DIKA

TUBA

I. POJAM I PRAVOZATITNE FUNKCIJE TUBE

1. POJAM TUBE 1. Odreenje pojma
U crnogorskom je pravu za pokretanje parninog postupka i za odreivanje predmeta spora mjerodavno naelo dispozicije - parnini postupak pokree se tubom (186.), parninom radnjom tuitelja, koja treba sadravati odreen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja te injenice na kojima tuitelj temelji taj zahtjev (arg. ex 187/1.). Podnoenjem tube postupak se nalazi in limine litis. Tuba je u tom smislu inicijelna jednostrana parnina radnja tuitelja odreenog sadraja kojom se pokree parnini postupak. Tuba je (u materijalnom smislu) parnina radnja stranke u obliku podneska ili usmene izjave dane na roitu ili izvan roita na zapisnik kod suda, kojom ta stranka (tuitelj) trai od suda da prihvati njezin zahtjev prema drugoj stranci (tueniku), potkrijepljen (individualiziran) odreenim injeninom navodima, i to ili na osudu na odreeno ponaanje (injenje, trpljenje ili proputanje; ispunjenje odreene - aktivne ili pasivne inidbe), ili na utvrenje postojanja ili nepostojanja odreenog prava, pravnog odnosa ili neeg treeg, ili na izricanje odreene promjene u sadraju izvjesnih pravnih odnosa. Za razliku od izloenog odreenja pojma tube u materijalnom smislu, tuba bi u formalnom smislu bila podnesak ili usmena izjava dana na zapisnik koji sadre tubu u materijalnom smislu, odnosno kojima se openito inicira parnini postupak time to se trai makar i neodreeni angaman suda. Razlikovanje izmeu tube u materijalnom i formalnom smislu omoguava razumijevanje sluajeva u kojima e jedna tuba u formalnom smislu sadravati vie tubi shvaenih u materijalnom smislu vie injenino supstanciranih tubenih zahtjeva jednog ili vie tuitelja istaknutih prema jednom ili vie tueniku, utemeljenih na odgovarajue supstanciranom injeninom stanju.

2. Ostala obiljeja tube

Tuba je kao parnina radnja aktivne stranke u parnici, tuitelja i, eventualno, protutuitelja, ofenzivna stranaka parnina radnja; ona je u bitnome posredna, ali i s odreenim obiljejima (uincima) neposredne stranake parnine radnje. Tuba nema

znaenje pravnoga posla, pa su zato za prosuivanje njezine pravne valjanosti mjerodavna pravila graanskog procesnog, a ne graanskog materijalnog prava. Sadrajno i formalno uredna tuba ima znaenje pozitivne procesne pretpostavke za dopustivost pokretanja postupka te meritornog raspravljanja i odluivanja.

2. PRAVOZATITNE FUNKCIJE TUBE 1. Tuba kao akt kojim se pokree parnini postupak
Tuba je parnina radnja tuitelja kojom se pokree parnini postupak (186.). U tom smislu bez tube nema ni parninog postupka sud u pravilu nije ovlaten pokrenuti parnini postupak po slubenoj dunosti (ne procedat iudex ex officio). Postojanje tube je pozitivna procesna pretpostavka za voenje parninog postupka i za meritorno odluivanje (nemo iudex sine actore). Meritorna odluka koju bi sud donio u postupku koji ne bi bio pokrenut tubom mogla bi se pobijati zbog prekoraenja tubenog zahtjeva kao jedne od tzv. apsolutno bitnih povreda odredaba parninog postupka (arg. ex 368.), koja svakako implicira i sluaj pokretanja postupka i meritornog odluivanja ex officio. Podnoenjem tube sudu i time pokretanjem parninog postpuka utemeljuje se dvostrani postupovnopravni odnos izmeu tuitelja i suda (v. infra ad 3.). Parnica kao trostrani postupovnopravni odnos utemeljuje se tek dostavom tube tueniku (litispendencija 195.).

2. Tuba kao parnina radnja kojom se odreuje (individualizira) konkretni parnini postupak
Tuba nije samo parnina radnja tuitelja kojim se pokree parnini postupak. Njome se taj postupak determinira i u: (1) subjektivnom smislu - naznakom aktivne stranke koja podnosi tubu (tuitelja) i pasivne stranke protiv koje se tuba podnosi (tuenika) (definiranje stranaka u formalnom smislu); (2) objektivnom smislu isticanjem odreenog tubenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traenja te navoenjem injenica kojima se potkretpljuje (individualizira) taj zahtjev (187/1.), odreenjem zapravo predmeta spora, predmeta raspravljanja (thema disputandum) i odluivanja (thema decidendum) u postupku. U parninom postupku sud odluuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (ne eat iudex ultra et extra petita partium). Meritorna odluka kojom bi sud odluio preko ili mimo istaknutog tubenog zahtjeva, kojom bi, dakle, poinio tzv. apsolutno bitnu povredu odredaba parninog postupka prekoraenjem tubenog zahtjeva (arg. ex 368.),

moe se pobijati albom i (ogranieno) revizijom. Sud ne moe odbiti da odluuje o zahtjevu za koji je nadlean (2/2.), svakako, ako su ispunjene i druge za to propisane pozitivne procesne pretpostavke te ako ne postoje tzv. negativne procesne pretpostavke . O zahtjevu koji se tie glavne stvari i sporednih traenja sud (u pravilu) odluuje presudom. Presuda postaje pravomona utoliko ukoliko je njome odlueno o zahtjevu tube (i protutube) (352.); (3) kompetencijskom smislu odreenjem suda kojem se ona podnosi. U sluajevima u kojima postoji na zakonu ili sporazumu stranaka utemeljena mogunost izbora meunarodne i/ili mjesne nadlenosti, tuitelj podnoenjem tube izabire jedan od tih konkuretno nadlenih sudova. Na utemeljenje mjesne nadlenosti tuitelj moe utjecati i koristei se institutima objektivne i subjektivne kumulacije (atrakcija mjesne nadlenosti); u odnosima s meunarodnim obiljejem, tuitelj moe, tuei pred crnogorskim sudom neku osobu za koju inae taj sud ne bi bio meunarodno nadlean kao materijalnog suparniara zajedno s osobom za koju je taj sud tako nadlean, zasnovati meunarodnu nadlenost hrvatskog suda i za tu osobu (arg. ex 46/4. ZRSZ) (atrakcija meunarodne nadlenosti). U navedenim sluajevima nadlenost se ocjenjuje na temelju navoda u tubi te na temelju injenica koje su sudu (slubeno) poznate (18/2.). Ako ocijeni da nije nadlean, sud je duan reagirati na jedan od naina na koji je duan reagirati u povodu razliitih oblika svoje nenadlenosti. Naknadna je promjena okolnosti o kojima ovisi nadlenost u pravilu irelevantna (18/3.; perpetuatio fori); (4) proceduralnom smislu odreivanjem vrijednosti predmeta spora ili utjecanjem na zasnivanje nadlenosti suda postupak pred kojim se provodi po pravilima po kojima se on ne bi provodio da ta nadlenost nije zasnovana (atrakcija procedure). Tako tuitelj, koristei razne mogunosti da utjee na vrijednost predmeta spora, npr. parcijalnim ostvarivanjem svoje trabine, budui da u hrvatskom pravu ne postoji zabrana litis dividuae (osim ako nije rije o zloporabi prava u postupku), moe utjecati na to da se postupak provede kao postupak u sporovima male vrijednosti; s druge strane, on moe kumuliranjem zahtjeva koji se temelje na istoj injeninoj i pravnoj osnovi postii da se o tim njegovim tako kumuliranim zahtjevima sudi u redovnom parninom postupku, a ne po pravilima o postupku u sporovima male vrijednosti. Tuitelj moe, zasnivajui tubom razliite oblike objektivne ili subjektivne kumulacije odnosno alternacije, utjecati i na utemeljenje specifinih proceduralnih situacija itd. I u navedenim e sluajevima sud svoj stav o proceduri koju e primijeniti zasnovati na navodima istaknutim u tubi te na injenicama koje su mu (slubeno) poznate. Odreujui tubom (uz mogunost naknadnih preinaka tijekom postupka) predmet raspravljanja i odluivanja pa i pravomonosti, tuitelj ne moe prejudicirati i ishod spora o osnovanosti zahtjeva sud odluuje na temelju ukupnog rezultata provedenog postupka, dakle i na temelju onoga to je tuenik tijekom postupka traio, tvrdio i predlagao, ali i na temelju one postupovne grae koju je sam sud tijekom postupka prikupio po slubenoj dunosti.

3. Pravne posljedice podnoenja tube

Pravne posljedice (uinci) podnoenja tube sudu mogu biti procesnopravne i materijalnopravne naravi. Neke su od znaajnijih procesnopravnih posljedica podnoenja tube sudu: (1) uspostava dvostranog procesnopravnog odnosa izmeu tuitelja i suda (njem. Gerichtsanhngigkeit). Okolnost da je tuba podnesena nema, sve dok ona nije dostavljena tueniku, znaenje negativne procesne pretpostavke zbog koje bi tubu trebalo odbaciti (arg. ex 195/3.); (2) ustaljivanje nadlenosti (perpetuatio fori), pa i puta pravne zatite. Nadlenost se u pravilu ocjenjuje prema okolnostima koje su postojale u vrijeme podnoenja tube sudu; analogno bi vrijedilo i za put pravne zatite, npr. vrstu procedure (redovni postupak, spor male vrijednosti; parnini ili izvanparnini postupak); (3) ustaljenje okolnosti relevatnih za utvrivanje vrijednosti predmeta spora -vrijednost predmeta spora ocjenjuje se (u pravilu) s obzirom na okolnosti koje su postojale u vrijeme podnoenja tube sudu; (4) ostvarenje prava tuitelja na izbor izmeu vie meunarodno i/ili mjesno nadlenih sudova. Ako se tuba povue, to pravo tuitelja iznova oivljava; (5) stjecanje ovlatenja na privilegiranu preinaku tube zbog okolnosti koje e nastati nakon njezina podnoenja; (6) mjerodavnost sporazuma o meunarodnoj i mjesnoj nadlenosti ocjenjuje se s obzirom na stanje stvari u vrijeme podnoenja tube; (7) mjerodavnost ugovora o arbitrai - tuenik se moe pozvati na ugovor o arbitrai prigovarajui nenadlenosti suda samo ako je taj ugovor postojao i bio pravno obvezujui u vrijeme podnoenja tube sudu; (8) nastanak obveze prijave promjene adrese za tuitelja; (9) stjecanje prava da se nastavi brani spor, itd. Neke su od znaajnijih materijalnopravnih posljedica podnoenja tube sudu: (1) prekid zastare. Zastara se prekida podnoenjem tube (2) prekid dosjelosti; (3) spreavanje prekluzije prava na podnoenje tube. Sud je duan odbaciti tubu koja je podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisom odreen rok za podnoenje tube (27671.3.). (4) ostvarenje prava vjerovnika na izbor izmeu vie alternativnih obveza; (5) dovoenje dunika u zakanjenje. (6) za razvod braka mjerodavno je pravo drave koje su dravljani oba brana druga u vrijeme podnoenja tube (35/1. ZRSZ), itd.

4. Iznimke od pravila o pokretanju parninog postupka tubom

Iznimke od pravila da se parnini postupak pokree tubom manifestiraju se na dva

naina kao sluajevi u kojima se parnini postupak pokree nekim drugim aktom a ne tubom i kao sluajevi u kojima se parnini postupka pokree po slubenoj dunosti. Ovi drugi sluajevi imaju zapravo znaenje adhezijskog pokretanja parninog postupka po slubenoj dunosti pretpostavka za pokretanje tih postupaka jest voenje nekog drugog, glavnog postupka koji nije pokrenut po slubenoj dunosti pred sudom koji e po slubenoj dunosti pokrenuti adhezijski postupak.

II. DOPUSTIVOST TUBE I OSNOVANOST TUBENOG ZAHTJEVA

3 UVOD
Istiui u tubi odreeni tubeni zahtjev, tuitelj trai od suda da nakon provedenog postupka donese odluku kojom e taj zahtjev prihvatiti. Da bi sud smio donijeti takvu, za tuitelja povoljnu, odluku, moraju (kumulativno) postojati: (1) tzv. pozitivne odnosno ne smiju postojati tzv. negativne procesne pretpostavke okolnosti o kojima ovisi dopustivost pokretanja postupka, meritornog raspravljanja, ukljuujui i utvrivanja meritorno relevantnih injenica, te donoenja meritorne odluke, odluke o osnovanosti tubenoga zahtjeva, neovisno o tome hoe li tom odlukom taj zahtjev prihvatiti ili e ga odbiti, pretpostavke meu koje pripadaju i pretpostavke dopustivosti podnoenja tuba (pretpostavke dopustivosti tube), te (2) pretpostavke (injenice) kojima mjerodavna norma materijalnog prava uvjetuje zakljuak o osnovanosti toga zahtjeva (materijalnopravno relevantne injenice), injenice na kojima e se utemeljiti za tuitelja povoljna odluka. Ako utvrdi da ne postoje tzv. pozitivne odnosno da postoje tzv. negativne pretpostavke dopustivosti (podnoenja) tube, sud nee smjeti pristupiti tom suenju i, u krajnjoj liniji, donoenju meritorne odluke. On e takav svoj stav redovito manifestirati donoenjem rjeenja kojim e (tijekom prvostupanjskog postupka i, eventualno, odluujui u povodu pravnih lijekova, nakon to ukine pobijanu odluku) odbaciti tubu kao nedoputenu; iznimno, ako utvrdi da ne postoje neke pozitivne odnosno da postoje neke negativne procesne pretpostavke, sud nee reagirati odbacivanjem tube, ve na stanovit drugi nain, npr. oglasiti se relativno nenadlenim i ustupiti predmet nadlenom sudu, nastaviti postupak po pravilima druge procedure, otkloniti na drugi nain razloge nedopustivosti meritornog suenja; postojanje ili nepostojanje odreenih pretpostavaka dopustivosti tube postat e nakon odreenog momenta u razvitku postupka

procesnopravno irelevantno, ono e izgubiti znaenje takvih pretpostavaka. Ako utvrdi (nakon to ocijeni da je tuba doputena i da postoje druge pretpostavke doputenosti meritornog suenja) da ne postoje injenice koje opravdavaju zakljuak o osnovanosti tubenog zahtjeva, sud e taj zahtjev odbiti (u pravilu presudom, iznimno rjeenjem) kao neosnovan.

4. PRETPOSTAVKE DOPUSTIVOSTI (PODNOENJA) TUBE I PROCESNE PRETPOSTAVKE 1. Uvod

U doktrini se za oznaavanje (nekih od) pretpostavaka o kojima ovisi dopustivost meritornog suenja ukljuujui i pretpostavke dopustivosti tube, odnosno dopustivosti odluivanja o osnovanosti ostalih zahtjeva koji mogu biti istaknuti tijekom postupka, zraz koji nije zakonski definiran i za koji se opravdano primjeuje da je netoan i da dovodi do pogrenih zakljuaka. Pojam tzv. procesnih pretpostavaka, pretpostavaka o kojima ovisi (u krajnjoj liniji) dopustivost meritornog odluivanja kreacija je doktrine i ima samo donekle uporita i u zakonodavstima pojedinih zemalja. Meutim, ta se zakonodavstva meusobno u tom pogledu u cijelosti ne podudaraju. Odatle i odreene razlike u kvalifikaciji istih okolnosti kao procesnih pretpostavaka ili materijalnopravno relevantnih injenica u doktrinama utemeljenim na tim zakonodavstvima. Osim tim zakonodavnim momentom, te su razlike, ipak, uvjetovane i razlikama u sadraju pojmova za oznaavanje kojih se koristi izraz procesne pretpostavke, ali i razlikama u koncipiranju pravnog znaenja pojedinih okolnosti o postojanju kojih ovisi odluka o osnovanosti zahtjeva kao pretpostavaka dopustivosti meritornog odluivanja ili kao pretpostavaka povoljne meritorne odluke. Prigodom razmatranja odnosa pretpostavaka dopustivosti tube i procesnih pretpostavaka ovdje e se poi od (uvjetne) ope definicije pojma procesnih pretpostavaka te pokuati odrediti pojam i onih od tih pretpostavaka o kojima ovisi dopustivost tube kao parnine radnje kojom tuitelj pokree parnini postupak i pri tome razmotriti pravno znaenje osobito onih od tih okolnosti o kojima postoji spor treba li ih shvatiti kao pretpostavke o kojima ovisi dopustivost tube ili kao pretpostavke osnovanosti tubenog zahtjeva.

2. Pojam procesnih pretpostavaka

Pojam procesnih pretpostavaka mogao bi se odrediti u uem i irem smislu. U uem (vie manje tradicionalnom) smislu procesne pretpostavke su okolnosti o kojima ovisi dopustivost pokretanja parninog postupka (budui da se postupak pokree tubom dopustivost podnoenja tube, odnosno doputenost podnesene tube) te meritornog raspravljanja i odluivanja. U tom e smislu taj pojam biti u osnovi koriten u ovom radu prigodom razmatranja pitanja pretpostavaka dopustivosti tube. U irem smislu procesne bi pretpostavke bile sve one okolnosti o kojima bi ovisila dopustivost poduzimanja bilo koje aktivnosti u postupku, ukljuivo i dopustivost odluivanja o osnovanosti bilo kojeg od zahtjeva koji bi se mogli istaknuti u postupku, dakle ne samo tubenog zahtjeva. O postojanju procesnih pretpostavaka (u pravilu) ne ovisi postojanje procesa niti njegova dopustivost sama po sebi jer su one same predmet sudskog preispitivanja i odluke u odgovarajuem postupku. Od postojanja procesnih pretpostavaka zavisi dopustivost pokretanja postupka, meritornog raspravljanja i, u krajnjoj liniji, meritornog suenja. To je nuna posljedica prava na slobodan pristup sudovima i "prava" na to da se oekuje postupak i odluka (makar to bila i negativna procesna odluka) u povodu tube i kad tih pretpostavaka nema, i to na temelju raspravljanja i dokazivanja koje e se s time u vezi provesti.

3. Pretpostavke dopustivost tube

3.1. Openito Pretpostavke dopustivosti tube bile bi samo one procesne pretpostavke o kojima bi ovisila dopustivost podnoenja tube (doputenost podnesene tube), dakle, ne i one druge procesne pretpostavke o kojima bi nakon doputenog pokretanja postupka - ovisila dospustivost daljnjeg meritornog raspravljanja (ukljuujui i izvoenja dokazivanja radi utvrivanja materijalnopravno relevantnih injenica) i u konanici meritornog suenja. Pretpostavke dopustivosti tube su pozitivne ako o njihovu postojanju ovisi dopustivost tube, a negativne ako zbog njihova postojanja tuba nije doputena. One su ope ako se tiu svih vrsta tubi, neovisno o vrsti postupka koji je njima pokrenut, posebne ako se tiu samo nekih vrsta tubi i/ili vrste postupka koji je njima pokrenut. 3.2. Pretpostavke dopustivosti tube koje se tiu suda Pretpostavke dopustivosti tube koje se tiu suda su zapravo pretpostavke koje se tiu odreenih svojstava tijela kome se tuba podnosi. Meu te bi pretpostavke bilo mogue svrstati ove pretpostavke: (1) tijelo kojem se tuba podnosi treba biti sud; (2) tuba podnesena domaem sudu treba biti podnesena u pravnoj stvari za koju su ti sudovi nadleni (postojanje sudbenosti, apsolutne nadlenosti). Nije doputena tuba koja je sudu podnesena u pravnoj stvari u kojoj nema jurisdikcije

domaih sudova zato to su za njezino rjeavanje nadlena druga domaa tijela ili zato to je rije o sluaju u kojem je zakonom iskljuena meunarodna nadlenost hrvatskih sudova. Isto bi znaenje imao i sporazum o prorogaciji nadlenosti inozemnog suda ili ugovor o arbitrai. Sud bi bio duan odbaciti tubu ako bi utvrdio da rjeavanje o tubenom zahtjevu ne ide u sudsku nadlenost. Dopustivost tube ne ovisi o tome je li podnesena stvarno ili mjesno nenadlenom sudu relativno je nenadleni sud duan u krajnjoj liniji tubu ustupiti nadlenom sudu; 3.2. Pretpostavke dopustivosti tube koje se tiu stranaka Znaenje pretpostavaka dopustivosti tube koje se tiu stranaka imale bi ove okolnosti: (1) postojanje stranaka; (2) stranaka sposobnost obiju stranaka; (3) parnina sposobnost tuitelja. Parnina sposobnost tuenika nije pretpostavka o kojoj bi ovisila doputenost tube. Sud ne moe odbaciti tubu zato to tuenik nije parnino sposoban; (4) uredno zastupanje tuitelja. Tuba u pravilu ne smije biti odbaena zato to tuenik nije uredno zastupan; (5) podsudnost tuenika. Ne smije biti rije o tueniku koji je izuzet od jurisdikcije domaih sudova, npr. zbog toga to ima pravo imuniteta; (6) pravni interes tuitelja za podnoenje tube; (7) procesna legitimacija stranaka. 3.3. Proceduralne pretpostavke dopustivosti tube Dopustivost podnoenja tube moe ovisiti odnosno ovisi, izmeu ostaloga, i o tome je li u pravnoj stvari koja je njome subjektivno i objektivno determinirana prije njezina podnoenja proveden neki drugi postupak, je li moda o toj stvari u tijeku neki drugi prije pokrenuti postupak odreenih svojstava, odnosno je li o njoj ve proveden postupak u kojem je ona pravomono rijeena. Te bi pretpostavke (iz klasifikacijskih razloga) bilo mogue nazvati proceduralnim jer bi se ticale drugih postupka koji su u istoj (subjektivno i objektivno determiniranoj) pravnoj stvari trebali biti prethodno provedeni, koji su u tijeku ili koji su ve okonani na odreen nain. Meu ove bi pretpostavke pripadale: (1) provedba prethodnog postupka radi izvansudskog rjeenja spora; (2) postojanje ranije zasnovane parnice meu istim strankama o istom zahtjevu; (3) postojanje ranije pravomone presude o istom zahtjevu meu istim strankama; (4) postojanje sudske nagodbe koja je zakljuena meu istim strankama o istom zahtjevu.

3.4. Formalna i sadrajna urednost tube Tuba (kao podnesak) mora biti formalno i sadrajno podobna da bi se u povodu nje moglo postupati; 3.5. Vremenske pretpostavke dopustivosti O tome treba li pravovremenosti podnoenja tube pridati znaenje pretpostavke dopustivosti tube ili pretpostavke o kojoj e ovisiti osnovanost zahtjeva v. 4/5. 3.6. Pretpostavke koje se tiu trabine s obzirom na koju se trai pravna zatita Na komparativnoj razini, u doktrini i judikaturi, zauzimaju se razliiti stavovi o tome treba li dospjelosti i utuivosti trabine, odnosno pravozatitnoj sposobnosti (podobnosti) nekog prava ili pravnog odnosa openito pridati znaenje procesne pretpostavke ili znaenje pretpostavaka o kojima ovisi odluka o osnovanosti tubenog zahtjeva.

5. DOSPJELOST I UTUIVOST TRABINE; PRAVODOBNOST TUBE 1. Openito

Rjeenje pitanja jesu li dospjelost i utuivost trabine procesne ili materijalnopravne pretpostavke ovisit e svakako o tome kakav e se sadraj i znaenje dati tim pojmovima, ali i o tome kako e se definirati pojam merituma u parninom postupku. Ako se meritorno pitanje u parnici shvati kao pitanje uvjetovanosti prava na traenu pravnu zatitu postojanjem pretpostavaka koje se tiu izvanprocesnog pravnog odnosa s obzirom na koji se trai pravna zatita, tada razgranienje procesnih od materijalnopravnih pretpostavaka ne bi trebalo initi posebnih problema. Stvari, meutim, nisu tako jednostavne. Naime, hoe li odreeni elementi odnosno svojstva izvanprocesne materijalnopravne situacije in concreto imati znaenje pretpostavke za prihvaanje ili odbijanje odgovarajueg tubenog zahtjeva, to nee ovisiti o normama koje ureuju izvanprocesnu materijalnopravnu situaciju po sebi, ve od pravozatitnih kriterija za usvajanje tog zahtjeva. Tako e npr. zbog nedospjelosti utuene trabine kondemnatorni tubeni zahtjev kojim je zatraena osuda na promtno ispunjene dune inidbe (eventualno nakon isteka paricijskog roka) u pravilu biti odbijen, a

prihvaen samo u onim sluajevima u kojima to zakon izrijekom predvia, Takav e zahtjev u jednom sluaju biti odbijen, a u drugom prihvaen ne zato to bi se trabine razlikovale u kvaliteti - u oba sluaja one nisu dospjele, ve stoga to bi u jednom sluaju donoenje kondemnatorne presude bilo uvjetovano tim svojstvom, a u drugome ne, stoga to je u jednom sluaju dospjelost kao svojstvo graanskopravne trabine meritorna pravozatitna pretpostavka, a u drugom nije. U prilog tezi da prihvaanje ili odbijanje odreenog tubenog zahtjeva ne ovisi (samo) o sadraju izvanprocesne materijalnopravne situacije po sebi, ve od pravozatitnih kriterija za njegovo prihvaanje govori i okolnost da bi zahtjev radi utvrenja postojanja nedospjele trabine mogao biti prihvaen ak i onda kada bi u povodu takve trabine kondemantorni zahtjev trebalo odbiti. Trebalo bi, dakle, zakljuiti da kriteriji pravozatitnog prava, norme procesnog prava koje se tiu sadraja a ne forme pruanja pravne zatite, norme kojima bi zbog toga trebalo priznati znaenje normi materijalnog prava u funkcionalnom smislu, normi od kojih zavisi ocjena o osnovanosti zahtjeva, odreuju hoe li i koji elementi i svojstva stanovite izvanprocesne materijalnopravne situacije (u sadrajnom smislu) biti pretpostavke za pruanje pravne zatite odreenog sadraja. Pravozatitne procesne norme predstavljale bi u tom smislu spoj, vezu izmeu izvanprocesne situacije i pruanja pravne zatite, izmeu pravozatitnog objekta, pravozatitnog traenja i pravozatitnog rezultata. Pri tome na pogrean zakljuak o kriterijima za razlikovanje izmeu pretpostavaka za ocjenu dopustivosti tube i osnovanosti zahtjeva ne bi trebala navesti okolnost da se u odreenom smislu neke materijalnopravne pretprocesne pretpostavke javljaju i u funkciji pretpostavaka za ocjenu dopustivosti tube. Te se pretpostavke, naime, mogu javiti u toj funkciji tek kao hipotetske kategorije, u svojstvu osnove za ocjenu postojanja pravozatitne potrebe odnosno procesne legitimacije. U tom bi smislu bila reprezentativna postavka da se pravozatitna potreba ne bi mogla priznati tuitelju iz navoda ije bi tube proizlazilo da njegov zahtjev prima facie nije osnovan. U ovom bi sluaju materijalnopravne pretpostavke, hipotetski uzete kao egzistentne, posluile za formiranje hipotetskog suda o osnovanosti zahtjeva, koji bi sa svoje strane predstavljao bazu na daljnji zakljuak o postojanju pravozatitne potrebe odnosno dopustivosti tube. Tu bi hipotetsko rjeenje meritornog pitanja imalo znaenje prejudicija za ocjenu o dopustivosti tube.

