* Porodično pravo u BiH je uređeno entitetskim zakonima, odnosno Porodičnim zakonom RS

(„Sl. Glasnik RS“, br.54/02, 41/08 i 63/14).

1. BRAK, PORODICA I OSNOVNI POJMOVI
Porodično pravo je grana prava koja se bavi uređenjem porodičnih odnosa.
Porodični odnosi koje ovaj zakon uređuje su: zaključenje braka, lična prava i dužnosti
bračnih supružnika, prestanak braka, odnosi roditelja i djece i drugih srodnika, usvojenje,
starateljstvo, izdržavanje, imovinski odnosi između bračnih, vanbračnih supružnika, i
drugih srodnika i određeni oblici pravne zaštite porodice.
Porodica je životna zajednica roditelja i djece i drugih srodnika.
RS obezbjeđuje - posebnu zaštitu porodici, majci i djetetu u skladu sa međunarodno
priznatim ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Maloljetne članove porodice i punoljetna lica koja nisu sposobna za samostalno
preduzimanje pravnih radnji u pravnim postupcima kad se radi o zaštiti ili ostvarivanju
njihovih prava i interesa zastupa - po službenoj dužnosti organ starateljstva.
Pod nasilničkim ponašanjem podrazumijeva se - svako narušavanje fizičkog i psihičkog
integriteta (Zakon u ravnopravnosti polova u BiH).
Poslove zaštite i pružanja pravne pomoći porodici i njenim članovima po postupku
određenim zakonom obavlja - opštinski organ uprave nadležan za poslove socijalne
zaštite (organ starateljstva).
Porodica i njeni članovi uživaju sudsku zaštitu.
Svi organi, organizacije i fizička lica dužni su - bez odlaganja obavijestiti organ
starateljstva u pogledu djetetovih prava, naročito nasilju, zlostavljanju, polnim
zloupotrebama i zlostavljanju djeteta.
Svako slobodno odlučuje - o zaključenju braka, zasnivanju porodice i rađanju djece.
Roditelji su dužni - starati se o životu i zdravlju svoje djece, kao i o njihovom podizanju,
vaspitanju i obrazovanju. Djeca su dužna - starati se o svojim roditeljima, odnositi se
prema njima sa poštovanjem i pomagati im kad je to potrebno. Usvojenjem se između
usvojioca i usvojenika - uspostavljaju odnosi koji postoje između roditelja i djece, sa
ciljem da se djetetu koje se usvaja pruže uslovi života kakve imaju djeca, koja žive u
porodici.
Prava i dužnosti roditelja i drugih srodnika prema djeci, kao i prava i dužnosti djece
prema roditeljima i srodnicima jednaka su, bez obzira na to da li su djeca rođena u braku
ili van braka.
Izdržavanje se, u pravilu, određuje prema potrebama primaoca izdržavanja i
mogućnostima davaoca izdržavanja.
Zajednica života žene i muškarca, koja nije pravno uređena na nači propisan zakonom
(vanbračna zajednica) izjednačena je sa bračnom zajednicom u pogledu prava na
međusobno izdržavanje i drugih imovinskih odnosa, pod uslovima i na način propisan
zakonom.
2. USLOVI ZA PUNOVAŽNOST BRAKA
Brak je zakonom uređena zajednica života između muža i žene.
Za postojanje braka potrebno je:
1. da su budući bračni partneri različitog pola,
2. da su pred matičarem saglasno i slobodno izjavili volju za sklapanje braka,
3. da je izjava data pred nadležnim opštinskim organom uprave.
Ako pri zaključenju braka nije ispunjen bilo koji od navedenih uslova, brak je ništav.
Tužbu za poništenje braka – može da podnese svako lice, koje ima pravni interes, i organ
starateljstva.
Bračne smetnje su činjenice ili okolnosti koje ometaju zaključenje punovažnog braka.
To su: bračnost, maloljetstvo, nesposobnost za rasuđivanje, srodstvo, nedostatak volje i
fiktivni brak.
1. bračnost - brak ne može zaključiti lice koje je već u braku,
2. maloljetstvo - brak ne može zaključiti lice koje nije navršilo 18 godina. Izuzetno, sud
može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje braka licu starijem od 16 godina,
ako utvrdi da postoje opravdani razlozi i da je to lice duševno i tjelesno sposobno za
vršenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka,
3. nesposobnost za rasuđivanje - brak ne može zaključiti lice koje nije sposobno za
rasuđivanje, a zbog duševne bolesti, duševne nerazvijenosti ili iz drugih razloga,
4. srodstvo:
1. krvno srodstvo - brak se ne može zaključiti između krvnih srodnika u pravoj
liniji bez obzira na stepen srodstva i pobočnoj liniji do 4. stepena. Odredbe
koje se odnose na krvno srodstvo primjenjuju se i na potpuno usvojenje.
2. srodstvo po tazbini - brak ne mogu zaključiti svekar i snaha, zet i punica,
očuh i pastorka, maćeha i pastorak, bez obzira na to da li je prestao brak čijim
je sklapanjem nastalo ovo srodstvo. Izuzetno, iz opravdanih razloga sud može
u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka.
5. nedostatak volje - brak nije valjan ako je na njegovo zaključenje supružnik pristao:
1. u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili
2. u zabludi o ličnosti drugog supružnika ili o njegovoj bitnoj osobini.
Zabluda o ličnosti supružnika postoji - kad je supružnik mislio da stupa u brak
s jednim licem, a stupio je u brak s drugim.
Zabluda o bitnoj osobini supružnika postoji - kad se radi o osobini, odnosno
okolnosti koja bi drugog bračnog partnera odvratila od zaključenja braka da je
za nju znao, a naročito u slučaju, npr. krajnje opasne ili teške bolesti,
protivprirodne navike, polne nemoći, trudnoće žene sa drugim muškarcem,
nečasnog zanimanja, ranije osude zbog kriv. djela učinjenog iz nečasnih
pobuda.
6. fiktivni brak - brak nije valjan ako nije zaključen u cilju zajednice života bračnih
supružnika, npr. zaključen je radi ostvarenja nekog drugog cilja - stambeno, penziono ili
neko drugo pravo.
Bračne zabrane
Brak ne mogu zaključiti: usvojenik i usvojilac za vrijeme trajanja nepotpunog usvojenja.
štićenik i staralac za vrijeme trajanja starateljstva.
U oba slučaja, iz opravdanih razloga sud može, u vanparničnom postupku, ovim licima -
na njihov zahtjev dozvoliti zaključenje braka - uz prethodno pribavljeno mišljenje organa
starateljstva. Brak zaključen protivno navedenom, u oba slučaja - ne može se poništiti,
već se poništava usvojiteljski odnos.
3. POSTUPAK ZAKLJUČENJA BRAKA
Lica koja namjeravaju da stupe u brak podnose prijavu matičaru - u opštini u kojoj žele da
zaključe brak. Uz prijavu se prilažu izvodi iz MKR, a kad je to potrebno i dr. isprave.

Matičar, nakon podnošenja prijave, provjerava:

1. da li postoje bračne smetnje ili zabrane,
2. dogovara datum zaključenja braka u sporazumu s budućim supružnicima,
3. preporučuje budućim supružnicima da se uzajamno obavijeste o zdravstvenom stanju,
da posjete porodično savjetovalište i upoznaju sa mogućnostima planiranja porodice.
Zaključenju braka prisustvuju - budući supružnici, dva svjedoka i matičar, gradonačelnik
grada, odnosno načelnik opštine ili delegirani odbornik.
Izuzetno, zakon dozvoljava zaključenje braka putem punomoćnika, odnosno u prisustvu
samo jednog supružnika i punomoćnika drugog supružnika. Punomoć mora biti ovjerena-
na sudu ili kod notara.
Postupak zaključenja braka počinje izvještajem matičara - da su podnosioci prijave prisutni
i da ne postoje bračne smetnje ili zabrane za zaključenje braka. Ako na izvještaj matičara
nema prigovora, matičar će upoznati buduće supružnike sa njihovim pravima i
dužnostima, te sa značajem braka.
Nakon toga slijedi uzimanje izjava od budućih supružnika - da li pristaju na zaključenje
braka.
Izjave o pristanku budućih supružnika, matičar upisuje u MKV, u koju se, nakon toga,
potpisuju supružnici, gradonačelnik, svjedoci i matičar. Odmah po zaključenju braka,
supružnicima se izdaje izvod iz MKV.
4. PRESTANAK BRAKA (načini prestanka braka)
Brak prestaje:
1) poništenjem braka - ako se utvrdi da su pri zaključenju braka nije bio ispunjen neki
od uslova za zaključenje braka (brak se u ovom slučaju poništava
podnošenjem tužbe za poništenje u parničnom postupku),
2) razvodom braka,
3) smrću supružnika,
4) proglašenjem nestalog supružnika umrlim.
4.1. PONIŠTENJE BRAKA
Razlozi za poništenje braka su bračne smetnje. Postupak se pokreće tužbom. Brak
prestaje - kad presuda o poništenju postane pravosnažna. Brak će se poništiti:

- u slučaju fiktivnog braka - pravo podizanja tužbe imaju supružnik, lice koje ima pravni
interes da brak bude poništen i organ starateljstva,
- u slučaju bračnosti - neće se poništiti, ako je raniji brak u međuvremenu prestao,
- u slučaju duševne bolesti, duševne nerazvijenosti i drugih razloga - pravo podizanja tužbe
ima supružnik i organ starateljstva. Nakon prestanka ove smetnje, pravo na podizanje
tužbe ima samo supružnik koji je bio nesposoban za rasuđivanje i to u roku od 1 godine
od prestanka nesposobnosti za rasuđivanje, a ako je supružniku oduzeta ili ograničena
poslovna sposobnost, u roku od 1 godine od pravosnažnosti odluke o vraćanju poslovne
sposobnosti,
- u slučaju bračne smetnje srodstva (u pravoj i pobočnoj liniji do 4. stepena) - pravo na tužbu
imaju supružnici, organ starateljstva i javno tužilaštvo,
- u slučaju maloljetstva - pravo organa starateljstva i roditelja maloljetnika na podizanje
tužbe prestaje kad maloljetnik navrši 18 godina. Nakon toga samo supružnik, koji je u
momentu zaključenja braka bio maloljetan može podići tužbu, ali samo u roku od 1
godine od punoljetstva,
- u slučaju nedostatka volje - poništenje braka može tražiti samo supružnik koji je pod
uticajem prijetnje zaključio brak, odnosno koji je u zabludi pristao na brak. Tužba se
može podnijeti u roku od 1 godine od izvršenja prijetnje, odnosno od dana saznanja za
zabludu, ako su supružnici su za to vrijeme živjeli zajedno,
- u slučaju srodstva po tazbini, pravo na tužbu imaju supružnici.
2)

Sud može odbiti zahtjev za poništenje braka, u slučaju bračnih smetnji maloljetstva i
srodstva po tazbini, ako se utvrdi da su u vrijeme zaključenja braka postojali ili su
naknadno nastali opravdani razlozi zbog kojih se moglo dozvoliti zaključenje braka.
4.2. RAZVOD BRAKA
Supružnik može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed
čega je zajednički život nepodnošljiv.
Razvod braka može se zahtijevati:

1. tužbom - muž nema pravo pravo na tužbu za razvod - za vrijeme trudnoće ili dok
njihovo dijete ne navrši 1 godinu života,
2. zahtjevom za sporazumni razvod braka - sud će razvesti brak na osnovu sporazuma
supružnika ako nemaju maloljetnu djecu - zajedničku ili usvojenu ili djecu nad kojom je
produženo roditeljsko pravo. Ako jedan od supružnika prije donošenja I-stepene presude
o razvodu braka odustane od sporazuma - postupak se obustavlja.
3. zajedničkim predlogom za razvod braka – mogu ga podnijeti supružnici koji imaju
maloljetnu djecu - zajedničku ili usvojenu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko
pravo. Ako jedan od supružnika odustane od zajedničkog predloga, a drugi ostane pri
zahtjevu da se brak razvede - taj prijedlog će se smatrati tužbom za razvod braka.
U slučaju razvoda braka - svaki od supužnika može zadržati prezime koje je imao u
vrijeme razvoda braka.
4.2.1. MIRENJE
Prije pokretanja postupka za razvod braka supružnici koji imaju zajedničku ili usvojenu
maloljetnu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo obavezni su - da pred
nadležnim organom starateljstva pokrenu postupak mirenja.
Organ starateljstva nije dužan da zakaže ročište za pokušaj mirenja (o čemu će obavijestiti
supružnika, radi podnošenja tužbe sudu):
- ako je boravište jednog od supružnika nepoznato najmanje 6 mjeseci;
- ako je jedan od supružnika nesposoban za rasuđivanje;
- ako jedan ili oba supružnika žive u inostranstvu;
Organ starateljstva zakazuje ročište za pokušaj mirenja u roku od 30 dana od dana
pokretanja postupka mirenja, na koje poziva oba supružnika. U postupku mirenja
supružnike ne mogu zastupati punomoćnici.
Postupak će se obustaviti - ako se pozivu ne odazovu oba supružnika ili onaj supružnik koji
namjerava podnijeti tužbu za razvod braka. Ako nakon obustave postupka bude
podnesena tužba ili zajednički prijedlog za razvod braka - sud će tužbu, odnosno
prijedlog odbaciti.
Na ročištu će ovlašteno lice organa starateljstva pokušati da izmiri supružnike, a po
potrebi preporučiće im da se obrate savjetovalištima, koja im mogu dati potreban savjet.
Organ starateljstva je obavezan da provede postupak mirenja supružnika u roku od 2
mjeseca.
Ako mirenje ne uspije organ starateljstva će nastojati da se supružnici sporazumiju:
- o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke maloljetne djece,
- supružanskom izdržavanju,
- podjeli zajedničke imovine, vraćanju poklona i drugim pitanjima značajnim za
supružnike i njihovu maloljetnu djecu.
4.2.2. Postupak u bračnim sporovima
Parnični postupak za poništenje i razvod braka (bračni spor) pokreće se:
3) tužbom,
4) zajedničkim prijedlogom za razvod braka,
5) zahtjevom za sporazumni razvod braka.
Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarjeva, niti je ograničeno drugim rokovima i
uslovima.
Pravo na podizanje tužbe vezano je za ličnost bračnih drugova. Nasljednici mogu samo
nastaviti već započeti postupak.
U postupku u bračnim sporovima javnost je isključena.
U bračnim sporovima ne može se izreći:
- presuda zbog izostanka, niti
- presuda na osnovu priznanja.
Tužilac može tužbu povući:
bez pristanka tuženog - do zaključenja glavne rasprave,
a s pristankom tuženog - dok postupak nije pravnosnažno završen.
Do pravosnažnog okončanja spora - supružnici mogu povući zajednički predlog i zahtjev za
sporazumni razvod braka.

I-stepeni sud će rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i da se postupak

