SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET
STUDIJ SOCIJALNOG RADA

Paula Bunčić

SIROMAŠTVO I ZADUŽENOST U BOSNI I

HERCEGOVINI
SEMINARSKI RAD

Mostar, prosinac 2016.

Sadržaj
1. UVOD ................................................................................................................................. 1

2. SIROMAŠRVO U BOSNI I HERCEGOVINI ................................................................... 2

2.1. Stope aktivnosti i zaposlenosti u Bosni i Hercegovini ................................................ 2

2.2. Istraživanje o siromaštvu u Bosni i Hercegovini ......................................................... 3

3. ZADUŽENOST U BOSNI I HERCEGOVINI ................................................................... 4

3.1. Javni dug Bosne i Hercegovine ................................................................................... 5

3.2. Razlozi i posljedice zaduživanja Bosne i Hercegovine ............................................... 8

3.3. Mjere za sprječavanje prezaduženosti Bosne i Hercegovine ....................................... 9

3.4. Trenutno stanje javnog duga u Bosni i Hercegovini ................................................. 10

3.5. Kreditni rejting Bosne i Hercegovine ........................................................................ 10

4. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 12

LITERATURA ......................................................................................................................... 13
 1. UVOD

Bosna i Hercegovina je jedinstvena tranzicijska zemlja u kojoj je kriza posljednja dva

desetljeća permanentno stanje. Početno krizno stanje izazvano destruktivnim političkim
ideologijama iz susjedstva u procesu raspada SFRJ, utemeljeno ratnim događanjima 1992.-
1995. godina, učvršćeno Daytonskim mirovnim ugovorom iz 1995. godine, preraslo je u
stanje koje bi psiholozi okarakterizirali krizom iscrpljivanja. Najporaznija posljedica ove
permanentne krize jest kočenje društvenog razvoja. Postkonfliktnost, tranzicija i siromaštvo
pojavljuju se kao tri ključne determinante trenutačnog društvenog stanja, pri čemu
kompleksna interakcija različitih faktora povezanih s ratom i ratom povezanim kršenjem
ljudskih prava, rastućom nezaposlenošću, kontinuiranom političkom i društvenom paralizom,
neadekvatnom organizacijom i funkcioniranjem sustava socijalne politike, nekvalitetnim
obrazovanjem i korupcijom onemogućava društveni napredak, dodatno usložnjavajući ionako
zamršeni „bosanski čvor“.

1
 2. SIROMAŠRVO U BOSNI I HERCEGOVINI

Bosna i Hercegovina se suočava s velikim problemom produktivnog zapošljavanja i

dostojanstvenog rada. Iako se u razdoblju od 2000. do 2010. godine stanje na tržištu rada
donekle poboljšalo zahvaljujući prilično visokim stopama ekonomskog rasta, rezultati su se
djelomično izgubili s obzirom na globalnu gospodarsku krizu koja je svoj vrhunac u Bosni i
Hercegovini doživjela upravo 2010. godine i još uvijek traje.

2.1. Stope aktivnosti i zaposlenosti u Bosni i Hercegovini

Stope zaposlenosti su i dalje izuzetno niske, gotovo jedna polovina stope Europske unije, što
je najvećim dijelom posljedica niske stope udjela radne snage kod ekonomski aktivnih
starosnih grupa, kao i vrlo visokih stopa nezaposlenosti, osobito kod mladih.

Nadalje, stope zaposlenosti žena su izuzetno niske, što ukazuje na značajne rodne
nejednakosti na tržištu rada a osim toga zaposlenost u tzv. sivoj ekonomiji je velika i povećala
se kao posljedica krize.

Prema podacima iz Ankete Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine u prvoj polovici 2015.
godine stope aktivnosti i zaposlenosti su iznosile 44,1% i 31,9%, dok su u 2014. godini bile
42,1% i 30,2%. Stope su bile značajno više za muškarce nego za žene. Stope aktivnosti i
zaposlenosti za muškarce iznosile su 55,1% i 40,9%, dok su za žene iznosile 33,5% i 23,2%.
Stope aktivnosti i zaposlenosti su bile najviše u starosnoj grupi 25 do 49 godina (73,6% i
53,9%).

