SADRAJ

1.

UVOD..................................................................................................................................2

2.

POJAM ARBITRAE.........................................................................................................3

3.

ODLIKE MEUNARODNIH TRGOVINSKIH ARBITRAA........................................3

4.

PRAVNA PRIRODA ARBITRAE....................................................................................5

5.

VRSTE MEUNARODNIH TRGOVINSKIH ARBITRAA...........................................6

5.1.
6.

USTANOVE SLINE ARBITRAAMA.......................................................................8

IZVORI NORMI.................................................................................................................9

6.1.

INSTITUCIONALNA PRAVILA NEDRAVNOG PORIJEKLA...............................11

6.2.

DRAVNE PROCESNE NORME................................................................................11

6.3.

MEUNARODNI SPORAZUMI.................................................................................12

6.4.

PRAVILNICI STALNIH ARBITRAA........................................................................12

7.

POSTUPAK PREM MEUNARODNIM TRGOVINSKIM ARBITRAAMA.............13

8.

PRIMJENA

MATERIJALNOG

PRAVA

OD

STRANE

MEUNARODNIH

TRGOVINSKIH ARBITRAA................................................................................................14
9.

PRAVNA SPREDSTVA PROTIV MEUNARODNE ARBITRANE ODLUKE.........14

10.

MEUNARODNA TRGOVAKA KOMORA............................................................15

11.

ZAKLJUAK................................................................................................................16

12.

LITERATURA...............................................................................................................18

1. UVOD
Rjeavanje sporova putem arbitraa je poznato od davnina, iji korijeni se mogu pronai u
najstarijim drutvima sa rodovskim ureenjem, u kojima je voa plemena odreivao delegate
koji e u njegovo ime rjeavati sporove izmeu pojedinih lanova drutva. Neke od prvih
arbitranih sudova sreemo ve u antiko doba kod Grka. Razvojem zanatstva i trgovine u
srednjem stoljeu, arbitraa poinje sluiti za rjeavanje trgovinskih sporova. To su bili neki
od poetaka razvoja arbitrae, danas, razvojem meunarodnih odnosa, a posebno
meunarodne razmjene robe, dovelo je do iroke primjene trgovinskih arbitraa, ne samo za
rjeavanje trgovinskih, ve i meudravnih sporova.
Tema ovog seminarskog rada jeste meunarodna trgovinska arbitraa. Prije svega, kako bi
mogli ui u sam meritum ove teme, nastojala sam definirati arbitrau, iako ne postoji
jedinstvena definicija ovog pojma. U nastavku je rije odlikama meunarodnih trgovinskih
arbitraa, zatim o pravnoj prirodi arbitrae, koje su to vrste meunarodne trgovinske arbitrae,
te je nadalje rije o izvorima normi koje se odnose na meunarodne trgovinske arbitrae.
Potom se prelazi na postupak pred meunarodnim trgovinskim arbitraama, to je veoma
kompleksno pitanje. Jo jedno vano pitanje sigurno jeste i primjena materijalnog prava od
strane meunarodnih trgovinskih arbitraa, te je u nastavku rije o pravnim sredstvima protiv
arbitranih odluka i na samom kraju je spomenuta Meunarodna trgovaka komora.

2. POJAM ARBITRAE
U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven pojam arbitrae, to zavisi od razliitog pristupa
definisanja. Prema tome, moemo rei da arbitraa u funkcionalnom smislu predstavlja
poseban metod, odnosno tehniku koju koriste arbitri koje su stranke u sporu imenovale i dale
ovlatenje da rijee sporna pitanja, a svoja ovlatenja zasnivaju na privatnom sporazumu, a ne
iz vlasti drave. Govorimo li u organizacionom smislu o arbitrai, to podrazumjeva ustanove
koje su osnovane od privatnih profesionalnih organizacija i lica, sa ciljem da rjeavaju
posebne sporove za koje je odgovorna njihova nadlenost.
Shodno navedenom istiem definiciju da je arbitraa tijelo nedravnog karaktera sastavljeno
od

(jedne ili vie) osoba o ijem su se izboru stranke sporazumjele, komu stranke

sporazumno i dobrovoljno povjeravaju donoenje meritorne odluke o sporu, a zakon tu odluku

izjednaava s pravomonom sudskom odlukom1.
Kada je rije o meunarodnoj trgovakoj arbitrai, pri tome istiem definiciju M. Jezdi, koji
smatra da pod spoljnotrgovinsim arbitraama treba razumjeti one ustanove koje su osnovane
od privatnih profesionalnih organizacija ili lica ili od organizacija polujavog karaktera u cilju
raspravljanja onih sporova iz spoljnotrgovinskog prometa za koje je ugovorena njihova
nadlenost2.
Iz gore navedenih definicija jasno je da autori pristupaju definisanju pojma ukazivanjem na
organizaciono-institucionalni i funkcionalni aspekt arbitrae. S druge strane, pojedini autori
nisu se opredjelili na davanje jedne saete definicije arbitrae, smatrajui da se njena sutina
ne moe razumjeti bez navoenja svih njenih bitnih elemenata, odnosno komponenti.