obustavlja:
- ako je povlačenje tužbe, zajedničkog predloga i zahtjeva za sporazumni razvod braka
uslijedilo nakon donošenja I-stepene presude,
- kad je od zahtjeva za sporazumni razvod odustao samo jedan od bračnih supružnika i
- u slučaju smrti supružnika, čime se ne dira u pravo nasljednika da nastave postupak.
U bračnim sporovima odricanje od tužbenog zahtjeva - ima isto pravno dejstvo kao i
povlačenje tužbe.
Presudom kojom se brak poništava ili razvodi, sud će po službenoj dužnosti odlučiti i o:
zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke djece, kao i o izdržavanju bračnog supružnika,
ako je on to zahtijevao. Kad se odlučuje o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke
djece, u tom slučaju u sporu učestvuje organ starateljstva.
U toku postupka sud može, po službenoj dužnosti, rješenjem odrediti - privremene mjere
radi izdržavanja maloljetne djece, kao i za njihov smještaj. Privremene mjere sud može
odrediti - i u korist supružnika, po njegovom prijedlogu.
5. OČINSTVO, VANBRAČNO OČINSTVO, PRIZNANJE OČINSTVA, OSPORAVANJE
MATERINSTVA I OČINSTVA I UTVRĐIVANJE OČINSTVA
5.1. MATERINSTVO I OČINSTVO * Odredbe o utvrđivanju, odnosno osporavanju očinstva
shodno se primjenjuju i na utvrđivanje, odnosno osporavanje materinstva.
* Sticanje bračnog statusa djeteta uslovljeno je kumulativnim postojanjem 3 elementa:
1. da su roditelji u vrijeme začeća djeteta bili u braku;
2. da je dijete rodila žena koja je u vrijeme njegovog rođenja ili začeća bila u braku (bračno
materinstvo);
3. da mu je otac u vrijeme njegovog rođenja ili začeća bio u braku sa njegovom majkom (bračno
očinstvo).
Bračno materinstvo zasniva se rođenjem - djetetova majka je žena koja ga je rodila.
Bračno očinstvo zasniva se na pretpostavci da je otac onaj na koga brak ukazuje - ocem
djeteta smatra se muž majke, ako je dijete rođeno u braku ili u roku do 300 dana po
prestanku braka. Ova pretpostavka, ne može ukazati na oca djeteta u sljedećoj situaciji:
Kad žena neposredno po prestanku braka zaključi novi brak i u njemu se rodi dijete, a
prije isteka roka od 270 dana po prestanku prethodnog braka - ocem djeteta smatra se
muž majke iz prethodnog braka, osim ako muž majke iz kasnijeg braka, uz njenu
saglasnost, prizna dijete kao svoje.
Priznanje vanbračnog očinstva
Matičar - odmah po saznanju za rođenje djeteta van braka poziva majku da se izjasni o
tome - ko je otac djeteta i da o tome obavijesti organ starateljstva.
Ukoliko se majka izjasni - organ starateljstva poziva označeno lice da izjavi da li je otac
djeteta. Navodni otac može priznati dijete, a ako izjavi da nije otac ili ne da nikakvu izjavu -
majka ima mogućnost podnošenja tužbe za utvrđivanje očinstva.
Očinstvo se može priznati:
- pred matičarem, organom starateljstva, sudom ili nekim drugim državnim organom
ovlaštenim za sastavljanje javnih isprava. Organ pred kojim je dato ovo priznanje dužan
je da zapisnik dostavi matičaru nadležnom za upis djeteta u MKR,
- u testamentu.
Izjava o priznanju očinstva može se dati i preko punomoćnika - punomoć mora biti
ovjerena i sadržavati izričito uputstvo punomoćniku da da izjavu o priznavanju očinstva
određenog djeteta, koje je rodila određena žena.
Saglasnost majke, odnosno djeteta sa priznanjem – takođe je uslov za punovažnost
priznanja. Saglasnost majke je dovoljna - za dijete mlađe od 16 godina, u suprotnom je
potrebna i saglasnost djeteta, osim ako je dijete trajno nesposobno za rasuđivanje. Ako je
majka umrla, proglašena umrlom ili joj je potpuno oduzeta poslovna sposobnost -
saglasnost sa priznanjem može dati staralac djeteta, uz odobrenje organa starateljstva.
Data izjava o priznanju očinstva/materinstva ne može se opozvati. Lice koje je priznalo
očinstvo, a kasnije sazna za okolnosti koje bi isključivale njegovo očinstvo - može
očinstvo osporavati tužbom - u roku od 1 godine po saznanju ove okolnosti, a najkasnije
u roku od 5 godina od davanja izjave o priznavanju.
Očinstvo može priznati i maloljetnik ako je stariji od 16 godina, kao i lice kome je
ograničena poslovna sposobnost - ako je sposobno shvatiti prirodu i značenje izjave o
priznanju očinstva.
Dijete se u pravilu priznaje nakon rođenja i za vrijeme njegovog života. Međutim, zakon
dozvoljava mogućnost priznanja - kako prije rođenja, tako i poslije smrti djeteta.
Priznanje djeteta prije rođenja - proizvodi pravne posljedice samo ako se dijete rodi živo.
Zakon propisuje mogućnost priznanja očinstva i poslije smrti djeteta - ali samo pod
uslovom da je ono ostavilo potomstvo.
Tužbu za utvrđivanje očinstva može podnijeti:
1. lice koje je priznalo dijete za svoje - ako se majka ili dijete - kad je njihova
saglasnost potrebna, ne saglase s priznanjem očinstva ili se ne izjasne o tome u
propisanom roku - lice koje je priznalo očinstvo može, u roku od 3 godine po
prijemu obavještenja o nesaglasnosti, tužbom tražiti da njegovo očinstvo utvrdi
sud,
2. dijete do navršene 25. godine života; ako je dijete maloljetno ili poslovno
nesposobno, tužbu u njegovo ime podnosi lice koje ga po zakonu zastupa,
odnosno staralac s odobrenjem organa starateljstva,
3. majka do navršene 18. godine života djeteta,
 4. organ starateljstva u roku od 1 godine poslije rođenja djeteta - ako je majka
označila određeno lice za oca djeteta pred matičarem, a kasnije, zanemarujući
interese djeteta, ne pokrene postupak za utvrđivanje očinstva.
6.2. Osporavanje očinstva i materinstva
* Osporiti se može očinstvo i materinstvo utvrđeno primjenom pravne pretpostavke ili
priznanjem, a ne i ono utvrđeno sudskom presudom.
Osporavati bračno očinstvo mogu:
1. muž - može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena za vrijeme trajanja
braka ili prije isteka 300 dana od prestanka braka, ako smatra da mu nije otac; tužbu za
osporavanje očinstva može se podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za činjenicu
na osnovu koje se može zaključiti da tužilac nije otac djeteta (subjektivni rok), ali
najkasnije do navršene 10 godine života djeteta (objektivni rok); nasljednici muža - nisu
ovlašteni da podnesu tužbu za osporavanje očinstva, ali mogu nastaviti započeti
postupak,
2. majka - može osporavati bračno očinstvo tužbom u roku od 6 mjeseci od rođenja
djeteta,
3. dijete - može osporavati da mu je otac lice koje se po zakonu smatra njegovim ocem;
tužbu može podnijeti do navršene 25. godine života.
Poslije smrti djeteta ne može se osporavati očinstvo.
Lice koje sebe smatra ocem djeteta rođenog van braka, može osporavati očinstvo drugog lica
koje je to dijete priznalo kao svoje, ako istovremeno traži - da se utvrdi njegovo očinstvo.
Tužba se može podnijeti u roku od 1 godine od upisa osporenog očinstva u matičnu
knjigu.
6.5. Postupak u sporovima radi utvrđivanja i osporavanja očinstva i materinstva
Postupak - u sporovima za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva i materinstva
pokreće se tužbom. Stranke u sporu su:
- za utvrđivanje očinstva - lice čije se očinstvo utvrđuje, dijete i majka djeteta,
- za osporavanje očinstva - lice koje se po zakonu smatra ocem djeteta, dijete i majka
djeteta,
- kad 3. lice osporava očinstvo licu koje je dijete priznalo za svoje - lice koje osporava
očinstvo, lice čije se očinstvo osporava, dijete i majka djeteta.
Stranke koje podnose tužbu, odnosno one protiv kojih je usmjeren tužbeni zahtjev su
jedinstveni suparničari, tj. smatraju se kao jedna parnična stranka, tako da povoljne parnične
radnje jednog suparničara proizvode pozitivno dejstvo i na ostale. Tužbi ovlaštenog lica
podnesenoj u zakonskom roku, kao suparničar se može pridružiti i lice kome je rok za podnošenje
tužbe istekao.
Organ starateljstva u postupku može djetetu postaviti posebnog staraoca, ukoliko
između djeteta i roditelja postoje u parnici suprotni interesi.
6.6. Utvrđivanje i osporavanje očinstva djece začete vječtačkim putem
Ne može se utvrđivati očinstvo djeteta koje je začeto vječtačkim putem.
Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena, ako je do začeća
vještačkim putem došlo sjemenom drugog muškarca bez njegove saglasnosti. Tužba za
osporavanje očinstva se u ovom u slučaju podnosi u roku od 6 mjeseci od dana saznanja
za začeće djeteta vještačkim putem, a najkasnije do navršene 5 godine života djeteta.
7. USVOJENJE * usvojenje se upisuje u MKR
Usvojenje može biti: potpuno i nepotpuno.
Potpunim usvojenjem se između - usvojioca, njegovih srodnika, usvojenika i njegovih
potomaka, zasniva odnos srodstva jednak krvnom srodstvu; potpunim usvojenjem prestaju
- međusobna prava i dužnosti između usvojenika i njegovih krvnih srodnika.
Nepotpunim usvojenjem nastaju između usvojioca, s jedne strane, i usvojenika i i njegovih
potomaka, s druge strane, prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece.
Nepotpuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovim roditeljima
i drugim srodnicima.
7.1. Pretpostavke za zasnivanje usvojenja
Pretpostavke za zasnivanje usvojenja mogu se klasifikovati u 3 grupe:
1. zajedničke pretpostavke za oba oblika usvojenja,
2. pretpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenja,
3. pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja.
7.1.1. Zajedničke pretpostavke koje se odnose na oba oblika usvojenja
Pretpostavke na strani usvojioca Usvojilac ne može biti lice:
- kome je oduzeto roditeljsko pravo,
- kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,
- koje ne pruža dovoljno garancije da će usvojenika podizati i vaspitati tako da bude
koristan član društvene zajednice,
- koje je duševno bolesno ili slaboumno, odnosno koje boluje od druge bolesti koja
može dovesti u opasnost zdravlje ili život usvojenika,
- kod čijeg se bračnog supružnika postoji neka od okolnosti iz prethodnog alineja.
Usvojiti može - samo lice koje je od usvojenika starije najmanje 18 godina.
Usvojilac može biti samo državljanin Republike Srpske. Izuzetno, može i strani državljanin
ako postoje naročito opravdani razlozi, ali ne može bez odobrenja centra za socijalni rad.
Staralac ne može usvojiti svog štićenika (adoptivna smetnja) dok ga organ starateljstva ne
razriješi dužnosti staraoca.
Pretpostavke na strani usvojenika
Moguće je usvojiti samo maloljetno dijete. Ne može se usvojiti srodnik po krvi u pravoj
liniji, ni brat ni sestra. Za usvojenje djeteta starijeg od 10 g. potrebna je njegova saglasnost.
Pretpostavke na strani prirodnih roditelja usvojenika
Za punovažnost usvojenja potrebno je - da su usvojilac i usvojenikovi roditelji, o tome
dali svoju saglasnost pred nadležnim organom starateljstva. Izuzetno, za usvojenje nije
potreban pristanak roditelja:
- kome je oduzeto roditeljsko pravo,
- kome je oduzeta poslovna sposobnost,
- čije je boravište nepoznato najmanje 1 godinu, a u tom periodu se ne brine za dijete.
7.1.2. Pretpostavke za zasnivanje nepotpunog usvojenja
Pretpostavke na strani usvojioca
Kad bračni drugovi zajednički usvajaju isto lice - dovoljno je da samo između jednog od
njih i usvojenika postoji starosna razlika od 18 godina ( ako ne usvajaju zajednički za
punovažnost usvojenja potrebna je - saglasnost bračnog druga koji ne usvaja).
Pretpostavke na strani usvojenika Nepotpuno se može usvojiti samo maloljtno lice.
7.1.3. Pretpostavke za zasnivanje potpunog usvojenja
Pretpostavke na strani usvojioca Potpuno usvojiti mogu zajednički - samo lica koja se
nalaze u braku. Izuzetno može usvojiti samo jedno lice - onda kad bračni drug usvaja dijete
svog bračnog druga.
Pretpostavke na strani usvojioca Potpuno se usvojiti može samo - dijete mlađe od 5 godina.