2. Dospjelosti trabine
Da bi sud smio prihvatiti kondemnatorni zahtjev, trabina s obzirom na koju je taj zahtjev istaknut u pravilu mora biti dospjela u momentu zakljuenja glavne rasprave (332.), odnosno u sporovima male vrijednosti do zakljuenja prethodnog postupka. Iznimno, mogue je prihvaanje i kondemnatornih tubenih zahtjeva koji se odnose na nedospjele trabine. U teoriji i judikaturi je sporno ima li dospjelost obveze u sluajevima u kojima o njoj ovisi prihvatanje tubenog zahtjeva - znaenje procesne ili materijalnopravne

pretpostavke. Te su razlike uvjetovane u izvjesnom smislu i razlikama u zakonodavnom pristupu ureenju toga pitanja. Problem dospjelosti trabine kao pretpostavke dopustivosti kondemnatorne tube ili osnovanosti kondemantornog zahtjeva treba odvojiti od problema traenja osude na ispunjenje dune inidbe koja e dospjeti u budunosti. U prvom se sluaju trai osuda na neodgodivo neposredno (eventualno u paricijskom roku) ispunjenje (neovisno o tome tvrdi li se je li trabina dospjela ili nije). U drugom se sluaju polazi od toga da trabina nije dospjela, ali se pretendira da je rije o sluaju u kojem se moe traiti osuda na ispunjenje dune inidbe u budunosti nakon to dospije. U domaem se pravu mogunost prihvaanja kondemantornog zahtjeva u pravilu uvjetuje dospjelou trabine (332.).

3. Utuivost
Problem (u)tuivosti redovito se dovodi u vezu s materijalnopravnim trabinama i s mogunou da se s obzirom na njih trai kondemnatorna zatita. Graanskopravne trabine su u pravilu utuive, to znai da je radi njihova ostvarenja doputeno traiti intervenciju dravnih tijela, redovito sudova. U recentnoj (kao i u starijoj) domaoj doktrini utuivost se ne navodi meu procesnim pretpostavkama. U relativno starijoj domaoj judikaturi je izgleda zauzet stav da je tuivost "stvar samog subjektivnog prava, i da u sluaju njenog nedostatka treba odluiti presudom". Ako se utuivost shvati kao kvaliteta subjektivnog prava, kao njegova sposobnost da bude pretpostavkom, osnovom za traenje pravne zatite odreenog sadraja, onda nepostojanje ove kvalitete in concreto treba dovesti do odbijanja zahtjeva kojim se trai kondemnatorna zatita. Ta je situacija potpuno analogna onoj u kojoj se kondemnatorni zahtjev odbija zato to je utvreno da trabina s obzirom na koju je zahtjev postavljen nije dospjela.

4. Rok za podnoenje tube

Blizak neutuivosti je problem isteka roka za podnoenje tube. Rjeavanju ovog problema trebalo bi pristupiti analogno kao i kod neutuivosti. Ako bi istek roka dovodio do prestanka samog subjektivnog prava ili prava da se radi ostvarenja toga prava uope trai pravna zatita, onda bi tubeni zahtjev trebalo odbiti. Ako bi istekom roka bio onemoguen samo neki od putova za ostvarivanje pravne zatite odreenog sadraja ili bi samo nekim od subjekata ovlatenim na tubu to bilo onemogueno, tubu bi trebalo odbaciti. I tu bi takoer, slino kao i kod neutuivosti, trebalo voditi rauna o moguoj koincidenciji razloga za odbijanje zbog isteka roka s razlozima za odbacivanje zbog nedostatka pravozatitne potrebe. Prethodni izvod ima svakako smisla samo ako zakonodavac nije izrijekom odredio kakve e biti posljedice isteka roka za tubu. Budui da odredba lanka 276. stavka 1. toke 3. ZPP odreuje da neblagovremeno tubu treba odbaciti ako je posebnim

propisima odreen rok za njeno podnoenje, s aspekta domaeg prava kao da u tom pogledu ne bi smjelo biti dilema. Opravdanje za vaee zakonsko rjeenje moglo bi se eventualno nai i u stavu da istekom roka za podnoenje tube prestaje (i) jurisdikcija hrvatskih sudova za odluivanje u konkretnoj pravnoj stvari. Rok za traenje kondemnatorne zatite odreen je npr. u vezi s parnicama zbog smetanja posjeda.

III. FORMA I SADRAJ TUBE

6. FORMA TUBE
U pogledu forme u kojoj se tuba moe podnijeti vrijedilo bi (u naelu) ope pravilo da stranke poduzimaju parnine radnje pismeno izvan roita i usmeno na roitu 17.). Inicijelna tuba e uvijek imati formu podneska, to znai da e pismena forma podneska biti zadovoljena i ako bude podnesena telegramom, telefaksom i elektronikom potom (103/1.). Naknadna preinaenja tube ili protutuba mogle bi biti podnesena i usmeno na roitu. Za tubu kao podnesak vrijedila bi opa pravila o podnescima (103. 106.), osim ako posebnim pravilima o tubi ne bi bilo to drugo predvieno. Sud je duan tuitelju vratiti tubu koja ima takve formalne nedostatke zbog kojih se u povodu nje ne moe postupati (106/1.); tubu koja bi bila vraena a ne bi bila ispravljena ili dopunjana u skladu s uputom suda, sud bi bio duan odbaciti (106/3.) formalna i sadrajna urednost tube imala bi znaenje procesne pretpostavke, pretpostavke o kojoj bi ovisila njezina doputenost. Za pojedine vrste tubi vrijede posebna pravila, npr. za tzv. mandatnu tubu u povodu koje se izdaje tzv. platni nalog (461.).

7. SADRAJ TUBE 1. Openito

Za utvrivanje sadraja tube mjerodavne su ope odredbe o sadraju podnesaka (103/3.), ope odredbe o sadraju tube (187.) te posebne odredbe o sadraju nekih

vrsta tubi. Opim odredbama o sadraju tube elementi sadraja toga podneska odreeni su trojako kao nuni elementi, kao preporuljivi i kao fakultativni elementi njezina sadraja (arg. ex 187.). Tuba bi moga imati i dopunske, odnosno adhezijske elemente svoga sadraja. Obvezatni sadraj tube ine (1) odreeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja, (2) navodi o injenicama na kojima tuitelj temelji istaknuti glavni i sporedne zahtjeve te (3) drugi podaci koje mora imati svaki podnesak (187/1.). Tzv. drugi podaci koje treba sadravati svaki podnesak su najprije podaci koji ulaze u tzv. "glavu" podneska na prvoj stranici (rubrum): oznaka suda, podaci o strankama i odreenje predmeta spora (103/2.2.). Ti su podaci vani radi subjektivne i objektivne identifikacije spora. Pored toga podnesak mora sadravati i izjavu koja se njime daje te potpis podnositelja (103/2.2.). Za utvrivanje nunog sadraja tube mjerodavne su i odredbe o tubi za utvrenje (186.), o isticanju vie tubenih zahtjeva u jednoj tubi (189.), o protutubi (190.), o preinaci tube (191. - 1932.), o suparniarstvu (197. - 204.), itd. Naznaka vrijednosti predmeta spora je potreban element sadraja tube samo u zakonom odreenim sluajevima (3171.). U tom smislu ona nije opeobvezatan element toga sadraja. Premda, strogo po zakonu, tuba treba sadravati i dokaze kojima se utvruju u tubi navedene injenice, dokazni prijedlozi nisu nuni element sadraja tube. Na takav zakljuak upuuje najprije opa odredba po kojoj u podnesku koji sadri zahtjev stranka treba navesti injenice na kojima ga temelji i dokaze kad je to potrebno (103/3.). Da bi se donijela meritorna odluka, dakle da bi se odluilo o osnovanosti tubenoga zahtjeva, nije potrebno u tubi predloiti i dokaze. Presude na osnovu priznanja i na osnovu odricanja te presude zbog proputanja mogu se donijeti i ako u tubi nisu uope bili predloeni nikakvi dokazi. U prilog takvog stava govori zatim i okolnost da se relevantne injenice mogu utvrditi i bez izvoenja dokazivanja - priznanjem, primjenom pravila o opepoznatim injenicama, o zakonskim presumpcijama. Konano, ako tuitelj ne predloi potrebne dokaze, a nije rije o sluaju u kojem je sud ovlaten sam doi do podataka o bitnim dokazima i odrediti njihovo izvoenje, odnosno ako ne uspije do njih doi, o osnovanosti e se zahtjeva odluiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. U tom smislu je iznoenje dokaznih prijedloga u tubi zapravo preporuljivi sadraj tube. U fakultativne (mogue) elemente sadraja tube spadalo bi navoenje pravnoga temelja tubenoga zahtjeva (187/3.). U tubu se kao podnesak mogu unijeti i odreeni dopunski, odnosno adhezijski, injenino i, eventualno, dokazno supstancirani, prijedlozi, npr. prijedlog za osiguranje dokaza, za odreivanje privremenih mjera osiguranja, zatim prijedlog o spajanju parnica, o osloboenju od plaanja trokova postupka, o postavljanju privremenog zastupnika tueniku, itd.

U tubi se mogu iznijeti i neki korisni prijedlozi, prijedlozi kojima bi se ubrzalo voenje postupka, njegova koncentracija i pojeftinjenje. Tuba je u logikom smislu svojevrsni silogizam, koji se, pojednostavljeno reeno, sastoji od dviju premisa i jednog zakljuka. Praemissu minor toga silogizma ine navodi o injenicama, praemissu maior eventualno naznaeni pravni temelj tube, zapravo naznaka mjerodavnoga opega i/ili individualnoga pravila koje treba primijeniti, a conclusio prijedlog izreke presude (tubeni zahtjev; njem. Klagebegehren). Premise tube imaju zapravo znaenje dviju asertacija, a zakljuak pretenzije. Za valjanost podneska kojim se pokree parnini postupak nije bitno da bude imenovan kao tuba on moe biti imenovan i kao prijedlog, zahtjev; odreujui je njegov sadraj (falsa nominatio non nocet).1 Tuba treba biti razumljiva i sadravati sve to je potrebno da bi se u povodu nje moglo postupiti formalna i sadrajna urednost tube koja je nuna da bi se u povodu nje moglo postupiti imala bi znaenje posebne pozitivne procesne pretpostavke.

2. Tubeni zahtjev
Tuba treba sadravati odreeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja. Zahtjev u pogledu glavne stvari (tubeni zahtjev) je zapravo prijedlog izreke presude ije donoenje tuitelj trai. Taj zahtjev mora biti u kvalitativnom i kvantitativnom smislu odreen. Tuba koja ne bi sadravala odreeni zahtjev, ne bi sadravala sve to je potrebno da bi se u povodu nje moglo postupiti. Takvu bi tubu trebalo vratiti na ispravak ili dopunu. Odreenost zahtjeva uvjetovana je naelom dispozicije u parninom postupku sud odluuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (2/1.). Zadaa je suda da, na temelju rezultata provedenog postupka, ocijeni je li postavljeni zahtjev osnovan ili nije te da ga u izreci svoje odluke prihvati ili odbije u cijelosti ili djelomino. Upravo stoga presuda postaje pravomona (pravno djelotovorna) samo utoliko ukoliko je njome odlueno o zahtjevu tube ili protutube. Sud koji bi sudio ultra et extra petita, sud koji bi, dakle, prekoraio tubeni zahtjev, poinio bi apsolutno bitnu povredu odredaba parninog postupka, zbog koje se mogu izjaviti alba i (uz odreena ogranienja) revizija). Kondemantorni zahtjev bi morao biti tako odreen da bi se na temelju presude koja bi ga prihvatila moglo zatraiti i odrediti izvrenje. Da bi takva presuda bila podobna za izvrenje, morala bi sadravati naznaku vjerovnika i dunika te predmet, vrstu, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Konstitutivni zahtjev bi morao sadravati u subjektivnom i objektivnom smislu
1 Usp. TRIVA-DIKA, GPPP, 362.

odreenje odnosa ija se uspostava, promjena ili ukidanje (ponitenje) trai te kada bi i kako do toga trebalo doi. U deklaratornim zahtjevima treba odreeno naznaiti utvrenje kojega se prava ili pravnog odnosa odnosno autentinosti isprave trai (188.). Ono to je reeno za glavni zahtjev vrijedilo bi i za sporedne zahtjeve (zahtjeve za isplatu kamata, parninih trokova, ugovorne kazne itd.). Zahtjev za plaanje kamata ne mora biti brojano odreen, dovoljno je odrediti stopu ili vrstu (objektivno odredivih) kamata s naznakom od kada i do kada bi tekle. Ako u tubi nije uope istaknut nikakav zahtjev, neovisno o tome to bi se eventualno iz sadraja tube moglo utvrditi to se trai, budui da se u povodu takve tube ne bi moglo postupati, sud bi trebao provesti postupak za njezin ispravak odnosno dopunu (106.). Ako tuitelj taj nedostatak ne bi otklonio u roku koji mu je odreen u skladu s dobivenom uputom, tubu bi trebalo odbaciti.

3 Navodi o injenicama
Tuba treba pored odreenog zahtjeva sadravati i injenice na kojima tuitelj temelji zahtjev). Ako bi se polo od teze da tuitelj tubom trai odreenu pravozatitnu radnju individualiziranu u tubenom zahtjevu radi ostvarenja svoje odreene preegzistentne (pretprocesne, izvanprocesne) pravne situacije, tada bi tuitelj trebao u tubi navesti injenice o kojima bi ovisio nastanak te preegzistentne (izvanprocesne materijalnopravne) pravne situacije po sebi ukljuujui i injenice koje bi dodatno opravdavale zatraenu pravozatitnu radnju ili dodatno iznosei i takve injenice. Tako npr., ako bi tuitelj traio osudu tuitelja na isplatu odreenog iznosa novca, trebao bi u tubi navesti injenice o kojima bi ovisio nastanak graanskopravnog odnosa iz kojega bi proizlazila trabina s obzirom na koju je istakao svoj kondemnatorni zahtjev ukljuujui i injenice koje bi potkrepljivale odreeno njezino svojstvo, npr. njezinu dospjelost ako bi traio osudu na promtno ispunjenje. Ako bi traio konstitutivnu zatitu, trebao bi navesti injenice na temelju kojih bi se moglo zakljuiti postojanje odreenog pravnog odnosa te injenice iz kojih bi proizlazilo njegovo pravo da protiv tuenika trai od suda izricanje pravne promjene. Ako bi traio deklaratornu zatitu, trebao bi navesti injenice na temelju kojih bi se moglo utvrditi postojanje prava i pravnog odnosa ije se utvrenje trai te injenice o kojima bi ovisio nastanak eventualnih dodatnih pravozatitnih pretpostavaka u pravilu postojanje pravozatitnog interesa kao (meritorne, a ne, unato tome to je Zakonom ta pretpostavka impostirana kao procesna) pretpostavke za pruanje te zatite. Navedene pravnorelevatne injenice, injenice kojima bi tuitelj opravdavao istaknuti zahtjev, injenice koje su po njemu vane za donoenje odluke o usvajanju glavnog i sporednih tubenih zahtjeva tvorile bi tzv. tubenu osnovu (njem. Klagegrund), ili, moda preciznije reeno, injeninu osnovu tube; ta bi osnova zapravo indicirala

injeninu osnovu predmeta spora (ija bi uloga u odreivanju predmeta spora ovisila o nainu odreenja toga pojma), sadraj i opseg koje bi ovisili o koncepciji te osnove, ali i predmeta spora. Elementi bi se te osnove utvrivali tijekom postupka i to ne samo uzimajui u obzir navode tuitelja, ve i navode tuenika, ali i one koje bi, eventualno, i sam sud utvrivao po slubenoj dunosti (injenina osnova presude). Polazei od odredbe koja inzistira na tome da kljuni sadraj tube (u objektivnom smislu) tvore istaknuti tubeni zahtjev i navodi o injenicama na kojima ga tuitelj temelji, ali i od odredbe po kojoj se tuenik ne moe protiviti preinaci tube kad tuitelj zbog okolnosti koje su nastale nakon podnoenja tube, zahtijeva iz iste injenine osnove drugi predmet ili novanu svotu te od odredbe da se tuba ne smatra preinaenom ako tuitelj promijeni pravnu osnovu tubenog zahtjeva, ako ga smanji ili ako je promijeni, dopuni ili ispravi pojedine navode, tako da zbog toga tubeni zahtjev nije promijenjen, moglo bi se zakljuiti da se domae pravo u pogledu odreivanja injenine osnove tube opredjelilo za tzv. teoriju supstanciranja. Prema teoriji supstanciranja u pravom smislu u tubi trebaju biti navedene sve pravno relevantne injenice iz kojih bi proizlazio zakljuak o osnovanosti istaknutog zahtjeva. Zapravo bi u tubi trebalo navesti one injenice koje bi dovodile do njezine konkluzivnosti. Granice bi se potpunosti injeninih navoda nalazile ondje gdje nepotpunost ima za posljedicu nekonkluzivnost tube. Prema toj teoriji ne bi bilo bitno je li tuitelj i kako pravno kvalificirao pravni odnos koji se temelji na istaknutim injenicama ako bi tuitelj ak i naveo u tubi pravnu osnovu tubenog zahtjeva, sud za nju ne bi bio vezan. U doktrini se pored teorije supstanciranja zastupa i teorija individualiziranja. Prema izvornoj (tzv. staroj, prevladanoj) varijanti te teorije, od tuitelja se trailo da u tubi navede materijalnopravni odnos na kojemu je temeljio svoj tubeni zahtjev (i time individualizirani i individualizirajui materijalnopravni zahtjev). U vladajuoj njemakoj i dijelu austrijske doktrine zastupa se, meutim, stav da u tubi treba iznijeti injenice, ali ipak ne potpuno, ve samo utoliko ukoliko je to nuno za jednoznano utvrenje predmeta spora. Zato se i uzima da je takvo rjeenje rezultat prevladavanja spora izmeu teorije individuliziranje i supstanciranja. To shvaanje, nazvano i poboljanom teorijom individualiziranja, nazivaju razvodnjenom teorijom supstanciranja jer se po tom shvaanju niti ne trai ono bitno za teoriju individualiziranja, a to je materijalnopravno individualiziranje, ve samo odreena nunost substanciranja na razini skice injeninog dogaaja. Nekonkluzivnost tube imala bi za posljedicu odbijanje zahtjeva, a ne njegovo odbacivanje, ak i po kriterijima stroge teorije substanciranja. Tuba u kojoj bitne injenice ne bi uope ili ne bi bile dostatno navedene ne bi bila podobna da se u povodu nje postupa i sud bi bio duan vratiti je tuitelju radi dopune, treba uzeti stoga to (onda kada) se na temelju takve tube ne bi mogao utvrditi njezin objektivni identitet. Takvu bi tubu trebalo odbaciti ako bi bila vraena bez dopuna u skladu s uputom suda. Tuba koja bi dostatno individualizirala predmet spora, ali u kojoj

navedene injenice ne bi dovodile do njezine konkluzivnosti, koje, dakle, same po sebi ne bi opravdavale zakljuak o osnovanosti na njima utemeljenog zahtjeva, ne bi samo zbog toga bila nepodobna da se u povodu nje postupa nekonkluzivnu bi tubu trebalo (u krajnjoj liniji) odbiti. Meutim, sud bi i u povodu takve tube trebao uznastojati da se navodi o injeninom stanju upotpune onda kada bi tome bilo mjesta u okviru njegove dunosti da prui pomo neukoj stranci, odnosno u okviru njegove dunosti da stranke upozori na njihovu dunost da iznesu injenice i predloe dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobijaju navode i dokaze protivnika, eventualno uz iznoenje razloga zbog kojih smatra da je to potrebno pa i uz razmatranje pravnih pitanja spora.

4. Dokazni prijedlozi
Tuba treba sadravati i prijedloge o dokazima kojima e se utvrditi u tubi navedene pravnorelevantne injenice (187/1.). O tome da dokazni prijedlozi zapravo nisu obvezatni, ve preporuljivi element sadraja tube v. ad 1. Proputanje navoenja odreenih dokaza i njihove specifikacije ne ulazi u krug onih nedostataka zbog kojih bi tubu trebalo smatrati nerazumljivim i nepodobnom za raspravljanje. Ti nedostaci mogu biti samo razlog za moebitno odbijanje tubenoga zahtjev - djelomino ili u cijelosti.

5. Naznaka vrijednosti predmeta spora

Prema odredbi lanka 31. ZPP tuilac je duan u imovinskopravnim sporovima u tubi naznaiti vrijednost predmeta spora, pri emu se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnini trokovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traenja ne uzimaju u obzir ako ne ine glavni zahtjev. O utvrivanju vrijednosti predmeta spora v.

6. Navoenje pravne osnove

Pod pravnom osnovom tube treba razumjeti jedno ili vie pravnih pravila na temelju kojih bi sud, po miljenju tuitelja, trebao donijeti odluku kojom bi prihvatio tubeni zahtjev; pravna bi osnova trebala, prema stavu tuitelja, tvoriti viu premisu logikoga silogizma presude; ona bi odgovarala pravnoj kvalifikaciji spora koju je dao tuitelj. Pravna pravila koja bi inila pravnu osnovu u pravilu e biti opa pravna pravila, ali to mogu biti i individualna pravna pravila, npr. ugovorne odredbe i sl. Pravna osnova je fakultativni element sadraja tube (187/2.). Sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tuitelj naveo u tubi. To znai da e sud o osnovanosti zahtjeva, na temelju utvrenoga injeninog stanja, odluiti primjenom pravila za koje on bude smatrao da je mjerodavno za konkretni sluaj, neovisno o tome je li tuitelj i kako kvalificirao svoje pravo iju zatitu trai. Upravo se stoga tuba ne smatra

preinaenom ako tuitelj promijeni pravnu osnovu tubenog zahtjeva (192/3.). Ipak, sud bi bio vezan za pravnu kvalifikaciju prava ili pravnog odnosa ije utvrenje tuitelj trai u tubenom zahtjevu, ako to pravo ili pravni odnos nisu individualizirani navoenjem elemenata njihova sadraja ve (i) njihovom pravnom kvalifikacijom.

7. Adhezijski zahtjevi (prijedlozi)

Uz tubu tuitelj moe podnijeti i odreene adhezijske prijedloge (zahtjeve), npr. prijedlog za odreivanje privremenih mjera, prijedlog za odreivanje zabiljebe tube u javnim evidencijama. Tuitelj moe u tubi predloiti i da se tueniku imenuje privremeni zastupnik ili zastupnik za primanje pismena. U irem smislu u krug takvih prijedloga bilo bi mogue svrstati i prijedlog za osiguranje dokaza.

8. Prijedlozi o voenju postupka

Tuitelj moe ve u tubi predloiti poduzimanje odreenih radnji koje se tiu voenja postupka kojima bi se pridonijelo koncentraciji i ubrzanju postupka. Tako moe predloiti da se od tuenika (npr. ve u pozivu za davanje odgovora na tubu) zatrai podnoenje odreenih isprava i dokaznih predmeta, pribavljanje isprava od drugih tijela ili osoba s javnim ovlastima, pozivanje odreenih osoba na roite za glavnu raspravu itd. Tuitelj bi ve u tubi mogao predloiti spajanje postupka koji njome pokree s nekim koji je ve pokrenut, itd.

9. Prilozi
Zato to Zakon samo iznimno izrijekom predvia podnoenje odreenih isprava i drugih priloga uz tubu, za podnoenje bi takvih priloga vrijedila opa pravila o prilozima uz podneske (105.). Posebno je propisano da je tuitelj duan uz tubu podnijeti sporazum o prorogaciji kad tubu podnosi sudu iju su nadlenost stranke (navodno) prorogirale (68/4.) te da je punomonik (u pravilu) duan pri poduzimanju prve radnje u postupku (meu koje bi, svakako, bilo mogue svrstati i podnoenje tube) podnijeti punomo. Posebne priloge treba podnijeti i uz tubu za izdavanje tzv. dokumentarnog platnog naloga (461.). Tuitelj je dauan uz tubu priloiti potvrdu o plaenoj sudskoj taksi (187/3.).

8. UTVRIVANJE VRIJEDNOSTI PREDMETA SPORA

1. Procesnopravno znaenje vrijednosti predmeta spora

O vrijednosti predmeta spora moe ovisiti stvarna nadlenost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlatenje na zastupanje ili pravo na naknadu trokova postupka. Izbor vrste postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora u dva sluaju. Prvo, mogunost izdavanja tzv. nedokumentarnog platnog naloga ovisi o vrijednosti predmeta spora (462.). Drugo, o vrijednosti predmeta spora moe ovisiti hoe li se konkretni spor rijeiti po pravilima o postupku u sporovima male vrijednosti ili neke druge procedure (447., 460.). Jedan je od kriterija za dopustivost revizije i vrijednost predmeta spora (397.). Vrijednost predmeta spora vana je i za prosuivanje prava na naknadu trokova postupka, zapravo za obraun onog dijela trokova koji se tie nagrade i naknade trokova advokatima i dravnom tuiocu kao zastupnika u postupku. Vrijednost predmeta spora za plaanje sudskih takvi Zakona o sudskim taksama.