Na društvenoj razini, primjetan je trend porasta stope siromaštva, socijalne isključenosti i

društvenih nejednakosti općenito. Iako bosanskohercegovačko društvo nikada nije spadalo u
red bogatih društava, današnje siromaštvo gotovo da je bez presedana u njegovoj novijoj
povijesti. Promatramo li BiH u skladu s mjerilima UN-ovog indeksa humanog razvoja koji je
trodijelna mjera čije su sastavnice dužina životnog vijeka, obrazovanje (znanje mjerenje
pismenošću) i materijalni životni standard (mjereno BDP per capita), u odnosu prema 172
uključene zemlje, BiH zauzima 74. mjesto. Usprkos tome što na prvi pogled može izgledati
optimistično, jer se time kvalificira u prvih 90 razvijenijih zemalja, važno je istaknuti da se, u
regionalnom kontekstu, samo Makedonija rangira niže (Bašić, 2013:125).

2
 2.2. Istraživanje o siromaštvu u Bosni i Hercegovini

Realnije pokazatelje o obujmu siromaštva, strukturi siromašnih i rizičnim grupama dalo je

prvo istraživanje siromaštva u poslijeratnom razdoblju, koje su 2001. godine proveli Svjetska
banka i Razvojni program Ujedinjenih naroda, u suradnji s entitetskim statističkim zavodima,
u okviru Ankete o ispitivanju životnog standarda (LSMS), na uzorku od 5 400 domaćinstava u
25 općina iz oba entiteta (Bašić, 2013:125).

Metodom modularne ankete u 13 područja (demografija, stanovanje, obrazovanje,

zapošljavanje, migracije, zdravstvo, privatizacija, kredit, socijalna pomoć, potrošnja,
nepoljoprivredne poslovne aktivnosti i samostalne poljoprivredne aktivnosti) prikupljeni
podaci omogućavaju ocjenu o razini siromaštva, strukturi siromašnih i relativnoj ugroženosti
pojedinih kategorija (Bašić, 2013:125).

Istraživanje je pokazalo da se 19,5% stanovništva BiH nalazi ispod opće linije siromaštva, s
potrošnjom manjom od oko 2 000 KM te da se dodatnih 30% stanovništva nalazi neposredno
iznad ove granice, i pokazuje iznimnu vulnerabilnost na nepovoljne ekonomske šokove
(Bašić, 2013:126).

Agencija za statistiku BiH nastavila je pratiti trendove u rasprostranjenosti i strukturi

siromaštva, kroz trogodišnje publikacije Izvještaj o potrošnji domaćinstva, koji su potvrdili
rezultate početnog istraživanja (Bašić, 2013:126).

3
 3. ZADUŽENOST U BOSNI I HERCEGOVINI

Javni je dug jedna od ključnih ekonomskih varijabli pri određivanju gospodarske politike.
Njega čine novčani iznosi koje pozajmljuje država kako bi financirala prošle proračunske
deficite. Javni je dug akumulirani višak trošenja nad prihodima koji su ostvareni u
prethodnom razdoblju. S druge strane, proračunski deficit ukazuje da su državni rashodi veći
od državnih prihoda, pa iznos deficita povećava dug koji se mora financirati pozajmljivanjem.
Dok se proračunski deficit formira i mjeri tijekom određenog razdoblja, veličina javnoga duga
utvrđuje se na određeni dan i predstavlja kumulativ prošlih proračunskih deficita. U
gospodarstvu u kojem bruto domaći proizvod (BDP) realno raste, relevantniji je odnos javnog
duga prema BDP od apsolutne razine duga. Razina javnoga duga na kraju razdoblja t jednaka
je stanju javnoga duga na kraju razdoblja t-1 uvećanoga za iznos realnih rashoda za kamate u
razdoblju t i iznos primarnoga deficita u razdoblju t:

B1 = (1+ r) Bt−1 + (Gt – Tt) gdje je:

Bt = javni dug

r = kamate na javni dug

Gt = javni rashodi (osim naknade za kamate)

Tt = javni prihodi

Gt - Tt = primarni deficit u razdoblju (Jurković,2002:128).