1 Sesar, M., 1991., Arbitrani postupak, doktorska disertacija, Pravni fakultet Ljubljana, Ljubljana, str.
7.
2 https://www.google.ba/url?
sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=5&cad=rja&uact=8&ved=0CDIQFjAE&url=http%3A%2F
%2Fwww.singipedia.com%2Fattachment.php%3Fattachmentid%3D1216%26d
%3D1283499988&ei=ThJOVf61FMTOygPSlYGoDA&usg=AFQjCNGLHbLNwzfVyWk8Gl4py8kKMnF4w&sig2=q_LItxcjJCNct_7YV_CaEg&bvm=bv.92885102,d.bGQ, (pristupljeno: 11.05.
2015. u 17:02)
3

3. ODLIKE MEUNARODNIH TRGOVINSKIH ARBITRAA

Vano je istai da arbitraa nije nastala nakon pojave dravnog pravosua, ve ona postoji
paralelno sa sudovima; ima odreene prednosti kao i nedostatke u odnosu na dravno
pravosue. Arbitraa se moe, u rjeavanju sporova u meunarodnoj trgovini, vie prilagoditi
osobenostima pojedinih sluajeva, nego to je to sluaj kod sudova ija se organizaciona
struktura i pravila postupanja postavljaju vrsto, unaprijed, za neogranien broj veoma
razliitih sluajeva. Pored toga, postupak pred arbitraom je mnogo fleksibilniji, manje je
formalan, postoji mogunost iznalaenja kompromisnog rjeenja, i mnogo je bri.
Ovakav nain rjeavanja sporova je posebno pogodan ako se ima u vidu struktura interesa koji
se vezuju za arbitrano odluivanje. Opti interesi drutva postoje, ali su oni u velikoj mjeri
manjeg znaaja kod arbitrae nego kod redovnih sudova. Sporovi kod kojih bi snano bio
zastupljen interes drutva se zapravo i ne mogu rjeavati pred arbitraom. Arbitrae mogu da
odluuju samo u sporovima u kojima bi volja samih stranaka mogla da zamijeni presudu ako
bi se stranke poravnale. Prema tome, arbitrae ne mogu da odluuju o onim stvarima u kojima
se moraju primijeniti imperativne norme bez obzira na volju stranaka, gdje je neposredno i
intenzivno zainteresovao drutvo kao cjelina. Iz toga proizilazi da spoljnotrgovinske arbitrae
nikako ne bi mogle da opluuju, na primjer, o uvoznim ili izvoznim dozvolama, carinama ili
drugim pitanjima dravne regulative vanjske trgovine, ali mogu da odluuju o meusobnim
pravima i obavezama stranaka.3
Tradicionalno se smatra da su predmet arbitraa u poreenju sa sudskim rjeavanjem sporova
slijedee:4

elastini procesni okviri koji u mnogome mogu da oblikuju same stranke;

brzina;
nii trokovi;
neutralnost ( umjesto da sudi sud drave jednog ili drugog parniara, odluuje institucija
koja ne pripada ni jednoj ni drugoj dravi, a arbitri ili makar predsjednik vijea po

pravilu je iz tree zemlje);

zbog velikog uspjeha i iroke prihvaenosti Njujorke konvencije o priznanju i izvrenju
stranih arbitranih odluka iz 1958.5 godine, vee su anse da se van zemlje donoenja
prizna i izvri arbitrana nego sudska odluka.

3 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 562.
4 Ibid., str. 563.
4

Arbitrano odluivanje ima i svojih negativnih strana. S obzirom da stranke same stvaraju
mehanizam odluivanja i s obzirom da od njih samih zavisi nain odluivanja, poveana je
mogunost zlupotrebe, kao to je nametanje nepravinih rjeenja ekonomski slabijoj ili
neopreznoj strani. Ovo se potencira time to je arbitrano odluivanje jednostepeno.
Prvostepena odluka je u isto vrijeme i konana, eventualne greke se ispraviti povodom
albe.6

4. PRAVNA PRIRODA ARBITRAE

Da bi se razumjela sutina meunarodne trgovinske arbitrae neophodno je sagledati znaajne
razlike u shvaanjima o njenoj pravnoj prirodi. O ovom pitanju se vodila duga rasprava, koja
ni danas nema jedinstven stav, ali se izdvajaju dva dominantna shvatanja koja su sutinski
razliita.
Prvi stav je jurisdikcioni (jurisdikciona teorija), koji je straiji i dugo vremena je bio
dominantniji u uporednom pravu. Pristalice ove teorije smatraju da arbitraa ima sudsku
prirodu, te da je njen smisao u arbitri
ranju suenju. Arbitraa je sud kao i svaki drugi, koji mora biti neutralan u odnosu na
stranke i mora se drati odreenih pravila postupka. Arbitar se u procesu arbitriranja ponaa
kao sudija dravnog suda, a krajnji ishod arbitranog postupka je donoenje arbitrane odluke,
koja je po dejstvu izjednaena sa sudskom odlukom. Takvo njeno dejstvo je predvieno
zakonom, i na to ne mogu uticati stranke svojom voljom, koje su zakljuile arbitrani
sporazum. Dakle, arbitraa se shvata kao pravosudni organ, s tim to nije dravni, ve privatni
sud. Iako arbitri crpe svoja ovlatenja da rjeavaju spor iz sporazuma ugovornih strana, oni to
nikada ne bi mogli raditi da zakon to ne dozvoljava. Iz ovoga slijedi da je arbitrani sporazum
procesne prirode, za razliku od osnovnog ugovora koji je materijalne prirode. Arbitrani
sporazum ima nezavisnu pravnu sudbinu od osnovnog ugovora i pravno mjerodavno za
arbitrani sporazum moe biti razliito od prava mjerodavnoga za osnovni ugovor.7

5 Op.a: Ova konvencija se primenjuje na priznanje i izvrenje arbitranih odluka u sporovima izmeu fizikih ili
pravnih lica donetih na teritoriji neke druge drave, a ne one u kojoj se trai priznanje i izvrenje odluka Ona se
isto tako primenjuje na arbitrane odluke koje se ne smatraju kao domae odluke u dravi u kojoj se trai njihovo
priznanje ili izvrenje.