2. Pojedini kriteriji za utvrivanje vrijednosti premdeta spora

Tuilac je duan da u imovinsko pravnim sporovima u tubi naznai vrijednost predmeta spora, pri emu se kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnini trokovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traenja ne uzimaju se u obzir ako ne ine glavni zahtjev (31.). Ako se zahtjev odnosi na budua davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora rauna se po njihovom zbiru, ali najvie do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina (32.). Ako jedna tuba protiv istog tuenog obuhvata vie zahtjeva koji se zasnivaju na istom injeninom i pravnom osnovu, vrijednost se odreuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva, a ako zahtjevi u tubi proizlaze iz raznih osnova ili su istaknuti protiv vie tuenih, vrijednost se odreuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva (33.). Kad se spor vodi o postojanju zakupnog odnosa ili odnosa korienja stana, odnosno poslovnih prostorija, vrijednost se rauna prema jednogodinjoj zakupnini, osim ako je zakupni odnos zakljuen na krae vrijeme (34.). Ako se tubom zahtijeva samo davanje obezbjeenja za izvjesno potraivanje ili ustanovljenje zalonog prava, vrijednost predmeta spora odreuje se prema iznosu potraivanja koje treba obezbijediti. Ako predmet zaloge ima manju vrijednost od potraivanja koje treba obezbijediti, kao vrijednost predmeta spora uzee se vrijednost predmeta zaloge (36.). Ako se tubeni zahtjev ne odnosi na novani iznos, ali tuilac u tubi navede da pristaje da umjesto ispunjenja tog zahtjeva primi odreeni novani iznos (facultas

alterntiva), kao vrijednost predmeta spora uzee se taj iznos. U drugim sluajevima kad se tubeni zahtjev ne odnosi na novani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tuilac naznaio u tubi. (36.) Ako tuilac nije u tubi naznaio vrijednost predmeta spora ili ako je oigledno suvie visoko ili suvie nisko naznaio vrijednost predmeta spora, sud e, po slubenoj dunosti ili po prigovoru tuenog, najkasnije na pripremnom roitu, a ako pripremno roite nije odrano onda na glavnoj raspravi, prije poetka raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na pogodan nain utvrditi, odnosno provjeriti tanost oznaene vrijednosti. Sud o tome odluuje rjeenjem, protiv kojeg alba nije dozvoljena. (37.)

Glava etvrta PREDMET SPORA

9. POSTUPOVNOPRAVNO ZNAENJE PREDMET SPORA 1. Openito
Odreenost onoga to se u tubi trai nuno je da bi sud i stranke u njome pokrenutom postupku znali od samoga poetka o emu treba raspravljati i odluiti, ali i da bi se i izvan toga postupka, osobito u drugim postupcima, znalo to je njegov predmet, odnosno da bi se nakon njegovog pravomonog okonanja znalo o emu je u njemu odlueno. Upravo stoga tuba treba sadravati ne samo oznaku predmeta spora ve i bitne elemente za njegovo odreenje. Pojam predmeta spora nije, meutim, zakonski definiran. Zato je i bilo mogue da se pretvori u jedno od najspornijih pitanja teorije parninog procesnog prava u njemakoaustrijskom (ukljuujui i postjugoslavenski) pravnom krugu. Problem predmeta spora neodvojivo je povezan s problemom prava na tubu te objektom odluivanja i pravomonosti. Ono o emu postoji spor koji treba rijeiti odreeno je onim to se tubom trai (ostvaruje) i onim o emu se u parninom postupku odluuje.

2. Procesnopravna relevantnost
Viestruka je relevantnost odreenja pojma predmeta spora u parninom postupku. O rjeenju toga pitanja ovisi: (1) u odreenim sluajevima odreivanje granica interne jurisdikcije te meunarodne, stvarne i mjesne nadlenosti, ali i izbor vrste postupka; (2) ocjena o tome postoji li odnosno je li doputena in concreto objektivna

kumulacija; (3) ocjena o tome imaju li odreene izmjene koje se tiu sadraja tube, zapravo sadraja tubenog zahtjeva (u formalnom smislu) i injenine osnove znaenje ispravka i/ili dopune ili preinake tube, odnosno je li preinaka u konkretnom sluaju, ako je do nje dolo, doputena; (4) ocjena o identitetu (inkompatibilitetu) dvaju postupaka jednog u kojemu je parnica ve zasnovana i drugog koji je tek pokrenut ili u kojemu je parnica kasnije zasnovana te o s time povezanoj primjeni pravila o zabrani dvostruke litispendencije; (5) ocjena o identitetu (inkompatibilitetu) postupka koji je ve pravomono okonan i onoga koji nije, odnosno onoga u kojemu je donesena presuda kasnije postala pravomona; (6) ocjena o tome je li sud, donosei meritornu odluku, odluio o onome o emu je trebao odluiti ili je li moda prekoraio tubeni zahtjev, je li sudio ultra et extra petita, je li ono o emu je sudio neto drugo (aliud) u odnosu na ono o emu je trebalo suditi. U doktrini se s time u vezi ukazuje na razgraniavajuu funkciju predmeta spora. Predmet bi spora, naime, time to bi odreivao ono o emu se stranke u konkretnom postupku spore i o emu treba odluiti, djelovao razgraniavajui u dva smjera: s jedne bi se strane sve to bi pripadalo predmetu spora moralo u parnici raspraviti i rijeiti (pozitivni uinak), dok se, s druge strane, odluka koja bi bila donesena ne bi ticala onoga to ne bi bio predmet spora niti bi u odnosu na to djelovala prekluzivno (negativni uinak). Razliita uenja o predmetu spora, koja su imala i odgovarajui odraz u judikaturi, pratila su opi razvitak znanosti parninog procesnog prava iz njegovih pandektistikih do modernih procesualistikih promiljanja; konkretnije - od izvornog isto civilistikog do isto procesualistikih odreenja pojma, iako su primjetni i pokuaji rehabilitacije civilistikih rjeanja problema, odnosno pomirenja civilistikog i procesualistikog pristupa, zapravo objanjenja problema u novom kljuu.

3. Zakonska uporaba rijei predmet spora i (tubeni) zahtjev

Pojam predmeta spora, kako je to ve opetovano naglaeno, nije zakonski definiran. Terminologija koja se koristi u Zakonu nije ujednaena. tovie, tom se izrazu u razliitim kontekstima pridaje razliito znaenje.

Izraz predmet spora izrijekom je upotrijebljen u odredbama u kojima se govori o vrijednosti predmeta spora. Taj je izraz upotrijebljen i u odredbi: - o sadraju oglasa o postavljanju privremenog zastupnika; - o sadraju podneska; - o sadraju poziva za roite itd. Slino se vieznano upotrebljavaju i izrazi zahtjev ili tubeni zahtjev. U nekim se sluajevima, naime, ti izrazi koriste kao sinonimi za materijalnopravno potraivanje; u nizu se sluajeva, meutim, oni koriste u kontekstu s obzirom na koji je teko utvrditi njegov smisao. U nekim se sluajevima, opet, govori o predmetu tubenog zahtjeva. U nekim se sluajevima izrazi tubeni zahtjev ili zahtjev koriste u smislu traenja (meritorne) odluke odreenog sadraja, npr.: tuba treba sadravati odreen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja; izreka presude treba sadravati odluku suda o prihvaanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiu glavne stvari ili sporednih traenja; - sporovima male vrijednosti smatraju se sporovi u kojima se tubeni zahtjev odnosi na potraivanje u novcu koje ne prelazi svotu od , itd. Treba uzeti da su u sinonimskom jednako nedovoljno odreenom - znaenju u Zakonu upotrijebljeni i izrazi poput "stvar" ili glavna stvar.

10. KONCEPCIJE O PREDMETU SPORA 1. Izvorne (klasine) civilistike koncepcije o predmetu spora
Uenje o predmetu spora izvorno se javilo u svojoj pandektistikoj civilistikoj varijanti. Prema starijoj, pandektistikoj teoriji ili teoriji koja se jo uvijek nije uspjela osloboditi njezina utjecaja, predmet je spora graanskopravni zahtjev istaknut u tubi. Tubeni je zahtjev po tom uenju upravo taj graanskopravni zahtjev. Grubo reeno, pravo na tubu kao materijalnopravni zahtjev koji nastaje povredom subjektivnog prava bio bi predmet spora. Pritom se u okviru te teorije graanskopravni zahtjev kao tubeni zahtjev redovito nije poimao kao asertirana, putativna kategorija, kao tvrdnja o pravu, nije se shvaao procesualistiki, ve civilistiki kao izvjesna datost. Upravo je spoznaja o postojanju deklaratornih i konstitutivnih tubi i presuda nametnula potrebu preispitivanja i drukijeg odreenja pojma izraza tubeni zahtjev upotrijebljenog u osnovnim postupovnim zakonskim tekstovima. Pokazalo se, naime, da ono to se trai konstitutivnom tubom nije utvrenje materijalnopravne trabine, odnosno da neke konstitutivne tube nemaju svoje uporite u graanskom materijalnom pravu; da se deklaratornom tubom moe traiti utvrenje pravnog odnosa, a ne (samo) trabine koja iz njega proizlazi.

Protiv izvornog civilistikog odreenja pojma predmeta spora iznesene su i druge zamjerke. Tako je prigovoreno da prema toj koncepciji ne bi bilo predmeta spora u parnicama u kojima bi tubeni zahtjev bio odbijen, odnosno u kojima bi se trailo utvrenje njegova nepostojanja, zbog ega je u daljnjem razvitku te koncepcije stav da je predmet spora materijalnopravni zahtjev zamijenjena tezom da je predmet spora tvrdnja o pravu, itd.

2. Pravozatitni zahtjev i tvrdnja o pravu kao predmet spora

Do bitne promjene u koncipiranju predmeta spora i prava na tubu dolazi nakon donoenja njemakog CPO-a iz 1877. i zakonodavnog inauguriranja deklaratorne tube i presude. Ova promjena kao da se podudara s javljanjem teorije o pravozatinom zahtjevu. Za Wacha postoje dva pojma predmeta spora - pravozatitni zahtjev i (jo uvijek) privatnopravni odnos vjerovnika i dunika. Kasniji (njemaki) zastupnici uenja o pravozatitnom zahtjevu govore samo o tvrdnji o pravu kao predmetu spora, odnosno pored ovakovog poimanja predmeta spora zadravaju jo i stav da je i pravozatitni zahtjev predmet spora u specifinom smislu. Austrijski adherenti uenja o pravozatitnom zahtjevu su mnogo radikalniji. Demelius je, npr. razvio tezu o pravozatitnom zahtjevu kao jedinom predmetu spora i na njoj utemeljio zanimljive konkluzije o sadraju sudskih odluka, pravomonosti itd., koje su, meutim, naalost, ostale bez odjeka u teoriji. Potiskivanje uenja o pravozatitnom zahtjevu dovelo je do stanovitog regresa u poimanju predmeta spora. Ideja da je predmet spora tvrdnja o pravu, u razliitim varijantama prezentacije te ideje, bilo u smislu tvrdnje o postojanju nekog materijalnopravno individualiziranog prava ili pravnog odnosa, bilo u smislu tvrdnje o postojanju prava koje nije definirano njegovom materijalnopravnom kvalifikacijom ve tubenim prijedlogom i (u svim ili nekim sluajevima) injeninim stanjem navedenim u tubi, jest zapravo procesualistiki izraena klasina teza da je predmet spora materijalnopravna trabina.

3. Teorija ekvivalencije
Koncem dvadesetih godina prologa stoljea javlja se shvaanje po kojemu je predmet spora traenje pravomonog utvrenja pravne posljedice koju odreuje postavljeni prijedlog te radi njegova utemeljenja iznijeto injenino stanje, pri emu se i stanje stvari i prijedlog smatraju jednakovrijednim i vanim elementima predmeta spora, koji se meusobno dopunjuju i uvjetuju. To se shvaanje u njemakoj i austrijskoj doktrini naziva teorijom o dvolanom odreenju pojma predmeta spora, a u bioj jugoslavenskoj i aktualnoj postjugoslavenskoj kao teorija ekvalencije (jednakovrijednosti) tubenog zahtjeva i injenine osnove u odreivanju pojma predmeta spora. Ovo je shvaanje unekoliko modificirano i stavom da stanje stvari nije nuno u svim sluajevima jednakovrijedan element predmeta spora.

Zastupnici teorije ekvivalencije polaze od stava (spoznaje) da se u parnici vodi spor o pravnoutemeljujuim injenicama te o traenoj pravnoj posljedici i da se ta dva elementa u praktinom procesnom dogaanju ne mogu odvojiti jedan od drugoga. Oni smatraju da ona, izmeu ostaloga, omoguava i adekvatnije rjeavanje problema konkurencije (materijalnopravnih) zahtjeva; ona bi odgovarala i svim pravozatitnim formama, zapravo svim vrstama tubi s obzirom na sadraj zatraene pravne zatite, dakle i kondemnatornim, i deklaratornim i konstitutivnim tubama.

4. Tubeni zahtjev kao predmet spora

U njemakoj se doktrini sredinom pedesetih godina prolog stoljea javilo uenje o predmetu spora kao traenju sudske odluke koja je oznaena u tubenom prijedlogu (teorija o jednolanom pojmu predmeta spora). Po tom bi uenju injenice iznijete radi utemeljenja zahtjeva - onda kad bi to radi njegova individualiziranja bilo uope potrebno, kao npr. kod tubi radi isplate novca - sluile samo njegovu tumaenju. Njegovi su zastupnici mislili da su uspjeno prevladali (izbjegli) probleme razgranienja i konkurencije paralelnih i naknadnih tubi koji optereuju dvoane teorije. Teorija o tubenom zahtjevu kao predmetu spora, razliito nego u njemakoj i austrijskoj doktrini, bila je dominantna u jugoslavenskoj te je to jo uvijek u postujugoslavenskoj, a osobito hrvatskoj doktrini. U bivoj se jugoslavenskoj doktrini tom shvaanju bio priklonio Juhart, ipak smatrajui da vaeem domaem pravu najvie odgovara materijalnopravno poimanje predmeta spora, te Triva, koji tubeni zahtjev, koji je po njemu predmet spora, definira kao zahtjev za pruanje pravne zatite odreenog sadraja, zasnovan na tvrdnji o ovlatenju tuitelja da trai nastupanje odreene pravne posljedice (conclusio) koja rezultira primjenom mjerodavne pravne norme (preamissa major) na utvreno injenino stanje (praemissa minor). I Juhart i Triva zapravo prihvaaju Schwabov izvod da je tubeni zahtjev predmet spora kad se trebaju rijeiti pitanja objektivne kumulacije, preinake tube i litispendencije, ali da pravomoa presuda ne bi prijeila podnoenje nove tube s istim zahtjevom ako bi se on temeljio na drugoj injeninoj osnovi. U svojoj kritiki, povijesno i komparativno produbljenoj studiji, Dragica WedamLuki eksplicitno se opredjelila za tzv. istu procesnu teoriju, zapravo za uenje o jednolanom odreenju predmeta spora. Ona, naime, zakljuuje da zahtjev u procesnom smislu, dakle, ne bi bio tvrenje nekog prava ili tvrenje pravne posljedice koja proizlazi iz odreenog injeninog stanja, ve zahtjev za pruanje pravne zatite koji bi sud trebao pruiti donoenjem odluke odreenog sadraja. Kad bi predmet spora bilo samo tvrenje nekog prava ili pravne posljedice, ne bi bilo nikakve razlike izmeu kondemnatorne, deklaratorne i konstitutivne tube. Tubeni se zahtjev, meutim, ne iscrpljuje tvrenjem nekog prava ili pravne posljedice. Cilj je tube presuda i spor se tie sadraja presude. Zato je nuni sastavni dio tuiteljeva zahtjeva za pravnu zatitu zahtijevanje odreenog

pravozatitnog cilja (inidbe, utvrenja, preobrazbe). Sud odluuje o postavljenim zahtjevima zbog ega je s pragmatinog aspekta mogue dopustiti da se izrazi predmet spora i tubeni zahtjev koriste kao sinonimi.

4. Pravo na konkretnu pravnu zatitu kao predmet spora

U domaoj je doktrini poetkom osamdesetih godina izraen stav o pravu na konkretnu traenu pravnu zatitu kao predmetu spora, stav u okviru kojega se nastojalo razviti osnovne teorijske konstrukcije instituta u mjeri u kojoj se to smatralo potrebnim da bi se odredio odnos prava na tubu i predmeta spora, stav koji, dakle, nije imao pretenzija da institut predmeta spora cjelovito razradi prema njegovim pojedinim konstitutivnim elementima (Dika). Taj stav polazi od konstatacije da su teorija ekvivalencije i tzv. ista procesna teorija izrazi u osnovi pravilnog nastojanja da se uenje o predmetu spora oslobodi ogranienja koje mu je nametao obrazac predmeta spora kao tvrdnje o preegzistentnom materijalnopravnom ovlatenju, obrazac koji je odgovarao kondemantornim tubama (pogreno) shvaenima kao tube u kojima se istie materijalnopravni zahtjev, konstatacije da su te dvije teorije omoguile da se istim obrascem obuhvate i kondemnatorna, i konstituvina, i deklaratorna tuba, ali i da se formira jedinstveni pojam predmeta spora. Nedostatkom se tih teorija smatralo, meutim, to to su izloene jednom ozbiljnom (logikom) prigovoru. Tubeni prijedlog (zahtjev) (sam ili u kombinaciji s injeninom osnovom) ne moe biti predmet spora - on je istaknut u tubi i kao takav je procesno neosporan. Moe biti sporna samo njegova utemeljenost, "pravo" tuitelja da trai pravnu zatitu odreenog sadraja. Ako je zahtjev doputen i osnovan, tuitelj je ovlaten oekivati odreenu pravozatitnu radnju, presudu kojom e njegovo traenje biti prihvaeno. Ako je prijedlog (zahtjev) tuitelja neosnovan, bit e odbijen. Upravo stoga, ono to predstavlja glavno pitanje (meritum) svake parnice jest pitanje "ovlatenja" tuitelja da trai od suda donoenje odluke odreenog sadraja, ovlatenja koje se verificira u svakoj konkretnoj parnici i s obzirom na tu parnicu (njezine rezultate u utvrivanju premisa za donoenje odluke) i njezine sudionike. Zato se smatralo da se pitanje predmeta spora treba svakako vezati uz ono to se trai u tubi. Neosporno je u modernoj (srednjeeurospkoj procesnopravnoj) doktrini da se kondemnatornom tubom trai osuda, nalog tueniku na odreenu inidbu, da se konstitutivnom tubom trai neka pravna promjena, da se deklaratornom tubom trai utvrenje o postojanju ili nepostojanju nekog prava. Zato i odluke kojima se prihvaaju takvi zahtjevi izriu ono to se tim tubama trai. Zbog toga je ono o emu se vodi spor, kljuno pitanje, meritum objektivno gledano, pitanje postoje li uvjeti da se u konkretnoj parnici s obzirom na konkretne stranke prihvati postavljeni zahtjev (traenje). Ako se utvrdi postojanje tih uvjeta, zahtjev se prihvaa i donosi se traena odluka; ako se utvrdi da tih (ili nekih od tih) uvjeta nema, tuba se odbacuje odnosno zahtjev se odbija uskrauje se pruanje traene pravne zatite. Tuba se odbacuje ako nema procesnih pretpostavaka, a tubeni se zahtjev odbija ako je neosnovan, ako nema sutinskih

pretpostavaka za njegovo prihvaanje. Promatrano s aspekta onoga koji trai pravnu zatitu, budui da je sud duan prihvatiti tubeni zahtjev ako utvrdi da je tuba doputena i zahtjev osnovan, kljuno pitanje o kojemu se raspravlja i odluuje jest pitanje postoji li njegovo ovlatenje, "pravo" da trai odreenu pravnu zatitu u konkretnoj parnici. Tako bi bio prevladan izloeni nedostatak teze o tome da je predmet spora tubeni prijedlog (zahtjev), sam ili u kombinaciji s injeninom osnovom. Tako bi bio ostvaren i dijalektiki spoj predmeta spora i prava na tubu kao prava da se u konkretnoj parnici s obzirom na konkretnog tuenika, prema stanju stvari utvrenom u toj parnici, prihvati traenje da se donese odluka odreenog sadraja. Predmet bi spora u tom smislu bio modificirani, procesualizirani "pravozatitni zahtjev".

Glava peta VRSTE TUBI

11. KLASIFIKACIJA 1. Zakonske osnove za klasifikaciju tubi
U ZPP-u nije provedena posebna kvalifikacija i klasifikacija pojedinih vrsta tubi. U njemu se izrijekom spominje i ureuje samo tuba za utvrenje (188.). Meutim, iz niza se odredaba toga zakona kojima se utvruju posebne pretpostavke za podnoenje tube u odreenim sluajevima, o sadraju onoga to se njima moe traiti te o postupku koji se u povodu njih provodi moe zakljuiti o postojanju jo nekih vrsta tubi. U tom se smislu iz nekih odredaba moe izvesti da Zakon ne samo da pretpostavlja postojanje kondemantornih tubi ve i da ureuje nekoliko njihovih podvrsta. Tako se iz odredbe lanka 332. stavka 1. ZPP moe zakljuiti o postojanju kondemantorne tube radi ostvarenja dospjele trabine na ispunjenje pozitivne inidbe kao osnovnog i opeg tipa osudnih tubi, iz odredaba lanka 332. stavka 2. ZPP o postojanju kondemantorne tube radi ostvarenja nedospjelih trabina na ispunjenje pozitivne inidbe na temelju predmnijevanog pravnog interesa. Iz odredaba se lanaka 461. i 462. ZPP moe zakljuiti o postojanju o postojanju tube za izdavanje platnog naloga. Iz niza se posebnih zakona, u nekim sluajevima povezano s odredbama samog ZPP-a, moe zakljuiti o postojanju posebnih vrsta tubi radi ostvarenja razliitih pravozatitnih ovlatenja. Brojne odredbe posebnih materijalnopravnih zakona upuuju na postojanje i

tzv. konstitutivnih tubi. Nizom posebnih zakona utvrena je legitimacija odreenih kategorija subjekata na traenje posebnih tipova deklaratorne, kondemantorne i konstitutivne zatite.

2. Kriteriji podjele
U doktrini se tube nastoje kvalificirati i klasificirati prema odreenim njihovim obiljejima. Osnovna je i najvanija podjela prema sadraju zatite koji se njima trai. Podjela se provodi i prema prirodi norme materijalnog prava primjenom koje u povodu njih treba odluiti o osnovanosti zahtjeva, s obzirom na njihovu pravozatitnu funkciju, s obzirom na subjekte koji su legitimirani na njihovo podnoenje, odnosno s obzirom na krug subjekata u ijem se interesu one mogu podnijeti, s obzirom na to moraju li se podnijeti u odreenom prekluzivnom roku ili ne, s obzirom na to inicira li se njima redovni postupak ili neka posebna vrsta postupka, osobito sumarni postupci itd.

3. Podjela tubi s obzirom na sadraj pravne zatite koji se njima trai

U domaoj se doktrini s obzirom na sadraj pravne zatite koja se njima trai razlikuje izmeu kondemnatornih tubi, kojima se trai osuda na neko injenje, trpljenje ili proputanje, deklaratornih tubi, kojima se trai utvrenje nekog prava ili pravnog odnosa ili nekog drugog objekta utvrenja, te konstitutivnih tubi, kojima se trai izricanje odreene pravne promjene. Kondemantorne su tube izvorni i najstariji tip tubi.

4. Podjela tubi s obzirom na njihov pravozatitni cilj

S obzirom na njihovu pravozatitnu funkciju (cilj) tube bi bilo mogue podijeliti na tzv. preventivne i represivne tube. Meu preventivne bi, svakako, spadale deklaratorne tube jer bi ile za tim da se unoenjem pravne sigurnosti u sporne odnose meu strankama sprijei njihova povreda u budunosti. I tube za trpljenje i proputanje bi redovito imale preventivni pravozatitni cilj. Preventivno bi mogle djelovati u izvjesnom smislu i konstitutivne tube. Pravozatitni bi cilj kondemnatornih tubi bio redovito represivni, ali i konstitutivnih.

5. Graanskopravne i procesnopravne tube

U doktrini se prema prirodi norme materijalnog prava primjenom koje u povodu njih treba odluiti o osnovanosti zahtjeva razlikuje se izmeu graanskopravnih i procesnopravnih tubi. Tube bi u pravilu bile graanskopravne (u najirem smislu te rijei 1.). Iznimno, tube bi bile procesnopravne kad bi se u povodu njih o osnovanosti zahtjeva odluivalo primjenom normi koje inae ureuju procesnopravne odnose. Znaenje takve tube imala bi npr. tuba za ponitaj arbitrane presude zbog povreda

arbitranog postupka.

6. Individualne i kolektivne (reprezentativne) tube

S obzirom na subjekte koji su legitimirani na njihovo podnoenje, odnosno s obzirom na krug subjekata u ijem se interesu one mogu podnijeti mogue je razlikovati tube kojima se trai pruanje pravne zatite individualnim povrijeenim ili ugroenim pravima u vezi s konkretnom pravnom situacijom (tube radi ostvarivanja individualne pravne zatite) te tube kojima se trai zatita prava i interesa odreene grupe, zajednice, klase ili openito drutva s obzirom na konkretnu pravnu situaciju ili in abstracto, dakle neovisno o konkretnoj pravnoj situaciji. U ovu drugu kategoriju tubi pripadaju tzv. udrune tube, actiones popularis, class actions, itd.

