1.

Uvjeti za proglašenje nestale osobe za umrlog

Umrlim se, u smislu stava 1. Člana 61. Zakona o vanparničnom postupku (ZVP), može proglasiti:

 osoba o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg je rođenja
proteklo 60 godina;
 osoba o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je vjerovatno
da više nije živa;
 osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu, ili
kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za 6
mjeseci od dana prestanka takve opasnosti i
 osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo
nikakvih vijesti za godinu dana od prestanka neprijateljstava.

Zakon o vanparničnom postupku je objavljen u Službenim novinama Federacije BiH 2/98, od 20.
1.1998. godine, a stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama.

Odluku o proglašenju nestale osobe umrlom donosi opštinski sud na čijem je području ta osoba imala
posljednje prebivalište ili boravište na prijedlog svih fizičkih i pravnih osoba sa pravnim interesom.

Sud objavljuje oglas u Sl.Federacije o pokretanju postupka.

Rok za prijavu nestalog lica je 3 mjeseca od dana objave oglasa (či.65 ZVP).

Po proteku roka od 3 mjeseca sud donosi rješenje o proglašenju nestale osobe umrlom sa
naznačenim satom, danom, mjesecom i godinom smrti.

Prestanak braka je definitivan, tako da ako se kasnije utvrdi da je ta osoba ipak živa, brak koji je
kasnije nastao ostaje punovažan.

2. Definicija razvoda braka

Razvod braka je način prestanka punovažnog braka za života bračnih partnera iz uzroka i na način
predviđen zakonom.

 Uzroci za razvod nastaju nakon zaključenja braka. To su činjenice ili okolnosti koje mogu
poremetiti bračne odnose i dovesti do nepodnošljivosti zajedničkog života.

3. Uzroci za razvod braka

Brakorazvodni uzroci su činjenice i okolnosti predviđene zakonom, koje nastaju nakon zaključenja
braka, na osnovu kojih nadležni organ može razvesti brak. Pravna teorija po različitim kriterijima vrši
klasifikaciju brakorazvodnih uzroka.

Novo porodično zakonodavstvo prihvatilo je sistem teške i trajne poremećenosti bračnih odnosa,
odnosno sistem razvoda kao lijeka. U smislu člana 41.: "Bračni partner može tražiti razvod braka, ako
su bračni odnosi teško i trajno poremećeni".

Privremeno ograničenje prava muža da traži razvod braka:

1
-za vrijeme trudnoće žene

-ili dok njihovo dijete ne navrši tri godine (u RS do 1 godine života).

Ovo ograničenje ne sprječava ženu da traži razvod u ovim situacijama.

4. Uvjeti za sporazumni razvod braka

Sporazumni razvod braka je razvod braka koji se temelji na saglasnoj volji bračnih partnera da se
njihov brak razvede.

U savremenoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu, institut sporazumnog razvoda braka prihvaćen je skoro
bez izuzetaka. U literaturi se ističe čitav niz prednosti sporazumnog razvoda braka, u odnosu na
razvod braka po tužbi.

U smislu člana 44. sud će, na osnovu sporazuma bračnih partnera, razvesti brak:

ako je od sklapanja braka prošlo 6 mjeseci i

ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o ostvarivanju

roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanja osobnih odnosa i neposrednih
kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera.

RS je zadržala odredbu da se sporazumno ne mogu razvesti parovi sa maloljetnom djecom,

usvojenom djecom ili djecom nad kojoj je produženo roditeljsko staranje. Za takve brakove predviđa
zajednički prijedlog za razvod braka gdje utvrđuje poremećenost bračnih odnosa.

5. Šta je posredovanje

Povećanje broja razvoda brakova, vrlo loši rezultati mirenja u praksi i uopće nastojanje da se slijede
trendove evropskog porodičnog prava razlozi su inovacije institucije mirenja učinjene u našem
novom porodičnom zakonodavstvu.

Porodični zakon Federacije BiH je institut mirenja zamijenio institutom posredovanja, dok je PZ
Republike Srpske zadržao institut mirenja.