6 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 563.
5

S druge strane, grupa autora smatra da arbitraa ima ugovornu, a ne pravosudnu prirodu i
njihova miljenja su grupisana pod ugovornu teoriju. Arbitraa, je po njihovom miljenju,
ugovorni odnos izmeu stranaka, koji je rezultat njihovih autonomnih volja i svi elementi
arbitrae i arbitranog postupka kreiraju se voljom ugovornih strana. Arbitrani sporazum se,
bez obzira kada je sainjen, da li to bilo za vrijeme ili nakon zakljuenja osnovnog ugovora,
odnosno prije ili poslije pojavljivanja spora, tretira kao sastavni dio osnovnog ugovora i za
njega je mjerodavno pravo koje je mjerodavno za ugovor o osnovnom poslu. Prema ovoj
teoriji arbitrana odluka nema dejstvo sudske odluke i ne moe se prinudno izvriti, ve
stranke trebaju dobrovoljno da izvre arbitranu odluku, koja ih obavezuje kao bilo koja
obaveza na koju su pristale nekim ugovorom. Ovo shvatanje za posljedicu ima da stranka,
koja je dobila spor, a u sluaju da druga stranka, koja je izgubila spor, ne izvri dobrovoljno
arbitranu odluku, moe pred nadlenim sudom tuiti je za neizvrenje ugovora, a ne za
prinudno izvrenje arbitrane odluke. Druga mogunost koja stoji na raspolaganju stranci koja
je dobila spor je da, ako je tako zakonom predvieno, od strane dravnog suda zatrai
priznavanje arbitrane odluke po postupku kao da je rije o stranoj sudskoj odluci, kako bi
takva arbitrana odluka stekla svojstvo izvrnosti.8
Pored navedenih teorija, u pravnoj nauci postoji i mjeoviti koncept o pravnoj prirodi
trgovinskie arbitrae, koji nastoji da pomiri navedene, razliite koncepte. Postojanje ovih
razliitih koncepata, o pravnoj prirodi arbitrae, ima znaaj u tome to nam pomae da bolje
razumijemo sutinu ovog instituta.

5. VRSTE MEUNARODNIH TRGOVINSKIH ARBITRAA

Postoje dvije osnovne vrste meunarodnih trgovinskih arbitraa, a to su ad hoc arbitrae i
stalne, odnosno institucionalne arbitrae.
Ad hoc arbitrae stvaraju stranke radi rjeavanja odreenog spora, odnosno kako bi se rijeio
jedan sluaj, pri emu stranke najee imenuju jednog ili trojicu arbitara. Arbitri mogu biti
poznati pravnici, strunjaci za spoljnu trgovinu, pa i eksperti za odreena pitanja (naroito ako
se radi o sporu oko kvaliteta robe). Arbitri se sastaju na mjestu koje odreuju stranke i na
nain na koji su stranke dogovorile e se voditi postupak, u sluaju da stranke ne odrede
7 Jovii, K., 2008., Meunarodna trgovinska arbitraa, Institut za uporedno pravo, Beograd, str. 108.
8 Jovii, K., 2008., Meunarodna trgovinska arbitraa, Institut za uporedno pravo, Beograd, str. 109.
6

mjesto i nain voenja postupka taj odabir mogu izvriti arbitri. Prema tome vidimo da volja
stranaka ima veliki uticaj na proceduralna pravila, ali i tehnike dijelove, kao to je, na
primjer, voenje zapisnika. Ova vrsta arbitrae, ad hoc, ima privremeni karakter. Njena
funkcija ograniena je na rjeavanje konkretnog spora i prestaje presuivanjem tog spora. U
praksi preovlauje ova vrsta arbitraa, to i nije iznenaujue ako imamo u vidu prednosti ove
vrste arbitrae, a to je da se prilagoava okolnostima konkretnog sluaja i postojanje
mogunosti stranaka pri izboru postupka koji im vie odgovara, a to kao konaan rezultat
moe da bude kljuni faktor za uspjeh arbitrae. Naravno, postoje i odreeni nedostaci, kao
to su spornost zbog odsustva unaprijed odreene forme i eventualna nedovoljna
kvalifikovanost i neiskustvo arbitara.
S druge strane, stalne (institucionalne) arbitrae su one koje se su formirane na neodreeno
vrijeme i radi rjeavanja neodreenog broja sporova. One imaju svoju stalnu organizacionu
strukturu, tehnike uslove i pravila postupanja. Mogu se pojaviti u dva oblika: zajedno sa
prigodnom arbitraom ili samostalno kao stalni sud. U prvom sluaju unaprijed se odreuje
mogui sastav arbitranog suda, ali se za svaki konkretan spor obrazuje ad hoc arbitraa.
Tipian primjer te vrste je Stalni arbitrani sud sa sjeditem u Hagu ustanovljen na prvoj
hakoj konferenciji 1899. godine. On nije stalni sud u pravom smislu te rijei, ve predstavlja
unaprijed sastavljen spisak linosti koje mogu biti birani za arbitre. 9 Ovaj oblik se pojavljuje u
novije vrijeme, to je tendencija da se institucionalizira ad hoc arbitraa. To se postie na taj
nain to ugledna udruenja i organizacije, kao to su ekonomske komisije UZ za Evropu,
odnosno za Aziju i Daleki Istok, Meunarodna trgovinska komora, ILA (Svjetsko udruenje
za meunarodno pravo) i UNCITRAL, formuliu model pravila o ustrojstvu i pravilima
postupka arbitrae, koja stoje na raspolaganju strankama.10 Drugi oblik, arbitrae u obliku
stalnog suda, postojale bi ukoliko se izvri izbor sudija koji e stalno zasjedati i rjeavati sve
sporove koji se pred njih iznesu.
Nadlenost stalnih arbitraa se takoe uspostavlja voljom stranaka kao i kod ad hoc arbitraa,
jer bez sporazuma stranaka ni stalne arbitrae nemaju nikakvu pravnu nadlenost. Mada,
organizaciono one postoje i prije i poslije donoenja odluke, kojim im stranke daju ovlatenje

