Tena Hrenovac

Ugovor o licenci
Seminarski rad
 SADRŽAJ

1. UVOD ............................................................................................................................................. 1
2. LICENCA ........................................................................................................................................ 2
2.1. Autorsko pravo ........................................................................................................................ 3
2.2. Patenti ...................................................................................................................................... 5
3.3. Žigovi („trademark“) .................................................................................................................... 6
3.4. Industrijski dizajn ......................................................................................................................... 8
4. UGOVOR O LICENCI ..................................................................................................................... 10
4.1. Sadržaj ugovora o licenci ........................................................................................................... 10
4.2. Izum (pronalazak)....................................................................................................................... 11
4.3. Znanje ......................................................................................................................................... 12
4.4. Industrijski dizajn ....................................................................................................................... 12
5. VRSTE LICENCE ............................................................................................................................ 13
5.1. Isključiva licenca ........................................................................................................................ 13
5.2. Neisključiva licenca ................................................................................................................... 13
5.3. Ograničena licenca ..................................................................................................................... 13
5.4. Neograničena licenca ................................................................................................................. 14
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................... 15
LITERATURA ...................................................................................................................................... 16
 1. UVOD

Intelektualno vlasništvo grupni je naziv za prava na intelektualnim tvorevinama kao

nematerijalnim dobrima te je kao takvo rezultat čovjekovog intelektualnog stvaralaštva koje
predstavlja jedinstveno pravno sredstvo kojim se uskraćuje pravo drugima da se njime
neovlašteno koriste. Gospodarski značaj intelektualnog vlasništva najuže je povezan s
tehnološkim razvojem i inovacijama. Za današnje poslovno okruženje karakterističan je
ubrzani razvoj novih tehnologija i inovacija iz čega proizlazi i povećana potreba za zaštitom
intelektualnog stvaralaštva. Razvoj novih tehnologija i inovacija podrazumijeva učinkovitije
upravljanje i kontinuirano ulaganje u znanje, koje postaje nenadmašan resurs svakog
inovativnog poduzeća, dok se organizirana i efikasnija upotreba intelektualnog vlasništva
shvaća kao temeljna aktivnost za stjecanje, razvoj i održivost konkurentskih prednosti. U radu
se u pet međusobno povezanih poglavlja definira pojam i značaj intelektualnog vlasništva,
objašnjavaju se autorska i srodna prava, definirajući pojmove patenta, žiga i industrijskog
dizajna. Nadalje, posebna je pozornost usmjerena na zaštitu intelektualnog vlasništva u
Republici Hrvatskoj, te na ustupanje i ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva.

1
 2. LICENCA

Licenca ili licencija (lat. licentia – sloboda, dozvola), je pravo koje ovlašćuje svojega nositelja
na iskorištavanje objekata prava intelektualnoga vlasništva. U širem značenju, licenca je
odobrenje za obavljanje neke djelatnosti ili uporabu objekata, koji se ne mogu slobodno
obavljati, odnosno rabiti. Osnivanjem licence nastaje novo pravo. Licenca može djelovati tako
da osim njezina nositelja nitko ne može koristiti objekt u povodu kojega je osnovana (kao pravo
koje djeluje apsolutno) i tada je isključiva (ekskluzivna) licenca ili ipak može biti osnovana kao
neisključiva (obična) licenca, koja djeluje relativno pa može biti dodijeljena istodobno većemu
broju osoba.

Prema nastanku, licencu možemo podijeliti na:

- ugovornu licencu – koja nastaje na temelju ugovora o licenci. Mora biti sastavljen u
pisanom obliku kojim se određuje sadržaj i vrsta licence,
- prisilnu licencu – koja se osniva odlukom suda u slučajevima predviđenim zakonom.
Tako npr. sud može na zahtjev donijeti odluku o osnivanju prisilne licence ako je
iskorištavanje patentom zaštićenoga izuma nužno za nacionalnu sigurnost zemlje, za
zaštitu javnog interesa u području zdravstva, u slučaju kada nositelj patenta ne
iskorištava patent na domaćem tržištu u dovoljnoj mjeri ili kada je sudskom ili
upravnom odlukom utvrđeno ponašanje protivno tržišnom natjecanju. Prisilna licenca
može biti osnovana samo kao neisključiva, s time da nositelj patenta ima pravo na
odgovarajuću naknadu,
- zakonsku licencu – koja nastaje ispunjenjem pretpostavki određenih zakonom. Tako
npr. poslodavac ima pravo na korištenje izuma nastalog u izvršavanju obveza iz radnog
odnosa.

