Professional Documents
Culture Documents
Hercegovini
Pojam strane sudske odluke
Strana sudska odluka je odluka stranog suda i drugih, nesudskih organa (npr. Upravnih
organa) koje su po svom statusu i dejstvima izjednačene sa sudskim – po pravu države u čije
ime su donesene. U našem pravu Bosne I Hercegovine, predmet priznanja mogu biti samo
strane odluke donijete u građanskopravnim stvarima. Sama kvalifikacija se vrši po
unutrašnjem pravu nacionalne države, u kom slučaju i akti državne uprave mogu biti predmet
priznanja. Sudska odluka, kao akt državnog organa jedne zemlje proizvodi dejstva na teritoriji
zemlje donošenja. Međutim, kada se radi o sudskim odlukama u oblasti privatnog i
privrednog prava, u cilju poštovanja međunarodne saradnje, ljudskih prava, pravne sigurnosti
i ekonomičnosti postupka načelno se može priznati dejstvo odluka stranog suvereniteta u
domaćoj zemlji, ukoliko se sprovede postupak priznanja strane odluke i ta odluka ispuni
uslove predviđene nacionalnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine da bi mogla biti
priznata. “Jer, ako se uopšte ne bi priznavalo dejstvo stranih sudskih odluka, stranke bi morale
o istoj stvari da vode postupak u različitim državama, što bi dovelo do velikih troškova i
pravne nesigurnosti, a moglo bi se govoriti i o povredi prava na tužbu kao ljudskog prava. U
međunarodnom privatnom pravu česta je sintagma: priznanje i izvršenje stranih sudskih
odluka. Priznati i izvršiti stranu sudsku odluku znači prihvatiti je u Bosni i Hercegovini kao
pravosnažnu odluku i izvršni naslov dakle izjednačiti je sa odlukom koja je donesena u Bosni
i Hercegovini. Ipak, zbog određenih specifičnosti o kojima će biti riječi u nastavku, preciznije
je govoriti o postupku priznanja strane sudske odluke. Predmet priznanja su strane sudske
odluke, sudska poravnanja i odluke drugih organa koje se u zemlji donošenja izjednačavaju sa
ovim odlukama, a regulišu privatnopravne odnose sa međunarodnim elementom. Mogu se
priznati samo meritorne odluke, nezavisno od njihovog naziva u zemlji porijekla, kao i
nezavisno od toga koja vrsta organa, moguće i vansudskog donosi tu odluku (npr notar), dokle
god je ta odluka donešena u formi, po postupku i od strane organa koji je nadležan za
donošenje te vrste odluka po pravu zemlje donošenja odluke. Pojedinačni, konkretni akti na
bazi javnih ovlašćenja mogu se izjednačiti sa sudskim odlukama, dok pojednične materijalne
radnje nisu predmet posebnog ili priznanja uopće. Isključivo samo pravosnažna odluka
saglasno pravu zemlje u kojoj je donešena predstavlja odluku podobnu za priznanje u Bosni i
Hercegovini. Sudska odluka povodom određenog imovinskopravnog zahtjeva, u odnosu na
koje se postavlja pitanje izvršenja i priznanja treba da ima svojstvo izvršnosti. U modernim
pravnim sistemima evropskim pravima pojam pravosnažnosti se poklapa sa pojmom
konačnosti, što nužno podrazumijeva nemogućnost pobijanja sudke odluke redovnim pravnim
lijekovima, osim anglosaksonskog prava koje drugačije pristupa problemu takođe
nemogućnost se ogleda i u dijelu “Ne bis in idem” te se po tom pitanju ne može voditi
postupak. “Pred domaćim sudom, predmet priznanja može biti deklaratorna odluka kojom se
potvrđuje postojanje ili nepostojanje neke obaveze dužnika, kao i kondemnatorna odluka.”
• Originalna strana sudska ili strana arbitražna odluka čije se priznavanje traži sa potvrdom
nadležnog suda, odnosno drugog organa, o pravosnažnosti iste po pravu države u kojoj je
donesena ili ovjerena kopija istih,
Za priznavanje stranih sudskih i arbitražnih odluka mjesno je nadležan sud na čijem području
treba provesti postupak priznanja odnosno izvršenja.
