RASPRAVLJANJE ZAOSTAVTINE Opte napomene - Ustanova naslijea nastaje u momentu delacije i tim istim momentom i samo prema tome

momentu ona se konano i formira. Pravila o zakonskom i testamentalnom nasljeivanju, koja se obino nazivaju materijalnim nasljednim pravom, predstavljaju, moglo bi se rei, statiku nasljednog prava, jer ona reguliu pravne odnose koji nastaju i formiraju se u jednom odreenom momentu. Meutim, ovako zasnovanu ustanovu nasljeivanja potrebno je provesti u ivot, tj. provesti itav niz radnji putem kojih e se, u svakom pojedinom sluaju, oivotvoriti ustanova nastala momentom smrti ostavioca. Skup svih tih radnji koje imaju da poslue oivotvorenju ustanove naslijea i nasljednog prava u konkretnom sluaju naziva se ostavinskim postupkom, a pravni propisi koji reguliu ostavinsku raspravu nazivaju se obino formalnim nasljednim pravom. Zbog toga se ovaj dio nasljednog prava naziva dinamikom nasljednog prava. U postupku za raspravljanje zaostavtine (ostavinskom postupku) sud utvruje ko su nasljednici umrlog, koja imovina sainjava njegovu zaostavtinu i koja prava zaostavtine pripadaju nasljednicima, legatarima i drugim licima (l. 91-156 ZVPRS). Ostavinski postupak se pokree po slubenoj dunosti im sud sazna da je neko lice umrlo ili da je proglaeno umrlim. Za raspravljanje zaostavtine lica koje je u asu smrti imalo prebivalite u BiH, a koje je strani dravljanin, u pogledu nepokretne imovine koja se nalazi u inostranstvu i u pogledu njegove pokretne imovine, bez obzira gdje se ona nalazi, iskljuivo je nadlean sud u BiH. Ako se nepokretna imovina lica koje je u asu smrti imalo prebivalite u BiH nalazi u inostranstvu, sud u BiH bie nadlean samo ako po zakonima drave u kojoj se nalazi imovina nije nadlean inostrani organ. Za raspravljanje zaostavtine mjesno je nadlean osnovni sud na ijem je podruju ostavilac imao prebivalite u vrijeme smrti, a ako ostavilac u vrijeme smrti nije imao prebivalite, nadlean je osnovni sud na ijem podruju je ostavilac imao boravite (ostavinski sud). Ako on u to vrijeme nije imao prebivalite ni boravite na teritoriji BiH, nadlean je sud na ijem se podruju nalazi zaostavtina ili pretean dio zaotavtine. Privremene mjere za obezbjeenje zaostavtine moe narediti osnovni sud na ijem padruju je ostavilac umro kao i osnovni sud na ijem podruju se nalazi zaostavtina. Uesnici u ostavinskom postupku ne mogu ugovoriti ni stvarnu ni mjesnu nadlenost suda. Prethodne radnje - Ovim nazivom obuhvaen je niz radnji kojima treba da se omogui i pripremi samo raspravljanje zaostavtine. One obuhvataju: sastavljanje smrtovnice, popis i procjenu imovine, preduzimanje privremenih mjera za obezbjeenje zaostavtine i postavljanje privremenog staraoca. Kad je neko lice umrlo ili proglaeno za umrlo, organ uprave nadlean za poslove voenja matinih knjiga koji vri upis smrti u matinu knjigu umrlih, duan je da u roku od 30 dana po izvrenom upisu dostavi ostavinskom sudu smrtovnicu za umrlog. Smrtovnica

se sastavlja na osnovu podataka dobijenih od srodnika umrlog, od lica sa kojima je umrli ivio, kao i od drugih lica koja mogu pruiti podatke koji se unose u smrtovnicu. Smrtovnica treba da sadri sljedee podatke: 1) ime i prezime umrlog i ime njegovog roditelja, zanimanje, datum roenja i dravljanstvo umrlog, a za umrla enska lica i njihovo djevojako prezime, 2) dan, mjesec i godina, mjesto i, po mogunosti, as smrti. 3) prebivalite, odnosno boravite koje je umrli imao, 4) ime i prezime, datum roenja, zanimanje, prebivalite odnosno boravite branog druga umrlog i brane, vanbrane i usvojene djece, 5) ime i prezime, datum roenja i prebivalite, odnosno boravite ostalih srodnika koji bi mogli biti pozvani na nasljee na osnovu zakona, kao i lica koja su pozvana na nasljee na osnovu testamenta, 6) priblina vrijednost nepokretne imovine i posebno priblina vrijednost pokretne imovine umrlog. Poeljno je u smrtovnici navesti jo i mjesto gdje se nalazi imovina koju je umrli ostavio, da li ima imovine za ije dranje, uvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, da li ima gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti, tednih knjiica ili kakvih drugih vanih isprava, da li je umrli ostavio dugove i koliko, da li je ostavio pismeni testament ili ugovor o doivotnom izdravanju ili sporazum o ustupanju ili raspodjeli imovine za ivota i gdje se oni nalaze, a ako je umrli sainio usmeni testament, onda jo i ime i prezime, zanimanje i boravite svjedoka pred kojima je usmeni testament sainjen. Posebno e se u smrtovnici naznaiti da li se oekuje roenje djeteta umrlog i da li njegova djeca ili brani drug imaju staratelja. Ako je prije ostavioca umro njegov brani drug ili koje njegovo dijete, ili koje drugo lice koje bi moglo biti pozvano na naslijee, u smrtovnici e se naznaiti datum i mjesto njihove smrti. Ako matiar koji je duan da izvri upis smrti nije u mogunosti da pribavi podatke za sastavljanje smrtovnice, dostavie smrtovnicu samo sa onim podacima sa kojima raspolae (tzv. nepotpuna smrtovnica), navodei razloge zbog kojih nije mogao sastaviti potpunu smrtovnicu, i ukazujui na podatke koji bi mogli posluiti ostavinskom sudu na pronalaenje nasljednika i imovine umrlog. Ako je neko lice umrlo van podruja optine u kojoj je imalo prebivalite ili boravite, matiar dostavlja ostavinskom sudu samo izvod iz matine knjige umrlih, kao i podatke sa kojima raspolae, a koji mogu posluiti za sastavljanje smrtovnice. Smrtovnica se sastavlja i u sluaju kad umrli nije imao imovine. Ako su nepotpuna smrtovnica ili samo izvod iz matine knjige umrlih dostavljeni ostavinskom sudu, onda e sud prema okolnostima upotpuniti ili sastaviti smrtovnicu ili e sastavljanje smrtovnice povjeriti matiaru. Iz razloga cjelishodnosti sud moe i sam sastaviti smrtovnicu ako je izvodom iz matine knjige umrlih ili drugom javnom ispravom dokazana smrt nekog lica ili njegovo proglaenje umrlim. Popis i procjena imovine umrlog vri se po odluci ostavinskog suda: - kad se ne zna za nasljednike ili za njihovo boravite,
2

