Professional Documents
Culture Documents
MEUNARODNO
PRAVO
Zagreb, 2011.
IV
OD ISTOGA PISCA
PREDGOVOR
SKRAENICE
SADRAJ
I. DIO: UVOD
1. Pojam i narav meunarodnog prava ..................................................3
2. Podjela pravila meunarodnoga prava .............................................. 8
3. Odnos meunarodnog i unutarnjega prava ..................................... 14
4. Razvoj znanosti meunarodnoga prava ........................................... 31
5. Razvoj politikih zbivanja i pravila meunarodnoga prava
izmeu 17. stoljea i Drugoga svjetskog rata ................................. 45
6. Pojam izvora (naina stvaranja) meunarodnoga prava.
Pravinost u meunarodnome pravu ............................................... 59
C- MEUNARODNE ORGANIZACIJE
48. Pojam, pravo i podjela meunarodnih organizacija ....................... 405
49. Meunarodne organizacije kao subjekti meunarodnoga prava ....412
50. Privilegiji i imuniteti meunarodnih organizacija i njihovih
djelatnika ...................................................................................... 416
51. Pretee i osnivanje ujedinjenih nacija ........................................... 421
52. lanovi Ujedinjenih nacija i poloaj drava nelanica ................. 428
53. Organi Ujedinjenih nacija ............................................................ 437
54. Pregled specijaliziranih ustanova .................................................. 444
55. Regionalne organizacije i sporazumi te ostale meduvladine
organizacije .................................................................................. 449
A. DRAVNO PODRUJE
61. Prostor dravnoga podruja. Teritorijalna suverenost drave .......... 545
62. Dravne granice .............................................................................. 553
63. Stjecanje podruja .......................................................................... 567
64. Meunarodne rijeke i jezera ........................................................... 578
65. Zrani prostor ................................................................................ 590
66. Svemir ............................................................................................ 603
67. Meunarodno pravo mora u razvoju ............................................... 607
A. OPENITE ZNAAJKE
88. Izvori ratnoga i humanitarnoga prava .......................................... 801
89. Rat i druge vrste oruanih sukoba ................................................ 810
90. Ogranienja ratovanja obvezatna u svim oruanim sukobima............. 823
91. -Pravila humanitarnoga prava primjenjiva u nemeunarodnim
oruanim sukobima .................................................................... 836
B. MEUNARODNI ORUANI SUKOBI
92. Poetak i svretak meunarodnoga oruanog sukoba. Pravne
posljedice ratnoga stanja ............................................................. 842
XII
C. RATOVANJE NA MORU
96. Pravna pravila o neprijateljstvima na moru ....................................876
97. Neka ogranienja ratovanja na moru ..............................................883
D. NEUTRALNOST U RATU
98. Pojam neutralnosti, nezaraenosti i neutralizma" ......................
99. Dunosti neutralaca i zaraenih strana, napose
na podruju neutralne drave .....................................................
100. Neutralni i neprijateljski trgovaki brod i roba
u pomorskom ratovanju ................................................................905
MEUNARODNO PRAVO
Odabrana bibliografija
Milan BARTO: Meunarodno javno pravo, I - III. knjiga, Beograd, 1954 - 1958; Georg
SCHWARZENBERGER: International Law, Volume I, Third Edition, London, 1957, 808 pages; J.
L. BRIERLY: The Law of Nations, An Introduction to the International Law of Peace, Sixth Edition,
Sir Humphrey Waldock, Oxford, 1963, 442 pages; Max SOERENSEN (Ed): Manual of Public
InternationalLaw, London, 1968, 93 pages; D. P. O'CONNELL:InternationalLaw, Second Edition,
Volumes I-II, London, 1970; Charles ROUSSEAU: Droit International public, tomes I-V, Pari,
1970-1983; Le droit des conflits armes, Pari, 1983, 629 pages; D. W. GREIG: International Law,
Second Edition, London, 1976, 944 pages; Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje,
Zagreb, 1976, 656 str.; Paul REUTER: Droit International public, 6e edition, Pari, 1983, 595 pages;
S. AVRAMOV - M. KREA: Meunarodno javno pravo, novo izdanje, Beograd, 1983, 522 str.;
Vladimir IBLER: Rjenik meunarodnog javnog prava, drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Zagreb, 1987,368 str.; M. DIEZ DE VELASCO VALLEJO: Instituciones de dereeho internacional
publico, Tomo I, Octava edicion, 827 pagins; Tomo II, (Organizaciones internacionales),
Sexta edicion, Madrid, 1988, 483 paginas; Mohammed BEDJAOUI (Ed.): International Law:
Achievements and Prospects, Pari, 1991,1276 pages; OPPENHEIM'S InternationalLaw, Volume
I, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Introduction and Part 1;
Parts 2 to 4; London, 1992, 1333 pages; STARKE'S International Law, Eleventh Edition, I. A.
Shearer, London, 1994, 629 pages; J. ANDRASSY - B. BAKOTI - B. VUKAS: Meunarodno
pravo, I. dio, Zagreb, 1995, 348 str.; Pierre-Marie MARTIN: Droit internationai public, Pari,
1995, 35 pages; Benedetto CONFORTI: Diritto internazionale, Quinta edizione, Napoli, 1997,
446 pages; AKEHURST'S Modem Introduction to International Lavv, Seventh edition, Peter
Malanczuk, London, 1997, 449 pages; Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition,
Cambridge, 1997, 939 pages; lan BROWNLIE: Prinples of Public International Law, Fifth
Edition, Oxford, 1998, 743 pages; Emmanuel DECAUX: Droit internationai public, 2e edition,
Pari, 1999, 238 pages; Martin DIXON: Textbook on International Law, Fourth Edition, London,
2000, 356 pages; Pierre-Marie DUPUY: Droit internationai public, 7e edition, Pari, 2004, 811
pages; Antonio CASSESE: International Law, Second Edition, Oxfor University Press, 2005,
558 pages; Vojin DIMITRIJEVI i dr.: Osnovi meunarodnog javnog prava, Beograd, 2005, 351
str.; Nguyen QUOC DINH: Droit internationai public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain
Pellet, 8e edition, Pari, 2009,1709 pages.
I. DIO: UVOD
Bibliografija
Ivan TOMI: La reconstruction du droit International, Pari, 1931, 118 pages; Charles DE
VISSCHER: Theories et realites en droit international public deuxieme edition, Pari, 1955,
495 pages; Les effectivites du droit international public, Pari, 1967, 175 pages; Lucien SIORAT:
Le probleme des lacunes en droit international, Pari, 1959, 479 pages; Frede CASTBERG: La
philosophie du droit, Pari, 1970, 151 pages; Pierre PESCATORE: Introduction d la science
du droit, reimpression avec mise a jom 1978, Luxembourg, 592 pages; Emmanuel DECAUX;
La reciprocite en droit international, Pari, 1980, 374 pages; Myres S. McDOUGAL - W. M.
REISMAN: International Law Essays, New York, 1981, 638 pages.
Tvrdnje da meunarodno pravo nije pravo stoga to njegova pravila nisu za-
tiena djelotvornom dravnom sankcijom nisu ispravne.1 Isto tako, neispravne i
neuvjerljive su tvrdnje koje odriu pravni znaaj meunarodnomu pravu i stoga
to se njegova pravila preesto kre i to su u meunarodnim odnosima sila i
odnos snaga navodno presudni imbenici, a ne pravo.
S time u vezi valja najprije naglasiti da se smatraju nepostojeima pravna pra-
vila koja bi ureivala meunarodne odnose u nekim prostorima nedostupnima
ovjeanstvu (npr. u samome sreditu naega planeta), te sva druga pravila koja
je fiziki nemogue izvriti.
Slino tomu, gdje god fiziki postoji samo jedno mogue ponaanje (npr.
da ovjek mora udisati zrak i hraniti se da bi opstao), pravna pravila koja bi ga
nalagala takoer ne postoje jer su nepotrebna.
Pravna pravila postoje samo tamo gdje je mogu izbor ljudskoga ponaanja
i gdje je nuno ta ponaanja regulirati tako da se neka od njih bilo dopuste bilo
zabrane bilo pak ogranie. Stoga je svako od pravnih pravila fiziki mogue
prekriti.
Veina pravila unutarnjega i meunarodnoga prava zaista se i kre, jer ih je
pravnom zabranom i sankcijom nemogue sasvim sprijeiti. Stoga je pitanje
djelotvornosti pravnoga poretka u nekoj dravi, ili meunarodnoga pravnog
poretka, u smislu potpune prevencije nedoputenih djela sasvim relativno. U
normalnim stanjima svi su ti poreci djelotvorniji negoli u razdobljima pobuna,
revolucija, graanskih ratova i meunarodnih sukoba.2
Ipak, meunarodno se pravo u mnogoemu razlikuje od unutarnjega prava
pojedinih drava. Subjekti unutarnjeg prava su ovjek pojedinac i pravne oso-
be, a glavni subjekti meunarodnoga prava jesu neovisne (suverene) drave i
meuvladine organizacije. Glavni izvori unutarnjega prava jesu ustav, zakoni i
podzakonski akti koje donosi sredinja dravna vlast, a izvori su meunarod-
noga prava, kako emo vidjeti, ugovori, obiaj, opa naela prava i neke vrste
jednostranih akata drava. Unutarnje je pravo je preteito pravo subordinaci-
' Takvo je gledite zastupao John AUSTIN: Lectures on Jurisprudence or the Philosophy ofPo-
sitive Law, Fifth Edition, London, 1885, pp. 173, 183. Po njemu je meunarodno pravo pozitivni
meunarodni moral". V. takoer - Radomir LUKI: Pravna priroda meunarodnog prava"
JRMP 1955, str. 350-377. Vidi pokuaj kritikoga vrednovanja razliitih teorija o meunarodno-
me pravu - Ivan PADJEN: (Ne)udorednost (medunarodnog)prava, Rijeka, 1988,198 str.
Iako su i meunarodni sukobi regulirani i strogo ogranieni imperativnim pravilima opega
meunarodnog prava (v. injra, VI. dio), u nekim sukobima, ili na nekim podrujima sukoba, ta
se pravila potuju vie negoli u drugima. ini se da se ona najvie kre u unutarnjim sukobima
(graanskim ratovima) koji prethode emancipaciji novih drava na podruju drave prethodnice.
Uvod
je, jer su njegovi subjekti podinjeni tomu pravu koje propisuje dravna vlast.
Meunarodno pravo jest pravo koordinacije, jer se ono stvara, mijenja, dokida i
primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih subjekata koji su mu u naelu
podinjeni slobodnom voljom. Suverene su drave u meunarodnome pravnom
poretku u dvostrukoj ulozi nosilaca prava i obveza, te stvaralaca meunarod-
noga prava.
Za razliku od unutarnjega prava, meunarodno pravo ne poznaje centralizi-
ranih organa za osiguranje i izvrenje njegovih pravila. Meunarodno pravo ne
poznaje ni sudske organe s obvezatnom nadlenou za sve njegove subjekte.
Nadlenost glede rjeavanja sporova putem stalnih i arbitranih meunarodnih
sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku stranaka u sporu.
To, meutim, ne znai da u meunarodnome pravnom poretku ne postoje
nikakve sankcije za kanjavanje kritelja njegovih pravila. Sankcije postoje, ali
su specifine i decentralizirane.
Drava rtva oruanoga napada (agresije) ima, prema lanku 51. Povelje
UN-a, pravo pribjei prirodnom pravu" individualne ili kolektivne samoobrane.
To pravo najvaniji je izuzetak od opega pravila koje zabranjuje prijetnju ili
upotrebu oruane sile.
U ostalim sluajevima, ako je neka drava rtva krenja svojega subjektiv-
noga prava, nju meunarodno pravo ovlauje na pribjegavanje protumjerama
(doputenim represalijama), koje se ne smiju sastojati od upotrebe oruane sile
(v. pojedinosti, infra, 87. pod 4. i 5).
I mnoga posebna pravila meunarodnoga prava predviaju mogunost reak-
cije oteene drave na krenje njezinih prava. Tako se npr. drava rtva krenja
svoga prava iz nekoga ugovora kojega se stranka moe pozvati na to krenje kao
na uzrok prestanka ugovora, ili privremene suspenzije njegove primjene, bilo u
cijelosti bilo djelomino (v. infra, 25). Ako pak ima interesa da ouva svoja pra-
va iz toga ugovora, ona kao protumjeru moe privremeno obustaviti primjenu
nekoga drugog ugovora s dravom kriteljicom, ili moe privremeno obustaviti
tranzitni promet preko svoga podruja, i si., ali ne smije pribjei oruanoj sili
sve dok sama ne bude napadnuta.
Izvan tih decentraliziranih sankcija do danas nije uspjelo organizirati djelo-
tvorne kolektivne sankcije protiv prekritelja barem najvanijih pravila meu-
narodnoga prava. Pokuaji organiziranja tih sankcija putem sveopih sustava
kolektivne sigurnosti (Pakt Lige naroda iz 1919, Povelja Ujedinjenih nacija iz
1945), nisu uvijek doveli do djelotvornih, a jo manje do trajnih rezultata.
Ipak, u sluajevima krenja prava dolazi do povremenih individualnih ili
kolektivnih osuda, pa i ekonomskih sankcija. Te mjere mogu se sastojati u kolek-
1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA
!
U tome je pogledu ispravan zakljuak Louisa HENKINA: Tono je ako se kae da veina
nacija potuje veinu naela meunarodnoga prava i veinu svojih meunarodnih obveza u naj-
duljemu proteku vremena; ak je mogue zakljuiti da gotovo sve nacije potuju gotovo sva
naela meunarodnoga prava i gotovo sve svoje meunarodne obveze kroz gotovo sve vrijeme.
Statistike procjene ne bi navele na zakljuak da je korisno kriti meunarodno pravo." Inter-
national Law and Behaviour of Nations",RCADI 1965,1.114, p. 179. V. takoer - Law o/Foreign
Policy, Second Edition, New York, 1979, p. 47.
8 Uvod
Bibliografija
Milan MARKOVI: Meunarodnopravna pravila prinudne prirode" ZPFZ 1966, br. 3-4, str.
321-335;}, STUCKI: Jus cogens and the Vienna Convention on theLaw of Treaties Wien -
New York, 1974, 204 p.; A. GOMEZ ROBLEDO: ,,Le/;is cogens international: sa genese, sa
nature, ses fonctions", RCADI 1981 tome 172, pp. 9-217; Sir lan SINCLAIR: The Vienna
Convention on the Law of Treaties, Second Edition, Manchester University Press, 1984, pp.
22-226; L. HANNIKAINEN1. Peremptory Norms (Jus Cogens} in International Law, Helsinki,
1988, 781 p; Ch. TOMUSCHAT and J. M. THOUVENIN (Eds): The Fundamental Rules of
International Legat Order, Nijhoff, Leiden, 2006, X + 471 pages; A. ORAKHELASHVILI-.
Peremptory Norms in International Law, Oxford UP, 2006, 560 pages.
4
Neki pisci nazivaju pravila te vrste i univerzalnim meunarodnim pravom. Po jednome gledi-
tu uglednih pisaca, takva su pravila malobrojna i dijele se u dvije podskupine. Prva su ona koja
su osnova za prava i dunosti erga omnes, a druga koja nemaju tu odliku. Na primjer, u pogledu
potovanja naela zabrane agresije ili nekih temeljnih prava ovjeka, svaka drava ima interes i
moe se oduprijeti krenju takvih pravila od bilo koje druge driave {actio popularis). Naprotiv,
premda sve drave svijeta imaju neke dunosti glede postupanja sa strancima, na krenje te
obveze moe se pozvati samo drava koje je oteeni stranac dravljanin. Prema tome gleditu,
ope meunarodno pravo jest ono koje obvezuje najvei broj drava svijeta, ali ne sve. Ono po-
iva na ugovorima s velikim brojem drava stranaka. Ta pravila imaju tendenciju da prerastu u
univerzalno meunarodno pravo. Cf, Oppenheims International Law, Ninth Edition, Volume I:
Peace, Introduction and Part 1, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, pp. 4-5.
2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA
5
Stare su rasprave o pitanju postoje li i neka regionalna meunarodna prava poput latinskoa-
merikog, afrikog, ili onoga izmeu bivih socijalistikih drava, a koja su bitno razliita od op-
ega meunarodnog prava. Vidi o tome infra, 12. Pravo Europske unije ne spada u tu kategoriju
jer ono ini supranacionalni pravni poredak. Vidi infra, 55, pod 6.
10 Uvod
ma. To su i neka druga graanska i politika prava pojedinaca koja drava ne smije
derogirati ni pod kakvim okolnostima, ak ni u doba rata ili druge izvanredne javne
opasnosti i nude. No i neka od ljudskih prava koja se u tim izvanrednim okolnosti-
ma mogu privremeno derogirati (pravo na osobnu slobodu, na ovjeno postupanje
s uhienim osobama i na pravedno suenje), takoer pripadaju toj skupinu impera-
tivnih pravila, jer se moraju strogo potovati u svim drugim okolnostima.
Svako novo pravno pravilo iz te podskupine ima retroaktivan uinak i dokonava
svaku pravnu situaciju drava prethodno stvorenu ugovorom, zastarom ili na teme-
lju njihovih jednostranih akata. Teko je ak i zamisliti da bi se ta pravna pravila,
npr. ono koje zabranjuje genocid, mogla ubudue dokidati nekom novom normom
iste naravi, kako to inae predvia lanak 53. Beke konvencije.
2.ab. U drugu podskupinu imperativnih pravila ubrajaju se neka koja doputaju
dalekosene iznimke u primjeni. Te su iznimke takoer precizno definirane opim
meunarodnim pravom. Radi se o naelima zabrane agresije i zabrane intervencije
u unutranje poslove drava, te o drugim pravilima koja propisuju temeljna prava i
dunosti svih drava (v. infra, 31. pod (1) i (3)).6
U pravu mora ovamo pripada irok krug imperativnih pravila od kojih drave
ne smiju odstupiti putem posebnih sporazuma, ali koja u vrijeme njihova nastanka
nisu imala retroaktivan uinak. Ona, naprotiv, potuju sva ve steena prava obalnih
drava zasnovana na zastari, historijskom naslovu ili partikularnom obiaju ve na
snazi {npr. pravila o historijskim zaljevima" v. infra, 27 pod c. (ti); i 68 pod 1 (iii)).
Napokon, drave su dune potovati i primjenjivati i neka od graanskih i politi-
kih prava pojedinca na nain koji odaberu i uz znatna ogranienja, a da bi osigurale
nedovoljno definirane ciljeve poput nacionalne sigurnosti" javnog reda" morala"
i sl. To, meutim, dokazuje da takva prava nisu sasvim apsolutna.
2.b. Razliita od gornjih su pravila dispozitivnoga meunarodnog prava (jus
dispositivum). Mnoga pravila opega, i bez izuzetka sva pravila partikularnoga
meunarodnog prava te su naravi. Partikularna pravila koja su stipulirana u
nekom ugovoru njihove stranke mogu se novim zajednikim sporazumom u
svakom trenutku mijenjati ili dokidati,7
s
Presuda Meunarodnog suda o Nikaragvi iz 1986. vrlo precizno je definirala prirodno pravo
na individualnu i kolektivnu samoobranu drava kao izuzetak od naela neagresije,/. C.J. Reports
1986, pp. 102-106, para. 193-201. Nakon to je precizno odredio sadraj naela neintervencije,
Sud je utvrdio da njegovo krenje ne ovlauje na kolektivne protumjere analogne s naelom
kolektivne samoobrane, ibid., pp. 110-111, para. 210-211. U sluajevima tekog krenja ljudskih
prava irokih razmjera u nekoj dravi koja dovode do masovnog pomicanja stanovnitva i izbje-
glitva, sve vie sazrijeva svijest o dunosti meunarodne zajednice da intervenira kako bi se te
pojave to prije dokonale. A ta dunost na humanitarnu intervenciju takoer je odstupanje od
naela koje zabranjuje intervenciju.
7
To, meutim, ne vrijedi za pravila stipulirana u ugovoru koja znae kodifikaciju, ili su se nak-
nadno transformirala u imperativna pravila opega meunarodnog prava. Drava koja bi se po-
vukla iz takvog ugovora ili bi ga otkazala, ne bi se oslobodila obveze na potovanje tih pravila.
2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA 11
Ona ne bi prestala vrijediti kao norme opega meunarodnog prava, ak ako bi takav ugovor
prestao vrijediti izmeu svih njegovih stranaka.
12 Uvod
Napokon, trei pisci sasvim neprecizno pod mekim pravom" razumijevaju prava
drava ugovornica iz neke konvencije koja jo nije stupila na snagu. Ako se ne radi o
privremenoj primjeni zasnovanoj na pravu meunarodnih ugovora, ili ako se neka
od tih pravila ve nisu transformirala u ope obiajno pravo, ne radi se o mekom
pravu" nego o lexferenda, tj. o pravu koje jo nije na snazi (tj. jo nije postalo lex
lato),
3. Napokon, pravila meunarodnoga prava mogu se podijeliti i obzirom na
oblik (formu) u kojemu se oituju. Najvanija je u tome pogledu podjela tih
pravila na ona u pisanom obliku, te na ona koja se oituju u nekom drugom, a
najee u usmenom obliku.
Pravila koja nisu u pisanom obliku mogu biti obiajna pravila, premda se
najee i ona potvruju nekim pisanim aktom poput konvencije o kodifikaciji,
deklaracije Ope skuptine UN-a ili presude Meunarodnog suda. Mogui su
i ugovori sklopljeni u usmenom obliku, ali se i o njima najee sastavlja pisani
dokument poput zapisnika o pregovorima, aide-memoire i sl. U ratu je mogue
sklapati ugovore i znacima. I jednostrane akte, obvezujue za odnosnu dravu,
mogue je oitovati u usmenom obliku poput izjave odgovornog dravnog du-
nosnika na konferenciji za novinare, na televiziji i si. Jednostrani akti mogu se uz
to oitovati i odreenim ponaanjem (praksom) ili uzdravanjem od ponaanja
kada se ono oekuje.
Pravna pravila u pisanom obliku mogu se stipulirati u ugovoru ili izraziti u
drugom meunarodnom instrumentu (rezoluciji Ope skuptine UN-a, presudi
meunarodnog sudskog tijela i si.). Ti tekstovi mogu se sroiti na razliite naine
i iz njihove formulacije moe proizai razliita namjera njihovih sastavljaa s
obzirom na prostornu primjenu pravila sadranih u njima:
(a) Ope konvencije o kodifikaciji meunarodnoga prava redovito sadravaju
naela kojima se potvruju pravila opega meunarodnog prava, ili se oekuje
da njihove odredbe u ta pravila prerastu. Ta su naela sroena u obliku imperso
nalnih (bezlinih) normi, na nain da se domaaj njihove primjene ne ograniuje
samo na stranke ugovora. Tako lanak 9. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.
glasi: Sve drave, obalne i neobalne, imaju pravo da na otvorenom moru plove
brodovi pod njihovom zastavom." Slino sroeni propisi nalaze se i u nekim
deklaracijama Ope skuptine UN-a, a katkad i u presudama i savjetodavnim
miljenjima Meunarodnog suda.
(b) Mnogi ugovori propisuju prava i dunosti samo za njihove stranke, ali
sasvim jednakog sadraja za sve njih. Ne mora uvijek postojati namjera njihovih
stranaka da i takva pravila prerastu u pravila opega obiajnoga meunarodnog
prava. Primjerice, Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz
1948. u svome prvom lanku predvia: Stranke ugovornice potvruju da je
2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA 13
genocid, bez obzira na to je li izvren u vrijeme mira ili u vrijeme rata, zloin
prema meunarodnom pravu; one se obvezuju da e ga sprjeavati i kanjavati."
U znanosti su se ugovori koji su preteito propisivali pravila te vrste nazivali
ugovorima-zakonima {traites-lois, law making treaties, Vereinbarungen),
I takvi propisi, npr. oni iz Briand-Kelloggova pakta iz 1928, ili iz lanka 2. Po-
velje UN-a iz 1945, ili iz Konvencije o genocidu, mogu se transformirati u ope
obiajno meunarodno pravo ako tim ugovorima pristupi velik broj drava.
(c) Napokon, pogodbeni propisi predviaju jednostrane obveze samo za jed-
nu stranku (npr. u mirovnom ugovoru za pobijeenu dravu), ili za svaku od
njih razliite inidbe (npr. u ugovoru o kupoprodaji). Tu nije rije o pravnim
naelima, nego o pravnim poslovima. Takvi se ugovori nazivaju ugovorima--
pogodbama {traites-contrats, treaties as contracts, Vertrage).
Ali vidjet emo da se katkad i izraz izvori" meunarodnoga prava upotre-
bljava kao sinonim za oblik u kojem se pravna pravila pojavljuju. U tome se
smislu govori o ugovornim propisima, o obiajnim pravilima, o opim naelima
prava ili o jednostranim aktima drava.
Bibliografija
Paul DE VISSCHER: Les tendances internationales des constitutions modernes" RCADI1952,
tome 80, pp. 515 ss; Herman MOSSLER: L'application du droit international public par les
tribunaux nationaux" RCADI 1957, tome 91, pp. 619 ss; J. H. W, VERZIJL: Internationa! Law in
Historical Perspective, vol 1, Leyden 1968, pp. 90-183; Antonio CASSESE: Modern Constitutions
and International Law" RCADI 1985, tome 192, pp. 341-473; Benedetto CONFORTI: Cours
general de droit international public" RCADI 1988, tome 212, pp. 21-61; Diritto internazionale,
Quinta edizione, Napoli, 1997, pp. 293-342; Helene TOURARD: L'internationalisation des
constitutions nationales, Pari, 2000, 720 pages.
s
Cf, Juraj ANDRASSY, Boidar BAKOTI, Budislav VUKAS: Meunarodno pravo, 1. dio, Za-
greb, 1995, str. 6.
' Volkerrecht und Landesrecht, Leipzig, 1899, S. 19, 23.
10
Cours de droit International public, premier volume, Pari, 1929, pp. 49-65. Glede stajalita
pisaca na podruju bive Jugoslavije vidi - V. . DEGAN: Odnos meunarodnog i unutranjeg
prava" Naa zakonitost 1965, br. 4, (Zagreb), napose na str. 306-307.
1
Usp. prikaz toga uenja, Charles ROUSSEAU: Droit international public, Tome I: Introduc-
tion et Sources, Pari, 1970, pp. 42-43. Vidi takoer - Paul GUGGENHE1M: Traite de droit
international public, tome I, Geneve, 1953, pp. 25-26.
16 Uvod
Ekstremni pristae toga uenja, kakve se danas gotovo ne moe nai, prizna-
vali su svojoj dravi pravo da se, kada to nae potrebnim, jednostrano razrijei
svojih prije preuzetih meunarodnih obveza. Time su praktino ili do negacije
meunarodnoga prava.
To se gledite neko upiralo na Hegelovo uenje o dravi kao apsolutu. Potkraj
19. stoljea bilo je zastupljeno u nekih njemakih teoretiara u tzv. bonskoj koli
(Alfred i Filip Zorne, Erich Kaufmann, Max Wenzel). Ali je imalo zagovornika i u
drugim zemljama poput Francuske (Decenciere-Ferrandiere) i bivega Sovjetskog
Saveza (Andrej Visinski). Do takvih zakljuaka kadto dolaze pisci ustavnoga prava
kada meunarodne obveze koje je njihova drava slobodnom voljom prihvatila
smjetaju u hijerarhijski odnos njezinih unutarnjih normi.
Teko je zamisliti da bi meu meunarodnim pravnicima netko danas mogao
dosljedno zastupati to stajalite. Za pravnike je svaki slobodno sklopljeni ugovor
izmeu bilo kojih stranaka, ako nema mana pri oitovanju volje i ako ispunjava
neke druge uvjete pravovaljanosti, pravno obvezujui za sve njegove stranke.
Obvezujua osnova svakoga sporazuma lei u opem naelu prava pacta sunt
servanda koje pretpostavlja postojanje i djelovanje nekakvog pravnoga poretka,
meunarodnog ili unutarnjega.
Pristae primata meunarodnoga prava, na temelju razliitih teoretskih po-
lazita, dolaze do zajednikoga zakljuka da obveze drave po meunarodnom
pravu imaju prvenstvo nad njezinim unutarnjim propisima, pa ak i u odnosu na
njezin ustav. Oni zastupaju stajalite da se ni jedna drava ne moe jednostrano
razrijeiti svojih meunarodnih obveza obinom izmjenom svojih zakona. Iz
toga shvaanja proizlazi da bi suci u nekoj dravi, kada primjenjuju unutarnje
propise, morali neprestano imati na umu da njihove odluke ne budu u suprotno-
sti s meunarodnim obvezama njihove zemlje, pogotovo ne s onima iz ugovora.
Jedno od tih shvaanja zastupala je francuska solidaristika ili socioloka kola
(Leon Duguit, Georges Scetle i Nicolas Politis), koja je bila osobito utjecajna u prvoj
polovini 20. stoljea. Prema tome uenju jedini subjekt i krajnji adresat cjelokupnoga
prava, unutarnjeg i meunarodnog, jest ovjek pojedinac. Pravni se odnosi uvijek
svode na odnose izmeu ljudi (bilo kao upravljaa bilo onih kojima se upravlja), koji
su jedini obdareni inteligencijom i voljom. Stoga nema razlike glede odnosa koje
ureuju unutarnje i meunarodno pravo, a i razlika u njihovim izvorima vie je pri-
vidna negoli stvarna. to se tie izvora, to uenje prigovara da se tu mijea porijeklo
normi s nainom na koji su one izraene. Stoga je materijalni izvor cjelokupnoga
prava jedan, a razlika u tzv. formalnim izvorima nije bitna (v. i infra, 56).12 Ali je
meunarodna stvarnost demantirala tvrdnje tih pisaca o tome da su pravne osobe,
kao i sama drava, obine fikcije u pravu.
12
Cf, Georges SCELLE: Precis de droit desgens, Pari, 1944, pp. 6-7; Manuel de droit internati-
onalpublic, Pari, 1948, pp. 4-24 et 77-82.
3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA 17
13
Cf, Hans KELSEN; Principles of International Law, New York, 1952, pp. 190-201, 401-447.
14
Vidi npr., GUGGENHEIM, op. cit. tome I, pp. 21-44. 1 Alfred VERDROSS: Derecho inter-
nacional publico, Madrid, 1957, pp. 65-74, opredijelio se za, kako je naveo, teoriju umjerenoga
monizma s primatom meunarodnoga prava.
Navedeno prema - Charles DE VISSCHER: Theories et realites en droit Internationalpublic,
deuxieme edition, Pari, 1955, p. 11.
18 Uvod
uenjem, i s onim o primatu meunarodnoga prava. Upravo stoga takve iskaze pri-
stae i jednoga i drugog uenja uzimaju kao potvrdu svojih stajalita.16
Sasvim suprotne posljedice imaju te doktrine kada odluuje neko domae sud-
beno tijelo, ali i organ izvrne ili zakonodavne vlasti. Kako smo ve istaknuli, prema
uenju o primatu meunarodnoga prava svaki dravni organ stalno je duan brinuti
se o meunarodnim obvezama svoje zemlje i njegove im odluke ne bi smjele pro-
turjeiti. A, prema dualistikom shvaanju, svi unutarnji dravni organi, osim onih
nadlenih za vanjsko zastupanje njihove zemlje, ne bi se na meunarodno pravo
morali uope obazirati, kao da se ne radi o pravu.
ini se daje s dogmatskoga stajalita ispravan zakljuak o ovoj kontroverzi onaj
Charlesa Rousseaua: Istinska toka razilaenja izmeu monizma i dualizma od-
nosi se jedino na sankcioniranje naela primata meunarodnoga prava, a ne na
neku unutarnju stvarnost: prema monistiko) konstrukciji prihvaa se automatska
abrogacija unutarnjih normi koje su suprotne meunarodnom pravu, dok se prema
dualistikom shvaanju prihvaa pravovaljanost unutarnjih normi koje su meuna-
rodno neregularne, ali - i u tome se potvruje primat meunarodnoga prava - uz
rezervu stavljanja u igru meunarodne odgovornosti drave."17
zemlje, te za njega propie vrste i raspon kazni. Stoga se svako takvo djelo mora
najprije transformirati u zakon da bi ga sudac mogao primijeniti. Dakle na tom se po-
druju jedino ispravnim pokazuje dualistike stajalite sa svim njegovim prethodno
opisanim posljedicama za odgovornost dotine drave kao subjekta meunarodno-
ga prava (vidjeti vie pojedinosti infra, 6, pod 4).
Takoer emo dalje vidjeti da je dualistike stajalite jedino primjenljivo u situ-
acijama sukcesije drava, ako se drava prethodnica s njezinim pravnim poretkom
raspala i prestala postojati.
Uz izloeno, granice i razlike izmeu unutarnjega prava drava i meuna -
rodnog prava sve su manje jasne, a njihovi odnosi postaju sve sloenijima.