Prava intelektualnog vlasništva koja se najčešće licenciraju su:

- autorska prava,
- patenti,
- žigovi,
- industrijski dizajn.

2
 2.1. Autorsko pravo

Autorsko djelo je fizička osoba koja je stvorila autorsko djelo. Autor ima autorska prava na
svoje djelo samom činjenicom da je on stvorio autorsko djelo.1 U slučaju da dva ili više autora
sastavljaju svoja stvorena djela u svrhu zajedničkog korištenja, svaki autor zadržava autorska
prava na svoje djelo, a međusobni odnosi autora sastavljenih djela reguliraju se ugovorom. U
slučaju da ugovorom nije drugačije navedeno smatra se da svi autori sastavljenog djela imaju
pravo na jednaki udio u naknadi za korištenje toga sastavljenog djela.2

Koautori djela su oni koji su stvorili djelo zajedničkim radom i čiji se doprinosi ne mogu
samostalno koristiti. Koautori imaju pravo na zajedničko autorsko pravo na djelo, na način da
svakome pripada dio toga autorskog prava računski određen razmjerno prema cijelom
autorskom pravu (koautorski dio).

U sumnji koliki su koautorski dijelovi smatra se da su jednaki. Nadalje, potreban je pristanak

svih koautora za objavljivanje, korištenje te za izmjenu njihovoga zajedničkog djela. Pojedini
koautor ne može uskratiti svoj pristanak iz razloga koji je protivan načelu savjesnosti i poštenja,
kao ni poduzimati bilo koju radnju koja neopravdano šteti ili bi mogla štetiti zakonitim
interesima ostalih koautora. U slučaju da se ne postigne suglasnost svih koautora o
objavljivanju, korištenju ili izmjeni njihovoga djela odluku o tome će donijeti sud na zahtjev
bilo kojeg od koautora. Udio svakog koautora u koristima ostvarenim korištenjem njegova djela
određuje se razmjerno njegovom koautorskom dijelu, ako ugovor koji uređuje njihove
međusobne odnose nije drugačije definiran.3

Autor je smatra osoba čije je ime, pseudonim, umjetnički znak ili kod na uobičajeni način
označen na primjercima autorskog djela ili kada je autorsko djelo objavljeno, sve dok se ne
dokaže suprotno. Ako autor nije poznat ili se ne može odrediti, smatra se da je autorsko pravo
ovlašten ostvarivati:

1. za izdano djelo – nakladnik koji je autorsko djelo zakonito izdao,

2. za objavljeno, ali neizdano djelo – osoba koja je autorsko djelo zakonito objavila.

1
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13,
127/14, 62/17, 96/18., čl. 9.
2
Ibid., čl. 10.
3
Ibid., čl. 11.

3
U slučaju otkrivanja identiteta autora, navedene odredbe prestaju važiti, a izdavač ili osoba koja
je objavila djelo dužna je predati imovinsku korist stečenu ostvarivanjem svog prava prema
pravilima pravnog položaja poštenog posjednika koji mora stvar predati vlasniku, ako
ugovorom nije drukčije određeno.4

Autorsko djelo je izvorna intelektualna tvorevina koja pripada fizičkoj osobi koja ga je stvorila.
Međutim, autor može ovlastiti druge osobe za raspolaganje svojim autorskim djelom. Autor
ima pravo osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela za drugoga ili mu prepustiti
ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim
pravnim poslom. Sukladno gore navedenom, autor može osnivati za druge osobe pravo koje ih
ovlašćuje na korištenje autorskim djelom kao i bilo koje drugo izvršavanje sadržaja autorskog
prava, a da pritom svoje autorsko pravo ne izgubi, odnosno ne otuđi, nego ga samo optereti
pravom te druge osobe za koju je izveo odgovarajuće pravo iz svojeg autorskog prava.5

Rado svoje moralne komponente, autorsko pravo pripada u kategoriju prava vezanih uz osobu
autora, a uzimajući u obzir da je svatko pri raspolaganju svojom osobom slobodan, kao i
raspolaganjem svime što je vezanu uz svoju osobu, i autori su ovlašteni slobodno odlučivati o
tome kako će raspolagati vlastitim autorskim djelom.6