Posredovanje predstavlja jedan od alternativnih načina rješavanja sukoba u porodici.

Cilj: da se uz stručnu pomoć prevaziđu konfliktne situacije i nesporazumi među članovima porodice.

Nadležnost: fizičko ili pravno lice ovlašteno za posredovanje.

Postupak posredovanja prethodi brakorazvodnom postupku.

PZ normira obavezu bračnih partnera koji imaju zajedničku djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko
staranje da podnesu zahtjev za posredovanje.

 Izuzeci:

-ako je boravište jednog partnera nepoznato najmanje 6 mjececi

-ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost.

Sadržaj posredovanja?

Trajanje postupka: najviše 2 mjeseca.

2
Obustava postupka: ako su oba bračna partnera uredno pozvana i nisu se odazvala na poziv a
izostanak nisu opravdala.

6. Specifičnosti postupka za razvod braka

Specifičnosti brakorazvodnog postupka

Za ovaj postupak, kao i za ostale bračne sporove, važe posebna pravila parničnog postupka.

 Hitnost - radnje se preduzimaju hitno, u kraćim rokovima od onih normiranih u Zakonu o

parničnom postupku (član 273. stav 1.).
 Specijalizacija sudije - u prvostepenom postupku postupa sudija pojedinac specijalizovan za
ovu vrstu spora, a u drugostepenom postupku sudi vijeće od trojice sudija od kojih je jedan
specijalizovan za ovu vrstu spora (član 275.).
 Mogućnost određivanja, po službenoj dužnosti, privremene mjere radi davanja izdržavanja
maloljetnoj djeci i radi njihovog smještaja (član 276. stav 1; žalba protiv tog rješenja ne
zadržava njegovo izvršenje). Ove mjere može odrediti i u korist bračnog partnera, ali samo po
njegovom prijedlogu.
 Isključenje javnosti (član 277.) radi zaštite interesa bračnih partnera, odnosno njihove
privatnosti.
 Ograničenje načela dispozitivnosti. Načelo dispozitivnosti znači mogućnost za stranke da
raspolažu (disponiraju) predmetom spora.
 Istražno načelo. Za razliku od redovnog parničnog postupka, u kojem se utvrđuju samo one
činjenice koje su stranke iznijele i koje su među strankama sporne, u ovom postupku sud je
ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može dokazivati i one činjenice koje
su stranke priznale u postupku, osim ako se zahtijeva sporazumni razvod braka (član 278.
stav 4.).
 U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac dokaže da
ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja glavne rasprave i
ako se njihovim iznošenjem, odnosno predlaganjem štite prava i interesi djeteta (član 279.).
 Odlučivanje o troškovima postupka. Sud o njima odlučuje slobodno, vodeći računa o
okolnostima slučaja i o ishodu postupka.
 Učešće organa starateljstva. Kada se u postupku za razvod braka odlučuje o tome s kojim će
roditeljem živjeti dijete, o ličnim odnosima i neposrednim kontaktima djeteta s roditeljem s
kojim ne živi, o izdržavanju djeteta i o drugim sadržajima roditeljskog staranja, sud je
obavezan pozvati organ starateljstva da učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa
djeteta (član 281. stav 1.).

7. Obaveza izdržavanja i njena obiježja

Obaveza izdržavanja bračnih partnera je normirana u V dijelu Porodičnog zakona, zajedno s

obavezom izdržavanja vanbračnih partnera, roditelja i djece, ostalih srodnika po krvi, te srodnika po
tazbini.

U zakonu su regulirani subjekti obaveze izdržavanja, uvjeti pod kojim se izdržavanje može ostvariti i
način prestanka obaveze izdržavanja.

3
Upravnoj teoriji skoro su identična shvatanja o obilježjima koja određuju pravnu prirodu obaveze
izdržavanja. To su:

 obaveza izdržavanja je zakonska obaveza, strogo je lične prirode;

 regulirana je imperativnim normama;
 pravo na izdržavanje je nezastarivo;
 daje se za budućnost;
 isplaćeno izdržavanje se ne vraća;
 obaveza izdržavanja može se mijenjati;
 te ne može se plijeniti u postupku prinudnog izvršenja.