12. KONDEMANTORNA TUBA 1. Pojam i pravozatitna funkcija

Postavljanjem odreenog tubenog zahtjeva u kondemnntornoj tubi tuitelj trai od suda da naloi tueniku (332: Sud moe naloiti tueniku ...) da neto uini (pozitivna inidba) u korist tuitelja ili, iznimno, u korist nekog treeg, odnosno da neto trpi nepoduzimajui radnje kojima bi sprijeio pozitivne radnje tuitelja ili nekog treeg, ili da neto propusti u odnosu prema tuitelju ili treemu suzdravajui se od odreenih vlastitih pozitivnih radnji, ponaanja (negativne inidbe). Iako se u naelu sve vrste trabina jednako utuuju neovisno o vrstama postupka koji e se u povodu toga provesti, ipak se neke vrste trabina mogu ostvarivati samo u postupcima za koje vrijede donekle posebna pravila o sadraju tube kojom se pokreu. Tako se samo za novane trabine moe izabrati njihovo utuenje tubom za izdavanje platnog naloga. Primarni je pravozatitni cilj kondemnatornih tubi stvoriti osnovu za prisilno ostvarenje trabina koje e biti utvrene u presudama kojima e biti prihvaeni zahtjevi koji e u tim tubama biti istaknuti (izvrna isprava), ali, iznimno, i za obezbeenje ostvarenja tih trabina u budunosti. U tom je smislu pravozatitna funkcija kondemantornih tubi u pretenom broju sluajeva izravno represivna: stvaranje uvjeta za otklanjanje postojeeg protupravnog stanja radi uspostave povrijeenog pravnog poretka; iznimno ona moe biti i preventivna stvaranjem u sadanjosti uvjeta za prisilno ostvarenje trabine u budunosti onda kad i ako to bude potrebno. Na temelju kondemnatorne presude pobjedniki tuitelj moe, nakon njezine izvrnosti, u pravilu traiti izvrenje radi prisilnog ostvarenja trabine koja je u njoj utvrena. Meutim, radi ostvarenja trabina utvrenih u kondemnatornim presudama nee

uvijek biti potrebno a ni mogue zatraiti ovrhu. Tako se, npr., kondemnacija kojom je naloeno davanje izjave volje ne ostvaruje u izvrnom postupku. Naime, ako je dunik odlukom koja ima svojstvo izvrne isprave obvezan na davanje izjave volje, smatra se da je izjavu dao pravomonou te odluke. Okolnost da se presude kojima je naloeno davanje izjave volje prisilno ne ostvaruju, ne oduzima tubama u povodu kojih su donesene a ni njima samima znaenje kondemnatornih tubi odnosno presuda. Kondemnatorna zatita pretpostavlja povredu odreene trabine. Povreda trabine jest redovita pretpostavka u uvjetima zabrane samopomoi postojanja pravozatitne potrebe (predmnijevanog pravnog interesa) kao pretpostavke za traenje kondemnatorne pravne zatite. Ta se povreda, a time i pravozatitna potreba za traenje kondemnatorne zatite u pravilu oituje u okolnosti da tuenik nije ispunio dunu trabinu unato tome to je dospjela. Upravo stoga sud moe naloiti tueniku da promtno (u pravilu, ipak, u odreenom, paricijskom roku) izvri odreenu inidbu samo ako je ona dospjela najkasnije do zakljuenja glavne rasprave (332/1.). U povodu kondemnatorne tube sud moe dvojako meritorno presuditi. Ocijeni li da je u njoj istaknuti kondemnatorni tubeni zahtjev osnovan, donijet e presudu kojom e ga prihvatiti (kondemnatorna presuda). Nae li da taj zahtjev nije osnovan, donijet e presudu kojom e ga zbog toga odbiti, presudu kojom e zapravo utvrditi da tuitelj nije s obzirom na injenino stanje utvreno tijekom provedenog postupka uz odgovarajuu primjenu materijalnog prava bio ovlaten traiti kondemnatornu zatitu odreenog sadraja (presuda negativnog utvrenja), odnosno da na to nije bio ovlaten s obzirom na rezultate konkretnog nekontradiktornog postupka. Budui da se kondemnatorni zahtjev moe odbiti iz razliitih razloga, npr. stoga to utuena trabina nije dospjela, ili zato to nije utuiva, ili zato to je zastarjela, ili zato to nije nikada ni postojala, ili zato to je prestala postojati, ili zato to nepripada osobi koja tvrdi da joj pripada presuda kojom se kondemnatorni zahtjev odbija ne mora uvijek implicirati utvrenje da utuene trabine nije bilo (u vrijeme zakljuenja glavne rasprave, odnosno u vrijeme zakljuenja prethodnog postupka u sporovima male vrijednosti). Po tome bi se takva odbijajua presuda razlikovala od prave deklaratorne presude kojom bi se izrijekom utvrdilo da odreena trabina ne postoji. Trabina koju tuitelj utuuje kondemnatornom tubom jest izvanprocesno materijalnopravno ovlatenje tuitelja (ili treeg) upravljeno prema tueniku kao sudioniku iz izvanprocesnog materijalnopravnog odnosa na ispunjenje odreene pozitivne ili negativne inidbe (zahtjev u materijalnopravnom smislu). Tu trabinu, ovlatenje, zahtjev u materijalnopravnom smislu treba razlikovati od tubenog zahtjeva koji tuitelj istie u tubi kao prijedlog izreke traene presude (tubeno traenje), odnosno od njegova prava na prihvaanje toga zahtjeva koje je upravljeno prema sudu i ostvarivanje kojega e ovisiti o tome hoe li se verificirati u konkretnom postupku s obzirom na njegove rezultate.

2. Sadraj kondemnatorne tube

U kondemnatornoj tubi tuitelj treba istaknuti odreeni kondemnatorni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja te injenice na kojima temelji taj zahtjev. U skladu s navedenim tuitelj treba u kondemnatornoj tubi ustvrditi (1) postojanje injenica kojima e potkrijepiti tvrdnju o postojanju odreene (u pravilu svoje, iznimno tue) materijalnopravne (izvan-, pretprocesne, u pravilu graanskopravne) trabine te (2) postojanje (dopunskih pravozatitnih) injenica na kojima temelji svoje ovlatenje da s obzirom na tu trabinu trai odreenu kondemnaciju (pravozatitnu radnju). Znaenje takvih pravozatitnih injenica imat e redovito dospjelost (i time povreda) trabine. Traei kondemnatornu zatitu, tuitelj zapravo doslovno trai od suda da tueniku naloi da neto uini, trpi ili propusti, dakle odreenu pozitivnu ili negativnu inidbu. Treba, meutim, uzeti da kondemnatorna tuba sadri (1) (implicirani) zahtjev za utvrenje materijalnopravne (u pravilu graanskopravne) pretprocesne (kvalitativno i, kad je inidba koja ini njezin objekt genusnog karaktera, kvantitativno odreene) trabine (deklaratorni, implicirani, dio tubenog zahtjeva) i (2) zahtjev za osudu tuenika na ispunjenje inidbe koja ini objekt te trabine (kondemnacija stricto sensu). U prilog takvom stavu govori institut meupresude kojom se, time to se njome utvruje osnova "tubenoga zahtjeva", zapravo deklarira postojanje nekvantificirane materijalnopravne obveze tuenika, npr. postojanje njegove odtetne odgovornosti. Zatim, u povodu kompenzabilne protutube (190/1.) i prigovora radi prebijanja, ako prihvati tubeni i protutubeni zahtjev, odnosno prigovor radi prebijanja, sud (prema stavu doktrine i ustaljene judikature) najprije utvruje postojanje trabine s obzirom na koju je tuitelj istaknuo svoj kondemnntorni zahtjev, zatim postojanje protutrabine s obzirom na koju je tuenik istaknuo svoj protutubeni kondemnatorni zahtjev, odnosno svoj prigovor radi prebijanja, dalje konstitutivnom odlukom prebija te trabine i eventualno dosuuje nekompenzirani viak tuitelju odnosno tueniku koji je podnio protutubu te odbija kondemnatorne zahtjeve stranaka u dijelu u kojem se odnose na prebijene trabine, dakle jedan redovito u cijelosti, drugi u dijelu koji se tie kompenziranog dijela trabine s obzirom na koju je bio istaknut. Kad kondemnatorna tuba odnosno protutuba ne bi implicirala i tubeni zahtjev za utvrenje trabine s obzirom na koju se u njoj istie kondemnatorni tubeni odnosno protutubeni zahtjev, sud ne bi bio ovlaten u dispozitivu svoje presude najprije utvrditi postojanje trabine tuitelja pa protutrabine tuenika, zatim ih prebiti i eventualno osuditi jednu od stranaka da ispuni drugoj inidbu na koju se odnosi nekompenzirani dio njezine trabine, pa tek onda odbiti kompenzirane dijelove kondemnatornih zahtjeva. Inae bi sud koji bi donio takvu odluku sudio ultra petita. To bi bilo protivno pravilu po kojem sud u parninom postupku odluuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (2/1.), povreda kojega je sankcionirana kao apsolutno bitna povreda odredaba parninoga postupka.

Tezu da kondemnatorna presuda sadri implicite i utvrenje materijalnopravne trabine potkrijepljuje svakako i okolnost da kondemnatorna presuda iskljuuje mogunost podnoenja deklaratorne tube kojom e se traiti utvrenje postojanja ili nepostojanja trabine s obzirom na koju je bio istaknut tom presudom prihvaeni kondemnatorni zahtjev. U suprotnom bi tuenik koji bi bio osuen da plati odreeni iznos i od koga bi taj iznos bio naplaen mogao traiti da se utvrdi da nije bio duan pa tuiti da mu se vrati ono to je od njega naplaeno. Budui da je osnovna pravozatitna svrha traenja i pruanja kondemnatorne pravne zatite u pribavljanju ovrne isprave, tubeni zahtjev kondemnatorne tube mora biti tako odreen da presuda kojom e biti prihvaen bude podobna za ovrhu u njoj moraju biti naznaeni vjerovnik i dunik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze; inidba ije se ispunjenje njome nalae mora biti odreena (ili barem odrediva) u subjektivnom, kvalitativnom, kvantitativnom, vremenskom i prostornom te openito modalitetskom smislu. Ako je ovrna isprava odluka kojom je naloeno promtno ispunjenje inidbe koja se sastoji u nekom davanju ili injenju, u njoj mora biti odreen i rok za dobrovoljno ispunjenje. U tubenim zahtjevima za isplatu novca mora biti odreeno naznaen iznos koji se trai. Odreeni novani zahtjev treba se postaviti i u sluajevima u kojima odmjeravanje naknade moe u krajnjoj liniji ovisiti o slobodnoj ocjeni suda. U tubama koje su upravljene na izricanje naloga za sastavljanje ili potpisivanja odreenih isprava, odnosno openito na davanje odreenih oitovanja volje, tubeni zahtjev mora sadravati tekst isprave (npr. ugovora) ije se sastavljanje ili potpisivanje trai, odnosno oitovanja volje.

3. Kondemantorne tube radi ostvarenja dospjele trabine na ispunjenje pozitivne inidbe

Kondemnntornim se tubama u pravilu trai osuda tuenika na ispunjenje pozitivne inidbe iz dospjele trabine, redovito u odreenom paricijskom roku .Takve se tube temelje na tvrdnji tuitelja da postoji odreena (njegova, iznimno tua) dospjela trabina na takvu inidbu prema tueniku. Dospjelost trabine i time njezina povreda zbog neispunjenja kod tih tubi opravdava postojanje pravozatitne potrebe za traenje i pruanje promtne kondemnatorne pravne zatite. Pozitivna inidba ije se promtno ispunjenje trai bit e redovito jednokratna i moe se, npr., sastojati u isplati odreenog iznosa novca, predaji ili isporuci stanovitih pokretnih stvari, predaji nekretnine, u poduzimanju zamjenjivih ali i nezamjenjivih (strogo osobnih) radnji, davanju izjave volje. Ako tuitelj ne ustvrdi da postoji dospjela trabina prema tueniku, odnosno ako se ve iz navoda tube, unato takvoj tvrdnji tuitelja moe zakljuiti, uz odgovarajuu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, da utuena trabina nije dospjela, tuba bi

zbog nedostatka pravnog interesa kao procesne pretpostavke za traenje kondemantorne zatite bila nedoputena. Meutim, zato to bi se ve na temelju navoda u tubi moglo zakljuiti i da u njoj istaknuti tubeni zahtjev nije osnovan (nekonkluzivna tuba), trebalo bi ve na temelju takve tube donijeti presudu o odbijanju tubenog zahtjeva, svakako ako tuitelj ne bi, nakon to bi u tom smislu dobio odgovarajue upute, dopunio i/ili ispravio svoju tubu. Ako bi, meutim, tuba bila konkluzivna, ako bi se prema navodima koje bi sadravala moglo polazei od hipoteze da su oni istiniti - zakljuiti da je trabina radi ostvarenja koje je podnesena dospjela, te ako bi se tek s obzirom na injenino stanje utvreno tijekom postupka zakljuilo da ta trabina nije dospjela ak ni do zakljuenja glavne rasprave, tubeni zahtjev treba odbiti jer je dospjelost trabine najkasnije do toga momenta pretpostavka za prihvaanje tubenog zahtjeva, za meritorno odluivanje o njegovoj osnovanosti (332/3.). U tom bi smislu dospjelost kao poseban izraz (pretpostavka postojanja) pravozatitne potrebe za traenje promtne kondemantorne zatite kao kategorija utvrenosti bila meritorna pravozatitna pretpostavka. Pravomonost presude kojom se odbija kondemnatorni zahtjev zbog nedospjelosti utuene trabine ne prijei da se kondemnatorna tuba s obzirom na istu trabinu podnese nakon dospeloti te trabine dospjelou bi injenino stanje i time predmet spora bili izmijenjeni.

4. Kondemantorne tube radi ostvarenja nedospjelih trabina na ispunjenje pozitivne inidbe na temelju presumiranog pravnog interesa
Iznimno od pravila da se kondemnatornom tubom moe traiti samo osuda na ispunjenje dospjele trabine, osuda tuenika da ispuni odreenu inidbu u budunosti kad (i poto) dospije moe se traiti u nizu sluajeva, od kojih su jedni izrijekom predvieni zakonom, dok su drugi zapravo kreacija sudske prakse. Tako npr. tuitelj moe zatraiti od suda da obvee (osudi) tuenika i na inidbe koje nisu dospjele: (1) u alimentacijskim parnicama, (2) u parnicama za naknadu tete u vidu rente zbog izgubljene zarade ili drugih prihoda po osnovi rada ili zbog izgubljenog uzdravanja (232/2.). U navedenim se sluajevima postojanje pravozatitne potrebe za utuenje trabina koje e dospjeti tek u budunosti predmnijeva iz okolnosti da su oni izrijekom predvieni zakonom, odnosno da se temelje na ustaljenoj sudskoj praksi u tom bi smislu postojanje pravozatitne potrebe u njima bilo apsolutizirano.

5. Tube na trpljenje
Trabina prema odreenoj osobi da je duna trpjeti odreene radnje neke druge osobe ili i nekih drugih osoba mogla bi se temeljiti na zakonu ili pravnom poslu. Bit bi te trabine bila u proputanju (suzdravanju od) onemoguavanja ili ometanja stanovitih osoba u poduzimanju odreenih njihovih radnji, eventualno na odreeni nain

(odreenim sredstvom), u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu (modaliteti trpljenja). Tako bi se dunik mogao obvezati da e trpjeti da se vjerovnik koristi putom koji vodi preko odreene njegove nekretnine bez ikakva ogranienja ili samo u odreeno vrijeme i na odreeni nain, eventualno uz prethodnu obavijest duniku o tome; da e trpjeti da voda s nekretnine vjerovnika otjee preko njegova zemljita, itd. Trabina prema tueniku da je duan trpjeti odreene radnje (u pravilu) tuitelja ili (iznimno) treih redovito e se utuiti tako to e se od suda zatraiti da tueniku naloi da trpi (da tuenika osudi da trpi, da izrekne da je tuenik duan trpjeti) odreene radnje tuitelja i/ili treih, ve prema sadraju trabine. Ta bi se trabina eventualno mogla utuiti i tako to bi se od suda zatrailo da tueniku zabrani bilo kakvu aktivnost kojom bi onemoguavao ili ometao odreene radnje tuitelja ili treih. Prvi bi od navedenih naina utuenja odgovarao doslovnom sadraju trabine. Meutim, i drugim bi se postizavao isti pravozatitni cilj. Pravozatitna potreba za traenje pravne zatite na trpljenje pretpostavljala bi (kumulativno) dospjelost trabine na trpljenje ako bi prema sadraju pravnog odnosa obveza trpljenja trebala poeti tek u budunosti, te, analogno kao kod tubi za proputanje, opasnost ponavljanja radnji kojima bi se spreavalo ovlatenika da poduzima radnje na koje je ovlaten (represivno-preventivna funkcija tube na trpljenje), odnosno opasnost da bi se tuenik po prvi put mogao ponaati na nain kojim bi mogao sprijeiti ovlatenika da poduzima te radnje (preventivno-represivna funkcija tube za na trpljenje).

6. Tube na proputanje
Sudionici odreenih graanskopravnih odnosa mogu prema sadraju tih odnosa biti ovlateni traiti od drugih sudionika tih odnosa da neto ne ine, da propuste poduzimati odreene radnje, da se ne ponaaju na nain kojim se povrijeuju ili mogu povrijediti njihova prava, ili, u nekim sluajevima, i/ili prava treih. Takve trabine na proputanje mogu se temeljiti izravno na zakonu ili na pravnom poslu. Tubama na proputanje trai se od suda da tueniku naloi (da osudi tuenika, da izrekne da je tuenik duan) propustiti odreene pojedinano specificirane radnje kojima povrijeuje ili kojima bi mogao povrijediti prava tuitelja i/ili (iznimno) nekog treeg. Tube na proputanje mogle bi se podnijeti i kao tube kojima bi se traila zabrana odreenog aktualnog i/ili buduih (ugroavajuih) ponaanja. Situacije u povodu kojih bi se mogle podnijeti tube za proputanje mogu biti razliite i o njima e ovisiti sadraj i struktura tubenih zahtjeva te injeninog stanja kojima bi se oni opravdavali. U odreenim e sluajevima biti potrebno uz zahtjeve za

proputanje isticati i druge zahtjeve, npr. zahtjeve za otklanjanje tetnih posljedica poduzimanja nedoputene radnje itd. Tubama za proputanje se najee pribjegava u zoni vlasnikopravnih odnosa, intelektualnog vlasnitva, gospodarskog poslovanja, ali, u posljednje vrijeme, i na podruju antidiskriminacijskog prava.

13. DEKLARATORNA TUBA 1. Openito

Jedini u Zakonu izrijekom predvieni tip tube jest tzv. tuba za utvrenje ili deklaratorna tuba, tuba kojom tuitelj moe traiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave (188/1.). Pravozatitni je cilj deklaratorne tube pravomono utvrenje stanovitog preegzistentnog pravnog stanja, koje, meutim, mora postojati ili nepostojati u vrijeme na koje se odnosi pravomonost sudske odluke, dakle u vrijeme zakljuenja glavne rasprave. Uinci su presude kojom se prihvaa deklaratorni tubeni zahtjev isto prejudicijelni pravomonim se utvrenjem pitanje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa na obvezujui nain rjeava za sve budue graanske i upravne postupke, svakako, u subjektivnim, vremenskim i objektivnim granicama djelotvornosti toga utvrenja. Upravo stoga presude kojima se prihvaaju zahtjevi za utvrenje istaknuti u deklaratornim tubama, ak i kad se njima utvruje postojanje prava na inidbu (trabine), budui da ne sadre nalog tueniku za ispunjenje inidbe koja je objekt toga prava, nemaju znaenje izvrne isprave to mogu biti samo sudske odluke kojima je naloeno ispunjenje trabine. Ipak, i u povodu deklaratornih tubi moglo bi se iznimno zatraiti odreivanje privremenih mjera osiguranja. Prejudicijelni karakter pravne zatite koja se trai deklaratornom tubom i koja se prua presudom koja e u povodu nje biti donesena (neovisno o tome hoe li njome tubeni zahtjev biti prihvaen ili odbijen) determinira primarno njihovu preventivnu funkciju. Inzistiranje na postojanju posebnog pravnog interesa za traenje deklaratorne pravne zatite moe se opravdati javnim interesom da se ne vode suvine i nesvrhovite parnice, ali i interesom tuenika da ne bude nepotrebno izloen takvim parnicama. Budui da je postojanje pravnog interesa statuirano (i) u javnom interesu, stranke ne mogu svojim dispozicijama otkloniti dunost suda da ga ex officio utvruje. Pravni interes za traenje deklaratorne zatite ima znaenje posebne procesne pretpostavke, ali samo kad je mogunost

podnoenja deklaratorne interesa (arg. ex 276.).

tube

uvjetovana

postojanjem

takvog

2. Vrste deklaratornih tubi

Deklaratorne se tube mogu klasificirati prema raznim kriterijima. Ako se deklaratornom tubom trai utvrenje postojanja objekta utvrenja, rije je o pozitivnoj deklaratornoj tubi, a ako se trai utvrenje nepostojanja toga objekta o negativnoj delaratornoj tubi. Presuda kojom bi bilo utvreno postojanje nekog predmeta utvrenja (pozitivna deklaratorna presuda) svojom bi pravomonou iskljuivala dopustivost podnoenja negativne deklaratorne tube o istom predmetu utvrenja. Odgovarajue bi vrijedilo i za presudu kojom bi bilo utvreno nepostojanje nekog predmeta utvrenja takva bi presuda svojom pravomonou iskljuivala dopustivost podnoenje pozitivne deklaratorne tube o istom predmetu utvrenja. Bila bi rije o pojmovnoj (sadrajnoj) protivnosti (iskljuivosti). Presuda kojom bi bio odbijen pozitivni deklaratorni zahtjev ne bi nuno utvrivala nepostojanje predmeta utvrenja. To bi ovisilo o razlogu zbog kojeg bi dolo do odbijanja toga zahtjeva. Tako, npr., ako bi bi on bio odbijen zbog zastarjelosti prava utvrenje kojega se trai, tada presuda kojom bi to bilo izreeno ne bi utvrivala nepostojanje toga prava, itd. O djelovanju deklaratornih presuda bit e posebno govora u devetom dijelu ovoga sustava o sudskim odlukama i njihovim uincima. Okolnost da je u povodu pozitivne ili negativne deklaratorne tube zasnovana parnica, prijeila bi (u pravilu) doputenost podnoenja ne samo tube s istim tubenim zahtjevom ve i s tubenim zahtjevom koji bi se s njime sadrajno iskljuivao. Prema pravnoj prirodi predmeta utvrenja moglo bi se razlikovati izmeu zv. graanskopravnih (u najirem smislu te rijei) i procesnopravnih tubi. Deklaratorne bi tube redovito bile graanskopravne. Iznimno one bi mogle biti i procesnopravne takvo bi znaenje imala tuba kojom bi se trailo utvrenje nepobojnosti presude arbitranog suda.

3. Isticanje deklaratornog tubenog zahtjeva

Deklaratorni tubeni zahtjev moe se istaknuti u posebnoj tubi kao jedini glavni zahtjev (188/1.; ista deklaratorna tuba) ili uz druge redovito kondemnatorne, ali i konstitutivne pa i deklaratorne tubene zahtjeve (objektivna kumulacija tubenih zahtjeva 189.). Deklaratorni tubeni zahtjev moe se kao prejudicijelni zahtjev u odnosu na drugi funkcionalno glavni zahtjev u odreenom postupku istaknuti ve u tubi ili naknadno tijekom postupka (188/3., 4.). Prejudicijelni tubeni zahtjev moe biti istaknut u protutubi kao glavni zahtjev

(190/1.3. prejudicijelna protutuba) ili eventualno u kumulaciji s drugim zahtjevima.

4. Predmet deklaratorne zatite

Prema odredbi lanka 188. stavka 1. ZPP, tuitelj moe u tubi traiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave. Tom je odredbom, s jedne strane, postavljeno ope pravilo o moguem predmetu tube za utvrenje to moe biti utvrenje postojanja ili nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa, dok je, s druge strane, odreena i jedna od moguih iznimaka od tog opeg pravila predmet te tube moe biti i utvrenje istinitosti ili neistinitosti kakve isprave. Pod istinitou isprave treba razumjeti njezinu vjerodostojnost (autentinost) - je li ispravu izdala osoba koja je na njoj oznaena kao njezin izdatnik (potpisnik). Deklaratornom se tubom ne moe traiti utvrenje istinitosti sadraja isprave niti njezina valjanost. Nepodobnost predmeta deklaratorne tube za deklaratornu zatitu sama bi po sebi dovodila do nedopustivosti tube (nedopustivosti deklaratornog puta pravne zatite zbog nedopobnosti onoga utvrenje ega se trai da bude predmetom utvrenja) i do njezina odbacivanja, i to iz dva koincidirajua razloga: (1) zato to bi se moglo uzeti da ne postoji jurisdikcija hrvatskih sudova za odluivanje u povodu takvih tubi (nedopustivost deklaratornog puta pravne zatite koji koincidira s nedostatkom jurisdikcije) te (2) zbog nedostatka pravnog interesa ako se nedopustivost deklaratorne tube moe utvrditi ve na temelju onoga to se u njoj navodi i trai (nekonkluzivnost tube u pogledu njezine dopustivosti) (koincidencija i konkurencija razloga nedopustivosti). Iz opeg bi pravila (arg. a contrario) proizlazilo da ne bi bilo doputeno traiti utvrenje postojanja ili nepostojanja injenica koje nemaju znaenje konkretnog prava ili pravnoga odnosa, osim takvih injenica za koje je to izrijekom predvieno u zakonu, kao to je to sluaj s utvrenjem autentinosti isprave te nekim daljnjim izrijekom predvienim iznimkama. Iz pravila da je doputeno traiti samo utvrenje postojanja ili nepostojanja prava ili pravnog odnosa proizlazilo bi, a contrario, da u naelu nije dopueno traiti utvrenje postojanja ili nepostojanja odreenih pravnih obiljeja ili svojstava nekih injenica - npr. utvrenje da je neka roba protivna uzorku, da je odreeno ponaanje protupravno, da nagrada za rad nije dospjela zbog njegovih nedostataka. Predmetom deklaratorne zatite ne bi mogla biti apstraktna pravna pitanja koja nisu vezana uz konkretna injenina stanja, ili pravni odnos. Tako se, npr., ne bi moglo traiti naelno, apstraktno rjeenje nekog pravnog pitanja ili utvrivanje sadraja odnosno objanjenja smisla i domaaja pravnih propisa, odnosno utvrenje vaenja neke pravne norme itd. Jednako ne bi bilo doputeno traiti utvrenje da je neki propis primjenjiv na neki ugovor, pravni odnos.