Slijedom navedenoga, u slučaju da autor odluči pravo iskorištavanja autorskog djela dati
drugome, isti vlastito autorsko pravo opterećuje u korist te druge osobe. U ovom je kontekstu
najvažnija činjenica da se takvim postupkom autoru ne oduzima njegovo autorsko pravo, nego
se samo opterećuje u korist nekog drugoga. Kada pravo raspolaganja autorskim pravom
prestane, autor biva slobodan raspolagati vlastitim autorskim pravom prema vlastitoj slobodnoj
volji. Bitno je napomenuti i kako se pravo iskorištavanja autorskog djela stječe, prije svega,
pravnim poslom, a u manjem broju slučajeva temeljem odluke suda i samog zakona.7

Autor je ovlašten i slobodan prepustiti drugome korištenje autorskog djela na svaki ili na točno
određen način, kao isključivo ili neisključivo pravo, ograničeno sadržajno, vremenski i
prostorno. Za trajanja prava iskorištavanja autorskog djela dužnost je autora uzdržati se od
postupaka koji bi na bilo koji način ometali nositelja prava iskorištavanja pri izvršavanju

4
Ibid., čl. 12.
5
Gliha, I. (2006) Prava na autorskim djelima nastalim u radnom odnosu i po narudžbi, Zbornik PFZ, 56, Posebni
broj, str. 805.
6
Ibid., str. 806.
7
Ibid., str. 807.

4
njegova prava. Pravni poredak u Republici Hrvatskoj stjecanje prava iskorištavanja omogućuje
na temelju autorskopravnog ugovora koji mora biti sklopljen u pisanom obliku.8

Bitni sastojci autorskopravnog ugovora su djelo na koji se isti odnosi, način iskorištavanja tog
djela te podaci o osobi – ovlašteniku korištenja autorskog djela. Bitno je naglasiti i kako opisani
tip ugovora može biti sklopljen i za buduća autorska djela u kojem se slučaju mora odrediti
vrsta, kao i način uporabe takvoga djela.9

Tijekom korištenja njegova autorskog djela, autor ima pravo na primjerenu naknadu koja se
određuje kao ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u trenutku zaključenja
pravnog posla, uzimajući u obzir vrstu i obujam korištenja autorskog djela. U slučaju da je
netko drugi korištenjem autorskog djela stekao dobit koja je u očitom nerazmjeru s ugovorenom
ili određenom naknadom, autor je ovlašten zahtijevati izmjenu ugovora radi određivanja
pravičnijeg dijela u zaradi ostvarenoj korištenjem njegovog autorskog djela.

Nakladnički ili izdavački ugovori čine posebni dio autorskog prava, a sklapanjem takvog
ugovora autor za izdavača osniva pravo reproduciranja (izdavanja) njegovog određenog
autorskog djela, dok se s druge strane izdavač obvezuje autorsko djelo na ugovoreni način izdati
i autoru platiti ugovorenu naknadu.10 Nužno je da izdavački ugovor određuje vrijeme trajanja
prava izdavanja autorskog djela na koje se taj ugovor odnosi, a u ovom se slučaju predmnijeva
da nakladniku pripada isključivo pravo izdavanja autorskog djela, jasno pod uvjetom da
izdavačkim ugovorom to pitanje nije na drugi način uređeno. Autoru je ovlašten primati
naknadu, bilo paušalno određeno, bilo određenu u postotcima od maloprodajne cijene prodanih
primjeraka.11 U slučaju da se autorska naknada utvrđuje u postotku izdavačkim ugovorom mora
se utvrditi minimalni broj primjeraka prvog izdanja te najniži iznos naknade koju izdavač plaća
autoru bez obzira na broju prodanih primjeraka. Naknada određena u paušalnom iznosu nalaže
da se izdavačkim ugovorom odredi ukupan broj primjeraka ugovorenih izdanja. Ako broj
primjeraka nije ugovoren, izdavač je ovlašten izdati maksimalno petsto primjeraka autorskog
djela.

2.2. Patenti

8
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13,
127/14, 62/17, 96/18., čl. 58.
9
Ibid., čl. 52.
10
Ibid., čl. 56.
11
Ibid., čl. 62.

