UNIVERZITET „ADRIATIK“ BAR

Strudijski program: PRAVO

Uže usmjerenje: Međunarodno građansko procesno pravo

Seminarski rad
Mjenica – Izvršenje arbitražne odluke u Crnoj Gori

Student:

Mentor: Beto Drenjanin

Prof. dr Đuro Đurić Broj indeksa: 67/19

Bar, April, 2023. Godine

1
 Sadržaj

Uvod.......................................................................................................................3
1. Arbitražna odluka u Crnoj Gori........................................................................4
1.1. Vrste arbitražnih odluka.........................................................................4
2. Donošenje arbitražne odluke............................................................................6
2.1. Mjerodavno pravo..................................................................................6
2.2. Odlučivanje u vijeću..............................................................................7
2.3. Poravnanje.............................................................................................7
2.4. Okončanje postupka...............................................................................8
2.5. Ispravke, tumačenja i dopunska odluka..................................................8
3. Izvršenje arbitražne odluke u Crnoj Gori........................................................10
Zaključak.................................................................................................................14
Literatura..................................................................................................................15

2
 Uvod

Po pravilu, arbitražni postupak se okončava donošenjem arbitražne odluke (presude), 1

kojom se arbitražni spor mjerodavno rješava. Nastavak ovako okončanog postupka moguć je
samo ako se od arbitražnog suda zatraži da ispravi greške u pisanju, računanju ili tehničkoj
obradi teksta ili da donese dopunsku odluku. Izuzetno, do okončanja arbitražnog postupka može
doći i bez mjerodavne odluke, kada arbitražni sud donosi zaključak o okončanju postupka.

Mjerodavna arbitražna odluka (arbitražna presuda) je ona odluka arbitražnog suda kojom se
odlučuje o samoj arbitražnoj stvari i rješava arbitražni spor koji je bio povod arbitraži. Njome se
konačno i autoritativno odlučuje o osnovanosti tužbenog, odnosno protivtužbenog zahtjeva.

U pravnoj teoriji i praksi postoje različiti pristupi u pojmovnom određenju arbitražne odluke.
Čini se opravdan zaključak da arbitražna odluka predstavlja krajnji ishod arbitražnog postupka i
konačni rezultat odlučivanja arbitražnog vijeća ili arbitra pojedinca o predmetu spora. 2

Međutim, arbitražna pravila predviđaju i dopuštaju da arbitražana odluka ne bude rezultat

suđenja i odlučivanja arbitražnog suda, već posljedica dispozitivnih procesnih radnji samih
stranaka.3

Arbitražni sud donosi konačnu odluku, kojom odlučuje o svim zahtjevima stranaka, a može
da donese i međuodluku ili djelimičnu odluku, kojom će odlučiti o dijelu njihovih zahtj eva.
Takođe, ne treba zanemariti ni privremenu ili preliminarnu odluku, odluku u slučaju odsutnosti
jedne stranke i odluku na osnovu poravnanja stranaka.4

Arbitražna odluka se donosi primjenom prava, ugovora i običaja, a samo ako se stranke o
tome izričito sporazumijevaju, odluka se može donijeti primjenom pravde i pravičnosti.

1
Primjetno je da se u autonomnim arbitražnim pravilima izbjegava termin presuda za označavanje mjerodavne
arbitražne odluke, i da se ona označava terminom arbitražna odluka, koji, u stvari, predstavlja genusni pojam koji
obuhvata sve vrste odluka arbitražnog suda. Razlog tome, verovatno se nalazi u nastojanju da se i na ovaj način
povuče linija razgraničenja u odnosu na parnični postupak. Ipak, budući da je osnovna funkcija arbitražnog suda
presuđenje sporne stvari, nema mjesta ispoljenoj rezervi u odnosu na korišćenje termina presuda za označavanje
mjerodavne arbitražne odluke.
2
M. Trajković, Međunarodno arbitražno pravo, Beograd, 2000, str. 484
3
G. Stanković i dr., Arbitražno procesno pravo, Niš, 2002, str. 308-309
4
V. Popović, M. Rajčević, Pravna priroda odluka međunarodnih trgovačkih arbitraža, Pravni život, br. 11/2006,
str.278-284