8. Uvjetii za ostvarivanje prava na izdržavanje nakon razvoda braka

Pri normiranju uvjeta za izdržavanje bračnih partnera poslije razvoda braka, zakonodavac je pošao od
svrhe koja se izdržavanjem želi postići, a to je pomoć bračnom partneru koji nije u stanju da se sam
izdržava.

Bračni partner u smislu člana 224. ima pravo na izdržavanje od drugog bračnog partnera:

 ako nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine;
 ako je nesposoban za rad ili se ne može zaposliti.

9. Mogućnost odbijanja zahtjeva za izdržavanje

Sud u smislu člana 229. može odbiti zahtjev za izdržavanje ukoliko su bračni partneri kroz duži period
odvojenog života potpuno samostalno obezbjeđivali sredstva za vlastito izdržavanje, ili ako se utvrdi
da bračni partner koji traži izdržavanje prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme, nije doveden u
teži materijalni položaj od onoga u kome se nalazio prilikom stupanja u brak.

10. Razlika između izbjegavanja plaćanja i neplaćanja alimentacije

11. Prestanak izdržavanja

U članu 229. reguliranje način prestanka izdržavanja: "Pravo na izdržavanje prestaje ako razvedeni
bračni partner (ili bračni partner iz poništenog braka) zaključi novi brak, zasnuje vanbračnu zajednicu
ili postane nedostojan toga prava, ili ako više ne postoji neki od uvjeta iz člana 224.".

Stupanjem u novi brak nastaje pravo međusobnog izdržavanja bračnih partnera, pa je logično da
obaveza bračnih partnera iz prethodnog braka prestane.

Drugi osnov za prestanak prava na izdržavanje je nedostojnost bračnog partnera koji koristi ovo
pravo

12. Šta je vanbračna zajednica

Vanbračna zajednica je faktička zajednica žene i muškarca.

U smislu člana 3. PZ-a: "Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u braku ili u
vanbračnoj zajednici sa drugom osobom i koja je trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj
rođeno zajedničko dijete".

4
Uvođenjem principa monogamije isključena je mogućnost da vanbračna zajednica postoji pored
braka ili druge vanbračne zajednice i proizvodi zakonom priznata dejstva. Što se tiče trajanja,
zakonodavac je odredio rok trajanja od 3 godine ili kraće, ako je u vanbračnoj zajednici rođeno dijete.

13. Prava i dužnosti vanbračnih partnera

Vanbračna zajednica žene i muškarca, koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, a
koja je trajala najmanje tri godine ili kraće, ako je u njoj rođeno dijete, izjednačena je s brakom u
pogledu prava:

 na međusobno izdržavanje i
 na imovinske odnose vanbračnih partnera.

14. Izdržavanje vanbračnih partnera

Vanbračni partner ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera ako ispunjava uvjete
propisane u članovima 3. i 224. zakona (član 230.).

Oni se tiču monogamije i trajanja ove zajednice, te uvjeta propisanih za izdržavanje bračnih partnera.

Uz to, navedena zakonska odredba normira da pravo na izdržavanje vanbračni partner ima nakon
prestanka vanbračne zajednice.

Slijedeći uvjet za izdržavanje vanbračnih partnera je da vanbračni partner nije u braku, ni drugoj
vanbračnoj zajednici s drugom osobom (član 3.).

15. Nasilje u braku i vanbračnoj zajednici

Nasilničko ponašanje bračnih i vanbračnih partnera se ne može posmatrati odvojeno od nasilja koje
se vrši između ostalih članova porodice.

Iako u praksi najčešće, nasilje u braku u našem pravu nije normirano posebnim odredbama, odnosno
posebnim zakonom, već odredbama koje uređuju nasilje u porodici.

Prvi značajniji koraci u pružanju institucionalizovane zaštite od nasilja u porodici kod nas su preduzeti
u toku 2005. godine donošenjem posebnog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici

Porodični zakon FBiH u osnovnim odredbama zabranjuje u porodici nasilničko ponašanje bračnog
partnera i bilo kojeg drugog člana porodice, određujući nasilničko ponašanje kao "svako narušavanje
fizičkog i psihičkog integriteta u smislu člana 4. Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i
Hercegovini" (član 4.).