- kad su nasljednici lica koja usljed maloljetstva, duevne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobna nikako ili nisu sposobna potpuno da se sama staraju o svojim poslovima, - kada zaostavtina treba da se preda dravi, jedinici lokalne samouprave ili pravnom licu, - u drugim opravdanim sluajevima. Sud nareuje popis i procjenu kad to zahtjevaju nasljednici, legatari ili povjerioci umrlog. Ove radnje se preduzimaju i bez odluke suda prilikom sastavljanja smrtovnice, ako to trai jedan od nasljednika ili legatara. Popis imovine obuhvata cjelokupnu nepokretnu i pokretnu imovinu koja je bila u posjedu umrlog u vrijeme njegove smrti. Popis obuhvata i imovinu koja je pripadala umrlom, a nalazi se kod drugog lica, sa naznaenjem kod koga se nalazi ta imovina i po kom osnovu, kao i imovinu koju je drao umrli, a za koju se tvrdi da nije njegova svojina. Prilikom popisivanja zabiljeie se takoe potraivanja i dugovi umrlog, a posebno neplaeni porezi i doprinosi drutvenoj zajednici. Nepokretne stvari popisuju se pojedinano sa naznaenjem mjesta gdje se nalaze, vrste i opisa objekta, kulture zemljita, i zemljino-knjinih podataka, ako su poznati. Pokretne stvari popisuju se po vrsti, rodu, broju, mjeri i teini ili pojedinano. Istovremeno sa popisom naznaie se vrijednost pojedinih nepokretnih i pokretnih stvari koje ulaze u zaostavtinu. Popis i procjenu imovine vri nadleni optinski organ uprave. Popis i procjenu imovine moe vriti i radnik suda koga sudija odredi. Ove radnje vre se u prisustvu dva punoljetna lica, a kada je to potrebno i uz sudjelovanje vjetaka. Zakon dozvoljava i prisustvo svakog zainteresovanog lica. Podatke o izvrenom popisu i procjeni imovine dostavie ostavinskom sudu nadleni optinski organ uprave koji je izvrio popis i procjenu. Ako se u zaostavtini pronau predmeti za ije dranje, uvanje ili prijavljivanje postoje posebni propisi, sa njima e se poslije izvrenog popisa postupati po tim propisima. Uesnici mogu prigovoriti popisu ili procjeni. U tom sluaju sud moe, ako to smatra za potrebno, odrediti da radnik suda ponovo izvri popis ili procjenu imovine. Sud moe, ako popis imovine nije izvren, na osnovu podataka zainteresovanih lica sam utvrditi imovinu koja ulazi u zaostavtinu. Ako se utvrdi da nijedan od prisutnih nasljednika nije sposoban da upravlja imovinom (zaostavtinom), a nema zakonskog zastupnika, ili ako su nasljednici nepoznati ili odsutni, ili kad druge okolnosti nalau naroitu opreznost, nadleni optinski organ uprave predae u hitnim sluajevima imovinu ili njen dio na uvanje pouzdanom licu, i o tome e odmah obavijestiti sud na ijem se podruju ta imovina nalazi, koji moe ovu mjeru izmijeniti ili ukinuti. Gotov novac, hartije od vrijednosti, dragocjenosti, tedne knjiice i druge vane isprave treba u takvom sluaju predati na uvanje sudu na ijem podruju se imovina nalazi. Ovaj sud e obavijestiti ostavinski sud o svim mjerama za obezbjeenje zaostavtine.

Ostavinski sud, kada smatra da je to potrebno, postavie privremenog staratelja zaostavtine. Prije postavljanja privremenog staratelja sud e po mogunosti, zatraiti miljenje u pogledu linosti staratelja od lica koja su pozvana na naslijee. Ostavinski sud u toku cijelog postupka za raspravljanje zaostavtine moe odrediti mjere za obezbjeenje zaostavtine. Postupak sa testamentom - Organ koji sastavlja smrtovnicu duan je da provjeri da li je umrli ostavio pismeni testament, odnosno da li postoji isprava o usmenom testamentu. Testament koji je umrli ostavio dostavlja se sudu zajedno sa smrtovnicom. Proglaenje testamenta ima za svrhu: 1) nesumnjivo utvrenje da testament postoji, bez obzira da li je punovaan i da li ima vie testamenata, 2) testament proglaenjem dobija publicitet, te zainteresovana lica mogu da se upoznaju sa njegovom sadrinom. Proglaenje vri ostavinski ili drugi osnovni sud kod koga se testament nae ili kome bude podnesen. Proglaenje se sastoji u tome to Sud otvara testament (bez povrede peata), ita ga u prisustvu dva punoljetna svjedoka koja mogu biti i lica koja su pozvana na naslijee i sastavlja o tome zapisnik. Proglaenju testamenta mogu prisustvovati nasljednici, legatari i druga zainteresovana lica. Oni mogu traiti prepis testamenta. Zapisnik o proglaenju pismenog testamenta treba da sadri sljedee podatke: 1) koliko je testamenata naeno, koji datum nose i gdje su naeni, 2) ko je testament predao sudu ili sastavljau smrtovnice, 3) da li je testament predat otvoren ili zatvoren i kakvim je peatom bio zapeaen, 4) koji su svjedoci prisustvovali otvaranju i proglaenju testamenta. Ako je prilikom otvaranja testamenta primijeeno da je peat povrijeen ili da je u testamentu neto brisano, precrtano i ispravljeno ili ako se to drugo nae sumnjivo mora se i to u zapisniku navesti. Zapisnik potpisuje sudija, zapisniar i svjedoci. Na proglaeni testament sud e staviti potvrdu o njegovom proglaenju sa naznaenjem datuma proglaenja, kao i broj i datum ostalih pronaenih testamenata. Odredbe koje vae za proglaenje pismenog testamenta primjenjuju se i na ispravu o usmenom testamentu, koju su svjedoci svojeruno potpisali. Ako takve isprave nema, svjedoci pred kojim je usmeni testament izjavljen sasluae se pojedinano o sadrini testamenta, a naroito o okolnostima od kojih zavisi njegova punovanost, pa e se zapisnik o sasluanju ovih svjedoka takoe proglasiti po odredbama koje vae za proglaenje pismenog testamenta. Sud, na prijedlog uesnika ili kad sam to smatra za potrebno, odredie roite da bi svjedoke sasluao pod zakletvom. Sud e na to roite pozvati predlagae, a ostala zainteresovana lica samo ako se time ne bi odugovlaio postupak.

Ako je pismeni testament nestao ili je uniten nezavisno od ostavioeve volje, a meu zainteresovanim licima nema spora o postojanju tog testamenta, o obliku u kome je sastavljen, o nainu nestanka ili unitenja, kao ni o sadrini testamenta, ostavinski sud e o tome sasluati sva zainteresovana lica i po njihovim prijedlozima izvesti potrebne dokaze, pa e taj zapisnik proglasiti po odredbama koje vae za proglaenje pismenog testamenta. Ako bi zaostavtina, kad ne bi bilo testamenta, postala dravna svojina, sporazum zainteresovanih lica o ranijem postojanju testamenta, o njegovom obliku i sadrini vai samo uz saglasnost nadlenog javnog pravobranilatva. Ako meu zainteresovanim licima ima lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima, ovaj sporazum vai samo uz saglasnost organa starateljstva. Zapisnik o proglaenju testamenta sa izvornim pismenim testamentom, odnosno sa ispravom o usmenom testamentu ili zapisnik o sasluanju svjedoka usmenog testamenta, dostavie se ostavinskom sudu, a sud koji je testament proglasio zadrae njihov prepis. Izvorni pismeni testament, isprava o usmenom testamentu, zapisnik o sasluanju svjedoka usmenog testamenta, kao i zapisnik o sadrini nestalog ili unitenog pismenog testamenta, uvae se u sudu odvojeno od drugih spisa, a njihov ovjereni prepis priloie se spisima. Postupak ostavinskog suda po prijemu smrtovnice - Sud e po prijemu smrtovnice ispitati da li je nadlean za raspravljanje zaostavtine, pa ako ustanovi da nije nadlean dostavie spise predmeta nadlenom sudu. Ako sud ustanovi da je za raspravljanje zaostavtine nadlean inostrani organ, rjeenjem e se proglasiti nenadlenim. Ako je ostavilac postavio izvrioca testamenta, sud e to izvriocu testamenta saoptiti i pozvati ga da se u odreenom roku izjasni da li se prima te dunosti. Izvrilac testamenta je lice (fiziko ili pravno) koje se stara o potpunom i tanom izvrenju naredbe posljednje volje ostavioca. To se lice pojavljuje kao pomonik suda pri sprovoenju ostavinske rasprave, starajui se o samoj zaostavtini i o ostvarenju naredbe posljednje volje ostavioca. Ostavilac moe odrediti jednog ili vie izvrilaca testamenta, s tim da ako ih je vie oni svi zajedno vre povjerenu im dunost sem ako sam ostavilac ne bi svakome od njih odredio krug poslova koje e samostalno obavljati. Izvrilac testamenta moe biti svako poslovno sposobno lice. Ako se prihvati te dunosti, ono moe u svako doba, sem u nevrijeme, otkazati da bude izvrilac testamenta. Izvrilac testamenta ima pravo na naknadu opravdanih i potrebnih trokova koje je imao oko obavljanja svoje funkcije kao i nagradu za svoj trud. Ova nagrada mu se isplauje na teret raspoloivog dijela zaostavtine, a njenu visinu odreuje sud uzimajui u obzir kako obim poslova koje je izvrilac testamenta obavio tako i racionalnost i uspjeh koji je pokazao. Izvrilac testamenta odgovara po optim propisima graanskog prava, za tetu koju bi priinio nasljednicima svojim nesavjesnim i neurednim radom. Sud moe po prijedlogu zainteresovanih lica (npr. stranaka, organa starateljstva) ili po slubenoj dunosti opozvati izvrioca testamenta, tj. razrijeiti ga od njegove dunosti ako njegov rad nije u skladu sa voljom ostavioca ili sa zakonom. U tom sluaju ostavinski sud ne moe postaviti drugo lice za izvrioca testamenta, ali moe postaviti staraoca zaostavtine kao i u svakom drugom sluaju, ako za to postoji potreba. U sluaju da se oekuje roenje djeteta koje bi bilo pozvano na nasljee, ostavinski sud e o tome obavijestiti organ starateljstva. Ako ovaj organ drukije ne odredi, o pravima jo neroenog djeteta starae se jedan od njegovih roditelja.