3
Predmet analize ovog rada (o čemu će dalje biti riječi) jeste izvršenje arbitražnih odluka u Crnoj
Gori.

1. Arbitražna odluka u Crnoj Gori

Arbitražni sud donosi odluku o predmetu spora kojom rješava o svim zahtjevima stranaka
(konačna arbitražna odluka). Arbitražna odluka donosi se u pisanom obliku i mora biti potpisana
od strane članova arbitražnog vijeća, odnosno arbitra pojedinca. Arbitražnu odluku koju je
donijelo arbitražno vijeće dovoljno je da potpiše većina članova arbitražnog vijeća, pri čemu se
navode razlozi za nedostajuće potpise članova arbitražnog vijeća. U arbitražnoj odluci navode se
razlozi na kojima je zasnovana, osim ako se stranke nijesu sporazumjele da se ne navode razlozi
ili je odluka donijeta na osnovu poravnanja. U arbitražnoj odluci moraju biti navedeni datum i
mjesto njenog donošenja. 5

Arbitražni tribunal može da donese djelimičnu odluku i međuodluku.

1.1. Vrste arbitražnih odluka.

Konačna arbitražna odluka je odluka koja se odnosi na subjekte arbitražnog postupka:

stranke u sporu i arbitražni sud. Ova odluka u odnosu na stranke u sporu ima snagu presuđenog
spora u odnosu na spor koji je njome riješen. Ona prema strankama ima isto dejstvo jer su one
zaključile sporazum o arbitraži i ne odnosi se na treća lica.

Ova odluka ima obavezujuće dejstvo prema strankama što je posljedica sklopljenog
arbitražnog sprazuma između stranaka I neophodnosti njenog izvršenja, jer je arbitražni sud kroz
rješenje spora odlukom otklonio sve neizvesnosti u pogledu međusobnih prava i obaveza između

5
Zakon o arbitraži Crne Gore, Sl.list CG , br.47/2005, Član 43.

4
stranaka. U odnosu na arbitražni sud donošenjem konačne odluke prestaje njegova nadležnost,
jer je ostvario cilj koji su mu stanke postavile, odnosno rešio je arbitražni spor.

Djelimična arbitražna odluka je odluka koju arbitražni sud u toku arbitražnog postupka
odlučuje o pojedinim zahtjevima stranaka o dijelu zahtjeva ili protivzahtjjeva. Donošenje
arbitražne odluke je fakultativne prirode. Arbitražni sud slobodno procjenjuje da li se u
određenoj fazi arbitražnog postupka može da donese djelimična odluka u odnosu na predmet
spora koji se vodi pred arbitražom. Takođe treba reći da je djelimična odluka potpuno
samostalna odluka o dijelu postavljenog zahtjeva ili protivzahtjeva.

Sud može donijeti međuodluku ako tuženi u odgovoru na tužbu osporava tužiocu i osnov i
visinu tužbenog zahtjeva arbitražni sud u toku postupka utvrdi da se u pogledu osnova može
donijeti odluka.6

6
Miroslav Miljković, Komentar Zakona o arbitraži sa primenom sporazuma o arbitraži, Beograd 2007, 99-101.

5
 2. Donošenje arbitražne odluke

2.1. Mjerodavno pravo

Arbitražni tribunal odlučiće o sporu po pravnim pravilima koja su stranke izabrale kao
mjerodavna za predmet spora. Svako upućivanje na pravo ili pravni sistem određene države
tumačiće se, osim ako se stranke nijesu drukčije sporazumjele, kao neposredno upućivanje na
materijalno pravo te države, a ne na njena pravila o određivanju mjerodavnog prava.Ako stranke
nijesu odredile mjerodavno pravo, arbitražni tribunal primjenjuje pravo na osnovu kolizionih
normi koje ocijeni primjenjivim. Arbitražni tribunal odlučuje o sporu po principu pravičnosti (ex
aequo et bono) samo ako su mu stranke izričito dale takvo ovlašćenje.
Prilikom odlučivanja arbitražni tribunal odlučuje u skladu sa odredbama sporazuma o arbitraži i
uzeće u obzir poslovne običaje mjerodavne za posao u vezi kojeg je nastao spor koji se
arbitražom rješava.7

Kada je u pitanju spor pred međunarodnom arbitražom arbitražni sud donosi odluku o
predmetu spora primjenom prava ili pravila koje su stranke sporazumno odredile. Stranke su
slobodne u izboru mjerodavnog materijalnog prava na osnovu koga će arbitražni spor sa
elementima inostranosti biti rešen u arbitražnom postupku.