9 iri, J., 2009., Srpsko pravo i meunarodne sudske institucije, Institut za uporedno pravo, Beograd,
str. 127.
10 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 564.
7

da vode njihov spor. Moglo bi se rei da postoje kao servis kojem se stranke mogu obratiti
ako one to ele.
Institucionalne arbitrae najee organizuju privredne komore. Olakica kod ove vrste
arbitraa jeste u tome to su stranke i arbitri osloboeni pravno organizacionih i tehnikih
poslova. O korespondenciji i dostavljanju pisama vodi brigu administracija arbitrae, a arbitri
postupaju prema pravilniku arbitrane ustanove. 11 To je ujedno i prednost ove vrste arbitrae,
jer na ovakav nain se smanjuje mogunost zloupotreba koje su mogue onda kada je itava
organizacija i odreivanje naina postupanja neposredna volja stranaka.
Pored navedenog stalne arbitrae moemo podijeliti na zatvorene i otvorene. Zatvorene su one
arbitrae koje rjeavaju samo sporove u kojima se kao jedna strana javlja lanica organizacije,
udruenje koje je osnovalo institucionalnu arbitrau. Stalne arbitrae najee osnivaju
trgovaka udruenja, banke, berze, privredne komore. Ako su te arbitrae zatvorene, to znai
da jedna od stranaka u sporu mora da bude lanica dotinog trgovakog udruenja, banke,
berze, privredne komore.12 Suprotno od zatvorenih, otvorene su one koje takav uslov ne
postavljaju i veina poznatih arbitraa je otvorenog tipa meu kojima su: Arbitraa
Meunarodne trgovinske komore u Parizu, Londonski meunarodni arbitrani sud,
Meunarodna arbitraa pri Cirikoj trgovinskoj komori, itd.
Prema tome da li je arbitraa sastavljenja od jednog ili vie arbitara, razlikuje se inokosna i
kolegijalna arbitraa. Spor u prvom sluaju rjeava pojedinac, dok se u drugom sluaju taj
zadatak povjerava kolektivnom tijelu. Kolegijalnu arbitrae predstavljaju sudovi sastavljeni
od tri ili pet arbitara. Trolani sud obrazuje se tako to svaka strana u sporu imenuje po jednog
arbitra, najee svog dravljanina, dok treeg, neutralnog arbitra strane biraju sporazumno i
njemu se povjerava funkcija predsjednika, koji uestvuje u radu arbitrae tokom cijelog
postupka. Odluka se donosi veinom glasova. Kod konstituisanja petolanog suda primjenjuju
se tri modela. Prema prvom, svaka strana u poru imenuje po dva arbitra, od kojih smo jedan
moe biti njen dravljanin. Tako izabrani arbitri zajedniki biraju petog lana koji ima poloaj
predsjednika. Kod drugog modela karakteristino je da sporne strane odreuju po jednog
arbitra, a preostalu trojicu, ukljuujui predsjedavajueg, biraju zajedniki. Prema treem

11 Ibid., str. 564.

12 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 564. i 565.
8

rjeenju u arbitrani sud ex officio ulaze arbitri koje su strane prethodno stavile na listu, dok
predsjednika i jo dva arbitra sa te liste imenuje neutralno tijelo.13

5.1. USTANOVE SLINE ARBITRAAMA

Pored spoljnotrgovinskih arbitraa u pravnom smislu te rijei, esta je pojava u meunarodnoj
praksi da stranke iznose sporna pitanja pred ustanovu ili ad hoc tijelo koje je samo slino
arbitrai. Ove ustanove, odnosno ova tijela donose miljenje, stavove i prijedloge za
rjeavanje sporova. Ova miljenja, kao i stavovi mogu biti veoma autoritativna, ali po pravilu,
nisu podobna da se pretvore u izvrni naslov. Ova vrsta, kvazi-arbitrae, prepoznatljive su u
engleskom pravu kao valuation ili certification, u Njemakoj Schiessgutachten, l'expertisearbitrage u vajcarskoj, expertise u Francuskoj i u Italiji perzia contrattuale. U svim ovim
navedenim tijelima u prvom planu su strunjaci koji ocjenjuju iznesene probleme, a to je u
pravilu pitanje tehnike prirode.14
Pored gore navedenih postoje i arbitrane ustanove koje donose odluke za prinudno izvrenje,
ali ija je djelatnost ograniena na razmatranje odreenog tehnikog pitanja. Primjer takve
arbitrae je Arbitrani sud za pamuk u Avru, u Francusjkoj, ija je aktivnost ograniena na
ispitivanje kvaliteta pamuka. Pri tome se vodi postupak u kome nema nikakvog kontakta
izmeu stranaka i arbitara, gdje stranke, kao ni arbitri, ne znaju ni imena jedni drugih. Ovakav
postupak je doivio dosta kritika, ba iz tog razloga to stranke nemaju nikakav kontakt sa
arbitrima, a opet takvim postupanjem se tei ka neprisrasnosti.