Kad se po zakonu moe traiti izdvajanje zaostavtine od imovine naslednika, sud e na prijedlog ovlaenih lica narediti to izdvajanje primjenjujui pritom shodno odredbe Zakona o vanparninom postupku BiH o privremenim mjerama za obezbjeenje zaostavtine. Izdvajanje (separatio bonorum) mogu traiti povjerioci (svi ili samo neki od njih) ostavioca, kako hirograferni tako i hipotekarni. Ako doe do ovog izdvajanja, nastupaju dvije pravne posljedice: 1) nasljednik ne moe raspolagati stvarima i pravima zaostavtine, niti se njegovi povjerioci mogu iz njih naplatiti, sve dok se ne naplate povjerioci koji su traili izdvajanje, 2) povjerioci ostavioca koji su traili izdvajanje mogu naplatiti svoja potraivanja samo iz sredstava zaostavtine. Ostavinski sud e u dva sluaja odluiti da se ne raspravlja zaostavtina: 1) ako umrlo lice nije ostavilo imovine, jer ne postoji osnovna pretpostavka za postojanje ustanove naslijeivanja. Po pravilu sud do ovih podataka dolazi iz smrtovnice; 2) ako je umrlo lice iza sebe ostavilo samo pokretnu imovinu, a ni jedno od lica pozvanih na naslijee ne trai da se sprovede rasprava. Obustava ostavinskog postupka iz ovog razloga zasniva se na pretpostavci da e se ova lica sporazumjeti o nainu raspodjele te imovine, jer e to najee biti imovina manje vrijednosti. Meutim, to ne mora uvijek biti tako, jer moe kasnije doi do nesaglasnosti oko veliine udjela svakog od ovih lica u toj zaostavtini. U tom sluaju svako od ovih lica moe naknadno traiti priznanje i ostvarivanje svojih nasljednih prava putem parninog postupka. Ovo zbog toga to sudska odluka o obustavi ostavinskog postupka ne dira u sama nasljedna prava ve ima samo procesualni karakter. Kad sud odlui da se ne raspravlja zaostavtina, obavijestie o tome organ starateljstva ako meu nasljednicima ima lica koja nisu sposobna da se staraju o svojim poslovima, a nemaju roditelje. Raspravljanje zaostavtine - Ovim nazivom obuhvaene su radnje suda i uesnika, koje imaju za cilj da stvore podlogu za rjeenje o naslijeivanju. Za te radnje sud odreuje roite i obavetava zainteresovana lica o pokretanju postupka i o postojanju testamenta, ako postoji i poziva ih da odmah dostave sudu pismeni testament, odnosno ispravu o usmenom testamentu, ako se kod njih nalazi ili da naznae svjedoke usmenog testamenta. U pozivu za roite sud e takoe upozoriti zainteresovana lica da mogu do zavretka postupka dati sudu izjavu da li se primaju naslijea, ili se naslijea odriu, a ako na roite ne dou ili ne daju izjavu, da e sud o njihovom pravu odluiti prema podacima kojima raspolae. Zainteresovani moraju biti posebno upozoreni na to da izjava o potpunom ili djeliminom odricanju od naslijea, data pod uslovom, ne proizvodi dejstvo. Ako je umrli ostavio testament, sud e o pokretanju postupka obavijestiti i na roite pozvati i ona lica koja bi mogla po zakonu polagati pravo na naslijee. Takoe, ako je umrli postavio izvrioca testamenta sud i njega obavjetava o pokretanju postupka. Ako se ne zna da li umrli ima nasljednika, sud e oglasom pozvati lica koja polau pravo na naslijee da se prijave sudu u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa u "Slubenom glasniku Republike Srpske". Oglas e se objaviti i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi pogodan nain. Sud e ovako postupiti i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga to je boravite nasljednika nepoznato, a nasljednik nema
6

punomonika ili zbog toga to se nasljednik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomonika, nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvriti prema odredbama Zakona o parninom postupku. Po isteku navedenog roka od jedne godine sud e raspraviti zaostavtinu na osnovu izjave postavljenog staratelja i podataka sa kojima sud raspolae. Sud e u postupku za raspravljanje zaostavtine raspraviti sva pitanja koja se odnose na zaostavtinu, a naroito o pravu na nasljee, o veliini nasljednog dijela i o pravu na legat. O ovim pravima sud po pravilu odluuje nakon to od zainteresovanih lica uzme potrebne izjave. O pravima lica koja nisu dola na roite, a uredno su pozvana, sud e raspraviti prema podacima sa kojima raspolae, uzimajui u obzir njihove pismene izjave koje sud primi do donoenja rjeenja. Prilikom raspravljanja zaostavtine zainteresovana lica mogu davati izjave bez prisustva drugih zainteresovanih lica, i nije potrebno da se u svakom sluaju tim licima daje prilika da se izjasne o izjavama drugih zainteresovanih lica. Ako sud posumnja da je lice koje po zakonu polae pravo na nasljee jedini ili najblii srodnik umrlog, moe sasluati i lica za koja smatra da bi magla imati jednako ili jae pravo na nasljee, a moe ta lica pazvati i oglasom onako kao to poziva nepoznate nasljednike. Izjavu o primanju ili odricanju od naslijea mora potpisati nasljednik ili njegov zastupnik. Potpis na izjavi, ako je pismeno podnesena, kao i potpis na punomoi moraju biti ovjereni. U izjavi treba navesti da li se nasljednik prima, odnosno odrie dijela koji mu pripada na osnovu zakona ili na osnovu testamenta, ili se izjava odnosi na nuni dio. Prilikom davanja izjave o odricanju, sud je obavezan nasljednika upozoriti da se moe odrei od naslijea samo u svoje ime ili u ime svojih potomaka. Izjavu o odricanju od naslijea nasljednik moe dati pred ostavinskim sudom ili pred svakim drugim nadlenim sudom. Ovu izjavu sa istim pravnim dejstvom nasljednik moe dati i pred konzularnim predstavnikom ili diplomatskim predstavnikom BiH u inostranstvu koji vri konzularne poslove. Spor o pravu na naslee - Ostavinski sud e uputiti uesnike da pokrenu parnicu pred sudom ili postupak pred organom uprave, ako su meu uesnicima sporne injenice od kojih zavisi neko njihovo pravo. Prilikom upuivanja uesnika na ove postupke ostavinski sud uzima u obzir sve to su uesnici iznijeli u toku ostavinskog postupka, a vodei pri tome rauna kako o dokazima koje su uesnici podnijeli tako i o dokazima koje je sam sud pribavio. U ovom pogledu ostavinski sud zadrava aktivnu ulogu, otklanjajui time zloupotrebe koje bi se mogle initi na tetu savjesnih lica. Ako se uesnici ne slau u pogledu primjene prava, odnosno pravne kvalifikacije injenica, onda e sam ostavinski sud raspraviti i donijeti odluku o pravnim pitanjima (npr. postoji sudska odluka da je jedno lice izvrilo ubistvo ostavioca, ali jedna stranka spori da je to lice nedostojno da bude nasljednik; na naslijee polau pravo dva brata ostavioca i njegov brani drug, pa braa tvrde da branom drugu pripada samo pravo uivanja a ne pravo naslijea u svojinu). Ostavinski sud e uputiti uesnike na parnicu ili postupak pred organom uprave, naroito ako su sporne:

1) injenice od kojih zavisi pravo na naslijee, a naroito punovanost ili sadrina testamenta ili odnos nasljednika i ostavioca na osnovu koga se po zakonu nasleuje. Naveemo nekoliko primjera za ove sluajeve: - pitanje da li je jedno lice brani ili vanbrani srodnik, - da li je brana zajednica ivota sa ostaviocem bila trajno prestala krivicom branog druga koji polae pravo na naslijee ili u sporazumu sa ostaviocem, - da li je imovina branog druga vea od dijela koji bi mu pripao pri podjeli zaostavtine na jednake dijelove, - da li je nitav ugovor o usvojenju, - da li roditelji, odnosno brani drug ostavioca, nemaju nunih sredstava za ivot, - da li je ostavilac bio sposoban za rasuivanje u momentu pravljenja testamenta, odnosno preduzimanja bilo koje radnje u vezi testamenta kao pravnog akta, - da li je bilo kakvih radnji koje bi se mogle pojavljivati kao upotreba prijetnje, prinude, prevare ili zablude pri pravljenju testamenta, - da li je testament falsifikovan u cjelini ili samo potpis zavjetaoca, - da li lice koje je pisalo ostaviocu testament nije tano unijelo u testament ono to mu je on kazao. U ovu grupu injenica spadaju pitanja od kojih zavisi bilo punovanost nekog osnova pozivanja na naslijee bilo veliina dijela koji treba odrediti po osnovu pozivanja na naslijee koji je punovaan i primjenljiv u konkretnom sluaju; 2) injenice od kojih zavisi osnovanost zahtjeva nadivjelog branog druga i potomaka ostavioevih, koji su ivjeli sa ostaviocem u istom domainstvu, da im se iz zaostavtine izdvoje predmeti domainstva, koji slue za zadovoljenje svakodnevnih potreba. Ovdje, na primjer, spada spor o pitanjima: - da li su brani drug i potomci ivjeli sa ostaviocem u istom domainstvu, - da li su izvjesni sporni predmeti zaista sluili zadovoljavanju njihovih svakodnevnih potreba, - kolika je vrijednost pojedinih predmeta domainstva koji su sluili za zadovoljavanje svakodnevnih potreba, i sl. 3) injenice od kojih zavisi veliina nasljednog dijela, a naroito uraunavanje u nasljedni dio. Kao primjer moemo navesti pitanje o tome: - koliko iznosi imovina preivjelog branog druga koji konkurie na naslijee zajedno sa djecom iz ranijeg braka ostavioevog, - da li je nasljednik odista primio poklon od ostavioca, 4) injenice od kojih zavisi osnovanost iskljuenja nunih nasljednika ili osnovanost razloga za nedostojnost. Tako, na primjer, sporno moe biti pitanje: - da li je nasljednik propustio da ispuni inidbu koja predstavlja njegovu obavezu da ostavioca izdrava,

- da li je jedan nasljednik uinio radnju kojom se, po miljenju drugih, ogrijeio o svoju moralnu obavezu prema ostaviocu, 5) injenice o tome da li se neko lice odreklo nasljea. Na primjer: - jedan nasljednik osporava da je sa ostaviocem zakljuio sporazum o odricanju od nasljea, - nasljednik istie da je izjavu o odricanju u toku ostavinskog postupka dao pod prijetnjom, - do upuivanja na spor moe doi i u pogledu injenica koje predstavljaju prijem nasljea ukoliko je nasljednik preduzimao radnje koje ga liavaju prava na odricanje od naslijea. Spor o pravu na legat ili o drugom pravu iz zaostavtine - Ako meu uesnicima postoji spor o pravu na legat ili o drugom pravu iz zaostavtine, sud e takoe uputiti uesnike da pokrenu parnicu ili postupak pred organom uprave, ali nee prekidati raspravljanje zaostavtine. Ovde se radi o pojedinanom pravu legatara (singularni sukcesor) u sporu izmeu uesnika o postojanju i nepostojanju tog prava, pa nije cjelishodno da se ostavinski postupak prekida, ve e se postupak sprovesti paralelno sa voenjem parnice, odnosno postupkom pred upravnim organom. Pretpostavka je da legatar u svom pravu, voenjem ostavinskog postupka po pravilu nee biti oteen, tj. doveden u stanje da mu to pravo bude izigrano. Spor o sastavu zaostavtine i spor izmeu nasljednika povodom zahtjeva potomaka da im se iz zaostavtine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu Ako se nasljednici spore bilo o injenicama bilo o primjeni prava, sud e prekinuti raspravljanje zaostavtine i uputiti uesnike da pokrenu parnicu ili postupak pred organom uprave u sljedeim sluajevima: 1) ako izmeu nasljednika postoji spor o tome da li neka imovina ulazi u zaostavtinu, 2) ako izmeu nasljednika postoji spor povodom zahtjeva potomaka ili usvojenika ostavioca koji su sa njim ivjeli u zajednici da im se iz zaostavtine izdvoji dio koji odgovara njihovom doprinosu u poveanju vrijednosti ostavioeve imovine. Dalji postupak - Sud e uesnika ije pravo smatra manje vjerovatnim uputiti na parnicu ili na postupak pred organom uprave. Ako sud prekine postupak, odredie rok u kome treba pokrenuti navedene postupke. Ako uesnik u odreenom roku postupi po rjeenju suda, prekid postupka trajae dok parnica pred sudom, odnosno postupak pred organom uprave, ne bude pravosnano zavren. U sluaju da uesnik ne postupi po rjeenju suda, nastavie se raspravljanje zaostavtine, i ako uesnik do zavretka tog postupka ne podnese dokaz da je pokrenuo parnicu pred sudom, odnosno postupak pred organom uprave, dovrie se raspravljanje zaostavtine bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je uesnik upuen na parnicu odnosno postupak pred organom uprave. Pravosnanost odluke ostavinskog suda ne spreava da se o odnosnom zahtjevu pokrene parnica. Rjeenje o naslijeivanju i legatu - Kad sud utvrdi kojim licima pripada pravo na naslijee proglasie ta lica za nasljednike rjeenjem o naslijeivanju. Rjeenje o naslijeivanju sadri:

1) ime i prezime umrlog i ime njegovog roditelja, zanimanje, datum roenja i dravljanstvo umrlog, a za umrla udata enska lica i njihovo djevojako prezime, 2) oznaenje nepokretnosti sa podacima iz zemljinih knjiga, kao i oznaenje pokretnih stvari sa pozivom na popis, 3) ime i prezime, zanimanje i prebivalite nasljednika, odnos nasljednika prema ostaviocu, da li naslijeuje kao zakonski ili testamentarni nasljednik, ako ima vie nasljednika i dio u kome uestvuje u naslijeu, 4) da li je i koliko pravo nasljednika odloeno zbog neprispjelog vremena, ili je ogranieno na izvjesno vrijeme, ili je odloeno zbog neispunjenog uslova ili je zavisno od raskidnog uslova odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uslov, ili je ogranieno pravo plodouivanja i u iju korist, 5) ime i prezime, zanimanje i prebivalite lica kojima je pripao legat, plodouivanje, ili koje drugo pravo iz zaostavtine sa tanim naznaenjem tog prava, 6) odredbe o poljoprivrednom zemljitu koje prelazi propisani maksimum pojedinog nasljednika odnosno legatara. Ako u postupku za raspravljanje zaostavtine svi nasljednici sporazumno predloe diobu i nain diobe, sud e ovaj sporazum unijeti u rjeenje u naslijeivanju. Pravosnano rjeenje o naslijeivanju ima svoje subjektivne i objektivne granice. Subjektivne znae da rjeenje vezuje samo ona lica koja su uestvovala u ostavinskom postupku, odnosno kojima je pruena mogunost da u tom postupku uestvuju. Zbog toga ova lica ne mogu u nekom drugom postupku osporavati jedan drugom tanost utvrenja o nasljednim pravima, koje je sadrano u pravosnanoj odluci. Meutim, od ovog pravila postoji odstupanje, tj. rjeenjem o naslijeivanju nije vezan onaj uesnik koji nije pokrenuo parnicu na koju je u toku ostavinskog postupka bio upuen. U objektivnom smislu, rjeenje o naslijeivanju obuhvata samo one injenice koje su bile poznate u vrijeme voenja ostavinskog postupka. Ako poslije pravosnanog rjeenja o naslijeivanju doe do parnice, presudom se ne odluuje o tome da se to rjeenje mijenja. Rjeenje o naslijeivanju dostavlja se svim nasljednicima i legatarima, kao i licima koja su u toku postupka istakla zahtjev za naslijee. Pravosnano rjeenje dostavlja se i dravnom organu nadlenom za voenje zemljino-knjine evidencije. Kad budu podneseni dokazi o izvrenju i obezbjeenju obaveza koje su nasljedniku naloene testamentom u korist lica koja nisu sposobna da se sama staraju o svojim poslovima ili za postizanje neke optekorisne svrhe, sud e narediti da se u zemljinu knjigu ili drugu odgovarajuu evidenciju izvre potrebni upisi, kao i da se ovlaenim licima predaju pokretne stvari koje se nalaze na uvanju kod suda. Ako je pravo nasljednika ili legatara odloeno zbog nedospjelosti vremena, ili je ogranieno na izvjesno vrijeme, ili je odloeno zbog neispunjenog uslova ili je zavisno od raskidnog uslova odnosno naloga koji se ima smatrati kao raskidni uslov, sud e po prijedlogu zainteresovanih lica odrediti privremene mjere za obezbjeenje odnosnog dijela zaostavtine po odredbama Zakona o izvrnom postupku, ukoliko testamentom nije drukije odreeno.
10