Javni se dug može financirati fiskalnom politikom, tj. oporezivanjem ili pozajmljivanjem na
domaćem financijskom tržištu (bilo zaduživanjem kod banaka ili izdavanjem vrijednosnica
javnoga duga-trezorskih zapisa i obveznica na domaćem tržištu kapitala), ili, pozajmljivanjem
na vanjskom financijskom tržištu (pozajmljivanjem od međunarodnih financijskih institucija
ili izdavanjem vrijednosnica javnoga duga na inozemnim tržištima kapitala denominiranima u
raznim valutama) i prodajom imovine (npr. prihodima od privatizacije). Kao mogućnost
postoji i zaduživanje države kod središnje banke bilo u obliku izravnih kredita ili da središnja
banka kupi državne vrijednosnice. Dapače, u mnogim je manje razvijenim zemljama jedna od
zadaća središnje monetarne vlasti kreditiranje države uz minimalnu kamatnu stopu. Osim što
ima inflacijski učinak, ovaj se oblik financiranja javnoga duga potpuno protivi tržišnim
načelima koja zahtijevaju da se sve financijske potrebe zadovoljavaju na tržištu uz jednake

4
uvjete, pa makar se radilo i o državi. I ugovor iz Maastrichta iz godine 1992. zabranjuju
zaduživanje države kod središnje banke (Kolačević, Hreljac, 2011:212-213).

Ekonomska politika države istodobno teži ostvarenju dvaju ciljeva: visoke razine zaposlenosti
i stabilnosti cijena. Njima valja dodati i element vanjske ravnoteže, dakle, ostvarenje
ravnoteže na tržištu odnosa s inozemstvom (Brümmerhoff, 2000:382).

U uvjetima pune zaposlenosti povećanje potražnje ne izaziva i povećanje proizvodnje, tj.

povećanje broja zaposlenih. Štoviše, povećanje potražnje može dovesti do povećanja razine
cijena (inflacije), pa se instrumentima fiskalne politike mora djelovati na smanjenje ukupne
potražnje povećanjem poreznog opterećenja (povećanjem poreznih stopa, uvođenjem novih
poreza i doprinosa), ukidanjem različitih poreznih olakšica i poreznih oslobođenja,
smanjivanjem transfernih davanja, smanjenjem državnih intervencija u gospodarstvu,
smanjenjem troškova funkcioniranja državne uprave i lokalne (regionalne) samouprave itd.,
dakle, smanjenjem javne potrošnje. Navedene mjere fiskalne politike upućuju na restriktivnu
fiskalnu politiku kojom se želi spriječiti narušavanje odnosa u ponudi i potražnji, tj. kojom se
želi uspostaviti ravnoteža u gospodarstvu. S druge strane, mjerama ekspanzivne fiskalne
politike koristit će se u potpuno drugačijim okolnostima, tj. u okolnostima smanjene potražnje
(recesije). Naime, da bi se u takvim uvjetima održala ravnoteža među ponudom i potražnjom,
država bi svojom javnom aktivnošću morala poticati ukupnu potražnju povećanjem javnih
rashoda, povećanjem investicijskih aktivnosti države i smanjenjem poreznoga opterećenja
(Kolačević, Hreljac, 2011:213-214).

3.1. Javni dug Bosne i Hercegovine

Javni dug Bosne i Hercegovine smješten je unutar granica maastrichtskih kriterija u iznosu do
60% GDP-a te, s obzirom na trenutačno stanje, Bosna i Hercegovina pripada skupini država
koje imaju srednje visoku razinu zaduženosti jer im javni dug iznosi oko 40% GDP-a (Marić,
2012:32).