6. IZVORI NORMI
Meunarodna trgovinska arbitrae esto se definie kao tvorevina stranaka, to i jeste u dobroj
mjeri tano, meutim ta tvorevina moe da bude efikasna samo u okvirima nekog pravnog
sistema. U suprotnom, bi izvrenje odluke zavisilo od volje stranaka. Izvori prava koji
reguliu meunarodnu trgovinsku arbitrau su razliiti, jedni su meunarodni, dok su drugi
unutranji, neki od njih su obavezni, dok drugi imaju fakultativni karakter, neke je stvorila
13 iri, J., 2009., Srpsko pravo i meunarodne sudske institucije, Institut za uporedno pravo,
Beograd, str. 131.
14 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 565.
9

drava, ali neke druge su stvorile i organizacije. Pored navedenih svakako postoje i one koje
su stvorile same stranke. Stranaka autonomija je svakako differentia specifica arbitranog
rjeavanja sporova. Stranke imaju slobodu da odrede ko, gdje i na koji nain e im rijeiti
spor. Mehanizam odluivanja je veoma irok, meutim, ipak postoje neke granice
uspostavljene nacionalnim zakonodavstvima i meunarodnim sporazumima.
Odnos pojedinih izvora normi je veoma sloen. S jedne strane nagodbe samih stranaka i
institucionalna pravila ne mogu biti u suprotnosti sa imperativnim normama nacionalnih prava
i meunarodnih sporazuma. Sa druge strane, u skladu sa principom da je arbitrano rjeavanje
sporova izbor i kreacija stranaka, nee ostati valjana odluka koja se donosi na nain koji se
kosi sa dogovorom stranaka.15
Ako bismo sve izvore meunarodnog trgovinske arbitrae pobrojali po uobiajnoj hijerarhiji
izvora prava, lista bi izgledala ovako:16
a)
b)
c)
d)
e)
f)
g)

meunarodni ugovori (multilateralni i bilateralni);

nacionalni zakoni;
pravilnici stalnih arbitraa;
autonomno pravo meunarodne trgovine;
arbitrani sporazum;
arbitrana praksa;
doktrina arbitranog prava.

Ponovno je neophodno napomenuti da je u oblasti trgovinskih odnosa autonomija volje

ugovornih stranaka na prvom mjestu i to je vladajui princip, pa prema tome su imperativne
norme u ovoj oblasti svedene na minimum. Stranke slobodno odreuju ne samo da li e stupiti
u odreeni ugovorni odnos, ve i materijalno pravo koje e se primjenjivati u tom odnosu,
organ pred kojim e se raspravljati spor koji iz njega eventualno nastane, kao i pravila
procedure koja e primjeniti u postupku rjeavanja takvog spora. Izbor stranaka, u tom smislu,
ima samo jedno ogranienje, a to je javni poredak zemlje po ijem pravu se to pitanje postavi.

15 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 569.
16 Jovii, K., 2008., Meunarodna trgovinska arbitraa, Institut za uporedno pravo, Beograd, str.
115.
10

Sporazum o arbitrai definisan je kao sporazum kojim stranke povjeravaju arbitrai rjeavanje
svojih buduih ili ve nastalih sporova iz odreenih pravnih odnosa, iz ega proizilazi da
stranke arbitrau mogu ugovoriti u bilo kojem trenutku.
Na meunarodnom autonomnom pravu zahvaljujui ONU-a i raznim drugim stunim i
profesionalnim udruenjima donijeta su pravila, zakoni, kao i drugi izvori koji svojim
rjeenjima opredjeljuju nacionalna zakonodavstva da ih primjenjuju i u nacionalnim reimima
meunarodne trgovinske arbitrae. Na taj nain dolazi do unifikacije pravila u meunarodnim
trgovinskim odnosima u vezi sa arbitranim nainom rjeavanja meunarodnih trgovinskih
sporova.

6.1. INSTITUCIONALNA PRAVILA NEDRAVNOG PORIJEKLA

Stranke gotovo nikada same ne formuliu itav niz proceduralnih okvira odluivanja, ve se
one po pravilu oslanjaju na ve postojee izgraene modele modele koje e koristiti u
samom sporu, a koji se najee nalaze u pravilniku neke institucionalne arbitrae. To su mali
procesni kodeksi prilagoeni fleksibilnom nainu arbitranog odluivanja. Poseban znaaj
imaju Arbitrana pravila UNCITRALA iz 1976. godine, koja predstavljaju otvoreni model i
koje stranke primjenjuju ako ih prihvate. Ova pravila nisu previe detaljna i ostavljaju dosta
prostora strankama, da se same dogovore o nekim pitanjima kao to je nain izbora arbitra, o
jeziku postupka, kao i drugim detaljima.