Ako nasljednici ne osporavaju legat, sud moe i prije donoenja rjeenja o naslijeivanju, na zahtjev legatara donijeti posebno rjeenje o legatu. U tom sluaju shodno e se primjenjivati odredbe o dostavljanju pravosnanog rjeenja o nasljeivanju nadlenom organu uprave, o upisima u zemljinoj knjizi i drugoj odgovarajuoj evidenciji i o predaji pokretnih stvari koje se nalaze na uvanju kod suda. Kad sud utvrdi da nema nasljednika, ili kad se ne zna da li ima nasljednika, a u roku od jedne godine od dana objavljivanja oglasa u "Slubenom glasniku Republike Srpske" ne javi se niko ko polae pravo na naslijee, sud e donijeti rjeenje da se zaostavtina preda nadlenoj optini. Nasljedno-pravni zahtjevi poslije pravosnanosti rjeenja o naslijeivanju Rjeenje o naslijeivanju ostavinskog suda obuhvata raspored imovine za koju se u toku ostavinskog postupka znalo i utvrdilo da pripada zaostavtini. Meutim, poslije pravosnanosti rjeenja o naslijeivanju moe se pronai imovina za koju se u vrijeme donoenja rjeenja nije znalo da pripada zaostavtini. Tako, na primjer, ostavilac je imao kuu u mjestu van svoga prebivalita i ona nije uzeta u popis; ostavilac je imao ulog na tednji pa se za njega sazna tek docnije; ostavilac je imao potraivanje prema nekom licu koje ponudi isplatu svoga duga tek poslije zavretka ostavinske rasprave. U takvom sluaju treba razlikovati dvije osnovne situacije sve s obzirom na to da li je povodom smrti ostavioca voena ostavinska rasprava koja je zavrena rjeenjem o naslijeivanju ili je ostavinski postupak bio obustavljen zato to umrli nije ostavio imovine odnosno to je u zaostavtini bilo samo pokretnih stvari, a nijedno od lica pozvanih na naslijee nije trailo da se vodi ostavinski postupak: 1) ako je voena ostavinska rasprava, tj. ako se po pravosnanosti rjeenja o naslijeivanju pronae imovina za koju se u vreme donoenja rjeenja nije znalo da pripada zaostavtini, sud nee ponovo raspravljati zaostavtinu, ve e ovu imovinu novim rjeenjem raspodeliti na osnovu ranije donesenog rjeenja o naslijeivanju (dopunsko rjeenje). 2) ako ranije nije raspravljana zaostavtina, povodom naknadno pronaene imovine mogu nastati tri situacije: a) ako se naknadno pronaena imovina bude sastojala iz nepokretnosti, sud e pristupiti sprovoenju ostavinskog postupka po slubenoj dunosti bez obzira na dranje zainteresovanih lica; b) ako se naknadno pronaena imovina sastoji samo od pokretne imovine, sud e pristupiti sprovoenju ostavinskog postupka samo na zahtjev zainteresovanih lica. U sluaju da ova lica tek sada budu zahtijevala raspravljanje zaostavtine koja se sastoji samo iz pokretne imovine, ta rasprava e se odnositi na svu zaostavtinu, na sva pokretna dobra (i na ranije poznata i ona naknadno pronaena), ako pravovaljanim sporazumom izmeu zainteresovanih lica ranije poznata imovina nije ve bila podijeljena. v) u sluaju da su se u redovnom ostavinskom postupku nasljednici odrekli naslijea, a naknadno se pronae imovina ostavioca za koju se nije znalo u toku ostavinskog postupka, sud e pozvati te nasljednike koji su se odrekli od naslijea da se sada ponovo u odreenom roku izjasne da li ostaju kod odricanja ili trae da im se prizna pravo na naslijee na naknadno pronaenoj imovini. Ako se takvi nasljednici izjasne da

11

ele da se prime naslijea te naknadno pronaene imovine ostavioca, sud e donijeti dopunsko rjeenje o naslijeivanju u dopunskom ostavinskom postupku za dopunski (naknadno pronaeni) dio imovine ostavioca. Rjeenje kojim je raspodijeljena naknadno pronaena imovina, sud e dostaviti i nasljednicima koji su se odrekli naslijea. Ako se posle pravosnanosti rjeenja o naslijeivanju pronae testament, sud e ga proglasiti i dostaviti ostavinskom sudu, a zadrae njegov prepis. Ostavinski sud nee ponovo raspravljati zaostavtinu ve e obavijestiti zainteresovana lica o proglaenju testamenta i upozorie ih da mogu svoja prava na osnovu testamenta ostvarivati u parninom postupku. Na ovaj nain prua se mogunost zainteresovanim licima da trae izmjenu rjeenja ostavinskog suda s obzirom da se mijenja osnov pozivanja na naslijee na osnovu koga je ostavinski sud donio rjeenje. Zainteresovana lica trae od parninog suda da utvrdi da su momentom smrti ostavioca postali nasljednici i druga lica od onih kojima je ostavinski sud priznao to svojstvo rjeenjem o naslijeivanju. Presuda parninog suda moe predstavljati promjenu cijelog ili samo jednog dijela rjeenja ostavinskog suda. Ako po pravosnanosti rjeenja o naslijeivanju ili rjeenja o legatu neko lice koje nije uestvovalo u postupku za raspravljanje zaostavtine polae pravo na zaostavtinu kao nasljednik, ostavinski sud nee ponovo raspravljati zaostavtinu ve e to lice uputiti da moe svoje pravo ostvariti u parninom postupku. Odredbe o ponavljanju parninog postupka ne primjenjuju se na raspravljanje zaostavtine. Tako, kad je raspravljanje zaostavtine zavreno pravosnanim rjeenjem o nasleivanju ili rjeenjem o legatu, a postoje uslovi za ponavljanje postupka po pravilima parninog postupka, nee se ponoviti postupak za raspravljanje zaostavtine, ve e uesnici svoja prava moi ostvarivati u parninom postupku. Postupak kad je za raspravljanje zaostavtine nadlean inostrani organ - U sluaju da je za raspravljanje zaostavtine nadlean inostrani organ, sud na ijem je podruju ostavilac umro izdae po prijemu smrtovnice oglas kojim e pozvati sva lica u zemlji koja imaju zahtjeve prema zaostavtini kao nasljednici, legatari ili povjerioci, da u oglasnom roku, koji ne moe biti krai od 30 dana ni dui od 6 mjeseci i koji tee od dana objavljivanja oglasa u "Slubenom glasniku Republike Srpske", prijave svoje zahtjeve, jer e se u protivnom sluaju pokretna imovina iz zaostavtine predati nadlenom organu strane drave ili licu koje taj organ ovlasti za prijem te imovine. Pored objavljivanja u "Slubenom glasniku Republike Srpske", oglas e se objaviti i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi pogodan nain. Jedan primjerak oglasa dostavie se najbliem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane drave u naoj zemlji. Ako se radi o maloj vrijednosti zaostavtine, onda sud nee izdati oglas. U tom sluaju zaostavtina se ne smije predati prije nego to proteknu 3 mjeseca od dana smrti stranog dravljanina. Ako koji od nasljednika ili legatara prijavi svoj zahtjev, sud e zadrati zaostavtinu odnosno njen dio koji je potreban za pokrie tog zahtjeva sve dok organ strane drave ne donese pravosnanu odluku o tom zahtjevu. U pogledu prijavljenog zahtjeva sud e izvriti ovu odluku iz zadrane zaostavtine ili iz njenog dijela, a ostatak e predati organu strane drave. Ako neki poverilac prijavi svoje potraivanje, sud e zadrati zaostavtinu ili njen