18
Do tih zakljuaka dolazi se u uglednom djelu - OPPENHEIM'S International Law, Volurae I,
Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, London, 1992, Introduction
and Part 1, p. 54.
20 Uvod
19
Vidi pojedinosti s navodima iz sudske prakse, OPPENHEIM, op. cit., Vol. I, pp. 56-63; lan
BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 42-46;
STARKE'S International Law, Eleventh Edition, I. A. Shearer, London, 1994, pp. 68-71; AKE-
HURST'S Modern Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter Malanczuk, Lon-
don, 1997, pp. 68-70; Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997,
pp. 105-110.
3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA 21
Tako je u presudi Vrhovnog suda The Paquete Habana iz 1900. bilo, meu osta-
lim navedeno: Meunarodno pravo je nae pravo... Stoga, tamo gdje nema ugovora
ili izvrnog ili zakonodavnoga akta ili sudske odluke, treba se obraati obiajima i
obiajnoj praksi [customs and usages) civiliziranih naroda, a kao njihovim dokazima
djelima pravnika i komentatora..." Ali je isto tako Apelacijski sud u 1988. u sporu
Committee of United States Citizens Living in Nicaragua v. Reagan istakao: nikakav
se akt Kongresa ne moe osporavati na temelju toga to kri obiajno meunarodno
pravo".2" I ameriki sudovi u normalnim okolnostima slijede miljenja koja im daje
izvrna vlast o priznanju strane drave, o teritorijalnim granicama druge drave, o
imunitetu stranih vlada, osoba, korporacija ili brodova od jurisdikcije i sl.
Praksa zemalja iji su pravni sustavi proizali iz engleskoga (Kanada, Australija,
Novi Zeland, Juna Afrika, Indija i veine drugih lanica Commonvvealtha) slina
je prethodnoj.
V. SHAW, op. cit., pp. U4-117; OPPENHEM, op. cit, vol. 1, pp. 74-75.
22 Uvod
Tako npr. lanak 10(1). Ustava Italije iz 1947. predvia da je talijanski pravni po-
redak usklaen s opepriznatim normama meunarodnoga prava. lanak 9. Ustava
Austrije iz 1955. predvia da su opepriznata pravila meunarodnoga prava sastavni
dio austrijskoga prava. Sline se odredbe nalaze se u lanku 28(1). Ustava Grke koji
je stupio na snagu godine 1975; u lanku 29. Ustava Irske itd.
I sudovi u Francuskoj primjenjuju pravila obiajnoga meunarodnog prava te-
meljei se na toki 12. uvoda (preambule) u Ustav iz 1946, koji je potvren uvodom
u Ustav iz 1958. (koji je danas na snazi). Tamo je navedeno: Republika Francuska,
vjerna svojim tradicijama, uskladit e se s pravilima meunarodnog javnoga prava..."
3. Primjena meunarodnih ugovora od organa drava njihovih stranaka.
S obzirom na podjelu nadlenosti u svakoj od drava za sklapanje i ratifikaciju
ugovora, pitanje odnosa ugovora i zakona nije manje sloeno od pitanja primje-
ne nepisanih obiajnih pravila opega meunarodnoga prava u tim dravama.
Ne dovodei u pitanje naelo pacta sunt servanda (v. infra, 19), ovdje emo
samo izloiti na koji se nain rjeavaju u razliitim dravama neki unutarnji problemi
glede potovanja i izvrenja meunarodnih ugovora.
U Ujedinjenom Kraljevstvu vlast sklapanja i ratifikacije meunarodnih ugovora
pripada Kraljici, ali tek na savjet prvoga ministra, ministra Krune, veleposlanika ili
drugih dunosnika.
Tako sklopljeni ugovor automatski ne postaje dijelom engleskoga prava, jer bi to
moglo znaiti da bi Kraljica mogla mijenjati englesko pravo bez privole Parlamenta,
a to bi bilo u suprotnosti s temeljnim naelom (nepisanoga) engleskoga ustavnoga
prava. Iznimke, kada se ne trai suglasnost Parlamenta, jesu ugovori o voenju rata
(ili o objavi rata), jer je to po tradiciji iskljuiva nadlenost Kraljice, ali opet na savjet
njezinih ministara.
Ako neki tako sklopljeni ugovor zadire u privatna prava britanskih graana, ili
povlai izmjene engleskoga prava ili zakona Parlamenta, ili proiruje prava Krune, ili
namee posebne financijske obveze drave, nuno je da Parlament usvoji zakon (ili
rezoluciju) da bi ugovor postao dijelom prava zemlje. Ako zakon ne bi bio prihvaen,
ugovor bi obvezivao Ujedinjeno Kraljevstvo po meunarodnom pravu i zemlja bi po
tome pravu bila odgovorna zbog njegova neizvrenja. Stoga akti Parlamenta obino
prethode samoj ratifikaciji ugovora.
Ako kasniji zakon Parlamenta proturjei ugovoru na snazi, engleski sudovi ne
mogu dati uinak ugovoru. U takvim e sluajevima engleski sudac najee nai
razloga da akt Parlamenta proglasi nejasnim i tumai ga na nain da namjera Par-
lamenta nije bila proturjeiti meunarodnoj obvezi Britanije.
Nakon 1979. engleski sudovi obraaju posebnu pozornost Europskoj konven-
ciji o ljudskim pravima iz 1950. Ujedinjeno Kraljevstvo je stranka te Konvencije,
a presude Europskoga suda za tu su zemiju obvezujue. Ali sama ta Konvencija s
protokolima nije postala dijelom engleskoga prava. Engleski sudovi nalaze naine
da onim propisima iz te konvencije koji nisu sasvim jednaki s engleskim pravom
3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA 23
Vidi prikaz, OPPENHEIM, op. cit, Vol. I, pp. 63-70; AKEHURST, op. at, pp. 67-f
24 Uvod
e pravni uinak nakon to budu objavljeni (lanak 93). lanak 94. Ustava nadalje
predvia da se zakonske odredbe na snazi u Nizozemskoj nee primjenjivati ako nji-
hova primjena ne bi bila u skladu sa samoizvrivim propisima ugovora ili rezolucija
meunarodnih ustanova. To se odnosi i na zakone koji se donesu nakon stupanja
na snagu ugovora ili rezolucija.
Time su nizozemski sudovi dobili ovlast da ne primijene zakone, i to ne stoga to
bi bili protuustavni, nego ako nau da nisu u skladu s ugovorima i rezolucijama. Inae
Nizozemska ne poznaje ustavno sudstvo. No u ustavnoj je proceduri pronaen na-in
osiguranja- Za ratifikaciju ugovora koji su u suprotnosti s Ustavom u Parlamentu se
trai veina potrebna za izmjenu samoga Ustava. Ipak je ta zemlja na taj nain
rijeila pitanje izvrenja svojih obveza koje proizlaze iz lanstva u Europskoj uniji.
U Francuskoj lanak 53. Ustava Pete Republike iz 1958. zahtijeva da se neke
kategorije ugovora {npr. o trgovini, koji zahtijevaju financijske trokove drave, koji
mijenjaju zakone ili se odnose na poloaj pojedinaca), moraju ratificirati ili prihvatiti
zakonom Narodne skuptine. Prema lanku 54, Ustavno vijee moe neki ugovor
proglasiti protuustavnim, i on se potom moe ratificirati ili prihvatiti tek nakon
izmjene samoga Ustava. lanak 55. predvia da valjano ratificirani ili prihvaeni
ugovori nakon njihova objavljivanja imaju snagu jau od zakona (dakle ak i od
kasnijih zakona), ali uz uvjet reciprociteta u primjeni od druge stranke za svaki
ugovor pojedinano.
U Njemakoj lanak 59(2). Osnovnoga zakona zahtijeva da se ugovori o politi-
kim odnosima Savezne Republike, ili koji se odnose na saveznu zakonodavnu nadle-
nost, moraju odobriti saveznim zakonom. Ugovore odobrene na taj nain njemaki
e sudovi primjenjivati neposredno, i to makar one samoizvrive. No, s obzirom
na to da su dio saveznoga prava, ti ugovori nemaju snagu jau od ostalih saveznih
zakona. Stoga kasniji zakon moe imati prvenstvo u odnosu na prijanji ugovor. Uz
sve to, ugovori moraju biti u skladu s Osnovnim zakonom. Tako u toj zemlji obiajno
meunarodno pravo ima na neki nain snagu jau od ugovora te zemlje.
U Belgiji lanak 68. Ustava predvia da trgovinski ugovori i oni koji mogu na-
metnuti obveze dravi ili pojedincima, imaju uinak jedino nakon to ih prihvati
Parlament. Ugovor koji nije tako prihvaen nema uinka u belgijskom pravu i bel-
gijski ga sudovi nee primjenjivati.
Ugovore koji su pravovaljano prihvaeni belgijski sudovi dijele na one koji stva-
raju prava i obveze samo za drave ugovornice, i na one koje je mogue primijeniti
neposredno na pojedince. Samo se na ove, posljednje pojedinci mogu pozvati pred
belgijskim sudovima. Ako su propisno objavljeni, takvi ugovori imaju prednost ak i
u odnosu na kasnije zakone. Inae pravila obiajnoga meunarodnoga prava nemaju
prednost pred belgijskim zakonima.
in pojedinci nisu nikada mogli pred sudovima tih zemalja ishoditi pravdu na
temelju neke od konvencija o ljudskim pravima. To je bilo unato injenici da
su sve te drave bile strankama gotovo svih takvih opih konvencija sklopljenih
pod okriljem UN-a. Naime, propisi o graanskim, politikim i drugim pravima
iz tih konvencija nikada nisu bili transformirani u domae zakone. Uz to su
te drave izbjegavale prihvaati sve meunarodne postupke koji su predviali
pravo pojedinaca da upuuju tube meunarodnim organima.
I u bivoj SFR Jugoslaviji stanje nije bilo bolje, premda je jedan ustavni propis
pruao mogunost odstupanja od toga krutoga i abuzivnoga dualistikoga stajalita,
Naime, lanak 21(2). Ustava SFRJ iz 1974. predviao je da: Sudovi neposredno pri-
mjenjuju meunarodne ugovore koji su objavljeni." Ali nije bio poznat ni jedan sluaj
iz sudske prakse da je neki jugoslavenski sud bio neposredno primijenio neko jasno
pravilo iz neke konvencije o ljudskim pravima namjesto propisa ustavnog, kaznenog
i drugoga prava, koji su namjerno bili sroeni kao nedoreeni ili rastezljivi".
Nakon politikih promjena poetkom devedesetih godina mijenja se odnos
prema meunarodnome pravu i prema samim ugovorima. Veina drava iz toga
dijela Europe uzima ugovore kao sastavni dio svoga prava, a neke im pridaju
snagu jau i od kasnijih zakona.23
Tako Ustav Ruske Federacije iz 1993. u lanku 15{4). predvia sljedee: Ope-
priznata naela i norme meunarodnoga prava i meunarodni ugovori Ruske Fede-
racije init e dio njezina pravnoga sustava. Ako neki meunarodni ugovor Ruske
Federacije ustanovljuje pravila drukija od onih stipuliranih u zakonu, primijenit e
se pravila iz meunarodnog ugovora."24
Ustav Republike Hrvatske iz 1990, dopunjen u 1997, predvia propise o
meunarodnim ugovorima u lancima 132-134. U ime RH ugovore sklapa pred-
siednik Republike, a moe ih u skladu sa zakonom sklapati i Vlada (lanak 132).
Zastupniki dom Sabora potvruje (ratificira) samo one ugovore koji trae:
(i) donoenje ili izmjenu zakona, (ii) meunarodne ugovore vojne i politike
naravi, i (iii) meunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH. No meuna-
rodne ugovore kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izve-
dene iz Ustava RH, Zastupniki dom Sabora potvruje dvotreinskom veinom
glasova svih zastupnika (lanak 133).
23
Vidi - Vesna CRN1: Pravni poloaj meunarodnih ugovora u Republici Hrvatskoj" Vlada-
vina prava J997, br. 1, (Zagreb), str. 17-38; Sinia RODIN: Nesuglasnost zakona s meunarod-
nim ugovorom jest povreda Ustava" ZPFZ1998, br. 1-2, str, 491-493.
3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA 27
2b
Cf, ILM 1992, No. 6, p. 1495.
3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA 29
Ibid., p. 1500. Komisija je tu, meutim, namjerno bila izostavila da je lanak 5. toga ustava na
jednak nain titio teritorij i granice autonomnih pokrajina u bivoj SFRJ.
3
Cf, ILM 1993, No. 6, p, 1596.
30 Uvod
Bibliografija
C. van VOLLENHOVEN: The Three Stages in the Evolution ofthe Law ofNations The Hague,
1919, 102 pages; A. de LA PRADELLE: Mattres et doctrines du droit des gens, 2e edition, Pari,
950,441 pages; Antonio TRUYOL: Doctrines contemporaines du droit des gens, Pari, 1951,106
pages; International Law and the Grotian Heritage, The Hague, 1985, 367 pages; V. . DEGAN:
-Prirodno i pozitivno pravo" ZPFZ 1987, br. 1, str. 37-78; L'affirmation des principes du droit
naturel par la Revolution Fran^aise - Le projet de Declaration du Droit des Gens de l'Abbe
Gregoire" Annuaire francais de droit international 1989, pp. 99-116; Antonio TRUYOLYSERA:
Histoire du droit international public, Pari, 1995, 188 pages; V. . DEGAN: Pregled razvitka
znanosti meunarodnoga javnoga prava u Hrvata", I. dio, Vladavina prava 1999, br. 6, str. 103-
27; II. dio, Vladavina prava 2000, br. 1, str. 51-75; ,,An Essav on the Doctrine of International
Law in Croatia and the former Yugoslavia" Baltic Yearbook of International Law 2007, Volume
7, pp. 177-186.
(a) Jus gentium u rimskome pravu. Naziv jus gentium, koji se upotrebljava
za meunarodno pravo, prvobitno je nastao u rimskome pravu. Rimska dr-
ava, meutim, osim u svojoj ranoj povijesti, i to u vrlo rijetkim sluajevima,
nije odravala odnose s drugim dravama na temelju jednakosti.29 Rimljani su
izgraivali svjetsko carstvo (imperij) i oni su pokorenim narodima nametali
svoje pravo i svoju civilizaciju.
Stoga jus gentium u rimsko doba nije bio skup pravila koja bi ureivala od-
nose izmeu jednakih i neovisnih drava poput suvremenoga meunarodnog
prava. Jus gentium je bio dio unutarnjega prava rimske drave, ali sa zajednikim
crtama s opim naelima prava koja su danas jedan od izvora opega meuna-
rodnoga prava. Pravila jus gentium stvarala su se poglavito u praksi rimskoga
suca praetom peregrinusa, koji je presuivao u trgovakim sporovima izmeu
rimskih graana i peregrina, tj. pripadnika pokorenih naroda pod rimskom
vlau, ili u sporovima izmeu samih peregrina.30
Rimski su graani bili podvrgnuti njihovu vlastitom pravu: jus civile ili jus
Quiritum, koje je bilo vrlo formalistiko i djelomino sakralne naravi, jus gen-
tium se, naprotiv, sastojao od pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju
univerzalnu (openitu) primjenu i da ih priznaju svi narodi i svi ljudi bez obzira
na dravnu pripadnost ili oblik civilizacije.
Rimski pravnik Gaj u svojim Institucijama izvrio je podjelu cjelokupnoga
prava na jus civile, koje svaki narod stvara za svoje potrebe, te na jus gentium
koje je zasnovano na prirodnom razumu (natumlis ratio) i koje je zajedniko
svim narodima. Rimski narod, prema Gaju, djelomino primjenjuje svoje vlastito
pravo (Jus civile), a djelomino pravo zajedniko svim narodima (jusgentium).7'1
Mnogi rimski pravnici nisu inili razliku izmeu jus gentium i jus naturale,
tj. prirodnoga prava koje su poeli izgraivati jo grki filozofi stolci. Oni su
smatrali da su pravila prirodnoga prava zasnovana na naravi ovjeka kao razu-
mnog, drutvenog i prirodnog stvorenja, i da ta pravila nuno ureuju ljudsko
ponaanje. Budui da su se smatrala jednostavnima i razumnima, vjerovalo se
da ta pravila prirodnog prava imaju openitu primjenu. Prema klasinome rim-
skom pravniku Ulpianu, prirodno je pravo ak ono koje priroda ui sve ivotinje,
koje dakle nije ogranieno samo na ljudsku vrstu.32
29
Opirnije o odnosima Rima s drugim narodima i dravama vidjeti B. EISNER i M. HORVAT:
Rimsko pravo, Zagreb, 1948, para. 17, str. 53-59.
i0
O ulozi koju je imaopraetor u stvaranju rimskoga prava v, ibid., para. 8. c, str. 33-34; para. 22,
str. 63-64.
31
Cf, GAJ: Institucije, Beograd, 1982, str. 31.
32
Cf, EISNER-HORVAT, op. cit, para. 2, 3b, str. 7-9.
4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA 33
Naela jus gentium kao dijela pozitivnoga rimskog prava imala su snaan
utjecaj na kodifikaciju cjeloukupnoga rimskog prava u doba cara Justinijana (527
-565. A. D.). Na taj nain pravila iz jus gentium nadivjela su rimsku dravu i
Bizant. Ona su se stoljeima neposredno primjenjivala u mnogim drutvima,
sve do kodifikacije graanskoga prava u 19. stoljeu. No mnoga su od tih pravila
bila potom preuzeta u graanske zakonike modernih drava. Slian utjecaj ta
su pravila imala od 17. stoljea na meunarodno pravo, a potom od 19. stoljea
putem analogije s graanskim pravom drava.
(b) Boansko, prirodno i pozitivno pravo u djelu sv. Tome Akvinskoga.
U srednjemu vijeku u Europi, prije reformacije poetkom 16. stoljea, karakte-
ristina za meunarodne odnose bila je odsutnost suverenih drava u moder-
lome znaenju. Umjesto nacionalnih i teritorijalnih drava postojala je feudalna
organizacija drutva zasnovana na uzajamnim pravima i dunostima sizerena
i vazala s obzirom na dranje i uivanje zemlje. Feudalizam se poeo razvijati
od Karla Velikoga s kraja 8. i poetka 9. stoljea. Crkva je u tome razdoblju bila
gotovo jedini ujedinjujui faktor drutva i ona je imala ak jau kohezivnu snagu
od slabe vlasti cara i Svetoga Rimskoga Carstva.33
U 12. stoljeu unutar Crkve razvila se tzv. hijerokratska doktrina o papi kao
Kristovu vikaru. Prema tome uenju, praktino je bila naputena podjela papine
duhovne i svjetovne vlasti. Smatralo se da papi nitko ne moe suditi i da on ima pot-
punu slobodu da mijenja zakone, ak i one koje su donosili njegovi prethodnici. On
je mogao izopivati iz Crkve vladare, kraljeve, pa i samoga cara. Smatrao je da ima
pravo ponitavati ugovore izmeu kraljeva, dokidati svjetovne zakone i nalagati kra-
ljevima a upuuju vojsku u pomo drugim kraljevima ili protiv pogana i heretika.34
Ta apsolutna papinska vlast nije se dugo mogla odrati, ak ni na doktrinarnoj
osnovi. Da se odrala, Katolika bi crkva poput mnogih svjetovnih drava i insti-
tucija bila propala.
53
Objanjenje feudalnih odnosa u srednjem vijeku daje J. L. BRIERLY: The Law ofNations, Sixth
Edition, Oxford, 1963, pp. 2-7.
" Cf, Walter ULLMAN: A History oJPolitical Though: The Middle Ages, Penguin Books 1965,
pp. 100-115.
34 Uvod
35
Ibid., p. 174. Vidi opirnije prikaze uenja svetoga Tome, Grotiusa i Vattela, uz mnogo vie
navoda iz njihovih djela - V. D. DEGAN: Prirodno i pozitivno pravo" Zbornik Pravnog fakulteta
u Zagrebu, 1987, br. 1, str. 37-60.
31i
St. Thomas AQUINAS, Summa Theologiae (latin text with english translation), Thomas Gil-
by O. P., Blackfriars 1964 - 1966, vol. 28, la 2ea, 91, 2.
w
Ia2ae,93,l.
3S
Ia2ae,93, 5.
89
Ia2ae,93, 1.
40
Ia2ae,91,4.
41
Ia2ae,91,2.
42
Ia2ae,95,5.
4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA 35
makar glede nekih openitih naela prirodnoga prava.43 Prema Tomi, temeljno
pravilo prava jest da treba initi dobro i teiti dobru, a izbjegavati zlo" i na tome
pravilu zasnivaju se sva druga pravila prirodnoga prava.44
Za ovjeka je prirodno da bude drutvena i politika ivotinja i da ivi u zajed-
nici, i to je istinitije za njega negoli za bilo koju drugu ivotinju, to je injenica koju
pokazuju njegove prirodne potrebe."115 Ali zajedniki drutveni ivot mnogih ljudi
ne bi se mogao odrati ako netko ne bi imao vlast da postie dobro."46
Po Tomi, (svjetovna) vlast postoji da bi ouvala unutarnji mir graana koliko
se to moe postii putem zakonodavstva potkrijepljenog sankcijama, da bi se
brinula za obranu drutva, za unapreenje moralnog blagostanja graana i da
bi im osigurala dovoljno materijalnih dobara za njihove potrebe.
Time smo doli do ljudskoga (pozitivnog) prava. Neke su njegove zapovijesti izve-
dene poput zakljuaka neposredno iz prirodnoga prava. Na primjer, zapovijest Ne
ubij" moe se izvesti iz one Ne uini nikomu zlo'! Druge se zasnivaju na tumaenju
prirodnoga prava. Primjerice, prirodno pravo propisuje da se zloin mora kazniti, a
da nita ne navodi hoe li ovo ili ono biti kazna. Izvrena je kazna dakle neto poput
odreenoga oblika pridodana prirodnomu pravu.4' Stoga je glavna svrha ljudskoga
prava da jasno definira prirodno pravo i da ga podvrgne vremenskim sankcijama.
To takoer znai da zakonodavstvo mora biti u skladu s prirodnim pravom.
Ljudski pozitivni zakoni su pravedni ili nepravedni. Ako su pravedni, oni po sudu
savjesti imaju obvezujuu snagu Vjenoga prava iz kojega proizlaze... Zakoni su
nepravedni po dvama nainima: ako su protiv onoga to je estito u ljudskim poj-
movima, te protiv Bojih prava. Oni su suprotstavljeni dobru po trima... osnovama:
kada vladar oporezuje svoje podanike prije zbog svoje vlastite pohlepe ili samoljublja
negoli za ope dobro; kada on propisuje neki zakon preko ovlasti koja mu je povje-
rena i kada, premda su usmjereni na ope dobro, zakoni vre nepravinu raspodjelu.
To su nasilje prije negoli pravo;.."48
Meu nekoliko elemenata koji ine bit ljudskoga prava prvi je onaj da ono
mora ovisiti o prirodnome pravu. I po toj osnovi pozitivno pravo i pravda
podijeljeno je na jus gentium i na/Ms civile, i sukladno tomu na dva postupka
izvoenja iz prirodnoga prava... Vod jus gentium potpadaju one zapovijesti koje
su izvedene iz zakljuaka iz prirodnog prava, poput onih koje zahtijevaju pravdu
u kupnji i prodaji i si., bez kojih ljudi ne bi mogli ivjeti zajedno u drutvu. To
43
Ia2ae,93,2.
44
Ia2ae,94,2.
45
Cf., De regimene principium, 1,1.
46
Ia2ae, 96,4.
47
Ia2ae,95,2.
43
la 2ae, 96, 4.
36 Uvod
49
Ia2ae,95,4.
5U
Op. cit, supra, p. 184.
4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA 37
Hugonis Grotii, Dejure belli acpacis libri tres, Jenae 1680, Lib. I, Cap. I, X, 1.
Lib. I, Cap. 1, X, 5.
Lib. I, Cap. I, XV-XVlt
38 Uvod
U okviru ljudskoga voljnog prava postoji civilno pravo" {jus civile) koje
proizlazi iz svjetovne (graanske) vlasti, i koje propisuje drava. To dakle nije
graansko pravo u dananjemu znaenju, nego neka vrsta javnoga prava koje
proizlazi iz dravne vlasti. Prema Grotiusu, uz to, civilno pravo" postoje jo
dva ljudska voljna prava. Jedno je ue, a drugo je ire od civilnoga prava" Prvo
je podlono pravu drave, tj. civilnom pravu", i obuhvaa zapovijedi koje otac
izdaje sinu ili gospodar robu ili sluzi.54
Pravo ire od civilnoga prava" jest ljudsko voljno meunarodno pravo (jus
gentium). Ono je steklo obvezatnu snagu putem volje svih naroda, ili makar nji-
hove veine. Pri tome Grotius naglaava veine" jer, osim prirodnog prava, koje
neki takoer nazivaju meunarodnim pravom, gotovo je nemogue nai drugo
pravo koje je zajedniko svim narodima. Naime, esto ono to je meunarodno
pravo u nekom dijelu svijeta, to nije u drugome, kao glede ratnih zarobljenika.53
Meunarodno se pravo dokazuje na isti nain kao i nepisano civilno pravo",
i to na temelju produljene prakse i svjedoenja strunjaka. To je pravo dakle
proizvod vremena i pukog obiaja.
Ve u uvodu svoga djela Grotius je dao ire objanjenje meunarodnoga prava:
Kao to zakoni svake drave imaju u vidu njezine vlastite probitke, pristanak svih
drava, ili makar njihove veine, mogao je proizvesti odreene zajednike zako -
ne izmeu njih. Oito je da su se tako ustanovili zakoni koji za svrhu imaju pro-
bitak, ne svake drave pojedinano, nego velike zajednice drava (magnae illius
universitatis)'^
U samome prvom paragrafu svoga djela Grotius spominje obiaje popraene
preutnim sporazumom ljudi. Stoga, kada Grotius raspravlja o jus gentium kao o
voljnom pravu, on zapravo ima u vidu obiajno pravo ustanovljeno preutnim spo-
razumom svih ili veine naroda. Nije sigurno da u to pravo ubraja takoer i sadraj
onoga to je nekolicina drava ili vladara sklopila u ugovoru, jer svatko je duan
izvravati svoja obeanja na temelju prirodnoga,57 a ne ljudskoga voljnog prava.
Tako je jus gentium po Grotiusu neto sasvim razliito od jus gentium u rim-
skome pravu ili u spisima Tome Akvinskoga. U rimskome pravu to je bio skup
pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju univerzalni domaaj, i kao takvo
bilo je dio jus naturae (kako ga je nazvao Grotius). U Grotiusovu znaenju i sve
do dananjih dana, jus gentium je javno pravo na koje su pristale drave i koje
ureuje njihove uzajamne odnose.
r4
' Lib. I, Cap. i. XIV.
55
Lib. I, Cap. I, XIV, 4, i Lib. III, Cap. VII.
56
Prolegomena, 17.
57
Prolegomena, 8,15.
A. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA 39
* Prolegomena, 40.
Onima koji se posebno zanimaju za utjecaj Grotiusova uenja na stvaranje pravila pozitivnoga
I Eunarodnog prava moe se preporuiti knjiga - C. van VOLLENHOVEN: The Three Stages in
m Evolution ofthe Law of Nations, Martinus Nijhoff, The Hague, 1919.
40 Uvod
Mnoga bi Vattelova gledita bila vrlo zanimljiva za ovaj prikaz, posebice o pravu
nude, njegovo uenje o dunosti drava da pridonose srei i usavravanju drugih, o
podjeli prava na savreno i nesavreno i o posljedicama koje iz te podjele proizlaze.60
Ovdje valja istaknuti da se, kao vicarac, Vattel zalagao za jednakost svih
drava. Mala republika, po njegovu miljenju, nije manje suverena od najmo -
nijega kraljevstva.61
Za Vattela meunarodno pravo {droit desgens) po porijeklu nije nita drugo
negoli prirodno pravo primijenjeno na narode (nacije)/'" Ono je nepromjenljivo, 63
i narodi ga ne mogu mijenjati svojim ugovorima, ne mogu ga se osloboditi
svojim ponaanjem niti se uzajamno mogu osloboditi od njegova potovanja". 64
Ukratko, ono bi bilo neka vrsta jus cogens u modernome znaenju.
Ali primjena nekoga pravila ne moe biti pravedna i razumna ako se ne uzmu
u obzir razlike izmeu subjekata na koje se ono primjenjuje. Drava ili graansko
drutvo vrlo je razliit subjekt od pojedinca, pripadnika ljudske rase; ... Stoga isto
openito pravilo kada se primjenjuje na dva subjekta ne moe proizvesti jednaku
odluku, kad su subjekti razliiti..."65
Postoje stvari koje su po sebi pravedne, i doputene su nunim meunarodnim
pravom, o kojima se drave mogu meusobno dogovoriti i koje mogu potvrditi
i provesti svojim inima i obiajima."66 To pravo Vattel naziva droit necessaire, tj,
nunim pravom koje se sastoji u primjeni nepromjenljivoga prirodnog prava. Dr-
ave imaju pravo traiti njegovo izvrenje, a krenje tih pravila opravdava sve vrste
samopomoi.
Ali ima i drugih stvari neodreene naravi glede kojih primjena nunoga prava
nije sigurna. Kao posljedica... slobode i neovisnosti, svakomu narodu pripada da
sam donese svoj sud to mu nalae savjest - to moe, a to ne moe uiniti - i to
mu dolikuje ili ne dolikuje da uini; i naravno, samo njemu preostaje da ispita i da
odredi moe li uiniti neku uslugu drugomu narodu, a da ne zanemari obvezu koju
duguje prema samome sebi'.6'
Pozitivno meunarodno pravo koje proizlazi iz volje naroda Vattel je po-
dijelio na tri vrste; (a) voljno pravo {droit volontaire), koje proizlazi iz pretpo-
60
O tome ima vie u naemu radu Prirodno i pozitivno pravo" Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu 1987, br. 1, str. 56-60.
61
Prelim., 18.
62
Prelim., 6.
6i
Prelim., 8.
64
Prelim., 19.
65
Prelim., 6.
66
Prelim., 9.
K
Prelim., 16, 21.
4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA 41
Prelim., 27.
42 Uvod
bilo kakvoj vrsti prirodnoga prava koje bi joj nalagalo kako se treba ponaati u
odnosima sa sebi jednakim dravama.
Iz toga je proizaao koncept prava kao iskljuivoga proizvoda volje drava,
bilo da je rije o pravu jedne drave bilo o meunarodnome pravu. Prema tom
shvaanju, ni jedna drava ne moe biti obvezana nikakvim pravom na koje
nije dala svoj pristanak. Mogua su samo dva izvora meunarodnoga prava:
ugovor koji drave prihvaaju izriito, te obiaj na koji one daju svoju preutnu
suglasnost {tacitus consensus).
itava ta voluntaristika doktrina sadrana je u navodu iz presude prijeratnoga
Stalnog suda meunarodne pravde u parnici Lotus iz 1927. (Francuska/Turska), na
koji se njezini zastupnici pozivaju sve do naih dana: Meunarodno pravo ureuje
odnose izmeu neovisnih drava. Pravna pravila koja obvezuju drave proistjeu
dakle iz njihove slobodne volje, izraene u konvencijama ili u obiajima za koje se
openito smatra da sadravaju naela prava, a koji su ustanovljeni s ciljem da ureuju
koegzistenciju (suivot) tih neovisnih zajednica ili u svrhu postizanja zajednikih
ciljeva. Ogranienja neovisnosti drava ne mogu se dakle pretpostavljati" (SeriesA,
No. 1, p. 18).
Takav pozitivizam, koji se svodio na voluntarizam, bio je zapravo odraz po-
treba graanskoga drutva od poetka 19. stoljea. Narasli trgovaki i politiki
odnosi drava nisu se vie mogli upirati na izrazito subjektivne iskaze pravila
prirodnoga prava koja je svaki pisac stvarao za sebe slijedei svoje vlastite za-
kljuke o onome to je diktat razuma" ili prirodno stanje ovjeka" Ti su se za-
kljuci mogli meusobno vrlo razlikovati, a na to je posredno upozorio i Vattel.
Novi meunarodni odnosi bili su mogui samo na temelju preciznih pravila
pozitivnoga prava. Iz toga je proizaao prije spomenuti pokret kodifikacije gra-
anskoga prava. Iz tih razloga proizalo je inzistiranje na prihvaenim pravilima
i odbacivanje prirodnoga prava u cjelini. ] tako, kako je naglasio J. L. Brierlv:
istinski doprinos pozitivistike teorije meunarodnog prava bilo je inzistira-
nje na tome da se pravila toga sustava moraju utvrivati promatranjem prakse
drava, anea priori dedukcijama"69 Po Charlesu De Visscheru, pozitivistike
teorije imafe su nespornu zaslugu u davanju precizne i openito tone slike
meunarodnih odnosa u razdoblju relativne politike stabilnosti 19. stoljea.70
Negativni aspekt toga razvoja ogledao se u prenaglaenom pridavanju va-
nosti suverene volje drava, koja nije ograniena nikakvim viim pravom. Pravo
je moglo biti sasvim nehumano, i to kako u svojemu sadraju, tako i u primjeni.