5
Patent je pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema, a obično
se odnosi na određeni proizvod, postupak ili primjenu. Patent se stječe priznanjem prava od
strane ovlaštenog tijela za dodjelu tog prava (u Republici Hrvatskoj Državni zavod za
intelektualno vlasništvo), na temelju ispitivanja prijave patenta koja opisuje izum. Zaštita
patentom predstavlja učinkovito poslovno sredstvo koje njegovim nositeljima (vlasnicima)
omogućuje povrat sredstava uloženih u istraživanje i razvoj novih proizvoda i tehnologija, kroz
svojevrsni monopol na upotrebu zaštićenog tehničkog rješenja tijekom trajanja patentne
zaštite.12

Postupak zaštite započinje podnošenjem prijave patenta Državnom zavodu za intelektualno

vlasništvo, a provodi se u skladu sa Zakonom o patentu i Pravilnikom o patentu.

Zaštitu izuma patentom u Republici Hrvatskoj moguće je ostvariti nacionalnim putem, u kojem
slučaju odluku o priznanju donosi Zavod, odnosno regionalnim putem, kada odluku o priznanju
donosi Europski patentni ured, a Zavod tako priznati patent upisuje u Registar patenata
Republike Hrvatske, nakon čega je on jednakopravan patentu ostvarenom nacionalnim putem.

Postupak se provodi u dvije osnovne faze - ispitivanjem sadržaja prijave patenta do objave
prijave u službenom glasilu Zavoda i ispitivanjem nakon objave.13

Patentna zaštita za patent na temelju rezultata potpunog ispitivanja vrijedi najviše 20 godina od
datuma podnošenja prijave patenta, a za konsenzualni patent najviše 10 godina. Za održavanje
patenta u važnosti obavezno je plaćati propisane godišnje naknade troškova održavanja. U
protivnom, zaštita će biti ukinuta i prije isteka navedenih rokova, neposredno po isteku
propisanih rokova za godišnje plaćanje troškova. Za izume iz specifičnih područja tehnike
moguće je zaštitu patentom produžiti tzv. svjedodžbom o dodatnoj zaštiti.14

3.3. Žigovi („trademark“)

Iako registracija žiga za znakove razlikovanja kojima se označavaju proizvodi i/ili usluge nije
obavezna pri stavljanju u promet proizvoda i/ili usluga, vrlo je korisno pojedine aspekte
proizvoda zaštititi nekim oblikom intelektualnog vlasništva. Na taj način smanjujete mogućnost
(i nehotične) povrede tuđih prava i dobivate učinkovit alat za zaštitu vlastitih prava.

12
Dziv.hr (2019) Patent. Dostupno na: http://www.dziv.hr/hr/intelektualnovlasnistvo/patenti/ (7.6.2019.)
13
Loc. cit.
14
Loc. cit.

6
Žig (engl. trademark) je isključivo pravo priznato za znak koji služi za razlikovanje proizvoda
i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom prometu.

Ime, logotip, amblem, etiketu ili druga razlikovna obilježja vašeg proizvoda i/ili usluge moguće
je zaštititi žigom.

Žig se u većini zemalja stječe registracijom na temelju ispitivanja koje obavlja odgovarajuće
nadležno tijelo, a u Republici Hrvatskoj je to Državni zavod za intelektualno vlasništvo.

Osnovni uvjeti koje neki znak mora zadovoljiti da bi mogao postati žig jesu da je razlikovan te
da nije sličan nekom ranijem žigu.

Žig osigurava vlasniku isključivo pravo na stavljanje u promet proizvoda i/ili usluga
obilježenih njime.

Zaštita žigom predstavlja učinkovito tržišno sredstvo kojim proizvođači i pružatelji usluga štite
sredstva koja su uložili u promidžbu i marketing svojih proizvoda i/ili usluga. Zaštita
same kreacije nekog znaka, logotipa ili etikete može predstavljati autorsko djelo koje je
zaštićeno kao autorsko pravo, čime je zaštićen interes autora ili kreatora.

Zaštita žigom u Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama, vrijedi 10 godina, računajući od datuma
prijave. Vrijeme zaštite može se produžavati neograničeno na razdoblja od 10 godina,
uz pravovremeno podnošenje zahtjeva (u pravilu prije isteka važenja prethodnih 10 godina) i
plaćanje odgovarajućih pristojbi i naknada troškova.15

Zaštita žiga ostvaruje se prema teritorijalnom načelu, odnosno zaštita vrijedi samo na
teritoriju zemlje u kojoj je to pravo priznato.
Zaštita na teritoriju drugih zemalja može se ostvariti na sljedeće načine:
- podnošenjem zasebne prijave nadležnom uredu svake zemlje na čijem teritoriju se traži
zaštita
- za cjelokupni teritorij Europske Unije podnošenjem prijave za žig Europske unije
(EUTM) izravno nadležnom uredu za žigove Europske unije (Ured Europske unije za
intelektualno vlasništvo, EUIPO) ili putem Madridskog sustava za međunarodnu
registraciju žigova. Svaka fizička ili pravna osoba u Hrvatskoj može podnijeti prijavu
za žig Europske unije.