6.2. DRAVNE PROCESNE NORME

Dravne procesne norme postavljaju odreene granice stranakoj i institucionalnoj
samoregulativi, a pored toga pokrivaju i neka pitanja do kojih samoregulativa ne dostie.
Kada je rije o granicama, prije svega se misli na minimalne procesne garancije kao to su
nagodbe stranaka ili institucionalna pravila koja ne bi potovala princip jednakosti stranka ili
princip prava odbrane, to bi kao rezultat ima da ne bi moglo doi do valjane arbitrane
odluke.17
Pored navedenog, dravne procesne norme su nezaobilazne kada je rije o priznanju i
izvrenju stranih odluka, o ponitenju domaih odluka, ili na primjer kod imenovanja arbitara
17 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 568.
11

(u sluaju kada mehanizam stvoren ili izabran od strane stranaka ne bi dao rezultat). 18
Nacionalni propisi ureuju uslove koji moraju biti ispunjeni kako bi se strana arbitrana
odluka priznala i izvrila u domaoj zemlji.
Posmatrajui strukturu nacionalnih zakona kao izvora prava meunarodne trgovineske
arbitrae, moemo primijetiti da se nacionalni zakoni, u sutini odnose na propise u vezi
organizacije i postupka za ad hoc arbitrae, s obzirom da su institucionalne propisane
sopstvenim pravilima.

6.3. MEUNARODNI SPORAZUMI

Za meunarodne sporazume i konvencije mogli bismo rei da su imali presudnu ulogu u
uspostavljanju i razvoju arbitranog prava. Pored toga, meunarodne trgovinske arbitrae ne
bi bile uspjene bez meunarodnih sporazuma koji obezbjeuju da se arbitrani postupak i
njeni rezultati, tj. odluke, priznaju i van granica odreene zemlje. Konvencijska rjeenja su
postala standard i doprinijela su harmonizaciji arbitranog prava na svjetskom nivou.
Postoje brojni sporazumi i konvencije iz ove oblasti, ali ako bih se smjela usuditi da izdvojim
jednu najznaajniju to je sigurno Njujorka konvencija o priznavanju i izvrenju stranih
odluka iz 1958. godine, koja je prihvaena u 155 19 zemalja. Ova konvencija je prvi
multilateralni ugovor u kom su se primijenila pravila o pismenoj formi arbitranog ugovora u
'mekoj' formi, koja su se kasnije i proirila. Konvencija se ne protivi ni mogunosti da se da
se pozivom na druge meunarodne sporazume prizna valjanost i takvog ugovora o arbitrai.
Postoji i niz drugih znaajnih konvencija kao to su: Varavska konvencija o rjeavanju
sporova meu dravama i dravljana drugih drava iz 1965. godine, Evropska konvencija o
meunarodnoj trgovinskoj arbitrai iz 1961. godine, UNCITRAL Model zakon iz 1985.
godine i Arbitrana pravila UNCITRAL-a iz 1976. godine20, kao i niz drugih konvencija.

18 Ibid., str. 568.

19 http://www.uncitral.org/uncitral/en/uncitral_texts/arbitration/NYConvention_status.html,
(pristupljeno: 12. 05. 2015. u 18:23)
20 Op.a: Arbitrana pravila UNCITRALA je usvojila Komisija UN za meunarodno trgovinsko pravo
15. decembra 1976. godine.
12

6.4. PRAVILNICI STALNIH ARBITRAA

Pravilnici koje donose stalne meunarodne trgovinske arbitrae, po pravilu, detaljno reguliu
sva pitanja od znaaja za jedan arbitrani postupak, poev od organizacije i nadlenosti
arbitrae, preko konstituisanja arbitranog tribunala i prava postupka, sve do arbitrane
odluke i trokova arbitrae. Ovi pravilnici su prihvatljivi za stranke u najveoj mjeri zbog toga
to pravila koja su u njima sadrana poivaju na obiajima i opteprihvaenim principima
arbitranog prava, pravnim standardima, uslovima poslovanja i drugim ustaljenim i
racionalnim postupcima poslovnih ljudi u meunarodnom trgovinskom prometu.21
Neki od vaniji pravilnika sigurno jesu: pravilnik arbitranog suda Meunarodne trgovinske
komore u Parizu, pravilnik o mirenju u Arbitranom sudu Trgovinske komore u Cirihu,
pravilnik Meunarodnog arbitranog suda u Londonu, itd.

7. POSTUPAK PREM MEUNARODNIM TRGOVINSKIM ARBITRAAMA

O postupku pred meunarodnim trgovinskim arbitraama je veoma teko govoriti, jer na
postupak bitno utiu same stranke, ili arbitri, pored toga ne postoje jedinstvena pravila
postupanja arbitraa unutar jedne drave. Posebno teko bi bilo izvesti neke zakljuke o
postupku ad hoc arbitraa, koje nemaju unaprijed formiranu procedurnu 'zaleinu'.22
Institucionalne arbitrae vode postupak na osnovu svojih pravila, tek ako ista nemaju rjeenje
za neko konkretno pitanje, dolazi u obzir primjena nekih drugih normi, iju primjenu
predviaju pravilnici institucionalnih arbitraa i to uglavnom na tri naina:23

supsidijarne procesne norme koje mogu da odreuju same stranke;

moe se prepustiti arbitrima da odrede pravila postupka;
mogu se primijeniti i pravila parninog postupka jedne drave obino drave u kojoj se
vodi arbitrani postupak.

