UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

FAKULTET PRAVNIH NAUKA

SEMINARSKI RAD
TEMA: Neblagovremena žalba u vanparničnom postupku
PREDMET: Vanparnično i izvršno pravo

MENTOR: Prof. dr Mirjana Zeljković STUDENT: Jovana Stanojević

Banja Luka, 2019.

 Sadržaj

UVOD...................................................................................................................1
1. Pojam, pravna priroda i karakteristike neblagovremene žalbe....................2
2. Opšte procesne pretpostavke za izjavljivanje neblagovremene žalbe.........3
2.1. Subjekti ovlašćeni za izjavljivanje neblagovremene žalbe......................3
2.2. Pravni interes za dopuštenost neblagovremene žalbe..............................4
2.3. Disponiranje pravom na izjavljivanje neblagovremene žalbe.................5
3. Posebne procesne pretpostavke za dopuštenost neblagovremene žalbe......5
4. Sadržina neblagovremene žalbe...................................................................6
5. Razlozi za izjavljivanje neblagovremene žalbe...........................................7
ZAKLJUČAK.......................................................................................................8
LITERATURA......................................................................................................9
 UVOD

Neblagovremena žalba u vanparničnom postupku je specifično vanredno pravno

sredstvo kojim se vrši kontrola zakonitosti pravosnažnog rešenja donesenog po
pravilima vanparničnog procesnog prava.

Građanska subjektivna prava zagarantovana su i priznata materijalno pravnim

normama, a ako se ne mogu ostvariti spontano i dobrovoljno, onda se ostvaruju
postupcima za pružanje pravne zaštite. Ona se ostvaruje kroz priznato pravo na
samozaštitu ili kroz pravo na sudsku pravnu zaštitu. Sud kao specijalizovani
organ za pružanje pravne zaštite, ima zadatak da traženu pravnu zaštitu pruži
ukoliko je ona osnovana i dopuštena. Međutim postoji mogućnost da sud u
postupku pružanja pravne zaštite pogriješi i da njegova odluka ima nedostatke,
da ne bude zakonita, pravilna i pravedna, što izaziva nezadovoljstvo stranaka u
postupku za pružanje pravne zaštite, a sa druge strane i sam zakonodavac je
zainteresovan da odluka suda bude zakonita i ispravna.

Kako bi se otklonili nedostaci u postupku za pružanje pravne zaštite i nedostaci

same odluke, zakonodavac priznaje i garantuje pored prava na pravnu zaštitu i
pravo na pravni lijek kao njegovu dopunu. U ove pravne lijekove spada i
neblagovremena žalba. U ovom seminarskom radu razradiću pojam
neblagovremene žalbe, titulare prava na pravni lijek kao i sve ono što odlikuje
ovaj pravni lijek kao specifično vanredno pravno sredstvo.

1
 1. Pojam, pravna priroda i karakteristike neblagovremene žalbe

Neblagovremena žalba kao pravni lijek je stranačka radnja kojom se traži pravna
zaštita koja ili nije pružena ili nije pružena na očekivan način i u željenom
obliku.1 Njome se kao vanrednim pravnim lijekom otklanjaju pravne posledice
koje su posledica pogrešnih procesnih aktivnosti samih stranaka.

Kao procesni institut neblagovremena žalba omogućava da se odluka

vanparničnog suda izmjeni u postupku po žalbi izjavljenoj po proteku
zakonskog roka za njeno ulaganje. Pošto stranaka izjavljivanjem
neblagovremene žalbe nastoji da promjeni pravnu situaciju stvorenu
prvostepenom pravosnažnom odlukom, a koja s obzirom na okolnosti da se radi
o pravosnažnosti pojedinačne norme treba da traje permanentno u budućnosti,
neblagovremena žalba spada, prema svome cilju, u ofanzivne (napadne)
vanparnične stranačke radnje.

Pravo na izjavljivanje neblagovremene žalbe pripada učesniku vanparničnog

postupka pod određenim uslovima. Stranka ima pravo na ovaj pravni lijek
ukoliko je odluka prvostepenog suda postala pravosnažna i ukoliko stranka nije
iskoristila svoje pravo da izjavi žalbu kao redovan pravni lijek. Ona ima pravo
da izjavi neblagovremenu žalbu kao vanredni pravni lijek samo ako propusti da
iskoristi žalbu protiv prvostepene odluke vanparničnog suda. Međutim postavlja
se pitanje u kom roku stranka ima pravo da izjavi ovaj pravni lijek. U literaturi
se smatra da se neblagovremena žalba može izjaviti sve dok predmet ne bude
konačno uništen tj. do isteka roka do kojeg je sud obavezan da ga čuva u svojoj
arhivi.

