslj.reda).
Svjedok oporuke, da bi se sačuvala puna objektivnost, ne smije imati nikakve koristi iz oporuke.

Sadržaj oporuke
Sadržaj oporuke bili bi:
imenovanje nasljednika
zamjene
zapisi
uvjeti, rokovi, nalozi
osnivanje zaklade
određivanje izvršitelja oporuke
ostalo

Imenovanje nasljednika – iako to po našem pravu nije više bitno. Po oporuci, nasljednik je onaj koji
nasljeđuje cijelu ostavinu ili njen razmjerni (alikvotni) dio.
Međutim, ako je nekoj osobi ostavljena samo pojedina stvar iz ostav.mase ili pojedino pravo iz ostavine
tada se takva osoba naziva zapisovnik (legatar), a ono što joj je ostavljeno naziva se zapis (legat).
Kod oporuke se u prvom redu mora utvrditi prava volja oporučitelja. Kad ostavlja samo dio imovine
nasljedniku, oporučitelj to može učiniti bilo određenjem tog dijela putem razlomka, bilo naznakom stvari ili
prava iz imovine (ex re certa).
Upravo za taj posljednji način određivanja nasljednikova dijela po ZN se predmnijeva da je doista zapis,
osim ako se ustanovi da je oporučiteljeva volja bila da mu osoba kojoj ostavlja pojedinu stvar ili pravo bude
nasljednik.
Osim prešutno (imenovanjem oporučnog nasljednika), oporučitelj može iznaslijediti jednog ili više
zakonskog zastupnika izrijekom. Oporučna odredba o iznasljeđenju može se pobijati ako je njome
povrijeđen novčani dio zakonskog nasljednika.

Zamjene (supstitucije) – može biti obična ili vulgarna i povjerbena ili fideikomisarna.
Obična zamjena (vulgarna supstitucija) znači imenovanje zamjenika nasljedniku. Supstitut će doći do
nasljeđivanja ako nasljednik (institut) umre prije ostavitelja, se odrekne nasljedstva ili postane nedostojan.
(npr.: “Određujem da me naslijedi A, ako me iz bilo kojih razloga neće moći naslijediti, neka me naslijedi B”).
Povjerbena zamjena (fideikomisarna supstitucija) znači imenovanje nasljednika nasljedniku odnosno
zapisovniku. Zabranjena je po našem zakonu.

Zapisi (legati) – osoba zapisovnika mora biti određena ili bar odrediva. Oporučitelj je ovlašten odrediti
oporukom jedan ili više zapisa ili legata.

Uvjeti, rokovi, nalozi.

Uvjeti moraju biti obj.mogući i pravno dopušteni. Nemogući, nedopušteni i nemoralni uvjeti smatraju se
kao da ne postoje – ne izazivaju ništetnost oporuke – ta iznimka in favorem testamenti pravda se činjenicom
da u vrijeme utvrđivanja valjanosti oporuke ostavitelj više nije živ da bi mogao otkloniti ništetnost.
Namet ili nalog – smatra se raskidnim uvjetom, pa nalogom opterećeni gubi ono što mu je oporukom
ostavljeno, ako ne ispuni nalog. Nedopušteni i nemoralni nalozi uzimaju se pro non scripto. Oblik naloga
ima i oporučna odredba o tzv.nesamostalnoj zakladi kojom oporučitelj određuje da se dio ili cijela

~ 17 ~
 www.nasciturus.com

ostavina, odnosno pojedina stvar ili pravo iz ostavine upotrijebi za ostvarenej neke dopuštene svrhe, npr.za
zbrinjavanje napuštene djece.

Osnivanje zaklade
Oporukom se može narediti osnivanje zaklade i odrediti dio ili cijelu ostavinu za postizanje njezine svrhe
koja mora biti pravno dopuštena. Zaklada ne nastaje pravljenjem oporuke, nego tek ispunjenjem
pretpostavki koji zahtjevaju propisi o zakladama,

Određivanje izvršitelja oporuke

Ostavitelj može oporukom odrediti jednu ili više osoba za izvšitelja oporuke – mora imati posl.sposobnost –
može biti i fizička i pravna osoba. Osoba koju oporučitelj odredi za izvršitelja nije dužna prihvatiti tu
dužnost, ali će se smatrati da ju je prihvatila ako ju odmah po proglašenju oporuke ne odbije. Njegova
osn.dužnost je postarati se da oporuka bude izvršena po oporučiteljevoj volji. On ima pravo, na teret
ostavine, na naknadu troškova i primjerenu nagradu za svoj trud, ali s time da se ne umanji vrijednost
nužnog dijela.

Čuvanje oporuke
Oporučitelj može čuvati oporuku na različite načine i to bez obzira na oblik u kojem je napravljena.
Može je čuvati kod sebe, može je predati na čuvanje nekoj drugoj osobi (to može biti i oporučni nasljednik i
zapisovnik), može je ostaviti na čuvanje pri nekoj pravnoj osobi (npr. bankovni sef), a može je predati i
sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku
Republike Hrvatske na čuvanje. Čuvanje oporuke od ovlaštene osobe možda je i najsigurniji način čuvanja,
a ona ne može odbiti primitak oporuke na čuvanje. Ovlaštena osoba čuva oporuku s posebnom pažnjom i
odvojeno od ostalih spisa te o tome obavještava Hrvatski upisnik oporuka.