12

dio koji je potreban za pokrie tog potraivanja sve dok to potraivanje ne bude podmireno ili obezbjeeno. Ako je za raspravljanje zaostavtine stranog dravljanina u pogledu njegove pokretne imovine nadlean inostrani organ, sud e ako svi nasljednici koji se nalaze u zemlji predloe da raspravu sprovede domai sud, pozvati sve nasljednike i legatare u inostranstvu da u roku od 6 mjeseci od dana dostavljanja poziva istaknu prigovor nenadlenosti sudu u Republici Srpskoj jer e u protivnom ostavinski postupak sprovesti domai sud. Poznati nasljednici kojima se ne zna boravite pozivaju se oglasom koji se objavljuje u "Slubenom glasniku Republike Srpske" i na oglasnoj tabli suda, a po potrebi i na drugi pogodan nain. Primjerak oglasa dostavlja se najbliem diplomatskom ili konzularnom predstavniku odnosne strane drave u naoj zemlji.

Sudska praksa
Oficijelnost ostavinskog postupka Ostavinski sud po slubenoj dunosti utvruje ta ini zaostavtinu ostavioca. Iz obrazloenja: Prvostepeni sud je obustavio ostavinski postupak nalazei da ostavilja nije imala druge imovine osim one koju je ugovorom o doivotnom izdravanju ostavila uesniku B.P. Meutim, uesnik B. je jo u toku ostavinskog postupka isticao da je ostavilja bila vlasnik i nepokretnosti - zemljita u pov. od oko 1 ha, koja nije obuhvaena ugovorom, to se istie sada i u albi, uz pozivanje na presudu istog suda P.br. 147/79 od 11.10.1979. godine, pa je potrebno da prvostepeni sud u ponovnom postupku na pouzdan nain utvrdi da li je ostavilja imala i druge imovine osim one koja je obuhvaena ugovorom o doivotnom izdravanju. (Reenje Okrunog suda u Valjevu, G. 538/05. od 1.IV 2005.) RASPRAVE ZAOSTAVTINE (lan 119. Zakona o vanparninom postupku) Kada se raspravlja zaostavtina pokojnog u ostavinskom postupku, pa se pojavi sporna okolnost u pogledu sastava zaostavtine, ne moe se doneti reenje o prekidu ostavinskog postupka sa sadrinom izreke: "da se utvrdi sastav zaostavtine pokojnog, po presudi Optinskog suda u aku P. br. .. ", shodno lanu 119. Zakona o vanparninom postupku. Iz obrazloenja:

13

Predmet zaostavtine nekog lica ne moe da bude sudska odluka, ve samo pravo koje je utvreno sudskom odlukom, pa se mora precizno definisati pravo utvreno navedenom presudom. (Reenje Optinskog suda u aku O. br. 366/05. od 8. juna 2006. i Reenje Okrunog suda u aku G. 1418/06. od 18. oktobra 2006. godine) ISTICANJE PRAVA NA NUNI DEO (lan 117. stav 2. i lan 118. Zakona o vanparnnom postupku) Pravo na nuni deo moe se sticati sve do pravnosnanog okonanja ostavinskog postupka, pa i u albenom postupku, osim u sluaju izriitog odricanja od ovog prava u prvostepenom ostavinskom postupku. Iz obrazloenja: Na ostavinskoj raspravi uesnici Stanojka kao zak. zastupnik mal. Dragane i ivane izjavila je da priznaje u njihovo ime zavetanje i prihvatila se kao njihov zakonski zastupnik prava naslea koje im pripada po zavetanju, meutim iz ovakve njene izjave nije jasno da li se ista izjanjavala i o pravu na nuni deo mal. uesnika, o emu je sud bio duan da od uesnice Stanojke uzme potpunu i jasnu izjavu, a kako ostavinski sud o pravu na nuni deo moe odluivati sve do okonanja ostavinskog postupka, jer se ovo pravo moe isticati svedo pravnosnanog okonanja ostavinskog postupka, pa i u albenom postupku, osim u sluaju kada su se uesnici ovog prava odrekli u prvostepenom ostavinskom postupku, a kako to ovde nije sluaj, i kako prvostepeni sud nije pravilno postupio utoliko to uesnike nije upoznao o njihovom pravu na nuni deo i o ovome nije uzeo jasnu i nedvosmislenu izjavu Okruni sud je naao da je alba osnovana, pa e u prvostepenom postupku sud ponovo pozvati uesnike i postupiti u smislu navedenih primedbi. (Reenje Okrunog suda u Valjevu G. br. 541/06, od 13. aprila 2006. godine) ROITE RADI RASPRAVLJANJA ZAOSTAVTINE (lan 115. Zakona o vanparnnom postupku) Da bi se raspravila zaostavtina ostavioca potrebno je da sud zakae roite shodno lanu 115. Zakona o vanparninom postupku), a prema lanu 1. istog zakona nuno je da tada raspravi sva pitanja od uticaja na zostavtinu, pravo na naslee, veliinu naslednog dela, pravo na legat i drugo. Shodno navedenom, ako se jedan od naslednika proglasi naslednikom, ali bez uzimanja naslednike izjave, takvo reenje nema pravnu vanost.

14

Iz obrzaloenja: Reenjem prvostepenog suda raspravljena je zaostavtina pokojnog i proglaeni su naslednici - deca ostavoca i utvrena je veliina naslednih delova. Povodom albe jedne od naslednika-uesnika drugostepeni sud je prvostepeno reenje ukinuo i predmet vratio sudu na ponovno odluivanje. Iz spisa proizilazi da je ostavilac ostavio sina i kerku, sastav zaostavtine nije sporan, a samo jedan naslednik - sin je dao naslednku izjavu. Prvostepeno reenje je doneto van roita, a prethodno nisu uzete naslednike izjave od kerke - podnosioca albe. U konkretnom sluaju povreene su odredbe l. 115. Zakona o vanparnnom postupku kojom je regulisano da za rasrpavu zaostavtine mora da se odredi roite prema l. 117. istog zakona, kada sud raspravlja sva pitanja koja se odnose na zaostavtinu, veliinu naslednog dela, legat i drugo. Zbog toga je potrebno da sud u ponovnom postupku zakae i donese odgovarajue reenje. (Reenje Optinskog suda u Gornjem Milanovcu O. br. 208/03. od 22. jula 2005. i Reenje Okrunog suda u aku G. br. 1143/05. od 5. oktobra 2005. godine) ZNAAJ OSTAVINSKOG REENJA (lan 122. Zakona o parninom postupku) Reenje kojim je raspravljena zaostavtina pokojnog ima deklarativni znaaj, shodno lanu 122. Zakona o vanparninom postupku. Iz obrazloenja: Samo se u parninom postupku moe utvrivati drugaiji udeo naslednika u imovini pokojnog, kada su supruga i erka pokojnog proglaeni naslednicima na stanu u delu od po jedne polovine, to je isticanje u albi naslednika-supruge, da treba da se utvrdi njen doprinos u sticanju stana u delu od jedne polovine po osnovu brane tekovine neosnovan, ve se to ima isticati u novom parninom postupku. (Reenje Optinskog suda u aku O. br. 532/05. od 19. aprila 2005. i Reenje Okrunog suda u aku G. 365/06. od 15 marta 2006.godine) Utvrivanje namera stranaka u posebnom postupku Zakon o vanparninom postupku (lan 121) Kada je najpre obustavljen postupak rasprave zaostavtine pokojnog, jer je pokojnik celom svojom imovinom raspolagao ugovorom o doivotnom izdravanju, pa je u parninom postupku poniten ugovor o doivotnom izdravanju, pravilno je reenje prvostepenog suda kojim je raspravljena zaostavtina pokojnika na osnovu zakona. U takvoj pravnoj situaciji nema mesta prekidu ostavinskog postupka radi utvrenja da je primalac izdravanja-pokojnik hteo svoj stan da pokloni erki inae davaocu izdravanja.
15

(Reenje Okrunog suda aak G-1339/2005. od 23.11.2005.)

