Pretpostavke za rad socijalnog radnika sa klijentom

1. osnovne mogućnosti i pretpostavke za rad soc radnika daje sam klijent sa mnoštvom svojih
pozitivnih i negativnih osobina i sklonosti koje posjeduje. Uslovi koje soc radniku pruža sam klijent za
rješavanje njegovih problema su njegove pozitivne i negativne osobine i sklonosti, odnosno njegova
ličnost onakva kakvu je on upoznao u datom momentu.

2. važna pretpostavka za rad soc radnika nalazi se u užoj okolini klijenta, jer ti uslovi mogu biti
povoljni ili nepovoljni za rješavanje problema, pa će imati direktnog uticaja na ishod zajdničkog rada.
3. treća pretpostavka za rad soc radnika sa pojedincem je društvo sa svim izvorima i sredstvima koje
pruža pojedincima za njihovu zaštitu i ostvarenje određenih prava. 4. soc radnik mora imati izvjesna
svojstva koja mu omogućuju uspostavljanje dobrih odnosa sa klijentom. Pošto neposredno radi sa
ljudima on mora prije svega biti komunikativan. Ovaj je uslov neophodan za rad sa pojedincem.
Pored toga on mora vjerovati u ljude i njihov razvoj i optimistički gledati na mogućnosti svakog
čovjeka. On će morati gledati naprijed i u ljudima proicirati šta je dobro i to razvijati. Mora voljeti
ljude i imati želju da im pomogne. U radu sa klijentima mora savladati osjećanje simpatije i antipatije.
Soc radnik mora poznavati bogatstvo života, njegovu raznolikost, dinamiku i sve ono što je
karakteristično u jednoj konkretnoj ljudskoj zajednici. Zbog toga soc radnik mora biti kritičan prema
svojim vlastitim pogledima, mišljenjima i navikama.

Šta soc radnik proučava u porodici klijenta

Prije svega treba upoznati ekonomski, društveni i kulturni nivo porodice. U proučavanju materijalnog
stanja porodice soc radnik treba da obrati pažnju na neke vrlo važne momente. Tako on treba da
utvrdi ukupne prihode porodice i način obezbjedjenja tih prihoda. Moramo utvrditi broj članova
porodice kao i visinu prihoda po članu domaćinstva. Kao najvažniji pokazatelj materijalnog stanja
porodice moramo upoznati strukturu porodičnog budžeta tj kako se ukupni prihodi koje porodica ima
rasporedjuju. Spoljni izgled stana takodje je važan pokazatelj materijalnih prilika i kulturnog nivoa
porodice.

Pitanju ishrane takodje ćemo pokloniti pažnju. Dalje nas interesuje zdravstveno stanje u porodici. U
isto vrijeme dok ispitujemo vanjske okolnosti on treba da zapaža unutrašnju atmosferu u porodici.
Treba da vidi unutrašnju čvrstoću porodice, da li je ta porodica povezana u jednu cjelinu, da li je
dotični član koji je naš klijent prihvaćen, da li su pogledi članova porodice na život slični, u porodici je
važno vaspitanje djece: da li roditelji vode računa o vaspitavanju djeteta ili su prema tome
indiferentni, da li djecu vaspitavaju suviše strogo ili je režim u porodici suviše blag i popustljiv. Na
kraju soc radnik ocjenjuje aktivnost čitave porodice i njenu društvenost u odnosu prema drugim
ljudima ili prema društvu izvan uskog porodičnog kruga.
Izrada soc anamneze

Nakon cjelovito pročenog problema soc radnik pristupa izradi cjelovitog izvještaja koga nazivamo soc
anamneza. To je izvještaj soc radnika o problemu, stručna obrada zasnovana na sakupljenim
činjenicama u fazi proučavanja. Soc anamnezu treba povremeno nadopunjavati u kasnijim fazama
rada sa klijentom zato što se prilike u kojima klijent živi mjenjaju, a time se i on sam mijenja.
Anamneza vrijedi samo odredjeno vrijeme i nju zato treba upotpunjavati u skladu sa razvojem
klijenta i njegovog problema. Izvještaji što ih soc radnik šalje drugim organima moraju sadržati: 1.
izvod objektivnih konstatacija o klijentu i to: podaci za identifikaciju, kako je klijent prikazao problem,
važni podaci iz historije života klijenta, opis okoline i prilike u kojima klijent živi, opis radne aktivnosti
klijenta 2. odredjivanje problema ( soc dijagnoza ) 3. ocjena klijenta i okoline ( evaluacija ) 4.
mišljenje soc radnika ( prognoza )