7.2.1. Postupak za zasnivanje usvojenja

Za vođenje postupka usvojenja nadležan je organ starateljstva prema prebivalištu
maloljetnika, odnosno boravištu, ako se prebivalište ne može utvrditi.
Pokretanje postupka Lice koje želi usvojiti podnosi zahtjev organu starateljstva.
Pripremne radnje Organ starateljstva po službenoj dužnosti pribavlja:
- dokaze o usvojiocu i usvojeniku, odn. utvrđuje da li su ispunjeni zakonom propisani
uslovi za zasnivanje usvojenja,
- stručna mišljenja odgovarajućih organizacija i stručnjaka (socijalni radnik, psiholog,
ljekar, pedagog i dr.) o postojanju uslova i podobnosti lica koje želi usvojiti. Njihova
mišljenja moraju biti zasnovana na utvrđenim činjenicama i obrazložena.
Pripremne radnje
Organ starateljstva dužan je da roditelja, usvojioca i usvojenika starijeg od 10 godina -
upozna o pravima i dužnostima koja proizilaze iz usvojenja.
U svrhu provjere prilagođavanja usvojioca i usvojenika - organ starateljstva može
odrediti probni smještaj najduže 3 mjeseca.

Pripremne radnje u postupku zasnivanja usvojenja

U postupku za usvojenje isključena je javnost.
Zasnivanju usvojenja prisustvuju usvojilac, njegov bračni drug i roditelji, te ovlašteno
lice organa starateljstva. Predviđena je mogućnost da zasnivanju usvojenja ne prisustvuju
roditelji usvojenika, ako organ starateljstva ocijeni da bi to bilo u interesu djeteta.
Donošenje rješenja o zasnivanju usvojenja
Organ starateljstva na osnovu provedenih dokaza ocjenjuje - da li su ispunjeni zakonom
predviđeni uslovi i, shodno tome, izdaje rješenje o zasnivanju usvojenja ili odbija zahtjev
za usvojenje.
U slučaju odbijanja, lice koje želi da usvoji može izjaviti žalbu u roku od 30 dana od dana
dostavljanja rješenja. Protiv rješenja kojim se usvojenje zasniva žalba je dopuštena samo
u slučaju zablude, prevare ili prinude, pri čemu izjavljivanje žalbe nije vezano za rok.
Rješenje o zasnivanju usvojenja organ starateljstva dužan je, u roku od 15 dana od dana
pravosnažnosti, dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih.
Posljedice usvojenja
Nepotpuno usvojenje Rješenje o zasnivanju usvojenja sadrži sporazum o prezimenu
usvojenika (ako je usvojenik stariji od 10 godina, potrebna je i njegova saglasnost o prezimenu ) i o
nasljednim pravima usvojenika prema usvojiocu (usvojenik i njegovi potomci prema usvojiocu
imaju ista nasljedna prava kao djeca i drugi potomci ). Osnos sa krvnim srodnicima ne prestaje - a
zasniva se odnos usvojioca i usvojenika i njegovih potomaka. Vršenje roditeljskih prava
miruje - sa mogućnošću da se ponovo aktivira u slučaju raskida usvojenja.
Potpuno (neraskidivo) usvojenje Roditeljsko pravo potpuno prelazi na usvojioce - bez
mogućnosti vraćanja prirodnih roditelja. Usvojenik dobija porodično ime usvojioca.
Potpuno usvojenje predstavlja bračnu smetnju - kao srodstvo po krvi. *Bitno je napomenuti
da ostaje na snazi i bračna zabrana usvojenika u odnosu na njegove krvne srodnike, jer bez obzira
na raskid pravne veze, ostaje srodstvo kao biološka kategorija. Nasljednopravni položaj
usvojenika - identičan je nasljednopravnom položaju krvnih srodnika.
7.2.2. Prestanak usvojenja
* Zakonske odredbe tiču se samo nepotpunog usvojenja jer je potpuno neraskidivo.
Usvojenje može prestati:
1. sklapanjem braka između usvojioca i usvojenika,
2. rješenjem organa starateljstva po službenoj dužnosti - kad to zahtijevaju opravdani
interesi usvojenika; takođe, svako može kod organa starateljstva dati inicijativu za
prestanak usvojenja,
3. rješenjem organa starateljstva - na prijedlog usvojioca ili usvojenika, kao i na osnovu
njihovog sporazumnog prijedloga.
Protiv rješenja o prestanku usvojenja dozvoljena je žalba - u roku od 30 dana od
dostavljanja rješenja. Pravosnažno rješenje organ starateljstva u roku od 15 dana
dostavlja matičaru radi upisa u matičnu knjigu rođenih.
8. ODNOS RODITELJA I DJECE
Dijete je pravni subjekt kome su priznata posebna prava - čiju zaštitu su obavezni
realizovati roditelji. Roditelj je odgovoran - za zaštitu (brigu o životu i zdravlju ), podizanje
i osposobljavanje djeteta za samostalan život, podmirenje svih njegovih potreba za
vrijeme maloljetstva, kao i nakon punoljetstva ako je dijete nesposobno da se samo stara
o sebi. Tako se težište u odnosu roditelja i djece sa prava roditelja prebacuje na
odgovornost roditelja, odnosno prava djeteta.
9. RODITELJSKO PRAVO (STARANJE)
Roditeljsko pravo je skup prava i dužnosti koja su majci i ocu zakonom povjerena, kako
bi ih vršili isključivo u interesu maloljetnog djeteta.
Roditeljsko pravo je lično i apsolutno pravo (ono se ne može prenijeti na druga lica, roditelj ga se
ne može odreći, a može isključiti svako drugo lice iz njegovog vršenja).
Roditelji vrše roditeljsko pravo sporazumno i ravnopravno. Ono pripada jednom roditelju
samo ako je drugi roditelj umro, ili nije poznat, ili mu je oduzeto roditeljsko pravo.
Dužnosti i prava roditelja prema djetetu su: čuvanje, vaspitanje, obrazovanje, zastupanje i
izdržavanje djeteta.
Roditelji su dužni – da maloljetnu djecu štite i brinu se o njihovom zdravlju; da se staraju
- o fizičkom, moralnom i intelektualnom razvoju djeteta, o osnovnom školovanju, a
prema mogućnostima i daljem školovanju djece; da maloljenu djecu izdržavaju -
maloljetnik sa navršenih 15 godina života koji radom ostvaruje prihode, može raspolagati
ostvarenim ličnim dohotkom i zaradom, a dužan da doprinosi za svoje izdržavanje, vaspitanje i
obrazovanje, što za roditelja znači oslobađanje od obaveze izdržavanja; da maloljetnu djecu
zastupaju - dijete nema poslovnu sposobnost, te su roditelji zakonski zastupnici djeteta.
Promjene u vršenju roditeljskog prava
1. Obustavljanje roditeljskog prava Roditeljsko pravo se obustavlja - ako je jedan roditelj
spriječen u vršenju roditeljskog prava, ako mu je oduzeto roditeljsko pravo ili oduzeta,
odnosno ograničena poslovna sposobnost. Obustavljanje dovodi do PRESTANKA VRŠENJA
roditeljskog prava tog roditelja, a ne i do prestanka samog prava, a roditeljsko pravo vrši
drugi roditelj.
2. Ograničenje vršenja roditeljskog prava Ako opravdani interesi djece zahtijevaju, organ
starateljstva može odrediti stalan nadzor nad vršenjem roditeljskog prava.
Oduzimanje djeteta od roditelja Ovu mjeru organ starateljstva može izreći samo kad se
ispune uslovi navedeni u zakonu. Ako su roditelji ili roditelj kod kojeg dijete živi
zlostavljaju dijete, ili zanemaruju brigu o djetetu, vaspitanje djeteta ili je kod djeteta
došlo do poremećaja u vaspitanju organ starateljstva može dijete oduzeti i povjeriti ga -
drugom roditelju, nekom drugom licu ili odgovarajućoj ustanovi. Odluku o povjeravanju
djeteta organ starateljstva donosi tek ako ne postoji sudska odluka o povjeravanju djeteta.
3. Mjere radi zaštite imovinskih prava djeteta Organ starateljstva dužan je da preduzima
potrebne mjere radi zaštite ličnih i imovinskih prava i interesa djeteta. Organ starateljstva
može:
- zahtijevati od roditelja, u svako doba, polaganje računa o upravljanju imovinom djeteta.
- zahtijevati da sud u vanparničnom postupku, dozvoli mjere obezbjeđenja na imovini
roditelja.