Opoziv oporuke
Oporučitelj može uvijek svoju oporuku opozvati u cijelosti ili djelomično.
Postoji više načina na koje se oporuka može opozvati:
uništenje isprave
izjava o opozivu
pravljenje nove oporuke
konkludentne radnje
Može se opozvati na više načina:
a) Uništenjem isprave; To je najjednostavniji način opoziva oporuke (npr. trganjem, paljenjem itd.).
Mora se osnivati na volji ostavitelja i treba biti izvršeno od strane samoga oporučitelja. Ako je
oporuka uništena slučajno, radnjom druge osobe, ako je izgubljena, sakrivena, a sve bez znanja
oporučitelja to ne znači opoziv oporuke. Spada u izričit oblik opoziva.

b) Izjava o opozivu; Oporučitelj može oporuku opozvati strogo formalnom izjavom o opozivu. Izjava
o opozivu može se dati u bilo kojem obliku u kojem se oporuka može napraviti. Tako postoji opoziv
oporuke pred ovlaštenom osobom, opoziv oporuke pred svjedocima koji može biti u pisanom i u
usmenom obliku, opoziv u obliku vlastoručne oporuke. To, međutim, ne znači da određeni oblik
oporuke mora biti opozvan u tom istom obliku (npr. sudska oporuka može se opozvati na privatan
način, dakle pred svjedocima usmeno ili pisano). Izjava o opozivu oporuke koja je sastavljena u

~ 18 ~
 www.nasciturus.com

formi oporuke predstavlja izričit opoziv oporuke. To ne predstavlja novu oporuku jer sadrži samo
opoziv.

c) Pravljenje nove oporuke; Odredbe ranije oporuke prestat će samo ako su u suprotnosti s
odredbama novije oporuke, a ostat će na snazi one odredbe koje nisu u suprotnosti s novom
oporukom. Nova oporuka treba biti vremenski kasnije napravljena, nova oporuka treba biti valjana
te njezin sadržaj treba biti suprotan potpuno ili djelomično sadržaju ranije oporuke

d) Konkludentne radnje; To je slučaj kada oporučitelj još za života raspolaže svojom imovinom
protivno oporuci. Na primjer, oporučitelj je za života potrošio ili otuđio imovinu ili njezine dijelove
koji su trebali biti predmetom oporučnoga nasljeđivanja.

Proglašenje oporuke
Proglašenje oporuke je sudska radnja u kojoj sud sve oporuke određenog oporučitelja otvori i pročita pred
dva punoljetna građanina i o tome sastavi zapisnik.
Proglasiti se moraju sve oporuke bez obzira na to koliko ih ima i bez obzira na to jesu li po zakonu valjane
ili nevaljane.

Tumačenje oporuke
Tumačenje oporuke se usmjeruje na utvrđivanje prave volje odnosno namjere oporučitelja. U slučaju
sumnje o njegovoj namjeri, treba prihvatiti tumačenje koje je povoljnije za oporučitelja, a ne zak.nasljednika.
U dvojbi o oporučiteljevoj namjeri, treba prihvatiti ono što je povoljnije za osobu kojoj je naložena neka
obveza.

Nevaljanost oporuke
Razlozi ništetnosti oporuke su:
nesposobnost oporučitelja, tj, ako u vrijeme sastavljanja oporuke nije imao 16 god. ili nije bio
sposoban za rasuđivanje;
nemogućnost i nedopustivost sadržaja oporuke., npr. unošenje odredbe o fideikomisarnoj
supstituciji, raspolaganja u korist suca koji je sastavio oporuku, svjedoka oporuke, njihovih
potomaka, bračnih drugova itd. Taj razlog zahvaća samo pojedine odredbe u oporuci, pa će se tu
raditi o djelomičnoj ništetnosti.

Razlozi pobojnosti oporuke su:

a) mane volje kod oporučitelja, tj. ako je prijetnjom ili silom natjeran da sastavi oporuku ili ju je
sastavio zbog prijevare ili zablude. Rok za tužbu na poništenje je godina dana od saznanja za razlog
pobojnosti, s tim da taj rok ne može početi teći prije proglašenja o. Krajnji je (obj.) rok 10 god. od
proglašenja oporuke, ali prema osobi koja je prouzročila mane oporučiteljeve volje, taj rok je 20 god.
od proglašenja oporuke;
b) nedostatak propisanog oblika – rok godinu dana, objekrivni rok 10 god. Poništenje oporuke može
zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes – najčešće zakonski nasljednici;
c) raspolaganja suprotna pravu na nužni dio – to pravo ima samo nužni nasljednik u roku od 3
god.od proglašenja oporuke.