U austrijskoj je doktrini ispoljen stav da nije doputeno traiti utvrenje neutuivih prava. Treba, ipak, uzeti da bi se moglo traiti i utvrenje takvih prava ako bi se za to uinio vjerojatnim poseban pravni interes. Tuitelj bi bio ovlaten traiti utvrenje postojanja ili nepostojanja zastarjelih prava jer sud na takvu zastaru ne bi pazio po slubenoj dunosti. Budui da bi pravomona presuda kojom bi bila utvrena odreena trabina kao nezastarjela, odnosno kojom svojstvo zastarjelosti ne bi bilo izrijekom naglaeno utvrivalo njezinu egzistenciju kao nezastarjele trabine, tuenik bi bio ovlaten istaknuti prigovor zastare i u parnici u kojoj bi se trailo utvrenje zastarjelog prava.

4. Procesna legitimacija i pravni interes

Prema odredbi lanka 188. stavka 2. ZPP tuba za utvrenje moe se podii kad je to posebnim propisima predvieno, kad tuitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitosti ili neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za inidbu. Iz citirane odredbe proizlazi da se pitanje procesne (i stvarne) legitimacije te pravnog interesa za traenje deklaratorne pravne zatite razliito postavlja ovisno o tome je li rije o sluaju u kojemu se deklaratorna zatita trai na temelju izriitog zakonskog ovlatenja (kvalificirana deklaratorna tuba na temelju izravnog zakonskog ovlatenja), ili na temelju ustvrenog (i utvrenog) pravnog interesa (obina ili nekvalificirana deklaratorna tuba). U prvom bi se sluaju moglo govoriti o (zakonski) predmnijevanoj procesnoj legitimaciji, ali i o (zakonski) predmnijevanom pravnom interesu u mjeri u kojoj bi se iz navoda tube i onoga to je u njoj zatraeno mogao izvesti zakljuak da je rije o sluaju u kojem je zakonom izriito doputeno traenje deklaratorne zatite. U drugom bi se sluaju zakljuak o postojanju pravnog interesa izvodio takoer na temelju navoda tube i onoga to je u njoj zatraeno s time da bi u tom sluaju trebalo osim tvrdnji o postojanju odreene pretprocesne situacije dodatno supstancirano ustvrditi i postojanje pravozatitne potrebe za traenje deklaratorne zatite in concreto redovito iznoenjem tvrdnji o stanju ozbiljne ugroenosti te o pravozatitnoj podobnosti zatraene deklaratorne zatite za otklanjanje ili za (bitno) umanjenje te ugroenosti. Iako te tube nisu izrijekom predviene u navedenoj odredbi lanka 188. stavka 2. ZPP, meu kvalificirane deklaratorne tube na temelju zakonskog ovlatenja treba svrstati i tube koje se podnose u povodu odluke suda ili nekog drugog tijela kojom se stranka iz postupka pred tim tijelom upuuje na parnicu. Naime, budui da sud ili drugo tijelo mogu odluke o upuivanju na parnicu donijeti samo na temelju zakonskog ovlatenja, deklaratorne tube koje bi se podnosile u povodu takvih odluka imale bi znaenje kvalificiranih deklaratornih tubi (dodue, ne na temelju izravnog zakonskog ovlatenja, ve) na temelju posrednog zakonskog ovlatenja. Upravo bi zbog toga u

pogledu procesne legitimacije i pravnog interesa za podnoenje takvih tubi, mutatis mutandis, vrijedilo ono to je supra reeno o kvalificiranim deklaratornim tubama na temelju izravnog zakonskog ovlatenja. U povodu sva tri supra navedena tipa deklaratornih tubi (kvalificirane deklaratorne tube na temelju izravnog zakonskog ovlatenja, kvalificirane deklaratorne tube na temelju posrednog zakonskog ovlatenja i tzv. obine deklaratorne tube) pitanje bi se nedostatka pravnog interesa i time njihove (ne)doputenosti - zbog toga to je zatraena deklaratorna pravna zatita ve (eksplicitno ili implicitno) pruena (osigurana) ili zato to se ve vodi postupak u kojem e se o tome odluiti (koincidencija principa ne bis in idem i nedostatka pravnog interesa), odnosno zato to postoji adekvatniji put pravne zatite - postavljalo u biti isti nain. Pravni interes za isticanje deklaratornog zahtjeva mora postojati sve do zakljuenja glavne rasprave. Zato tubu treba odbaciti ako nakon njezina podnoenja pravni interes za takvu zatitu prestane postojati.

6. Incidentalni prejudicijelni zahtjev za utvrenje

Ako odluka o sporu zavisi od toga postoji li ili ne postoji neko pravo ili pravni odnos koji je u toku parnice postao sporran, tuitelj moe, pored postojeeg zahtjeva, istaknuti I tubeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji ako je sud pred kojim parnica tee nadlean za takav zahtjev (188/3.). Isticanje takvog zahtjeva ne smatra se preinaenjem tube (188/4.). Isticanje prejudicijelnog deklaratornog zahtjeva ima znaenje posebnog sluaja sukcesivne objektivne kumulacije tubenih zahtjeva za koju bi vrijedile donekle razliite pretpostavke. Takav bi se zahtjev formalno isticao ili u podnesku koji bi sadrajno trebao korespondirati tubi, ili usmeno na zapisnik izvan roita te usmeno na roitu. Prejudicijelni deklaratorni zahtjev jest zapravo poseban zakonom ureen sluaj povezanog, nesamostalnog isticanja deklaratornog zahtjeva naknadno tijekom postupka. Otvaranjem mogunosti isticanja takva zahtjeva uz ispunjenje specifinih, u osnovi blaih uvjeta od onih za traenje redovne deklaratorne zatite, bitno je proirena deklaratorna pravozatitna funkcija isticanjem prejudicijelnog deklaratornog zahtjeva, odreeno se prejudicijelno pitanje pretvara u jedno od meritornih pitanja o kojima treba odluiti u izreci presude, dakle u pitanje u povodu kojega moe doi do zasnivanja litispendencije, odnosno odluka o kojemu moe postati pravomona . Prejudicijelni deklaratorni zahtjev moe se istaknuti i u protutubi (prejudicijelna protutuba; arg. ex 190.). Iz citiranih bi odredaba lanka 188. stavka 3. i 4. ZPP proizlazilo da bi pretpostavke o kojima bi ovisila dopustivost isticanja prejudicijelnog zahtjeva za utvrenje bile: (1) postojanje prejudiciranog zahtjeva. U postupku u kojemu e biti istaknut

prejudicijelni zahtjev za utvrenje treba biti istaknut i zahtjev odluka o kojemu e biti prejudicirana odlukom o tom zahtjevu (funkcionalna akcesornost prejudicijelnog zahtjeva za utvrenje); (2) dopustivost predmeta utvrenja. Strogo po zakonu, predmetom traenoga utvrenja smije biti postojanje ili nepostojanje nekog pravnog odnosa, dakle, a contrario, ne i postojanja ili nepostojanja nekog prava. Treba, meutim, uzeti da je pojmom pravnog odnosa iz odredbe lanka 188. stavka 3. ZPP obuhvaen i pojam prava o postojanju kojega bi ovisila odluka o sporu tome bi u prilog govorila priroda prejudicijelnih pitanja o prethodnom rjeenju kojih bi mogla ovisiti odluka o glavnom zahtjevu (arg. ex 14/1.), ali i okolnost da se prejudicijelnom protutubom jednim pravozatitno funkcionalno analognim institutom moe traiti ne samo utvrenje prejudicjelnog pravnog odnosa ve i prava (190/1.); (3) prejudicijelnost. O traenom utvrenju postojanja ili nepostojanja odreenog pravnog odnosa ili prava treba sadrajno ovisiti odluka kojom e u cijelosti ili djelomino biti prihvaen glavni tubeni zahtjev (arg. ex 14., 188/3.). (4) spornost. Pravo ili pravni odnos ije se utvrenje trai treba biti sporran; (5) nadlenost. Sud pred kojim tee parnica treba biti nadlean i za prejudicijelni deklaratorni zahtjev (188/3.). Doslovno prema zakonu, ta bi se pretpostavka mogla shvatiti u smislu da bi sud za dopustivost isticanja prejudicijelnog zahtjeva morao za taj zahtjev biti apsolutno, stvarno i mjesno nadlean. Meutim, budui da isticanje prejudicijenog zahtjeva za utvrenje ima znaenje svojevrsne startne ili naknadne objektivne kumulacije, valjalo bi uzeti da bi i za isticanje takva zahtjeva vrijedila pravila o atrakciji mjesne nadlenosti (189., 192.), to znai da bi sud kome bi se prejudicijelni zahtjev za utvrenje podnosio trebao biti (samo) apsolutno i stvarno nadlean. (6) pravovremenost isticanja. Prejudicijelni deklaratorni zahtjev moe biti istaknut naknadno tijekom prvostupanjskog postupka do onog momenta do kojeg bi objektivna kumulacija tubenih zahtjeva uope bila doputena, dakle najkasnije do zakljuenja glavne rasprave (arg. ex 191/1.). Ista vrsta postupka nije predviena kao pretpostavka dopustivosti isticanja prejudicijelnog zahtjeva za utvrenje, iako se ta pretpostavka inae mora ispuniti da bi obina (prvotna i sukcesivna) objektivna kumulacija bila doputena. Upravo bi stoga trebalo uzeti da bi se prejudicijelni zahtjev mogao istaknuti uz prejudicirani i kad postupak u kojemu bi o njemu trebalo odluiti ne bi bio iste vrste kao postupak u kojemu se odluuje o tom drugom zahtjevu. Pravni interes za isticanje prejudicijelnog deklaratornog zahtjeva prosuivao bi se drukije nego kod obine deklaratorne tube, kod koje bi tuitelj u pravilu trebao supstancirati postojanje posebnog pravnog interesa. Naime, pravni bi se interes za isticanje prejudicijelnog deklaratornog zahtjeva predmnijevao ako bi se in concreto s obzirom na navode tube moglo zakljuiti da je zatraeno utvrenje postojanja ili

nepostojanja nekog pravnog odnosa ili prava od prejudicijelne vanosti za donoenje odluke o glavnom zahtjevu te da su taj odnos ili pravo sporni. Budui da se isticanje prejudicijelnog zahtjeva nakon podnoenja tube ne smatra preinakom tube (188/4.), za taj kvalificirani sluaj naknadne objektivne kumulacije ne bi vrijedila pravila o preinaci tube. Presuda kojom bi sud odluio o osnovanosti prejudicijelnog zahtjeva prije i odvojeno nego o glavnom zahtjevu bila bi djelomina prejudicijelna presuda.

14. KONSTITUTIVNE TUBE 1. Pojam i pravozatitna funkcija

Konstitutivne, pravostvarajue ili preobraajne tube su tube kojima se trai od suda da svojom odlukom kojom e prihvatiti u njima istaknuti tubeni zahtjev zasnuje, izmijeni ili razvrgne (ukine, poniti, raskine itd.) neki pravni odnos ili pravo, da izmijeni postojee pravno stanje. Dok je deklaratorna tuba izrijekom predviena u Zakonu kao poseban oblik tube (188.), a kondemantorna posredno utvrivanjem pretpostavaka uz ispunjenje kojih sud smije naloiti tueniku da izvri odreenu inidbu (332), konstitutivna se tuba u njemu uope ne spominje. Pojam konstitutivne tube jest zapravo kreacija doktrine, koju je prihvatila i sudska praksa, nakon ega je postala ope procesno dobro. Kad su u pitanju ovlatenja sudionika pravnih odnosa da ureuju, mijenjaju i razvrgavaju te odnose, situacija je bitno drukija. Oni to u pravilu mogu initi suglasno, a u nekim su sluajevima ovlateni ak i jednostranim oitovanjima volje izazvati te pravne uinke, npr. izjaviti raskid ugovora i sl. (izvanprocesna potestativna prava). U takvim sluajevima nije radi ostvarivanja njihovih ovlatenja potrebno traiti intervenciju suda do odgovarajue e promjene u sadraju pravnoga stanja doi njihovim izvanprocesnim dispozicijama. Iznimno, ipak, postoje sluajevi u kojima je iz razliitih pravno-politikih razloga predvieno da sudionici odreenih pravnih odnosa mogu izazvati njihovo zasnivanje, promjenu ili prestanak samo preko suda, koji e odluiti jesu li za to ispunjene propisane pretpostavke. S time u vezi treba u osnovi razlikovati dvije situacije: (1) situaciju za koju je karakteristino da sudionici odnosa mogu njegovo zasnivanje, izmjenu ili prestanak ishoditi samo preko suda, neovisno o tome postoji li ili ne postoji njihova suglasnost o tome. Tako npr. stranke mogu ishoditi razvod ili ponitaj braka samo pokretanjem odgovarajueg postupka pred sudom koji e ga izrei ako utvrdi da su za to ispunjene propisane pretpostavke, te (2) situaciju u kojoj je pravnim subjektima dodue doputeno da se sporazumiju o

zasnivanju, izmijeni ili prestanku svoga odnosa, ali je predvieno i da e pojedini od njih, ako do takva sporazuma ne doe, moi ishoditi odgovarajuu promjenu pravnoga stanja samo preko suda odlukom kojom e je on izrei. Tako npr. jedna od ugovornih strana moe od suda zatraiti da moderira ugovorenu kaparu ili ugovornu kaznu ako se o tome ne suglasi s drugom. Ratio zakonom predvienih sluajeva u kojima se sudionicima odnosa ograniava ili oduzima mogunost da sami proizvedu promjene pravnoga stanja pokuava se pronai ili (1) u postojanju odgovarajueg javnog interesa da se to uini, kao npr. kod razvoda i ponitaja braka, ili (2) u potrebi osiguranja pravne sigurnosti, osobito radi osiguranja javnosti i uinka prema treima, npr. kad je rije o promjenama koje se tiu odnosa u trgovakim drutvima i drugim oblicima zajednitva, ili (3) radi zatite socijalno slabijih, npr. u sluaju prekomjernog oteenja ili moderiranja kapare ili ugovorne kazne ili (4) da bi se nadmjestila nuna pravna preobrazba o kojoj se stranke ne mogu izvansudski suglasiti. Upravo se stoga uzima da se konstitutivna zatita moe traiti samo kad je to izrijekom predvieno zakonom.

2. Sadraj konstitutivnog tubenog zahtjeva

Tubeni zahtjev istaknut u konstitutivnoj tubi sloen je po svom sadraju, analogno kao i kondemantorni tubeni zahtjev. Svaki konstitutivni zahtjev, naime, sadrava implicitno i zahtjev da se utvrdi pravo tuitelja da od suda trai pravnu promjenu te eksplicitno konstitutivni zahtjev upravljen sudu na izricanje pravne promjene. Konstitutivnim bi se zahtjevom, dakle, doslovno traila, a presudom kojom bi se on prihvaao izricala odreena pravna promjena. Tom bi se presudom, meutim, implicitno utvrivalo i pravo tuitelja na izreenu pravnu promjenu. Presudom kojom bi se odbijao konstitutivni zahtjev utvrivalo bi se da tuitelj nema pravo traiti izricanje zatraene pravne promjene. Konstitutivne odluke djeluju pravostvarajue u smislu da se njima utemeljuju, mijenjaju ili ukidaju odnosno ponitavaju prava ili pravni odnosi redovito izravno, iznimno uz nastupanje odreenih dodatnih injenica. Taj svoj preobraajni uinak one proizvode (u pravilu) od momenta nastupanja njihove pravomonosti (ex nunc), a samo iznimno retroaktivno (ex tunc).

3. Vrste konstitutivnih tubi

Konstitutivne se tube redovito klasificiraju prema tome je li intervencija suda jedini put za ostvarivanje pravne promjene ili se stranke mogu o njoj izvansudski sporazumjeti, prema tome kako presude kojima se konstitutivni zahtjev prihvaa proizvode svoj preobraajni uinak, zatim prema tome hoe li izreena pravna promjena djelovati retroaktivno ili nee te prema pravnom podruju kojega se tiu.

Prema tome mogu li sudionici odnosa svojom izvansudskom suglasnou izazvati promjenu pravnog odnosa ili se za to moraju obratiti sudu razlikuju se tzv. neprave od tzv. pravih konstitutivnih tubi. Prema drugom se od navedenih kriterija razlikuju tzv. potpune konstitutivne tube kojima se trai da se presudom izravno (i definitivno) izvri pravna promjena, kao npr. kod tubi za razvod braka, od tzv. nepotpunih konstitutivnih tubi kojima se trai izricanje pravne promjene, za iji e, meutim, potpuni uinak biti potreban jo jedan daljnji dodatni akt, odnosno nastupanje neke daljnje injenice, kao to e npr. nakon presude kojom se izrie dioba biti potrebno odrediti i provesti ovrhu radi dovrenja odreene fizike ili civilne diobe. Prema treem od navedenih kriterija razlikuju se konstitutivne tube kojima se trai donoenje presude s uinkom ex nunc od onih s uinkom ex tunc. Presude prve vrste proizvode svoj preobraajni uinak pro futuro (u pravilu) od nastupanja pravomonosti, kao npr. kod presuda kojima se brak razvodi ili ponitava, presude kojom se izrie izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti itd. Kod drugih preobraajni uinak djeluje retroaktivno, kao npr. kod presuda kojima se ponitava ugovor s uinkom kao da je nitav od poetka. Treba uzeti da konstitutivne presude u pravilu djeluju ex nunc, a retroaktivno samo ako je to izrijekom predvieno. Prema etvrtom od navedenih kriterija razlikuju se konstitutivne tube materijalnog i procesnog prava. U prve bi spadale npr. tuba za razvod i ponitaj braka, tuba za pobijanje ugovora koji je sklopila poslovno nesposobna stranka bez odobrenja zakonskog zastupnika itd. Konstitutivna tuba procesnog prava bila bi tuba radi ponitaja arbitrane presude, barem kad se ponitaj trai zbog isto procesnih razloga.

4. Procesna legitimacija i pravni interes za traenje konstitutivne pravne zatite

Procesna legitimacija za podnoenje konstitutivnih tubi razliito je ureena. U nekim je sluajevima krug (aktivno i/ili pasivno) legitimiranih subjekata izrijekom odreen (iskljuivost procesne legitimacije), u drugim je odreen tako da su neki od legitimiranih subjekata izrijekom navedeni, dok je za ostale reeno da e moi traiti konstitutivnu zatitu samo ako za to budu imali pravni interes. U tom je smislu propisano da samo brani drugovi mogu traiti razvod braka, dok je, kad je u pitanju ponitaj braka, krug ovlatenih osoba odreen njihovim izriitim navoenjem, ali i propisivanjem da pravo na tubu za ponitaj braka imaju i osobe s pravnim interesom. Pitanje postojanja i utvrivanja pravnog interesa za traenje konstitutivne zatite ovisi o tome kako je utvrena procesna legitimacija stranaka. U sluajevima u kojima je procesna legitimacija odreenih osoba izrijekom predviena zakonom, pravni se interes tih osoba predmnijeva i one ga ne moraju posebno injenino (i dokazno) supstancirati. U sluajevima u kojima je pravni interes legitimacijska osnova za traenje konstitutivne zatite, taj interes mora biti posebno injenino (i dokazno) supstanciran.

Pravni bi interes u oba sluaja nedostajao ako bi se promjena mogla ishoditi na neke svrhovitiji, jeftiniji, pravozatitno efikasniji i/ili potpuniji nain, ili ako je ve ishoena, odnosno ako bi bila suvina.

Glava esta OBJEKTIVNA KUMULACIJA I ALTERNACIJA TUBENIH ZAHTJEVA; ALTERNATIVNE OBVEZE I FACULTAS ALTERNTIVA
15. OPENITO O OBJEKTIVNOJ KUMULACIJI I OBJEKTIVNOJ ALTERNACIJI TUBENIH ZAHTJEVA
Zakonodavac je uvaavajui razloge pravne sigurnosti, procesne ekonomije, koncentracije i efikasnosti u postupanju, potrebu osiguranja jedinstvene primjene prava u meusobno pravno povezanim ili analognim pravnim stvarima, ali i specifinost pravne prirode odnosa u povodu kojih se trai pravna zatita, rukovodei se zapravo u prvom redu pragmatinim pravno-politikim konsideracijama otvorio, uz ispunjenje odgovarajuih pretpostavaka, mogunost kumulativnog ili alternativnog isticanja vie zahtjeva u istoj tubi ili naknadno tijekom istoga postupka, redovito radi zajednikog raspravljanja i odluivanja. Ope osnove instituta tzv. objektivne kumulacije i (i supsidijarne) alternacije tubenih zahtjeva (vrste, pretpostavke i sastav u kojemu sud odluuje u povodu kumuliranih odnosno alterniranih zahtjeva) utvrene su odredbama lanka 189. ZPP. Njima su zapravo ureene dvije vrste objektivne (izvorne) kumulacije (kvalificirana i obina) (189/1.) te jedna sluaj tzv. uvjetne (eventualne) alternacije (189/2., 3.). Redovna naknadna (sukcesivna) objektivna kumulacija ureena je odredbama lanaka 191. i 192. ZPP. Sluaj kvalificirane naknadne kumulacije predstavlja isticanje naknadnog incidentalnog prejudicijelnog zahtjeva za utvrenje (188/3.). Mogunost zasnivanja tzv. uvjetne (supsidijarne) objektivne kumulacije predviena je posebnim zakonima). Objektivna je kumulacija injeninim navodima i, eventualno, dokaznim prijedlozima potkrijepljeno isticanje, ve u tubi ili naknadno tijekom postupka, dvaju ili vie (glavnih) tubenih zahtjeva od strane istog tuitelja ili istih tuitelja protiv istog tuenika ili istih tuenika za koje se trai od suda da ih sve prihvati svakog od njih neovisno o drugima (objektivna kumulacija u pravom, uem smislu te rijei ) ili tako da, ako prihvati onaj ili one koji su istaknuti kao primarni, prihvati i neki drugi ili neke

druge (eventualna objektivna kumulacija). Objektivna je alternacija injeninim navodima i, eventualno, dokaznim prijedlozima (arg. ex 187/1.) potkrijepljeno isticanje - ve u tubi ili naknadno tijekom postupka - dvaju ili vie (glavnih) tubenih zahtjeva od strane istoga tuitelja ili istih tuitelja protiv istog tuenika ili istih tuenika, na nain da se od suda trai da odlui koji e od istaknutih zahtjeva prihvatiti (objektivna alternacija u uem smislu), odnosno na nain da se od suda trai da podredno istaknuti zahtjev prihvati samo ako odbije prethodno istaknuti zahtjev (eventualna objektivna alternacija). I objektivna kumulacija i objektivna alternacija imaju zapravo znaenje isticanja vie tubi u materijalnom smislu u istoj tubi u formalnom smislu ili naknadno tijekom postupka. Razlika bi izmjeu njih bila u tome to se kod objektivne kumulacije trai od suda da meritorno odlui o svim istaknutim zahtjevima u postupku u kojemu su istaknuti, s time da se kod supsidijarne eventualne kumulacije od suda trai da jedan ili vie od istaknutih zahtjeva prihvati samo ako prije toga prihvati jedan ili vie od drugih istaknutih zahtjeva, dok se kod objektivne alternacije trai od suda da, prema kriterijima naznaenim u tubi, prihvati jedan od dva ili vie istaknutih zahtjeva, odnosno dva ili vie od vie istaknutih zahtjeva (zahtjev ili zahtjevi o kojima treba prioritetno odluiti), a da preostali ili preostale zahtjeve prihvati samo ako zahtjev ili zahtjeve o kojima prioritetno treba odluiti odbije (podredno i uvjetno istaknuti zahtjev ili zahtjevi). Kod objektivne kumulacije bi isticanje vie zahtjeva bilo povezano veznikom i (trai se prihvatiti sve istaknute zahtjeve, odnosno trai se prihvatiti glavni zahtjev, a podredno i uvjetno istaknuti samo ako se prihvati prioritetni), a kod objektivne alternacije veznikom ili (trai se prihvatiti jedan od vie istaknutih zahtjeva, ili prihvatiti prioritetni, a podredno i uvjetno istaknuti samo ako se prioritetni ne prihvati). Objektivno se mogu kumulirati i alternirati zahtjevi iste, ali i razliite vrste, npr. deklaratorni s kondemnatornim ili konstitutivnim, konstitutivni s kondemantornim itd. Znaenje objektivne kumulacije ima samo po sebi i isticanje sporednih zahtjeva uz glavni, ali se pravila o isticanu vie tubenih zahtjeva u jednoj tubi odnose samo na kumuliranje tzv. glavnih zahtjeva. U parninom postupku doputeno je zasnovati samo takve oblike objektivne kumulacije i alternacije koji su izriito predvieni zakonom.