^ J. L. BRIERLY: The Law ofNations, An Introduction to the International Law oi Peace, Sixth
Edition, Sir Humphrey Waldock, Oxford, 1963, p. 54.
70
Charles De V1SSCHER: Theories et realites en droit International public deuxieme edition,
Paris, 1955, p. 55.
4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA 43
Bibliografija
Abbe de MABLY: Le droitpublic de l'Europe, fonde sur les traites, nouvelle edition, tomes I-
III,
Geneve, 1776; Franz (Franjo) LISZT: Meunarodno pravo, Zagreb, 1904, str. 9-25; James-Brown
SCOTT: Les Conferences de la Paix de La Haje, Pari, 1927,692+102 pages; Arthur NUSSBAUM:
A Concise History ofthe Law ofNations, New York, 1950, 361 pages; Max SOERENSEN
(Ed.):
Manual of Public International Law, London, 1968, (Clive Parry) pp. 8-67; V. . DEGAN:
"Razvoj sistema kolektivne sigurnosti" JRMP 1972, br. 2-3, str. 223-261; AKEHURST'S
Modem
Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter Malanczuk, London, 1997, pp. 9-34;
Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 12-53;
Nguven
QUOC DINH: Droit International public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain Pellet,
8e
edition, Paris, 2009, pp. 51-94.
Pri tome se uzima u obzir da su preeste reforme srednjega obrazovanja na ovim prostorima
uvijek ile na oitu tetu uenja ope povijesti, ali i zemljopisa i drugih znanja nunih za
studij meunarodnoga prava.
Dijelovi Istre pod Habsburzima bili su ukljueni u Carstvo, ali ne i ostala Hrvatska, kao ni
Maarska. Ni Mletaka Republika nije pripadala Carstvu, a ona je tada vladala nad veim di-
jelom hrvatske obale i otoka, s izuzetkom Trsta, Rijeke, Hrvatskog primorja te Dubrovake Re-
publike
46 Uvod
Parikim ugovorom iz 1763. Francuska pod Louisom XV. gubi u korist En-
gleske Quebec u Kanadi (ostaju joj samo dva ribarska otoia Saint-Pierre-et--
Miquelon, koji su danas francuski prekomorski teritoriji), te sve posjede u In-
diji, osim Pondichervja, koji u 1954. predaje neovisnoj Indiji. Pruska je izala iz
toga rata kao europska velesila na raun Austrije.
U 1788. Engleska poinje kolonizirati Australiju. U 18. stoljeu, uz panjolsku, i
vedska postaje drugorazrednom silom nakon poraza od ruskog cara Petra Velikoga
u bitci kod Poltave 1709. Mirom u Nvstadtu 1721. Rusija postaje priznata europska
velesila nakon to je od vedske stekla Livoniju (danas Estoniju i sjevernu Latviju} i
dio Karelije. Kuuk-Kajnardijskim mirom iz 1774. s Osmanlijskim Carstvom ona
stjee protektorat nad dunavskim kneevinama Vlakom i Moldavijom (danas u
Rumunjskoj).
Potkraj 18. stoljea dolazi do dviju podjela teritorija Poljske izmeu njezinih
susjeda Austrije, Rusije i Pruske (1772, 1793), sve dok pri treoj podjeli ostatka
u 1795. Poljska prestaje biti dravom, i to sve do 1918. godine.
Pri kraju toga stoljea, nakon Deklaracije o neovisnosti (1776), trinaest bri-
tanskih kolonija stvara Sjedinjene Amerike Drave. Ta drava dobiva meuna-
rodno priznanje u 1783. Britansko-amerikim ugovorom (Jay Treaty) iz 1794.
o rjeavanju sporova proizalih iz minulog rata otpoinje moderno
arbitrano
rjeavanje meudravnih sporova.
Na temelju deklaracije ruske carice Katarine II. iz 1780. stvara se Liga oruane
neutralnosti (uz sudjelovanje Rusije, Danske, vedske, Nizozemske, Austrije, Por-
tugala i Kraljevine Dviju Sicilija), a protiv britanskog ometanja njihove plovidbe i
trgovine. Ta deklaracija predviala je, meu ostalim: slobodu plovidbe neutralnih
brodova izmeu luka i uzdu obala zaraenih drava bez smetnji; roba u vlasnitvu
zaraenih drava na neutralnim brodovima zatiena je, osim kontrabande (oruja,
streljiva, baruta i vojnike opreme); blokada neprijateljske luke mora biti efikasna
i initi stvarnu opasnost za brodove koji je ele probiti; te da se sva gornja naela
moraju primjenjivati u postupku pred pljenovnim sudovima zaraenih drava.
Taje liga rasputena u 1783. Druga Liga opet je na zagovor Rusije bila ustanov-
ljena u 1800, ali ni ona nije bila duga vijeka.
3. Kraj 18. i 19. stoljee. Francuski vojni pohodi proizali iz Revolucije koja je
izbila 1789. te Napoieonova osvajanja, nisu doveli do napretka meunarod-
noga za prava.
Britanska kontinentalna blokada Europe i francuska reakcija na nju bile su
oit uzmak toga prava u meunarodnoj praksi.
To burno razdoblje od etvrt stoljea zavrava Bekim kongresom 1814 -
1815, na kojemu su bile zastupljene sve europske zemlje, osim Turske i pape.
Na tom je kongresu stvorena Kraljevina Nizozemska (obuhvaala je i
dananju
48 Uvod
Turska je bila primljena u Europski koncert" koji time makar formalno prestaje
biti savezom iskljuivo kranskih drava. Rusija je bila udaljena s ua Dunava (koje
je stekla 1829), i morala je pristati na neutralizaciju" Crnoga mora. Te se obveze
ona bila oslobodila odmah nakon francuskog poraza u ratu s Pruskom u 1871. Po-
lusuvereni vazalni poloaj pod europskim nadzorom bio je priznat osmanlijskim
pokrajinama Vlakoj, Moldaviji i Srbiji.
Parikom pomorskom deklaracijom usvojenom na toj konferenciji bilo je
zabranjeno korsarenje. Njome je zatieno privatno vlasnitvo robe u prijevo-
zu morem u doba rata, uz izuzetak kontrabande. Da bi obvezivala, proglaeno
je da blokada mora biti efektivna, tj. da je provode snage dovoljne za stvarno
sprjeavanje pristupa neprijateljskoj obali.
U razdoblju koje slijedi Azija je bila prostor europskog irenja. U 1858. Britanija
preuzima neposrednu upravu nad Indijom namjesto Istono-indijske kompanije.
Iste godine ona Kini namee ugovor kojim unutranjost te zemlje otvara europskim
trgovcima i misionarima. Rusija zauzima podruje rijeke Amur sjeverno od Kine,
te se pribliuje Indiji podinjavajui kanate Khiwa i Buhara svojemu sizerenstvu.
U 1863. Francuska dolazi na ue rijeke Mekong i otpoinje osvajanje Indokine
(dijelova Vijetnama, te poslije Laosa i Kambode). U 1863. Britanija predaje Grkoj
upravu nad Jonskim otocima (Krf, Cefaloniju, Zante, Leukade i Itaku).
U to vrijeme ujedinjuje se Italija. U 1861. kralj Pijemonta Viktor-Emanuel
proglauje se kraljem Italije, ujedinjujui itav Apeninski poluotok, osim Vene-
cije i Rima, koje je bila okupirala Francuska jo od 1849.
Patnje i stradanja ranjenika u bitci izmeu francuske i austrijske vojske kod
Magente i Solferina u 1859. u sjevernoj Italiji potaknuli su organiziranje prvih
nacionalnih drutava Crvenog kria, te usvajanje prve Konvencije o poboljanju
sudbine ranjenika u vojskama na kopnu, potpisane u enevi 22. kolovoza 1864.
U to doba pada i osnivanje prvih tzv. administrativnih unija izmeu drava,
pretea stalnih meunarodnih organizacija. U 1864. osniva se Geodetska unija;
u 1865. Telegrafska unija; u 1874. Opa potanska unija koja je poslije promije-
nila ime u Svjetski potanski savez itd. (v. infra, 48 pod 3).
U Austrijsko-pruskom ratu 1866. pobjeuje Pruska. Njemaka se konfedera-
cija raspada, a Austrija je udaljena iz njemakih poslova. Pod vodstvom Pruske
ustanovljuje se Sjevernonjemaka konfederacija. Francuska se ne uspijeva do-
kopati Luksemburga. Na Londonskoj konferenciji 1867. proklamirana je trajna
neutralnost Luksemburga. Nakon evakuacije pruske vojske u njemu se rue
utvrde i Luksemburg postaje i demilitariziranom dravom.
Nakon poraza protiv Pruske Austrija gubi preostale teritorije u Italiji. U1867.
ona se Austro-ugarskom nagodbom transformira u realnu uniju. Ugarsko-hr-
vatskom nagodbom iz 1868. Hrvatska-Slavonija (bez Istre i Dalmacije koje su
50 Uvod
Teritorijalno su bile proirene: Italija (na Juni Tirol, Trst, Slovensko primor-
je, Istru, Zadar, te otoke Cres, Loinj i Lastovo), Rumunjska (na Transilvaniju), te
Belgija (Eupen i Malmedv). Francuska je oslobodila Alzas i Lorenu. Raspadom
Osmanlijskoga Carstva, uz modernu laiku Tursku, nastala je nova drava He-
djaz (Jemen), a neto kasnije i Saudijska Arabija. Preostale su bive osmanlijske
pokrajine privremeno potpale pod sustav mandata europskih sila u okviru Lige
naroda (vidjeti infra, 37, pod 3).
Pobijeene drave Austrija i Maarska teritorijalno su bile vrlo umanjene.
Njemaka je manje ili vie bila zadrala prostore nastanjene preteito etnikim
Nijemcima, ali je bilo sprijeeno da se Nijemci iz bive Austro-Ugarske (oni iz
Austrije te oko tri milijuna Nijemaca nastanjenih u ekim Sudetima) pripoje
Njemakoj. U to su doba Nijemci to smatrali izdajom naela samoodreenja
naroda.
Oktobarska revolucija (od 7. studenoga 1917) dovela je u Rusiji, te neto
kasnije u okolnim zemljama (Ukrajini, Bjelorusiji i na Kavkazu) sovjetsku vlast,
koja e trajati sve do 1991. godine, dakle vei dio 20. stoljea.
Versailleska mirovna konferencija odrava se u 1919. i zavrava 28. lipnja te
godine potpisivanjem (Versailleskog) Mirovnog ugovora s Njemakom. Potom
se potpisuju posebni mirovni ugovori, i to: 10. rujna u Saint-Germain-en~Layeu
s Austrijom; 27, studenoga u Neuillvju s Bugarskom, te 2. lipnja 1920. u Triano-
nu s Maarskom. Bio je pripremljen i mirovni ugovor s Turskom u Sevresu u
1920, koji nije stupio na snagu. S tom je zemljom za nju znatno povoljniji ugovor
bio sklopljen u Lozani u vicarskoj 24. srpnja 1923.
Svi ti mirovni ugovori bili su nametnuti pobijeenim dravama. Njima nije
bilo doputeno da raspravljaju o njihovim odredbama. Svi su oni sadravali
tekstove Pakta Lige naroda i propise o osnivanju i djelovanju Meunarodne
organizacije rada.
5. Liga naroda (1920 - 1946) (v. i infra, 51 pod 3). Djelovala je nakon
Prvoga svjetskog rata, ali nije bila kadra prevenirati nove sukobe, te tako ni
izbijanje Drugoga svjetskog rata. Glavni poetni udarac Ligi bilo je odbijanje
Senata Sjedinjenih Amerikih Drava da ratificira Versailleski i druge mirovne
ugovore. Time ta velika sila nije nikada bila lanicom Lige naroda. Britanija i
Francuska osjeale su se zbog toga izdanima u svojim oekivanjima, jer je na
njih pao preteit teret obveza iz Pakta Lige.
Neke od oruanih sukoba Liga je uspijevala lokalizirati i potom dokonati. Na-
kon to su grke postrojbe izvrile upad u Bugarsku u listopadu 1925, Vijee Lige
bilo je nametnulo primirje i povlaenje agresora, te potom grku isplatu reparacija
Bugarskoj. Poto su pak peruanske postrojbe 1932. okupirale kolumbijsku pokrajinu
5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA... 55
Letizia, i taj je spor Vijee Lige rijeilo u 1934. U istoj, 1932. Paragvaj je napao Boli-
viju u oblasti Chaco. Rat je bio trajao do 1935, kada je sklopljeno primirje, a spor je
bio rijeen arbitranom presudom iz 1938.
No bilo je vie sukoba u koje je bila umijeana neka stalna lanica Vijea Lige,
u kojima je Liga bila zakazala. Japanjeul931. i 1932. okupirao kinesku pokraji-
nu Manduriju. Izdvojio ju je iz Kine, a u fantomskoj dravi Mandukuo" doveo
ie na prijestolje svrgnutoga kineskog cara. Na poetku te agresije Skuptina Lige
:z eneve je poslala tzv. Lvttonovu komisiju (istrano povjerenstvo), koja je do
Mandurije putovala devet mjeseci. Kada je onamo stigla, satelitski je reim ve
bio uspostavljen. Japan je u veljai 1933. bio napustio lanstvo u Ligi, odbijajui
sve prijedloge za mirno rjeenje.
Odluujui udarac povjerenju u sustav Lige naroda bila je agresija faistike
Italije protiv Abesinije (danas Etiopije) u listopadu 1935. Vijee Lige uvelo je
djelomine ekonomske sankcije protiv Italije. To ovu nije bilo omelo da nastavi
s osvajanjem uz upotrebu otrovnih plinova protiv abesinskih vojnika i civila.
Nakon talijanskog osvajanja Addis Abebe u 1936, Skuptina Lige bila je obu-
stavila ekonomske sankcije, ali je Italija ipak napustila Ligu u studenome 1937.
S obzirom na to da je Njemaka jo u 1933. nakon dolaska nacista na vlast
napustila Ligu, ona je bez smetnji otkazivala i krila svoje obveze iz Versailleskog
mirovnog ugovora. Poslije je poduzimala agresiju protiv Austrije, ehoslovake,
Poljske i drugih drava. Liga je zakazala ne toliko zbog nesavrenosti propisa o
kolektivnoj akciji iz svojega Pakta koliko zbog neodlunosti Britanije i Francuske
da taj sustav upotrijebe kada je agresiju trebalo suzbiti.
Sile Osovine nisu bile kadre proklamirati slina naela ak ni iz demagokih razloga. Nakon
izjave Roosevelta i Churchilla u Casablanci u sijenju 1943. o zahtjevu za njihovom bezuvjetnom
kapitiilacijom, talijanski dravni podtajnik Bastianini pridobio je Mussolinija da Italija i Njema-
ka proklamiraju neku deklaraciju prava konstitutivnih naroda Europe, da bi se male satelitske
dr-
ave pridobile za pojaan ratni napor, ali i viijevska Francuska, pa i ulazak Francove panjolske
u rat. Njemako je stajalite bilo da treba priekati na neku odlunu vojnu pobjedu, kako se takva
izjava ne bi shvatila kao priznanje poraza. S obzirom na to da do takve pobjede vie nije dolo,
propala je i ta jedina inicijativa. Cf., F. W. DEAKIN: The Brutal Friendship, Mussolini, Hitler, and
the Fall of Italian Fascism, Penguin Books, 1962, pp. 290-303.
58 Uvod
fl
Vidjeti - Vesna CRNI-GROTI: Ujedinjeni narodi i razvoj meunarodnog prava", Hrvat-
ska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 269. - 281.
6. POJAM IZVORA (NAINA STVARANJA)
MEUNARODNOGA PRAVA. PRAVINOST U
MEUNARODNOME PRAVU
Bibliografija
Clive PARRY: The Sources and Evidences of International Law, Manchester Univ. Press 1965, 1
22 pages; Hanna BOKOR-SZEGO: The Role ofthe United Nations in International Legislation,
Budapest, 1978,192 pages; G. J. H. VAN HOOF: Rethinking the Sources ojInternational Law, The
Hague, 1983, 314 pages; V. . DEGAN: Meunarodno pravo mora i izvori meunarodnog prava,
Informator, Zagreb, 1989, str. 7-55; V. . DEGAN: L'equite et le droit International, La Haye, 1970,
XIII+264 pages; Prilog raspravi o odnosu pravde, prava i pravinosti", Pregled 1987 (Sarajevo), br.
7-8, str. 783-798; ,,La justice, Vequite et le droit international", Melanges en l'honneur de Nicolas
Valticos, Droit et justice, Pari, 1999, pp. 89-100; Charles DE VISSCHER: De l'equite dam le
reglement arbitral ou judiciaire des litiges de droit international public, Pari, 1972, 118 pages;
Josip METELKO: Pravinost u znanosti meunarodnog prava" ZPFZ1981, br. 3-4, str. 381-390;
Christopher R. ROSSI: Equity and International Law, A Legal Realist Approach to International
Decisionmaking, New York, 1993, 309 pages.
Postoje pravni izrazi koji su u openitoj uporabi, ali im sadraj nije sasvim
jasan upravo stoga to nema suglasnosti o njihovu znaenju. Jedan je od njih
nesumnjivo izraz izvori" meunarodnog prava.
Neki pisci u svojim raspravama taj izraz dovode u vezu s osnovom obvezat-
nosti itavoga meunarodnog prava. Drugi u njemu gledaju imbenike (faktore)
koji utjeu na razvoj toga prava. Trei ih pak smatraju dokaznim sredstvima ili tzv.
dokumentarnim izvorima o postojanju tih pravila.77
Kada se spominju izvori, njima se ponajprije asocira na oblik (formu) ili na po-
rijeklo nekoga pojedinanog pravnog pravila. U tome smislu govori se o ugovornim
pravilima, o pravilima obiajnoga prava, o opim naelima prava ili o jednostranim
aktima drava.
77
Cf, Herbert BRIGGS: The Law of Nations, Second Edition, New York, 1952, p. 44; CORBETT:
"The Consent of States and the Sources ofthe Law of Nations" BYBIL1925, pp. 29-30.
60 Uvod
Prije toga valja nam objasniti ulogu pravinosti {aequitas) za razliku od prav-
de (justitia) u meunarodnome pravu. Po svojoj naravi pravinost ne moe biti
izvorom meunarodnoga prava, ali se ona nikako ne smije niti zanemariti
u postupku primjene, pa i nastanka njegovih pravila.
O pojmu pravinosti i Meunarodni sud se katkad izjanjavao na kontradiktoran
nain. U nekim presudama o razgranienju epikontinentalnog pojasa izmeu drava
on se pozivao na naela pravinosti" ali sam nije nikada uspio odrediti sadraj tih
naela" tako da bi njihova primjena dovodila do predvidivih rezultata u praksi.30
N'ikada ni ikomu drugom nije bilo uspjelo formulirati neka naela pravinosti"
kao poseban skup pravila, ali razliit od pravila pozitivnoga meunarodnog prava.
Pravinost valja shvatiti kao: siguran i spontan osjeaj pravednog i nepra-
vednog, napose kada se oituje u prosuivanju nekoga konkretnog i posebnoga
sluaja'!31 Treba ga posebno razmatrati u sklopu sudakog i arbitranog odlui-
vanja o konkretnim sporovima. Tako opisan osjeaj pojavljuje se najee kao
reakcija na neko oito nepravedno rjeenje koje sudac nastoji izbjei pri strogoj
trimjeni prava. U tome okviru raspravlja se o pravinosti infra legem, praeter
legemi contra legem,
(i) Pravinost infra legem uroena je zdravoj primjeni svakoga prava. Me-
unarodni sudac, poput unutarnjeg suca, pozvan je po svojoj dunosti o njoj
roditi rauna u mjeri koja je u skladu s potovanjem prava."82 Sudac e se voditi
pravinou u primjeni svakoga pravnoga pravila, ak kada ga stranke na to nisu
izriito ovlastile. On e se inspirirati pravinou osobito kada mu pozitivno
To je odlika pravinih naela kao dijela opeg meunarodnog prava" nabrojenih u presudi iz
1985. o Epikontinentalnom pojasu (Libija/Malta). Cf.,1. C. }. Reports 1985, pp. 39-40, para. 46.
" Cf., Andre LALANDE: Vocabulaire technique et critique de la philosophie 9e edition, Pari,
1962, p. 293.
To je navod iz, rezolucije Instituta za meunarodno pravo pod naslovom: Nadlenost meuna-
rodnog suca u pravinosti" usvojene jo 1937. na zasjedanju u Luksemburgu. Cf. Institut de Droit
international, Tableau general des resolutlons (1873-1956), Bale, 1957, p. 162.
62 Uvod
83
U tome smislu Institut za meunarodno pravo u spomenutoj rezoluciji iz 1937. istaknuo je:
Meunarodni sudac ne moe se pozvati na pravinost da bi donio presudu a da ne bude vezan
meunarodnim pravom, osim ako mu u tu svrhu sve stranke u sporu ne daju jasno izraeno
ovlatenje."
6. POJAM IZVORA (NAINA STVARANJA) MEUNARODNOGA PRAVA... 63
voditi razlozima politike ili druge oportunosti. On mora biti nepristran prema
zahtjevima obiju stranaka.
Ako je ovlaten da spor presudi ex aequo et bono da bi postigao pravdu, sud
moe, ali i ne mora, svojom presudom u okviru predmeta spora djelomino ili
potpuno izmijeniti steena subjektivna prava stranaka, ili moe vrlo slobodno
tumaiti ili ak dokidati njihove meusobne ugovore.
Iako se i takvo presuivanje moe makar djelomino ocijeniti kao po pravi-
nosti contra legem, sud ni tada ne smije initi nita to ne smiju ni stranke pri
sklapanju ugovora. Presuda ne smije prekoraiti ni jedno imperativno pravilo
opega meunarodnog prava (Jus cogens), jer bi to i ugovor uinilo nitavim.
Ona ne smije zadirati ni u prava treih drava koje nisu stranke spora, jer ga
tree drave nisu ovlastile presuivati, a napose ne da odluuje ex aequo et bono.
Izvan sudakoga odluivanja koje se dokonava obvezujuom presudom,
a u nedostatku objektivnijih kriterija, pravinost ima malo znaenje kao cilj
postizanja nekoga rjeenja. Primjerice, u pregovorima o razgranienju nekoga
kopnenog ili morskog prostora svaka od stranaka tvrdit e da je njezin zahtjev
pravian, a da je zahtjev susjedne drave nepravian, neumjeren i nerazuman.
Stoga ni kao sredstvo, a ni kao cilj, pravinost ne moe biti zamjena za pravna
pravila, niti moe biti izvorom meunarodnoga prava.84
' To, meutim, ne vrijedi za pravila stipulirana u ugovoru koja znae kodifikaciju, ili su se nak-
nadno transformirala u imperativna pravila opega meunarodnog prava. Drava koja bi se po-
vukla iz takvog ugovora ili bi ga otkazala, ne bi se oslobodila obveze na potovanje tih pravila.
Ona ne bi prestala vrijediti kao norme opega meunarodnog prava, ak ako bi takav ugovor
prestao vrijediti izmeu svih njegovih stranaka.
II. DIO IZVORI
MEUNARODNOGA PRAVA
Bibliografija
Max SOERENSEN: Les sources du droit International, Copenhague, 1946, 274 pages; Gennadi
Mikhailovich DANILENKO: Law-Making in the International Community, Martinus Nijhoff
Publishers, 1992, 343 pages; Julio A. BARBERIS: Formacion del derecho internacional, Buenos
Aires, 1994, 324 pages; V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, 564 pages.
7. POJAM I BIT
Opa naela prava jesu pravna naela najopenitije naravi. Ona su zajednika
svim pravnim poredcima, dakle svim razvijenim unutarnjim pravnim sustavima
drava, potom meunarodnom pravu, ali i transnacionalnom i supranacional-
nom pravu. Bez tih naela ne bi bio mogu ni jedan pravni poredak. Stoga, za
razliku od ugovora i obiajnih pravila, ona nisu neposredno nastala da bi uredila
neki konkretni odnos bilo u meunarodnom bilo u nekom drugom pravu.
U opa naela prava spada naelo pacta sunt servanda, tj. da se slobodno
preuzete ugovorne obveze moraju u dobroj vjeri {bonafide) izvravati. Medu
njih ubraja se i naelo dobre vjere {bonafides), koje se ne odnosi samo na izvr-
avanje ugovornih obveza nego i na izvravanje pravomonih sudskih presuda,
tumaenje pravnih propisa i na druge pravne odnose.
Meu opim naelima prava jest i ono po kojemu svako protupravno djelo
povlai odgovornost po pravu i dunost poinitelja da naknadi poinjenu tetu.
AH ta naela podrazumijevaju i neke okolnosti koje iskljuuju protupravnost
djela. To su: (a) pristanak subjekta protiv kojega je djelo upravljeno, pod uvjetom
da je dan slobodno i bez prisile; (b) samoobrana na fiziki napad u kojoj je kao
odgovor iznimno doputena upotreba i fizike sile; (c) protumjere (doputene
represalije) kao odgovor na protupravni in druge strane; (d) visa sila; (e) ne-
srea; te (f) stanje nude (vidi pojedinosti infra, 44, pod 7).
Meu opim naelima prava vjerojatno su najbrojnija ona koja se odnose na
pravo ugovora. Osim spomenutih, tu spada i naelo pacta tertiis nec nocent nec
prosunt, tj. da ugovor ne stvara ni obveze, a ni prava za tree drave bez njihova
pristanka. Ovamo pripada i naelo inadimplendi non est adimplendum, tj. da,
ako jedna od stranaka prestane izvravati neki ugovor, druga ili ostale stranke
imaju takoer pravo suspendirati njegovo djelovanje, pa ak ga i dokonati u
odnosu na dravu kriteljicu.
Tu se, nadalje, ubrajaju naela koja ponitavaju pristanak dan na ugovornu
ili drugu pravnu obvezu (mane pri oitovanju volje). To su bludnja, prijevara,
korupcija pregovaraa, prisila izvrena nad osobom pregovaraa, te prisila nad
pravnom osobom ili dravom izvrena prijetnjom ili upotrebom fizike sile.
Ima i opih naela prava koja se, poput onoga bonafide, ne primjenjuju
samo na ugovorne odnose ili glede odgovornosti nego imaju iru primjenu.
Medu njima su ona: non concedit venire contrafactum proprium (da se nikomu
drugom ne moe osporavati svoje vlastito ponaanje), i nemo plus juri in alli-
um transferre potest quam ipse habet (da nitko na drugoga ne moe prenijeti
vie prava nego to ih sam ima). Tu se ubraja i naelo zastare, ono o zabrani
7. POJAM I BIT 67
taj akt nije bio poinjen. Naturalna restitucija ili, ako to nije mogue, isplata svote
koja bi odgovarala vrijednosti oteenoga predmeta; dosuivanje, ako je potrebno,
pretrpljene tete koja se ne bi mogla pokriti fizikim povratom ili isplatom umjesto
njega, to su naela kojima se vaija sluiti pri odreivanju iznosa odtete dune zbog
akta suprotnoga meunarodnom pravu" {Series A, No, 17, p. 47).
U savjetodavnom miljenju o Rezervama na Konvenciju ogenocidu iz 1948, izre-
enom u 1951, Meunarodni je sud istaknuo sljedee naelo:
Dobro je utvreno da neka drava ne moe biti obvezana u ugovornom odnosu
bez svoga pristanka, te joj se stoga ne moe suprotstaviti nikakva rezerva na koju
nije pristala. Takoer je opeprihvaeno naelo daje svaki mnogostrani ugovor plod
slobodno postignuta sporazuma o njegovim odredbama, te stoga ni jedna drava ne
smije jednostrano ili putem uega sporazuma sprijeiti ili omesti svrhu i razlog po-
stojanja konvencije... Taj koncept, koji je neposredno proizaao iz pojma kontrakta,
ima neprijepornu vrijednost..." {p. 21).
No, kada je u pitanju Konvencija o genocidu, Sud je zakljuio da postoje brojne
okolnosti zbog kojih to naelo treba uiniti fleksibilnijim (v. infra, 17).
U presudi iz 1961. o prethodnim pitanjima u parnici o Hramu Preah Vihear
(Kamboda/Tajland), Sud je istaknuo daje: ...najvanija pravna posljedica bludnje,
kada ona postoji, da moe utjecati na postojanje pristanka za koji se pretpostavlja
da je dan..." (p. 3). U presudi o meritumu toga spora iz 1962. Sud je, meutim, pre-
cizirao:
Ope je prihvaeno pravno pravilo da se na bludnju kao uzrok koji ponitava
pristanak ne moe pozvati ona stranka koja je svojim ponaanjem pridonijela toj
bludnji, ili ako su okolnosti bile takve da je morala biti upozorena na mogunost
bludnje..." (p. 26).
Taj je izuzetak u istim rijeima poslije postao stavkom 2. u lanku 48. Beke
konvencije o pravu ugovora iz 1969.
U savjetodavnom miljenju iz 1923. o poljsko-ehoslovakom razgranienju (pi-
tanje Jaworzine) prijeratni je Sud prizvao tradicionalno naelo": ejus est interpretare
legem cufus conderei pojasnio ga je na sljedei nain: ,,utvreno je naelo da pravo
autentinog tumaenja nekoga pravnog pravila pripada jedino osobi ili tijelu koje
ima vlast mijenjati ga ili ga dokinuti" (Series B, No. 8, p. 37).
U savjetodavnom miljenju o grko-turskom sporazumu iz 1926. isti je sud naveo:
Kada bi se lanu nekoga tijela zasnovanog na naelu kolektivnog odluivanja
priznalo pravo bilo kakvoga djelovanja pojedinano, izvan sfere odluivanja u orga-
nizaciji, to bi oito bilo suprotno openito prihvaenomu pravnom naelu" (Series
B, No. 16, p. 25).
Jo su zanimljiviji iskazi opih naela u procesnome pravu.
U savjetodavnom miljenju u sluaju M o s u I iz 1925. Stalni sud meunarodne
pravde istakao je: dobro poznato pravilo prema kojemu nitko ne moe biti sam
sudac u svojoj vlastitoj stvari" (Series B, No. 12, p. 32).
7. POJAM I BIT 69
1
Cf., Wolfgang FRIEDMANN: The Uses of 'General Principles' in Deveiopment of Internatio-
nal Law" AJIL 1963, pp. 284-285.
73
Bibliografija
Paul GUGGENHEIM: Les deux: elements de la coutume en droit international" Etudes en
Chonneurde Georges Scetle, vol. 1, Pari, 1950, pp. 257-2S4; Krzysztof SKUBISZEWSKI: Elements
of Custom and the Hague Court" Zeitschrift fiir Auslandisches und Offentlisches Recht und
I olkerrecht 1971, pp. 810-854; Peter HAGGENMACHER: La doctrine des deux elements du droit
coutumier dans la pratique de la Cour internationale", Revue generale de droit internationalpublic
1986, pp. 5-125; Maurice MENDELSON: The subjective eJement jn customary international law"
The British Year Book of International Law 1995, pp. 177-208.
:
Po istoj osnovi svako ope naelo prava koje je preraslo u obiajno pravilo opega meuna-
rodnog prava takoer je potvreno u praksi drava i ima za svrhu pravno ureenje konkretnih
meunarodnih, najee meudravnih odnosa.
74 Izvori meunarodnoga prava
rodnoga prava dakle ponavljaju odreenu praksu (tj. ponaaju se na isti nain),
u uvjerenju da ta praksa znai pravnu obvezu, i da bi neka praksa njoj suprotna
znaila odstupanje od meunarodnog prava, ili ak njegovo krenje.
Valja posebno razmotriti znaajke svakoga od tih dvaju elemenata nunih
za nastanak i za postojanje obiajnoga pravnog pravila.
1. Praksa, a) Praksa ili ponavljano vrenje obino prethodi uvjerenju o prav-
noj obvezatnosti.4 Takva je praksa najea u odnosima izmeu drava. Nije
iskljueno da meduvladine organizacije i drugi subjekti meunarodnoga prava
sudjeluju u relevantnoj obiajnoj praksi, ali je praksa drava u tome pogledu
najuestalija i najznaajnija. Pri tome se i najvei broj obiajnih pravnih pravila
koja su na snazi odnosi na drave i njihove uzajamne odnose. Praksu politikih
organa meunarodnih organizacija u kojima su zastupljene drave (npr. Ope
skuptine ili Vijea sigurnosti UN-a), valja pri tome uzeti kao praksu odnosnih
drava, i to prije negoli praksu organizacije u pitanju.
b) U obiajnom procesu vana je ne samo praksa dravnih organa nadle
nih za vanjsko zastupanje: glavara drave, vlade, ministra vanjskih poslova i
diplomatskih predstavnika, koji su ovlateni pregovarati s drugim dravama
bez punomoi, a njihove izjave mogu neposredno obvezivati njihovu dravu.