Neblagovremena žalba je ograničen pravni lijek. Prvo ograničenje odnosi se na

objekt pobijanja. Predmet pobijanja može da bude samo pravosnažno
prvostepeno rješenje koje nije pobijano žalbom kao redovnim pravnim lijekom.
Drugi vid ograničenja ogleda se u pogledu razloga za izjavljivanje
neblagovremene žalbe. Zakonodavac je prilikom normiranja razloga koji
predstavljaju povod za nezadovoljstvo stranke, umjesto preciznog ili taksativnog
nabrajanja razloga, upotrijebio pravni standard „važni razlozi“. Korištenjem ove
generalne klauzule zakonodavac je omogućio da sudija krativno primjenjuje
pravila vanparnične procedure i da sam stvori pravno pravilo koje će primjeniti
1
Dr Ljubica Mandić, Neblagovremena žalba u vanparničnom postupku, Beograd, 1997 god., str.64

2
u instancionom postupku. Treći vid manifestacije ovog pravnog lijeka ispoljava
se u još jednom dodatnom uslovu koji treba da bude ispunjen da bi se mogao
osnovano koristiti ovaj pravni lijek, a to je da se on može izjaviti samo ako se
izmjenom prvostepene pravosnažne odluke ne bi vrijeđala prava trećih lica
zasnovana na pobijanom rješenju.

Kao i svaki drugi vanredni pravni lijek tako i neblagovremena žalba nema
suspenzivno dejstvo, jer se izjavljuje protiv pravosnažne prvostepene odluke
vanparničnog suda, te njeno izjavljivanje ne zadržava izvršenje odluke.
Drugostepeni sud je uvjek dužan da odlučuje o neblagovremenoj žalbi, a jedino
što drugostepeni sud može da učini u postupku po neblagovremenoj žalbi je da
zaključi da li postoje „važni razlozi“ kao razlog za žalbu i da li je ona osnovano
izjavljena.

Neblagovremena žalba izjavljena protiv pravosnažnih meritornih rješenja

vanparničnog suda je najčešće dvostran pravni lijek, jer se u postupku kontrole
pruža mogućnost i protivniku žalioca da se izjasni o razlozima i predlozima
žalioca. Uz to ovo je i samostalan pravni lijek jer se izjavljuje samostalno i
nezavisno od eventualno drugih pravnih lijekova koji se mogu izjaviti
eventualno u istoj pravnoj stvari. Za izjavljivanje neblagovremeni žalbe
razlikujemo opšte i posebne procesne pretpostavke.

2. Opšte procesne pretpostavke za izjavljivanje neblagovremene žalbe

Opšte procesne pretpostavke za izjavljivanje neblagovremene žalbe su:

a) Subjekti ovlašteni za izjavljivanje neblagovremene žalbe

b) Pravni interes za dopuštenost neblagovremene žalbe
c) Disponiranje pravom na izjavljivanje neblagovremene žalbe

2.1. Subjekti ovlašćeni za izjavljivanje neblagovremene žalbe

Da bi bila dopuštena izjava neblagovremene žalbe, potrebno je da žalilac bude

legitimisan za pobijanje odluke. Za određivanje kruga subjekata kojima se

3
priznaje pravo na ulaganje neblagovremene žalbe, polazi se od pretpostavljenog
interesa tih subjekata koji oni mogu imati s obzirom na njihov položaj u
vanparničnom postupku. Pravo na ovaj pravni lijek imaju oni subjekti kojima je
pravni interes da se pravosnažna prvostepena odluka, kojom je rješena jedna
vanparnična stvar, ukine ili preinači, a to je stranka kao subjekt vanparničnog
procesnog odnosa, jer je neblagovremena žalba stranačka vanparnična radnja.
Samo stranka koja je nezadovoljna odlukom ima pravo na neblagovremenu
žalbu, kao pravni lijek. Stranka treba da bude pogođena odlukom; ta odluka joj
mora nanijeti neku pravnu šetetu zbog toga što je sudija na određeni način u toj
pravnoj stvari odlučio i zbog toga ona ima pravo na pravni lijek. Takođe
neblagovremenu žalbu mogu da ulože samo one stranke koje su, po pravilu,
učestvovale u prvostepenom postupku za pružanje pravne zaštite po pravilima
vanparnične procedure, a koje nisu izrečene sudskom odlukom.

Struktura vanparničnog procesnog odnosa je specifična i znatno se razlikuje od

parničnog procesnog odnosa u pogledu broja i položaja stranaka u njemu. Prema
broju stranaka vanparnični procesni odnos može da bude: jednostranački,
dvostranački i višestranački. Pravno na izjavljivanje neblagovremene žalbe i
pobijanje odluke pripada učesnicima dvostranačkog, kontencioznog
vanparničnog postupka.