Prema Ministarstvu financija i trezora Bosne i Hercegovine, GDP je u 2011. godini iznosio
25.390 milijuna KM, a udio javnoga duga u GDP-u iznosio je 39,3%.

5
Tablica 1. Pokazatelji javne zaduženosti Bosne i Hercegovine u razdoblju od 2007. do 2011. godine

Izvor: Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine, Informacije o stanju javne zaduženosti Bosne i
Hercegovine

Vanjski dug najniži je tijekom prve dvije godine navedenoga razdoblja te u 2009. godini raste
za oko 4% BDP-a. Nadalje, od 2009. godine njegova vrijednost raste i do 2011. godine
povećava se za oko 5% BDP-a. Unutarnji dug smanjuje se u većem dijelu navedenoga
razdoblja te u prvoj godini ima najveći udio u BDP-u. Godine 2008. pada za oko 10% te do
kraja razdoblja raste za 1%. Kada je riječ o javnome dugu, stanje je slično kao i kod
unutarnjega duga – u prvoj godini najveći je udio javnoga duga u BDP-u. U 2008. godini
primjetan je pad od oko 10%, a do kraja razdoblja u svakoj godini raste za oko 4%, dok u
2011. godini raste samo za 1%. Servisiranje javnoga duga tijekom prve tri godine ostaje u
vrijednosti od 5% do 6%, dok se tijekom posljednje dvije godine povećava za 1%.

Kvantitativni podaci o javnome dugu, odnosno unutarnjem i vanjskom dugu te GDP-u,

odnosno izvozu nisu dovoljni za stvaranje podrobnog izvješća o stanju javne zaduženosti i,
premda je u Bosni i Hercegovini odnos između javnoga duga i GDP-a povoljniji nego u

6
okolnim zemljama, to samo po sebi nije dovoljno za donošenje zaključka o tome da je Bosna i
Hercegovina u boljem položaju (Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine, 2011).

Tablica 2. Dinamika kretanja vanjskoga duga Bosne i Hercegovine (1996. – 2011.), milijuni KM

Izvor: Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine, Informacije o stanju javne zaduženosti Bosne i
Hercegovine

Prvi dio tablice koji pokazuje specifičnosti vanjskoga duga odnosi se na razdoblje od 1996. do
1999. godine. Ovdje nalazimo najniže vrijednosti duga u odnosu na ostatak tablice.

U razdoblju od 1999. do 2009. godine dug je u relativno kontroliranom ozračju. Premda su

vrijednosti veće s obzirom na prve tri godine, u ovome desetljeću dolazi do kontroliranog
rasta i pada duga, najmanja je vrijednost iznosila 3745 mil. KM u 1999. godini, a najveća
4421 mil. KM dvije godine kasnije. U ovome razdoblju kolebanja između pojedinih dugova
kroz godine kretala su se unutar 676 mil. KM.

Razdoblje od 2009. do 2011. godine označava najveći rast duga. Dug se povećao za ukupno
1426 mil. KM, a najveći dio tog povećanja dogodio se na prijelazu iz 2009. u 2010. godinu.

7
Slika 1. Struktura vanjskoga duga Bosne i Hercegovine prema kreditorima

Izvor: Marić, Željko. Javni dug i dužnička kriza (primjer Bosne i Hercegovine) – pregledni rad. Oeconomica
Jadertina 2/2012. 34. str.