Ako stranke u sporazumu o arbitraži upućuju na pravo određene države, to se ima smatrati,
prema zakonu, kao neposredno upućivanje na materijalno pravo te države. U tom slučaju njene
kolizione norme (a to su one koje upućuju da se na jedan pravni odnos sa stranim elemenom
primeni domaće ili strano pravo) se ne primenjuju, pošto se vrši upućivanje na pravo određene
države.

Ukoliko stanke nisu odredili merodavno pravo ili pravna pravila, arbitražni sud u
međuarodnoj arbitraži, to pravo odnosno pravila određuje na osnovu kolizionih pravila koja

7
Zakon o arbitraži Crna Gora, SL.list CG br. 47/2015, Član 40.

6
oceni prikladnim. Nedostatak upućivanja u sporazumu o arbitraži na mjerodavno pravo, daje
pravo arbitražnom sudu u međunarodnoj arbitraži da primijeni pravila koja ocijeni prikladnim.

2.2. Odlučivanje u vijeću

Ako se stranke nijesu drukčije sporazumjele, arbitražno vijeće odlučuje većinom glasova svih
arbitara.

Ako se arbitražna odluka ne može donijeti na način iz stava 1 ovog člana, arbitražno vijeće će
ponovo raspravljati o razlozima za svako iznijeto mišljenje, a ako se ni nakon ponovne rasprave
arbitražna odluka ne može donijeti na način iz stava 1 ovog člana, arbitražnu odluku će donijeti
predsjednik arbitražnog vijeća. .

O pitanjima upravljanja postupkom predsjednik arbitražnog vijeća može da odlučuje i

samostalno, ako je za to ovlašćen od strane stranaka ili svih članova arbitražnog vijeća.

Arbitražno vijeće može da povjeri jednom od članova vijeća sprovođenje određenih dokaznih
radnji.8

2.3. Poravnanje

Ako se stranke u toku postupka poravnaju o predmetu spora, arbitražni tribunal će okončati
postupak i, ukoliko to stranke zatraže, rješenje spora postignutog poravnanjem konstatovaće u
obliku arbitražne odluke na osnovu poravnanja, u kojoj će se navesti da ona predstavlja
arbitražnu odluku.

8
Ibid., Član 41.

7
Odluka na osnovu poravnanja donosi se u skladu sa članom 43 ovog zakona.

Odluka iz stava 2 ovog člana ima dejstvo arbitražne odluke o rješavanju spora.

Arbitražni tribunal neće donijeti odluku na osnovu poravnanja ako nađe da je sadržaj poravnanja
protivan javnom poretku Crne Gore.9

2.4. Okončanje postupka

Arbitražni postupak okončava se donošenjem konačne arbitražne odluke. Arbitražni postupak

može se okončati i zaključkom arbitražnog tribunala kad:

1) tužilac povuče tužbu, osim ako se tuženi tome usprotivi, a arbitražni tribunal smatra da tuženi
ima opravdan pravni interes da se donese konačna arbitražna odluka;

2) stranke sporazumno odluče o okončanju postupka;

3) arbitražni tribunal ocijeni da je nastavak arbitražnog postupka postao nepotreban ili nemoguć;
ili

4) je arbitražni postupak obustavljen u skladu sa ovim zakonom.10

2.5. Ispravke, tumačenja i dopunska odluka

Arbitražni tribunal će na zahtjev stranke da izvrši jezičke i tehničke ispravke u donijetoj odluci
ili će dati određeno tumačenje te odluke. Arbitražni tribunal će na zahtjev stranke da donese
dopunsku odluku o zahtjevima iznijetim u arbitražnom postupku o kojima nije odlučio u
arbitražnoj odluci. Zahtjeve iz st. 1 i 2 ovog člana stranka može da podnese, najkasnije u roku od

9
Ibid. Član 42.
10
Ibid., Član 44.

8
30 dana od dana prijema odluke. Ako arbitražni tribunal smatra da su podnijeti zahtjevi iz stava 1
ovog člana opravdani, ispraviće odluku ili će dati tumačenje odluke. Arbitražni tribunal može i
sam ispraviti svaku jezičku i tehničku grešku, u roku od 30 dana od dana donošenja
odluke.Odluka o ispravkama, tumačenjima i dopunama je sastavni dio arbitražne odluke na koju
se odnosl.11

Arbitražna odluka koja je dostavljena stranci može se ispraviti. Ispravka se ne vrši po službenoj
dužnosti, već na zahtev stranke, što znači da svaka stranka pojedinačno može da traži ispravku
donijete arbitražne odluke.