Jedan od specifinosti u arbitranom postupku je izbor arbitra koje obino biraju stranke. Ako
je rije o tri arbitra, to je najee, svaka strana u sporu imenuje po jednog arbitra, najee
21 Jovii, K., 2008., Meunarodna trgovinska arbitraa, Institut za uporedno pravo, Beograd, str.
117.
22 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 576.
23Ibid., str. 576.
13

svog dravljanina, dok treeg, neutralnog arbitra strane biraju sporazumno i njemu se
povjerava funkcija predsjednika. U sluaju da se dva arbitra odreena od stranaka ne mogu
dogovoriti oko izbora treeg arbitra, institucionalne arbitrae rjeenja za takve i sline
probleme pronalaze u svojim pravilnicima. Meutim, situacija je tea ako je u pitanju ad hoc
arbitraa. Kod ad hoc arbitraa rjeenje se trai konkstituisanjem tzv. organa imenovanja koji
bi zaista mogao da imenuje arbitre i na taj nain da omogui da valjani arbitrani sporazum
ipak dejstvuje. Kao mogue pomono rjeenje predstavlja i imenovanje arbitara od strane
suda.
Nakon to je konstituisana, arbitraa vodi postupak prevashodno prema pravilniku koji su
izabrale stranke (samim izborom institucionalne arbitrae ili nna drugi nain). Relevantne su i
konkretne instrukcije stranaka, te minimalne garancije koje postavljaju zemlje arbitrae (lex
arbitri).24

8. PRIMJENA

MATERIJALNOG

PRAVA

OD

STRANE

MEUNARODNIH

TRGOVINSKIH ARBITRAA
Odreivanje mjerodavnih materijalnih prava na osnovu kojih meunarodne trgovinske
arbitrae rjeavaju sporove spada meu veoma sloene probleme. Dileme postoje oko
razliitih koncipiranja autonomije volje i pluraliteta taaka vezivanja, ija primjena dolazi u
obzir u odsustvu autonomije volje. Ipak, za rjeavanje polazi se od jedne vrste polazne take,
a to su kolizione norme lex fori, zakona zemlje suda.25
Najznaajnijih tipova rjeavanja problema odreivanja mjerodavnoga pravila, moemo rei da
ima pet. Prvi nain rjeavanja problemapolazi od kolizionih normi jednog nacionalnog
zakonodavstva, a to je obino drave u kojoj se arbitraa zasjeda, te se primjenjuje
materijalno pravo one drave na koju te kolizione norme upuuju. Karakteristika drugog tipa
rjeavanja su nenacionalne kolizione norme kao polazna taka, kolizione norme koje nisu
uzete iz meunarodnog prava odreene drave. Trei tip karakterie rjeenje spora na bazi
optih principa pravinosti. etvrti tip rjeenja jeste odluivanje putem oslona na
autonomno pravo meunarodne trgovine. U znaajnom broju odluka arbitri koriste
24 Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum, Novi Sad,
str. 578.
25 Ibid., str. 580.
14

istovremeno vie metoda u obrazlaganju meritornog rjeenja i to uglavnom u sluajevima

kada razne norme opravdavaju isti rezultat, te se smatra da pozivanje na vie autoritete moe
da utie na meunarodni ugled odluke. Ovo bi ujedno bio i peti tip rjeavanja problema pri
odreivanju mjerodavnoga prava.

9. PRAVNA SPREDSTVA PROTIV MEUNARODNE ARBITRANE ODLUKE

Arbitrana presuda konano rjeava spor i od trenutka objavljivanja postaje izvrna. U tom
smislu Haka konvencija iz 1907. godine predvia da je presuda konana i bez prava na albu.
Isto pravilo sadri Statut Meunarodnog suda pravde, kao i drugi arbitrani pravilnici i
sporazumi.26
Konani karakter presude proizilazi iz injenice da meunarodne arbitrae nemaju vie
instance pred kojom bi se mogla pobijati donijeta presuda. Meunarodna arbitraa zasniva se
na punoj nezavisnisti organa koji odluuju i odsustvu kontrole vieg suda nad njihovim
odlukama. Donosei presudu kojom rjeava spor, arbitrani sud u isto vrijeme odluuje u
prvom i posljednjem predmetu.27
Pravna sredstva kojima se stranke mogu koristiti protiv arbitrane odluke u pojedinim
zakonodavstvima su brojna, ipak postoje tri osnovna pravna sistema, i to alba vioj
arbitranoj instanci, tuba za ponitaj i neka slina pravna sredstva protiv domae arbitrane
odluke i kontrola strane arbitrane odluke u postupku njenog priznavanja i izvrenja.

10. MEUNARODNA TRGOVAKA KOMORA

Meunarodna trgovaka komora (ICC) je svjetska poslovna organizacija, tijelo ovlateno
govoriti u ime poduzea iz svih sektora u svim dijelovima svijeta. 28 Temeljna misija ICC jeste
promovirati vanjsku trgovinu i ulaganja, te pomoi

privrednim drutvima da se nose s

izazovima i okolnostima globalizacije. Imajui u vidu to da lanice ICC-a, privredna drutva i