Najveći vanjski dug postoji prema Svjetskoj banci i iznosi 37,46%, dok je dug najmanji
prema Europskoj banci za obnovu i razvoj. Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond,
iako su međunarodne ustanove, u ovome slučaju sa svojim sjedištima u Washingtonu
predstavljaju kreditore američkoga područja, a Bosna i Hercegovina prema njima ima najveći
vanjski dug koji iznosi 55,24%. U drugu skupinu kreditora ubrajaju se Europska investicijska
banka, Europska banka za obnovu i razvoj te Pariški i Londonski klub, čiji udio ukupnoga
vanjskog duga iznosi 38,34%. U ovoj skupini uglavnom su kreditori s europskoga područja.
Ostatak kreditora tvori najmanju skupinu te vanjski dug Bosne i Hercegovine prema njoj čini
12,42%.

3.2. Razlozi i posljedice zaduživanja Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina nalazi se u situaciji u kojoj se neprekidno događaju dvostruki deficiti,

deficit vanjske trgovine i deficit državnoga proračuna, a nedovoljna gospodarska
konkurentnost Bosne i Hercegovine i pretjerana liberalizacija stvaraju velik i kontinuiran
deficit u trgovini robom (Marić, 2012:36).

8
Tablica 3. Tekući račun Bosne i Hercegovine (u milijunima KM)

Izvor: Centralna banka Bosne i Hercegovine, Godišnji izvještaj 2011., 33. str.

Najveći porast minusa vidljiv je na prijelazu iz 2007. u 2008. godinu, kada se povisio za oko
1,136 mil. KM – u tom je razdoblju ostvaren najveći minus. Uz deficit tekućeg računa, Bosnu
i Hercegovinu u nepovoljan položaj stavlja i deficit državnog proračuna zbog političkog
ustroja u kojem nalazimo pet razina vlasti. Takav je ustroj iznimno nepovoljan te uzrokuje
ogromnu javnu potrošnju (Marić, 2012:37).

Sustav od pet razina vlasti prevelik je teret za državu u kojoj je javna potrošnja ionako velika.
U takvim je okolnostima gotovo nemoguće provesti plan koji će utjecati na smanjivanje
dužničkoga tereta. Teži li se smanjenju zaduženosti, potrebno je rekonstruirati sustav vlasti,
što bi povoljno utjecalo na način reguliranja duga. Uz probleme makroekonomskih
zaduženosti s kojima se Bosna i Hercegovina suočava i koji su prisutni zbog očito pogrešne
makroekonomske politike cjelokupne države, velik dio odgovornosti za takvo stanje može se
pripisati međunarodnim agencijama koje daju ocjene kreditnog rejtinga zemlje (Marić, 2012).

3.3. Mjere za sprječavanje prezaduženosti Bosne i Hercegovine

U Bosni i Hercegovini problem je prilična nerazvijenost sredstava financiranja, osobito

dugoročnih, s obzirom na to da bi državi kao izvor financiranja mogli poslužiti vlastiti građani
i drugi institucionalni investitori. Nužno je provesti određene važne strukturne reforme te
potaknuti promjenu makroekonomske politike (Marić, 2012:42).

Donošenje reformi koje će utjecati na prezaduženost trebalo bi potaknuti smanjivanje javne

potrošnje i tako usmjeriti pažnju na povoljnije načine zaduživanja. Treba razviti i strategiju
koja će biti usmjerena prema politici koja će odstupati od privatizacije i koja će u središte

9
razvoja smjestiti industrijalizaciju i nacionalne banke. Postoje mnogi prijedlozi vezani uz
moguće načine smanjivanja duga i rješavanje izvora zaduživanja, no većina literature i autora
dolazi do jedne dodirne točke. Riječ je o javnoj upravi, aparatu koji je pretežak za održavanje
zbog svoje veličine, čijim bi se reformama utjecalo na smanjivanje potencijalnoga vanjskog
duga. Reforme bi trebale učiniti javnu upravu puno efikasnijom od trenutačne i stvoriti
određeni stupanj učinkovitosti koji će rasteretiti državu od vanjskih zaduživanja. Zajedno s
povećanjem izvoza koji bi pozitivno utjecao na GDP trebalo bi posvetiti pažnju načinu na koji
se koristi kredit s obzirom na javni sektor. Postoji određeno pozitivno uvjerenje prema kojem
bi takav pristup utjecao na ekonomski razvoj te potaknuo kretanja u pozitivnom smjeru, što bi
budućim naraštajima omogućilo uspješniju borbu s problemom zaduživanja.