Ispravka odluke ne može da se traži povodom sadržine njene izreke, već kad su u pitanju jezičke
ili tehničke ispravke. Ovim je ograničen obim ispravke arbitražne odluke, jer se ne dira u njenu
sadržinu, već se ispostavljaju greške koje su očigledne i koje mogu da dovedu do pogrešnog
tumačenja pojedinih djelova odluke. Ispravka se vrši na pismeni zahtev stranke i stranaka je
dužna da u zahtevu navede koje su to greške u odluci arbitražnog suda.

Dopuna arbitražne odluke vrši se na zahtjev stranke, bilo tužioca bilo tuženog. Dopunska odluka
arbitražnog suda kojom on naknadno odlučuje o dijelu zahteva o kojima nije odlučeno u
arbitražnom postupku. Dopunska odluka je samostalna jer njome arbitražni sud odlučuje o
nečemu u čemu nije odlučivao u odluci o predmetu spora. Arbitražni sud će donijeti dopunsku
odluku samo onda ukoliko stranka dokaže da je arbitražni sud propustio da odluči o zahtjevu o
kome je trebalo da odluči.

Rok za podnošenje zahtjeva za ispravku arbitražne odluke, njeno tumačenje ili donošenje
dopunske odluke je 30 dana. Rok od 30 dana je prekluzivne prirode i njegovim protekom stranka
gubi pravo na ispravku, tumačenje ili dopunu arbitražne odluke.

I ispravka i tumačenje i dopuna arbitražne odluke može biti samostalna ali se organski odvojiti
od odluke koju je u predmetu spora doneo arbitražni sud. Sve su one u funkciji osnovne odluke
arbitražnog suda, samo svaka sa različitim ciljem: da ispravi ili da tumači ili da dopuni odluku o
predmetu spora.

11
Ibid. Član 45.

9
 3. Izvršenje arbitražne odluke u Crnoj Gori

Arbitražna odluka koju je donio arbitražni tribunal na teritoriji Crne Gore ima snagu
izvršne isprave. Arbitražna odluka iz stava 1 ovog člana, izvršava se u skladu sa zakonom kojim
je uređen postupak izvršenja i obezbjeđenja.12

Domaća arbitražna odluka ima snagu domaće pravnosnažne sudske odluke i izvršava se u skladu
sa odredbama zakona koji utvrđuje izvršni postupak. Strana arbitražna odluka ima snagu domaće
pravnosnažne sudske odluke pošto je prizna nadležni sud Republike. Strana arbitražna odluka je
odluka koju je donio arbitražni sud čije je mjesto van Republike, kao i odluka koju je donio
arbitražni sud u Republici ako je na arbitražni postupak primjenjivao strano pravo.

Pošto arbitražna odluka ima snagu domaće pravnosnažne sudske odluke, ona se i izvršava u
skladu sa odredbama zakona kojim se utvrđuje izvršni postupak.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršene ili vjerodostojne izvršne isprave. A izvršne
isprave su : izvršna odluka suda i izvršno sudsko poravnanje. A pod sudskom odlukom, u smislu
zakona, smatra se presuda, rješenje, kao i druga odluka donijeta u postupku pred sudom,
arbitražom.

Strana arbitražna odluka ima snagu domaće pravnosnažne sudske odluke ali pošto je
prizna nadležni sud Republike. Inače, strana arbitražna odluka je ona koju je donio arbitražni sud
čije je mjesto van Republike, kao i odluka koju je donio arbitražni sud u Republici ako je na
arbitražni potupak primjenjeno strano pravo. To značii da strana arbitražna odluka ne može
neposredno da se izvršava kao domaća, ukoliko je predhodno ne prizna nadležni sud u Republici.
Tek tim priznanjem, pošto se ona sprovede na odgovarajući zakonom utvrđen način, ona dobija
snagu domaće pravnosnažne odluke i izvršava se u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku.