16. OBJEKTIVNA KUMULACIJA TUBENIH ZAHTJEVA 1. Openito

Tuitelj je (u pravilu) ovlaten radi ostvarenja zatite svojih razliitih pravnih

situacija podnositi posebne tube u kojima e isticati odgovarajue tubene zahtjeve u tom smislu svako njegovo (putativno) pravo ili pravni odnos moe biti posrednim predmetom posebne pravne zatite. Procesno pravo, meutim, iz razliitih pravnopolitikih razloga omoguava isticanje vie zahtjeva u istoj tubi ili naknadno tijekom postupka redovito radi zajednikog raspravljanja i odluivanja, dakle utemljenje odnosa objektivne kumulacije tubenih zahtjeva; tovie. U pravilu se objektivna kumulacija zasniva odgovarajuim isticanjem tubenih zahtjeva ve u tubi (izvorna objektivna kumulacija odnosno alternacija) ili tek tijekom postupka (naknadna ili sukcesivna objektivna kumulacija ili alternacija). Naknadna objektivna kumulacija ima znaenje i objektivne preinake tube (192/1.), pa se stoga za njezino zasnivanje trebaju kumulativno ispuniti pretpostavke koje se trae i za objektivnu kumulaciju i za objektivnu preinaku. Naknadna je kumulacija mogua do zakljuenja glavne rasprave (1932/1.). Sporno je dolazi li do objektivne kumulacije tubenih zahtjeva i spajanjem samostalnih parnica odlukom suda. Sud je ovlaten razdvojiti raspravljanje o pojedinim zahtjevima istaknutim u jednoj tubi i o tim zahtjevima donijeti posebne odluke u posebnim podnescima. O pojedinim od kumuliranih zahtjeva sud moe donijeti djelominu presudu. S obzirom na pretpostavke koje se trae za zasnivanje objektivne kumulacije mogue je razlikovati tzv. kvalificiranu, tzv. obinu i tzv. eventualnu objektivnu kumulaciju, s obzirom na to ovisi li zasnivanje objektivne kumulacije o volji tuitelja mogue je razlikovati dobrovoljnu i prisilnu objektivnu kumulaciju, dok je s obzirom na vrijeme zasnivama mogue razlikovati izvornu i naknadnu objektivnu kumulaciju O objektivnoj bi kumulaciji bila rije i u sluaju u kojemu bi tuitelj zatraio od suda da tuenika osudi na isplatu odreenog iznosa novca do kojega je doao zbrajanjem iznosa koje potrauje po razliitim osnovama. Do toga redovito dolazi u parnicama za naknadu tete u kojima tuitelj vie trabina za naknadu razliitih teta koje je pretrpio obino u povodu istoga dogaaja zbirno izraava jednim iznosom. Tu bi mogla biti rije i o tzv. kvalificiranoj i o tzv. obinoj objektivnoj kumulaciji, u ovisnosti o pretpostavkama koje e biti ispunjene za njihovo zasnivanje.

2. Kvalificirana objektivna kumulacija

Kvalificirana objektivna kumulacija postoji kada su istaknuti zahtjevi povezani istom injeninom i pravnom osnovom (189/1.1.). Za dopustivost kvalificirane objektivne kumulacije bilo bi dovoljno, doslovno prema Zakonu, da bude ispunjena samo jedna pretpostavka - da svi zahtjevi budu povezani istom injeninom i pravnom osnovom. To bi znailo da bi, ako bi bila ispunjena ta pretpostavka, dolazilo do atrakcije ne samo mjesne ve i stvarne nadlenosti. Pritom bi, s jedne strane, okolnost da bi kod kvalificirane objektivne kumulacije dolazilo do atrakcije mjesne nadlenosti upuivala i na zakljuak da bi kod te kumulacije (u

pravilu) dolazilo i do atrakcije meunarodne nadlenosti i to zato to se pravila o meunarodnoj nadlenosti mogu izvesti i iz odredaba o mjesnoj nadlenosti. Kod kvalificirane bi objektivne kumulacije dolazilo i do atrakcije procedure u smislu da bi se onda kad bi procedura ovisila o vrijednosti predmeta spora vrijednost kod te kumulacije utvrivala zbrajanjem vrijednosti svih zahtjeva.

3. Obina objektivna kumulacija

Obina objektivna kumulacija postoji kada istaknuti zahtjevi nisu povezani istom injeninom i pravnom osnovom (189/1.2.). Da bi ta kumulacija bila doputena, trebaju biti kumultivno ispunjene tri pretpostavke: (1) sud kojemu je tuba podnesena treba biti stvarno nadlean za svaki od zahtjeva, to znai da kod te kumulacije ne dolazi do atrakcije stvarne, ve samo mjesne nadlenosti, i (2) za sve zahtjeve mora biti predviena ista vrsta postupka, i (3) sud treba ocijeniti da isticanje takvih tubenih zahtjeva u jednoj tubi pridonosi ekonominosti postupka. Ako bi tuitelj naknadno tijekom postupka uz ve istaknuti zahtjev istaknuo i neki daljnji zahtjev, za dopustivost takve kumulacije sud kome bi podnio taj zahtjev ne bi trebao biti mjesno nadlean. I za podnoenje tog zahtjeva vrijedila bi pravila o atrakciji mjesne nadlenosti. Treba uzeti da bi i kod obine kumulacije dolazilo do atrakcije meunarodne nadlenosti, iz istih razloga zbog kojih bi do nje dolazilo i kod kvalificirane. Ako bi utvrdio da za neke od zahtjeva nije stvarno nadlean, sud bi se trebao oglasiti stvarno nenadlenim za te zahtjeve i nakon pravomonosti svoga rjeenja predmet ustupiti stvarno nadlenom sudu. Ako bi utvrdio da nije nadlean za koji od zahtjeva zato to stvar ne spada u nadlenost domaih sudova, ve nesudskih tijela, sud bi bio duan oglasiti se nenadlenim, ukinuti provedene radnje i odbaciti tubu. U istoj tubi ne bi bilo mogue istaknuti zahtjeve za koje bi bila predviena redovita (opa) procedura i one za koje bi bio predvien neki zakonom priznati poseban postupak, npr. postupak u parnicama iz radnih odnosa, postupak u parnicama zbog smetanja posjeda, postupak za izdavanje platnog naloga, postupak u sporovima male vrijednosti te postupak u privrednim sporovima, postupak u branim sporovima itd. Postoje i iznimke od pravila da se ne mogu objektivno kumulirati zahtjevi za koje nije predviena ista vrsta postupka. Te se iznimke redovito tiu mogunosti adhezijskoga odluivanja o nekim zahtjevima po pravilima o posebnoj proceduri. Tako npr. brani drug moe u tubi kojom pokree brani spor pored zahtjeva kojim trai (npr.) razvod braka zatraiti i da se odlui o njegovu uzdravanju. Ako za sve zahtjeve ne bi bila predviena ista vrsta postupka, sud bi bio duan postupak razdvojiti za zahtjeve za koje je predviena razliita vrsta postupka i u povodu

njih nastaviti odvojeno postupati. Tako bi sud bio duan postupiti i ako bi zbog promjene u vrijednosti predmeta spora dolo do promjene procedure po kojoj bi o nekim od zahtjeva trebalo odluivati. Ako bi ocijenio da objektivna kumulacija ne bi pridonijela ekonominosti postupka, sud bi trebao razdvojiti postupke i o njima odvojeno raspravljati i odluivati.

4. Uvjetna supsidijarna objektivna kumulacija

Uvjetna objektivna kumulacija postoji onda kada tuitelj (tuitelji) u isto tubi protiv istog (istih) tuenika istie vie zahtjeva traei da se svakako prihvati jedan od zahtjeva ili neki od zahtjeva (glavni zahtjev, zahtjevi), a da se drugi zahtjev ili zahtjevi (eventualni ili podredni zahtjev, zahtjevi) prihvati/e samo ako se prihvati/e glavni zahtjev/i. Prihvaanje glavnog zahtjeva bilo bi uvjet za prihvaanje podrednoga. Radilo bi se o kumulaciji zahtjeva jer bi ih tuitelj isticao traei da ih sud sve prihvati; veznik koji bi ih spajao bio bi "i". Tako je sud duan u postupku odlukom kojom utvruje majinstvo ili oinstvo po slubenoj dunosti odluiti i o tome s kojim e od roditelja dijete ivjeti te o roditeljskom staranju. Dijete bi, meutim, svakako, moglo ve u tubi u kojoj bi zatrailo utvrivanje oinstva i majinstva istaknuti i zahtjev da se, ako se prihvati zahtjev za utvrivanje majinstva ili oinstva, odlui i o tome da ivi s odreenim roditeljem te o roditeljskoj skrbi. U navedenim bi sluajevima uvjetne objektivne kumulacije dolazilo do atrakcije meunarodne, stvarne i mjesne nadlenosti za podredni zahtjev. O svakom bi se od kumuliranih zahtjeva odluivalo po proceduri koja je za svaki od njih predviena neovisno o tome to je dolo kumulacije. Ne bi dakle dolazilo do atrakcije procedure.

17. OBJEKTIVNA ALTERNACIJA 1. Openito

O odreenju pojma objektivne alternacije v. 14. Teorijski bi institut objektivne alternacije bilo mogue postaviti na razliite naine. Relevantna su, ipak, dva, od kojih je jedan izrijekom utvren Zakonom (uvjetna supsidijarna objektivna alternacija 189/2., 3.); o drugom, koji nije predvien zakonom, o alternativnom isticanju vie zahtjeva u tubi uz preputanje sudu da prihvati jedan od njih, postoje razliiti stavovi u doktrini i judikaturi.

2. Uvjetna supsidijarna objektivna alternacija

Tuitelj moe u jednoj tubi istaknuti dva ili vie zahtjeva koji su u meusobnoj

vezi, i to tako to e traiti da sud prihvati sljedei od tih zahtjeva ako nae da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan (189/2.), dakle podredno, in eventu. Zahtjevi se na izloeni nain mogu istaknuti u jednoj tubi samo ako je sud stvarno nadlean za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve odreena ista vrsta postupka (189/3.). Presudom kojom se usvaja prvi zahtjev prestaje tei parnica po eventualnom zahtjevu (189/4.) Isticanje dvaju ili vie zahtjeva na nain predvien odredbama lanka 189. stavka 2. ZPP ne bi imalo znaenje eventualne ili supsidijarne objektivne kumulacije, kako se istie u doktrini, ve uvjetne objektivne alternacije. Od suda se trai da prihvati podredno istaknuti zahtjev uz uvjet da bude odbijen zahtjev koji je istaknut kao primarni i bezuvjetni. Veznik koji spaja te zahtjeve jest "ili", a ne "i" kao kod uvjetne objektivne kumulacije. Ratio je uvjetne alternacije u omoguavanju tuitelju da u sluaju injenine i pravne neizvjesnosti oko toga koji je od moguih zahtjeva osnovan, istakne sve te zahtjeve, prema redoslijedu koji e sam odrediti, postiui time uvjetno za sve podredno istaknute zahtjeve uinke podnoenja tube sudu. U tom bi se smislu moglo tvrditi da je institut uvjetne alternacije kreiran prvenstveno u interesu tuitelja. Upravo bi se u vezi s tom pretjeranom usmjerenou na zatitu interesa tuitelja mogla dovesti u pitanje ustavnost toga instituta. Njegovom se konstrukcijom ugroava ravnopravnost tuenika u postupku, dovodi se u pitanje njegovo pravo da u odnosu na podredno istaknuti zahtjev inzistira na meritornom okonanju spora koji je njegovim isticanjam protiv njega uvjetno pokrenut nakon to mu je tuba dostavljena i nakon to se, eventualno, upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Za uvjetnu je supsidijarnu objektivnu alternaciju odreujue takvo isticanje dvaju ili vie zahtjeva kod kojega se jedan (ili neki od vie zahtjeva) istie primarno i bezuvjetno u smislu da se od suda trai da o njemu svakako meritorno odlui, dok se drugi (od vie) istaknutih zahtjeva istiu podredno i uvjetno u smislu da se od suda trai da o njemu (njima) meritorno odlui samo ako odbije primarno istaknuti (istaknute) zahtjeve. Ako bi primarno istaknuti zahtjev bio prihvaen, uvjet za meritorno odluivanje o podredno istaknutom zahtjevu ne bi bio ispunjen i trebalo bi u osnovi smatrati kao da nije ni bio podnesen. Dopustivost zasnivanja odnosa uvjetne supsidijarne objektivne alternacije ovisi o ispunjenju ovih pretpostavaka: (1) zahtjevi koji se istiu moraju biti u meusobnoj vezi. (2) sud mora biti stvarno nadlean za svaki od zahtjeva, iz ega, a contrario, treba zakljuiti da bi dolazilo do atrakcije mjesne nadlenosti, a time i meunarodne. Ako sud ne bi bio stvarno nadlean za podredno istaknuti zahtjev, ne bi mogao razdvojiti postupak u odnosu na taj zahtjev, oglasiti se nenadlenim i ustupiti predmet nadlenom sudu, ve bi morao odbaciti tubu u odnosu na taj zahtjev. Naime, konstrukcija eventualne objektivne alternacije, okolnost da je podredni zahtjev uvjetno istaknut, ne bi

doputala da se postupak razdvajanjem u odnosu na taj zahtjev pretvori u bezuvjetni. Zato to ne bi bile ispunjene pretpostavke za zasnivanje odnosa eventualne objektivne alternacije, tuba u odnosu na podredni zahtjev ne bi bila doputena i morala bi se stoga odbaciti; (3) za sve zahtjeve treba biti predviena ista vrsta postupka. Ako bi sud utvrdio da se o primarnom i podrednom zahtjevu ne moe raspravljati i odluivati po pravilima istoga postupka, trebao bi odbaciti tubu u odnosu na podredno istaknuti zahtjev jer konstrukcija njegovog uvjetnog isticanja uz bezuvjetni primarni zahtjev ne bi bila doputena. Doslovno prema odredbi lanka 189. stavka 2. ZPP, tuitelj moe dva ili vie tubenih zahtjeva u meusobnoj vezi istaknuti u jednoj tubi i tako da sud slijedei od tih zahtjeva usvoji ako nae da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, dakle ako primarno istaknuti zahtjev (nepravomono) odbije. Trebalo bi, meutim, uzeti da bi uvjet za dopustivost meritornog odluivanja o podredno istaknutom zahtjevu bio ispunjen i kada bi tuba u povodu primarno istaknutog zahtjeva bila (nepravomono) odbaena, kada bi tuitelj u odnosu na taj zahtjev povukao tubu te kad bi o njemu sklopio sudsku nagodbu koja bi se sadrajno podudarala s negativnom meritornom ili procesnom odlukom. Konstrukcija eventualne objektivne alternacije temelji se na dva uvjeta na jednom rezolutivnom i jednom suspenzivnom uvjetu. Kod te se alternacije, naime, primarni zahtjev istie bezuvjetno, a podredni pod rezolutivnim uvjetom da primarni bude usvojen. Ako primarni zahtjev bude prihvaen, budui da bi time rezolutivni uvjet bio realiziran, trebalo bi smatrati (uz odreene iznimke, barem kad je u pitanju dunost naknade trokova postupka) da podredni nije ni bio istaknut - njegovo bi isticanje gubilo pravni uinak ex tunc. U tom bi sluaju sud deklaratornim rjeenjem trebao utvrditi da se smatra da taj zahtjev nije ni bio podnesen. Dok bi sam podredni zahtjev bio istaknut pod rezolutivnim uvjetom, mogunost bi meritornog odluivanja o njemu bila suspenzivno uvjetovana neprihvaanjem primarnoga zahtjeva. Budui da bi se moglo uzeti da je neprihvaanje primarnoga zahtjeva suspenzivni uvjet samo za dopustivost meritornog odluivanja o podrednome zahtjevu, a ne i za raspravljanje o tom zahtjevu, raspravljanje bi o tom zahtjevu bilo mogue provesti takoer pod rezolutivnim uvjetom da primarni zahtjev bude prihvaen - iako jo uvijek ne bi bio ispunjen suspenzivni uvjet za donoenje meritorne odluke o podrednom zahtjevu. Time bi se ostvarila koncentracija u prikupljanju eventualno podudarnoga procesnoga materijala itd.

Budui da dopustivost odluivanja o podrednom zahtjevu nije uvjetovana pravomonim odbijanjem primarnog zahtjeva, sud bi nakon provedenog zajednikog raspravljanja mogao istom odlukom kojom bi odbio primarni zahtjev meritorno odluiti i o podrednom. Sud bi o primarno istaknutom zahtjevu mogao donijeti djelominu odluku te zastati s postupkom u povodu podrednog zahtjeva do pravomonosti te odluke. Po prirodi stvari ne bi bilo doputeno donijeti djelomonu odluku o podrednom zahtjevu prije nego to bi se odluilo o primatnom. Tuitelj bi, svakako, imao pravnog interesa pobijati presudu kojom bi glavni zahtjev bio odbijen a pomoni prihvaen zato to je primarno traio da odbijeni zahtjev bude prihvaen. Budui da bi kod uvjetne objektivne alternacije sud tueniku dostavljao tubu u kojoj bi bili istaknuti i bezuvjetni i uvjetni zahtjev, u povodu oba bi se zahtjeva time zasnovala litispendencija (195/1.), ipak u odnosu na podredni zahtjev uz rezolutivni uvjet da se primarni zahtjev prihvati. Ako bi se rezolutivni uvjet realizirao, zbog ega bi se smatralo da podredni zahtjev nije ni istaknut, tueniku bi trebalo priznati pravo na naknadu trokova koje bi imalo u parnici u povodu podrednog zahtjeva, osobito onda ako bi se i o njemu raspravljalo. Iako bi, dakle, postupak u povodu podrednog zahtjeva utrnuo ex lege prihvaanjem primarnog zahtjeva (nastupanjem rezolutivnog uvjeta), incidentalni bi se postupak za naknadu trokova mogao provesti neovisno o tome.

3. Alternativni tubeni zahtjevi

Mogunost da se dva ili vie zahtjeva istaknu tako to e se sudu prepustiti, po jednom miljenju da po slobodnom izboru odredi o kojem e od njih raspravljati i odluiti, odnosno da, to se ini pravilnijim, prihvati (po svom izboru) jedan od njih za koji nae da je osnovan, u kom bi se sluaju smatralo da ostali nisu ni podneseni - nije izrijekom predviena u Zakonu. U tom bi se smislu, ako bi se polo od hipoteze da je ta konstrukcija uope doputena, tubom moglo traiti osudu na isporuku robe ili na isplatu naknade tete zbog neisporuke, odnosno utvrenje nepostojanja braka ili ponitaj braka. O dopustivosti alternativnog isticanja tubenih zahtjeva u doktrini su zauzeti razliiti stavovi. Prema prevladavajuem shvaanju, takvo bi isticanje tubenih zahtjeva bilo nedoputeno jer tuba u kojoj bi bili istaknuti ne bi imala potrebnu odreenost.

18. ALTERNATIVNE OBVEZE I ALTERNATIVNO OVLATENJE 1. Alternativne obveze

U odreenim sluajevima prema sadraju graanskopravnog odnosa (u najirem smislu te rijei 1.), na temelju zakona ili ugovora, dunik moe biti obvezan ispuniti

dvije ili vie inidbi, ali tako da se ispunjenjem jedne od njih oslobaa svoje obveze u cijelosti, dakle, ispuniti i ostale. Rije je o institutu tzv. alternativnih obveza (lat. obligationes alternativae, njem. Wahlschulde) (duae res in obligatione, una in solutione). S aspekta procesnog prava kljuni problem u vezi s takvim obvezama tie se naina njihova utuenja i prisilnog ostvarenja. Odgovor na to pitanje ovisi o tome tko je ovlaten izabrati inidbu ispunjenjem koje e obveza prestati. Ako pravo izbora pripada vjerovniku, on bi to pravo u krajnjoj liniji mogao ostvariti utuenjem jedne od dunik inidbi. Nakon to bi tuba bila dostavljena tueniku, ako bi on time bio obavjeten o tom izboru, tuitelj ne bi vie mogao izmijeniti svoj izbor - ak ni u sluaju povlaenja ili odbacivanja tube. Tuitelj bi zapravo u tom sluaju jednom parninom radnjom (podnoenjem tube) ostvario materijalnopravnu pretpostavku za izmjenu sadraja graanskopravnog odnosa, koja bi izmjena, meutim, ostala na snazi i u sluaju anuliranja njezinih procesnopravnih uinaka. Ako bi, pak, pravo izbora pripadalo duniku, kojemu to pravo inae u pravilu pripada, dakle, ako to drugo ne bi bilo ugovoreno, on bi to pravo zadravao sve dok u ovrnom postupku jedna od dugovanih stvari (inidbi) ne bi bila potpuno ili djelomino predana (ispunjena) vjerovniku po njegovu izboru. Upravo bi stoga tuitelj, da bi ostvario pretpostavku da zatrai ovrhu radi ispunjenja jedne od alternativno dunih inidbi, morao tuiti dunika na nain da zatrai od suda da mu naloi da ispuni sve dune inidbe, ali tako da bi ispunjenjem jedne od njih, prema njegovu izboru, prestala obveza u cijelosti. Pritom bi sve alternativno dune inidbe morale biti tako navedene u tubenom zahtjevu. U suprotnom taj bi zahtjev bio materijalnopravno neosnovan. Tuitelj bi, naime, morao osigurati tueniku pravo izbora izmeu svih alternativno dunih inidbi sve dok u ovrnom postupku jedna od dugovanih stvari ne bi bila potpuno ili djelomino predana vjerovniku po njegovu izboru vjerovnik ne bi bio ovlaten ve u parninom postupku suavati pravo izbora dunika. Izloenom bi se konstrukcijom tubenog zahtjeva tueniku, s jedne strane, osiguravala mogunost izbora izmeu jedne od vie alternativno dugovanih inidbi tijekom parninog postupka, ali i nakon njega pa i (ogranieno) u ovrnom postupku, dok bi se, s druge strane, omoguavalo tuitelju da, nakon to bi ishodio osudu tuenika na alternativno ispunjenje svih tih inidbi, prijedlogom za ovrhu odredi inidbu prisilnim ostvarenjem koje bi se njegova trabina trebala namiriti, pri emu ni tada pravo izbora ne bi definitivno prelo na tuitelja (ovrhovoditelja) jer bi tuenik (ovrenik) i u ovrnom postupku zadrao svoje pravo izbora sve dok se ovrhovoditelj ne bi u potpunosti ili djelomino namirio u ovrsi koju je pokrenuo. Ako bi tuitelj u tubi istaknuo zahtjev kojim bi zatraio osudu tuenika na ispunjenje - prema izboru tuenika jedne od dviju ili vie alternativno utuenih dunih inidbi, sud bi smio prihvatiti tubeni zahtjev samo ako bi obveza tuenika odgovarala onome to je tuitelj zatraio. Ako bi sud naao da je sadraj obveze drukiji, morao bi odbiti tubeni zahtjev. Tako bi sud bio duan postupiti ako tuitelj ne bi tubenim zahtjevom obuhvatio sve inidbe izmeu kojih bi tuenik imao pravo izbora.

2. Procesno alternativno ovlatenje

Onove tzv. procesne facultatis alternativae postavljene su u odredbi lanka 333. ZPP, po kojoj, ako je tuitelj u tubi traio da mu se dosudi izvjesna stvar, a istovremeno je u tubi ili do zakljuenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti odreeni novani iznos, sud e, ako usvoji tubeni zahtjev, izrei u presudi da se tuenik moe osloboditi od davanja stvari ako plati taj novani iznos. Citiranom se odredbom ovlauje tuitelj da ve u tubi ili poslije tijekom postupka do zakljuenja glavne rasprave, neovisno o sadraju materijalnopravnoga odnosa, svojom dispozicijom kreira za tuenika alternativno ovlatenje da se svoje obveze da ispuni inidbu ije je ispunjenje tuitelj utuio jer je na to (po svom miljenju) bio ovlaten prema sadraju materijalnopravnoga odnosa, oslobodi i nakon prihvaanja takvoga njegova traenja ako ispuni odreenu drugu inidbu. Specifinost bi, dakle, tako kreiranoga alternativnoga ovlatenja bila u tome to bi se ono utemeljivalo dispozicijom tuitelja neovisno o sadraju materijalnopravnoga odnosa meu strankama. U domaoj teoriji parninoga procesnoga prava o pravnoj se prirodi procesne facultatis alternativae zastupa stajalite da je to institut graanskoga, materijalnoga prava, stajalite koje bi se zbog toga moglo nazvati civilistikom koncepcijom o pravnoj prirodi toga instituta. Ta se koncepcija u biti podudara s koncepcijom instituta koja se zastupa i u austrijskoj doktrini. Domaa se judikatura, izgleda, o tome nije posebno izjanjavala. ini se, meutim, da bi zakonske odredbe sadrane u ZPP-u koje se odnose na procesnu facultatem alternativam kao i uope na impostaciju toga instituta u strukturi parninog procesnog prava, doputale i jedno drukije odreenje pravne prirode instituta, odreenje koje bi se, uvjetno reeno, moglo nasvati procesualistikim. Civilistika koncepcija o pravnoj prirodi procesne facultatis alternativae shvaa taj institut kao institut graanskoga prava. Po toj koncepciji izjava o facultati alternativae predstavlja graanskopravnu ponudu tuitelja tueniku tijekom postupka koju sud unosi u izreku presude kojom prihvaa kondemnatorni tubei zahtjev. O alternativnoj mogunosti (ovlatenju) sud ne moe meritorno raspravljati niti meritorno odluivati, pa ni ulaziti u adekvatnost visine iznosa koji tuitelj trai umjesto dune inidbe. Objektivna je kumulacija ovdje prividna. Uloga se suda svodi na prenoenje ponude tuitelja tueniku u krajnjoj liniji sud to ini unoenjem ponude tuitelja u izreku presude. Tuitelj moe svoju ponudu opozvati sve do trenutka dok je tuenik u postupku koji je u tijeku na odgovarajui nain ne prihvati, pa i nakon to je unesena u izreku presude. Tuenik stjee pravo da inidbu iz facultatis alternativae ispuni od trenutka kad je o ponudi tuitelja obavijeten, nakon ega se s uspjehom moe suprotstaviti osnovnom tubenom zahtjevu tuitelja u parnici u tijeku i traiti da se on kao neosnovan odbije. Iako se facultas alternativa unosi u dispozitiv presude, ona nema

znaaj njegova sastavnoga dijela niti se na nju proteu uinci pravomonosti. I izrekom se presude samo prenosi ponuda tuitelja tueniku. Ako bi sud propustio facultatem alternativam staviti u izreku presude, mogao bi obinim pismom o tome obavijestiti tuenika. Prema procesualistikoj koncepciji, koja e se ovdje zastupa, procesna je facultas alternativa institut procesnoga prava. Izjava tuitelja kojom on kreira alternativno ovlatenje za tuenika jest njegova specifina materijalna dispozitivna parnina radnja kojom se utjee na sadraj i sudbinu tubenoga zahtjeva, kojom se stoga determinira sadraj meritornoga okonanja spora. Tom izjavom alternativno ovlatenje na koje se ona odnosi postaje sastavni dio tubenoga zahtjeva i kao takvo e biti obuhvaeno pravomonou presude kojom se o njemu odluuje. Izjava o alternativnom ovlatenju ima znaenje materijalne dispozitivne parnine radnje tuitelja jer se njome mijenja sadraj osnovnog tubenog zahtjeva stvaranjem jednog novog ograniavajueg ovlatenja za tuenika. Njezinim se poduzimanjem tubeni zahtjev tuitelja sadrajno pribliava tubenom zahtjevu tuitelja kojim trai osudu tuenika na ispunjenje inidbe ije ispunjenje ima pravo traiti prema sadraju graanskopravnoga odnosa, ali ogranienom ovlatenjem tuenika da umjesto te inidbe ispuni neku drugu. Upravo stoga ta radnja ima znaenje i (naelno) nepovoljne parnine radnje za tuitelja jer stvaranjem jednog novog ovlatenja za tuenika, procesnopravna pozicija tuitelja postaje nepovoljnijom utoliko to je on nakon te dispozicije duan trpjeti da tuenik ostvaruje to svoje ovlatenje. Izreka pravomone presude koja sadri facultatem alternativam pravomono utvruje i pravo tuenika prema tuitelju da umjesto inidbe iz osnovnoga zahtjeva na ije je ispunjenje osuen ispuni inidbu koja je predmet alternativnoga ovlatenja.