Zakon o vanparninom postupku (lan 130) Naslednici koji nisu uestvovali u ostavinskom postupku, a koji polau pravo na zaostavtinu nakon pravosnanosti reenja o nasleivanju ne mogu svoje pravo na naslee ostvariti u ostavinskom postupku koji je ve zavren. (Reenje Okrunog suda u Niu G-6/2006. od 07.02.2006.) Rjeenje o neraspravljanju Ne stoje albeni prigovori da je prvostepeni sud pogreno primjenio odredbe lana 222 i 240 ZON-a . Iz nesporne injenice da ostavinski postupak iza M.K. nije proveden iz razloga to isti nije imao imovine, prvostepeni sud zauzima pravilan stav da u takvoj situaciji tuitelji kao eventualni zakonski nasljednici imaju status lica pozvanih na naslijee, te u smislu stava 3. lana 222. ZON-a isti svoja prava mogu osvarivati samo kada se steknu uvjeti za raspravljanje ostavtine. U konkretnom sluaju ti uvjeti bi se mogli stei samo ukoliko Zakonom o restituciji ili nekim drugim zakonskim osnovom se izvri povrat imovine ostaviocu. Pogrean je stav alitelja da sporne nekretnine prestavljaju naknadno pronadjenu imovinu, jer sve dok to pravo ostavitelj ili njegovi nasljednici ne steknu prema Zakonu, utvrdjenje takvih prva je preuranjeno. Stoga je pravilan stav prvostepenog suda da tuitelj sa svojim zahtjevom za utvrdjivanje da su zakonski nsljednici usmjeren protiv tuenika kao trecih lica, nije osnovan.
( Presuda Kantonalnog suda u Travniku Broj-G;437/01 od 28.06.2002.god)

alilac koji se pojavljivao kao zainteresovano lice u ostavinskom postupku , nije lice ovlaeno za podnoenje albe u ostavinskom postupku..alilac nije ni zakonski ni testamentalrni nasljednik, niti legatar, dakle nije lice koje polaui prava na nasljedstvo moe da uestvuje u ostavinskom postupku.Ugovor o doivotnom izdravanju nije ugovor o nasljeivanju, nego ugovor o teretnom raspolaganju imovine ostavitelja za ivota u skladu sa l. 120.Zakona o nasljeivanju, te imovina koja je obuhvaena ugovorom o doivotnom izdravanju I ne ini ostavinsku masu, koja dakle nije predmet nasljeivanja. Svoja prava iz ugovora o doivotnom izdravanju alilac A.V. moe ostavarivati u parnici protiv zakonskih nasljendika ostavitelja P.A (eventualno direktnim zahtjevom za upis prava zk.uredu).Samo zakonski nasljednici ostavitelja (u ovom sluaju barat I sestra) su ovlaeni da trae raspravljanje ostaviteljeve imovine, kao stranke u postupku. ( Rjeenje Okrunog suda u Bijeljini broj 80 0 O 006135 09 G od 06.05.2009.godine )

16

PRAKSA USTAVNOG SUDA BIH Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeu od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatida Hadiosmanovi, potpredsjednici Miodrag Simovi i Valerija Gali i sudije Seada Palavri i Krstan Simi, na sjednici odranoj 13. septembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1182/06, rjeavajui apelaciju Danice Nestorovi, na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 16. stav 4. taka 9. i lana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne iHercegovine broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedoputena apelacija Danice Nestorovi podnesena protiv Rjeenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj G-1037/05 od 27. januara 2006. godine, i Rjeenja Opinskog suda u Tuzli, broj O-774/02 od 28. aprila 2005. godine, zbog toga to je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOENJE
1. Danica Nestorovi (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Busovae, koju zastupa Miro Bla, advokat iz Vteza, podnijela je, 19. aprila 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rjeenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj G-1037/05 od 27. januara 2006. godine, i rjeenja Opinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Opinski sud), broj O-774/02 od 28. aprila 2005. godine. 2. Rjeenjem Opinskog suda, broj O-774/02 od 28. aprila 2005. godine, odbaena je kao nedoputena alba apelatice protiv rjeenja o nasljeivanju istog suda, broj O-774/02 od 2. juna 2003. godine, a koje rjeenje je postalo pravosnano 13. oktobra 2003. godine. U toku postupka je utvreno da apelantica nema svojstvo stranke u postupku raspravljanja zaostavtine, jer je lanom 167. Zakona o nasljeivanju (Slubeni list BiH, br. 7/80 i 15/80) utvreno da se strankom u ostavinskom postupkusmatraju nasljednici i legatari kao i druga lica koja ostvaruju neko pravo iz zaostavtine, koja svojstva apelantica nije imala. Apelantica nije ostvarila to pravo niti je utvreno da apelantica potpada pod pojam druga lica u smisla lana 86. Zakona o nasljeivanju, obzirom da je zakon odredio da u tu kategoriju spadaju testamentarni nasljednici odreeni suspenzivnim uvjetom ili sa

17

odgodnim rokom koji imaju poloaj ekalaca, zatimlica koja su u toku postupka istakla zahtjev za nasljedstvo, makar imto pravo nije priznato iutvreno, kao ilica kojima je pripalo plodouivanje ilikoje drugo pravo iz zaostavtine. 3. Rjeenjem Kantonalnog suda, broj G-1037/05 od 27. januara 2006. godine, odbijena je alba apelantice i prvostepeno rjeenje potvreno. Kantonalni sud je potvrdio razloge koje je naveo prvostepeni sud da apelantica, kao biva supruga ostavitelja, nije stranka u postupku, koja moe ostvarivati nasljedna prava u skladu sa zakonom i koja moe samo u posebnoj parnici protiv zakonskih nasljednika dokazivati takvo svoje pravo i to do okonanja ostavinskog postupka, na to je od strane prvostepenopg suda bila I upuena, to je apelantica propustila da uini. 4. Apelantica se ali da joj je osporenim rjeenjima povreeno pravo na pravian postupak iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava I osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine ilana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. 5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je poao od odredaba lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, lana 16. stav 4. taka 9. Pravila Ustavnog suda. lan VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine glasi: Ustavni sud, takoer, ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. lan 16. stav 4. taka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedeih sluajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa U 6. U odnosu na pravo na pravino suenje, Ustavni sud smatra da je potrebno najprije odgovoriti napitanje da li se postupak u kojem je doneseno Rjeenje Opinskog suda, broj O-774/02 od 28. aprila 2005. godine, moe smatratisporom u smislu lana 6. stav 1. Evropske konvencije. 7. U vezi sa postojanjem spora o pravu, Ustavni sud upuuje na principe iznijete u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i saete u njegovoj presudi Benthem od 23. oktobra 1985. godine (serija A, broj 97, strane 14-15, stav 32). Ustavni sud podsjea na svoj ve izneseni stav da sam ostavinski postupak ne predstavlja spor u smislu lana
18