Pravno je relevantna i praksa zakonodavnih organa koja se oituje u ustavnim,
zakonskim i drugim propisima drave u pitanju. Moe biti vana i praksa sudova
drave. Ako se oruane snage po bilo kakvoj osnovi nalaze na podruju druge
drave, tada moe biti bitna i praksa, tj. ponaanje vojnih organa.
Praksu neke meduvladine organizacije ini u obiajnome procesu u prvom
redu praksa njezinih administrativnih organa (glavnog tajnika, direktora i nji-
hovih pomonika), kada u okviru njihovih nadlenosti oni djeluju u ime orga-
nizacije kao posebnoga subjekta meunarodnoga prava.
c) Tree je pitanje uestalosti prakse organa subjekata meunarodnoga pra
va, relevantne u obiajnome procesu. Meunarodni sud je u presudi iz 1969.
o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru raspravljao u tome smislu o
stalnoj praksi".3 Osim toga to je stalna, ta praksa treba biti jednoobrazna fisto-
4
Ispravno je u tome pogledu zakljuio Charles De VISSCHER: Theories et realttes en droit
Internationalpublic, deuxieme edition, Pari, 1955, p. 188, da u meunarodnim odnosima vie
negoli inae, injenica prethodi svojoj kvalifikaciji.
' U originalu a settledpractice, unepratique continue, Cf, I. C. J. Reports 1969, p. 44, para. 77.
U nastavku emo u samome tekstu oznaivati brojeve stranica i paragrafe ove i drugih presuda i
savjetodavnih miljenja Meunarodnog suda. Godina donoenja odluke odgovara godini zbor-
nika u kojemu je objavljena, npr. ako je odluka donesena u 1954. Treba je traiti u /. C. J. Reports
1954, itd.
8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURI 75
Sud je pri tome naglasio: Iako injenica to je proteklo relativno kratko razdoblje sama po sebi
ne znai nunu prepreku da se stvori novo pravilo obiajnoga meunarodnog prava na te-melju
isto ugovornog pravi/a, bilo bi nuno daje u tome razdoblju, premda kratkomu, praksa drava,
ukljuujui i one posebno zainteresirane, trebala biti skoka i praktino jednoobrazna u smislu
propisa koji se eli dokazati i morala bi biti oitovana tako da odraava ope priznanje toga da je
rije o pravnom pravi/u i pravnoj obvezi"
76 Izvori meunarodnoga prava
7
Hans KELSEN: Principles oj'International Law, New York, 1952, pp. 314, 417-419, ustvrdio
je da pranorma cjelokupnoga meunarodnog prava lei u hipotezi da je meunarodni obiaj
injenica koja stvara pravo. Na toj se hipotezi zasniva i pretpostavka da pojedinci, ije ponaanje
ini neki puki obiaj (koji se ponaaju poput svojih blinjih), to ine iz uvjerenja da time primje-
njuju neku pravnu normu. Ali, unato tomu, opinio juri, po njemu, nije konstitutivni e'ement
obiajnoga pravnog pravila, nego samo njegov proizvod. Dugotrajna praksa sama za sebe stvara
pravo. Paul GUGGENHEIM: Traite de droit International pubiic, Tome I, Geneve, 1953, pp.
47-48, odbacio je opinio juri jer navodno ne postoji nikakav pouzdani kriterij za odreivanje
psiholokih imbenika koji vanjskim dravnim aktima pridaju karakter obiaja. Da bi postojao
obiaj, potrebno je da se ponaanje ostvaruje na stalan i efektivan nain, a takoer je potrebno
da na njegovu povredu uslijedi sankcija." Ipak u drugom izdanju svoga djela iz 1967. (t. I, p. 104),
i taj se pisac pridruuje veini ostalih, priznajui dva elementa obiaja: praksu i svijest o pravnoj
obvezi. Vidjetii pregled ostalih gledita u znanosti - Brigitte STERN: ,,La coutume au coeur du
droit international, quelques relexions", Melanges offerts a Paul Reuter, Pari, 1981, pp. 478-499.
8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURI 77
U tome su iznimka lokalna obiajna pravila koja nastaju u odnosima susjednih drava, ili
specijalna obiajna pravila koja mijenjaju ugovorne odnose. Svaka od tih vrsta moe izmijeniti
ravnoteu prava i dunosti, koja su za svaku dravu razliita. V. infra, 12.
Cf, Pitt COBBETT: Cases and Opinions on International Law, 1909, pp. 5-6. Ovu parabolu
preuzeli su mnogi drugi pisci.
Cf, Sir Humphrev WALDOCK: General Course on Public International Law" RCADI1960,
tome 106, p. 47.
Cf, Sir John Fisher WILL1AMS: Aspects of Modem International Law, London, 1939, p. 44.
78 Izvori meunarodnoga prava
1. Uvod. lanak 38. toka l(d). Statuta Meunarodnog suda navodi sudske
rjeidbe i znanost kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila" To
"pomono sredstvo" preteito se odnosi na obiajni proces i na utvrivanje
obiajnih pravnih pravila na snazi. Ali njegovo odreenje u dananje vrijeme
nije potpuno zbog dvaju sljedeih razloga.
U obiajnome procesu krug tih sredstava nije ogranien samo na sudsku
praksu i na znanost, nego, kako emo u nastavku vidjeti, obuhvaa i mnoge
druge akte koji su od jo veega znaenja.
Osim toga, u obiajnom procesu nije rije iskljuivo o pomonom sredstvu"
dakle o dokumentarnim izvorima" ili o dokaznim sredstvima o ve postojeim
obiajnim pravnim pravilima. U postupnom razvoju obiajnoga pravila, najpri-
je u praksi drava, koja u nekom viem stadiju prerasta u njihovo uvjerenje o
pravnoj obvezatnosti te prakse, oba ta konstitutivna elementa mogu se oitovati
u raznolikim manifestacijama volje drava. Sudjelovanje u nekome ugovoru,
glasanje za neku deklaraciju Ope skuptine UN-a, ili usvajanje njezinih zakona,
ako afirmiraju takvo obiajno pravilo mogu, ovisno o okolnostima, initi praksu
te drave, ali mogu biti i dokazom njezina uvjerenja o postojanju obvezatnoga
obiajnoga pravnog pravila u pitanju.
Stoga sve te akte u pismenom obliku ne valja oznaiti samo pomonim
sredstvima za utvrivanje pravnih pravila" premda oni mogu biti i to. Oni mogu
takoer initi materijalna sredstva koja ine dijelove obiajnoga procesa, A
ako se taj proces uspjeno dokona i ako je rezultirao u novo obiajno pravilo
pozitivnoga meunarodnog prava, tada ti akti i dalje ostaju pismenim doku-
mentarnim izvorima o sadraju toga pravila. Stoga ih je najpreciznije nazvati
- materijalnim i dokumentarnim sredstvima obiajnog procesa", jer, ovisno o
okolnostima sluaja, mogu biti i jedno i drugo.12
" Do toga zakljuka bili su doli Hersch LAUTERPACHT: Decisions of Municipal Courts as a
Source of International Law" British Year Book of International Law 1929, p. 81; G. SCHNVAR-
ZENBERGER, op. c/t., p. 10.
80 Izvori meunarodnoga prava
13
Unato tomu to je ta konvencija sadravala odredbu (lanak 2) da e se njezini propisi pri-
mjenjivati samo ako su sve zaraene drave njene stranke (klauzula si omnes), presuda je zaklju-
ila: Meutim, 1939. godine ovi propisi, sadrani u Konvenciji, priznati su od svih civiliziranih
9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA 81
U istome tom obliku pravila koja predviaju prava i dunosti jedino za stran-
ke, Povelja UN-a u svome lanku 2. propisala je tzv. naela Ujedinjenih nacija.14
Ali nema sumnje u to da su se i ta naela transformirala u ope obiajno pravo i
da obvezuju sve drave svijeta neovisno o toj ugovornoj osnovi. To je potvreno
i Deklaracijom o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i
suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, to ju je Opa
skuptina usvojila konsenzusom u 1970. godini.
U parnici o Vojnim i paravojnim djelatnostima u Nikaragvi i oko nje Sjedinjene
Amerike su se Drave pozvale na rezervu iz svoje deklaracije o prihvatu obvezne
nadlenosti Suda iz 1946, koja iz te nadlenosti iskljuuje sporove proizale iz nekog
mnogostranog ugovora, I budui da se Nikaragva u svojoj tubi iroko pozivala na
ope i obiajno meunarodno pravo" stajalite Sjedinjenih Amerikih Drava bilo
je da se osnovanost te tube ne moe utvrditi bez pribjegavanja Povelji UN-a, za to
Sud navodno nije bio nadlean.
U presudi od 27. lipnja 1986. Sud je taj argument odbacio navodei: nema ra-
zloga gleditu da, kada se obiajno meunarodno pravo sastoji od pravila istovjetnih
onima iz ugovornog prava, ono drugo istiskuje" prvo, kao da obiajno meunarod-
no pravo samo za sebe vie ne bi postojalo" (p. 95, para. 177).
U opemu obiajnom procesu nisu od jedine vanosti mnogostrane kon-
vencije poput Povelje UN-a, ili one o kodifikaciji neke grane meunarodnoga
prava. I niz dvostranih ugovora, posebice ako se zasnivaju na nekim jednakim
naelima, ili ako izriito potvruju neka naela, mogu biti dokazom odreene
prakse njihovih stranaka, ili ak njihov sadraj moe biti dokaz uvjerenja njiho-
vih stranaka o postojanju nekog odreenog obiajnog pravila koje ih obvezuje.
Primjerice, dvostrani ugovori susjednih obalnih drava o razgranienju njihovih
morskih prostora (teritorijalnoga mora, epikontinentalnog ili gospodarskog pojasa),
mogli bi biti dokazom prakse, ili ak uvjerenja njihovih stranaka bilo o pravilu crte
sredine uz posebne okolnosti" ili nekog drugoga kriterija razgranienja, kao pravnog
pravila u tome pogledu.
U sporu o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru, iz 1969. Meunarodni
sud nije pridao nikakvu vanost ugovorima koji su u razgranienju slijedili crtu
sredine. Vie od polovine takvih drava bile su stranke enevske konvencije o epi-
kontinentalnom pojasu, iz 1958, i Sud je pretpostavljao da su to mogle uiniti u
primjeni njezina lanka 6. Glede ostalih drava - razlozi njihova djelovanja mogu
biti problematini i o njima se moe samo nagaati, lasno je da te drave nisu pri-
mjenjivale Konvenciju, ali bi iz toga bilo pretjerano zakljuiti da su one vjerovale da
nacija i smatrani su kao izraz kodifikacije zakona i obiaja rata". Cf., Nirnberka presuda, Beo-
grad, 1948, str. 122.
Cf, V. ). DEGAN: Pravni domaaj naela Ujedinjenih nacija" Pregled 1974, (Sarajevo), br.
t, str. 177-195; ,,La portee juridique des principes des Nations Unies" Revue egyptienne de droit
international 1974, (Le Caire), pp. 1-26.
82 Izvori meunarodnoga prava
15
Vidi opirnije s primjerima iz meunarodne prakse - V. . DEGAN: Meunarodno pravo i
meunarodna sigurnost - Pravni domaaj helsinkog Zavrnog akta - Sarajevo, 1982, str. 73-80.
9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA 83
mogu imati vanost za daljnji razvoj obiajnoga prava poput nekih deklaracija Ope
skuptine UN-a.
4. Deklaracije politikih organa meunarodnih organizacija. Meu tim
deklaracijama najznaajnije su one usvojene u Opoj skuptini UN-a,1 ali vane
mogu biti rezolucije i preporuke odgovarajuih organa Meunarodne organi-
zacije rada, UNESCO-a i nekih drugih meuvladinih organizacija.
Te deklaracije Ope skuptine odraavaju volju veine drava lanica UN-a
i katkad se izjanjavaju o vrlo vanim meunarodnim pitanjima. U znanosti
ima gledita koja tim aktima nastoje pridati znaaj samostalnog i neposrednog
izvora meunarodnoga prava, to je inae teko braniti. Po ustavnim aktima
organizacija u pitanju te deklaracije nemaju veu vanost od obinih preporuka,
i one po toj osnovi ne obvezuju ni drave lanice koje su za njih glasale.
Unato tomu, neke od deklaracija koje je usvojila Opa skuptina UN-a bile
su vrlo znaajne u obiajnome procesu. Mogue je ak formulirati nekoliko
openitih uvjeta da bi neka deklaracija postigla tu svrhu, iako je uvijek nuno
ispitati svaki pojedinani sluaj.
Tekst deklaracije u pitanju mora biti sroen na imperativan nain i mora
sadravati precizna pravila koja se mogu pretvoriti u pravo. Njezin tekst dakle
treba odraavati intenzitet i preciznost volje drava koje su za nju glasale da
se postigne ba takav uinak. Stoga njezina pravila trebaju biti formulirana u
obliku impersonalnih normi na nain da predviaju opu obvezu za sve drave.
Formulacija u obliku preporuka ili elja ne moe postii takav uinak.
Vaan je, dalje, rezultat glasanja za deklaraciju u pitanju. Jednoglasno ili
konsenzusom usvojene deklaracije imaju vei autoritet od onih prihvaenih
veinom glasova. Deklaracije usvojene preteitom veinom glasova, ako samo
nkolicina drava lanica glasa protiv ili se uzdri, mogu imati slinu snagu
onima prethodnima. Naprotiv, ako je protiv neke deklaracije glasao itav blok ili
skupina drava, ona ne moe postii takav uinak, osim ako se odnos tih drava
naknadno nije izmijenio u tijeku primjene naela iz deklaracije.
Ipak, i glasanje neke drave za neku deklaraciju jo nije konaan dokaz nje-
zina uvjerenja da su pravila sadrana u njezinu tekstu obvezatna pravna
pra-
Opa skuptina u naelu usvaja preporuke pod nazivom rezolucija. U praksi, koja nije sa-
svim dosljedna, naziv deklaracija" pridaje se rezolucijama koje iskazuju neka naela
openitoga
znaaja. O domaaju odluka Ope skuptine v. Emile GIRAUD: Le droit intemational public
et la politique'; RCADI1963, tome 110, pp. 732-767: Rosalin HIGGINS: The Development oj
International Law through the Political Organs ofthe United Nation,s Oxford University
Press 1963: Obed Y. ASAMOAH: The Legat Significance ofthe Declamtions ofthe
GeneralAssemblj of
the United Nation,s The Hague 1966; Jorge CASTANEDA: Valeur juridique des resolutions
des
Nations Unies" RCADI 1970, tome 129.
84 Izvori meunarodnoga prava
1S
Meunarodni sud u presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima, istaknuo je: Meu izjavama
francuske vlade jasno je da su najvanije one predsjednika Republike. Ne moe biti sumnje da
javna priopenja ili izjave, bilo da su usmena ili pismena, koja potjeu od njega kao glavara dr-
ave, a, s obzirom na njegove funkcije, na podruju meunarodnih odnosa ine akte francuske
drave..." (p. 269, para. 49). To se isto tako odnosi na dvostrane ili viestrane izjave glavara drava
i vlada.
9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA 87
napokon, oni mogu biti instrumenti u pisanom obliku poput zakona, dekreta,
deklaracija, sudskih presuda i dr. Ti akti mogu, dakle, potjecati od zakonodavne,
izvrne, sudske, vojne ili druge nadlene vlasti drave u pitanju.
Kao to emo vidjeti, poput ugovora, neki jednostrani akti drava samostalan
su izvor meunarodnoga prava. Oni po sebi ustanovljuju dunosti ili prava za
dravu u pitanju, te odgovarajua prava i dunosti za druge drave (v. infra, 27).
No jednostrani su akti oduvijek imali znaajnu ulogu u obiajnome procesu.
Obiajna pravila mnogih grana meunarodnoga prava, poput prava mora, ra-
zvijala su se najprije putem jednostranih akata drava, prije nego stoje dolazilo
do sklapanja dvostranih i mnogostranih ugovora.
S gledita postojeega obiajnoga prava neki akti drava mogu prvobitno
biti protupravni i povlaiti meunarodnu odgovornost njihovih poinitelja. No
kumulacija takvih akata od veega broja drava, pod uvjetom da ne nailazi na
proteste i protivljenja ostalih, moe dovesti do izmjene postojeega obiajnoga
prava, ili do njegova ukidanja i zamjene novima.
Naglasili smo da, ako tim putem doe do eljenoga obiajnog razvoja, nije si-
gurno je li taj razvoj retroaktivno konvalidira (osnauje) te akte koji su oni prvotno
bili protupravni. No, kada to i ne bi bio sluaj, teko se moe s preciznou utvrditi
trenutak transformacije jednoobrazne prakse mnogih drava u novo obiajno pravo,
pa time i trenutak otkada produena protupravna praksa postaje pravno doputena.
Kako smo naveli, po pravilu, svaka drava od poetka tvrdi da su njezini akti
u skladu s meunarodnim pravom. Ako to zaista i nije sluaj, ona e tvrditi da
ie postojee obiajno pravilo prestalo vrijediti i da je njezino ponaanje u skladu
s novim pravilom, koje je navodno ve stupilo na snagu. No pri tome ta drava
gubi pravo osporavati doputenost akata svih drugih drava koje se ponaaju na
isti nain kao i ona, prema naelu non concedit venire contrafactum proprium.
Obiajna pravila, kako smo naglasili, po pravilu, predviaju jednaka prava i du-
nosti za sve na koje se odnose. I, naprotiv, drava koja putem protesta ili na drugi
nain osporava zakonitost neke prakse druge drave, ne smije se sama ponaati
na nain koji osporava drugima, jer tada njezin protest ne bi imao pravnog uin-
ka (v. infra, 28, pod b). Sve to pospjeuje obiajni proces i obiajne promjene.
7. Meunarodna sudska i arbitrana praksa. Kako to smo smo naveli,
lanak 38-1-d. Statuta Meunarodnog suda navodi sudske rjeidbe, uz znanost,
kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila" Izraz sudske rjeidbe"
obuhvaa presude i savjetodavna miljenja prijeratnoga Stalnog suda meuna-
rodne pravde i sadanjega Meunarodnog suda, potom presude drugih stalnih
meunarodnih sudova (v. infra, 83), zatim meunarodne arbitrane presude,
ali i presude sudova drava. Navod iz lanka 38-1-d. Statuta mogao bi se protu-
88 Izvori meunarodnoga prava
maiti tako da spomenute sudske rjeidbe mogu posluiti kao pouzdan dokaz
postojanja odreenih obiajnih pravnih pravila koja su ve na snazi. A contrario,
takve rjeidbe mogu posluiti i kao dokaz da neko naelo ili odreeno ponaanje
nekih drava nije steklo svojstvo pravnoga pravila na snazi.
Pitanje je ima li sudska i arbitrana praksa i kreativno znaenje u obiajnome
procesu. Naime, pravo Engleske, Sjedinjenih Amerikih Drava (i njihovih saveznih
drava), kao i pravo nekih drugih zemalja te pravne tradicije, preteito se razvija u
praksi i na temelju presedana sudova tih drava. Prema naelu stare decisis, et non
quieta movere, prijanja konana sudska presuda obvezuje suca da odluuje na isti
nain. Zakonodavac u tim, pravnim poredcima intervenira samo kad eli izmijeniti
razvoj prava tim putem, i tada zakon ima znaenje posebnoga pravnogs propisa (lex
specialis) u odnosu na pravo koje se stvara sudskom praksom.
U znanosti meunarodnoga prava stalno je nastojanje da se jednaka vanost
prida sudskoj praksi i u razvoju meunarodnoga prava. Tomu se, meutim, opire i
sam Statut Meunarodnog suda, koji u lanku 59. izriito propisuje da je presuda
Suda obvezna samo za stranke iza sluaj koji je rijeila (prema naelu: sententia jus
facit inter parts). Osim toga, volja meunarodnih sudaca nije isto to i volja drava.
Volja je drava odluujua u obiajnomu procesu. A i nadlenost bilo kojega meu-
narodnog suda ili arbitranog tijela nije obvezna za drave. Do presude dolazi samo
ako su se stranke izriito dogovorile za takav nain rjeavanja sporova.
No, unato tomu, neke presude i savjetodavna miljenja Meunarodnog suda u
Den Haagu, i to napose one koje su usvajane znatnom veinom glasova u sudakom
zboru, i koje su obrazloene uvjerljivim pravnim razlozima, imaju velik autoritet kao
dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanju odreenih pravnih pravila.
Ako je Meunarodni sud u nekoj svojoj odluci utvrdio postojanje obiaj-
noga pravnoga pravila, na taj e se iskaz kao vjerodostojan pozivati sve drave
ijim interesima to pravilo odgovara. Na ostale e drave tada pasti teak teret
dokazivanja suprotnoga.
Neke presude i savjetodavna miljenja toliko su znaile same za sebe kao akt
kristalizacije dotada nesigurne, nedosljedne i neujednaene prakse, da drave
potom vie nisu dovodile u pitanje odnosna obiajna pravna pravila koja su iz
njih proizila.
Da navedemo nekoliko primjera.
U savjetodavnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete u slubi Ujedinjenih nacija,
Su je ustanovio da je Organizacija UN-a subjekt meunarodnoga prava, sposobna
da bude nosilac meunarodnih prava i dunosti i da titi svoja prava isticanjem
meunarodnih zahtjeva (p. 179). Taj meunarodni subjektivitet, prema miljenju
Suda, ne protee se samo na drave lanice te Organizacije, nego je objektivnoga
znaenja (str. 185). To znai da ga moraju uzeti u obzir i drave nelanice te svi drugi
subjekti meunarodnoga prava. Nakon toga savjetodavnog miljenja vrlo se rijetko
9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA 89
nije dovodila do predvidivih rezultata. Stoga ih ni sam Sud vie nije uspio u kasnijim
parnicama doslovno primijeniti u obliku u kojemu su bila sroena, iako je za njih
tvrdio da su pravna pravila.19
Presuda Suda iz 1969. ohrabrila je sve obalne drave ijim interesima crta sre-
dine u razgranienjima sa susjednim zemljama nije odgovarala, da je odbace kao
pravno pravilo. Stoga crta sredine vie nije bila niti spomenuta u odgovarajuim
propisima Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. (lanak 74. glede razgranienja
gospodarskog pojasa, te lanak 83. glede razgranienja epikontinentalnog pojasa).
No iz kasnije prakse samoga Suda proizalo je da, osim pravila o crti sredine uz
posebne okolnosti, nikakav drugi objektivni kriterij razgranienja nije mogu, jer je
konfiguracija obale u svakome posebnom sluaju veoma razliita. U ovome sluaju
sam Sud dakle nije nije mogao propisati nova pravna pravila, premda mu je to bila
elja, jer su na tom polju takva precizna pravila objektivno nemogua.
8. Znanost meunarodnoga prava. I nauavanje najpozvanijih publicista
razliitih naroda", takoer je priznato lankom 38-1-d. Statuta Meunarodnoga
suda, kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila".
U 17. i 18. stoljeu, kada su uenja o prirodnome pravu bila vladajua, zna-
nost je bila od velike vanosti za razvoj pojmova i instituta meunarodnoga
prava. Pravna su se pravila neposredno izvodila (deducirala) iz ljudskoga ra-
zuma, jer su morala biti u skladu s razumom, te - iz prirodnoga stanja ovjeka
kao razumnog, prirodnog i drutvenog bia.20 Stoga su se oitovanja toga prava
u sustavnim djelima pisaca poput Grotiusa, Pufendorfa, Bynkershoeka, Wolffa,
Vattela i drugih poesto uzimala kao pravila prirodnoga prava koja je nepotreb-
no dokazivati drugim sredstvima.
U 19. stoljeu nauavanje o prirodnom pravu bilo je u cjelini odbaeno u
korist pozitivnoga prava. Odrala su se samo ona pravila prirodnoga prava koja
su utjecala na praksu drava u njihovim meusobnim odnosima i koja su se
na taj nain transformirala u pozitivno obiajno pravo. Djela tih velikih pisa-
ca prirodnoga prava rijetko i nedosljedno potom su se uzimala kao dokazna
sredstva postojanja pravnih pravila, napose u arbitranim, te poslije u sudskim
presudama.
U 20. stoljeu velik broj pisaca u mnogim zemljama objavljuje sustavna i
monografska djela iz meunarodnoga prava. Osim knjiga na brojnim jezicima,
19
Cf, V. ). DEGAN: ,,Equitable Principles in Maritime Delimitations" Le droit International a
l'heure de sa codlfication, Etudes en l'honneur de Roberto Ago, vol. 11, Milano (Giuffre), 1987,
pp. 107-137.
20
Vidjeti supra, 4. Vidjeti o tome opirnije - V. . DEGAN: Prirodno i pozitivno pravo" ZPFZ
1987,brA, str. 37-78.
9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA 91
Bibliografija
Rene-Jean DUPUY: Coutume sage et coutume sauvage", Melanges offerts a Charles Ronsse a
u Paris, 1974, pp. 77-87; Prosper WEIL: ,,Towards relative normativity in International law",
AJIL 1983, pp. 413-442; Georges ABI-SAAB: ,,La coutume dans tous ses etats ou le dilemme du
developpement du droit international general dans un monde eclate", Le droit International a
theure de sa codification, Etudes enl'honneur de Roberto Ago, Milano, 1987, vol. I, pp. 57-65; V. .
DEGAN: ,,Two Modes of Generating Customary Rules of General International Law", JRMP1988,
No. 1, pp. 5-30; Some Objective Features in Positive International Law" Theory of International
Law at the Threshold ofthe 21st Century, Essays in honour ofKrzysztof Skubiszewski, The Hague,
1996, pp.123-146.
Kako smo ve prije istaknuli, opi obiajni proces jedini je proces nastanka,
izmjene i prestanka specifinih pravila opega meunarodnog prava koje se
primjenjuje u meunarodnome pravnom poretku. Opa naela prava, koja su
takoer izvor opega meunarodnoga prava, zajednika su svim pravnim po-
redcima. Premda bez tih, opih naela prava ni jedan pravni poredak ne moe
funkcionirati, ona su po svome sadraju toliko openite naravi da nisu kadra
ureivati specifine pravne odnose u meunarodnoj zajednici.
U vezi s nastankom i djelovanjem opih obiajnih pravnih pravila namee se
pitanje koje je postavila pozitivistika kola i koje je aktualno do danas. Prema
pozitivistikom, tj. voluntaristickom uenju, ni jedna drava ne moe biti ob-
vezana nikakvim pravilom meunarodnoga prava, bilo opim bilo partikular-
nim, na koje nije dala svoj pristanak. Izriiti se pristanak daje putem ugovora, a
preutni nastankom obiajnoga pravnog pravila. Prema tome uenju, obiajno
meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku {tacitus consensus)}1
ledan sovjetski pisac izjednaio je obiaj ak s preutnim sporazumom (pactum
tacitum).22 Dakle, tamo gdje nema dokaza o njezinu pristanku, nema ni obiaj-
noga pravnog pravila koje bi obvezivalo dravu u pitanju.
Kada bi pozitivistiko uenje bilo ispravno u svojoj cjelini, teko da bi uope
bila mogua pravila opega meunarodnog prava, ili bi ta pravila bila toliko ma-
lobrojna i nedovoljna da ne bi mogla initi cjelovit sustav prava. Teko se dade
Cf, Dionisio ANZILOTT1: Cours de droit international public, premier volume, Pari, 1929,
pp. 67-68; Arrigo CAVAGLIERI: Regies generates de droit de la paix", RCADl 1929, t. 26, p.
328; KOZHEVN1KOV (Ed.): International Law, Moscow, 1961, p. 12. Veina ostalih negdanjih
sovjetskih pisaca zastupala je to stajalite. Tomu je gleditu blizak i Prosper WEIL: ,,Towards
relative normativity in international law" AJIL 1983, pp. 433-438.
Cf, P. 1. LUKIN: Istoniki meunarodnogo prava, Moskva, 1960, str. 85.
94 Izvori meunarodnoga prava
Pri razmatranju uvjeta nastanka pravila opega obiajnog prava valja uzeti u
obzir da se sva ona ne mogu doslovno primijeniti na sve subjekte meunarod-
nog prava i na njihove uzajamne odnose.
Kao ekstreman primjer za to moe se uzeti pravilo prema kojemu se morski
prostori drava sa stalno zaleenom obalom mjere od ruba stalno zaleene
morske povrine, koja se u tome pogledu izjednauje s kopnom. U postupku
nastanka toga opega obiajnog pravila, koje se odnosi na sve drave s takvom
obalom, mogla je sudjelovati samo nekolicina drava koje imaju obalu u arkti-
kom prostoru. No u procesu njegova nastanka to pravilo nije smjelo naii na
protivljenje svih drugih drava koje imaju legitimne interese u uivanju sloboda
otvorenog mora, jer su se nastankom toga pravila prostori otvorenoga mora
bili umanjili.
I u svemirskim istraivanjima moe sudjelovati vrlo mali broj drava. Drave
bez morske obale ne mogu imati udjela u praksi odreivanja irine teritorijal-
noga mora, vanjskoga pojasa, te epikontinentalnog i gospodarskog pojasa. 23
No pri pravnom ureenju svih tih dijelova opega meunarodnog prava, npr. u
Opoj skuptini UN-a ili na kodifikacijskim konferencijama, pravo sudjelovanja
imaju sve drave. Tako su na Treoj konferenciji UN-a o pravu mora drave bez
morske obale inile vrlo slonu i aktivnu skupinu.
No i u onim djelatnostima koje sve drave ne smatraju od prvorazredne va-
nosti mnoge zemlje koje bi fiziki i mogle djelovati esto ostaju pasivne prema
23
Cf, Max SOERENSEN: Principes de droit International public" RCAI 1960, tome 101,
p. 40.
10. UVJET! NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA 95
Cf., Sir Humphrey VCALDOCK: General Course on Public International Law" RCADI 1960,
tome 106, p. 44.
96 Izvori meunarodnoga prava
Vrlo vano praktino pitanje jest ono o teretu dokazivanja o postojanju pra-
vila opega obiajnog meunarodnog prava.
10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA 97
Bibliografija
Ibrahim F. I. SHIHATA: The treaty as a law-dedaring and custom-making instrument" Revue
egyptienne de droit International 1966, pp, 51-90; Suzanne BASTID: Observations sur une
etape" dans le developpement progressif et la codification des prtncipes du droit international"
Recueit d'etudes de droit international en hommage a Paul Guggenheim, Geneve, 1968, pp. 132-
145; R. R. BAXTER: Treaties and custom" RCADI1970, tome 129, pp. 31-105; Krystyna MAREK:
Thoughts on codification" Zeitschriftfur Auslandisches und Offentlisches Recht und Volkerrecht
1971, pp. 484-520; H. W. A. THIRLWAY: International Customarj Law and Codification,
Dordrecht/Boston/Lancaster/Leiden 1972, 158 pages; V. . DEGAN: Domaaj i autoritet
presedana u praksi Meunarodnog suda" ZPFZ 1972, br. 3, str. 253-270; Mark E. VILLIGER:
Customary International Law and Treaties, Martinus Nijhoff Publishers 1985, 432 pages; Oscar
SCHACHTER: Entangled treaty and custom" in Yoram DINSTEIN (Ed.): International Law at
a Time of Perplexity, Essays in Honour of Shabtai Rosenne, Dordrecht 1989, pp. 717-738.
Izraze ,,law declaratorv, law crvstallizing and law generation rules" uveo je u znanost i praksu
negdanji predsjednik Meunarodnog suda Eduardo JIMENEZ DE ARECHAGA: International
Law in the Past Third of a Century" RCADI1978, tome 159, pp. 14-22.
U presudi iz 1969. o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru, postavilo se pitanje je li
lanak 6. enevske konvencije iz 1958, koji se odnosi na razgranienje toga pojasa, utjelovljuje
ve prihvaena pravila obiajnoga prava u smislu da je Konvencija, jednostavno, iskaz postojeih
pravila". Sud je ustanovio da Danska i Nizozemska to nisu tvrdile za lanak 6. Njihova je teza
bila da je prije te Konvencije epikontinentalni pojas bio u postupku nastajanja, a praksi drava
nedostajala je jednoobraznost. Ali se po njima to obiajno pravilo (iz lanka 6) u nastajanju --
iskristaliziralo usvajanjem Konvencije o epikontinentalnom pojasu na toj Konferenciji" (p. 39,
100 Izvori meunarodnoga prava
ne preuzimaju nove pravne obveze, niti stjeu nova prava u odnosu na prava
koja uivaju sve druge drave po obiajnoj osnovi. Glede tih propisa ugovorni
tekst slui samo kao dokaz o postojanju i o sadraju opega obiajnog prava na
snazi. To su dakle izmeu svih drugih pravila jedina kojima se vri konverzija
obiajnih pravila u sustav pisanih, koordiniranih i sistematiziranih pravila"27
(b) Propisi koji ine progresivni razvoj meunarodnoga prava. U drugu sku
pinu ubrajaju se pravila koja kristaliziraju postojeu praksu u novo obiajno
pravo (law crystallizing rules),1* Prije usvajanja konvencije praksa drava jo
nije postala sasvim jednoobrazna, a pravila u pitanju jo nisu bila prihvaena
kao pravo" od potrebne veine drava u svijetu.