15
Dziv.hr (2019) Što je žig ("trademark")?. Dostupno na: https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/zigovi/
(7.6.2019.)

7
 - podnošenjem jedne međunarodne prijave putem Madridskog sustava za međunarodnu
registraciju žigova koja omogućava zaštitu žiga u preko 110 država podnošenjem jedne
prijave putem nacionalnog ili regionalnog ureda porijekla osnovne prijave ili
registracije žiga. Hrvatska je članica Madridskog sporazuma (1891) i Protokola koji se
odnosi na Madridski sporazum (1989). Svaka fizička i pravna osoba koja je podnijela
prijavu žiga ili registrirala žig u Hrvatskoj može podnijeti međunarodnu prijavu putem
Madridskog sustava.16

3.4. Industrijski dizajn

Dizajnom se naziva vanjski izgled (pojavnost) nekog proizvoda ili predmeta. Dizajn je ono što
proizvod čini privlačnim, dopadljivim ili poželjnim, te na taj način bitno pridonosi prodaji
proizvoda i povećanju njegove komercijalne vrijednosti.

Industrijskim dizajnom kao jednim od oblika intelektualnog vlasništva štite

se prostornaili plošna obilježja proizvoda (industrijski ili zanatski proizvedenog
predmeta), vidljivapri njegovoj normalnoj (namjenskoj) uporabi. Prostorna obilježja
su oblik i obris proizvoda, a plošna obilježja su šare, crte, boje, tekstura te kombinacije
navedenih obilježja.

Industrijski dizajn kao pravo industrijskog vlasništva se u većini zemalja stječe registracijom
na temelju rezultata provedenog postupka ispitivanja prijave za zaštitu dizajna koje obavlja za
to ovlašteno tijelo, a u Republici Hrvatskoj je to Državni zavod za intelektualno vlasništvo.
Pristupanjem Europskoj uniji u Hrvatskoj je uvedeno i jedno novo pravo intelektualnog
vlasništva – neregistrirani dizajn Zajednice - koje se stječe bez formalnog postupka registracije,
odgovarajućim otkrivanjem dizajna javnosti na području Europske unije, što od 1. srpnja 2013.
uključuje i Hrvatsku. Prava koja proizlaze temeljem neregistriranog dizajna odnose se na
zabranu zlouporabe kroz umnožavanje zaštićenog dizajna.

Temeljni uvjeti koje neki dizajn mora zadovoljiti za priznanje zaštite kao intelektualnog
vlasništva su novost i individualni karakter dizajna, te da njegova obilježja nisuisključivo
uvjetovana tehničkom funkcijom.

Zaštićeni (registrirani) industrijski dizajn osigurava nositelju (vlasniku) isključivo pravo

korištenja, odnosno izrade, ponude, stavljanja u promet, te uvoza ili izvoza proizvoda u kojem

16
Dziv.hr (2019) Međunarodna zaštita žiga. Dostupno na: https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-
vlasnistvo/zigovi/medunarodna-zastita/ (7.6.2019.)

8
je industrijski dizajn sadržan ili na kojeg je industrijski dizajn primijenjen.

Zaštićeni dizajn predstavlja intelektualno vlasništvo čiju uporabu vlasnik može odobriti drugim
osobama za vrijeme trajanja zaštite davanjem licence, ili ga može u potpunosti prenijeti na
drugu osobu.

Zaštita industrijskog dizajna predstavlja učinkovito tržišno sredstvo kojim proizvođač može
zaštititi vlastita ulaganja u razvoj i proizvodnju proizvoda.17

S obzirom da je jedan od glavnih uvjeta za zaštitu industrijskog dizajna njegova novost,

postupak registracije potrebno je pokrenuti prije stavljanja proizvoda u promet, odnosno prije
nego što dizajn koji je predmet zaštite na bilo koji način bude učinjen dostupnim javnosti.18

Pored zaštite industrijskog dizajna pred nacionalnim uredima država članica Europske unije,
moguća je i zaštita dizajna Zajednice. Na području Europske unije također se pruža i određena,
vremenski i sadržajno ograničena, zaštita neregistriranih dizajna Zajednice.