Glava sedma PROTIVTUBA I PRIGOVOR RADI PREBIJANJA

19. PROTUTUBA 1. Zakonske osnove i pojam
Ope su odrednice instituta protutube (vrste protutubi, pretpostavke za njihovo podnoenje te stadij prvostupanjskoga postupka do kojega se mogu podnijeti) impostirane Zakonom (190.); njime su utvreni i mogunost donoenja djelomine presude u povodu protutube (335/2.) te pretpostavke nastupanja pravomonosti presude kojom je odlueno o zahtjevu protutube (352/1.).

Tuenik moe u odgovoru na tubu, a najkasnije na pripremnom roitu, odnosno na prvom roitu za glavnu raspravu, ako ono nije odrano, podnijeti protutubu do zakljuenja glavne rasprave pred sudom podnijeti kod istog suda protutubu, ako je zahtjev protutube u vezi s tubenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutubom trai utvrenje kakva prava ili pravnog odnosa o ijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomino odluka o tubenom zahtjevu (190/1.). Iz citirane odredbe proizlazi da bi protutuba bila samo tuba u kojoj bi se isticao jedan od triju u njoj navedenih tubenih zahtjeva (1) zahtjev koji je u vezi s tubenim zahtjevom (koneksna protutuba), (2) zahtjev koji se moe prebiti sa zahtjevom tube (kompenzaciona, kompenzabilna protutuba) i (3) zahtjev kojim bi se trailo utvrenje kakva prava ili pravnog odnosa o ijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomino odluka o tubenom zahtjevu (prejudicijelna protutuba). U tom bi se smislu moglo rei da bi (materijalnopravna, stvarna) veza izmeu tube i protutube bila ili u (opem) koneksitetu, ili u kompenzabilitetu ili u prejudicijalitetu. Te bi tri vrste veza imale znaenje protutubenih osnova. Protutuba bi, dakle, bila tuba koju bi tuenik (kao protutuitelj) podnosio kao posebnu tubu protiv tuitelja (kao protutuenika) u postupku koji se protiv njega vodi u povodu tube tuitelja (protutuenika) (procesno povezana protutuba). Podnoenje protutube ovisi o dispoziciji tuenika. Umjesto da podnese protutubu, on bi svoju tubu mogao podnijeti mimo pravila o protutubi drugom nadlenom sudu i tada bi bila rije o samostalnoj tubi tuenika parnicu u povodu koje ne bi bilo mogue spojiti s parnicom u povodu tube radi zajednikog raspravljanja i odluivanja. Ako bi tuenik, meutim, podno svoju tubu sudu pred kojim protiv njega tee parnica u povodu tube tuitelja, a bile bi ispunjene pretpostavke da se ta tuba smatra protutubom (190/1.), sud bi parnice u povodu tube tuitelja i tube tuenika mogao spojiti radi zajednikog raspravljanja i odluivanja, i to stoga to bi trebalo smatrati da pretpostavke o kojima ovisi dopustivost protutube odgovaraju opim pretpostavkama uz ispunjenje kojih sud pred kojim su u tijeku parnice izmeu istih osoba moe odrediti njihovo spajanja radi zajednikog raspravljanja i odluivanja.

2. Pravozatitna funkcija
Protutuba je kao samostalna tuba ofenzivna parnina radnja tuenika; taj je njezin ofenzivni pravozatitni cilj primarno naglaen kod koneksnih protutubi. Defenzivna pravozatitna funkcija protutube posredno naglaenije dolazi do izraaja kod kompenzabilne i prejudicijelne protutube, iji je primarni pravozatitni cilj zapravo odbijanje tubenog zahtjeva, a tek sekundarni pravozatitni cilj pribavljanje

ovrne isprave za prisilno ostvarenje nekompenziranog dijela trabine s obzirom na koju je istaknut kondemantorni protutubeni zahtjev, odnosno pravomono utvrenje prejudicijelnog pravnog stanja koje e eventualno svojim prejudicijelnim uinkom djelovati i izvan konkretne parnice. Ratio instituta protutube bio bi u tome da se zajednikim raspravljanjem i odluivanjem o tubi i protutubi postigne koncentracija u prikupljanju i jedinstveno vrednovanje esto makar samo djelomino podudarnoga procesnoga materijala, da se sprijei razliita ocjena istih dokaza, odnosno razliito rjeavanje istih pravnih pitanja u povezanim sporovima izmeu stranaka te da se ostvari to obuhvatnije rjeavanje tih sporova, ime bi se redovito pridonosilo ostvarivanju procesne ekonomije, koncentracije u postupanju i pravne sigurnosti.

3. Pretpostavke dopustivosti protutube

Za sve tri vrste protutubi moraju biti ispunjene odreene zajednike procesne pretpostavke: (1) stranke u postupku u povodu protutube moraju biti iste kao one u postupku u povodu tube, ali u izmijenjenim procesnim ulogama; (2) parnica u povodu tube mora biti zasnovana i tuba mora biti poslana na odgovor tueniku; (3) pripremno roite, odnosno prvo roite za glavnu raspravu ako ono nije odrano, ne smije biti zakljueno. Protutubu koja bi u postupku u povodu tube (procesno spojena protutuba) bila podnesena nakon tih momenata ne bi trebalo odbaciti, ve bi postupak u povodu protutube trebalo razdvojiti od onoga u povodu tube i u povodu protutube postupati kao u povodu samostalne tube; (4) mora postojati jurisdikcija crnogorskih sudova za zahtjev protutube. Kad je u pitanju meunarodna nadlenost, ako se ona ne bi temeljila na posebnim pravilima o meunarodnoj nadlenosti hrvatskih sudova, ukljuujui i na takvim pravilima o atrakciji te nadlenosti, u povodu protutube dolazilo bi do atrakcije meunarodne nadlenosti i u onim sluajevima u kojima bi pravila o mjesnoj nadlenosti mogla biti osnovom za utemeljenje te nadlenosti. Ako bi sud utvrdio da za rjeavanje spora nije nadlean sud u Republici Hrvatskoj, bio bi duan u pravilu odbaciti protutubu; (5) sud kome se protutuba podnosi ne smije biti ruge vrste od onoga koji bi za nju kao samostalnu tubu bio stvarno nadlean (arg. ex 190/2.).

4. Problem vrste postupka

U jugoslavenskoj i postjugoslavenskoj je doktrini bilo i jest sporno treba li, zato da bi protutuba bila doputena, za nju i za tubu biti predviena ista vrsta postupka. Prema jednom bi shvaanju, mada to u Zakonu nije izrijekom reeno, trebalo uzeti da bi to bi bilo potrebno zato to protutuba redovno treba dovesti do zajednikog raspravljanja i odluivanja. Prema drugom shvaanju za to ne bi bilo uporita u Zakonu.

ini se da bi, polazei od pravozatitne funkcije instituta, trebalo u naelu ii in favorem proirenja mogunosti njegove primjene. Pravnodogmatski, u prilog stavu da dopustivost protutube ne bi ovisila o predvienosti iste vrste postupka govorila bi okolnost da ta pretpostavka nije izrijekom predviena, za razliku od tzv. obine objektivne kumulacije kod koje je eksplicitno propisana.

5. Mjesna nadlenost i sastav suda

Sud kojemu se podnosi protutuba ne bi morao biti mjesno nadlean (atrakcija mjesne nadlenosti). to se tie sastava, ako bi o jednom od zahtjeva trebalo suditi vijee, a o drugom sudac pojedinac, o oba bi sudilo vijee, a ako bi o svakom od zahtjeva trebalo suditi vijee, s time da bi o jednom od njih trebalo suditi vijee u kvalificiranijem sastavu, o oba bi trebalo suditi vijee u tom sastavu.

6. Vrste protutubi
6.1. Koneksna protutuba Jedan od sluaja u kojemu se protutuba moe podnijeti jeste onaj u kojemu je zahtjev protutube u vezi sa zahtjevom tube (190/1.). Pravni standard "veza" nije zakonski definiran. Taj bi koneksitet mogao odgovarati onome koji se trai za tzv. objektivnu supsidijarnu alternaciju tubenih zahtjeva. Uzima se da bi ta veza postojala ako bi se zahtjev protutube mogao barem djelomino izvesti iz injeninog kompleksa (istog dogaaja) ili iste pravne norme kao i zahtjev tube. Bila bi dostatna injenina veza, npr. gospodarska; pravna veza ne bi nuno bila potrebna. Tubeni i protutubeni bi zahtjev, svakako, bili u pravnoj vezi ako bi ona postojala izmeu materijalnopravnih zahtjeva (trabina) ili pravnih odnosa s obzirom na koje se oni postavljaju.

6.2. Kompenzabilna protutuba Kompenzabilna protutuba bila bi samostalna tuba tuenika kojom bi on protiv tuitelja isticao (u pravilu) kondemantorni zahtjev upravljen na isplatu novca ili isporuku zamjenjivih stvari utemeljen na protutrabini koja bi se mogla prebiti s trabinom s obzirom na koje je tuitelj istaknuo svoj tubeni zahtjev. Budui da sud ne bi mogao o kompenzaciji odluiti po slubenoj dunosti, za to bi, u skladu s naelom dispozicije (2.), bio potreban prijedlog tuenika. Trebalo bi uzeti da je takav prijedlog impliciran u protutubi kojom tuenik istie protutubeni zahtjev utemeljen na kompenzabilnoj protutrabini. Prigodom konstruiranja kompenzabilne protutube i presude kojom bi se u povodu nje odluivalo trebalo bi, pored navedenih odredaba, uzeti u obzir i sljedee

momente: (1) da su i tubeni i protutubeni zahtjev (u pravilu) kondemnatorni; (2) da svaki kondemantorni tubeni zahtjev implicira i zahtjev da se utvrdi postojanje trabine s obzirom na koju je on istaknut; (3) da se ne mogu kompenzirati tubeni i protutubeni zahtjev kao traenja odluke odreenog sadraja, ve trabine s obzirom na koje su oni istaknuti, te da su stoga rijei tubeni i protutubeni zahtjev upotrijebljene u lanku 190. stavku 1. ZPP zapravo upotrijebljene radi oznaavanja graanskopravnih zahtjeva (trabina) tuitelja i tuenika s obzirom na koje su oni istaknuli svoje tubene zahtjeve. Tome u prilog govori i odredba po kojoj, ako je u presudi odlueno o trabini koju je tuenik istaknuo prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju te trabine postaje pravomona (352/3.); (4) da sud mora odluiti o zahtjevima tube i protutube ako su za to ispunjene procesne pretpostavke (arg. ex 2/2.), to znai da se mora izjasniti o osnovanosti ili neosnovanosti tubenog i protutubenog zahtjeva. Pritom, nakon kompenzacije trabine tuitelja i protutrabine tuenika, oito jedan od tih zahtjeva postaje u cijelosti, a drugi djelomino neosnovan; (5) da tuenik, podnosei kompenzabilnu protutubu, kompenzaciju trai samo eventualno - ako se utvrdi postojanje utuene trabine, to znai da on zapravo osporava njezino postojanje i time osnovanost tubenog zahtjeva; (6) da u svemu tome kompenzacija trabine tuitelja i protutrabine tuenika mora nai svoj odgovarajui procesnopravni izraz slijedei rjeenje upotrijebljeno u povodu prigovora radi prebijanja. Iz izloenih bi se premisa na kojima treba utemeljiti konstrukciju kompenzabilne protutube mogao izvesti zakljuak da se zapravo kompenzabilnom protutubom od suda trai: (1) da utvrdi postoji li ili ne postoji trabina s obzirom na koju je istaknut tubeni zahtjev; (2) da utvrdi da postoji protutrabina s obzirom na koju je istaknut protutubeni zahtjev; (3) da ih, ako se utvrdi postojanje tuiteljeve trabine i protuenikove protutrabine, svojom (konstitutivnom) odlukom prebije; (4.1) da, ako utvrdi da ne postoji trabina tuitelja, a da postoji protutrabina protutuitelja, odbije tubeni zahtjev tuitelja i prihvati njegov (kondemnatorni) protutubeni zahtjev; (4.2) da, ako nakon kompenzacije preostane nekompenzirani dio protutuiteljeve protutrabine prema tuitelju, odbije tubeni zahtjev tuitelja u cijelosti i prihvati njegov protutubeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na nekompenzirani dio njegove protutrabine. Iz istih bi se premisa moglo zakljuiti da bi se presudom kojom bi sud odluivao

u povodu kompenzabilne protutube: (1) eksplicitno utvrivalo postoji li ili ne postoji (1.1.) trabina tuitelja s obzirom na koju je istaknut njegov tubeni zahtjev i (1.2.) protutrabina tuenika s obzirom na koju je on istakao svoj protutubeni zahtjev; (2) kompenzirali konstitutivno trabina tuitelja i protutrabina tuenika, ako bi se utvrdilo da postoje; (3) izricala osuda tuenika ili tuitelja na isplatu nekompenziranog dijela trabine tuitelja odnosno protutrabine tuenika; (4) odbijali u cijelosti ili djelomino tubeni ili protutubeni zahtjev u dijelu u kojem bi se odnosili na kompenzirani dio utuene trabine tuitelja odnosno protutrabine tuenika. Tuitelj bi svoj kondemnatorni tubeni zahtjev isticao bezuvjetno, njegova procesnopravna sudbina ne bi ovisila o tome hoe li se utvrditi postojanje trabine tuitelja s obzirom na koju je on istaknuo svoj tubeni zahtjev. O postojanju te trabine ovisila bi mogunost njezine kompenzacije s protutrabinom tuenika, i s time u vezi (djelomina) neosnovanost protutubenog zahtjeva. S druge bi strane i tuenik isticao svoj protutubeni zahtjev bezuvjetno. On bi samo dopunski (ekplicitno ili preutno) traio da se njegova (u kondemnatornom protutubenom zahtjevu implicirana) protutrabina prebije s trabinom tuitelja (implicirana u kondemantornom tubenom zahtjevu) ako bi se utvrdilo da ona postoji. Upravo bi zbog toga sud mogao u povodu tube ili protutube donijeti djelomine presude kao u povodu dviju samostalnih tubi. Ako se prihvati u domaoj doktrini i praksi vladajui stav da se kompenzacija ostvaruje konstitutivnom odlukom suda, trebalo bi uzeti da bi do kompenzacije dolazilo ex tunc. Osnovna bi razlika izmeu kompenzabilne protutube i prigovora radi prebijanja bila u tome to bi protutuba imala svoju samostalnu postupovnu sudbinu, dok bi postupovna sudbina prigovora radi prebijanja bila uvjetovana postojanjem tube. Upravo bi zbog toga odbacivanje ili povlaenje tube bilo bez utjecaja na procesnopravnu relevnatnost protutube postupak bi se u povodu nje nastavljao neovisno o tome to je postupak u povodu tube okonan bez donoenja meritorne odluke. S druge strane, meutim, ako bi dolo do odbacivanja ili povlaenja tube, odnosno do odbijanja tubenog zahtjeva zbog drugih razloga a ne zbog prijeboja trabine s obzirom na koju je istaknut protutrabinom tuenika, prigovor radi prebijanja bi kao uvjetno obrambeno sredstvo postao procesnopravno irelevantan. 6.3. Prejudicijelna protutuba Prejudicijelne protutuba je protutuba kojom tuenik trai od suda da utvrdi kakvo pravo ili pravni odnos od ijeg postojanja zavisi u cijelosti ili djelomin odluka o tubenom zahtjevu (180/1.; 14.).

Sadrajno i funkcionalno prejudicijelna protutuba odgovara prejudicijelnom zahtjevu za utvrenje (188/3.).

7. Podnoenje i procesnopravni status protutube

Protutuba bi se podnosila ili u formi posebnog podneska ili usmeno na toitu pred sudom. Postupak u povodu protutube pokretao bi se njezinim podnoenjem (186.) te bi se procesnopravne i materijalnopravne posljedice njezina podnoenja vezivale uz taj moment. Parnica bi se u povodu protutube zasnivala njezinom dostavom tuitelju (protutueniku) te bi se procesnopravne i materijalnopravne posljedice njezina zasnivanja vezivale uz taj moment. Sud bi za protutubu ostao nadlean ak i kad bi tuba naknadno bila povuena ili odbaena, osim kad bi bila odbaena zbog apsolutne nanadlenosti - treba uzeti stoga to bi u povodu nje dolo do ustaljivanja nadlenosti. Za dopustivost podnoenja protutube moraju inae biti ispunjene tzv. pozitivne, odnosno ne smiju postojati tzv. negativne procesne pretpostavke (procesne smetnje). Te se pretpostavke, ipak, unekoliko mijenjaju primenom pravila o atrakciji meunarodne, stvarne i mjesne nadlenosti u povodu protutube. Pretpostavke dopustivosti protube prosuivale bi se za nju odvojeno nego za tubu, iako e u spojenim parnicama one koincidirati, osobito one koje se tiu stranaka. Odluka u povodu tube i protutube mogla bi se odvojeno pobijati pravnim lijekovima. Pravomonost i drugi uinci presude/a kojom/kojima bi se odluilo o zahtjevu tube i protutube mogli bi nastupiti razliito i samostalno.

8. Vrijednost predmeta spora

Vrijednost predmeta spora bi se za tubu i protutubu odvojeno utvrivala, a ne zbrajanjem njihove vrijednosti.

20. KOMPENZACIJSKI PRIGOVORI 1. Openito

Prema pravilima obveznoga prava dunik moe prebiti trabinu s protutrabinom vjerovnika ako obje trabine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste

kakvoe i ako su obje dospjele. Prijeboj ne nastaje im se steknu uvjeti za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je uinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Procesno pravo sadri niz odredaba kojima se stvaraju osnove za postupovnu operacionalizaciju kompenzabilnih pravnih situacija. Tako je predvieno da sud moe odnosno da je duan donijeti djelominu presudu i kad je podnesena protutuba, ako je za odluku sazrio zahtjev tube ili protutube, da presuda koja se vie ne moe pobijati albom postaje pravomona (utoliko) ukoliko je njome odlueno o zahtjevu tube ili protutube, da i odluka o postojanju ili nepostojanju potraivanja koje je tuenik istakao prigovorom radi prebijanja postaje pravomona, da izreka presude sadri i odluku o postojanju ili nepostojanju potraivanja istaknutog radi prebijanja, da se prigovor radi prebijanja ne moe istaknuti tek u albi protiv presude. Iz navedenih je odredaba mogue izvesti da bi tuenik tijekom postupka svoje pravo na prijeboj mogao ostvariti na tri naina: (1) isticanjem prigovora prijeboja (kompenzacije), (2) isticanjem prigovora radi prebijanja i (3) podnoenjem prijebojne (kompenzabilne) protutube. Protutrabina na kojoj bi se temeljilo neko od navedenih moguih kompenzacijskih sredstava mogla bi biti bilo koja kompenzabilna trabina. O njezinoj bi se kompenzabilnosti prosuivalo prema kriterijima materijalnoga prava.

2. Prigovor graanskopravne kompenzacije

Tuenik tijekom postupka moe osporiti osnovanost tubenog zahtjeva tvrdei da je trabina s obzirom na koju je on istaknut prestala postojati prijebojem s njegovom protutrabinom po pravilima obveznoga prava izravno na temelju zakona uz odgovarajuu izjavu ili na temelju kompenzacijskog ugovora. U tom sluaju tuenik istie prigovor tzv. graanskopravnoga prijeboja (compensatio civilis), zapravo prigovor zbog ve nastupjelog prijeboja. Ako utvrdi da je taj prigovor osnovan, da je, dakle, utuena trabina prestala prijebojem izvan parnice s protutrabinom tuenika, sud je duan tubeni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomino kao neosnovan, ovisno o odnosu veliina prebijenih trabina. U povodu prigovora graanskopravne kompenzacije, budui da tuenik porie postojanje utuene trabine jer je prestala prijebojem, zbog ega i predlae da se tubeni zahtjev koji je s obzirom na nju istaknut odbije, sud treba samo odluiti o tome je li taj zahtjev osnovan ili nije. Zato u povodu toga prigovora sud u izreci presude i ne moe odluiti o postojanju tuenikove trabine kao u povodu prigovora radi prebijanja.

3. Prigovor radi prebijanja

Prigovor radi prebijanja je (u pravilu uvjetni) meritorni prigovor tuenika u formi svojevrsnog pravozatitnog zahtjeva kojim on trai od suda presudu kojom e, ako utvrdi postojanje trabine tuitelja, utvrditi i njegovu protutrabinu,

prebiti te trabine pa, ovisno o opsegu toga prijeboja, u cijelosti ili djelomino odbiti tubeni zahtjev tuitelja (compensatio per iudicem). Izloena bi definicija odgovarala vladajuem stavu u domaoj doktrini i (ini se) u sudskoj praksi. Prigovor radi prebijanja je nesamostalni, uvjetovani prigovor utoliko to se on ne istie kao prigovor koji bi bio neovisan o istaknutom tubenom zahtjevu od suda se trai da odlui o tom prigovoru samo ako i utoliko ukoliko meritorno odlui o tubenom zahtjevu. Zato, ako sud odbaci tubu ili ako ona bude povuena, istaknuti prigovor radi prebijanja gubi svoju pravnu snagu pravozatitnog zahtjeva, on eventualno moe djelovati samo kao svojevrsna notifikcija graanskopravne notifikcije prijeboja u mjeri u kojoj e za to biti ispunjene propisane pretpostavke. U prilog stavu da je prigovor radi prebijanja svojevrsni pravozatitni zahtjev govorila bi i okolnost da njegovim isticanjem dolazi i do prekida zastare. Prigovor radi prebijanja treba biti odreen. Taj prigovor ne bi postojao ako ga tuenik na nesumnjiv nain ne bi istaknuo te ako odreeno ne bi naveo koju trabinu stavlja u prijeboj. Trabina koju tuenik istie prigovorom radi prebijanja morala bi biti kvantitativno odreena. Budui da je prigovor radi prebijanja redovito uvjetni prigovor, o njemu bi se odluivalo tek poto bi se utvrdilo da utuena trabina tuitelja postoji, ak i ako je protutrabina tuenika nesporna ili ako bi bila utvrena prije nego to bi bila utvrena trabina tuitelja. Pritom bi se o postojanju protutrabine moglo odluiti samo do iznosa do kojega je utvrena trabina tuitelja. Ako bi tuba bila (naknadno) odbaena ili ako bi tubeni zahtjev bio odbijen zato to nije utvreno postojanje utuene trabine iz drugih razloga a ne zbog prijeboja, tada se o uvjetno postavljenom prigovoru radi prebijanja ne bi odluivalo - on bi ex tunc postao procesnopravno irelevantan. U vezi s dijelom odluke kojim sud izrie kompenzaciju utvrene utuene trabine s utvrenom prijebojnom protutrabinom postavlja se pitanje djeluje li ona (prijeboj njome obavljen) retroaktivno od momenta kad su se ispunile pretpostavke za prijeboj, ex tunc, ili tek od njezine pravomonosti, dakle ex nunc. ini se da bi trebalo prihvatiti mogunost da bi do prijeboja dolazilo ex tunc. U domaoj je doktrini sporno moe li se u povodu prigovora radi prebijanja donijeti djelomina presuda kojom bi (kondemantorni) tubeni zahtjev, koji je sazrio prije nego to su sazreli uvjeti da se odlui i o prigovoru radi prijeboja, bio prihvaen i koja bi kao takva mogla postati pravomona i ovrna.

Glava sedma OBJEKTIVNA PREINAKA TUBE

50. POJAM I MODALITETI PREINAKE TUBE 1. Pojam
Identitet tube odreen je subjektivno i objektivno. U subjektivnom smislu identitet je odreen strankama, a u objektivnom smislu predmetom spora. Upravo bi stoga preinaka tuba u naelu bila svaka izmjena subjektivnog i objektivnog odreenja identiteta tube zbog koje tuba prije tih izmjena i nakon njih vie ne bi bila ista, identina. O subjektivnoj preinaci tube u uem smislu i o subjektivnoj preinaci tube zasnivanjem naknadnog suparniarstva v. dionice o tim pitanjima. Pojam objektivne preinake tube odreen je u pozitivnom i negativnom smislu. U Zakonu su, najprije, navedeni sluajevi koji se smatraju preinakom tube (192/1., a zatim oni koji se, premda i u nekima od njih dolazi do izmjena objektivnog identiteta tube, ne smatraju takvom preinakom tube (192/3.). Neki su sluajevi objektivne preinake tube posebno ureeni (188/3., 4.). O tome da do objektivne preinake tube dolazi i u onim sluajevima u kojima izmjena tubene osnove kao konstitutivnog elementa odreenja predmeta spora dovodi do promjene identiteta predmeta spora v. infra. Isticanje tzv. alternativnog ovlatenja tijekom postupka ne smatra se objektivnom preinakom tube. Tuba se moe i objektivno i subjektivno preinaiti samo na inicijativu tuitelja (naelo dispozicije). Stoga se preinakom tube ne mogu smatrati oni sluajevi u kojima se spajanjem postupaka zasniva procesnopravni odnos u kojem isti tuitelj protiv istog tuenika istie vie zahtjeva, neovisno o tome dovodi li takvo spajanje do sukcesivne objektivne kumulacije. Tuba se moe preinaiti podneskom ili odgovarajuim izjavama na roitu (17.). Pravila o preinaci tube na odgovarajui se nain primjenjuju i na preinaku protutube (arg. ex 189.).