Rekonstrukcija oporuke
Zainteresirane osobe mogu dokazivati pred sudom da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena,
sakrivena bez oporučiteljevog znanja, da je bila sastavljena u zakonskom obliku, te da je imala određeni
sadržaj. Ako se sve to dokaže, tada će se oporuku rekonstruirati u obliku SUDSKOG ZAPISNIKA. Za
~ 19 ~
 www.nasciturus.com

valjanost sporazuma o postojanju oporuke potrebna je suglasnost drž.odvjetnika ako bi, da nema oporuke,
ostavina pripala općini ili gradu. Dođe li, međutim, među zainteresiranim osobama do spora o pravno
relevantnim činjenicama ili je ostavinski postupak već okončan, rekonstrukcija je moguća isključivo putem
parnice. Tada će sudska presuda imati učinke oporuke.

Hrvatski upisnik oporuke

Vodi ga Hrvatska javnobilježnička komora. To je javni upisnik, no podaci koje sadrži ne mogu se prije
oporučiteljeve smrti nikome staviti na raspolaganje, osim oporučitelju ili osobi koju je on posebno ovlastio.
Činjenica da oporuka nije evidentirana u HR upisniku oporuke nije od utjecaja na njenu valjanost.

Nužno nasljedno pravo

Nužno naslj.pravo je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan
ostaviti određeni dio svoje imovine, odnosno koje imaju pravo na dio ostavine.
Nužni dio je određeni dio zakonskog dijela, tj. dio onog dijela koji bi nužni nasljednik kao zakonski nasljednik dobio da
nema oporuke.
Prema tome, oporučitelj ne može slobodno raspolagati nužnim dijelom.
Oporučitelj može raspolagati samo s tzv. raspoloživim dijelom, ali ne i sa nužnim dijelom. Pravo na nužni
dio je nasljedno pravo. On postaje nasljednikom protiv volje ostavitelja, zahvaljujući zaštiti koju mu pruža
nasljedno pravo svojim kogentnim propisima. Postati nasljednikom znači postati univerzalnim, a ne
singularnim sukcesorom. Dakle, nužni je nasljednik univerzalni sukcesor.
Nužni dio daje se samo na zahtjev, nikada po službenoj dužnosti.

Nužni nasljednici
Nužni nasljednik ima pravo zahtijevati nužni dio samo ako je u konkretnom slučaju istodobno i zakonski
nasljednik.
Postoje dvije kategorije nužnih nasljednika:
apsolutni i
relativni.

U apsolutne nužne nasljednike spadaju ostaviteljevi potomci, ostaviteljevi posvojenici i njihovi

potomci i njegov bračni drug. Imaju pravo na jednu polovinu zakonskoga dijela. Apsolutni nužni
nasljednici imaju pravo na nužni dio bez ikakvih dodatnih uvjeta.
U relativne nužne nasljednike ubrajaju se ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali predci (bake i
djedovi, prabake i pradjedovi itd.). Pripada im jedna trećina njihova zakonskoga dijela. Relativni nužni
nasljednici ostvarit će pravo na nužni dio samo ako se kumulativno ispune dva dodatna uvjeta:
1. moraju biti trajno nesposobni za privređivanje (rad) i
2. ne smiju imati nužnih sredstava za život (nemaju nužnih sredstava za život).
Naravno nužni nasljednici istodobno moraju biti i zakonski nasljednici. Pravo na nužni dio ni u kojem
slučaju ne mogu ostvariti braća i sestre (što je prije bilo moguće) te potomci djedova i baka. Oni nisu nužni
nasljednici.

Izračunavanje nužnog dijela

Ako je oporučitelj povrijedio nužni dio ne samo oporukom nego i darovanjima za života (dakle,
nužni dio može biti povrijeđen i neovisno od toga da li postoji oporuka), na zahtjev nužnih nasljednika
pristupa se izračunavanju nužnoga dijela. U prvom redu treba od cjelokupne aktive ostavitelja odbiti
pasivu, što znači dugove, kao i troškove pogreba, popisa i procjene ostavine. Na taj se način dobilo čistu
ostavinu. Čistoj ostavini priračunava se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio nekom zakonskom

~ 20 ~
 www.nasciturus.com

nasljedniku bilo kada. Priračunava se također i vrijednost darova koje je ostavitelj učinio trećim osobama u
posljednjoj godini svoga života. Pod darom se podrazumijevaju i tzv. Pred-davanja (npr. ostavitelj je
nekoga zakonskoga nasljednika izdržavao na fakultetskim studijima). Ne priračunavaju se darovi učinjeni
u opće korisne svrhe kao ni darovi koji se na temelju zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov dio.

Iz tako izračunate vrijednosti ostavine koja se može nazvati obračunska vrijednost ostavine,
određuju se sada nužni dijelovi. Kad se podmire nužni dijelovi, ono što je preostalo naziva se raspoloživi
dio i njime se može slobodno oporučno raspolagati.

Uračunavanje (collatio) je institut po kojem se svakom zak.nasljedniku uračunavaju u njegov nasljedni dio
sve ono što je dobio na ime dara ili zapisa od ostavitelja za života.
Ne uračunavaju se u nasljedni dio:
darovi za koje je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije ili u oporuci da se ne uračunavaju
ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila njegova volja;
vrijednost plodova i drugih koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari;
manji uobičajeni darovi;
troškovi uzdržavanja i školovanja, ali samo u granicama ostaviteljeve obveze da nasljednika
uzdržava i školuje.

Nužnom nasljedniku u nužni dio se uvijek uračunavaju dobiveni darovi i zapisi.