Registrirani dizajn Zajednice (ili Registered Community Design, skraćeno RCD)vrijedi na

cijelom teritoriju Europske unije a postupak registracije takvog dizajna provodi Ured Europske
unije za intelektualno vlasništvo (European Union Intellectual Property Office, skraćeno
EUIPO) sa sjedištem u Alicanteu u Španjolskoj. Registrirani dizajn Zajednice vrijedi u
Europskoj uniji kao cjelini te nije moguće zemljopisno ograničiti opseg zaštite samo na neke
od država članica.

Državljani Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj mogu dizajn
Zajednice zaštititi izravno pri EUIPO-u ili koristeći Haški sustav međunarodne registracije
industrijskog dizajna (potrebno je navesti da se traži zaštita u Europskoj uniji (oznaka zemlje
EM)). Prijava dizajna Zajednice može se podnijeti i preko Državnog zavoda za intelektualno
vlasništvo.

Od trenutka prijama Republike Hrvatske u članstvo Europske unije učinci svih prijava dizajna
Zajednice i stečene zaštite dizajna Zajednice automatski su prošireni na područje Republike
Hrvatske.19

17
Dziv.hr (2019) Što je industrijski dizajn?. Dostupno na: https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-
vlasnistvo/industrijski-dizajn/ (7.6.2019.)
18
Loc. cit.
19
Dziv.hr (2019) Zaštita industrijskog dizajna u Europskoj uniji. Dostupno na:
https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/industrijski-dizajn/zastita-dizajna-u-eu/ (7.6.2019.)

9
4. UGOVOR O LICENCI

Ugovor o licenci je ugovor kojim se davatelj licence obvezuje ustupiti stjecatelju licence pravo
iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela ili drugog objekta industrijskog
vlasništva. Navedeno pravo se ustupa u cijelosti ili djelomično. Ugovorom o licenci se stjecatelj
licencije obvezuje da će davatelju licence za to platiti određenu naknadu, koja je određena
ugovorom. Ugovor o licenciji ima golemo značenje i u unutrašnjoj i u međunarodnoj poslovnoj
suradnji jer se njime uređuju odnosi između izumitelja (i ostalih stvaratelja) i trgovačkih
subjekata koji gospodarski iskorištavaju stvaralaštvo drugih. Ta vrsta ugovora se pojavila tek s
tehničkom revolucijom, kad su pronalazaštvo i ostali oblici stvaralaštva dobili zamah. Tada se
javila potreba masovnijeg prenošenja na drugu osobu nekog izuma, odnosno stvaralaštva uopće.
Do tehničke revolucije, izum, autorstvo i sl. prenosili su se na drugog običnom kupoprodajom,
što u svijetu razvijene tehnike, prijenosa i prijevoza više nije odgovaralo prilikama.20

4.1. Sadržaj ugovora o licenci

Zakonom o obveznim odnosima u Republici Hrvatskoj su regulirana međusobna prava i obveze

davatelja i stjecatelja licence regulirana ugovorom o licenciji. Kao što je već prethodno rečeno,
ugovorom o licenciji obvezuje se davatelj licencije ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili
djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj
licencije obvezuje se platiti mu za to određenu naknadu. Ugovor o licenciji mora biti sklopljen
u pisanom obliku. Licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može
biti sklopljena za vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava. Ako ugovorom o licenciji
nije prostorno ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licencije, smatra se da je licencija
prostorno neograničena. Također, pravo iskorištavanja predmeta licencije može biti i prostorno
ograničeno ukoliko to nije protivno hrvatskom Ustavu i zakonima.

20
Gorenc, V. (2011) Ugovorno trgovačko pravo, Visoka škola za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti
Baltazar Adam Krčelić, Zaprešić., str. 155-156.

10
Sadržaj ugovora o licenciji čine21:

- izum (pronalazak),
- znanje i iskustvo (eng. know-how),
- industrijski uzorak i model,
- robni i uslužni žig.

Posebni zakoni proširuju mogući predmet ugovora o licenciji kao što su oznaka zemljopisnog
podrijetla, izvornost proizvoda, razne usluge itd.