3.4. Trenutno stanje javnog duga u Bosni i Hercegovini

Iznos i veličina duga ne svrstava Bosnu i Hercegovinu u skupinu zemalja s visokom razinom
zaduženosti, no, bez obzira na ocjene javnoga duga, riječ je o gospodarskim trendovima koji
odlučuju o kretanju zaduživanja u budućnosti.

2015. godine objavljeni su podaci o konkurentnosti Bosne i Hercegovine u odnosu na države

koje se nalaze u neposrednoj blizini kao što su Albanija, Hrvatska, Makedonija i mnoge
druge. Pregledom tablice možemo uočiti kako se položaj Bosne i Hercegovine poboljšao
2012. i 2013. godine, no u 2014. godini država uopće nije uspoređena s ostalima.
Kvalitativnim i kvantitativnim analizama te anketama koje su istraživale konkurentnost u
Bosni i Hercegovini utvrđeno je da dosadašnji podaci uvelike odstupaju od predstavljenih
trendova, odnosno, u slučaju Bosne i Hercegovine uočen je visok stupanj nedosljednosti među
podacima dobivenima u posljednje četiri godine (Federacija Bosne i Hercegovine, 2015:22).

3.5. Kreditni rejting Bosne i Hercegovine

Na osnovu odluka Vijeća ministara, BiH je potpisala ugovore za izradu i praćenje suverenog
kreditnog rejtinga BiH s dvije međunarodne rejting agencije Moody's Investors Service i
Standard & Poors. Potpisnik u ime BiH je Ministarstvo financija i trezora BiH. Centralna
banka BiH, u svojstvu fiskalnog agenta Ministarstva financija i trezora BiH, koordinira izradu

10
i praćenje suverenog kreditnog rejtinga BiH. Te ocjene služe kao javno dobro jer ih koriste,
između ostalih i kreditori i dioničari, kad odlučuju o posuđivanju i ulaganju svog kapitala u
druge zemlje. Pad kreditnog rejtinga zemlje znači veće kamatne stope i teže uvjete
zaduživanja na međunarodnom tržištu kapitala, smanjenje investicija, rast nezaposlenosti i
slično. Zbog političke nestabilnosti i loših ekonomskih trendova, kreditni rejting BiH je
zadnjih godina snižavan u više navrata, a zadnja ocjena agencije Standard & Poor's od
13.ožujka 2015. godine, potvrdila je BiH suvereni kreditni rejting „B sa stabilnim izgledima“
(Centralna banka BiH, 2015).

Stanadard&Poor's bankarski sektor u BiH ocijenio je dobro kapitaliziranim, iako je zamjetan

rast udjela nekvalitetnih odnosno nenaplativih kredita na što su opet utjecale poplave 2014.
godine. Budući kreditni rejting BiH uvelike ovisi o dinamici vraćanja vanjskog duga, ali i
ispunjenju obveza preuzetih po osnovi ugovora o stand-by aranžmanu s MMF-om. Tim se
ugovorom, uz brže strukturalne reforme, traži i značajno smanjenje javne potrošnje. Da bi se
kreditni rejting BiH povećao, potrebna je bolja suradnja među entitetima i poboljšanje
njihovih odnosa s državnim institucijama, što je ujedno preduvjet za provedbu reformi bez
međunarodnog pritiska i političkog uvjetovanja. To bi istodobno dovelo do jačanja poslovnog
okruženja i vodilo ka održivom rastu i boljoj vanjskoj financijskoj poziciji BiH (Jurković,
2002).