Nadležnost Kantonalnog suda da odlučuje o priznanju odluka stranih sudova, stranih
trgovačkih sudova i stranih arbitraža određena je Zakonom o sudovima u F Bosne i
Hercegovine („Sl. novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 38/05).
Postupak priznavanja se provodi po odredbama Zakona o vanparničnom postupku, u kojem se
shodno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije
određeno, kao i Zakon o rješavanju sukoba Zakona sa propisima drugih zemalja („Sl. novine
SFRJ“ 43/82, 72/82), te Uredbe sa zakonskom snagom o priznavanju i primjeni saveznih
zakona koji se u BiH primjenjuju kao republički propisi („Sl. novine R Bosne i Hercegovine“
broj: 2/92).
• Ako ugovor o arbitraži nije zaključen u pisanom obliku, odnosno razmjenom pisma,
telegrama ili teleprinterskih saopštenja,
• Ako se utvrdi da se po pravu Bosne i Hercegovine predmet spora ne može podvrći arbitraži,
• Ako postoji isklučiva nadležnost suda ili drugog organa Bosne i Hercegovine,
• Ugovor o arbitraži nije punovažan,
• Ukoliko sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa odredbama
ugovora o arbitraži,
• Odluka još nije postala konačna i izvršna za stranke ili ako je odluku poništio ili obustavio
nadležni organ države u kojoj je donesena, i
• Izreka arbitražne odluke je nerazumljiva ili protivrječna.
Nepostojanje uzajamnosti nije smetnja za priznanje strane sudske odluke donesene u bračnom
sporu i u sporu radi utvrđivanja i osporavanja očinstva ili materinstva, kao i ako priznanje ili
izvršenje strane sudske odluke traži državljanin Bosne i Hercegovine.
U slučajevima da je po podnijetom prijedlogu za priznavanje strane sudske odluke boravište
protivnika predlagača nepoznato, a nema punomoćnika (npr. Priznavanje stranih sudskih
odluka o razvodu braka), primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku o postavljanju
privremenog zastupnika. Troškove ocog postupka prethodno treba da predujmi predlagač.
Protiv rješenja o priznavanju odnosno izvršenju odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od
15 dana od dana dostavljanja rješenja, o kojoj odlučuje drugostepeni sud.
Po donijetoj odluci bilo bi dopušteno i vođenje postupka za povraćaj u pređašnje stanje, ako i
ponavljanje postupka.
Arbitražom se smatra rješenje spora između dvije ili više stranaka od strane ztreće osobe
(arbitra) koji svoja ovlaštenja izvodi iz sporazuma stranaka i čija je odluka za njih obavezna.
Arbitražnom odlukom treba smatrati kako odluku ad hoc (od slučaja do slučaja) tako i odluku
institucione arbitraže.
Arbitražnom odlukom u smislu odredbe čl. 97. Zakona o rješavanju sukoba zakona sa
propisima drugih zemalja u određenim odnosima treba smatrati odluku koju je u određenom
pavnom pitanju donijelo tijelo koje po pravu mjerodavnom za tu odluku ima značenje i koja
po tom pravu može postati konačna i izvršna.
Da je stranka koja traži priznanje i izvršenje uz prijedlog podnijela izvornu odluku arbitraže
ili njen ovjeren prepis i izvorni ugovor o arbitraži ili njegov ovjeren prepis,
Ako priznanje i izvršenje arbitraže nisu sastavljeni na jeziku koji je u službenoj upotrebi suda
pred kojim se pokreće postupak za priznanje i izvršenje te odluke, stranka koja traži priznanje
i izvršenje te odluke mora podnijeti prevod njihovog ovlaštenog prevodioca.
Izvor: https://advokat-prnjavorac.com/priznanje_strane_sudske_presude.html
TAGS
izvršenje strane sudske odluke u Bosni
prizanje presude o razvodu braka u BIH