4.2. Izum (pronalazak)

Izum (pronalazak) novo je rješenje određenog tehničkog problema, a rezultat je stvaralačkog

rada koji je tehnički izvodljiv i može se primijeniti u industrijskoj ili u kojoj drugoj djelatnosti.
Izum se može zaštititi ishođenjem isprave od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo
Republike Hrvatske kojom se potvrđuju izumiteljeva prava. Patent je isključivo pravo koje štiti
nositelja patenta vezano uz gospodarsko iskorištavanje izuma i drugih prava industrijskog
vlasništva. Dakle, patent je pravo, a Državni zavod za intelektualno vlasništvo RH, ako priznaje
to pravo, o tome izdaje ispravu.22

Svaki izum se nakon provedenog patentnog postupka može priznati patentom iz bilo kojeg
područja tehnike ako je:

- nov – ukoliko nije sadržaj u stanju tehnike, pod čime se razumijeva sve što je učinjeno
pristupačnim javnosti u svijetu, pisanim ili usmenim putem, uporabom ili na bilo koji
drugi način prije datuma podnošenja prijave patenta, izum je nov. U stanje tehnike
uključen je i sadržaj svih prijašnjih prijava patenata koje imaju učinak u Republici
Hrvatskoj, onakvih kako su podnesene, a javnosti su učinjene pristupačnima tek nakon
toga, objavom na propisani način,
- ima inventivnu razinu – izum ima inventivnu razinu ako prema stavu stručne osobe iz
određenog područja izum razvidno ne proistječe iz postojećeg stanja tehnike,
- može se industrijski primijeniti – izum je industrijski primjenljiv ako se njegov predmet
može proizvesti ili upotrijebiti u bilo kojoj grani industrije, uključujući i poljoprivredu.

21
Ibid., str. 156-160.
22
Ibid., str. 160.

11
Međutim, iako neki izumi i ispunjavaju pretpostavke da su novi, da imaju inventivnu razinu i
da se mogu industrijski primijeniti, Zakonom o patentu ne smatraju se izumima, pa se i ne mogu
patentirati, a to su23:

- otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode,

- estetske tvorevine,
- pravila, upute i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova,
- prikazivanje informacija i
- računalni programi.

4.3. Znanje

Know-how (znanje i iskustvo) u užem smislu je primijenjeno tehničko znanje, metode i podaci
potrebni za praktično stvaranje i primjenu tehnike koja služi u industriji. To su sva znanja i
iskustva koja se ne mogu prijaviti radi stjecanja patenta, a kojima se mora vladati da bi se mogao
primijeniti neki patentirani ili nepatentirani pronalazak, nove tehnologije i sl. Know-how danas
nije ograničen samo na područje tehnike već se upotrebljava za cjelokupno znanje i iskustvo
koje je potrebno za suvremeno poslovanje. Dakle, ne odnosi se samo na proizvodne, tehničke i
tehnološke postupke već i na organizaciju trgovačkog društva, njegovu administraciju,
knjigovodstvo i sl. Know-how nije ni izum ni tehničko unapređenje, ne uživa patentnu zaštitu
i najbolje ga je zaštititi ugovorom o licenciji. Njegova zaštita nije izričito zakonom predviđena
premda bi se zbog širokog značenja toga pojma njegova zaštita mogla tržiti u sklopu odredaba
propisa o poslovnoj tajni, o neovlaštenom davanju podataka i isprava, rezultata istraživačkog
rada, nepoštenoj utakmici i dr.24

4.4. Industrijski dizajn

Dizajn se smatra novim ako nijedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti prije
datuma podnošenja prijave za registraciju industrijskog dizajna ili ako je zatraženo pravo
prvenstva, prije datuma priznatog prvenstva. Također, smatra se da je dizajn individualnog
karaktera ako se ukupni dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma
koji na takva korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti prije

23
Dziv.hr (2019) Patent. Dostupno na: http://www.dziv.hr/hr/intelektualnovlasnistvo/patenti/ (7.6.2019.)
24
Gorenc, V. (2011) Ugovorno trgovačko pravo, Visoka škola za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti
„Baltazar Adam Krčelić“, Zaprešić., str. 158.