Roditeljsko pravo pripada samo jednom roditelju:

1. kad je jedan od roditelja umro,
2. kad jedan od roditelja nije poznat,
3. kad je jednom od roditelja oduzeto roditeljsko pravo,
4. kad roditelji djeteta ne žive zajedno.
U slučaju smrti roditelja s kojim je dijete živjelo, kao i smrti roditelja koji se sam starao o
djetetu ili je čuvanje i vaspitanje djeteta povjerio drugom licu, preživjeli roditelj ima
pravo da traži da mu lice kod koga se dijete nalazi preda dijete na čuvanje i vaspitanje.
U slučaju razvoda i poništenja braka, roditeljsko pravo vrši roditelj kome je dijete
povjereno na zaštitu i vaspitanje.

Kad roditeljsko pravo vrši roditelj sa kojim dijete živi, drugom roditelju ostaje dužnost
izdržavanja djeteta. On ima još samo dužnost i pravo na na lične kontakte sa djetetom i
mogućnost prigovora na postupke drugog roditelja. O načinu održavanja ličnih odnosa s
djetetom roditelji se sporazumjevaju (posjete i sl.). Održavanje ličnih odnosa roditelja s
djecom može se ograničiti ili zabraniti samo radi zaštite ličnosti i drugih interesa djece.
Ako se roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo ne složi s nekim postupkom ili mjerom
roditelja koji to pravo vrši, može obavijestiti organ starateljstva koji će o tome odlučiti.
Ako to zahtijeva inreres djeteta, sud će u vanparničnom postupku na prijedlog roditelja,
djeteta ili organa starateljstva - zabraniti roditelju koji ne živi sa djetetom da se
neovlašteno približava djetetu i uznemirava ga.
Kad dođe do promijene okolnosti, sud će, po tužbi roditelja ili organa starateljstva
donijeti novu odluku o staranju o djetetu.
Ako to zahtijevaju interesi djeteta, roditelji mogu povjeriti dijete na zaštitu i vaspitanje
trećim licima, uz prethodno odobrenje organa starateljstva.
Oduzimanje roditeljskog prava i dužnosti
Roditeljsko pravo će se oduzeti roditelju koji - zlostavlja dijete, zloupotrebljava
roditeljsko pravo, ili je napustio dijete, zanemario brigu o djetetu i zanemario svoje
roditeljske dužnosti. O oduzimanju roditeljskog prava odlučuje - sud u vanparničnom
postupku. Postupak pokreće organ starateljstva ili roditelja. Pravosnažna odluka o
oduzimanju i vraćanju roditeljskog prava dostavlja se - nadležnom matičaru, radi upisa u
MKR, a ako dijete ima neko pravo na nekretninama, odluka se dostavlja zemljišno-
knjižnom, odnosno katastarsko-knjižnom registru.
Sud može roditeljsko pravo vratiti roditelju, ako prestane razlog zbog kojeg mu je to
pravo oduzeto.
Roditelj zloupotrebljava roditeljska prava i dužnosti: ako vrši fizičko ili psihičko nasilje
nad djetetom, seksualno ga iskorištava, eksploatiše dijete prisiljavajući ga da pretjerano
radi, dozvoljava mu uživanje alkoholnih pića, droga ili drugih opojnih supstanci ili ga na
to navodi itd.
Roditelj grubo zanemaruje roditeljske prava i dužnosti ako:
1. napusti dijete,
2. ne brine duže od mjesec dana o djetetu s kojim ne živi,
3. u roku od godinu dana ne stvori uslove za zajednički život s djetetom koje je smješteno
u drugu porodicu ili ustanovu, a za to nema nikakav opravdan razlog,
4. zanemari staranje o osnovnim životnim potrebama djeteta s kojim živi ili se ne
pridržava mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta donio nadležni organ.
11. PRESTANAK RODITELJSKOG PRAVA
Roditeljsko pravo prestaje:

- kad dijete postane punoljetno (kad navrši 18 godina života) ili

- kad prije punoljetstva zaključi brak.
Nastupanjem punoljetstva i zaključenjem braka prije punoljetstva, stiče se potpuna
poslovna sposobnost.
12. PRODUŽENJE RODITELJSKOG PRAVA NAKON PUNOLJETSTVA DJETETA
Do produženja roditeljskog prava nakon punoljetstva dolazi - ako dijete zbog tjelesnog ili
duševnog nedostatka nije sposobno da se samo stara o sebi i o svojim pravima i
interesima.
Sud može u vanparničnom postupku odlučiti da se roditeljsko pravo produži, a na zahtjev
roditelja ili organa starateljstva.
Kad prestanu razlozi zbog kojih je roditeljsko pravo bilo produženo - sud će na zahtjev
roditelja, usvojioca ili organa starateljstva odlučiti o prestanku roditeljskog prava.
13. STARATELJSTVO
Prema razlozima zbog kojih se lice stavlja pod starateljstvo, razlikuju se 3 vrste
starateljstva:
1. stateljstvo nad maloljetnim licima,
2. stateljstvo nad punoljetnim licima kojima je oduzeta ili ograničena poslovna
sposobnost,
3. stateljstvo u posebnim slučajevima.
Poslove starateljstva vrši organ starateljstva i to:
- posredno (preko postavljenog staraoca) ili
- neposredno.
Organ starateljstva preduzima potrebne mjere da se na najbolji način ostvari svrha
starateljstva. U donošenju i sprovođenju svojih rješenja, odnosno mjera, koristi sve oblike
socijalne zaštite, metode socijalnog i drugog stručnog rada, kao i usluge socijalnih,
zdravstvenih, obrazovno-vaspitnih i drugih organizacija.
Organ starateljstva može osnovati stručno tijelo sastavljeno od odgovarajućih stručnjaka
(ljekara, pedagoga, pravnika, psihologa, socijalnog radnika i dr), sa zadatkom da
razmatra stručna pitanja i organu starateljstva daje prijedloge za preduzimanje pojedinih
ciljeva starateljstva.
Organ starateljstva:
- pruža posebnu društvenu zaštitu i licima koja se nalaze pod roditeljskim staranjem,
- stara se o primjeni vaspitne i druge mjere izrečene od sudova i drugih nadležnih organa,
radi vaspitanja i obrazovanja maloljetnika i drugih lica na koje se ove mjere odnose i vrši
druge poslove u skladu sa zakonom ili podzakonskim aktima.
14. STARALAC
Organ starateljstva licu pod starateljstvom (štićeniku) postavlja staraoca - ako ne odluči da
dužnost staraoca vrši neposredno. Za staraoca se postavlja poslovno sposobno fizičko lice
- koje ima lična svojstva i sposobnost za uspješno obavljanje dužnosti staraoca, a koje
prethodno da pristanak da bude staralac (načelo dobrovoljnosti).
Staralac ne može biti lice:
- kome je oduzeto roditeljsko pravo,
- kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost,
- čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika, tj. koje ne pruža dovoljnu garanciju
da će štićenika vaspitati i odgajati tako da postane odgovoran član zajednice,
- od koga se, s obzirom na njegovo ranije i sadašnje vladanje, lična svojstva i odnose sa
štićenikom i njegovim roditeljima, ne može očekivati da će pravilno vršiti dužnost
staraoca.
Pri postavljanju staraoca, organ starateljstva uzima u obzir i želje štićenika ako je u stanju
da ih izrazi, kao i želje njegovih bliskih srodnika.
Izuzetno, kad organ starateljstva ocijeni da je to neophodno, i bez njegovog prethodnog
pristanka, za staraoca će biti postavljen - najbliži krvni srodnik u pravoj ili pobočnoj
liniji.
Organ starateljstva donosi rješenje o postavljanu staraoca, u kome određuje - njegove
družnosti i obim njegovih ovlaštenja. Organ starateljstva može rješenjem ograničiti
ovlaštenje staraoca i odlučiti - da pojedine poslove staraoca vrši neposredno.
O stavljanju pod starateljstvo i o prestanku starateljstva organ starateljstva obavještava
nadležnog matičara - u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rješenja, a ako lice
stavljeno pod starateljstvo ima nepokretnu imovinu - obavještava i nadležni sud ili
katastar radi upisa starateljstva u zemljišnoknjižne evidencije.
Dužnosti staraoca
Staralac je dužan da se savjesno stara - o ličnosti, pravima, obavezama i interesima
štićenika i upravljanju njegovom imovinom.