Smisao odredaba o uračunavanju je da se ostavina pravično raspodjeli na zak.nasljednike.
Ovakvo uračunavanje koje je izvršeno samo računski, tj.bez vraćanja darova u ostavinu, naziva se
IDEALNIM URAČUNAVANJEM ILI IDEALNOM KOLACIJOM. ZN poznaje i REALNU KOLACIJU, ali samo
kao iznimku. Predviđeno je da nasljednik ima pravo vratiti darovanu stvar u ostavinu i tako izbjeći idealno
uračunavanje, tako da realna k.zapravo ni nije uračunavanje.

Umanjenje oporučnih raspolaganja i vraćanje darova zbog povrede nužnog dijela

Nužni je dio povrijeđen kad ukupna vrijednost raspolaganja koja je ostavitelj učinio oporukom i
darovima premašuje raspoloživi dio ostavine što znači da je oporučitelj raspolagao preko onoga što mu je
dopušteno. Kad je došlo do povrede nužnoga dijela, oporučna raspolaganja će se umanjiti, a darovi vratiti u
mjeri potrebnoj da se dopuni nužni dio.

Najprije se umanjuju oporučna raspolaganja, pa kad time nužni dio ne bi bio namiren, vraćaju se
darovi.

Oporučna se raspolaganja umanjuju u istom omjeru osim ako što drugo ne proizlazi iz oporuke.
Umanjuju se i zapisi. Onaj oporučni nasljednik čiji bi nasljedni dio trebao biti umanjen, može zahtijevati
razmjerno umanjenje zapisa koje on treba isplatiti.

Za vraćanje darova ZN je predvidio red vraćanja. Vraćanje počinje od posljednjega dara i nastavlja
se obratno od reda kojim su učinjeni. Oni koji su učinjeni istodobno vraćaju se razmjerno. Darom se ne
smatra samo davanje neke stvari ili novca nego i oproštaj duga, kao i svako drugo raspolaganje učinjeno

~ 21 ~
 www.nasciturus.com

bez naknade. Mjerodavnom se kod dara smatra ona vrijednost koju darovana stvar ima u času ostaviteljeve
smrti.

Pri utvrđivanju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova uzimaju se u račun i ona
raspolaganja i darovi za koja je ostavitelj naredio da se nužnom nasljedniku ne uračunavaju u njegov
nasljedni dio. Oni pak darovi i oporučna raspolaganja koji se uračunavaju nužnom nasljedniku u nasljedni
dio, uzimaju se u račun samo onoliko koliko premašuju njegov nužni dio.

Do umanjenja oporučnih raspolaganja i vraćanja darova nikad ne dolazi po službenoj dužnosti, već
isključivo na zahtjev nužnih nasljednika.

Tužba ta umanjenje oporučnih raspolaganja i tužba za vraćanje dara podnose se u roku od tri godine. Rok
kod tužbe za umanjenje oporučnih raspolaganja računa se od proglašenja oporuke, a kod tužbe za vraćanje dara od
dana ostaviteljeve smrti odnosno proglašenja umrlim. Rokovi su zastarni i njihovim istekom gubi se pravo.

Isključenje nužnih nasljednika

Nužni nasljednik može biti isključen:

ako je povrijedio neku zakonsku ili moralnu obvezu koja proizlazi iz njegovog obiteljskog odnosa s
ostaviteljem i time se teže ogriješio prema ostavitelju, pr. povrijedio je zakonsku obvezu
uzdržavanja ostavitelja ili moralnu obvezu poštovanja njegove osobe
ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema ostavitelju, njegovom bračnom drugu,
djetetu ili roditelju;
ako je učinio kaz.djelo protiv RH ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom;
ako se odao neradu i nepoštenom životu.

U slučaju potpunog isključenja nužnog nasljednika s njim se postupa kao da je umro prije ostavitelja.
Primjenjuje se načelo reprezentacije.

Lišenje nužnog dijela

Oporučna odredba o lišenju nužnog dijela bit će valjana samo ako su ispunjene 2 zakonske
pretpostavke:
1. se odnosi na ostaviteljeva potomka kojeg on želi lišiti nužnog dijela. Lišenik mora u
trenutku sastavljanja oporuke ili kasnije u vrijeme ostaviteljeve smrti biti rasipnik
ili prezadužen;
2. se odnosi na potomke: mogu biti lišenikovo maloljetno dijete ili unuk od prije
umrlog djeteta ili lišenikovo punoljetno dijete ili unuk od prije umrlog djeteta, pod
uvjetom da su punoljetno dijete i unuk nesposobni za rad i da nemaju nužnih
sredstava za život.
Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja ako je lišenje djelomično i kad u trenutku ostaviteljeve smrti više ne
postoje pretpostavke za lišenje.