2. Modaliteti

U Zakonu izrijekom navedeni sluajevi koji imaju znaenje objektivne preinake tube jesu promjena istovjetnosti zahtjeva, poveanje postojeeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojei (192/1.). Na naznaeni se nain mogu preinaiti i kondemnatorne, i konstitutivne i deklaratorne tube. Promjena deklaratorne tube u kondemantornu ili konstitutivnu ima uvijek znaenje preinake. ini se da bi trebalo uzeti, u nedostatku posebnih pravila o tome, da bi i za tzv. sporedna traenja vrijedila opa pravila o preinaci. Do preinake tube promjenom istovjetnosti zahtjeva, dakle kvalitativnom promjenom predmeta spora, moe doi na tri naina - (1) kvalitativnom promjenom sadraja tubenoga zahtjeva bez (bitnih) izmjena u injeninoj osnovi, (2) takvom kvalitativnom promjenom injenine osnove tube zbog koje dolazi do promjene identiteta predmeta spora premda sadraj tubenoga zahtjeva ostaje (u kvalitativnom smislu) neizmijenjen te (3) istodobnom sadrajnom promjenom tubenoga zahtjeva i injenine osnove. Do preinake tube promjenom istovjetnosti tubenoga zahtjeva uz neizmijenjenu injeninu osnovu, dakle traenjem neeg kvalitativno drugog (aliud) dolo bi npr. kada bi se iz iste injenine osnove umjesto utvrenja postojanja obveze isplate odreenog iznosa odreenog dana trailo, zato to je ona u meuvremenu dospjela, kondemnacija na isplatu toga iznosa. Tu bi spadao i sluaj u kojem bi tuitelj izvorni zahtjev za utvrenje da je ugovor nitav zamijenio zahtjevom za njegovo ponitenje. Do preinake tube promjenom injenine osnove dolazi takvom promjenom navoda o pravnorelevantnim injenicama zbog koje se mijenja identitet izvorno iznesenog injeninog stanja. U kojim e sluajevima kvalitativna promjena (pravostvarajue) injenine osnove dovesti do promjene identiteta predmeta spora uz neizmijenjen tubeni zahtjev, ovisit e o teoriji predmeta spora koja e se prihvatiti. Ipak, promjena injenine osnove dovodi do promjene identiteta predmeta spora kod tzv. generiki odreenih zahtjeva kao to su to novani zahtjevi. Naime, iz samog generiki odreenog tubenog zahtjeva nije mogue utvrditi radi ostvarenja koje je od vie evetualno dugovanih novanih obveza istaknut - to je mogue saznati samo iz injenine osnove na kojoj je utemeljen, kojom je individualiziran. Ako bi se izvorno odreeni iznos traio iz injenino supstanciranog odnosa prodaje, da bi se nakon toga traio iz drugog injenino bitno razliito supstanciranog odnosa zajma, tada je identitet predmeta spora takvom promjenom injenine osnove kvalitativno izmijenjen, a tuba preinaena, premda je tubeni zahtjev nominalno ostao isti. Promjenom injenine osnove dolo bi do promjene identiteta pravne posljedice o kojoj treba odluiti. Do promjene identiteta zahtjeva promjenom tubene osnove ne dolazi, meutim, samo kod tzv. generikih zahtjeva, ve i kod zahtjeva koji su individualizirani sami sobom, ali

koji se mogu utemeljiti na razliitim injeninim osnovama, zajedno sa svakom od kojih on tvori poseban predmet spora (svakako ako se prihvati teorija ekvivalencije o odreivanju predmeta spora. Tako e zahtjev za ponitaj istoga braka utemeljen na jednom razlogu za ponitaj postati novi zahtjev za ponitaj ako se umjesto izvornog razloga (kljunog konstitutivnog elementa injenine osnove uz injenicu postojanja braka koja ostaje neizmijenjena) zasnuje na nekom drugom, npr. umjesto na bliskom srodstvu na dvobranosti. Najei sluajevi preinake tube promjenom identiteta predmeta spora jesu oni kod kojih dolazi do promjene i tubenoga zahtjeva i injenine osnove. Kod tih bi sluajeva koincidirali momenti navedeni uz prve dvije kategorije kvalitativne preinake tube. Primjer za takvu preinaku postojao bi, npr., kada bi se umjesto prvotno traenog iznosa od 10.000,00 Eura (na temelju jednog injenino supstanciranog pravnog odnosa) dospjelih 1.11.2008. traila isplata iznosa (na temelju drugog, injenino drukije supstanciranog, pravnog odnosa) od 1.000,00 USD dospjelih 1.1.2009. Do takve bi preinake dolo i u sluaju u kojemu bi tuitelj umjesto vindikacijskog zahtjeva istakao zahtjev da ga tuenik prestane uznemiravati u vrenju njegova prava, treba uzeti na odgovarajui nain injenino resupstantirajui izmijenjeni zahtjev. Kod kvalitativne preinake tube postavlja se pitanje sudbine ranije tube, tube kakva je bila prije preinake treba li smatrati da je tuitelj poduzimanjem odgovarajue radnje kojom bi preinaavao tubu (izravno izmjenom tubenog zahtjeva ili posredno promjenom injenine osnove) izjavio da tubu u odnosu na izvorni zahtjev povlai ili uzeti da je preinakom parnica u povodu te tube prestala tei s uinkom kao da ona nije ni bila podnesena, da je u povodu nje nastupila pravna posljedica koja bi u bitnome odgovarala povlaenju tube, ali za nastupanje koje ne bi morale biti ispunjene pretpostavke koje se trae za povlaenje tube. U domaoj se doktrini i judikaturi, radi zatite interesa tuenika, zastupa stav da bi u sluaju preinake tube promjenom istovjetnosti zahtjeva za izvornu tubu vrijedila pravila o povlaenju tube. Preinakom tube smatra se i kvantititavno poveanje tubenoga zahtjeva - kada se na temelju (bitno) iste injenine osnove trai vie nego to je bilo utueno, npr. kad se umjesto utuenih 1.000,00 Eura za uzdravanje trai 2.000,00 Eura, zatim kad se tzv, djelomina tuba pretvara u potpunu. Ovdje se, za razliku od sluaja u kojem se preinaka ostvaruje promjenom istovjetnosti zahtjeva, ne trai aliud, ve plus. Ako se iz bitno izmijenjene injenine osnove trai vie, tada bi koincidirali kvalitativna i kvantitativna preinaka. Preinaka isticanjem drugog zahtjeva uz postojei ima istodobno znaenje i objektivne sukcesivne kumulacije, pa se za dopustivost takve preinake moraju kumulativno ispuniti pretpostavke za objektivnu preinaku i objektivnu kumulaciju tubenih zahtjeva.

 21. SLUAJEVI KOJI SE NE SMATRAJU OBJEKTIVNOM PREINAKOM TUBE

Tuba nije preinaena ako je tuitelj promijenio pravnu osnovu tubenog zahtjeva, ako je smanjio tubeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da usljed toga tubeni zahtjev nije promijenjen (192/3.). Smanjenje tubenoga zahtjeva moe biti kvantitativno, po nekima i kvalitativno. Ono se moe ticati glavnog, ali i sporednih zahtjeva. Pretpostavka je za tu kvantitativnu, nepravu preinaku da se manje trai na temelju neizmijenjene injenine osnove. Kvantitativno bi smanjenje postojalo kad bi tuitelj po osnovi naknade iste tete umjesto izvornih 10.000,00 Eura zatraio 7.000,00 Eura. Do toga bi dolazilo i kad bi tuitelj smanjio suvlasniki dio koji je zahtijevao za sebe. Promjena, dopuna i ispravak (treba dodati - i razjanjenje) sadraja tubenog zahtjeva, ali i injeninih navoda i dokaznih prijedloga nemaju znaenje preinake tube ako se njima ne mijenja identitet tubenog zahtjeva promjenom injenine osnova spora. Moralo bi se raditi o takvim izmjenama kojima se ne bi mijenjali pravno relevantni elementi injeninog stanja na kojima se temelji tubeni zahtjev. Tu bi izvan dvojbe spadali ispravci greaka u pisanju i raunanju, pravilna oznaka robe, i sl. Promjena pravne osnove tubenog zahtjeva (pravne kvalifikacije) sama po sebi ne smatra se preinakom tube, svakako uz uvjet da ona nije bitan element identiteta tubenoga zahtjeva. To je pravilo u skladu s odredbom po kojoj sud nije vezan pravnom osnovom spora to ju je tuitelj istaknuo u tubi (187/3.). Pravna bi kvalifikacija bila bitan element sadraja tubenoga zahtjeva i time predmeta spora kada bi se u deklaratornom tubenom zahtjevu pravno kvalificirao odnos ije se utvrenje trai - npr. utvrenje prava vlasnitva na nekoj stvari itd. Slino bi vrijedilo i za konstitutivne tube. Poseban sluaj sukcesivne objektivne kumulacije i objektivne preinake tube za koji ne vrijede opa pravila o objektivnoj preinaci predstavlja i isticanje naknadnog zahtjeva za utvrenje (188/3, 4.). Podnoenje prijedloga za odreivanje privremenih mjera osiguranja tijekom prvostupanjskog postupka nema znaenje preinake tube.

22. PRETPOSTAVKE OBJEKTIVNE PREINAKE TUBE

Pretpostavke koje se tiu preinake tube mogu se kvalificirati i klasificirati prema razliitim kriterijima.

Jedna bi od tih podjela bila na one o kojima bi ovisila dopustivost poduzimanja radnje preinake (procesne pretpostavke), na one o kojima bi ovisilo nastupanje pravne posljedice preinake, odnosno prihvaanje zahtjeva da se preinaka dopusti (meritorne pretpostavke). Dopustivost radnje tuitelja kojom preinauje tubu ovisila bi o njezinoj pravovremenosti te ispunjenju daljnjih opih i posebnih procesnih pretpostavaka za njezino poduzimanje. Tuba se objektivno moe preinaiti bez ogranienja najkasnije do zakljuenja pripremnog roita ili do poetka glavne rasprave ako ono nije odrano (191/1.). Nakon toga sud moe dopustiti preinaku samo ako ocijeni da preinaka nije usmjerena na odugovlaenje postupka i ako tuenik na nju pristine (191/2.). U naelu tuba se moe preinaiti uz ope uvjete u svim vrstama postupka. Dopustivost preinake ne ovisi o tome je li za preinaenu tubu predviena ista vrsta procedure kao i za izvornu. Nakon preinake postupak treba nastaviti po pravilima po kojima treba postupati u povodu preinaene tube. Za preinaku tube pristanak tuenika nije potreban sve zakljuenja pripremnog roita ili do poetka glavne rasprave ako ono nije odrano, pa je tako ni sud ne treba posebno dopustiti, svakako ako su za to ispunjenje druge pretpostavke. Pristanak je tuenika na preinaku tube u naelu potreban tek nakon toga. Uskrata pristanka nema, meutim, znaenje apsolutnog veta sud e, naime, dopustiti preinaku I ako joj se tuenik protivi ako tuitelj bez svoje krivnje tubu nije mogao preinaiti prije toga, a tuenik je u mogunosti da se upusti u raspravu po preinaenoj tubi bez odlaganja glavne rasprave (191/4.). Tuenik svoj pristanak moe dati izrijekom i preutno. Izrijekom on to moe uiniti usmeno na roitu na kojem je tuitelj izjavio da preinauje tubu ili na kojem od narednih roita prije nego to sud odlui o preinaci, ili, izvan roita, u podnesku. Smatra se da postoji pristanak tuenika na preinaku tube ako se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinaenoj tubi, a nije se prije toga usprotivio preinaci (191/3.) (konkludentni, predmnijevani pristanak). Sud, meutim, ne mora dopustiti prekinaku, unato tome to je tuenik na nju pristao, ako ocijeni da je preinaka usmjerena na odugovlaenje postupka (191/2.). Ako tuitelj preinauje tubu tako da - zbog okolnosti koje su nastale nakon podnoenja tube - zahtijeva iz iste injenine osnove drugi predmet ili novanu svotu, tuenik se takvoj preinaci ne moe protiviti (192/2.).

23. POSTUPAK PREINAKE

Izjava o preinaci je parnina radnja tuitelja. Za valjanost njezina poduzimanja moraju biti ispunjene ope pretpostavke o kojima ovisi dopustivost parninih radnji

stranaka, pretpostavke o kojima ovisi dopustivost tube te posebne pretpostavke ispunjenjem kojih je uvjetovana njezina dopustivost. Tuba se moe preinaiti podneskom ili odgovarajuim izjavama na roitu (17.). Postupak u povodu izjave o preinaci ovisio bi o tome kada je ona dana prije ili nakon zakljuenja pripremnog roita, odnosno, ako ono nije odrano, do poetka glavne rasprave. On bi ovisio i o tome je li se tuenik suglasio s preinakom nakon to naznaenih momenata. Prije zakljuenja pripremnog roita ili poetka glavne rasprave ako ono nije odrano tuitelj moe obaviti preinaku bez privole tuenika i bez potrebe da je sud eventualno unato protivljenju tuenika dopusti. Budui da bi do preinake u tom stadiju postupka dolazilo izravno samim poduzimanjem radnje kojom bi tuitelj dao izjavu o preinaci, takva bi izjava sama po sebi bila neopoziva. Ako bi sud bio nenadlean za preinaenu tubu, bio bi duan postupiti jednako kao i u sluaju u kojemu mu je dostavljena tuba za koju nije nadlean. Ako bi sud bio nadlean za preinaenu tubu, trebao bi u povodu nje postupiti jednako kao i u povodu izvorne tube prethodno je ispitati, dostaviti je tueniku na odgovor itd. Sud bi bio duan tueniku dostaviti izvornu tubu zajedno s podneskom koji sadri izjavu o preinaci ili sa zapisnikom u kojem je ta izjava konstatirana. Sud bi pritom (redovito) bio duan pozvati tuenika da odgovori samo na preinaenu tubu. U povodu tako dostavljene preinaene tube bilo bi mogue donijeti presudu zbog proputanja. Za nastupanje uinaka preinake nakon zakljuenja pripremnog roita odnosno poetka glavne rasprave ako ono nije odrano potreban je njegov pristanak, odnosno, ako se tuenik preinaci usprotivi, odluka suda kojom e je dopustiti. Tuitelju se izjava tuenika o preinaci (u obliku podneska odnosno zapisnika s roita na kojemu ju je tuitelj dao u odsutnosti tuenika) treba dostaviti radi oitovanja. Ako tuitelj izjavu o preinaci da na roitu, tuenik bi eventualno mogao zatraiti da se roite odgodi i da mu se da rok radi razmatranja preinake i oitovanja o njoj, koji bi mu je sud duan odrediti. Protivljenje moe biti eksplicitno ili konkludentno. O preinaci do koje je dolo prije dostave tube tueniku sud ne mora posebno odluiti. On e svoj stav o tome da je do preinake dolo manifestirati postupajui u povodu preinaene tube. Ako bi se tuenik nakon to bi mu tuba bila dostavljena suglasio s preinakom, sud o tome ne bi morao donijeti posebnu odluku. Ako bi se tuenik, meutim, izrijekom usprotivio preinaci ili ako se o preinaci ne bi izjasnio u roku koji mu je sud za to odredio, sud bi o dopustivosti preinake trebao odluiti posebnim rjeenjem protiv kojega ne bi bila doputena posebna (191/6.).

Glava osma POVLAENJE TUBE

24. POJAM, FORMA I OVLATENI SUBJEKTI 1. Pojam

Osnove instituta povlaenja tube u parninom postupku utvrene su odredbama lanka 194. ZPP. Tim su odredbama zapravo utvrene osnove za odreenje pojma povlaenje tube te pretpostavke i pravne posljedice poduzimanja te radnje. Sluajevi tzv. preutnog (presumiranog, odnosno fingiranog) povlaenja tube ureeni su nizom posebnim odredbama ZPP-a, ali i drugih zakona. Povlaenje tube jest parnina radnja tuitelja kojom on izrijekom ili preutno izjavljuje da odustaje od traenja da se u povodu njegove tube uope (procesno ili meritorno) odlui, kojom izraava svoju volju da se postupak u povodu njegove tube prestane voditi i da se smatra kao da ona nije ni bila podnesena. Povlaenje tube kao procesnu radnju tuitelja koja sadri njegovu odreenu izjavu potrebno je razlikovati od nastupanja pravne posljedice povlaenja tube. Naime, s jedne strane, izjava tuenika da povlai tubu ne mora dovesti do te pravne posljedice, dok, s druge strane, u odreenim sluajevima moe doi do nastupanja te pravne posljedice neovisno o volji tuitelja. Motivi zbog kojih je tuitelj povukao tubu (u pravilu) nisu procesnopravno relevantni. Ono to bi vrijedilo za povlaenje tube vrijedilo bi i za povlaenje protutube.

2. Forma radnje kojom se povlai tuba

Tuba se moe povui izriitom izjavom i preutno. Za formu izriitog povlaenja tube (u nedostatku posebnih pravila o tome) vrijedila bi opa pravila o poduzimanju stranakih radnji. To znai da bi se ta radnja mogla poduzeti u podnesku izvan roita i usmeno na roitu (17.). U stanovitim se sluajevima zakljuak o presumiranom povlaenju tube izvodi iz odreenoga ponaanja tuitelja, odnosno iz okolnosti da niti jedna od stranaka nije poduzela odreenu radnju, redovito u odreenom roku ili na odreenom roitu.

3. Osobe ovlatene povui tubu

Povui tubu moe samo tuitelj, a protutubu protutuitelj. Obini umjea koji se pridruio tuitelju (protutuitelju) ne bi bio ovlaten poduzeti tu radnju jer se ta radnja ne smatra naelno povoljnom parninom radnjom kakve on moe poduzimati tijekom postupka. Povui tubu ne bi mogao ni umjea s poloajem jedinstvenog suparniara na strani tuitelja (protutuitelja) jer i jedinstveni suparniari mogu samostalno poduzimati samo naelno povoljne radnje. Kad pojedini od aktivnih obinih suparniara povuku tubu, to povlaenje djeluje samo prema njima. U sluaju pasivnog obinog suparniarstva, tuba se moe odvojeno povui u odnosu na sve suparniare ili u odnosu na pojedine od njih. Da bi u sluaju aktivnog jedinstvenog suparniarstva dolo do povlaenja tube u odnosu na sve njih, morali bi tu radnju svi jedinstveni suparniari zajedniki poduzeti jer je rije o naelno nepovoljnoj radnji. Pojedini bi od aktivnih jedinstvenih suparniara mogli povui tubu s uinkom samo prema njima. Time oni, meutim, ne bi od sebe otklonili uinak odluke koja e biti donesena u postupku iz koga su istupili (arg. ex 201.). Zakonski zastupnici trebaju imati odobrenje centra za socijalnu skrb za povlaenje tube ako je posebnim propisima predvieno da je ono potrebno (arg. ex 81/1.). Advokat je na temelju punomoi za voenje parnice ovlaten povui tubu, osim ako mu to ovlatenje nije izrijekom oduzeto. Punomonik koji nije advokat trebao bi biti izrijekom ovlaten za povlaenje tube.

25. OPSEG I MODALITETI POVLAENJA TUBA 1. Opseg i nain povlaenja tube

Tuba se moe povui u cijelosti i djelomino. Djelomino povlaenje moe biti objektivno i subjektivno. Objektivno se tuba moe djelomino povui najprije povlaenjem u odnosu na neki ili neke od vie istaknutih zahtjeva; ona se zatim tako moe povui i smanjenjem tubenog zahtjeva, koje u pravilu moe biti kvantitativno, ali i kvalitativno. Subjektivno se tuba moe djelomino povui i tako to e je povui neki od vie aktivnih (obinih ili jedinstvenih) suparniara u odnosu na neke od vie (obinih, ali i jedinstvenih koji nisu nuni) suparniara. Ako su tuenici jedinstveni ali ne i nuni suparniari, tuitelj bi tubu mogao u naelu povui samo u odnosu na neke od njih. Tubu koja bi bila povuena samo u odnosu na nekog od nunih suparniara trebalo bi odbaciti u odnosu na ostale. Tuba bi se mogla povui i zamjenom prvotno istaknutog zahtjeva novim, dakle po pravilima o preinaci tube. Opravdano se stoga u vezi s takvim nainom preinake tube inzistira na potrebi primjene i pravila o povlaenju tube, osobito kad se tuenik tome

protivi u suprotnom bi mogle biti izigrane odredbe o zatiti tuenika kod povlaenja tube.

2. Vremenske granice mogunosti povlaenja tube

Tuitelj ne moe bez ikakva ogranienja povui tubu tijekom postupka. U hrvatskom pravu on to moe u pravilu uiniti najkasnije do zakljuenja glavne rasprave.

3. Pristanak tuenika kao pretpostavka povlaenja tube

U vezi s pitanjem je li za povlaenje tube potreban pristanak tuenika treba razlikovati dvije situacije. Prva se tie postupka dok tuenik ne podnese odgovor na tubu, druga postupka nakon toga. U sluajevima u kojima bi bile ispunjene pretpostavke za donoenje presude zbog proputanja, presude na temelju priznanja, presude bez odravanja rasprave, tuitelj bi mogao povui tubu do donoenja tih odluka ako bi pretpostavke za donoenje nekih od njih bile ispunjene prije odravanja roita, odnosno do zakljuenja roita na kojemu su ostvarene pretpostavke za njihovo donoenje. Prije nego to tuenik podnese odgovor na tubu za povlaenje tube nije potreban njegov pristanak. U toj bi situaciji pravna posljedica povlaenja tube nastupala u momentu u kojem bi tuitelj podneskom. Ako tuba ne bi bila dostavljena tueniku prije povlaenja, ne bi mu je trebalo naknadno dostavljati. Nakon to tuenik podnese odgovor na tubu, za povlaenje tube potreban je pristanak tuenika. Pristanak tunika moe biti eksplicitan i tada kao parnina radnja - u nedostatku posebnih pravila o tome - mora biti dan u odgovarajuoj formi po opim pravilima o poduzimanju tih radnji dakle, usmeno na roitu, pismeno u podnesku (17.). Tuenik moe svoj pristanak dati i konkludentno, npr. postavljanjem zahtjeva za naknadu parninih trokova, ili proputanjem pobijanja rjeenja kojim se konstatira (prima na znanje) povlaenje tube. Ako se tuenik u roku od osam dana od dana obavjetenja o povlaenju tube ne izjasni o tome, smatrat e se da je pristao na povlaenje.

4. Presumirano povlaenje tube

Osim u povodu izriite izjave tuitelja, do nastupanja pravne posljedice povlaenja tube moe doi i u zakonski izrijekom navedenim sluajevima u kojima se uz odreeno ponaanje tuitelja, odnosno obiju stranaka, vee presumpcija o tome da je ona nastupila. Tako se smatra da je tuba povuena, da je nastupila pravna posljedica povlaenja tube ako tuitelj, kome je tuba vraena radi ispravka ili dopune, ne vrati tu tubu sudu u odreenom roku ispravljenu u skladu s dobivenom uputom, ako sud naloi tuitelju

polaganje aktorske kaucije u odreenom roku, pa je tuitelj u tom roku ne poloi (84/2. ZRSZ), itd.

26. PRAVNE POSLJEDICE POVLAENJA TUBE 1. Openito

Povuena tuba smatra se kao da nije ni bila podnesena i moe se ponovno podnijeti (194/4.). Nastupanjem pravne posljedice povlaenja tube dolazi do prestanka litispendencije, postupak je okonan. Materijalnopravni uinci podnoenja i dostave tube prestaju s retroaktivnim uinkom. Smatralo bi se da ni zastarni a niti prekluzivni rokovi nisu prekinuti. Procesnopravni bi uinci podnoenja tube i njezine dostave u naelu takoer prestajali retroaktivno jer bi ih trebalo tretirati kao da tuba nije ni bila podnesena. Ipak, i u sluaju povlaenja tube u naelu bi u granicama primjene pravila o ustaljivanju nadlenosti ostala i dalje valjana atrakcijski zasnovana nadlenost za protutubu ili za tubu glavnog mijeanja. U povodu povlaenja tube dolazilo bi do okonanja postupka po sili zakona. U povodu nastupanja pravne posljedice povlaenja tube sud je duan donijeti rjeenje kojim se utvruje da je tuba povuena.

2. Naknada trokova u sluaju povlaenja tube

U sluaju povlaenja tube mogue je da, ovisno o okolnostima sluaja, obje stranke budu dune naknaditi trokove postupka protivnoj stranci. U pravilu e tuitelj biti duan tueniku nadoknaditi trokove postupka jer se moe smatrati da je u tom sluaju izgubio parnicu, da je dao povoda za njezino voenje. Ako povlaenje tube nije obavljeno na raspravi, zahtjev za naknadu trokova tuenik moe se staviti u roku od petnaest dana nakon primitka obavijesti o tome. Tuenik koji ne bi pravodobno podnio zahtjev za naknadu trokova, gubio bi pravo na njihovu naknadu. Prekasno bi podneseni zahtjev trebalo odbaciti. Ipak, tuenik ne bi imao pravo traiti naknadu trokova od tuitelja ako bi dao povoda za podnoenje tube. tovie, tuitelj koji je povukao tubu odmah nakon to je tuenik udovoljio njegovu zahtjevu, ima bi pravo traiti naknadu trokova postupka od tuenika. U tom bi sluaju tuitelj bio ovlaten reducirati svoju tubu na zahtjev za naknadu trokova postupka. Treba uzeti da bi obje stranke mogle traiti povrat u prijanje stanje zbog proputanja roka ili roita za traenje naknade trokova u povodu povlaenja tube.