Kada konvencija svojim impersonalnim propisima potvrdi takvu praksu koja
je u zaetku, glede koje je obiajni proces tek otpoeo, ali jo nije dovren, ona
moe odluujue utjecati na dokonanje toga procesa. Za tree drave, koje ne
postanu strankama takve konvencije, ta pravila su jo uvijek lexferenda, koja u
poetku ne obvezuju njih nego samo stranke konvencije po ugovornoj osnovi.
No brza transformacija i tih pravila u ope obiajno pravo razumno se moe
oekivati, pogotovo ako ona za sve drave predviaju neka nova prava. Za to je
katkad dovoljno da konvencija stekne dovoljan broj stranaka, ukljuujui one
posebno zainteresirane za dato podruje.29
I budui daje obiajni proces glede tih pravila ve u tijeku, tree drave nee
moi lako sprijeiti njegovo dokonanje jednostavnim odbijanjem da postanu
strankama konvencije, iako bi to moda jo uvijek mogle uiniti efikasnim pro-
testima.
(c) Legislacija" meunarodnoga prava putem konvencija. U treu skupinu
ubrajaju se propisi koji predviaju potpuno nova rjeenja za nove odnose i novo
nastale objektivne situacije (lawgeneratingrules). Tu obiajni proces jo nije niti
para. 61). I tu tezu stranaka Sud je svojom presudom odbacio kao navodno nedokazanu glede
pravila o razgranienju toga pojasa iz lanka 6. Konvencije (pp. 39-40, para. 63, 64).
2l
Cf., Charles ROUSSEAU: Drolt internationalpublic, Tome I: Introduction et Sources, Pari,
1970, p. 345.
2S
Meunarodni sud u presudi o Eplkontinentalnom pojasu iz 1969. priznao je mogunost da se
neki normativni propis (norm-creatingprovision), koji je po svojemu porijeklu ugovorne ili kon-
traktualne naravi, potom integrira u opi corpus meunarodnoga prava, prihvati se i kao takav
kroz opinio juri, na nain da se nametne i zemljama koje nisu ili nikada nisu bile strankama kon-
vencije. Nema sumnje da je taj postupak savreno mogu i da se s vremena na vrijeme i dogaa;
on ak ini i jednu od priznatih metoda kojima se nova pravila obiajnog prava mogu stvoriti. No
taj se rezultat ne smije olako uzeti kao postignut" (p. 47, para. 71). Vidjeti kod biljeke 29.
2
U navedenoj presudi iz 1969. Meunarodni je sud, medu ostalim, naveo: ... vrlo iroko i re-
prezentativno sudjelovanje u konvenciji moe samo po sebi biti dovoljno, uz uvjet da
obuhvaa i posebno zainteresirane drave" (p. 43, para. 73).
11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA" U OPEM... 101
1
Ibid., pp. 26-27, para. 28; pp. 39-40, para. 63-64; pp. 42-43, para. 72.
102 Izvori meunarodnoga prava
se radi o isto ugovornim odredbama koje stvaraju prava i dunosti jedino izmeu
stranaka konvencije koji se nje ne tiu.
Stipuliranje legislativnih" propisa ne potie na pristupanje konvenciji i na
preuzimanje odgovarajuih ugovornih obveza. Vie se moe postii ako se mala
fide ostane izvan nje. To, meutim, moe biti kobno za ravnoteu prava i du-
nosti koja se ele ugraditi u ope obiajno pravo.
(d) I, napokon, ni konvencije ,,o kodifikaciji" poput svih drugih, ne mogu biti
bez kontraktualnih propisa, iz ijega samoga teksta proizlazi namjera stvaranja
prava i dunosti iskljuivo za njihove stranke. Toj skupini pripadaju uobiajene
zavrne odredbe o potpisivanju, ratifikaciji, pristupu i stupanju na snagu kon-
vencije, o doputenosti ili zabrani rezervi na konvenciju. Te odredbe neposred-
no se primjenjuju odmah nakon usvajanja konvencije.
U tu skupinu ubrajaju se i svi propisi o rjeavanju sporova izmeu strana-
ka konvencije, koji se ne mogu stipulirati impersonalnim normama. Ako neka
konvencija ,,o kodifikaciji" predvia osnivanje nekih stalnih tijela ili ak nove
meunarodne organizacije, ili periodine sastanke njezinih drava lanica, te
bilo kakve druge propise o postupku, svi se oni moraju stipulirati iskljuivo u
kontraktualnom obliku.
Spomenut emo samo najznaajnije u tome pogledu, a o drugima e biti vie poda-
taka u daljnjemu tekstu.
U 1958, bile su usvojene i potpisane etiri enevske konvencije o pravu mora.
U 1961. potpisana je Beka konvencija o diplomatskim odnosima, a u 1963. Beka
konvencija o konzularnim odnosima. Godine 1969. usvojena je i potpisana vrlo zna-
ajna Beka konvencija o pravu ugovora. Iz spomenutih podruje bile su usvajane i
potpisivane i neke druge konvencije.
Izvan djelatnosti Komisije za meunarodno pravo dolo je u 1982. do potpisiva-
nja Konvencije UN-a o pravu mora.
Pod okriljem Komisije za ljudska prava Ekonomskog i socijalnog vijea UN-a
pripremane su i usvajane znaajne konvencije (i deklaracije) o pravima ovjeka. U
godini 1965. potpisana je Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije, a u 1966. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima, te Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima.
U krilu Ujedinjenih nacija bila je jo 1948. usvojena Konvencija o sprjeavanju
i kanjavanju zloina genocida, te potom niz drugih konvencija iz te i slinih po-
druja.
Izvan djelatnosti UN-a, a pod okriljem Crvenoga kria, u enevi su u 1949. pot-
pisane etiri konvencije o humanitarnom pravu, koje su u 1977. dopunjene dvama
protokolima. Ti ugovorni propisi bili su usvajani na diplomatskim konferencijama
uz veliko sudjelovanje drava.
Pojedine specijalizirane ustanove UN-a u okviru svojih djelatnosti takoer se
bave tim radom. To je najvanija djelatnost Meunarodne organizacije rada, ali
takoer i Meunarodne pomorske organizacije, Svjetskoga potanskog saveza i dr.
Gotovo svaka specijalizirana ustanova donosi pravne propise iz podruja svojih
djelatnosti.
104 Izvori meunarodnoga prava
Bibliografija
G. COHEN-JONATHAN: ,,La coutume locale", Annuairefranfais de droit International 1961,
pp. 119-140; Anthony A. D'AMATO: The concept of spccial custom in internationallaw" AJIL
1966, pp. 211-223; V. . DEGAN: Opi i partikularni obiaj u meunarodnom pravu" Godinjak
Pravnogfakulteta u Sarajevu 1977, str. 63-89.
!1
U tome smislu Max SOERENSEN, op. cit, p. 43, navodi da se razlika izmeu partikularnog
ili dvostranog obiaja i preutnog sporazuma moe initi prividnom, ali je to bez veeg interesa
glede pravnih posljedica. I Paul REUTER: Droit Internationalpublic, Pari, 1958, p. 36, prvobit-
no je bio naveo da se pravila regionalnog ili. lokalnog obiajnog prava ustanovljuju na nain koji
ga pribiiuje preutnom sporazumu. ini se da je ovaj pisac od toga zakljuka kasnije odustao,
jer ga ne nalazimo u posljednjem VI. izdanju toga djela, Pariz, 1983, pp. 109-116.
12. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA 105
nastali pravo i odgovarajua obveza" (p. 40). Dakle u ovomu konkretnom sluaju
ispunili su se svi uvjeti za postojanje lokalnog obiaja.
No Sud je potom odbacio tvrdnju da je takvo obiajno pravo ustanovljeno i za
prolazak oruanih snaga, policije, oruja i municije, jer se u prolosti za svaki takav
prolazak trailo posebno odobrenje, premda je ono uvijek bilo davano kada je god
bilo zatraeno (p. 43}.
Iz ovoga sluaja proizlazi da lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne
naravi koja predviaju prava samo za jednu stranku, a dunosti za drugu.
(b) Regionalni obiaj. Kako smo ve naveli, nije iskljuena mogunost na-
stanka ni regionalnih obiajnih pravila koja bi ureivala odnose izmeu drava
iz odreenoga dijela svijeta koji se po neemu odlikuju od drugih. No ni ta
posebna obiajna pravila, poput svih drugih, ne smiju biti u suprotnosti s im-
perativnim normama opega meunarodnog prava (jus cogens) na snazi, niti
ih mogu nadomjestiti.
Pokatkad su u prolosti neke velesile poduzimale ine oruane intervencije u dr-
avama za koje su smatrale da potpadaju u njihovu interesnu sferu, pozivajui se na
neka navodna pravna pravila koja bi ih na to ovlaivala. To je bila bit tzv. lohnsonove
doktrine na temelju koje su oruane snage Sjedinjenih Amerikih Drava i nekih
drugih lanica Organizacije amerikih drava izvrile u 1965. oruanu intervenciju
u Dominikanskoj Republici.32 Tamo su svrgnule predsjednika koji je prije toga bio
zakonito i demokratskim putem izabran od biraa te zemlje.
Intervencija oruanih snaga pet drava lanica Varavskog ugovora, izvrena
1968. u Cehoslovakoj, opravdavala se navodnim pravnim pravilima koja su u biti
bila iste naravi.
Intervencija u Cehoslovakoj bila je povod za daljnju afirmaciju tzv. doktrine o
kolektivnom suverenitetu socijalistikih zemalja, poznate kao Brenjevljeva doktri-
na". Tvrdilo se da naela opega meunarodnoga prava, koja su nazvana principima
koegzistencije", ne mogu biti osnova za uzajamne odnose drava u kojima je radnika
klasa navodno na vlasti. Ta naela navodno ureduju odnose izmeu drava s razli-
itim drutvenim ureenjem. Tvrdilo se da su u odnosima izmeu socijalistikih
drava ta naela zamijenjena navodnim viim" pravnim naelom socijalistikog
internacionalizma". To naelo" u toj zajednici navodno prua pravo i obvezu prua-
nja bratske pomoi" u obliku oruane intervencije, kada je po ocjeni ostalih socija-
listikih zemalja u nekoj od njih socijalistiki drutveni poredak doao u opasnost.33
32
Cf Thomas M. FRANCK: ,,Who Killed Artide 2(4)?", AJIL 1970, No. 5, pp. 809-837; T. M.
FRANCK, Edward WE1SENBAND: World Politics, Oxford Univ. Press, 1972, pp. 70-95.
33
Cf., V. M. URALOV: ,,Osnovnye principy otnoenij obenorodnogo socialistieskogo go-
sudarstva s drugimi stranami", Sovetskoe gosudarstvo i pravo 1963, No. 3, str. 27-30; V. M. SHUR-
SHALOV: International Law in Relations among Socialist Countries", u G. TUNKIN (Ed.): Con-
temporary International Law, Moscow, 1969, pp. 59-76; G. I. TUNKIN: Teorija medunarodno-
go prava, Moskva, 1970, str. 483-506.
1 2. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA 107
P Cf 1. C. J. Reports 1986, pp. 102-103, para. 193; pp. 103-106, para. 194-201; pp. 106-110,
para. 207-209; te pp. 110-111, para. 210, 211.
108 Izvori meunarodnoga prava
(c) Specijalni obiaj u ugovornom odnosu. Naveli smo da, unato svim
iznesenim ogradama, postoji posebno podruje meunarodnoga prava u ko-
jemu partikularni obiaj moe biti od veega praktinog znaenja. Rije je o
obiaju koji nastaje u okviru ugovornog odnosa, a koji smo nazvali specijalnim"
obiajem. Drave stranke nekoga ugovora mogu u tijeku njegove primjene od-
stupiti od njegovih propisa, napose ako se taj ugovor primjenjuje tijekom dugog
razdoblja, a zbog nekih razloga ne provodi se formalna revizija njegova teksta.
Tada se putem obiajnih pravila usuglauje tekst takvoga ugovora s izmijenje-
nim socijalnim i politikim uvjetima u kojima se on primjenjuje.
Ako je takva praksa stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmeu svih stra-
naka ugovora, ona moe dovesti do njihova uvjerenja o obvezatnosti te prakse
{opinio juri). Time dolazi do stvaranja partikularnoga obiajnog pravila koje
ima uinak revizije defacto ugovornog teksta u pitanju.
Beka konvencija o pravu ugovora iz 1969. za to prua osnovu u okviru op-
ega pravila o tumaenju", iz njezina lanka 31. toka 3. toga propisa predvia
sljedee:
3. Zajedno s kontekstom, vodit e se rauna:
(a) o svakom naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili
o primjeni njegovih odredba;
(b) o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum
stranaka o tumaenju ugovora;....
Tu je dakle rije o autentinom tumaenju ugovora od svih stranaka, a ono
u praksi moe dovesti do neformalne revizije njegova teksta. Naime, kao to
sve stranke mogu novim zajednikim sporazumom izmijeniti ili dokinuti neke
odredbe ugovora ili ugovor u cjelini, kasniji sporazum o njegovu tumaenju
ili primjeni, ili kasnija praksa kojom je postignut takav sporazum, mogu biti
osnova za partikularno obiajno pravo u tome pogledu.
O tome je bio izriit Arbitrani tribunal (Francuska/Sjedinjene Amerike Dr-
ave) u presudi iz 1963. o Tumaenju dvostranog sporazuma o slubama zranoga
transporta, navodei: Takvo ponaanje moe se zapravo uzeti u obzir ne samo i
jednostavno kao sredstvo za tumaenje Sporazuma nego i kao neto vie, tj. kao
mogu izvor njegove kasnije izmjene koja proizlazi iz odreenih akata ili odreenih
ponaanja, koja imaju uinak na pravnu situaciju stranaka i prava koja svaka od njih
moe legitimno zahtijevati."35
Takva partikularna obiajna pravila nastala su i u primjeni nekih propisa Povelje
UN-a. U savjetodavnom miljenju iz 1971. o Namibiji, Meunarodni je sud usta-
novio da, suprotno lanku 27(3). Povelje,36 uzdravanje nekog stalnoga lana Vijea
sigurnosti pri glasanju ne znai da se on protivi prihvaanju rezolucije, za koju se
trai pristanak svih stalnih lanova. Postupak koji Vijee sigurnosti slijedi, a koji je
ostao neizmijenjen i nakon amandmana na lanak 27. Povelje iz 1965, openito je
prihvaen od lanova Ujedinjenih nacija i ini dokaz ope prakse te organizacije"
(p. 22, para. 22).
m
lanak 27(3). Povelje propisuje da se odluke Vijea sigurnosti o svim pitanjima koja nisu pitanja
postupka donose potvrdnim glasovima devetorice (prije izmjene Povelje iz 1965. sedmorice)
lanova, ukljuujui glasove svih stalnih lanova, ali time da se stranke u nekome sporu uzdre
od glasanja kod odluka prema Glavi VI. (Mirno rjeavanje sporova) i lanku 52(3). (rjeavanje
lokalnih sporova putem regionalnih sporazuma ili ustanova).
110 Izvori meunarodnoga prava
Uz Hrvatsku, stranke su joj zasada: Bosna i Hercegovina, Dominika, Egipat, Estonija, Etiopija,
112 Izvori meunarodnoga prava
Bibliografija
V. . DEGAN: Politike izjave i politiki sporazumi drava kao izvor meunarodnopravnih
obveza" ZPFZ 1983, br. 1-2, str. 69-86; Julio A. BARBERIS: ,,Le concept de 'traite International'
et ses limites" Annuaire fran$ais de droit International 1984, pp. 239-276.
Meunarodni se ugovor sastoji u suglasnosti volja dvaju ili vie subjekata me-
unarodnoga prava sa svrhom da postigne odreeni uinak po meunarodnom
pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegovih stranaka. Ugovori
mogu dakle biti dvostrani i mnogostrani, mogu biti sastavljeni u jednoj ispravi
(s moguim dodatcima, tj. aneksima"), ili u vie meusobno povezanih isprava
(u razmijenjenim notama). Oni, napokon, mogu biti sklopljeni u pisanom ili u
nekom drugom obliku.38
Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni uinak po meunarodnom
pravu, potrebno je da se ispuni vie uvjeta.
1. Sve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnoga prava, tj. dra
ve, meuvladine organizacije ili priznati ustanici. O vrstama ugovora, kao i o
sposobnosti obvezivanja tih subjekata ugovorima, dalje e biti vie rijei {infra,
14. i 15).
Ne radi se dakle o meunarodnom ugovoru ako drava (ili drugi subjekt meu-
narodnoga prava) sklopi sporazum s pravnom osobom iz druge drave {sa stranom
bankom, petrolejskom ili drugom tvrtkom). No to ne znai da takav sporazum prav-
no ne obvezuje njegove stranke. Ako njegov tekst ne upuuje na unutarnje pravo
neke od stranaka ili neke tree drave kao mjerodavno, rije je o transnacionalnom
kontraktu" na koji se izravno primjenjuju opa naela prava (v. supra, 7).
Katkad i drave meusobno sklapaju transakciju u obliku privatne pogodbe koju
podvrgavaju unutarnjemu pravu neke drave kao mjerodavnom. Ni u tim rijetkim
sluajevima ne radi se o meunarodnim ugovorima. No, ako nema jasnih naznaka o
suprotnome, pretpostavlja se da su sporazumi kojima su sve stranke drave i drugi
subjekti meunarodnog prava istinski meunarodni ugovori na koje se primjenjuju
propisi Beke konvencije iz 1969.
2. Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno ne
dopustiv. Pravno nedopustiv jest onaj ugovor:
" U slinome smislu lanak 2-1-a. Beke konvencije iz 1969. predvia - za svrhe te Konvencije
sljedee: 'ugovor' znai meunarodni sporazum koji je u pismenom obliku sklopljen izmeu
drava i ureen meunarodnim pravom, bilo da je sadran u jedinstvenoj ispravi ili u dvjema ili
vie povezanih isprava i bez obzira na njegov poseban naziv".
114 Izvori meunarodnoga prava
ugovora. Jus cogens obvezuje sve drave lanice meunarodne zajednice po obiajnoj
osnovi i neovisno o ugovoru koji ih potvruju. Ta pravila obvezuju i nakon to bi neki
takav ugovor bio dokonan ili bi se neka stranka iz njega povukla. Ona obvezuju sve
drave i kada su potvrena nekim neugovornim instrumentom poput deklaracije
Ope skuptine UN-a.
Ugovori jednako obvezuju njihove stranke bez obzira na njihov poseban naziv.
Pri pripremanju nacrta Konvencije, Komisija za meunarodno pravo upozorila je
u svome komentaru da se uz ugovor" u praksi upotrebljavaju i izrazi: konvencija",
protokol", potom deklaracija" povelja" pakt" akt" statut" sporazum" konkor-
dat" i modus vivendi". Uporabljuju se katkad i izrazi: izmjena pisama", memoran-
dum o suglasnosti" ili usuglaeni zapisnik".39 Neki od tih izraza, premda nedosljed-
no, upotrebljavaju se i za meunarodne instrumente koji nemaju znaajke formal-
nih ugovora. U sluaju dvojbe, u svakome posebnom sluaju valja utvrditi namjeru
stranaka iz teksta instrumenta i iz okolnosti pod kojima je on sklopljen i prihvaen.
Valja nam neto rei o vrstama ugovora, kao i o nekim meunarodnim in-
strumentima koji nisu meunarodni ugovori.
Nemogue je dosljedno izvriti podjelu svih meunarodnih ugovora prema
njihovu sadraju. Mnogi ugovori, a napose oni mirovni, ureduju irok krug
raznovrsnih pitanja.
U prijanjoj znanosti neki su pisci dijelili ugovore na politike, trgovake i tehni-
ke. Politiki ugovori dalje su se dijelili na one o savezima, o jamstvima (garancijama),
o zatiti, o prijateljstvu i o neutralnosti. Vjerojatno se pri tome pretpostavljala neka
hijerarhija ugovora prema njihovoj politikoj vanosti, to je s pravnoga gledita
nebitno.
Ali neke podjele ugovora ili, tonije, podjele ugovornih propisa, nisu bez
osnove. Tako se neki propisi Beke konvencije iz 1969. odnose samo na dvostra-
ne ugovore, drugi na one viestrane ograniene naravi, a posebno se izdvajaju
ugovori koji su ustavni akti meunarodnih organizacija. I premda se najvei
broj pravila iz prava ugovora odnosi na sve ugovore, glede nekih vrsta ugovora
ili ugovornih propisa, ta se pravila u pojedinostima razlikuju. U nastavku emo
izloiti podjelu ugovora samo s toga aspekta.
(a) Ugovori sklopljeni u pisanom ili u nekomu drugom obliku. Prva po-
djela ugovora odnosi se na oblik (formu) u kojemu su sklopljeni. To pitanje
K
Kada se tekst nekoga ugovora prevodi na hrvatski jezik, svaki taj pojedinani naziv, i bilo koji
drugi struni pravni izraz, mora nai svoje mjesto u prijevodu. Bilo bi promaeno sve te nazive
prevoditi s ugovor" samo stoga to su drugi stranoga porijekla. Time bi se bogatstvo i preciznost
hrvatskoga jezika vrlo umanjili. Zbog pravne sigurnosti vrlo je riskantno za sve ili za neke od njih
pronalaziti nove izraze na hrvatskom, jer bi tada prijevod postao nepouzdan i u praksi nepri-
mjenljiv. S druge strane, potpuno je neprimjereno upotrebljavati strane izraze tamo gdje postoji
jobiajen i vrlo precizan hrvatski naziv. Promaeno je stoga upotrebljavati izraze bilateralni" i
multllateralni" za dvostrane, viestrane i mnogostrane ugovore.
116 Izvori meunarodnoga prava
40
Vidi lanke 32-34. Hakoga pravilnika o zakonima i obiajima rata na kopnu, pridodanog
etvrtoj hakoj konvenciji iz 1907.
1
Vidi Savjetodavno miljenje o Njemakim manjinskim kolama u Gornjoj leskoj (Poljska/
Njemaka), Series A/S, No. 40, p. 14; i eljezniki promet izmeu Litve i Poljske, Series A/B, No.
42, pp. 115-116.
14. POJAM I VRSTE UGOVORA 117
" Cf, OPPENHEIM - LAUTERPACHT: International Law, Eighth Edition, London, 1955, vol.
I p. 898. To gledite nije ponovljeno u novome, devetom izdanju toga djela - Oppenheim's In-
ternitional Law, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Volume I,
Parts 2 to 4, London, 1992, pp. 1207-1208.
118 Izvori meunarodnoga prava
3
Tako neki smatraju da su ponavljanjem istih privilegija i imuniteta u korist meunarodnih
organizacija u mnogobrojnim dvostranim ugovorima drava i tih organizacija nastala neka obi-
ajna pravila iz toga podruja koja obvezuju i drave koje nisu sklopile takve ugovore.
120 Izvori meunarodnoga prava
Bibliografija
J W. SCHNE1DER: Treaty-Making Power ojInternational Organizations, Geneva, 1959, 150
pages; Hans BLIX: Treaty-Making Power, 1960, pp. 107-219; Milenko KREA: Ugovorna
sposobnost drava u meunarodnom pravu, s posebnim osvrtom na federativne drave, Beograd,
1988,107 str.
vjetskom Savezu prije njegova raspada. U bivoj SFRJ, nakon ustavnih promjena iz
1971, republike i pokrajine imale su iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima
i organizacijama treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to nisu trebale
traiti nikakav pristanak saveznih tijela. Unato tomu, nije im bila izriito priznata
sposobnost sklapanja ugovora po meunarodnome pravu. 44
3. Premda ima sumnji u to da Vatikan ispunjava sve uvjete dravnosti po
opemu meunarodnom pravu (v. infra, 38), Sveta Stolica, odnosno Drava
Vatikanskoga Grada danas je openito priznata kao poseban subjekt meuna
rodnoga prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje Sveta Stolica (ili Vatikan)
sklapa s treim dravama meunarodni su ugovori na koje se neposredno pri
mjenjuju propisi iz Beke konvencije iz 1969. Jednako se tako i sudjelovanje
Vatikana kao stranke mnogostranih ugovora uzima kao sudjelovanje bilo koje
druge drave.
4. Nije jednak sluaj s ugovornom sposobnou meuvladinih organizaci
45
ja. Nevladine organizacije tu sposobnost ne uivaju. Ali danas vie nema sum
nje u to da gotovo sve meuvladine organizacije imaju objektivni meunarodni
subjektivitet, dakle ne samo u odnosu na njihove drave lanice nego i prema
treim dravama.^No Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1996.
(na zahtjev Svjetske zdravstvene organizacije) o Zakonitosti upotrebe od drava
nuklearnog oruja u oruanom sukobu ustanovio sljedee: ... meunarodne
organizacije su subjekti meunarodnoga prava koje, za razliku od drava, ne
uivaju opu nadlenost. Meunarodne organizacije ravnaju se naelom spe
cijalnosti", tj. drave koje su ih osnovale daju im odreene ovlasti ije su granice
odreene funkcijom zajednikih interesa, a promicanje kojih su im te drave
povjerile" (p. 78, para. 25).
Stoga je ugovorna sposobnost ak i same Organizacije ujedinjenih nacija
ogranienija od sposobnosti sklapanja ugovora bilo koje, pa i najmanje, njezine
drave lanice. Te granice mogu biti izriito odreene u ugovoru-ustavu orga-
nizacije. U nedostatku, ali i izvan takvih propisa, smatra se da svaka organizacija
ima implicirane ovlasti" bitne za vrenje njezinih dunosti" (savjetodavno
44
Vidjeti pojedinosti - V. . DEGAN: Jugoslavenske republike i pokrajine i meunarodno ugo-
varanje" Naa zakonitost 1982, (Zagreb), br. 11-12, str. 3-33.
4:
' Vidjeti - Zoran RADIVOJEVI: Primena ugovora meunarodnih organizacija" JRMP 1988,
br. 2, str. 166-183.
46
Do preokreta u znanosti i meunarodnoj praksi dolo je kada je Meunarodni sud u savjeto-
davnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete u slubi Ujedinjenih nacija ustanovio da je pedeset
drava, inei tada iroku veinu lanova meunarodne zajednice, imalo vlast, u skladu s meu-
narodnim pravom, stvoriti cjelinu (Organizaciju ujedinjenih nacija) s objektivnom meunarod-
nom osobnou - a ne samo s osobnou priznatom od njih samih - kao i sposobnost da istie
meunarodne zahtjeve (p. 179).
124 Izvori meunarodnoga prava
47
Vidjeti Borat BOHTE - Tomislav MITROVI: Beka konvencija o pravu ugovora izmeu
drava i meunarodnih organizacija ili izmeu meunarodnih organizacija", JRMP 1986, br. 1,
str. 16-43.
125
Bibliografija
Kaye HOLLOWAY: Modem Trends in TreatyLaw, Constitutional Law, Reservations and the Three
Modes of Legislation, London, 1967, pp. 27-101; A. PLANTEY: La negociation Internationale -
principes et methodes, Pari, 1980, 657 pages.
18
Stoga i izraz potvrivanje" u lancima 139. i 140. Ustava Republike Hrvatske vaija shvatiti
hrvatskim (mada ne sasvim jasnim) ekvivalentom za ratifikaciju meunarodnoga ugovora.
t9
To je sluaj i s Hrvatskom. Prema lanku 139. njezina Ustava, Sabor potvruje (ratificira) me-
unarodne ugovore koji trae donoenje ili izmjenu zakona, meunarodne ugovore vojne i po-
litike naravi i meunarodne ugovore, koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku. Ugovore
16. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA 129
kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava, Sabor potvruje
dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. Sve ostale ugovore sklapa bez ratifikacije Pred-
sjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske (lanak 138). Za takve ugovore potpis predsjed-
nika Republike ili ovlatenoga lana Vlade znai pristanak Hrvatske da bude njima vezana. Vidi
praksu i propise u nekim drugim dravama supra, 3, pod 3. Glede Bosne i Hercegovine, vidjeti
Vesna KAZAZI: Postupak zakljuivanja i izvravanja meunarodnih ugovora i zakonodavstvo
Bosne i Hercegovine", Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu 2001, Vol. XIV, str. 227-237,
130 Izvori meunarodnoga prava
naravi. Tada je pristupanje nekoj treoj dravi mogue samo ako sve postojee
stranke toga ugovora na to dadu svoj pristanak, pa ako je potrebno da tim putem
i izmijene odredbu u ugovoru koja zabranjuje pristupanje.
Drugu skupinu ine tzv. poluotvoreni ili regionalni ugovori koji se sklapaju u
okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje (npr. veina kon-
vencija koje se sklapaju u krilu Vijea Europe, Organizacije amerikih drava,
Afrike unije i si.). Takvi ugovori predviaju pristup samo za drave lanice
regionalne organizacije, a mogue i za ostale drave iz te regije. Za ostale drave
ti su ugovori zatvoreni.
Napokon, treoj skupini pripadaju otvoreni ugovori" iji je cilj da u ugo-
vorni odnos obuhvate to je mogue vei broj drava iz svih dijelova svijeta.
Sve drave koje postanu lanicama Ujedinjenih nacija mogu bez znaajnijih
ogranienja pristupiti konvencijama sklopljenima u okviru te organizacije. To
se napose odnosi na ope konvencije o ljudskim pravima poput Konvencije
o genocidu, Konvencije o zabrani rasne diskriminacije, na dva meunarodna
pakta o pravima ovjeka i na druge konvencije o kodifikaciji meunarodnoga
prava. Za nove drave taj je postupak otean sve dok se ne ulane u Ujedinjene
nacije. No enevske konvencije o humanitarnome pravu iz 1949. i dva dopunska
protokola iz 1977. ne predviaju takva ogranienja.
50
Vidi - Vesna CRNI-GROTI: Obveza potivanja predmeta i cilja ugovora prije njegova
stupanja na snagu" ZPFR 1992, str. 25-45.
51
Usvojen u Opoj skuptini UN-a Rezolucijom 48/263 od 28. srpnja 1994. V. tekst - 1LM1994,
No. 5, pp. 1309-1327.
16. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA 133
I drave lanice bive Lige naroda bile su preuzele slinu obvezu lankom 18.
Pakta Lige. Ta je obveza u 1919. bila izraz osude tajne diplomacije na koju se tada
gledalo kao na jedan od vanih uzroka izbijanja Prvoga svjetskog rata. lanak 18.
izriito je bio propisao da ni jedan od ugovora nee biti obvezan prije nego to se
registrira.
U lanku 102. propisuje se da: Nijedna stranka takvog ugovora ili medu -
narodnog sporazuma koji nije registriran... ne moe se pozvati na taj
ugovor
ili sporazum ni pred kojim organom Ujedinjenih nacija." Dakle, neregistrirani
ugovori pravno obvezuju njihove stranke i one se na njih mogu pozvati pred
meunarodnim tijelima izvan UN-a (npr. pred nekim arbitranim
tribunalom),
ali ne i pred Meunarodnim sudom u Den Haagu i ostalim organima UN -
a.
Povelja, meutim, nije propisala nikakav rok za registraciju ugovora. Mnoge
su drave u tome pogledu nemarne pa ugovore registriraju s viegodinjim za -
kanjenjem. Uz to, mnogi vani vojni i politiki sporazumi, ili dodatci
drugim ugovorima te vrste, ostaju tajni i ne registriraju se.
Bibliografija
V. . DEGAN: Rezerve i interpretativne izjave na dvostrane meunarodne ugovore" JRMP1973,
br. 1-3, str. 238-253; Federalna klauzula u ugovorima i jugoslavenski ustavni sistem" JRMP 1983,
br. 1-3, str. 181-185; J. M. RUDA: Reservations to Treaties" RCAD11975, tome 146, 95-218 p.;
Nina VAJI: Interpretativne izjave uz mnogostrane meunarodne ugovore "JRMP 1987, br. 1-2,
str. 152-167; Pierre-Henri IMBERT: Les reserves aux traites multilateraux, Pari, 1979, 503 pages;
Vesna KAZAZ1: Rezerve uz viestrane ugovore" Zbornik Pravnogfakulteta u Mostaru 1980/81,
Vol. II-III, str. 323-335; Giorgio GAJA: ,,Unruly Treatv Reservations", Le droit International a
l'heure de sa codification, Etudes en l'honneur de Roberto Ago, Milano 1987, vol. 1, pp. 307-330;
Vida COK: ,,O rezervama nespojivim sa predmetom i ciljevima meunarodnog ugovora", JRMP
1987, br. 1-2, str. 168-183.