Nasljednopravni ugovori

Nasljednopravni ugovor je:

ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života
~ 22 ~
 www.nasciturus.com

Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života – sklapa ga predak (ustupitelj) sa svojim potomcima, i tu
predak razdjeljuje i ustupa potomcima cjelokupnu ili dio svoje postojeće imovine.
Za valjanost tog ugovora potrebna je suglasnost sve djece i ostalih potomaka koji su po zakonu pozvani
naslijediti ustupitelja.
Ustupitelj može i svom bračnom drugu ustupiti imovinu.
To je pravni posao među živima, besplatan, ali može biti i naplatan, i može se opozvati.
Naplatan će biti ugovor ako ustupitelj pridrži za sebe ili svog bračnog druga ili oboje ili neku drugu osobu
pravo uživanja na dijelu ili svim ustupljenim dobrima, ili ugovori doživotnu rentu, doživotno uzdržavanje
ili sl.
Ustupitelj može opozvati ugovor glede određenog potomka ili bračnog druga i zahtijevati povrat
ustupljenog iz istih razloga iz kojih može opozvati učinjeno darovanje, ali također ga može opozvati ako
potomak ili bračni drug ne ispunjava obvezu uzdržavanja ili ne isplati njegove dugove koje je preuzeo.
Ono što je potomku ustupljeno nema karakter dara.
Ako se ma i jedan potomak ne suglasi s ustupanjem i rasodjelom, dolazi ex lege do konverzije tog ugovora
u ugovor o darovanju. Do te konverzije će doći i onda kad se nakon sklapanja ugovora usupitelju rodi
dijete ili se pojavi nasljednik koji je proglašen umrlim.
Objekt ugovora je sadašnja imovina (ili njen dio) ustupitelja.
Mora biti sastavljen u pisanom obliku i ovjeren od strane suca nadležnog suda ili javnog bilježnika.

Ostavinski postupak
Ostavinski postupak je skup procesnopravnih radnji suda i stranaka usmjerenih na utvrđivanje i zaštitu
nasljednopravnih odnosa.
U ostavinskom postupku se utvrđuje:
tko su ostaviteljevi nasljednici,
sastav ostavine i
koja prava iz ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i dr.osobama.
To je izvanparnični postupak; pravna pravila kojima se uređuje ostavinski postupak nazivaju se i
formalnim nasljednim pravom.

Osnovna načela ostavinskog postupka

a) Načelo oficioznosti – ostavinski postupak pokreće sud po službenoj dužnosti čim sazna da je neka
osoba umrla ili da je proglašena umrlom;
b) Načelo ekonomičnosti i pomoći strankama – sud je dužan, tijekom cijelog postupka, paziti da
prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana;
c) Načelo pismenosti i usmenosti – sud će uzeti u obzir sve navode, prijedoge i dokaze koje
zainteresirana osoba podnese sudu pisano ili usmeno;
d) Istražno (inkvizitorno) i raspravno načelo – sud uzima u obzir kako dokaze koje su stranke
podnijele, tako i one koje je sam pribavio;
e) Načela kontradiktornosti i nekontradikornosti – nije potrebno da se u svakom slučaju da prilika
sudioniku u postupku da se očituje o izjavama drugih sudionika.
Nadležnost za raspravljanje ostavine

Za raspravljanje nepokretne ostavine, isljučivo je nadležan HR sud ako se ona nalazi na teritoriju RH,
neovisno o tome je li ostavitelj državljanin RH, osoba bez državljanstva, osoba kojoj se državljanstvo ne
može utvrditi ili izbjeglica.

~ 23 ~
 www.nasciturus.com

Za raspravljanje pokretne ostavine našeg državljanina bit će nadležan HR sud ako se pokretnine nalaze na
teritoriju RH, inače sud zemlje u kojoj se pokretnine nalaze. Ipak, i u tom slučaju će biti nadležan HR sud
ako po pravu države u kojoj se pokretnine nalaze nije nadležan strani sud odnosno ako sud odbije da
raspravlja ostavinu.
HR sud će biti nadležan i za raspravljanje pokretne ostavine stranog državljanina kad se ona nalazi u RH,
osim ako protivno ne zahtijeva načelo reciprociteta. Također, HR sud će biti nadležan i za osobe bez
državljanstva, osoba čije državljanstvo ne može utvrditi kao i izbjeglica, ako im se ostavina nalazi u RH ili
ako je ostavitelj u vrijeme smrti imao preb.u RH.

U našem pravu glede nadl.za raspravljanje ostavine (nepokretne i pokretne) vrijedi NAČELO SMJEŠTAJA
STVARI (forum rei sitae).

Stvarna nadležnost – nadležan je općinski sud, odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda. Postupak vodi
sudac pojedinac ili sudski savjetnik. Odluke se donose u obliku rješenja, protiv kojih je dopuštena žalba.
Protiv rješenja javnog bilježnika podnosi se prigovor općinskom sudu. Ako rješenje javnog bilježnika bude
u cijelosti ili djelomično ukinuto rješenjem suda, protiv tog rješenja nije dopuštena samostalna žalba – sud
će odlučiti sam o ukinutom dijelu rješenja. Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena žalba, koja se
podnosi županijskom sudu.
Izvanredni pravni lijekovi, osim zahtjeva za zaštitu zakonitosti, nisu dopušteni.
Mjesna nadležnost – mjesno je nadl.sud na području kojeg je ostavitelj imao prebivalište/boravište u
vrijeme smrti (ostavinski sud).
Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni boravište u RH, nadležan je sud na čijem području
se nalazi pretežni dio ostavine. Ako se, međutim, nijedan dio ostavine ne nalazi u RH, mjesno je nadležan
sud prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu državljana.