Uporednopravno posmatrano uslovi za priznanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka,

mogu se svrstati u četiri grupe. Prva grupa uslova tiče se same arbitraže. Ti uslovi se odnose na

12
Ibid.,Član.46

10
nadležnosti arbitražnog vijeća i postojanje arbitražnog sporazuma. Drugu grupu uslova
obuhvataju uslovi koji se odnose na postupak, i tiču se pravilnog formiranja arbitražnog vijeća,
vođenja arbitražnog postupka i poštovanja načela postupka. Treća grupa uslova odnosi se na
odluku. Pri tome, ovđe treba imati u vidu da je prispitivanje odluke arbitraže od strane suda
ograničeno na formalnu stranu odluke, dakle, ne i preispitivanje merituma. Četvrti, uslov
uzajamnosti predstavlja ravnopravnost država, ali se manje tiče stranaka, pa se otuda utvrđuje po
službenoj dužnosti. Reciprocitet se zahtijeva u odnosu na državu čiju nacionalnu pripadnost ima
arbitražna odluka i mora da postoji u trenutku donošenja odluke o priznanju. Međutim, kako se
time mogu umanjiti prednosti arbitraže, to se u većini prava kod priznanja odluka međunarodnih
trgovinskih arbitraža ne traži postojanje reciprociteta.

Već je rečeno da bi strana arbitražna odluka imala snagu domaće pravnosnažne odluke mora biti
priznata od strane nadrežnog suda u Republici.

Strana arbitražna odluka mora da se odnosi na spor koji je nastao iz poslovnih odnosa privrednih
subijekata a koju je doneo arbitražni sud čije je mesto van Republike, kao i odluka koju je doneo
arbitražni sud u Republici ako je na arbitražni postupak primenjeno strano arbitražno pravo.

Mjesno nadležan sud je onaj na čijem područiju treba sprovesti izvršenje strane arbitražne
odluke. Moguće je da se ove nadležnosti podudare, odnosno da stvarno nadležn trgovisnki sud za
priznanje i izvršenje strane arbitražne odluke, istovremenobude i sud na čijem području treba
sprovesti izvršenje. Moguće je ali se ne mora podudarati.

O priznavanju arbitražnih odluka može se odlučivati kao o prethodnom pitanju. Trgovinski sud
koji odlučuje o priznanju strane arbitražne odluke može o istom da odlučuje kao o prethodnom
pitanju u izvršnom postupku.

Odlučivanje o priznanju kao o prethodnompitanju je mogućnost a ne obaveza. Trgovinski sud

kada odlučuje o priznanju strane arbitražne odluke slobodno odlučuje o tome. Naime trgovinski
sud, kao sud priznanja strane arbitražne odluke, u postupku priznanja može dvojako da se
ponaša. U jednom slučaju čim dobije zahtjev stranke, uz ispunjenje formalnih uslova, donijeće
odluku o priznanju strane arbitražne odlukečime će ona dobiti snagu domaće pravnosnažne
sudske odluke. U drugom slučaju trgovisnki sud, može ali ne mora da o priznanju strane
arbitražne odluke rešava kao o prethodnom pitanju u izvršnom postpuku.

11
Iako zakon o arbitraži ne uređuje formu zahtjeva koji stranka podnosi nadležnom sudu, to mora
biti pismeni zahtjev. Ovo utoliko pre što taj zahtjev mora da ima određene pismene priloge koji,
po prirodi stvari, ne mogu da idu uz usmeni zahtev.

Zahtjev sadrži:

1) izvornu arbitražnu odluku i njen ovjeren prepis

2) sporazum o arbitraži ili dokumenat o njenom prihvatanju u izvorniku ili prepisu.

3) ovjeren prepis strane arbitražne odluke o sporazumu o arbitraži na jezik koji je u službenoj
uptrebi pred naldežnim sudom.

Prema zakonskoj stilizaciji svi ovi prilozi moraju biti jedinstveno dati, jer samo na osnovu
njihove ukupnosti nadležni sud može da donese mjerodavnu odluku o priznanju i izvršenju
strane arbitražne odluke. Ako se na primjer ne priloži i izvorna arbitražna odluka, pitanje je šta
arbitražni sud treba da prizna a kasnije i da izvrši. Ukoliko stranka ne priloži sva potrebna
dokumenta sud može pismeno da je upozori da je dužna da dostavi određeni dokument, jer u
protivnom na nepotpunom zahtjevu ne može da odlučuje o priznanju i izvršenju strane
arbitražne odluke.

Odluka suda o priznajnju i izvršenju strane arbitražne odluke mora biti obrazložena.
Obrazloženje kao sastavni dio sudske odluke je obavezno, jer sud mora svoju odluku uvek da
obrazloži. Zakon ne ulazi u sadržinu i kvalitet obrazloženja odluke o priznanju i izvršenju strane
arbitražne odluke. On samo utvrđuje njeno obavezno prisustvo u samoj odluci. Odmah se
postavlja pitanje šta ako odluka o priznanju i izvršenju nema obrazloženje. S obzirom na
zakonsku izričitost nema ni same odluke o priznavanju i izvršenju strane arbitražne odluke.
Zakonska norma je imperativne prirode jer se kaže „odluka mora imati obrazloženje“, pa je
obrazloženje nužno u ovoj odluci.