Kako se vidi, rezerve veoma zamrsuju ugovorne odnose, ali su dio meu-
narodne stvarnosti koju je zbog razloga pravne sigurnosti nemogue suzbiti.
Poseban su problem rezervi na konvencije koje ukljuuju stotinu i vie stranaka,
kod kojih je mogunost ulaganja rezervi najee najira. Tada je za ugovorni
odnos svake dvije stranke koji proizlazi iz konvencije, nuno posebno ustanov-
ljivati obujam njihovih uzajamnih prava i dunosti.
Neke rezerve imaju za cilj ograniiti prostornu primjenu ugovora na po-
druju neke drave. Na taj se nain iz njegove primjene mogu iskljuiti npr.
carinske zone ili otona podruja. Neko su se putem tzv. kolonijalne klauzule
iskljuivali iz primjene nekih ugovora prekomorski posjedi europskih drava.
Poslije su neke konvencije, naprotiv, izriito predviale njihovu primjenu na
nesamoupravna podruja, koja su do danas gotovo potpuno nestala.
Vei su problem tzv. federalne klauzule. U dravama s federalnim ureenjem
federalne jedinice katkad uivaju iskljuivu zakonodavnu nadlenost u podrujima
poput prosvjete, kulture, ureenja radnih odnosa, nekih prava ovjeka i si. Ako cen-
tralna vlast ratificira ugovor iz tih podruja, time ona ili kri iskljuiva prava svojih
federalnih jedinica ili nije kadra osigurati primjenu ugovora na itavome svojem
dravnom podruju.
Da bi izbjegle tu odgovornost, federalne drave kadto ulau tzv. federalnu klau-
zulu. Njome se nastoje osloboditi obveze primjene ugovora u federalnim jedinicama
koje to odbiju. One se pri tome obvezuju na provoenje svih odredaba ugovora iz
svoje nadlenosti i obvezuju se da e poduzeti prikladne mjere da bi organi fede-
ralnih jedinica to prije usvojili potrebne mjere u izvrenju ugovora. Neki ugovori
unaprijed predviaju mogunost ulaganja federalne klauzule u tom obujmu. Kla-
uzule te vrste, meutim, teko su prihvatljive dravama strankama koje nemaju
federalno ureenje, jer su se one obvezale na izvrenje ugovora na cjelokupnome
svome dravnom podruju i na bezuvjetan nain.
Bibliografija
Charles DE VISSCHER: Problernes d'interpretation judiciaire en droit Internationalpublic, Pari, 1963, 269
pages; V. . DEGAN: L'interpretation des accords en droit internatlonal, (Martinus Nijhoff), La Hayc 1963,
XI+176 pages; Procedes d'interpretation tires de la jurisprudence de la Cour de Justice des Communautes
europeennes", Revue trimestrielle de droit europeen 1966, (Pari), n2, pp. 189-227; Attempts to Codify
Principles of Treaty Interpretation and the SouthAVest Africa Case" The Indian Journal ofInternationalLaw
1968, (New Delhi), No. 1, pp. 9-32; Serge SUR: L'interpretation en droit internationalpublic. Pari, 1974,449
pages; M. K. YASSEEN: L'interpretation des traites d'apres la Convention de Vienne", RCADI1976, tome
151, pp. 1-114; Vesna CRNI-GROTI: Tumaenje ugovora sklopljenih na vie jezika" ZPFR1990, str. 47-60;
Funkcionalno tumaenje meunarodnih ugovora (ut res magis valeat quampereat), ZPFli 1991, str. 17-37.
'2 Jo je Hugo Grotius postavio pravilo tumaenja: Jnjide quid senseris, non quid dixeris cogi-
tandum", tj. kad se radi o obeanjima, vanija je namjera negoli rijei. Cf., Hugonis Grotu Dejure
belli acpacis libri tres, Jenae 1680, Liber II, Caput XVI, 1/1.
1 8. TUMAENJE UGOVORA 139
u
U slinome smislu savjetodavno miljenje Meunarodnog suda iz 1996. (na zahtjev Svjetske
zdravstvene organizacije) o Dopustivosti upotrebe nuklearnog oruja u oruanom sukobu upo-
zorilo je na sljedee: ... Ti ugovori mogu nametati posebne probleme u tumaenju, napose s ob-
zirom na njihovu narav koja je u isto vrijeme ugovorna i institucionalna; sama priroda stvorene
organizacije, ciljevi koje su joj njezini osnivai postavili, zahtjevi vezani za uinkovito vrenje
njezinih funkcija, kao i njezina vlastita praksa, sve su to elementi koji mogu zasluivati posebnu
pozornost kada doe vrijeme da se ti ustavni ugovori tumae." (p. 75, para. 19).
:
" Da nisu akti autentinog tumaenja ugovora-ustava, rezolucije tih tijela bile bi obine prepo-
140 Izvori meunarodnoga prava
ruke. Stoga je bitno da budu usvojene od svih ili od gotovo svih drava lanica organizacije, koje
su u isto vrijeme i stranke ugovora u pitanju.
55
To pravilo postavio je jo Ernmeric de VATTEL: Le Droit des Gens, ou principes de la loi natu-
relle, 1758, livre II, chap. XVII, 263.
56
Vidjeti pregled meunarodne arbitrane i sudske prakse u primjeni toga naela - V. . DEGAN;
L'interpretation des accords en droit International, La Have, 1963, pp. 100-116,159-160.
'7 Kada navodi predmet i svrha ugovora" lanak 31. ne upuuje na funkcionalno tumaenje,
kako je prije objanjeno, dakle neovisno o uobiajenom smislu rijei i konteksta ugovora. Tu se ti
izrazi uzimaju u sklopu tekstualne metode tumaenja. Stoga se u obzir uzimaju predmet i svrha
samoga teksta ugovora, to ne moe tumaenjem dovesti do njegove revizije.
18. TUMAENJE UGOVORA 141
stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor. Naglasak je, stoga, na
tome, da bi inili kontekst ugovora, svaki sporazum ili ispravu u vezi s ugovorom
moraju prihvatiti sve stranke ugovora.
U podtoki 3. dalje se navodi da e se zajedno s kontekstom voditi rauna: (a)
o svakome naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili o
primjeni njegovih odredaba; (b) o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora
kojom se ustanovljuje sporazum izmeu stranaka o tumaenju ugovora; te fc) o
svakom mjerodavnom pravilu meunarodnoga prava primjenljivom na odnose
izmeu stranaka.
U podtoki 4. izlae se protupravilo onomu o uobiajenom smislu izraza iz
ugovora: Poseban smisao pridaje se nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to
bila namjera stranaka."
lanak 32. Beke konvencije izlae dopunska sredstva tumaenja" kada je
tumaenje na temelju opeg pravila o tumaenju" iz lanka 31. dvosmisleno ili
nejasno, ili dovodi do ishoda koji je oito besmislen (apsurdan) ili nerazuman,
ili ak samo da bi se potvrdio smisao koji proistjee iz lanka 31" tj. na temelju
tekstualne metode tumaenja.
Ta, dopunska sredstva ukljuuju (ali se ne svode na njih): pripremne radove
{travaux preparatories) i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen"
I napokon, Beka konvencija posveuje jednu opirnu odredbu (lanak 33), o
tumaenju ugovora ija je vjerodostojnost teksta utvrena na dva ili vie jezika.
Ako sam ugovor predvia, ili se stranke o tome sporazume, da je samo jedna
jezina verzija vjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost, to se pri njegovu
tumaenju mora potovati.
No, ako je vjerodostojnost teksta ugovora utvrena na dva ili vie jezika,
smatra se da izrazi u ugovoru imaju isto znaenje u svakom vjerodostojnom
tekstu". Ako usporedba vjerodostojnih tekstova pokae razlike u smislu koji pri-
mjenom lanaka 31. i 32. nije mogue otkloniti, usvaja se smisao koji, uzimajui
u obzir predmet i svrhu ugovora, najbolje usklauje te tekstove"
Time se na odreen nain upuuje na restriktivno tumaenje ugovora koje bi se
moglo uklopiti u sve vjerodostojne jezine verzije. Meunarodna sudska praksa prije
1969. imala je poneto razliit pristup. Pridavala se prednost onoj jezinoj verziji na
kojoj je bio sastavljan nacrt ugovora, a ostale su se uzimale kao prijevodi one prve,
ili se u obzir uzimala samo ona verzija u kojoj je tekst odredbe bio jasno izraen.58
Bibliografija
Suzanne BASTID: Les traites dans la vie Internationale, Conclusion et Effets, Pari, 1985, pp.
115-141; Paul REUTER: Introduction au droit des traites, troisime edition, Pari, 1995, pp. 87-93;
V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, pp. 394-413.
Obvezatna snaga svih ugovora poiva na naelu pacta sunt servanda. Kako
smo prije naveli {supra, 7), ono je ope naelo prava bez kojega pravni poredak
bilo koje vrste, bilo kada i bilo gdje, ne bi bio mogu.
Najbolje je to objasnio Sir Gerald Fitzmaurice: To pravilo ne ovisi ni o jed-
nom drugom pravilu. Nemogue je da ono ne postoji, niti bi bilo mogue da je ono
drukije nego to jest. Ono ne ovisi o pristanku (drava) jer bi postojalo i bez njega.
Ne bi moglo postojati pravilo da pacta sunt non-servanda, ili non sunt servanda,
jer tada pacta vie ne bi bila pacta. Ne bi moglo postojati ni pravilo da pacta sunt
interdum servanda et interdum non sunt servanda. Ideja servanda inherentna je i
nuna izrazu pacta" ^
Postoji i obilje dokaza o tome da je to naelo u isto vrijeme i obiajno pravilo
opega meunarodnoga prava. Praksa i deklaracije drava, iskazi meunarod-
nih sudova i ugovori o kodifikaciji svjedoe o tome da su to ope naelo kao
pravo na snazi prihvatile sve drave i drugi subjekti meunarodnoga prava.60
Kao takvo potvreno je, meu ostalim, u najznaajnijim politikim aktima po-
put uvoda (preambule) u Pakt Lige naroda iz 1919, te uvoda i lanka 2(2). Povelje
Ujedinjenih nacija iz 1945. Po toj osnovi ono izrijekom obvezuje sve drave lanice
UN-a (danas praktino sve drave svijeta). Potvreno je i u Deklaraciji o naelima
meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu
s Poveljom Ujedinjenih nacija, usvojenoj konsenzusom u Opoj skuptini UN-a u
1970, te napokon u toki X. Deklaracije o naelima koja ureuju uzajamne odnose
drava sudionica iz Helsinkoga zavrnog akta iz 1975.
Kada smo utvrdili da je naela pacta sunt servanda obiajno pravilo opega
meunarodnoga prava, to nipoto ne znai da bi daljnji razvoj opega obiaj-
nog prava mogao dovesti do izmjene sadraja ili do dokidanja toga naela. 61
^ Cf, Sir Gerald FITZMAURICE: "Some Problems regarding the Formal Sources of Internatio-
nal Law", Simbolae Verziji, The Hague, 1958, p. 153.
60
Vidi pojedinosti - V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, pp. 396-400.
61
Takvi neprihvatljivi uinci proizlaze iz normativne teorije Hansa Kelsena. Kao pranormu cje
lokupnoga meunarodnoga prava taj je pisac prihvatio: normu koja uzima obiaj kao injenicu
koja stvara pravo". Po njegovu miljenju, norma pacta sunt servanda sekundarna je norma jer
proizlazi iz primarnih normi meunarodnoga prava koje se sastoje u obiajnom pravu. Usp.
Hans KELSEN: Principles of International Law, New York, 1952, p. 417-418.
19. POTOVANJE I PRIMJENA UGOVORA 143
Vidjeti Robert KOLB: La bonne fol en droit internationat public (Les traites, pp. 179-314),
Paris, 2000.
144 Izvori meunarodnoga pravo
drava ne smije kriti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je
protuustavna, sve dok je na snazi.
Izvrsni i sudbeni organi vlasti u nekim dravama, ak i u ugovorima koji su
transformirani (pretoeni) u zakone, gledaju neku vrst akata koji sasvim ne pri-
padaju njihovu unutarnjem pravnom poretku. Tako neka sudbena tijela katkad
izjednauju primjenu ugovora kojima je njihova drava stranka s primjenom
stranoga prava na temelju naela renvoi iz meunarodnoga privatnog prava.
I stoga su katkad skloni, iz razloga javnoga poretka {prdre public), restrikivno
primijeniti ih otkloniti primjenu nekoga meunarodnog ugovora. Sve je to po-
greno jer se svaka drava obvezala na ugovor svojom slobodnom voljom. Ona
sama ne bi pristala da druga drava stranka odbije zbog istih razloga izvriti
svoju ugovornu obvezu prema njoj.
I napokon, napose u prijanje doba, u mnogim dravama bio je usvojen
dualistiki pristup odnosa meunarodnog i unutranjeg prava. Prema tome
gleditu, iz sklopljenog ugovora proizlaze prava i dunosti samo za dravu nje-
govu stranku u svojstvu subjekta meunarodnoga prava. Da bi ugovor dobio
uinak na dravne organe i na graane, nuno je njegov sadraj transformirati
u zakon ili podzakonski akt drave. Ako se to ne uini, dravni organi nisu du-
ni neposredno primjenjivati ugovor, to, sukladno tomu gleditu, ne sprjeava
odgovornost njihove drave za krenje preuzete ugovorne obveze.
Osim stoga to dovodi do neprihvatljivih rezultata, taj dualistiki pristup u
nnogim je zemljama naputen kao neko ope naelo za sve mogue situacije.
Neke su drave u ugovorima o ljudskim pravima prihvatile meunarodne
postupke u kojima njihovi graani i domicilirani stranci imaju pravo izravno
obraati se meunarodnim tijelima kad smatraju da su im prava iz tih ugovora
naruena. Neke su drave u svojim ustavima proglasile prvenstvo meunarod-
noga prava nad domaim (Njemaka), a jo vei broj njih proglasio je prvenstvo
ugovora nad zakonima (Hrvatska, Francuska i dr.) (v. supra, 3, pod 3).
Bibliografija
Daniel VIGNES: ,,La clause de Ia nation )a plus favorisee et sa pratique contemporaine" RCADI
1970, tome 13, pp. 207-350; Philippe CAHIER: ,,Le probleme des effets des traites a l'egard
des Etats tiers" RCADI 1974, tome 143, pp. 589-735; Budislav VUKAS: Relativno djelovanje
meunarodnih ugovora, Zagreb, 1975, 179 stranica; V. . DEGAN: Konvencija UN o pravu
mora iz 1982. i tree drave" UPPPK1988, br. 117-118, str. 49-77.
sporazuma kojim trea drava u stvarnosti ulazi u iri ugovorni odnos s izvor-
nim strankama. Strogo uzevi, ona tada prestaje biti trea". Takvi ugovorni
odnosi, kakve predvia taj propis, nisu poznati u meunarodnoj stvarnosti, i
Beka konvencija u tome pogledu ne kodificira nikakvu postojeu praksu drava
koja se mogla iskristalizirati u obiajno pravilo.
Ali domaaj toga propisa jest u sprjeavanju nametanja obveza nekoj treoj
dravi bez njezina pismenoga pristanka. Kada toga izriitog propisa u Bekoj
konvenciji ne bi bilo, mogue pasivno dranje tree drave u pitanju davalo
bi izvornim strankama ugovora povoda za tvrdnju da je predviene obveze u
nekomu ugovoru ona preutno prihvatila {acquiescence, v. infra, 28, pod c).
lankom 35. Beke konvencije podrazumijevani pristanak {acquiescence) pot-
puno je iskljuen glede obveza tree drave iz ugovora kojemu ona nije stranka.
No od mnogo veega praktinog znaenja je propis Beke konvencije koji
ureuje pitanje prava za treu dravu stipulirana u ugovoru (lanak 36). U tome
propisu najprije se navodi: 1. Za treu dravu nastaje pravo na temelju odredbe
ugovora ako stranke toga ugovora namjeravaju tom odredbom dati pravo bilo
treoj dravi ili skupini drava kojoj ona pripada, bilo pak svim dravama, i
ako trea drava na to pristane. Njezin se pristanak pretpostavlja sve dok nema
suprotnih naznaka, osim ako ugovor ne odreuje drukije.
Odmah u sljedeemu stavku se, meutim, dodaje: 2. Drava koja ostvaruje
pravo primjenom stavka 1. duna je potovati uvjete za ostvarivanje toga prava,
predviene u ugovoru ili ustanovljene u skladu s njegovim odredbama. To znai
da e takva trea drava izvravati i sve odgovarajue dunosti koje proizlaze iz
takvog ugovora. I budui da, kako smo naveli, golema veina ugovora te vrste
predvia odreenu ravnoteu u pravima i dunostima, I za izvorne stranke i
za tree drave, ovaj propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i
treih drava.
Navedeni se propis zasniva, meutim, na pristanku tree drave kao uvjetu
za uivanje njezinih prava iz ugovora, iako se taj pristanak u najveemu broju
sluajeva pretpostavlja sve dok ne postoje suprotne naznake.
Konsenzualni odnos tree drave i izvornih stranaka ugovora prua zado-
voljavajue rjeenje kada su u pitanju ugovori-pogodbe koji predviaju razliite
dunosti svake od stranaka, ali smjeraju istomu cilju (npr. kupoprodaja). U
mjeri u kojoj se sam ugovor udaljava od pogodbe, a takva je veina ugovora koji
predviaju prava za tree, ova graanskopravna maksima gubi na znaenju. 63
Takve emo primjere navesti u nastavku glede ugovora koji stvaraju objektivne
reime erga omnes.
Vaan je propis iz Beke konvencije o opozivanju ili izmjeni prava treih drava
iz ugovora. Graansko pravo nekih drava, iako ne svih, predvia tzv. pacta infa-
vorem tertii, tj. stipulationspour autrui (npr. lanak 1121. francuskoga Graanskog
zakonika). Radi se o tzv. apsolutnim pravima u korist treega, koja se nakon to ih
on prihvati naknadno ne mogu opozvati ili izmijeniti bez njegova pristanka. Bilo je
sumnji u mogunost sklapanja ugovora te vrste u meunarodnome pravu. 64
Na to je pitanje dao ispravan odgovor Stalni sud meunarodne pravde u presudi
iz 1932. o Slobodnim zonama: Ne moe se olako pretpostaviti da su bile usvojene
stipulacije u korist tree drave u cilju stvaranja nekoga istinskog prava za nju. Ali
nita ne sprjeava da volja suverenih drava moe imati taj cilj i uinak" (Series A/E,
No. 46, pp. 147-148).
Tim je putem pola i Beka konvencija u lanku 37(2): Kada je pravo za treu
dravu nastalo sukladno lanku 36, stranke ga ne mogu opozvati ili izmijeniti ako
se ustanovi da se to pravo ne moe opozvati ili izmijeniti bez pristanka tree drave.
Proizlazi dakle da su apsolutna prava za treega mogua, jer ne postoji ni jedan pro-
pis opega meunarodnog prava koji bi zabranjivao takvu vrstu ugovaranja prava u
korist treega. Ali navedeni propis Beke konvencije od male je koristi. On, naime,
ne prua nikakve kriterije ili upute o tome kako prepoznati takve ugovorne odredbe,
i kako ih razlikovati od onih koje izvorne stranke ugovora mogu slobodno mijenjati,
i time naknadno mijenjati i dokidati prava treih drava bez njihova pristanka.
(b) Djelovanje pravila iz ugovora na tree drave po obiajnoj osnovi.
Drugu iznimku od opega pravila da ugovor obvezuje samo njegove stranke
ve smo objasnili (v. supra, 11). Nju potvruje i Beka konvencija u lanku 38,
kada navodi: Nijedna odredba lanaka 34. do 37. ne prijei da pravilo izloeno u
ugovoru postane obvezatno za treu dravu kao obiajno pravilo meunarodnog
prava koje se kao takvo priznaje.
Kako smo naveli, na toj se iznimci zasnivaju sva nastojanja na progresivnom
razvoju i na legislaciji" opega meunarodnog prava putem kodifikacijskih
konvencija. Takvi propisi, stipulirani u konvencijama u obliku bezlinih (im-
personalnih) normi, imaju za cilj da se transformiraju u novo obiajno pravo i
da po obiajnoj osnovi budu izvorom prava i dunosti za sve subjekte meuna-
rodnoga prava na koje se mogu primijeniti, dakle i za drave koje ne postanu
strankama tih konvencija.
No, ako do toga doe, tada ta pravila obvezuju i stranke ugovora po obiajnoj
osnovi. Ni one se ne mogu razrijeiti tih obveza, temeljenih na obiajnomu pra-
O tome pitanju vidjeti Budislav VUKAS: Relativno djelovanje meunarodnih ugovora, Zagreb,
1975, posebno str. 79-100.
152 Izvori meunarodnoga prava
Ali meunarodna stvarnost 19. i 20. stoljea poznaje ugovore koji su u praksi
zaista imali objektivni uinak erga omnes. U 19. stoljeu takve je ugovore sklapao
mali broj europskih velesila. Trajnu neutralnost vicarske potvrdilo je i zajamilo
na Bekom kongresu 1815. samo est drava. Na istome Kongresu Austrija, Pruska
i Rusija ustanovile su Krakovsku Republiku i podvrgle je svomu kolektivnom pro-
tektoratu fv. infra, 37, pod 6 (a)). Parikim ugovorom iz 1856. izmeu Francuske,
Britanije i Rusije demilitarizirani su Aalandski otoci, tada u posjedu Rusije. Taj pose-
ban poloaj tih otoka, koji su nakon 1919. u sastavu Finske, odrao se do naih dana.
Na slian nain manji broj drava proglaavao je putem ugovora slobodu plo-
vidbe nekim meunarodnim rijekama, i to Dunavom: Parikim ugovorom iz 1856,
mirovnim ugovorima iz 1919, te konano Beogradskom konvencijom iz 1948; te
Rajnom: Konvencijom u Mannheimu iz 1868. Proglaavana je i sloboda plovidbe i
internacionalizacija nekih morskih kanala (prokopa), i to Sueskog kanala Carigrad-
skom konvencijom iz 1888; Panamskog kanala: anglo-amerikim ugovorom iz 1901,
i ugovorima Sjedinjenih Amerikih Drava i Paname iz 1903. i 1977; te Kielskogka-
nala: Versailleskim mirovnim ugovorom s Njemakom iz 1919. U presudi Wimble-
don iz 1923. Stalni sud meunarodne pravde ustanovio je da je Kielski kanal postao
meunarodni plovni put, na dobrobit svih naroda svijeta" {SeriesA, No. 1, p. 22}.
65
Takav pokuaj definicije, premda teko razumljiv, dan je u lanku 12. Beke konvencije iz
1978. o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora. Presuda Meunarodnog suda od 25 rujna
1997. o Projektu Gabikovo/Nagjmaros (Maarska/(Slovaka) potvrdila je naelo iz lanka 12.
i naglasila je da ono: odraava pravilo obiajnoga meunarodnog prava". Primijenila ga je na
ugovor dviju stranaka iz 1977. o izgradnji sustava brana i hidroelektrana na njihovu zajednikom
dijelu Dunava, jer taj ugovor ustanovljuje reim plovidbe na vanom sektoru meunarodnoga
plovnog puta" (pp. 71-72, para. 123).
20. UGOVORI I TREE DRAVE 153
' O razvoju nakon isteka toga roka vidjeti Davor VIDAS: Ujedinjeni narodi i antarktiki si-
stem" Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 335-351.
P Cf, Eduardo flMENEZ DE ARECHAGA: International Law in the Past Third of a Centurv"
RCADI1978, tome 159, pp. 68-69.
154 Izvori meunarodnoga prava
korist treega nemaju konsenzualni karakter, tj. ne ovise o izriitom ili preut-
nom pristanku tree drave. Pravna osnova tih ugovora slinija je obeanju kao
jednostranom aktu za koje nije nudan pristanak korisnika prava (v. infra, 27,
pod a). U naemu sluaju dovoljna je namjera izvornih stranaka ugovora da
stvore pravo za sve, tj. erga ovnnes, te da se taj objektivni reim u praksi ostvario.
Ako smo i utvrdili da se objektivni reimi erga omnes mogu katkad ustanovi-ti
putem ugovora, time nam nije namjera pripisivati ugovorima openito vanost
izvora opega meunarodnog prava. To su samo rijetki izuzeci koji potvruju ope
pravilo da ugovori u prvom redu stvaraju prava i obveze samo za njihove stranke,
tj. da ine izvor partikularnoga meunarodnoga prava. A ni objektivni reimi ne
bi mogli nastati i djelovati kada bi im se protestima ili drugim izriitim aktima
suprotstavio znatniji broj drava. I oni se dakle preteito temelje na podrazumije-
vanom pristanku (acquiescence) neugovornica. Ali veina primjera koje smo naveli
glede neutralizacije i demilitarizacije drava i podruja, glede proglaenja slobode
plovidbe rijekama i kanalima i glede stvaranja meudravnih organizacija poput
Ujedinjenih nacija, u korist su vie ili manje itave meunarodne zajednice drava.
Izriito suprotstavljanje tim reimima stoga je teko zamislivo.
(d) Klauzula najveega povlatenja. Ta klauzula, kada se izriito uglavi
u nekomu ugovoru, predvia za svaku od stranaka toga ugovora prava koja je
druga stranka priznala treim dravama i njihovim graanima. Odnosi se na
prava iz ve postojeih ugovora s treim dravama, kao i ona koja e se naknadi
no uglaviti u buduim takvim ugovorima.
Komisija za meunarodno pravo pripremila je nacrt pravila o klauzuli najveega
povlatenja s komentarom jo u 1978.fal> No Opa je skuptina proslijedila taj nacrt
dravama na miljenje tek u 1991.
U lanku 5. toga nacrta predvia se sljedee: Tretman (postupanje) najpovla-
tenije nacije jeste tretman dan od drave koja ga priznaje dravi uivaocu, ili oso-
bama ili stvarima u odreenom odnosu s tom dravom, (i to) ne manje povoljan od
tretmana koji drava koja ga daje protee na neku treu dravu ili osobe ili stvari u
istom odnosu s tom treom dravom."
U tim se odnosima razlikuju dakle temeljni ugovor koji predvia tu klauzulu
(koji moe predviati prava i dunosti samo za njegove stranke), te ugovori
svake od njegovih stranaka s treim dravama. Za svaku stranku temeljnoga
ugovora, ugovori druge njegove stranke s treima prestaju biti res Inter alios
acta. Primjenom te klauzule oni postaju izvorom prava za nju samu ili za nje-
zine graane.
_____ ______
68
Cf., Vearbook ofthe International Law Commission 1978, volume II, Part Two, pp. 21-23. Taj
tekst bez komentara moe se nai i na Internetu.
20. UGOVORI I TREE DRAVE 155
U sporu Anglo-lranian Oil Co. Britanija se pozvala na jedan ugovor Irana s Dan-
skom, koji je predviao klauzulu najveega povlatenja. U presudi o prethodnim
pitanjima iz 1952, Meunarodni je sud u povodu toga izrekao vano ogranienje
u gornjemu smislu. Po miljenju Suda, da bi Ujedinjeno Kraljevstvo moglo uivati
podobnosti iz bilo kojega ugovora kojega je Iran sklopio s nekom treom dravom,
ono mora biti kadro pozvati se na ugovor koji je ono sklopilo s Iranom a koji predvia
klauzulu najveega povlatenja. Ugovor koji sadrava tu klauzulu temeljni je ugo-
vor. Taj ugovor ustanovljuje pravnu vezu Ujedinjenoga Kraljevstva i Irana s treom
dravom. Neki ugovor s treom dravom koji je neovisan i izoliran od temeljnoga
ugovora ne moe proizvesti nikakav pravni uinak izmeu Ujedinjenog Kraljevstva
i Irana; on je res inter alios acta. (p. 109).
U presudi iz iste, 1952. godine o Pravima amerikih dravljana u Maroku (Fran-
cuska/Sjedinjene Amerike Drave), Sud je naveo jo jedno ogranienje: ... Ako su
odredbe o fiskalnom imunitetu u ugovorima izmeu Maroka i treih drava okon-
ane ili otkazane, na te se odredbe vie nije mogue pozvati temeljem klauzule naj-
veega povlatenja..." (p. 204).
bibliografija
M. RADOl'KOVITCH: La revision des traites et le Pacte de la S.d.N, Pari, 1930, 353 p.;
R, ZACKLIN: The Amendment ofthe Constitutive Instruments ofthe United Nations and
Specialized Agencies, Leiden 1968, 232 p.; V. . DEGAN: Mirna promjena u meunarodnom
pravu" JRMP 1974, br. 1-3, str. 7-43.
Ako je zbog bilo kojega razloga takva formalna promjena nemogua, tada se
mnoge vane odredbe iz ugovora u praksi prestaju primjenjivati. Na taj
nain
158 Izvori meunarodnoga prava
II. Ako neki mnogostrani ugovor ima velik broj stranaka, jednoglasnost
stranaka u cilju njegove izmjene teko je ili nemogue postii. U nedostatku
jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samoga ugovora o njegovim izmjenama
ako su u njemu stipulirane.
Kada je tim odredbama ugovorena neka veina (npr. dvotreinska), kao uvjet
da bi izmjene stupile na snagu, ugovor se tada pod tim uvjetima moe izmije-
niti. No, ako nema drukijih odredaba, izmijenjeni ugovor se primjenjuje samo
izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na
izmjene nisu pristale primjenjuje se prijanji neizmijenjen ugovor.
21. IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA 159
'9 Ta pravila iz Beke konvencije prikazujemo kako ih je izloio Nguyen QUOC DINH: Droit In-
ternational public, Pari, 1975, pp. 255-264. Kasnija izdanja te knjige izostavila su to objanjenje.
21. IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA 161
Ako navedeno nije sluaj i prijanji ugovor nije dokonan, prijanji se ugovor
primjenjuje samo u onoj mjeri u kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama
kasnijeg ugovora" (lanak 30(3). Beke konvencije).
D2. Dvije ili vie stranaka prijanjega mnogostranog ugovora sklope izmeu sebe
novi sporazum u namjeri da ga preinae samo u njihovim uzajamnim odnosima
(inter se). U toj situaciji namjera stranaka novoga, ueg sporazuma nije da prijanji
ugovor prestane vrijediti. One ele i dalje ostvarivati prava i izvravati dunosti iz
prijanjeg ugovora sa svim njegovim preostalim strankama, koje nisu stranke novoga
inter se sporazuma.
Beka konvencija (lanak 41) predvia vrlo stroge i ograniavajue uvjete da bi
takav novi sporazum bio pravovaljan. Novi sporazum mogu je: (a) ako prijanji
ugovor predvia takve preinake, ili (b) ako takva preinaka nije ugovorom zabranjena,
(c) nije na tetu uivanja prava to ih ostale stranke izvode iz prijanjeg ugovora,
niti izvravanja njihovih obveza i (d) ne odnosi se na odredbu od koje bi odstupanje
dovelo do inkompatibilnosti s efektivnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijanjega
ugovora u cijelosti.
Ako gornji uvjeti nisu ispunjeni kako ih predvia Beka konvencija, tada moe
doi do meunarodne odgovornosti stranaka novoga sporazuma ako ga ponu iz-
vravati, i to zbog krenja njihovih obveza iz prijanjeg ugovora (lanak 30(4). Beke
konvencije).
Stranke novoga sporazuma moraju prije njegova sklapanja u naelu notiftcirati
ostalim strankama svoju namjeru da sklope taj svoj sporazum.
D3. Kasniji ugovor o istome predmetu ne obuhvaa sve stranke prijanjeg ugo-
vora. Ta je situacija dakle obrnuta u odnosu na onu pod tokom Dl, ali nije identina
ni s onom pod D2.
Nerijetko se, naime, u praksi dogaa da ui krug stranaka prijanjeg ugovora,
zajedno s nekim treim dravama, sklopi novi mnogostrani ugovor o istome pred-
metu u namjeri da se isto pitanje uredi drukije. Njihova namjera moe biti samo
da dopune tekst prijanjega ugovora, ali i da bitno izmijene njegove odredbe, ili
ak da ga potpuno zamijene novim ugovorom. To se osobito dogaa pri sklapanju
novih konvencija o kodifikaciji meunarodnog prava o istom predmetu, poput onih
o pravu mora ili humanitarnom pravu.
Taj problem sukoba ugovora ne moe se rijeiti jasnim i jednostavnim pravnim
naelima. Beka konvencija tu postavlja vie pravila s obzirom na razliite situacije
koje mogu nastati.
Moe se dogoditi da sklapanje novoga ugovora o istom predmetu vodi bitnoj
povredi prijanjega ugovora, bilo da ga se tim putem sasvim odbacuje bilo da se
njime kre odredbe prijanjeg ugovora bitne za ostvarenje njegova predmeta i svrhe.