Tijek postupka

Prethodne radnje:
Sastavljanje smrtovnice
Popis ostaviteljeve imovine
Osiguranje ostavine
Proglašenje oporuke

a) sastavljanje smrtovnice – kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar koji je nadležan
upisati smrt u maticu umrlih, dužan je u roku od 30 dana od tog upisa sastaviti i dostaviti smrtovnicu
ostav.sudu.
Smrtovnica je isprava koja sadrži podatke o ostavitelju, njegovim srodnicima, bračnom drugu, ostavini, oporuci i
dr.koji su relevantni za vođenje ostavinskog postupka.
Ima snagu javne isprave samo glede podataka koji potječu iz matice umrlih.

b) popis ostaviteljeve imovine – svrha tog popisa je zaštita prava i interesa nasljednika, zapisovnika,
ostaviteljevih vjerovnika i dr.
Sud će narediti popis kad se ne zna tko su nasljednici, gdje im je boravište, kad su to osobe koje se ne mogu
same brinuti o svojim pravima i interesima, ili kad popis zahtijevaju nasljednici, zapisovnici i vjerovnici
ostavitelja.
Popis obavlja sudski službenik, javni bilježnik kojeg odredi sud ili sudski savjetnik koji vodi postupak u
nazočnosti 2 punoljetnih osoba i, po potrebi, sudskog vještaka.
Iznimno se popis imovine može izvršiti i bez odluke suda ako to zahtijevaju posebne okolnosti, te će ga
tada obaviti uredujući policijski službenik i predati ga matičaru.

~ 24 ~
 www.nasciturus.com

Na izvršeni popis stranke mogu staviti prigovor.

c) osiguranje ostavine – mjere osiguranja mogu biti:

1. predaja stvari na čuvanje pouzdanoj osobi,
2. predaja gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti i drugih važnih isprava na čuvanje sudu
na čijem području se ostavina nalazi,
3. pečaćenje prostorija u kojima se nalaze stvari iz ostavine,
4. privremene mjere predviđene Ovršnim zakonom;
5. imenovanje privremenog skrbnika ostavine kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta –
postavlja ga sud.

d) proglašenje oporuke – pod tim se razumijeva radnja suda kojom se obznanjuju postojanje, sadržaj i
oblik oporuke. Sastoji se u otvaranju i čitanju oporuke u nazočnosti dviju punoljetnih osoba, koje mogu biti
i nasljednici, i o tome sastaviti zapisnik. Ne proglašava se oporuka o čijoj je rekonstrukciji vođena parnica.
Sud je dužan proglasiti sve oporuke ostavitelja, pa i one koje po zakonu nisu valjane.

Pokretanje postupka – pokreće ga ostavinski sud po služb.dužnosti kada primi smrtovnicu ili izvadak iz
matice umrlih ili pravomoćno rješenje o proglašenju neke osobe umrlom.

Odluka da se ostavina ne raspravlja – u 2 slučaja:

1. slučaj je kad umrli nije ostavio nikakvu imovinu;
2. je kad je umrli ostavio samo pokretnu imovinu, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne
zatraži da se provede ostavinski postupak.
Dakle, ostavinska rasprava se obvezatno provodi samo kad u ostavini ima nekretnina.

Ostavinska rasprava
a) Sudionici rasprave
Sud poziva na ostavinsku raspravu “zainteresirane osobe”. To su prije svega osobe koje polažu
pravo na nasljedstvo, dakle zakonski i oporučni nasljednici, a ponekad zapisovnici, javni pravobranitelj i
izvršitelj oporuke.

Ako se ne zna ima li nasljednika ili sudu nije poznato njihovo boravište, sud će oglasom pozvati
osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da mu se prijave u roku od godine dana od objave oglasa u
službenom glasilu.

b) Predmet rasprave
Ostavinska rasprava je središnji stadij ostavinskoga postupka pri čemu ostavinski sud raspravlja sva
pitanja u svezi s nasljednopravnim učincima ostaviteljeve smrti da bi donio konačnu odluku. Ostavinska se
rasprava vodi na jednom ili više ročišta s ciljem da se rasprave sva pitanja koja se odnose na ostavinu.

O pravima zainteresiranih osoba sud odlučuje u pravilu na osnovi njihovih izjava na raspravi odnosno ako
nisu došle na ročište, na osnovi njihovih pisanih izjava koje stignu sudu prije okončanja rasprave i
donošenja odluke.

c) Nasljedničke izjave

Pod nasljedničkim se izjavama smatraju izjava o primanju i izjava o odricanju od nasljedstva. Drugim
riječima nasljednička izjava može biti pozitivna i negativna. Pozitivna nasljednička izjava nije pretpostavka

~ 25 ~
 www.nasciturus.com

za stjecanje prava nasljeđivanja u nas jer se to pravo stječe ipso iure, u času smrti ostavitelja odnosno već po
samom zakonu. U onim pravnim sustavima koji razlikuju delaciju (pripad) i akviziciju (prihvat) nasljednici
moraju dati izričitu nasljedničku izjavu bila ona pozitivna ili negativna.