2.2. Pravni interes za dopuštenost neblagovremene žalbe

Da bi neblagovremena žalba bila dopuštena potrebno je da žalilac ima pravni

interes. Pravni interes za ovaj pravni lijek ima onaj žalilac koji može očekivati
određenu pravnu korist od izjavljenog pravnog lijeka ako on bude usvojen,
odnosno ako odluka bude ukinuta ili preinačena.2

Za utvrđivanje postojanja pravnog interesa za izjavljivanje neblagovremene

žalbe potrebno je prethodno utvrditi, u kojoj mjeri prvostepeni sud nije usvojio
traženje žalioca. U slučaju da prvostepeni vanparnični sud utvrdi da predlagaču
pripada vanparnična pravna zaštita koju je tražio, pravni interes za izjavljivanje
neblagovremene žalbe ima protivnik predlagača. Ako vanparnični sud odbije
zahtjev predlagača, pravni interes za ulaganje ovog pravnog lijeka ima predlagač
zato što nije usvojeno njegovo traženje. A ako zahtjev za pružanje pravne zaštite
2
Dr Ljubica Mandić, Neblagovremena žalba u vanparničnom postupku, Beograd, 1997 god., str. 71

4
bude djelimično usvojen, a djelimično odbijen, pravni interes za ulaganje
neblagovremene žalbe imaju i predlagač i protivnik predlagača.

2.3. Disponiranje pravom na izjavljivanje neblagovremene žalbe

Stranka koja ima pravo da izjavi pravni lijek, ima i pravo da se odrekne ovog
svog prava. Odricanje od prava na izjavljivanje neblagovremene žalbe
predstavlja vid disponiranja pravom na pravni lijek. U slučaju da se stranka
odrekla prava na ovaj pravni lijek, pa je potom ipak izjavila ovaj pravni lijek,
neblagovremena žalba je nedopuštena iz razloga što je stranka već disponirala
pravom na ovaj lijek. Neblagovremenu žalbu koju je izjavila stranka koja se
odrekla prava na pravni lijek po pravilu odbacuje prvostepeni sud kao
nedopuštenu, ali ukoliko on to propusti da učini, rješenje o odbacivanju
neblagovremene žalbe ovlašćen je i dužan da donese istancioni sud.

Ako je stranka, pošto je saznala za odluku, izjavila da se odriče prava na pravni

lijek, prava na žalbu i prava na neblagovremenu žalbu, ona je istovremeno
izgubila mogućnost da odluku vanparničnog suda pobija i neblagovremenom
žalbom. Stranka se može odreći prava na pravni lijek od trenutka objavljivanja
odluke.

3. Posebne procesne pretpostavke za dopuštenost neblagovremene žalbe

Pored opštih procesnih pretpostavki, u pogledu neblagovremene žalbe, važe i

posebni uslovi za dopuštenost ovog pravnog lijeka. Ove procesne pretpostavke
za dopuštenost neblagovremene žalbe tiču se objekta pobijanja.

Prvi poseban uslov od koga zavisi dopuštenost ovog pravnog lijeka je postojanje
„važnih razloga“. Zakonodavac se nije izjasnio koji su to „važni razlozi“, nego
je prepustio sudu da on sam, u postupku meritornog odlučivanja o
neblagovremenoj žalbi utvrdi postojanje ove posebne procesne pretpostavke.
Sud je ovlašten da u svakom konkretnom slučaju ocjeni postojanje „važnih
razloga“ zbog kojih bi trebalo odlučiti da li je neblagovremena žalba dopuštena
odnosno nedopuštena.

5
Drugi poseban uslov od koga zavisi dopuštenost neblagovremene žalbe je da se
izmjenom prvostepenog rješenja vanparničnog suda ne vrijeđaju prava trećih
lica zasnovana na pobijanom rješenju. Usvajanem neblagovremene žalbe prava
trećih lica mogu biti povrijeđena samo ukoliko je pobijana pravosnažna
prvostepena odluka proizvela svoje pravno dejstvo. Ukoliko se to nije dogodilo,
ovaj uslov je ispunjen.

4. Sadržina neblagovremene žalbe

Neblagovremena žalba je stranačka vanparnična radnja za koju je zakonom

predviđena pismena forma.3 Ona se može preduzeti neposredno predajom
podneska sudu ili upućivanjem podneska sudu preko pošte, ali i tako što žalilac
da usmenu izjavu na zapisnik pred prvostepenim vanparničnim sudom. Da bi
olakšao strankama korištenje prava na ovaj pravni lijek zakonodavac je u
pogledu sadržine žalbenog podneska predvidio minimum obaveznih elemenata.