1. Staranje o ličnosti štićenika Ovo je najvažnija obaveza staraoca koja obuhvata brigu o
zdravlju, vaspitanju i obrazovanju.
2. Staranje o imovini štićenika Da bi se izbjegli eventualni sporovi i zloupotrebe, prije
predaje štićenikove imovine staraocu na upravljanje vrši se njen popis i procjena.
3. Zastupanje štićenika
Zakonski zastupnik štićenika je - staralac, odnosno organ starateljstva. Ovlaštenja
staraoca u vezi sa zastupanjem se mogu podijeliti u 2 grupe:
1. Poslovi koje staralac samostalno obavlja Staralac samostalno vrši poslove koji
spadaju u redovno poslovanje i upravljanje imovinom štićenika.
2. Poslovi za koje je potrebno odobrenje organa starateljstva Odobrenje organa
starateljstva potrebno je za obavljanje - svih poslova koji prelaze okvire redovnog
poslovanja ili upravljanja štićenikovom imovinom. Staralac samo uz prethodno
odobrenje organ starateljstva može - zaključiti i pravni posao sa štićenikom, ako
je to u interesu štićenika.
4. Pribavljanje sredstava za izdržavanje štićenika
Staralac nije obavezan - izdržavati štićenika. Staralac je dužan da spriječi umanjenje
štićenikove imovine sve dok se iz drugih izvora može obezbjediti njegovo izdržavanje.
Sredstva se pribavljaju:
- iz prihoda štićenika, ako ih ima,
- od lica koja su obavezna izdržavati štićenika,
- iz ostale imovine štićenika,
- iz sredstava dobijenih po osnovu socijalne zaštite,
- iz drugih izvora.
5. Podnošenje izvještaja i polaganje računa o radu
Staralac je dužan jednom godišnje, kao i na zahtjev organa starateljstva, podnijeti organu
starateljstva izvještaj i položiti račun o svom radu. Izvještaj sadržava podatke - o svim
prihodima i rashodima u protekloj godini, kao i o konačnom stanju štićenikove imovine.
14.1. Naknada i nagrada za rad staraoca
Staralac vrši svoju dužnost, u pravilu, bez nagrade. Organ starateljstva može odrediti
staraocu nagradu - ako se posebno zalagao i istakao u vršenju dužnosti.
Staralac ima pravo od organa starateljstva tražiti naknadu opravdanih troškova - koje je
imao pri vršenju svoje dužnosti. Organ starateljstva utvrđuje visinu troškova i odobrava
njihovu isplatu iz štićenikovih prihoda, a ako bi ta isplata išla na štetu izdržavanja
štićenika - troškovi padaju na teret sredstava općine.
14.2. Odgovornost za štetu
Staralac odgovara štićeniku za štetu koju je skrivio u obavljanju dužnosti staraoca.
Organ starateljstva utvrđuje iznos štete i poziva staraoca da je u određenom roku naknadi.
Ako staralac to ne uradi, organ starateljstva neposredno naknađuje štetu štićeniku. Nakon
toga, može tužbom kod nadležnog suda - zahtijevati od staraoca naknadu isplaćenog
iznosa, ali samo ako je tu štetu staralac počinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.
14.3. Prestanak starateljstva
1. Smrt staraoca
Staralac je izabran da tu funkciju vrši lično. Organ starateljstva je u ovakvom slučaju
dužan - bez odlaganja preduzeti mjere zaštite interesa štićenika do postavljanja novog
staraoca.
2.Razrješenje staraoca po službenoj dužnosti
Organ starateljstva razrješava staraoca dužnosti ako utvrdi - da je u vršenju svoje funkcije
nemaran, da zlouopotrebljava ovlaštenja, da se njegovim radom ugrožavaju interesi
štićenika, ili ako smatra da bi za štićenika bilo korisnije da mu se postavi drugi staralac.
3. Razrješenje po zahtjevu staraoca
Organ starateljstva je dužan staraoca razriješiti dužnosti - na njegov zahtjev, a najkasnije
u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.
4. Prestanak starateljstva
Po prestanku potrebe za starateljstvom, organ starateljstva donosi - rješenje o prestanku
starateljstva i razrješenju staraoca dužnosti. U tom slučaju staralac je dužan podnijeti
konačni izvještaj o svom radu i stanju štićenikove imovine, te predati svu imovinu na
upravljanje štićeniku, odnosno roditelju ili usvojiocu.
14.4. Starateljstvo nad maloljetnim licima
* Organ starateljstva preuzima staranje o maloljetnoj djeci onda kada roditelji nad njima ne vrše
roditeljsko pravo.
Razlozi za stavljanje pod starateljstvo Maloljetno lice se stavlja pod starateljstvo ako su:
- roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta duže od 1 godine,
- roditeljima oduzeto roditeljsko pravo,
- roditeljima oduzeta poslovna sposobnost, ili je još nisu stekli, ili im je organičena,
- roditelji duže vrijeme zanemarili čuvanje i vaspitanje djece,
- roditelji odsutni i nisu u mogućnosti da se redovno staraju o svom djetetu, a nisu ga
povjerili na čuvanje i vaspitanje licu za koje je organ starateljstva utvrdio da ispunjava
uslove za staraoca.
1. Staranje o ličnosti štićenika Staralac maloljetnog štićenika dužan je - da se kao roditelj
stara o njegovoj ličnosti, a naročito o zdravlju, vaspitanju, obrazovanju i osposobljavanju
za samostalan život i rad.
2. Prestanak starateljstva nad maloljetnim licima Starateljstvo nad maloljetnim štićenikom
prestaje:
- njegovim punoljetstvom,
- zaključenjem braka,
- njegovim usvojenjem,
- prestankom razloga za stavljanje pod starateljstvo.
Ako i nakon punoljetstva štićenik nije sposoban preuzeti brigu o sebi - organ starateljstva
mu produžava pružati odgovarajuće oblike socijalne i druge zaštite. Nad ovakvim licem
prestaje starateljstvo po osnovu maloljetstva, a otvara se starateljstvo nad punoljetnim
licem kome je oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost.
14.5. Starateljstvo nad licima kojima je oduzeta poslovna sposobnost (punoljetna lica)
O oduzimanju i vraćanju poslovne sposobnosti - odlučuje sud u vanparničnom postupku.
Sud o pokretanju postupka obaviještava organ starateljstva koji tom licu može da postavi
privremenog staraoca, čija dužnost prestaje - kad se postavi stalni staralac ili kad odluka suda,
kojom se utvrđuje da nema mjesta oduzimanju, odnosno ograničenju poslovne sposobnosti
postane pravosnažna.