Nasljednička se izjava može dati pred ostavinskim ili bilo kojim drugim općinskim sudom, usmeno na
zapisnik ili predati ostavinskom sudu ovjerovljenu ispravu o tome. Izjava se može dati i preko
punomoćnika s tim da to mora biti specijalna punomoć, a potpis nasljednika ovjeren. Isprava o odricanju
od nasljedstva može biti i ugovor o odricanju od nasljedstva koji mora biti pisan i ovjerovljen.

Iz nasljedničke izjave mora biti vidljivo prima li se nasljednik ili odriče nasljedstva te odnosi li se njegova
izjava na zakonski, oporučni ili nužni dio. Nasljednička izjava ne može se opozvati jer bi to moglo značiti
povredu prava drugih osoba ili onemogućavanje normalnoga tijeka ostavinskoga postupka.

Negativna nasljednička izjava odnosno izjava o odricanju od nasljedstva može se dati samo u svoje ime ili i
u svoje ime i u ime svojih potomaka. Ako se ne navede da se odriče samo u svoje ime odricanje obuhvaća i
potomke. Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka. Ne može se odreći nasljedstva
nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim dijelom.

Jednom dana nasljednička izjava ne vrijedi i glede naknadno pronađene imovine.

d) Upućivanje na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom

Ako među strankama postanu sporne činjenice od kojih zavisi neko njihovo pravo, sud prekida ostavinsku
raspravu, a stranke upućuje da to pitanje riješe u parnici ili upravnom postupku.

Sporne činjenice mogu se odnositi na valjanost ili sadržaj oporuke, odnos nasljednika i ostavitelja kao
osnove za zakonsko nasljeđivanje, sastav ostavine, predmet zapisa, veličinu nasljednoga dijela,
uračunavanje u nasljedni dio, opravdanost isključenja nužnih nasljednika, opravdanost razloga za
nedostojnost i valjanost odricanja od nasljedstva.

Međutim, ako u spomenutim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već isključivo o primjeni prava,
ostavinska se rasprava ne prekida, a sporna pravna pitanja raspravlja ostavinski sud.

Sud će na parnicu uputiti onu stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim. Kad prekine postupak, sud
određuje rok koji ne može biti dulji od 30 dana u kojem upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili
postupak pred upravnim tijelom. Prekid ostavinskoga postupka trajat će do pravomoćnoga okončanja
parnice odnosno upravnoga postupka. Ako stranka u ostavljenom roku ne pokrene parnicu odnosno
upravni postupak, sud će dovršiti raspravu bez obzira na zahtjeve glede kojih je stranka upućena na
njihovo pokretanje. Drugim riječima sud će donijeti konačnu odluku kao da ova osoba nije uspjela u onom
postupku na koji ju je uputio.

e) Rješenje o nasljeđivanju

Nakon završetka ostavinske rasprave sud donosi rješenje o nasljeđivanju. Njime se utvrđuje sadržajna
struktura ostavine i proglašavaju nasljednicima osobe za koje je sud utvrdio da im pripada pravo na
nasljedstvo. U rješenju se navode i sva ograničenja nasljedničkih prava (npr. rok, uvjet, nalog), kao i pravo
na zapis, pravo uživanja itd.

Rješenje o nasljeđivanju sastoji se od uvoda, pravorijeka (izreke, dispozitiva) i obrazloženja. Sadržaj

pravorijeka je propisan i treba odgovoriti na pitanja:
~ 26 ~
 www.nasciturus.com

tko je ostavitelj,
od čega se sastoji njegova ostavina i
tko su ostaviteljevi nasljednici.

Rješenje mora biti obrazloženo jer je protiv njega dopuštena samostalna žalba.

Rješenjem o nasljeđivanju u pravilu se ne provodi dioba nasljedstva, ali ako svi nasljednici
sporazumno predlože diobu i način diobe, sud će takav sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju.

Po pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju sud po službenoj dužnosti naređuje da se u zemljišnoj knjizi

izvrše odgovarajući upisi, kao i da se pokretne stvari koje se nalaze na čuvanju kod suda, predaju
ovlaštenim osobama.

Kad sud utvrdi da nema nasljednika ili se u propisanom roku ne jave, donijet će rješenje o predaji ostavine
nadležnoj općini.

Protiv rješenja o nasljeđivanju može se izjaviti žalba županijskom sudu (podnosi se preko općinskoga
suda). Žalba zadržava izvršenje rješenja, osim ako sud odluči drukčije. Rok za žalbu je 15 dana od dostave,
ali županijski sud može uzeti u razmatranje i žalbu koja je podnesena kasnije, ako se time ne vrijeđaju
prava drugih osoba.

O žalbi u pravilu odlučuje drugostupanjski sud, međutim i prvostupanjski sud (općinski) može o žalbi
odlučiti i sam ako utvrdi da je žalba opravdana. Tada će svoje rješenje preinačiti ili opozvati, ali samo ako
se time ne vrijeđaju prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju.

Rješenje o nasljeđivanju postaje pravomoćno:

istekom žalbenoga roka (najčešće ako se žalba uopće ne podnese ili se podnese nepravovremeno);
ako su se ovlaštene osobe odrekle prava na žalbu onda postaje pravomoćno i prije isteka roka za
žalbu;
ako je drugostupanjski sud odbio žalbu i potvrdio rješenje protiv kojega je ona bila podnesena.