6. stav 1. Evropske konvencije, jer se nuno ne odluuje o graanskim pravima i obavezama (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 65/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljenu u Slubenomglasniku Bosne I Hercegovine broj 43/03). 8. Stoga, Ustavni sud zakljuuje da je apelacija u odnosu na osporena rjeenja u vezi sa krenjem prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa UstavomBosne iHercegovine. 9. Ustavni sud podsjea da lan 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju titi samo postojeu imovinu, ali ne ukljuuje prava ili oekivanja na stjecanje imovine u budunosti, npr., putem nasljedstva (vidiEvropskisud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, tom31. stav 50; Odluka Ustavnog suda brojU 37/00, objavljena u Slubenom glasniku BiH broj 24/02 od 29. augusta 2002. godine i Odluka brojU 12/01, objavljena u Slubenom glasniku BiH broj 20/02 od 3. augusta 2002. godine). U konkretnom predmetu apelantica je oekivala da e putem nasljedstva postati vlasnica imovine, te stoga slijedi da je apelacija u odnosu na osporena rjeenja redovnih sudova, u vezi sa krenjem prava na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne iHercegovine ilana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiaeinkompatibilna sa UstavomBosne iHercegovine. 10. U skladu sa navedenim, a imajuiu vidu odredbu lana 16. stav 4. taka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj e se apelacija odbaciti kao nedoputena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa UstavomBosne iHercegovine, Ustavnisud je odluio kao u dispozitivu ove odluke. 11. U skladu sa lanom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konane I obavezujue. Predsjednic Ustavnog suda Bosne iHercegovine Hatida Hadiosmanovi

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeu od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatida Hadiosmanovi, potpredsjednici Miodrag Simovi i Valerija Gali i sudije Seada Palavri i Krstan Simi,

19

na sjedniciodranoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3235/06, rjeavajuiapelaciju Z.V. i J.V., na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 16. stav 4. taka 9. i lana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedoputena apelacija Z.V. i J.V. podnesena protiv Rjeenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-G-06-000 910 od 21. septembra 2006. godine, i Rjeenja Opinskog suda Mostar, broj O-45/99- od 8. juna 2006. godine, zbog toga to je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOENJE
1. Z.V. i J.V. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju advokati Sanja Ilii-Lukenda i Gorjana ajin iz itluka, podnijeli su, 1. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rjeenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-G-06-000 910 od 21. septembra 2006. godine (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Rjeenja Opinskog suda Mostar (u daljnjemtekstu:Opinskisud ), broj O-45/99- od 8. juna 2006. godine. 2. Apelant Z.V., zakonski nasljednik iza umrlog Petra Vasilja zvanog Pero, podnio je, 7. oktobra 2005. godine, Opinskom sudu prijedlog da se rasporedi naknadno pronaena zaostavtina umrlog koja nije raspravljena u osnovnom Rjeenju o nasljeivanju Opinskog suda itluk, broj O45/99 od 22. jula 1999. godine, a koja se odnosi na izvanknjino vlasnitvo na kui izgraenoj na k.. 4515 upisanoj u posjedovnom listu broj 335 k.o. Meugorje. Na oznaenoj nekretnini u posjedovnom listu jo uvijek je kao posjednik oznaen Krian Vasilj sin Mate. 3. Rjeenjem Opinskog suda, broj O-45/99- od 8. juna 2006. godine, odbijen je prijedlog apelanta za donoenje dopunskog rjeenja o nasljeivanju. U obrazloenju Rjeenja Opinskisud je naveo da je u lanu 2. Zakona o nasljeivanju utvreno da predmet nasljeivanja mogu biti stvari i prava koji su ostaviteljipripadali u momentu njegove smrti. Opinskisud smatra da okolnost da nekretnina nije upisana u zemljine knjige na ime ostavitelja nije zapreka da bude predmet ostavinske imovine, ukoliko je oznaena

20

nekretnina u evidencijikatastra upisana na ostavitelja. U konkretnomsluaju nekretnina nije bila upisana na imenu ostavitelja Petra Vasilja niti u katastru nekretnina, a zakon ne dozvoljava da se u ostavinskom postupku raspravlja o pravnoj valjanosti ili pak o sticanju prava vlasnitva graenjem na tuem zemljitu to bise eventualno moglo utvrivatisamo u parninompostupku. 4. Kantonalni sud, rjeavajui o albi apelanata protiv rjeenja Opinskog suda, donio je Rjeenje, broj 007-0-G-06-000 910 od 21. septembra 2006. godine, kojim je albu apelanata odbio kao neosnovanu ipotvrdio prvostepeno rjeenje. 5. Apelantise ale na povredu prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne iHercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju iprava na zabranu diskriminacije iz lana II/4. Ustava Bosne iHercegovine ilana 14. Evropske konvencije. 6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je poao od odredaba lana VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine, lana 16. stav 4. taka 9. Pravila Ustavnog suda. lan VI/3.b) Ustava Bosne iHercegovine glasi: Ustavni sud, takoer, ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. lan 16. stav 4. taka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedeih slua 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; 7. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li se konkretni postupak pred redovnim sudovima moe smatrati sporom u smislu lana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa postojanjem spora o pravu iliinjenicama, Ustavnisud ukazuje na principe iznijete u sudskoj praksiEvropskog suda za ljudska prava I na vlastitu jurisprudenciju prema kojoj ostavinski postupak, sam po sebi, ne predstavlja spor u smislu lana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Evropski
21

sud za ljudska prava, Benthem protiv Holandije, presuda od 23. oktobra 1985. godine, Serija A, broj 97, strane 14-15, stav 32.; Ustavnisud, odluka broj U-65/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljenu u Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, broj43/03). U konkretnom sluaju, apelanti osporavaju rjeenja Opinskog i Kantonalnog suda donesena uostavinskom postupku. Imajui u vidu navedenu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, Ustavni sud je zakljuio da je apelacija u pogledu prava na pravino suenje nedoputena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa UstavomBosne iHercegovine. 8. U vezi sa navodima apelanata o krenju prava na imovinu, Ustavni sud podsjea da lan 1.Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju garantuje pravo svakoga na mirno uivanje njegove imovine, to se konsekventno primjenjuje samo na postojeu imovinu neke osobe i ne garantuje pravo na sticanje imovine, bilo putem zakonskog nasljeivanja ili dobrovoljnog raspolaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Marcx protiv Belgije od 13. juna 1979. godine, serija A broj 31, stav 50). 9. U konkretnom sluaju, Ustavni sud zapaa da se apelanti upravo ale na nemogunost sticanja imovine putem nasljeivanja. U predmetnomostavinskompostupku nije utvreno da predmetna nekretnina predstavlja imovinu ostavitelja pa kao takva nije mogla ui u ostavinsku masu ostavitelja. Na osnovu izloenog, Ustavni sud konstatuje da predmetna nekretnina u konkretnom sluaju ne predstavlja postojeu imovinu apelanata koja uiva zatitu u smislu lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga je apelacija u odnosu na pravo na imovinu nedoputena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa UstavomBosne iHercegovine. 10. Nadalje, u vezi sa navodima apelanata o diskriminaciji, Ustavni sud ukazuje da je, prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju iz lana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znai da ovaj lan ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, ve se na diskriminaciju po ovom lanu neko lice moe pozvati samo u vezi sa uivanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom. Iako utvrivanje krenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu lana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj lan nee moi primijeniti ukoliko injenice konkretnog sluaja ne ulaze u opseg garantovanog prava (vidi, Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemake, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291B, stav 22). 11.
22

Ustavni sud zapaa da se postupak u konkretnom sluaju odnosio na ostavinski postupak, a ne na bilo koji aspekt nekog od Ustavom Bosne i Hercegovine zatienog prava. Stoga, imajui u vidu ve navedeno, injenice koje apelanti u apelaciji navode ne ulaze u opseg zatite tih ustavnih prava, tako da se ne moe primijeniti lan II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i lan 14. Evropske konvencije. Na osnovu toga, Ustavni sud zakljuuje da se navodi o krenju prava na nediskriminaciju, takoe moraju odbaciti poto nisu kompatibilniratione materiae sa UstavomBosne iHercegovine. 12. U skladu sa navedenim, a imajuiu vidu odredbu lana 16. stav 4. taka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj e se apelacija odbaciti kao nedoputena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa UstavomBosne iHercegovine, Ustavnisud je odluio kao u dispozitivu ove odluke. 13. U skladu sa lanom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konane I obavezujue. Predsjednica Ustavnog suda Bosne iHercegovine Hatida Hadiosmanovi U Bijeljini 11.11.2009.godine Selma airovi Sudija Osnovnog suda u Bijeljini

23