Punoljetno lice, koje je nesposobno da se samo brine o sebi, svojim pravima i interesima može
se staviti po starateljstvo, tek nakon pravosnažnosti odluke, kojom mu se djelimično ili
potpuno oduzima poslovna sposobnost; pravosnažnu odluku sud dostavlja organu
starateljstva, koji u roku od 30 dana od dana prijema odluke, lice kome je oduzeta
poslovna sposobnost stavlja pod starateljstvo.
Dužnosti staraoca zavise od stepena poslovne sposobnosti štićenika
Staralac lica kome je potpuno oduzeta poslovna sposobnost, izjednačen je u pravima i
dužnostima sa staraocem maloljetnog lica mlađeg od 15 godina.
Staralac lica kome je poslovna sposobnost djelimično oduzeta izjednačen je sa staraocem
maloljetnog lica koje je navršilo 15 godina života, ali organ starateljstva može, proširiti
na njega odredbe o starateljstvu nad maloljetnicima koji nisu navršili 15 godina života.
Starateljstvo prestaje - kad se licu odlukom suda donesenom u vanparničnom postupku
vrati poslovna sposobnost. Pravosnažnu odluku o vraćanju poslovne sposobnosti sud
dostavlja organu starateljstva.
14.6. Staraoci za posebne slučajeve
Ovdje se starateljstvom pruža zaštita licima - koja imaju poslovnu sposobnost, ali su
faktički spriječena da lično učestvuju u pojedinim poslovima i sporovima, odnosno
onemogućena su za određeno vrijeme samostalno djelovati. Pri postavljanju staralaca za
posebne slučajeve organ starateljstva određuje - obim dužnosti i prava staraoca vodeći
računa o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
1. Staralac odsutnom licu
Odsutnom licu postavlja se staralac - ako je njegovo boravište nepoznato, a lice nije
odredilo zastupnika koji će štititi njegova prava i interese. Osim organa starateljstva,
ovog staraoca može postaviti i - organ pred kojim se vodi postupak u kojem je ovo lice
stranka.

2. Staralac nepoznatom vlasniku imovine

Ovdje se postavlja staralac za imovinu čiji je vlasnik nepoznat (a ne odsutan).
3. Posebni staralac

Posebni staralac postavlja se:

- kad se vodi spor ili kad treba da se zaključi pravni posao - između zakonskog
zastupnika (roditelja, staraoca) i djeteta, odnosno štićenika,
- u slučaju spora ili pravnog posla - među maloljetnicima nad kojima isto lice vrši
roditeljsko pravo i staranje, svakom od tih maloljetnika postavlja se poseban staralac.
15. NADLEŽNOST I POSTUPAK
Mjesna nadležnost organa starateljstva određuje se - prema prebivalištu, odnosno boravištu
lica koje se treba staviti pod starateljstvo.
Postupak za stavljanje pod starateljstvo i prestanak starateljstva - pokreće i vodi po službenoj
dužnosti organ starateljstva - odmah po saznanju za potrebu stavljanja pod starateljstvo.
Postupak se vodi po odredbama Zakona o opštem upravnom postupku kad odlučuje - o
stavljanju lica pod starateljstvo, o postavljanju ili razrješavanju od dužnosti staraoca, o
obimu ovlaštenja staraoca i o pravima i pravnim interestima štićenika.

Štićenik, njegovi srodnici, organi bezbjednosti i pravosudni organi, javne službe, vladine
i nevladine organizacije, kao i svaki građanin - mogu uložiti prigovor na rad staraoca i
organa starateljstva.
Prigovor se može podnijeti:
- na rad staraoca nadležnom organu starateljstva,
- na rad organa starateljstva organu nadležnom za rješavanje u II stepenu u upravnim
stvarima starateljstva.
Organ starateljstva dužan je da vodi evidenciju: o licima stavljenim pod starateljstvo, o
preduzetim mjerama starateljstva i o imovini štićenika.
16. IZDRŽAVANJE
Zakonsko izdržavanje je - pravo i dužnost članova porodice. Kad se međusobno
izdržavanje ne može ostvariti - dužnost je društvene zajednice da obezbijedi sredstva
neophodna za izdržavanje.
16.2. Izdržavanje djece, roditelja i drugih srodnika
1. Izdržavanje djece
Roditelji su dužni izdržavati djecu i oni se ne mogu osloboditi te obaveze, i to:
- maloljetno dijete,
- dijete koje se nalazi na redovnom školovanju i nakon punoljetstva, a najduže do navršene
26. godine života, osim ako redovno školovanje nije u tom vremenu završeno iz
opravdanih razloga,
- punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostatka nesposobno za rad , koje nema
dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine - dok ta nesposobnost
traje.
Roditelj kome je oduzeto roditeljsko pravo - ne oslobađa se od dužnosti izdržavanja svoje
maloljetne djece.
Maloljetno dijete koje je navršilo 15 godina života i ostvaruje prihode radom, ili od svoje
imovine, dužno je da doprinosi za svoje izdržavanje, kao i za izdržavanje porodice u
kojoj živi.
Očuh i maćeha dužni su izdržavati:
- svoje maloljetne pastorke, ako ovi nemaju srodnika, koji su ih po zakonu dužni izdržavati.
2. Izdržavanje roditelja
Dijete je dužno izdržavati svog roditelja - koji je nesposoban za rad, a nema dovoljno
sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Dijete se može osloboditi
dužnosti izdržavanja roditelja - koji ga iz neopravdanih razloga nije izdržavao u vrijeme
kad je to bila njegova zakonska obaveza.
Pastorak je dužan da izdržava očuha, odnosno maćehu , ako su ovi njega duže vremena
izdržavali i brinuli se o njemu.
3. Izdržavanje drugih srodnika
Obaveza izdržavanja postoji i između ostalih krvnih srodnika u pravoj liniji, te između braće
i sestara, kao i braće i sestara po ocu ili majci.
16.3. Izdržavanje bračnog supružnika
Supružnik ima pravo na izdržavanje od svog supružnika, srazmjerno njegovim
mogućnostima, ako:
- nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine,
- je nesposoban je za rad ili se ne može zaposliti.
Zahtjev za izdržavanje supružnik može postaviti najkasnije do zaključenja glavne rasprave,
u postupku za razvod ili za poništenje braka . Izuzetno, supružnik može zahtjev postaviti - u
roku od 1 godine nakon prestanka braka, ako su uslovi za izdržavanje postojali u vrijeme
zaključenja glavne rasprave, i bez prestanka trajali do zaključenja glavne rasprave u
postupku za izdržavanje.
Ako je prestala vanbračna zajednica koja je trajala 3 godine i duže - vanbračni partner, koji
iz te zajednice ispunjava uslove za izdržavanje, ima pravo na izdržavanje od drugog lica.
Tužba za izdržavanje može se podnijeti u roku od 1 godine od prestanka vanbračne
zajednice.
Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje:
- ako se supružnik/vanbračni partner bez ozbiljnog povoda od strane drugog
supružnika/vanbračnog partnera grubo ili nedolično ponašao u bračnoj zajednici (npr.
preljuba), ili ako obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu, za drugog supružnika/
vanbračnog partnera,
- u slučaju poništenja braka, ako bi obaveza za izdržavanje predstavljala očitu nepravdu
za drugog supružnika,
- ako su supružnici, kroz duži period odvojenog života, samostalno sticali sredstva za
život, ili ako se utvrdi da supružnik koji traži izdržavanje, nije prestankom braka koji je
kratko trajao, doveden u teži materijalni položaj od onog u kome se nalazio prilikom
stupanja u brak.
Pravo na izdržavanje prestaje - ako razvedeni supružnik/supružnik iz poništenog
braka/vanbračni patner zaključi novi brak ili postane nedostojan tog prava.
Vanbračni otac dužan je da izdržava majku svog vanbračnog djeteta za vrijeme od 3
mjeseca prije porođaja i 1 godinu nakon porođaja - ako se majka stara o djetetu, a nema
dovoljno sredstava za život.
17. ODREĐIVANJE IZDRŽAVANJA
Prilikom utvrđivanja potreba izdržavanog lica, sud će uzeti u obzir: njegovo imovno
stanje, sposobnost za rad, mogućnost za zapošljavanje i zdravstveno stanje.
Mogućnost lica koje je dužno da daje izdržavanje sud uzima u obzir - sva njegova primanja,
njegove vlastite potrebe, kao i obaveze po osnovu izdržavanja.
Kad je u pitanju izdržavanje djeteta - sud će uzeti u obzir i uzrast djeteta, kao i potrebe za
njegovo školovanje.
Zainteresovano lice može tražiti da sud - povisi, snizi ili ukine izdržavanje dosuđeno
ranijom pravosnažnom presudom, ako su se izmijenile okolnosti na osnovu kojih je
donesena ranija presuda.
Zakon predviđa vrlo široka ovlaštenja organa starateljstva u domenu izdržavanja. Organ
starateljstva nastoji - da roditelji postignu sporazum o izdržavanju djeteta, odnosno o
povišenju doprinosa za izdržavanje. Sporazum ima snagu izvršne isprave.
Organ starateljstva može, u ime maloljetnog djeteta, pokrenuti postupak za izdržavanje ili
za povećanje izdržavanja, kao i izvršni postupak, onda kad to pravo, bez opravdanih
razloga, ne koristi roditelj sa kojim dijete živi.

18. IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH PARTNERA

Imovina supružnika može biti - posebna i zajednička.
18.1. Bračna tečevina
Bračnu tečevinu čini - imovina, koju su supružnici stekli radom tokom trajanja bračne
zajednice, kao i prihodi iz te imovine.
Bračnu tečevinu čine i:
1. pokloni trećih lica tokom braka (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom i sl.) bez obzira na
to koji ih je supružnik primio, osim ako se iz okolnosti u momentu davanja poklona može
zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklon samo jednom od supružnika,
2. dobitak od igre na sreću,
3. prihodi od intelektualnog vlasništva (autorskih djela), ostvareni tokom braka.
18.2. Posebna imovina
Posebnu imovinu predstavlja:
1. imovina koju supružnik ima u času zaključenja braka,
2. imovina koju u toku bračne zajednice jedan supružnik stekne po nekom drugom
zakonskom osnovu, npr. nasljedstvo,
3. miraz se smatra posebnom imovinom žene.
18.3. Podjela bračne tečevine
Svakom od bračnih supružnika pripada po 1/2 zajedničke imovine . Supružnici mogu
zajedničku imovinu sporazumno podijeliti.
Svaki supružnik može zahtijevati da mu sud odredi više od 1/2 zajedničke imovine, ako dokaže
- da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine očigledno veći od doprinosa
drugog supružnika.
Prilikom diobe zajedničke imovine, na zahtjev supružnika, u njegov će se dio prvenstveno
unijeti - predmeti iz zajedničke imovine, koji služe za obavljanje njegovog zanimanja,
kao i stvari koje služe isključivo njegovoj ličnoj upotrebi.
Supružniku kome se povjeravaju zajednička djeca na zaštitu i vaspitanje daju se - pored
njegovog dijela, i stvari koje služe samo djeci, kao i stvari za koje je očigledno da je u
interesu da budu u posjedu i vlasništvu supružnika kome su djeca povjerena.
18.4. Bračni/predbračni ugovor
Bračnim/predbračnim ugovorom mogu se urediti - imovinskopravni odnosi supružnika
prilikom zaključenja braka, kao i tokom trajanja braka (razlika: predbračni se zaključuje
prije zaključenja braka, a bračni tokom braka).
Bračni ugovor - zaključuje se u pismenoj formi, a potpisi supružnika moraju biti ovjereni
od strane sudije ili notara.
18.5. Odgovornost bračnih drugova
Za obaveze koje je jedan supružnik imao prije stupanja u brak ne odgovara drugi
supružnik; on za svoj dug odgovara svojom posebnom imovinom i svojim dijelom bračne
tečevine.
18.6. Solidarna odgovornost supružnika za dugove prema trećim licima

Za obaveze koje je jedan supružnik preuzeo radi potreba bračne zajednice, kao i za
obaveze za koje, prema zakonu, odgovaraju oba supružnika - supružnici odgovaraju
solidarno, kako bračnom tečevinom, tako i svojom posebnom imovinom.

18.7. Imovinski odnosi lica iz vanbračne zajednice

Imovina stečena radom lica u vanbračnoj zajednici, koja je trajala duže vremena - smatra se
njihovom bračnom tečevinom. Kod diobe ove imovine, primjenjuju se odredbe o diobi
bračne tečevine bračnih supružnika.
18.8. Upravljanje imovinom djeteta
Imovinom maloljetnog djeteta do njegove punoljetnosti-upravljaju roditelji maloljetnika,
osim onom koju je maloljetnik stekao radom. Prihode iz njegove imovine roditelji
prvenstveno mogu koristiti za njegovo izdržavanje, liječenje, vaspitanje i obrazovanje.
Roditelji mogu ove prihode koristiti i za izdržavanje članova porodice, pod uslovima iz
zakona.
18.9. Troškovi trudnoće i porođaja vanbračnog djeteta
Troškove izazvane trudnoćom i porođajem vanbračnog djeteta snose otac i majka prema
svojim imovinskim mogućnostima. U slučaju spora sud će, na zahtjev jednog od
roditelja, odrediti udio svakog od njih u snošenju tih troškova.
II ZAŠTITA OD NASILJA U PORODICI Zak. o zaštiti od nasilja u porodici (Sl.gl. 102/12 i
* Porodični zakon nasilje u porodici ne spominje ni u jednom članu. 108/13)
Ovim zakonom uređuje se - zaštita od nasilja u porodici, lica koja se smatraju članom
porodice, subjekti zaštite i postupak zaštite žrtava nasilja u porodici, zaštitne mjere i
prekršajne sankcije koje se izriču učiniocima nasilja u porodici.
Primjenu i provođenje zakona obezbjeđuju subjekti zaštite: pripadnici MUP-a (policija),
tužilaštvo, centri za socijalni rad, zdravstvene i obrazovne ustanove i nadležni sud.
Nasilje u porodici je - svaka radnja nasilja člana porodice, kojom se ugrožava - psihički,
fizički, seksualni ili ekonomski integritet drugog člana porodice.
Radnje nasilja u porodici su npr. prijetnja nanošenjem tjelesne povrede, prijetnja
oduzimanjem djece ili izbacivanjem iz stana člana porodice, uskraćivanje sredstava za
egzistenciju članu porodice, verbalni napad, psovanje ili vrijeđanje, uhođenje člana
porodice i druge radnje koje ne sadrže obilježja krivičnog djela nasilja u porodici.
POSTUPAK OSTVARIVANJA ZAŠTITE
Članovi porodice, subjekti zaštite, kao i svaki drugi građanin, dužni su - odmah nakon
saznanja da je počinjeno nasilje u porodici ili da postoje osnovi sumnje da je počinjeno
nasilje u porodici - prijaviti to policiji.
Policija je dužna da odmah o tome obavijesti - centar za socijalni rad, koji će odmah
pružiti socijalnu zaštitu i psihosocijalnu pomoć žrtvi.
ZAŠTITNE MJERE I HITNE MJERE ZAŠTITE
Učiniocima nasilja u porodici mogu se izreći sljedeče zaštitne mjere:
1. udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora,
2. zabrana približavanja žrtvi,
3. zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve,
4. obavezan psihosocijalni tretman,
5. obavezno liječenje od zavisnosti.
Hitne mjere zaštite su:
1. udaljenje učinioca nasilja iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora i/ili
2. zabrana približavanja i kontaktiranja učiniocu nasilja sa žrtvom nasilja u porodici.
Prijedlog za izricanje hitne mjere zaštite podnosi - policija, ovlašteni organ ili oštećeno
lice. Sud nadležan za izricanje ovih mjera je - prekršajno odjeljenje osnovnog suda.
Hitne mjere zaštite izriču se - najkasnije u roku od 24 časa od prijema prijedloga,
odnosno izvođenja učinioca nasilja u porodici pred sud.
Nadležni sud može učiniocu nasilja izreći jednu ili više zaštitnih mjera ako to smatra
opravdanim.
Zakon propisuje i drugi oblik zaštite, a to je smještaj u sigurnu kuću.
Centar za socijalni rad, uz asistenciju policije može, uz prethodni pristanak žrtve nasilja u
porodici, donijeti - rješenje o privremenom zbrinjavanju žrtve u sigurnu kuću. Ova mjera
ne može trajati duže od 6 mjeseci.
POJAM NASILJA U PORODICI
Svaka radnja nasilja u porodici, koja ne sadrži obilježja krivi čnog djela, predstavlja -
prekršaj.
O izvršenom nasilju u porodici policija odmah obavještava - i nadležnog tužioca i, uz
izvještaj, dostavlja prikupljene dokaze i obavještenja o tome.