Povodom odlučivanja o predlogu za priznanje ili izvršenje strane arbitražne odluke sud će se
ograničiti na ispitivanje postoje li uslovi propisani ovim zakonom, a ako nađe da je to potrebno,

12
može zatražiti objašnjenja od arbitražnog tribunala koji je donio tu odluku, od stranaka i od suda,
odnosno notara ili drugog lica kod kojeg je odluka bila deponovana.

Sud je dužan da omogući protivnoj stranci da se u postupku priznanja strane arbitražne odluke,
kao i o glavnoj stvari, izjasni o predlogu za priznanje.

Sud je dužan da omogući protivnoj stranci da se izjasni o predlogu za izvršenje arbitražne

odluke, ako to ne bi ugrozilo uspješno ostvarivanje zatraženog izvršenja. Rješenje o priznanju i
izvršenju arbitražne odluke mora biti obrazloženo.

Protiv rješenja donijetog u postupku priznanja može se izjaviti žalba Apelacionom sudu Crne
Gore, u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja o priznanju.13

13
Zakon o arbitraži Crna Gora, SL.list. br. 47/2015, Član. 54.

13
 ZAKLJUČAK

Kada je riječ o arbitražnoj odluci može se reći da je to u stvari rezultat odlučivanja

arbitražnog suda, a svrha ovog odlučivanja jeste konačno uređenje spornih odnosa između
stranaka. Dejstvo arbitražnih odluka je jednako domaćim pravnosnažnim sudskim odlukama,
međutim postoji specifičnost ako je riječ o stranoj arbitražnoj odluci jer ona mora da prođe kroz
proces prihvatanja ili priznavanja.

Arbitražnom odlukom se najčešće rešava o svim zahtjevima stranaka ali zbog toga postoji
i djelimična odluka kojom se rešavaju samo neka pitanja, što je globalno gledano jedna od
karakteristika ne samo arbitražnih odluka već svih odluka uopšte. Ono što je interesantno je da
arbitražna odluka može biti donijeta primjenom običaja i na osnovu pravde i pravičnosti, što je
razlika u odnosu na sudkse odluke kontinentalnog prava, koje se donoso najčešće primjenom
zakona u odgovarajućem postupku.

Iz komparativno pravnog pregleda rešenja svjetskih zakonodavaca u oblasti imenovanja

arbitara, njihovih karakteristika, ličnih i profesionalnih, ovlašćenja i dužnosti u arbitriranju,
integriteta arbitara, prava na nagradu, pitanja imuniteta i prestanka obavljanja dužnosti, ukazano
je u kom pravcu bi bilo nužno izvršiti harmonizaciju domaćeg zakonodavstva, imajući u vidu
aktuelne svjetske standard postavljene u oblasti arbitražnog prava, a radi postizanja adekvatnog
stepena pravne sigurnosti po ugledu na razvijene svjetske države, koje po pravilu imaju i bogatu
arbitražnu tradiciju.

Zakon o arbitraži u Crnoj Gori, predstavlja primjer modernog zakona, posmatrano sa

aspekta regulative položaja arbitra u arbitražnom postupku, što je rezultat kako direktne
implementacije rješenja najznačajnijih svetskih konvencija, jtako i harmonizacije sa aktuelnim
svjetskim standardima postavljenim u ovoj oblasti. Međutim, nužno je nastaviti sa
unapređivanjem rešenja domaće legislative, jer je kvalitet arbitražnih odluka u direktnoj uzročnoj
vezi sa ličnošću izabranih arbitara, te njihovim položajem u arbitražnom postupku.

14
LITERATURA

1. Gašo Knežević, Arbitraže i ADR, Beograd 2013

2. Miroslav Miljković, Komentar Zakona o arbitraži sa primenom sporazuma o arbitraži,

Beograd 2007

3. M. Trajković, Međunarodno arbitražno pravo, Beograd 2000

4. V. Popović, M. Rajčević, Pravna priroda odluka međunarodnih trgovačkih arbitraža,

Pravni život, br. 11/2006

5. Zakon o arbitraži – Sl.list Crne Gore br.47/2015.

15