U posebnom dijelu zakona je u nekoliko odredaba normiran postupak zaštite od nasilničkog

ponašanja u porodici, a u jednoj od njih se reguliše daje ovaj postupak hitan i da će se urediti
posebnim zakonom Federacije (član 382.).

16. Pojam i oblici nasilja

Zakon je, radi razgraničenja dozvoljenog od nedozvoljenog ponašanja između članova porodice,
odredio pojam nasilja u porodici (član 6.).

5
Ovaj je pojam prvo određen širokom formulacijom, a nakon toga su pojedinačno navedene radnje
nasilja.

Kao nasilje se određuje "bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili
patnju, kao i prijetnje takvim djelima, ili propuštanje dužnog činjenja i pažnje koje ozbiljno sputavaju
članove porodice da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti u javnoj ili
privatnoj sferi života".

Radnje nasilja jednog bračnog, odnosno vanbačnog partnera usmjerene prema drugom, navedene u
članu 6., mogu se, s obzirom na njihovu prirodu i posljedice, razvrstati u slijedeće grupe, mada se
oblici nasilja iz ovih grupa vrlo često dešavaju istovremeno:

 Fizičko nasilje: primjena fizičke sile ili psihičke prinude na fizički ili psihički integritet; fizički
napad, bez obzira da li je nastupila fizička povreda ili nije; svako postupanje koje može
prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol; prouzrokovanje
straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva ucjenom ili drugom prinudom
 Psihičko nasilje: primjena psihičke prinude na psihički integritet; verbalni napad, vrijeđanje,
psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja; uhođenje i svi
drugi slični oblici uznemiravanja.
 Seksualno nasilje: seksualno uznemiravanje i uznemiravanje "u skladu sa Zakonom o
ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini".
 Ekonomsko nasilje: oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili pokušaj
da se to učini; svako postupanje koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će
prouzrokovati ekonomsku štetu.
 Drugi oblici nasilja: propuštanje dužne pažnje, nadzora ili nepružanje pomoći i zaštite članu
porodice iako za to postoji obaveza prema zakonu i moralu, što može imati za posljedicu ili
osjećaj fizičke, psihičke ili ekonomsko-socijalne ugroženosti tog člana porodice
17. Subjekti prava na zaštitu od nasilja

U članu 4. ZZNP bračni i vanbračni partneri te bivši bračni i vanbračni partneri su izričito navedeni kao
subjekti prava na zaštitu od nasilja.

Za razliku od srodnika koji moraju živjeti zajedno da bi se smatrali članovima porodice i uživali zaštitu
od nasilja u porodici, bračni i vanbračni partneri ovu zaštitu uživaju i onda kada je zajednica života
između njih prestala razvodom braka i prestankom vanbračne zajednice.

18. Zaštita od nasilja

Zaštita od nasilja bračnim i vanbračnim, odnosno bivšim bračnim i vanbračnim partnerima (kao i
ostalim subjektima) pruža se izricanjem prekršajnih sankcija - zaštitnih mjera (član 8. ZZNP).

Svrha ovih mjera je, prema zakonu, "sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici, otklanjanje posljedica
učinjenog nasilja i poduzimanje efikasnih mjera preodgoja nasilnika i otklanjanje okolnosti koje
pogoduju ili podstiču izvršavanje novih prekšaja nasilja u porodici."

19. Koje zaštitne mjere se mogu izreći počiniocu nasilja u porodici

Kao zaštitne mjere koje se izriču učiniocu nasilja, predviđene su slijedeće (član 9. ZZNP):

 Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću
ili neki drugi stambeni prostor (član 12.).
 Zabrana približavanja žrtvi nasilja (član 12.).

6
 Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju (član 13.).
 Zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju (član 14.).
 Obaveza psihosocijalnog tretmana (član 15.).
 Obavezno liječenje od ovisnosti (član 16.).