Dvije su strane djelovanja pravomoćnosti: procesnopravna (postupovna) i materijalnopravna.

Procesnopravna strana izražava se kroz pravilo ne bis in idem što znači da se o onom o čemu je pravomoćno
odlučeno ne može ponovno raspravljati. Materijalnopravna strana pravomoćnosti izražava se kroz pravilo
res iudicata pro veritate habetur što znači da se smatra istinitim sve ono što je sud utvrdio svojim
pravomoćnim rješenjem.

Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave. Za
njih važi neoboriva predmnijeva (iuris et de iure) da je istinito sve ono što je utvrđeno pravomoćnim
rješenjem o nasljeđivanju te oni ne mogu obarati tu presumpciju bez obzira na pravne interese i
materijalnopravna ovlaštenja. Naime, sudionici ostavinske rasprave imali su mogućnost tijekom ostavinske
rasprave isticati sve probleme i sporna pitanja. Punu mogućnost da obaraju predmnjevu istinitosti sadržaja
rješenja o nasljeđivanju imaju samo one osobe koje uopće nisu vezane rješenjem o nasljeđivanju jer nisu
sudjelovale u ostavinskoj raspravi. One mogu pokrenuti parnicu protiv onih osoba u korist kojih glasi
rješenje o nasljeđivanju. Uspije li se u parnici dokazati nešto drugo od onoga što je utvrđeno pravomoćnim
rješenjem o nasljeđivanju ono će se korigirati pravomoćnom sudskom presudom.

g) Nasljednopravni zahtjevi nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju

Naknadno pronađena imovina - Pronađe li se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju
imovina za koju se u vrijeme njegova donošenja nije znalo da pripada ostavini, sud neće ponovno
~ 27 ~
 www.nasciturus.com

raspravljati ostavinu, već će pronađenu imovinu novim rješenjem (dopunskim) rasporediti prema
ključu diobe iz staroga rješenja, osim ako se neki od nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj
nasljedni dio ustupio sunasljedniku.
Naknadno pronađena oporuka - Ostavina se neće ponovno raspravljati ni u slučaju da se po
pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka. Sud je samo dužan proglasiti je, a
ostavinski sud će o tome obavijestiti zainteresirane osobe i uputiti ih da svoja prava iz oporuke
mogu ostvarivati u parnici.
Novi nasljednik - Ako neka osoba koja nije sudjelovala u ostavinskoj raspravi, polaže pravo na
ostavinu pošto je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno, sud neće ponovno raspravljati
ostavinu, nego će tu osobu upozoriti da svoje pravo može ostvarivati u parnici.

Nasljednička zajednica i njeno razvrgnuće

Pravo na razvrgnuće ima svaki sunasljednik u nasljedničkoj zajednici. To pravo ne zastarijeva.
ZN je predvidio mogućnost da nasljednik, pa i zapisovnik, dobije iz ostavine pojedine pokretne ili
nepokretne stvari koje bi inače pripale u dio ostalim nasljednicima, pod sljedećim pretpostavkama:
da je živio ili privređivao u zajednici s ostaviteljem,
da je podnio odgovarajući zahtjev sudu,
da je učinio vjerojatnom opravdanu potrebu za pojedinim stvarima iz ostavine,
da vrijednost stvari koje mu pripadaju isplati u novcu sunasljednicima u roku koji mu odredi sud.

Rješenje kojim sud udovoljava zahtjevu nasljednika ima snagu ovršne isprave. Ostali nasljednici imaju zakonsko
založno pravo na stvarima dodijeljenim pojedinom nasljedniku kao osiguranje isplate novčanog iznosa. Nasljednik
koji je poljodjelac nije dužan dokazivati opravdanu potrebu za dodjelom poljoprivrednog zemljišta.

Bračnom drugu i potomcima koji su s ostaviteljem živjeli u istom kućanstvu, pripadaju u trenutku
ostaviteljeve smrti predmeti kućanstva u suvlasništvo na jednake dijelove. Ti predmeti se izdvajaju iz
ostavine (ako nisu znatnije vrijednosti), ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se
uračunavaju u nasljedni dio.

Ako je riječ o nasljedniku koji je s ostaviteljem živio u istom kućanstvu, a nije njegov bračni drug ili
potomak, predmeti kućanstva koji su mu služili za zadovoljenje svakodnevnih potreba ostavit će mu se na
njegov zahtjev i uračunati u njegov nasljedni dio.

Prije diobe nasljedničke zajednice, svaki nasljednik može svoj dio ugovorom prenijeti isključivo na sunasljednika.
Dopušten je i ugovor o ustupanju nasljednog dijela osobi koja nije nasljednik, ali on obvezuje nasljednika samo da po
izvršenoj diobi preda svoj dio suugovaratelju. Ugovor mora biti u pisanom obliku i ovjerovljen od suca nadležnog
suda ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili potvrđen od javnog bilježnika.
Ugovorni prijenos nasljednog dijela pretpostavlja postojanje pravomoćne odluke suda kojom je utvrđen
nasljedni dio, a još nije došlo do diobe nasljedničke zajednice.

~ 28 ~