Ako zbog toga stranke prijanjega ugovora koje nisu pristale na novi, pretrpe tetu,
one se mogu pozvati na to krenje kao na uzrok dokonanja ili suspenzije prijanjeg
ugovora. Ali se one mogu pozvati i na meunarodnu odgovornost stranaka kasnijega
ugovora zbog krenja njihovih steenih prava iz prijanjeg ugovora.
162 Izvori meunarodnoga prava
Takva bitna povreda u pravilu nee nastupiti ako su sve stranke prijanjeg ugovora
sudjelovale u pregovorima za sklapanje novoga ugovora i ako su iz nekih razloga
naknadno odluile da ne postanu njegovim strankama.
Ako sklapanjem novoga ugovora ne doe do povrede bitnih odredaba prijanjega
i ne nastupi meunarodna odgovornost stranaka kasnijeg ugovora, Beka konvencija
u lanku 3(4). predvia sljedea pravila:
U odnosima izmeu drava stranaka obaju ugovora, prijanji se ugovor primje-
njuje samo u onoj mjeri u kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama ka-
snijeg ugovora. Tu je rije o primjeni naela lex posterior derogat legi priori, jednako
kao u situaciji kada su sve stranke prijanjeg ugovora takoer i stranke kasnijega, a
prijanji ugovor nije dokonan. Tu smo situaciju opisali gore pod Dl.
U odnosima izmeu drave stranke obaju ugovora i drave stranke samo jednoga
od tih ugovora, onaj ugovor ije su stranke obje drave ureuje njihova uzajamna
prava i obveze.
Postoji vise konvencija o kodifikaciji neke grane meunarodnoga prava sklo-
pljenih u nizu. Rije je npr. o odnosu etiriju enevskih konvencija o pravu mora iz
1958, te nove Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. U odnosima izmeu drava
stranaka neke od enevskih konvencija i Konvencije iz 1982, primjenjuje se pravilo
pod (a). Naprotiv, u odnosima izmeu tih drava i onih koje nisu postale strankama
Konvencije iz 1982. i dalje se primjenjuju samo enevske konvencije iz 1958, ako
su im one stranke.
D4. Na prvi pogled najjednostavnija situacija sukoba ugovora najtee je rjeiva.
Rije je o sluaju kada jedna od stranaka dvostranog ugovora koji je jo na snazi,
sklopi s treom dravom novi dvostrani ugovor, a taj kasniji ugovor inkompatibilan
je s prijanjim. Ona tada nije kadra izvriti svoje obveze prema strankama obaju
ugovora.
Nema sumnje u to da tada nastupa meunarodna odgovornost za stranku obaju
ugovora. No glede steenih prava druge stranke prijanjega i druge stranke kasnijeg
ugovora, Beka konvencija u lanku 30(5). tretira oba ta inkompatibilna dvostrana
ugovora kao jednaka. Ona ak moe podrazumijevati da drava koja ih je oba sklo-
pila moe izabrati koji e od njih potovati.
Primjenom lanka 30(5), koji upuuje na lanak 6. Beke konvencije, druga stran-
ka prijanjeg ugovora moe se pozvati na njegovu bitnu povredu nastalu sklapanjem
novoga ugovora inkompatibilnog s njime, kao na uzrok prestanka ili suspenzije pri-
janjeg ugovora. No ona time ne osigurava svoja steena prava iz prijanjeg ugovora,
i u stvarnosti odrie se zahtjeva za produenjem njegova izvrenja.
Adekvatno bi bilo rjeenje, koje Beka konvencija ne predvia, da na temelju
naela pacta sunt servanda prvenstvo u primjeni ima prijanji ugovor, i to napose
ako je druga stranka kasnijega ugovora znala za postojanje onoga prvog.
163
Bibliografija
:
Francesco CAPOTORTI: ,,Extinction et suspension des traites" RCADI 1971, tome 134, pp. 417-
588; Philippe CAHIER: Les caracteristiques de la nullite en droit international" Revue generale
de droit International pubilc 1972, pp. 646-691.
Takva bitna povreda u pravilu nee nastupiti ako su sve stranke prijanjeg ugovo-
ra sudjelovale u pregovorima za sklapanje novoga ugovora i ako su iz nekih razloga
naknadno odluile da ne postanu njegovim strankama.
Ako sklapanjem novoga ugovora ne doe do povrede bitnih odredaba prijanjega
i ne nastupi meunarodna odgovornost stranaka kasnijeg ugovora, Beka konvencija
u lanku 3(4). predvia sljedea pravila:
U odnosima izmeu drava stranaka obaju ugovora, prijanji se ugovor primje-
njuje samo u onoj mjeri u kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama ka-
snijeg ugovora. Tu je rije o primjeni naela lexposterior derogat legipriori, jednako
kao u situaciji kada su sve stranke prijanjeg ugovora takoer i stranke kasnijega, a
prijanji ugovor nije dokonan. Tu smo situaciju opisali gore pod DL
U odnosima izmeu drave stranke obaju ugovora i drave stranke samo jednoga
od tih ugovora, onaj ugovor ije su stranke obje drave ureduje njihova uzajamna
prava i obveze.
Postoji vie konvencija o kodifikaciji neke grane meunarodnoga prava sklo-
pljenih u nizu. Rije je npr. o odnosu etiriju enevskih konvencija o pravu mora iz
1958, te nove Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. U odnosima izmeu drava
stranaka neke od enevskih konvencija i Konvencije iz 1982, primjenjuje se pravilo
pod (a). Naprotiv, u odnosima izmeu tih drava i onih koje nisu postale strankama
Konvencije iz 1982. i dalje se primjenjuju samo enevske konvencije iz 1958, ako
su im one stranke.
D4. Na prvi pogled najjednostavnija situacija sukoba ugovora najtee je rjeiva.
Rije je o sluaju kada jedna od stranaka dvostranog ugovora koji je jo na snazi,
sklopi s treom dravom novi dvostrani ugovor, a taj kasniji ugovor inkompatibilan
je s prijanjim. Ona tada nije kadra izvriti svoje obveze prema strankama obaju
ugovora.
Nema sumnje u to da tada nastupa meunarodna odgovornost za stranku obaju
ugovora. No glede steenih prava druge stranke prijanjega i druge stranke kasnijeg
ugovora, Beka konvencija u lanku 30(5). tretira oba ta inkompatibilna dvostrana
ugovora kao jednaka. Ona ak moe podrazumijevati da drava koja ih je oba sklo-
pila moe izabrati koji e od njih potovati.
Primjenom lanka 30(5), koji upuuje na lanak 6. Beke konvencije, druga stran-
ka prijanjeg ugovora moe se pozvati na njegovu bitnu povredu nastalu sklapanjem
novoga ugovora inkompatibilnog s njime, kao na uzrok prestanka ili suspenzije pri-
janjeg ugovora. No ona time ne osigurava svoja steena prava iz prijanjeg ugovora,
i u stvarnosti odrie se zahtjeva za produenjem njegova izvrenja.
Adekvatno bi bilo rjeenje, koje Beka konvencija ne predvia, da na temelju
naela pacta sunt servanda prvenstvo u primjeni ima prijanji ugovor, i to napose
ako je druga stranka kasnijega ugovora znala za postojanje onoga prvog.
163
Bibliografija
Francesco CAPOTORTI: ,,Extinction et suspension des traites" RCADI1971, tome 134, pp.
417-588: Philippe CAHIER: Les caracteristiques de la nullite en droit international"
Revuegenerale de droit Internationalpublic 1972, pp. 646-691.
Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti ne smije biti krai od
tri mjeseca od primitka notifikacije, ni jedna druga stranka ne stavi
prigovor, stranka koja je notificirala izjavu moe poduzeti mjeru koju je
predloila.
Ona moe dakle na temelju tako nastaloga podrazumijevanog pristanka svih
ostalih stranaka {acquiescence, infra, 28 pod c), tu mjeru ponovno
notificirati
ostalim strankama u pisanom obliku i proglasiti da je ugovor u pitanju nitav,
ili je dokonan, ili proglasiti svoje povlaenje iz njega ili svoju suspenziju
njego-ve primjene. Ako takvu ispravu ne potpie dravni glavar, ef vlade ili
ministar vanjskih poslova, predstavnika drave koja daje priopenje, moe se
pozvati da
podnese svoju punomo.
Ako je, meutim, bilo koja druga drava stranka ugovora uloila prigovor,
vie se ne moe tvrditi da je postignut preutni sporazum o najavljenoj
mjeri
164 Izvori meunarodnoga prava
izmeu svih stranaka ugovora. Time nastaje spor izmeu odnosnih stranaka o
prvotno postavljenom zahtjevu.
Daljnji propisi o rjeavanju sporova koje predvia Beka konvencija ine se ne-
dovoljnima, ali i zahtijevaju mnogo vremena. Na Bekoj diplomatskoj konferenciji
u 1968. i 1969. istoni blok bio je jo uvijek nenaklonjen obveznom sudskom i arbi-
tranom rjeavanju sporova. Danas bi vjerojatno obvezujui postupci koji dovode
do obvezujuih odluka bili prihvatljivi mnogo iremu krugu drava u svijetu negoli
u to vrijeme. Da su u Konvenciji samo takvi postupci predvieni glede rjeavanja
svih moguih sporova o nitavosti i prestanku ugovora, moda bi broj stranaka te
konvencije bio manji, ali bi mnogi takvi sporovi bili rjeavani konanom meuna-
rodnom sudskom ili arbitranom presudom.
U nedostatku obveza stranaka iz bilo koje druge odredbe o obvezatnom rjeava-
nju sporova, stranke toga spora dune su najprije u roku od dvanaest mjeseci nakon
stavljanja prigovora pokuati ga rijeiti pomou sredstava navedenih u lanku 33.
Povelje UN-a. Rije je o pregovorima, anketi, posredovanju, mirenju, arbitrai, sud-
skomu rjeavanju, obraanju regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili drugim
sredstvima prema izboru stranaka.
Navedeno znai da, ako sam sporni ugovor sadrava obveznu klauzulu o
arbitranom ili sudskom rjeavanju sporova o njegovoj primjeni ili tumaenju,
stranke e pribjei tim sredstvima i spor e se konano rijeiti na takav nain. Drave
stranke spora mogu biti obvezane i nekim opim ili dvostranim ugovorom o
rjeavanju koji e se primijeniti na taj spor. No u nedostatku takvih ugovornih
obveza stranaka, upuivanje na rjeavanje sredstvima iz lanka 33. Povelje nije od
velike koristi. Izbor izmeu svih tih sredstava ovisi o suglasnosti svih stranaka spora
i velika je mogu-nost da spor ostane nerijeen.
Ako tijekom tih dvanaest mjeseci spor ostane nerijeen, lanak 66. Beke kon-
vencije predvia sljedea dva postupka rjeavanja: (a) Svaka stranka spora o pri-
mjeni ili tumaenju lanaka 53. ili 64. Konvencije (tj. o postojanju i o uincima
neke imperativne norme opega meunarodnog prava, tj. o jus cogens), moe
tubom podvrgnuti spor na rjeavanje Meunarodnom sudu, osim ako stranke
suglasno ne odlue taj spor podvrgnuti arbitrai. Takav bi dakle spor na temelju
obveza iz Beke konvencije trebao biti konano rijeen obvezujuom presudom,
(b) Svaka stranka spora o primjeni ili o tumaenju bilo kojega drugoga lanka iz
dijela V. ove konvencije (o nitavosti, prestanku i suspenziji primjene ugovora),
moe pokrenuti postupak mirenja. U prilogu te konvencije predviena su pravila o
tome postupku i o nainu ustanovljenja komisije za mirenje. Zahtjev za mirenje
podnosi se glavnom tajniku UN-a.
Postupak mirenja ne mora dovesti do konanoga rjeenja spora (v. infra, 81,
pod 2). Stoga on ne moe biti pravi nadomjestak za rjeavanje sporova pred Me-
unarodnim sudom ili arbitraom. Znakovito je da nakon stupanja na snagu Beke
konvencije jo ni jedna njezina stranka nije pokrenula taj postupak.
2. Uinci nitavoga ugovora. U nastavku emo iskljuivo raspravljati o ni-
tavosti ugovora. Odredbe nitavoga ugovora u naelu su bez pravne snage od
22. NITAVOST UGOVORA 165
' Vidjeti pregled takvih primjera kroz povijest - Charles ROUSSEAU: Droit International pu-
blic, tome I, Pari, 1970, p. 148.
22. NITAVOST UGOVORA 167
zekog naroda i zemlje polau s puno pouzdanja u ruke voe njemakog Reicha".
Fuhrer je tu izjavu prihvatio i izjavio je, to je zabiljeeno kao dio ugovora, da e
eki narod primiti pod zatitu njemakoga Reicha i osigurati mu autonoman razvoj
njegova narodnog ivota u skladu s njegovom osobnou'!71
Prethodnim sporazumom iz Miinchena od 29. rujna 1938. izmeu Njemake,
Italije, Britanije i Francuske, ehoslovakoj je bilo nametnuto da ustupi Sudete Nje-
makoj. Premda nije bila stranka toga sporazuma, niti je sudjelovala u pregovorima,
ona je uz protest to izvrila. Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata taj su sporazum
proglasile nitavim Britanija i Francuska u 1942, Italija u 1944, te napokon SR Nje-
maka u 1966.
Slino se zbilo u 1968. godini. Nakon to su oruane snage pet drava lanica
Varavskog pakta okupirale ehoslovaku, one su zarobile dravno i partijsko vod-
stvo te zemlje i odvele su ga u Moskvu. Od njih je bio iznuen ugovor od 14. listopa-
da te godine o stacioniranju njihovih oruanih snaga (to je ve bilo izvreno). Prema
naelu iz lanka 51. Beke konvencije taj se ugovor trebao smatrati nepostojeim",
ehoslovako vodstvo potom je bilo vraeno u zemlju i s njime je sljedee godine
sklopljen novi ugovor, koji bi, prema lanku 52, trebao biti apsolutno nitav.
No nakon uklanjanja toga vodstva i dovoenja na vlast poslunih kadrova, 6.
svibnja 1970. u Pragu je na rok od dvadeset godina bio sklopljen standardni ugovor
o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoi. Tomu ugovoru ve je bilo teko nai
mana prema samoj Bekoj konvenciji, jer se nije razlikovao od slinih s Bugarskom
i Istonom Njemakom.
Sovjetska je delegacija u isto to vrijeme, u 1968. i 1969, na Bekoj diplomatskoj
konferenciji cinino davala punu podrku svim propisima o nitavosti ugovora, hinei
da su oni koje je sklapala njihova vlastita zemlja apsolutno ravnopravni. Ali sve te
igre s pravilima meunarodnoga prava nisu pomogle da se nepuna etvrt stoljea
nakon tih dogaaja Sovjetski Savez sam od sebe raspadne, bez vanjske intervencije.
4. Relativni uzroci nitavosti nekoga ugovora jesu svi ostali: korupcija pred-
stavnika drave, prijevara, bludnja, odredbe unutarnjega prava o nadlenosti
za sklapanje ugovora, te posebna ogranienja ovlasti za izraavanje
pristanka drave.
Ako se drava koja na to ima pravo ne pozove na neki od tih uzroka nita-
vosti u nekom primjerenom roku, napose ako ga bez protesta pone
izvravati, smatrat e se da je ona pristala na to da je ugovor u pitanju valjan.
Takva drava moe se i izrijekom suglasiti da je ugovor u pitanju valjan ili,
kako je objanjeno, njezina suglasnost moe proizai iz njezina ponaanja
(lanak 45).
Vidjeti prikaz pravnih uinaka toga nasilno ustanovljenog protektorata eke i Moravske,
izreenoga Fiihrerovom odredbom izdanom u Pragu 16. oujka, Hrvatska enciklopedija,
svezak \V Zagreb, 1942, str. 283-284.
168 Izvori meunarodnoga prava
Takoer, i glede prijevare, Komisija za meunarodno pravo nije bila kadra navesti
presedane iz meunarodne prakse.
(c) Bludnja {error, zabluda) takoer je poznata kao mana pri oitovanju vo
lje i u unutarnjim pravnim sustavima, ali su se takvi sluajevi u meunarodnoj
praksi dogaali.
Bludnja je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili nekome
stanju. Ako je u trenutku kada je ugovor bio sklopljen drava bila u ispriivoi
bludnji, ona se na nju moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak dc
bude vezana ugovorom.
Ispriciva bludnja nastupa kada dravni organ koji je dao oitovanje ne po-
znaje pravo stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je toj pogrenoj
predodbi o injenicama pridonijela druga drava pregovarateljica, rije je o
prijevari. No, ako je sama drava koja se poziva na bludnju pridonijela bludnji
svojim postupkom, ili ako su okolnosti bile takve da je morala znati za pravo
22. NI5TAV0ST UGOVORA 169
stanje stvari, ona se na bludnju ne moe pozvati kao na uzrok koji niti
njezin
pristanak na ugovor.
mjerama drugih drava koje jesu ili mogu biti od vanosti za njihove meunarodne
odnose (para. 265-266).
U meunarodnoj je praksi, naime, uestala pojava da glavari drava potpisuju
vane vojne, politike i sline ugovore koji odmah stupaju na snagu bez naknadne
ratifikacije parlamenta ili vlade, iako je to u oitom krenju ustavnih odredaba koje
predviaju takav postupak. Tako je predsjednik Franjo Tuman u ime Hrvatske
potpisao Washingtonski ugovor iz 1994. i Davtonske sporazume iz 1995. sa svim do-
datcima a da hrvatski Sabor o njima nije ak niti raspravljao. To je bilo u suprotnosti
s tadanjim lankom 133(1). hrvatskoga Ustava. No bilo bi nemogue dokazati da
ti ugovori ne obvezuju Hrvatsku jer ostale drave stranke imaju pravo pretpostav-
ljati da je glavar drave prethodno ili naknadno dobio takvu ovlast od nadlenoga
dravnog tijela. Tee bi npr. bilo dokazati nitavost nekoga ugovora koji je potpisao
predsjednik Francuske ili Hrvatske iz toga doba negoli nekoga koji su potpisali bri-
tanski ili vedski kralj a bez potpisa nekoga ministra.
(e) Posebno ogranienje ovlasti za izraavanje pristanka drave. Ako je
ovlast predstavnika da izrazi pristanak svoje drave da bude vezana odreenim
ugovorom bila predmetom posebnoga ogranienja, a to je ogranienje prije
davanja toga pristanka bilo notificirano ostalim dravama pregovarateljicama.
tada se drava u pitanju moe pozvati na tu manu kao na uzrok nitavosti ugo-
vora (lanak 47).
171
Bibliografija
Lord McNAIR: The Law of Treaties, Oxford 1961, pp. 493-586; R. PLENDER: The Role
of Consent in the Termination of Treaties" The British Year Book of International Law
1986, pp. 133-167; Milenko KREA: Prestanak dejstva ugovora u suvremenom
meunarodnom pravu, Bograd, 1988, 204 str.
primjene ugovora vrlo esta pojava. U stvarnosti, meutim, veoma rijetko ili sasvii
iznimno dolazi do suspenzije nekoga ugovora u tijeku njegova izvrenja.
2. Prestanak ugovora. Propisi meunarodnoga prava o prestanku ugovora
mnogo su vaniji od onih koji ureuju suspenziju njihove primjene.
Za razliku od nitavog ugovora, koji u naelu nema pravnoga uinka i ne ob-
vezuje njegove stranke od njegova sklapanja, prestanak ugovora samo oslobaa
njegove stranke obveze da nastave s njegovim izvrenjem. No sam prestanak
ugovora nije na tetu nikakvoga prava, obveze ili pravnoga poloaja stranaka
nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka (lanak 70(1)). Ta prijanja
stanja ne mogu se pobijati nakon prestanka ugovora.
Ako neka drava otkae mnogostrani ugovor, ili se iz njega povue, navedeno
se odnosi samo na odnose izmeu te drave i svake ostale stranke ugovora. Taj
ugovor dakle moe ostati na snazi izmeu njegovih preostalih stranaka.
No, ako neka pravila iz ugovora znae iskaz opih obiajnih pravila na snazi,
ili su se takve odredbe naknadno transformirale u nova pravila te vrste i po toj
osnovi obvezuju sve drave, prestankom ugovora (ili njegovom naknadnom
izmjenom) stranke se ne mogu razrijeiti tih obveza.
U tome smislu lanak 43. Beke konvencije predvia: Nitavost, prestanak ili
otkaz ugovora, povlaenje neke stranke iz njega ili suspenzija njegove primjene, ako su
posljedica primjene ove Konvencije ili odredaba ugovora, ni na koji nain ne utjeu na
dunost drave da ispunjava svaku obvezu sadranu u ugovoru, kojoj je podvrgnuta
prema meunarodnom pravu neovisno o tom ugovoru.
Ta se iznimka u prvom redu odnosi na imperativne norme opega meunarod-
nog prava {jus cogens) zabiljeene u ugovoru, ali i na ugovorne iskaze ostalih opih
obiajnih pravnih pravila.
I sam ugovor moe predvidjeti da e u sluaju otkaza njegove stranke i dalje
izvravati neke obveze iz njega. lanak 99. Prvoga dopunskog protokola iz 1977. na
etiri enevske konvencije o humanitarnom pravu iz 1949. predvia da otkaz poi-
nje djelovati godinu dana nakon primitka isprave o otkazu. No djelovanje se otkaza
suspendira do prestanka oruanoga sukoba ili okupacije, i u svakom sluaju toliko
dugo dok operacije konanoga osloboenja, repatriranja ili ponovnoga nastanjenja
zatienih osoba ne budu dovrene.
Naelo pacta sunt servanda (v. supra, 19} prua osnovu za openitu pretpo-
stavku valjanosti nekoga ugovora i produenja njegove vanosti kad god su njegova
suspenzija, prestanak ili otkaz u sumnji. U tome svjetlu postavlja se pitanje ugovora
koji ne predviaju nikakve odredbe o njihovu otkazu, pa ni o izmjenama (revi-
ziji) njihova teksta. Bilo je ak nekih politikih ugovora o vjeitom prijateljstvu"
njihovih stranaka.
23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA 173
Ugovor inae moe prestati {ili biti suspendiran) po etiri razliite osnove:
(i) sporazumom svih njegovih stranaka {mutuus dissensus); (ii) primjenom
nje-
govih vlastitih odredaba; (iii) kao posljedica naknadne nemogunosti
njegova
izvrenja koju stranke nisu predvidjele, ali je priznata pravilima opega
meu-
narodnog prava; te, napokon, (iv) pod posebnim uvjetima koje propisuje
Beka
konvencija, kao posljedica njegova krenja. U ovome emo odjeljku
raspravljati
o prvim dvjema
osnovama.
(i) Mutuus dissensus. Kao to je to vie puta bilo istaknuto, sporazumom
svih njegovih stranaka svaki se ugovor moe u svakom trenutku dokonati
(ili
se njegov tekst moe izmijeniti ili slobodno tumaiti), i to neovisno o
njegovim
vlastitim odredbama o njegovu trajanju, prestanku, otkazu ili izmjenama.
Sve
stranke svakoga ugovora su domini
negotii
U tome smislu lanak 54. Beke konvencije predvia: Do prestanka ugovora ili
povlaenja neke stranke moe doi:... (b) u svako doba, uz pristanak svih stranaka,
nakon konzultacija s ostalim dravama ugovornicama. Konzultacije s dravama koje
imaju pravo da postanu stranke ugovora, obveza su samo stranaka Beke konvenci-
je. Ali dokonanje ugovora zajednikom odlukom svih njegovih stranaka ne mogu
sprijeiti neuspjele konzultacije s dravama ugovornicama.
Takav novi sporazum o prestanku ugovora ne mora biti sklopljen u jednakom
obliku kao ugovor koji se dokida. Tako se ugovor potvren ratifikacijom njegovih
stranaka moe dokonati izmjenom isprava ili na drugi, manje formalan nain.
To
stoga to u meunarodnom pravu ne postoji nita nalik na teoriju o acte
contraire
iz francuskoga prava.
Beka konvencija ne govori nita o tome moe li ugovor prestati nastankom
novoga specijalnog obiajnog prava izmeu svih njegovih stranaka (v. supra,
12,
174 Izvori meunarodnoga prava
pod c). Komisija za meunarodno pravo predloila je u tome smislu pravilo koje se
odnosilo samo na izmjene ugovora: Ugovor se moe izmijeniti kasnijom praksom
u njegovoj primjeni koja ustanovljuje sporazum stranaka o izmjeni njegovih propi-
sa." Na Bekoj diplomatskoj konferenciji ta je odredba bila odbaena kao navodno
opasna za stabilnost ugovora, i kao suprotna naelu pacta sunt servanda. Ipak se
moe smatrati da taj iskaz odraava pravo na snazi, te da bi pod tim uvjetom ugovor
mogao i prestati.
Beka se konvencija ne izjanjava o tome moe li ugovor prestati
zastarom. Tu se toliko ne radi o tome mogu li se sve stranke naknadno
suglasiti o tome da je ugovor po toj osnovi prestao, nego prua li zastara
osnovu za jednostran zahtjev neke stranke da je ugovor u pitanju prestao.
ini se da je to mogue. Ako sve stranke kroz dugo razdoblje ne izvruju
svoje obveze iz ugovora, ili ga otvoreno kre, ili to ini neka od njegovih strana-
ka, a ostale na to ne protestiraju, ugovor moe na taj nain prestati u cjelini, ili
stranka kriteljica moe prestati biti njime vezana.
(ii) Prestanak ugovora primjenom njegovih vlastitih propisa. Najvei
broj ugovora u praksi prestaje u skladu s odredbama predvienima u njihovu
tekstu. Ope meunarodno pravo ne namee nikakva ogranienja glede uvje-
ta koje stranke ugovora mogu propisati u tome pogledu. O tome nije nikada
bilo sporenja u znanosti. Tako i lanak 54. Beke konvencije iz 1969. predvia
da: Do prestanka ugovora ili povlaenja neke stranke moe doi: (a) u skladu s
odredbama ugovora...
Malobrojni se ugovori sklapaju na odreeno vrijeme, koji se nakon njegova
isteku automatski gase.
Medu ugovorima ustavima meunarodnih organizacija iznimka u tome bio je
Ugovor o ustanovljenju Europske zajednice za ugljen i elik, sklopljen u Parizu 1951.
na rok od pedeset godina od njegova stupanja na snagu.'2 Toj malobrojnoj skupini
pripadaju ugovori o najmu podruja. Tako je Kina ugovorom iz 1898. iznajmila
Britaniji poluotok Kowloon koji je bio pripojen britanskoj koloniji Hong Kong, na
rok od 99 godina. Nakon isteka toga roka Hong Kong je u 1997. u cjelini ponovno
postao podrujem Kine s posebnim poloajem i autonomijom.
Veina se ugovora sklapa na neko poetno razdoblje od pet ili vie godina,
nakon ijeg isteka oni ostaju na snazi sve dok ih neka stranka jednostrano ne ot -
kae ili se iz njega ne povue. Pri tome se mogu propisati razliiti uvjeti otkaza.
Otkaz moe stupiti na snagu est ili dvanaest mjeseci nakon njegove notifikacij
drugim strankama. Ako nakon isteka poetnoga razdoblja ugovor ne bude otkazan.
72
Nakon njegova isteku u 2002, ta je Zajednica ukinuta, a njezine nadlenosti prenesene su na
Europsku ekonomsku zajednicu.
23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA 175
No, kada bi se to i dogodilo, u to treba sumnjati, primjenom gore navedenoga lanka 43.
Beke konvencije, genocid ne bi postao pravno doputen. Pravila iz lanaka II. i III. te
konvencije postala su. jus cogens i po toj osnovi obvezuju sve drave svijeta. Kao takva
predviena su i u statutima svih meunarodnih kaznenih sudbenih tijela.
176 Izvori meunarodnoga prava
Bibliografija
A. VAMVOUKOS: Termination of Treaties in InternationalLaw (theDoctrine rebus sic stantibus
and Desuetude), Oxford, 1985, 325 p.; Philippe CAHIER: ,,Le changement fondamental de
circonstances et la Convention de Vienne de 1969 sur le droit des traites" Le droit International
a l'heure desa codification, Etudes en l'honneur de Roberto Ago, Milano, 1987, vol. 1, pp. 163-186.
Vidi - Elisabeth BACK IMPALLOMENI: Jlprincipio rebus sic stantibus nella Convenzione .z.
24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA 177
ili za njegovim prestankom ili pak za povlaenje neke stranke iz njega bila je u
prijanjoj znanosti predmetom brojnih rasprava.
Mnogi unutarnji pravni sustavi priznaju pretpostavku: omnis conventio intelli-
gitur rebus sic stantibus, tj. da svaki sporazum pretpostavlja stanje kakvo je bilo
u vrijeme njegova sklapanja. No, glede meunarodnih ugovora, meunarodni su
pravnici nastojali suziti primjenu naela koje iz njega proizlazi i propisati stroge
uvjete njegove primjene kako bi sprijeili njegove zloupotrebe. U prolosti se to
naelo prizivalo poglavito kada su u pitanju bili vjeiti ugovori".
Beka je konvencija propisala to pravilo kao naelo objektivnoga sadraja. Da
bi se sprijeila subjektivna tumaenja i zloupotrebe fikcije takvoga preutnog spo-
razuma stranaka u ugovorima, Konvencija nigdje ne spominje klauzulu rebus sic
stantibus". Ona, dalje, ne ograniuje primjenu toga naela na vjeite" ili bilo koje
druge ugovore. No, jasno je da, ako je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje
od pet godina, svaka stranka koja smatra da su se okolnosti izmijenile, moe nakon
isteka toga roka taj ugovor otkazati. Stoga to naelo danas ima znatno manje prak-
tino znaenje nego to bi to proizalo iz rasprava o njemu u znanosti.
Prijanja doktrina bila je suglasna u tome da temeljna promjena okolnosti
ne daje nekoj stranci pravo da sama dokona ugovor u pitanju, ili da se
povue i njega, nego jedino pravo da od drugih trai njegovu izmjenu ili
prestanak.
Tako lanak 62(1). Beke konvencije predvia sljedeu negativno sroenu
odredbu: 1. Na temeljnu promjenu okolnosti koja se zbila u odnosu na one koji
su postojale u trenutku sklapanja ugovora, a koju stranke nisu predvidjele, ne
moe se pozivati kao na uzrok prestanka ugovora ili povlaenja iz njega, osim -
(a) ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova pristanka stranaka da budu
vezane ugovorom i (b) ako je uinak te promjene korjenita promjena domaaja
obaveza koje prema ugovoru jo treba izvriti. Stoga, da bi se taj propis
mogao
primijeniti, moraju se ispuniti svi uvjeti koje on predvia.
Ako ugovor u pitanju predvia odredbe o izmjeni (reviziji) njegova teksta, pret-
postavlja se da e neka njegova stranka u tome postupku nastojati uskladiti njegov
tekst s nastalom promjenom okolnosti, i to prije nego to zatrai njegovo dokon-
anje.
Beka konvencija, uz to, u stavku 2. lanka 62. iskljuuje primjenu toga pro-
pisa u dva sluaja, i to: (a) ako se ugovorom ustanovljuje granica; ili (b) ako
je
temeljna promjena (okolnosti) posljedica krenja, od stranke koja se na tu pro~
mjenu poziva, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze
prema svakoj drugoj stranci ugovora.
Komisija je, dalje, utvrdila: Ako u nekoj dravi postoje jedna ili vie skupina koje ine etnike
vjerske ili jezine zajednice, te skupine po meunarodnome pravu imaju pravo da im se prizna
njihov identitet", i da imaju pravo na uivanje svih prava koja manjinama i etnikim skupinam
priznaje meunarodno pravo". Ta manjinska i druga ljudska prava jesu jus cogens za odnosn
drave. C/, 1LM 1992, No. 6, pp. 1497-1499.
24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA 179
'/.. Institut de Droit International, Tableau des Resolutions adoptees (1957-1991), Pari, 1992,
pp 174-177.
To je npr. bilo izraeno u lanku 2. Pravilnika o uincima rata na ugovore" usvojenoga od
nstituta za meunarodno pravo u 1912. Cf, Tableau general des Resolutions (1873-1956),
Bale,
1957 pp. 174-177.
180 Izvori meunarodnoga prava
(v) Novi/Ms cogens. Na takvo novo stanje primjenjuju se lanci 64. i 71(2).
Beke konvencije iz 1969.
lanak 64. propisuje: Ako nastane nova imperativna norma opega meuna-
rodnoga prava, svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje.
Te uinke propisuje lanak 71(2): Ako ugovor postaje nitav i prestaje na temelju
lanka 64, prestanak ugovora: (a) oslobaa stranke obveze da nastave s izvr-
enjem ugovora; (b) nije na tetu nikakvoga prava, obveze ili pravnog poloaja
stranaka nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka; meutim, ta se
prava, te obveze ili taj poloaj mogu zadrati jedino ako njihovo zadravanje
24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA 181
Bibliografija
Suzanne BASTID: Les traltes dana la vie Internationale, Conclusion et Effets, Pari, 1985, pp. 204-
208; PauS REUTER: Introduction au droit des traltes, 3e edition revue et augmentee par Philippe
Cahier, Pari, 1995, pp. 170-183; V. . DEGAN: Sources ojInternational Law, The Hague, 1997,
pp.470-475.