Da bi sud mogao meritorno da odlučuje povodom neblagovremene žalbe,

potrebno je da žalbeni podnesak ima određenu sadržinu. On treba da sadrži
opšte elemente koje mora imati svaki podnesak da bi sud po njemu mogao da
postupa a to su: označenje rješenja koje se pobija, razlozi pobijanja i potpis
žalioca. Pored njih, zakonom su predviđeni i oni elementi koje pravni lijek
može, odnosno treba da sadrži. Žalbeni podnesak treba da sadrži označenje
pravosnažnog prvostepenog rješenja koje se pobija, važne razloge zbog kojih se
može izjaviti ovaj pravni lijek, izjavu u pogledu obima pobijanja, predlog
žalioca i potpis podnosioca neblagovremene žalbe.

Označenje prvostepenog rješenja koje se pobija, predstavlja označenje pravne

stvari. Ako žalilac ne označi odluku na koju izjavljuje neblagovremenu žalbu,
onda to nije samo formalna greška već i bitni nedostatak koji sprečava uredno
poslovanje u sudu.

Neblagovremena žalba mora sadržavati i razloge pobijanja da bi instancioni sud

mogao da vrši kontrolu zakonitosti pobijanog prvostepenog pravosnažnog

3
Dr Ljubica Mandić, Neblagovremena žalba u vanparničnom postupku, Beograd, 1997 god., str.75

6
rješenja. Ona mora da sadrži i potpis žalioca. To može da bude potpis same
stranke ili potpis njenog punomoćnika. Ako nedostaje potpis žalioca sud će
preduzeti mjere da se taj nedostatak otkloni.

Žalilac treba da svoj pravni lijek obrazloži, odnosno da navede razloge zbog
kojih smatra da je pravosnažno prvostepeno rješenje vanparničnog suda
nezakonito. Ali i kada žalbena strana nije navela razloge pobijanja, u interesu
načela materijalne istine i donošenja zakonite odluke, instancioni sud je ovlašten
da službeno provjerava da li je odluka procesnopravno i materijalnopravno
ispravna.

5. Razlozi za izjavljivanje neblagovremene žalbe

Prvostepeno rješenje vanparničnog sud nastupanjem pravosnažnosti postaje

konačno i neosporivo. Međutim, može se dogoditi da takvo rješenje bude
nezakonito. Na osnovu toga stranka koja smatra da je pravosnažna odluka
nepravilna može da uloži neblagovremenu žalbu.

Postoje različiti razlozi zbog kojih prvostepena odluka vanparničnog suda može
da bude nepravilna i da ima određene nedostatke. Te nedostatke može da
prouzrokuje sam sud u svojoj djelatnosti, a pored njega ove nedostatke mogu da
prouzrokuju i stranke svojim radnjama, ili one mogu da budu rezultat zajedničke
djelatnosti suda i stranaka. Vanredni pravni ljekovi daje mogućnost da se
nedostaci ove vrste otklone ali samo ako postoje zakonom predviđeni razlozi.
Ako stranka popusti da preduzme neku radnju ili je kriva ona sama što radnja
nije preduzeta, njena neblagovremena žalba neće moći da dovede do rezultata u
pojedinim slučajevima.

Shodno pravilima parničnog procesnog prava, neblagovremena žalba se može

izjaviti zbog procesnopravne, materijalne i materijalnopravne neispravnosti
odluke.

7
 ZAKLJUČAK

Neblagovremena žalba u vanparničnom postupku kao vanredan pravni lijek

omogućava da se isprave nedostaci u postupku uzrokovani greškom sudije,
stranaka ali i njihovim zajedničkim greškama. Ali ovaj pravni lijek kao i ostali je
ograničen na specifičan način. Za razliku od ostalih, neblagovremenu žalbu
karakterišu dva ograničenja a to su „važni razlozi“ i zakonski imperativ da se
odlukom u postupku kontrole po ovom pravnom lijeku ne vrijeđaju prava trećih
lica.

U ovom seminarskom radu vidjeli smo koje su to opšte, koje posebne

predpostavke za pokretanje neblagovremene žalbe, zatim ko su stranke, sadržaj
same neblagovremene žalbe, koji takođe ima obavezne i neobavezne ali
potrebne elemente.

8
 LITERATURA

1. Dr Ljubica Mandić, Neblagovremena žalba u vanparničnom postupku,

Beograd, 1997 god.
2. Dr Ranka Račić, Vanparnično procesno pravo, Banja Luka 2013.
3. Zakon o vanparničnom postupku Republike Srpske, Službeni glasnik RS,
br. 36/2009 i 91/2016.