26 iri, J., 2009., Srpsko pravo i meunarodne sudske institucije, Institut za uporedno pravo,
Beograd, str. 142.
27 iri, J., 2009., Srpsko pravo i meunarodne sudske institucije, Institut za uporedno pravo,
Beograd, str. 143.
28 Anon, 2011., Arbitrana pravila Meunarodne trgovinske komore, Hrvatska gospodarska komora,
Zagreb, str. 49.
15

udruge, i same sudjeluju u meunarodnom poslovanju, ICC ima neprijeporan autoritet u

stvaranju pravila koja se primjenjuju u vanjskoj trgovini. Iako je primjena tih pravila
dobrovoljna, svakodnevno se potuju u meunarodnom poslovnom okruenju. ICC obavlja i
temeljne usluge, ponajprije one koje se odnose na Meunarodno arbitrano sudstvo ICC,
vodee svjetske arbitrane ustanove. Druga se usluga odnosi na Svjetski savez komora,
svjetsku mreu trgovakih komora ICC, koja njeguje meusobno djelovanje i razmjenu
najboljih praksa komora.29

11. ZAKLJUAK
U pravnoj teoriji ne postoji jedinstven pojam arbitrae, to zavisi od razliitog pristupa
definisanja, ali za arbitrau moemo rei da je to tijelo nedravnog karaktera sastavljeno od
(jedne ili vie) osoba o ijem su se izboru stranke sporazumjele, komu stranke sporazumno i
dobrovoljno povjeravaju donoenje meritorne odluke o sporu, a zakon tu odluku izjednaava s
pravosnanom sudskom odlukom. Govorimo li o meunarodnoj trgovinskoj arbitrai, pod
spoljnotrgovinsim arbitraama treba razumjeti one ustanove koje su osnovane od privatnih
profesionalnih organizacija ili lica ili od organizacija polujavog karaktera u cilju raspravljanja
onih sporova iz spoljnotrgovinskog prometa za koje je ugovorena njihova nadlenost.
Ugovaranje meunarodnih trgvinskih arbitraa i odreivanje jednog posebnog i cjelovitog
mehanizma za rjeavanje sporova, ima odreene prednosti, kao i odreene nedostatke.
Prednosti sigurno jesu u tome to stranke same odreuju pravila po kojima e se suditi u
nekom konkretnom sporu, tj. kod arbitranog rjeavanja sporova volja stranaka je na prvom
mjestu. Ipak, koliko to ima svojih prednosti, postoje i nedostaci koji se mogu pojaviti, kao to
je, na primjer, da jaa stranka utie na konaan ishod presude.
Postoje dvije osnovne vrste meunarodnih trgovinskih arbitraa, i to: stalne (institucionalne) i
ad hoc, privremene arbitrae koje se formiraju za rjeavanje odreenog spora i donoenjem
odluke one prestaju s radom.

29 Ibid., str. 49.

16

Izvori prava koji reguliu meunarodnu trgovinsku arbitrau su razliiti, jedni su

meunarodni, dok su drugi unutranji, neki od njih su obavezni, dok drugi imaju fakultativni
karakter, neke je stvorila drava, ali neke druge su stvorile i organizacije. Pregled izvora prava
meunarodne trgovinske arbitrae pokazuje nam to da je autonomija volje ugovornih stranaka
na prvom mjestu i to je vladajui princip, pa prema tome su imperativne norme u ovoj oblasti
svedene na minimum, ali su i neophodne imajui u vidu da je meunarodna trgovinska
arbitraa tvorevina koja moe da bude efikasna samo u okvirima nekog pravnog sistema.
O postupku pred meunarodnim trgovinskim arbitraama je veoma teko govoriti, jer na
postupak bitno utiu same stranke, ili arbitri, pored toga ne postoje jedinstvena pravila
postupanja arbitraa unutar jedne drave. Posebno teko bi bilo izvesti neke zakljuke o
postupku ad hoc arbitraa, koje nemaju unaprijed formiranu procedurnu 'zaleinu'. Jo jedan
sloen problem jeste i odreivanje mjerodavnih materijalnih prava na osnovu kojih
meunarodne trgovinske arbitrae rjeavaju sporove.
Postoje tri osnovna sistema kao pravna sredstva kojima se stranke mogu koristiti protiv
arbitrane odluke, i to: alba vioj arbitranoj instanci, tuba za ponitaj i neka slina pravna
sredstva protiv domae arbitrane odluke i kontrola strane arbitrane odluke u postupku
njenog priznavanja i izvrenja.

17

12. LITERATURA

Anon, 2011., Arbitrana pravila Meunarodne trgovinske komore, Hrvatska gospodarska

komora, Zagreb;

iri, J., 2009., Srpsko pravo i meunarodne sudske institucije, Institut za uporedno
pravo, Beograd;

http://www.uncitral.org/uncitral/en/uncitral_texts/arbitration/NYConvention_status.html,
(pristupljeno: 12. 05. 2015. u 18:23);

https://www.google.ba/url?
sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=5&cad=rja&uact=8&ved=0CDIQFjAE&url=h
ttp%3A%2F%2Fwww.singipedia.com%2Fattachment.php%3Fattachmentid
%3D1216%26d
%3D1283499988&ei=ThJOVf61FMTOygPSlYGoDA&usg=AFQjCNGLHbLNwzfVyWk
8G-l4py8kKMnF4w&sig2=q_LItxcjJCNct_7YV_CaEg&bvm=bv.92885102,d.bGQ,
(pristupljeno: 11.05. 2015. u 17:02);

Jovii, K., 2008., Meunarodna trgovinska arbitraa, Institut za uporedno pravo,

Beograd;
Sesar, M., 1991., Arbitrani postupak, doktorska disertacija, Pravni fakultet Ljubljana,
Ljubljana;

18

Varadi, T., Borda, B., et. al., 2001., Meunarodno privatno pravo, peto izdanje, Forum,
Novi Sad.

19