11
 4. ZAKLJUČAK

Prema metodologiji Statistike državnih financije (GFS) MMF-a, opća država u BiH sastoji se
od središnje države i lokalnih vlasti. Središnja država uključuje proračunske institucije (BiH
institucije, proračun FBiH, 10 kantona te proračune RS-a i Brčko Distrikta), izvanproračunske
institucije u entitetima i Distriktu te izvanproračunske socijalne fondove u entitetima i
Distriktu. Izvještavanje prema MMF-ovoj metodologiji uključuje i fiskalne operacije
entitetskih Uprava za ceste koje se financiraju od neizravnih poreza te prihode i rashode po
osnovi međunarodnih projekata. U BiH postoji proračunski deficit na svim razinama vlasti.
Sredstva za pokriće deficita nalaze se kod kreditora među kojima su najviše međunarodne
financijske institucije poput Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Europske
investicijske banke i sl. Razlozi zaduživanja kod inozemnih umjesto kod domaćih kreditora su
prvenstveno povoljnije kamatne stope otplate kredita što predstavlja povoljniji oblik
zaduživanja za državu. Široko je potvrđeno da fiskalna politika može stimulirati ili
destimulirati ekonomski rast. Tekući javni izdaci mogu promovirati privatno ulaganje u
kapital i poboljšati tehniku proizvodnje. Javno ulaganje u fizičku infrastrukturu ili u ljudske
resurse može povećati proizvodnost i kapitala i rada. Porast javne zaduženosti BiH i
neizvjesnost u njezinoj održivosti posljedica su ekonomskih neuravnoteženosti kao što su
deficit tekućeg računa, deficit proračuna, pogrešne makroekonomske politike i drugih uzroka:
politička nestabilnost, nizak kreditni rejting, promjena tečaja na međunarodnom deviznom
tržištu i dr.

12
LITERATURA

1. Bašić, S. (2013) Izazovi društvenog razvoja i profesija socijalnog rada u

postkonfliktnom i tranzicijskom društvu: iskustva u Bosni i Hercegovini, Ljetopis
socijalnog rada 2013., 20 (1).
2. Brümmerhoff, D (2000) Javne financije, Mate, Zagreb.
3. Centralna banka BiH (2015) Kreditni rejting. Dostupno na:
http://www.cbbh.ba/pdf.php?id=549&lang=en (29.12.2016.)
4. Federacija Bosne i Hercegovine (2015) Federalni zavod za programiranje razvoja,
Konkurentnost 2014. – 2015. godine: Bosna i Hercegovina.
5. Jurković, P (2002) Javne financije, Masmedia, Zagreb.
6. Kolačević, S. Hreljac, B. (2011) Javni dug kao ključna varijabla ostvarenja ciljeva
ekonomske politike. Ekonomski pregled 62 (3-4)
7. Marić, Ž. (2012) Javni dug i dužnička kriza (primjer Bosne i Hercegovine) – pregledni
rad. Oeconomica Jadertina 2/2012.
8. Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine (2011) Informacije o stanju javne
zaduženosti Bosne i Hercegovine na dan 31.12.2011., Sarajevo.

13
Popis slika

Slika 1. Struktura vanjskoga duga Bosne i Hercegovine prema kreditorima ( Marić, Željko.
Javni dug i dužnička kriza (primjer Bosne i Hercegovine) – pregledni rad. Oeconomica
Jadertina 2/2012. 34. str.)............................................................................................................8

Popis tablica

Tablica 1. Pokazatelji javne zaduženosti Bosne i Hercegovine u razdoblju od 2007. do 2011.

godine (Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine, Informacije o stanju javne
zaduženosti Bosne i Hercegovine)..............................................................................................6

Tablica 2. Dinamika kretanja vanjskoga duga Bosne i Hercegovine (1996. – 2011.), milijuni
KM (Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine, Informacije o stanju javne
zaduženosti Bosne i Hercegovine)..............................................................................................7

Tablica 3. Tekući račun Bosne i Hercegovine (u milijunima KM) (Centralna banka Bosne i
Hercegovine, Godišnji izvještaj 2011., 33. str.)..........................................................................9

14