12
datuma podnošenja prijave industrijskog dizajna, ili ako je zatraženo pravo prvenstva, prije
datuma priznatog prvenstva.25

5. VRSTE LICENCE

Licenca može biti:

- isključiva – kod koje stjecatelj licence stječe isključivo pravo iskorištavanja predmeta
licence
- neisključiva – kod koje se predmet ugovora o licenci može dati trećima na korištenje,
- ograničena – kada postoje teritorijalna ograničenja predmeta licence važno je paziti da
takva teritorijalna ograničenja ne budu u suprotnosti sa važećim propisima,
- neograničena – ako ugovorom o licenci nije prostorno ograničeno pravo iskorištavanje
predmeta licence, smatra se da licenca nije prostorno ograničena.26

5.1. Isključiva licenca

Ugovorom o licenci stjecatelj licence stječe isključivo pravo iskorištavanja predmeta licence
samo ako je to izričito ugovoreno (isključiva licenca). Ostale mogućnosti iskorištavanja
predmeta licence zadržava davalac licence.

5.2. Neisključiva licenca

Ako u ugovoru o licenci nije naznačeno o kakvoj je licenci riječ, smatra se da mu je dana
neisključiva licenca.

5.3. Ograničena licenca

Prostorna ograničenost licencije može se ugovoriti ako to nije protivno Ustavu Republike
Hrvatske i hrvatskim zakonima.

25
Zakon o industrijskom dizajnu, NN 173/03, 54/05, 76/07, 30/09, 49/11, čl. 5. i čl. 6.
26
Utt.unist.hr (2013) Licenciranje kao poslovni model za rast vašeg poduzeća. Dostupno na:
http://www.utt.unist.hr/files/publikacije/Licenciranje.pdf (7.6.2019.)

13
5.4. Neograničena licenca

Ako se ništa ne ugovori, licencija se smatra prostorno neograničenom.27

27
Poslovniforum.hr (2019) Ugovor o licenci. Dostupno na:
http://www.poslovniforum.hr/tp/ugovor_o_licenci.asp (7.6.2019.)

14
6. ZAKLJUČAK

Licenca ili licencija je pravo koje ovlašćuje svojega nositelja na iskorištavanje objekata prava
intelektualnoga vlasništva. Prava intelektualnog vlasništva koja se najčešće licenciraju su
autorska prava, patenti, žigovi i industrijski dizajn. Međusobni odnos između davatelja i
stjecatelja licence regulira se ugovorom o licenci. Ugovorom o licenciji obvezuje se davatelj
licencije ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja
i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licencije obvezuje se platiti mu za to određenu
naknadu. Ugovor o licenciji mora biti sklopljen u pisanom obliku. Licenca može biti isključiva,
neisključiva, ograničena i neograničena.

15
LITERATURA

1. Dziv.hr (2019) Međunarodna zaštita žiga. Dostupno na:

https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/zigovi/medunarodna-zastita/
(7.6.2019.)
2. Dziv.hr (2019) Patent. Dostupno na:
http://www.dziv.hr/hr/intelektualnovlasnistvo/patenti/ (7.6.2019.)
3. Dziv.hr (2019) Što je industrijski dizajn?. Dostupno na:
https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/industrijski-dizajn/ (7.6.2019.)
4. Dziv.hr (2019) Što je žig ("trademark")?. Dostupno na:
https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/zigovi/ (7.6.2019.)
5. Dziv.hr (2019) Zaštita industrijskog dizajna u Europskoj uniji. Dostupno na:
https://www.dziv.hr/hr/intelektualno-vlasnistvo/industrijski-dizajn/zastita-dizajna-u-
eu/ (7.6.2019.)
6. Gliha, I. (2006) Prava na autorskim djelima nastalim u radnom odnosu i po narudžbi,
Zbornik PFZ, 56, Posebni broj
7. Gorenc, V. (2011) Ugovorno trgovačko pravo, Visoka škola za poslovanje i upravljanje
s pravom javnosti „Baltazar Adam Krčelić“, Zaprešić
8. Poslovniforum.hr (2019) Ugovor o licenci. Dostupno na:
http://www.poslovniforum.hr/tp/ugovor_o_licenci.asp (7.6.2019.)
9. Utt.unist.hr (2013) Licenciranje kao poslovni model za rast vašeg poduzeća. Dostupno
na: http://www.utt.unist.hr/files/publikacije/Licenciranje.pdf (7.6.2019.)
10. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, Narodne novine, broj 167/03, 79/07,
80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18

16