Podtoka (c) slino je formulirana kao i podtoka (b), tako da je u tekstu Beke
konvencije nepotrebna. Ona ovlauje svaku stranku, osim drave kriteljice, da se
pozove na krenje kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u cijelosti ili djelomice
u odnosu na samu sebe, ako je taj ugovor takve naravi da bitno krenje njegovih
odredaba od jedne stranke korjenito mijenja poloaj svake stranke to se tie budueg
izvravanja njezinih obveza na temelju ugovora.
Rije je ponajprije o ugovorima o ogranienju naoruanja. Komisija za meu-
narodno pravo predloila je drukiji tekst te odredbe koji je za oteenu dravu
184 Izvori meunarodnoga prava
Bibliografija
Andre GONC^ALVES PEREIRA: La succession d'Etats en matiere de traite, Pari, 1969,232 pages;
M. MARCOFF: Accession a l'independance et succession d'Etats aux traites
internationaux,
Friibourg, 1969, 338 p.; K. YASSEEN: ,,La Convention de Vienne sur la succession d'Etats
en
matiere de traits" Annuaire franqais de droit International 1978, pp. 59-114; Vesna CRNI-
GROTI: Sukcesija drava s obzirom na ugovore u sluaju raspada federacije", Zakonitost 1992,
br. 6-7, (Zagreb), str. 855-869; V. . DEGAN: La succession d'Etats en matiere de traites et
les
Etats nouveaux (issus de I'ex-Yougoslavie)", Annuaire fmncais de droit international 1996,
pp.
206-
227.
Sukcesija drava jest stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promje-
nama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnoga prava.78 Pri
svakoj teritorijalnoj promjeni mogue je ustanoviti dravu prethodnicu (ili
vie
njih) - koju su pri sukcesiji zamijenile jedna ili vie drava sljednica; te jednu
ili vie drava sljednica koje su pri sukcesiji zamijenile dravu prethodnicu
(ili
drave
prethodnice).
Beka konvencija iz 1978. o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora daje definiciju
sukcesije koja se ini teko razumljivom, ali i odve uskom: Po njezinu lanku 2 (lb): sukcesija
dr:ava" znai zamjenu jedne drave drugom to se tie odgovornosti za meunarodne odnose
ne-koga podruja. Ta definicija potom je ponovljena i u Bekoj konvenciji iz 1983. o sukcesiji
drava glede dravne imovine i dugova.
186 Izvori meunarodnoga provo
79
Jedan od krupnih nedostataka teksta Beke konvencije iz 1978. jest da njezini propisi ne vode
dosljedno rauna o toj podjeli ugovora, i to pogotovo ne oni koji se ne odnose na novonastale
neovisne drave"
80
Bit tih pravila potvrena je u lanku 15. Beke konvencije iz 1978.
26. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORA 187
11
Sve nove drave nastale raspadom triju mnogonacionalnih federacija u Europi u 1991. i kasni-
e. smatrale su da se tu radilo o naelu pozitivnoga meunarodnog prava. U trenutku proglaenja
svoje neovisnosti one su, uz neke ograde, prihvatile obveze iz svih ugovora drave prethodnice,
dakle ak i iz viestranih zatvorenih, te dvostranih ugovora. U tome su iznimka tri baltike dra-
ve (Estonija, Latvija i Litva). One smatraju da su produljile svoju dravnost i u razdoblju izmeu
1940. i 1981, kad su nasilno bile ukljuene u Sovjetski Savez. Stoga sebe ne smatraju sljednicama
bivega SSSR-a.
c
Najvei se problem u praksi pojavio glede vanosti konvencija o ljudskim pravima. Komisija
t N-a za prava ovjeka o tome je mijenjala miljenja. Najprije je dvjema rezolucijama ohrabri-
vala" nove drave da notificiraju sukcesiju tih konvencija, a od rujna 1994. poela je tvrditi da su
sve drave sljednice tim instrumentima automatski vezane neprekidno od stjecanja neovisnosti.
Danas to gledite - o posebnom reimu konvencija o pravima ovjeka - postupno prevladava u
znanosti. A!i nema racionalnoga objanjenja zato isto ne bi vrijedilo i glede konvencija Meu-
narodne organizacije rada (koje takoer ureduju ljudska prava), ali i glede svih ostalih konvencija
o kodifikaciji, npr. onih o pravu mora, o pravu ugovora, o diplomatskom i konzularnom pravu,
idr.
188 Izvori meunarodnoga prava
Bibliografija
Franz PFLUGER: Die einseitigen Rechtsgeschafte im Volkerrecht, Zurich, 1936, 347 pages; Paul
GUGGENHEIM: ,,La validite et la nullite des actes juridiques internationaux" RCADI 1949, tome
74, pp. 195-265; Giuseppe BISCONTINI: Contributo alla teoria degli atti unilaterali nel diritto
internazionale, Milano, 1951, 184 pages; Juan Antonio CARILLO SALCEDO: Funciones del
acto unilateral en el regimen juridico de los espacios maritimos, Zaragoza, 1959, pp. 123-143;
Eric SUY: Les actes}uridiqu.es unilateraux en droit international public, Pari, 1962, XII + 290
pages; Gian Carlo VENTURINI: ,,La portee et les effets juridiques des attitudes et des actes
milateraux des Etats" RCAD11964, tome 112, pp. 363-467; Jacques DEHAUSSY: Les actes
uridiques unilateraux en droit international public: a propos d'une theorie restrictive" Journal de
droit international 1965, pp. 41-66; Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en Ias
relaciones internationales", Revista espahola de derecho internacional 1967, No. 3, pp. 427-464;
!ean-Paul JACQUE: A propos de la promesse unilaterale" Melanges offerts a Paul Reuter; Pari,
1981, pp. 327-345; R. A. KALAMKARJAN: Medunarodno-pravovoe znaenie odnostoronnih
'uridieskih aktovgosudarstv, Moskva, 1984, 136 pages; Julio A. BARBERIS: Los actos juridicos
unilaterales como fuente del derecho internacional publico" Hoda un nuevo orden internacional
y europeo, Estudios en homenaje al profesor Don Manuel Diez de Velasco, Madrid, 1993, pp.
101-116.
33
Cf., Hugonis GROTU: Dejure belli acpacis libri tres, Jenae, 1680, Prolegomena, 8.
27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA 193
rauna o tome da ugovor poiva na suglasnosti volja dvaju ili vie subjekata s ciljem
da postigne odreeni uinak po meunarodnome pravu, dok se obeanje zasniva
na volji samo jednoga subjekta da preuzme odreenu obvezu.
Kao posebna vrsta obeanja mogu se uzeti izjave drava stranaka Statuta Me-
unarodnoga suda o prihvatu njegove nadlenosti prema njegovu lanku 36(2), u
odnosu na sve druge stranke Statuta koje su dale istu izjavu. Neke od tih izjava daju
se bezuvjetno, a neke na odreeno vrijeme ili s mogunou otkaza nakon proteka
nekoga roka nakon notifikacije otkaza. U propisivanju tih uvjeta drave uivaju punu
slobodu, kao to su slobodne uope ne preuzeti takvu obvezu.
Sjedinjene Amerike Drave prihvatile su nadlenost Meunarodnoga suda po
lanku 36(2). njegova Statuta izjavom od 14. kolovoza 1946, i to za razdoblje od pet
godina, a nakon toga roka nakon isteka est mjeseci od notifikacije otkaza. Dana 6.
travnja 1984, tri dana prije nego to je Nikaragva uloila tubu protiv njih, Sjedinjene
su Amerike Drave notificirale glavnomu tajniku UN-a da se izjava iz 1946. nee
primjenjivati na sporove s dravama Srednje Amerike". Uz to, bilo je navedeno da e
ta notifikacija stupiti na snagu odmah i da e ostati na snazi dvije godine.
U presudi iz 1984. u parnici o Vojnim ipamvojnim djelatnostima u i protiv Ni-
k a r a g v e , kojom je odluivao o svojoj nadlenosti i dopustivosti tube, Meu-
narodni je sud odbio pridati uinak navedenoj notifikaciji Sjedinjenih Amerikih
Drava iz te iste 1984. godine. Sud je istaknuo da, premda su deklaracije po lanku
36(2). Statuta potpuno fakultativne, i drave nisu niim ograniene u odreivanju
uvjeta pod kojima se prihvaa nadlenost Suda, jednostrana narav deklaracije ne
znai da je drava koja oituje deklaraciju slobodna po svojoj volji mijenjati domaaj
i sadraj svoje sveane obveze" (p. 418, para. 59).
Takvih je primjera bilo u praksi. Ovdje navodimo samo neke najpoznatije. Stalni
sud meunarodne pravde u presudi iz 1933. o Pravnom poloaju Istonog Gren-
landa, pridao je puni uinak izjavi norvekog ministra vanjskih poslova danoj u
1919. danskom poslaniku da Norveka nee initi nikakve tekoe Danskoj da stek-
ne suverenitet nad itavim otokom Grenlandom. Sud smatra izvan svake sumnje
da odgovor takve naravi dan od ministra vanjskih poslova u ime njegove vlade na
pitanje diplomatskoga predstavnika koje ide u njegovu nadlenost, obvezuje zemlju
iji je on ministar" (Series A/B, No. 53, p. 71).
Egipatska vlada preuzela je jednostranom izjavom od 24. travnja 1957. vrlo iroke
obveze o Sueskom kanalu i o ureenju koje se odnosi na upravljanje njime. Ta izjava
bila je deponirana u Tajnitvu UN-a.M
U presudi iz 1974, ije smo dijelove naveli, Meunarodni je sud izjavu predsjed-
nika Francuske Republike na konferenciji za novinare, i izjave nekih drugih odgovor-
nih osoba, da su nuklearni pokusi u atmosferi na atolu Mururoa u junom Pacifiku,
koji su bili u tijeku, posljednji protumaio kao pravnu obvezu Francuske da ubudue
obustavi pokuse te vrste.
b) Odreknue {waiver, renonciation). Pravo na odreknue od vlastitih prava
proizlazi iz prava svake suverene drave da slobodno raspolae svojim subjek-
tivnim pravima i pravno zatienim interesima. Na temelju istoga toga suvere-
nog prava drava moe slobodno preuzimati i nove obveze putem obeanja, o
kojemu je upravo bilo rijei.
Odreknue od vlastitih prava esto je dio transakcije, i ono se tada ini za neku
protuinidbu ili odreknue neke druge stranke od njezinih prava, quid pro quo.
Ono je tada dio nekoga sporazuma. Ali nita ne sprjeava da se ono poduzima
jednostranim aktima.
Drava se moe odrei vlastitih subjektivnih prava, ali ne i onih koja su joj
dana za izvrenje neke dunosti.
Neka se drava moe ugovorom obvezati da e uvati svoju suverenost, iz ega
proizlazi njezino odreknue od prava da se sjedini s drugom dravom. To je bila
uinila Austrija lankom 88. Mirovnoga ugovora iz St. Germainea iz 1919, te ponovo
lankom 4. Dravnog ugovora iz 1955. Stalni sud meunarodne pravde u savjeto-
davnom miljenju iz 1931. o Austrijsko-njemakom carinskom reimu ustanovio
je da se lanak 88. Mirovnoga ugovora iz 1919. ima shvatiti kao produeno posto-
janje Austrije u postojeim granicama kao posebne drave, u kojima je ona sama
gospodar svojih odluka, ali s uinkom da je njezina neovisnost povrijeena ako se
na ekonomskom, politikom ili drugom podruju povrijedi lanak 88. {Series A/B.
No. 41, p. 45).
84
Vidi tekst te izjave - Meunarodno javno pravo, izbor dokumenata, Pravni fakultet u Zagre-
bu, Zagreb, 1977, str. 257-258.
27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA 195
Usporedi arbitranu presudu iz 1870. o Zatvaranju luke Buenos Aires, prema kojoj: injenica
da si netko nije pridrao pravo ne znai da ga se odrekao" (glede isticanja meunarodnoga
za-htjeva, RIAA, vol. II, p. 648; arbitranu presudu iz 1931. u sporu Campbell: odreknue se
nika-da ne pretpostavlja", RIAA, v. II, p. 1156; arbitranu presudu iz 1932. u sporu o brodu
Kmnprins Gustav Adolf, odreknue od prava ili od zahtjeva ne smije se pretpostaviti" RIAA, v.
II, p. 1299. Osim u sporu Lotus (vidjeti dalje), u presudi Meunarodnog suda iz 1954. o
Albanskom mone-tarnom zlatu, u istom je smislu navedeno da se ulaganje prethodnog prigovora
Italije u postupku koji je ona sama pokrenula tubom ne moe uzeti kao njezino odreknue od
zahtjeva, p. 30. U presudi iz 1955. u sporu Nottebohm Meunarodni je sud istaknuo da
ponuda Gvatemale da spor s Lihtentajnom rijei pregovorima, arbitraom ili u sudskom
postupku, ne moe znaiti priznvanje Lihtentajnu prava da Nottebohma titi kao vlastitog
graanina, pp. 19-20. Takvo bi priznanje (od Gvatemale) imalo uinak odreknua od mjere
sekvestracije imovine te osobe kao neprijateljskog (njemakog) dravljanina.
196 Izvori meunarodnoga prava
Ipak, ako neka drava kroz dugo razdoblje ne protestira protiv produenih aka-
ta vrenja vlasti na dijelu svojega podruja od druge drave, iz te pasivnosti moe
proizai njezina namjera da to podruje napusti.
Neki pisci dijele odreknue na abdikativno, kada se naputa vlastito pravo bez
namjere da se prenese na drugoga, te na tmnslativno, kad se ono prenosi na nekoga
drugog.86 Ta je podjela bez veega praktinog znaenja u meunarodnome pravu.
Jedino bi naputanje podruja, koje pri tome postaje terra nullius i slobodno na
okupaciju ma koga, bilo zaista abdikativno. U svim drugim sluajevima, npr. pri
odricanju od prava na reparacije, ili od naplate duga, ili od inidbe drugoga, ono je
u biti translativno. Nenaplaena svota ne postaje niija" nego ostaje u vlasnitvu
dunika.
Odreknue od vlastitoga prava, kad je oitovano na izriit nain i bez uvjeta,
i ako je stiglo do adresata, ne moe se naknadno opozvati. Pod tim okolnostima
nema mjesta ni njegovu restriktivnom tumaenju. Ako, meutim, o namjeri
odreknua postoji sumnja, treba ga, ovisno o okolnostima, tumaiti u prilog
drave koja ga je navodno oitovala.
c) Jednostrani akti kojima se stjeu nova prava. Zanimljivo je da do naih
dana sustavna djela meunarodnoga prava najee ne spominju mogunost
stjecanja, putem jednostranih akata, novih subjektivnih prava drava. Vjero-
jatno je razlog tomu to se openito ne priznaje relativno djelovanje tih akata u
odnosu na druge drave, analogno opemu pravilu da ugovor ne moe stvarati
ni prava, a ni dunosti za tree drave, koje nisu njegove stranke (v. supra, 20).
Nasuprot tomu gleditu znanosti, meunarodno je pravo oduvijek predvialo
odreene mogunosti stjecanja novih prava na taj nain, a meunarodna praksa
to i potvruje.
Da bi jednostrani akt postigao eljeni uinak, tj. da bi drava u pitanju jed-
nostrano stekla neko pravo, najvaniji je uvjet da je takav nain stjecanja novih
prava predvien opim meunarodnim pravom na snazi u trenutku oitovanja
te namjere, kao i da se steeno pravo neprestano uiva u granicama toga pra-
va. Ako su ti uvjeti ispunjeni, tada za takav akt, po pravilu, nee biti potrebno
ovlatenje ili pristanak bilo koga drugoga.
Ako neki akt ne ispunjava neke uvjete, tada je on poduzet ultra vires, tj. bez
pravne osnove. Ostali subjekti meunarodnoga prava mogu ga osporavati, i nisu
mu duni priznati pravne posljedice. No i svojatanje ili uivanje subjektivnih
prava izvan okvira meunarodnoga prava moe u dvostranim odnosima dovesti
do suprotstavljivih stanja {v. infra, 28).
86
Cf,, Eric SUY: Les actes juridiques unilateraux en droit International public, Pari, 1962, pp.
155-156; Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en las relaciones internaciona-
les", Revista espanola de derecho intemacional 1967, No. 3, pp. 438-439.
27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA 197
Bibliografija
I. C.. MacGIBBON: The scope of acquiescence in International law", The British Year Book
of International Lavu 1954, pp. 143-186; Jacques BENTZ: Le silence comme
manifestation de volonte en droit international public" Revue generale de droit International
public 1963 No. 1,
pp. 44-91; Antoine MARTIN: L'estoppel en droit international public, Pari, 1979, 384 pages;
V.
. DEGAN: Suprotstavljiva stanja (opozabilnost) u meunarodnom pravu" JRMP 1987,
str. 115-132.
Originalni francuski tekst iz presude o Pravu azila iz 1950: ... A supposer que cette coutume
existat entre certains Etats seulement de l'Amerique latine, elle ne pourrait pas etre opposee
au
PEROU..." preveden je na engleski: ... it would not be invoked against Peru..." p. 277. Francuski
tekst
iz presude o Anglonorvekom ribolovu iz 1951: La notoriete dcs faits... la position de Sa Grande-
Bretagne dans la mer du Nord, son interet propre dans la question... permettraient en tout cas a
la
Norvege d'opposer son svsteme au Royaume-Uni", preveden je na engleski - ... would in any
case
warrant Norway's enforcement of her svstem against the United Kingdom" p.
139.
Cf Georg SCHWARZENBERGER: International Law, Volume I, Third Edition, London, 7,
pp. 130, 326, 327, 353; lan BROWNL1E: Principles of Public International Law, Oxford, 1966,
p. 513.
U presudi iz 1982. o Epikontinentalnom pojasu (Tunis/Libija), glede ravnih polaznih crta ko-
jima je Tunis obuhvatio vode zaljeva Gabes, Sud je u originalnom engleskom tekstu
istaknuo:
,Libya considers that those lines are not opposable to Libya..." (jednak je i francuski prijevod),
p. 75, para. 101. I u presudi iz 1984. o Zaljevu Maine (Kanada/Sjedinjene Amerike Drave),
stajalite Vijea Suda bilo je u prijevodu na engleski: ... any delimitation ofthe Continental shelf
effected unilaterally by one State regardless of the views of the other State or States concerned is
in international law not opposable to (other) States..." p. 292, para. 87.
200 Izvori meunarodnoga prava
b je npr. Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en las relaciones internaci-
onales", Revista espanola de derecho internacional 1967, No. 3, pp. 440-447; ali i britanski
pisac G. SCHWARZENBERGER, op. cit., p. 552 (glede jednostranih akata).
Cf. D. W. GREIG: International Law, Second Edition, London, 1976, pp. 34-36; lan
BROWN-IJE Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 645-
647.
202 Izvori meunarodnoga prava
Cf Emmeric de VATTEL: Le Droitdes Gens, Pari, 1856, Liv. II, Ch. 11, 144.
III. DIO
MEUNARODNA ZAJEDNICA
Bibliografija
Vladimir IBLER: Neke postavke o meunarodnoj zajednici", ZPFZ 1966, br. 3-4, str. 267-
277; Nguyen QUOC DINH: Drott International public, Patrick Daillier, Mathias
Forteau et Alain Pellet 8e edition, Paris, 2009, 443-446.
Sve do polovice 20. stoljea u francuskoj znanosti snaan je utjecaj imalo uenje
Georgesa Scellesa o sociolokom objektivizmu. Vidi kratak prikaz toga miljenja, supra, 3,
pod 1, (ii).
208 Meunarodna zajednica
(b) Nova drava moe nastati ugovorom izmeu bive kolonijalne sile i narod-
nooslobodilakoga pokreta u pitanju, u primjeni prava na samoodreenje naroda.
Tako je na temelju lanka 1. Povelje o prijenosu suverenosti na Indoneziju od 2.
prosinca 1949. Kraljevina Nizozemska prenijela potpunu suverenost na Republiku
Sjedinjenih Drava Indonezije. Alirska drava nastala je Evianskim sporazumom
Fronte za nacionalno osloboenje s Francuskom od 18. oujka 1962. Na isti nain
nastale su u 1974. nove drave, bivi portugalski prekomorski posjedi, u Africi.
(c) Neke su drave osnovane odlukama politikih organa Ujedinjenih nacija. Re
zolucijom Ope skuptine od 29. studenoga 1947. bilo je odlueno da se u Palestini
stvore jedna idovska i jedna arapska drava. Na temelju te rezolucije,14. svibnja
1948. bila je proglaena Drava Izrael. Rezolucijom Ope skuptine od 21. studenoga
1949. bilo je predvieno stvaranje neovisne Libije najkasnije do 1. sijenja 1952.
(d) Napokon nova drava moe nastati meunarodnim ugovorom. Odlukom
Londonske konferencije nakon Prvoga balkanskog rata iz 1912. ustanovljena je Kra
ljevina Albanija. Lateranskim ugovorom od 11. veljae 1929. izmeu Italije i Svete
Stolice (koja je nakon 1871. bila meunarodna osoba liena teritorijalne vlasti), bila
je na malome prostoru u Rimu ustanovljena Drava Vatikanskoga Grada s papom
kao njezinim svjetovnim glavarom.
Brojni su dakle naini stvaranja novih drava na temelju pravnih akata bilo
-nutarnjih bilo meunarodnih, i uz potovanje nekih pravnih postupaka. Ali
D nipoto nije uvjet nastanka nove drave. Odbor pravnika bive Lige naroda
j izvjeu od 5. rujna 1920. glede pitanja Aalandskih otoka izrekao je: Nasta-
nak, transformacija i raspad drava kao posljedica revolucija i ratova, stvaraju
faktika stanja koja u velikoj mjeri izmiu obinim pravilima pozitivnoga prava."
No meunarodno pravo ipak postavlja odreene kriterije koji se moraju
zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformirala u novu dravu.
lanak 1. Konvencija iz Montevidea o pravima i dunostima drava iz 1933.
propisuje: Drava kao meunarodnopravna osoba mora ispuniti sljedee uvjete:
(1) stalno stanovnitvo; (2) odreeno podruje; (3) vladu; (4) sposobnost ulaziti u
odnose s drugim dravama." Posljednji uvjet nije jednoduno prihvaen kao uvjet
nastanka nove drave. On se moe razumijevati pod vladom" tj. postojanjem or-
ganizirane politike vlasti.
Neovisno o tome, ugovori ustavi meunarodnih organizacija mogu propisivati
posebne uvjete za primanje drava u njihovo lanstvo. Ti uvjeti mogu biti zahtjevniji
od onih koje ope meunarodno pravo propisuje za samo postojanje drave. Tako
lanak 4(1). Povelje UN-a propisuje sljedee: lanovima Ujedinjenih nacija mogu
postati sve... miroljubive drave koje prihvate obveze sadrane u ovoj Povelji i koje
su po ocjeni Organizacije sposobne i voljne izvravati te obveze." Meunarodni je
sud u savjetodavnom miljenju iz 1948. o Uvjetima za primanje u lanstvo UN-a
protumaio tu odredbu na sljedei nain: Propisanih uvjeta ima dakle pet: treba (1)
postojati drava; (2) biti miroljubiva; (3) prihvatiti obveze iz Povelje; (4) biti sposobna
izvravati te obveze i (5) biti voljna to initi" (p. 62).
212 Meunarodna zajednica
U Prvome svjetskom ratu, nakon vojnike okupacije Belgije, Srbije i Crne Gore,
ni Centralne sile (Njemaka, Austro-Ugarska i dr.), nisu tvrdile da su te tri
drave
prestale postojati. Ali je stanje u Drugome svjetskom ratu bilo razliito. Sile
Osovi-
ne bezuvjetnu su vojniku kapitulaciju Poljske i Jugoslavije bile uzele kao
konaan
nestanak tih drava. One su raspolagale njihovim teritorijem, to nisu bile priznale
ni saveznike a ni veina neutralnih drava.
1
Usp. arbitranu presudu iz 1928. u parnici Otok Palmas (Nizozemska/Sjedinjene Amerike
Drave), RIAA, vol.ll, p. 838.
3
Cf, Georges (Juraj) ANDRASSY: ,,La souverainete et la Societe des Nations" RCADl 1937,
tome 61, pp. 641 ss.
30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA PRAVA 215
Cf ILM 1993, No. 6, pp. 1587-1589. Nakon pada Miloevieva reima 5. listopada 2000-,
Vla-da SFRJ odrekla se zahtjeva za kontinuitetom". Na toj je osnovi ta zemlja bila brzo i
jednoglasno
216 Meunarodna zajednica
primljena u lanstvo UN-a 1. studenoga te godine, i to kao nova drava i jednaka u pravima i
dunostima s ostalim dravama sljednicama bive SFRJ.
7
Cf, Alfred VERDROSS: Derecho internacional publico, Madrid, 1957, p. 166; Juraj ANDRAS
SY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 64-65.
30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA PRAVA 217
Bibliografija
Miodrag SUKIJASOVI: Pojam agresije u meunarodnom pravu, Beograd, 1967, 303 str.; ura
NINI: Poveija UN i problem unutranje nadlenosti drava, - lan 2 stav 7" JRMP1954, br. 3,
str. 22-43; Problem suverenosti u Povelji i praksi Ujedinjenih nacija, Beograd, 1967,466 str.; Milan
AHOVI (Ed.): Principles of International law ConcerningFriendly Relations and Cooperation,
Belgrade, 1972, 450 pages; V. . DEGAN: ,,La port.ee juridique des principes des Nations Unies"
Revue egjptienne de droit International 1974, (Le Caire), pp. 1-26; Pravo Ujedinjenih naroda'!
JRMP1985, br. 1-2, str. 114-133.
Ve smo bili naglasili da temeljna prava i dunosti drava ine neku vrstu
objektivnoga i vieg prava u dananjem meunarodnom pravom poretku.
To se ogleda u njihovoj primjeni i tumaenju u praksi Meunarodnog suda u
Den Haagu. Sud, s jedne strane, polazi od pretpostavke da su ta naela prihvatile sve
drave svijeta i stoga ne postavlja stroge uvjete dokazivanja njihova postojanja, za
razliku od ostalih opih obiajnih pravnih pravila. S druge strane, i sluajeve njihova
flagrantnog krenja Sud uzima kao krenje prava, a ne kao neku novu meunarodnu
praksu koja bi mogla dovesti do njihove izmjene ili dokidanja kao obiajnih pravila.
Ta pravila nisu isto to i opa naela prava. Ova, druga, jer su uvjet postojanja
meunarodnoga pravnog poretka, djeluju manje ih vie neovisno o volji drava.
Temeljna prava i dunosti drava, naprotiv, u nekim razdobljima uope nisu bila
pravila pozitivnoga meunarodnog prava. Ona su to postala tek kada su ih sve drave
prihvatile kao takva.
S druge strane, sva ta pravila nisu/W5 cogens u uemu smislu i u svrhe lanaka
53, 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. To stoga to, premda su ona
imperativna pravila opega meunarodnog prava, nisu sva apsolutne naravi nego
doputaju razliite izuzetke u primjeni, koji su takoer precizno definirani opim
meunarodnim pravom (v. supra, 2, pod 2.ab). Te emo izuzetke u nastavku obja-
sniti.
Ideja o temeljnim pravima i dunostima drava proizvod je kole prirodnoga
prava. Kao to su prema tome uenju sva ljudska bia nositelji nekih prirodnih
i apsolutnih prava samim svojim roenjem, tako po istoj toj osnovi i drave
lanice meunarodne zajednice samim svojim nastankom i postojanjem stjeu
i uivaju neka neotuiva, nedjeljiva i neprenosiva prava.
Cf., V. . DEGAN: L'affirmation des principes du droit naturel par la Revolution Francaise
220 Meunarodna zajednica
Tijekom 19. stoljea to uenje nije imalo nikakva utjecaja na pravne odnose
izmeu drava. Ono se tada ismijavalo i odbacivalo, ili se duh tih naela iskrivlja-
vao i zloupotrebljavao. Tako se temeljno pravo drave na samoodranje (opstanak)
tumailo kao njezino pravo na teritorijalno irenje i podinjavanje drugih drava,
posebice onih neciviliziranih". Politika ravnotee snaga, koja je u Europi odravala
nekakav status quo i relativnu stabilnost, ukljuivala je i teritorijalne kompenzacije
koje su se postizale bilo ugovorima bilo ratovima nakon kojih se opet s pobijeenom
dravom sklapao mirovni ugovor.
U meunarodnim odnosima 19. stoljea naglasak je bio na subjektivnim pravima
drava koje su sebe smatrale da pripadaju krugu civiliziranih zemalja". Nikakve se
pravne obveze za drave nisu izvodile iz potrebe odranja meunarodne zajednice.
Odbacivanje postojanja takvih dunosti trajna je oznaka voluntaristikoga pristupa.
Voluntarizam je stoga po definiciji nenaldonjen svakoj ideji postojanja temeljnih
prava i dunosti svih drava.
Politika ravnotee snaga, meutim, nije uspjela ouvati ovjeanstvo od strahota
Prvoga svjetskog rata koji je pogodio poglavito Europu i njezine narode. Vodee
saveznike i udruene sile na Versailleskoj mirovnoj konferenciji iz 1919. eljele su
trajno eliminirati ravnoteu snaga i zamijeniti je sustavom kolektivne sigurnosti
utemeljenim na Paktu Lige naroda.
Prva zadaa Lige naroda, osnovane nakon Prvoga svjetskoga rata, bila je
sprjeavanje svih buduih ratova, i u tu svrhu organizacije kolektivnih sankcija
protiv svake njezine drave lanice koja prekri svoje obveze iz njezina Pakta.
Tako je taj novi cilj - odranje meunarodnoga mira i sigurnosti - zahtijevao
nove dalekosene pravne obveze drava koje su ograniavale njihovu slobodu
akcije u ostvarivanju njihovih posebnih nacionalnih interesa.
lanak 10. Pakta, zamiljen kao jedan od temeljaca toga novoga sustava
kolektivne sigurnosti, predviao je: lanovi Lige se obvezuju da e potovati
i odravati protiv svakoga vanjskog napada teritorijalnu cjelovitost i postojeu
politiku neovisnost svih lanova Lige..." Premda ta pravna obveza nije bila da-
lekosena, ona je upozorila na injenicu da odranje svjetskoga mira zahtijeva
priznanje i ouvanje dvaju temeljnih prava drava: na teritorijalnu cjelovitost
i neovisnost.
Nakon 1919. irilo se uenje o temeljnim pravima i dunostima svih drava svi-
jeta. Znanstvene su udruge usvajate deklaracije s tim sadrajem, koje drave nisu
odmah prihvtile kao pravila pozitivnoga prava.9
- Le projet de Declaration du Droit des Gens de l'Abbe Gregoire" Annuaire francais de droit
International 1989, pp. 99-116.
9
Vidjeti Deklaraciju o pravima i dunostima nacija to ju je Ameriki institut za meunarodno
pravo usvojio jo 6. sijenja 1916, AJIL 1916, p. 124; Nacrt deklaracije prava i dunosti nacija"
koji je usvojila po Meunarodnoj pravnikoj uniji (l'Union juridique internationaie), 11. stude-
31. TEMELJNA PRAVA i DUNOSTI DRAVA 221
U razdoblju hladnoga rata koje je uslijedilo odmah nakon osnivanja UN-a, pri-
mjena tih naela bila se vrlo kompromitirala u praksi. To se zbilo usporedo s nedjelo-
tvornou mehanizma za odranje mira predviena u glavama VI, VII. i VIII. Povelje.
Na poticaj novoosloboenih i nekih ostalih zemalja Treega svijeta koje su se
zalagale za prevladavanje blokovske podjele u meunarodnoj zajednici, polovinom
pedesetih godina prologa stoljea dolazi do afirmacije politike aktivne i miroljubive
koegzistencije. U toj politici otpoetka je znaajnu ulogu imala i biva Jugoslavija.
Niz akata koji su usvajani pod tim imenom imali su za cilj ponovnu potvrdu naela
UN-a kao temeljnih prava i dunosti drava s univerzalnim domaajem.
Pet principa miroljubive koegzistencije prvotno je bilo formulirano u zajedni-
koj izjavi prvih ministara Indije i Kine, Nehrua i u En Laja, u travnju 1954. u
New Delhiju: (1) uzajamno potovanje teritorijalne cjelovitosti i suverenosti; (2)
uzajamno uzdravanje od agresije; (3) nemijeanje u unutarnje poslove druge dra-
ve; (4) ravnopravnost i uzajamna korist i (5) miroljubiva koegzistencija. U toj istoj
formulaciji ta su naela potom potvrivana nizom dvostranih izjava drugih glavara
drava i efova vlada, meu kojima Sovjetskoga Saveza i Kine, Jugoslavije i Indije,
Jugoslavije i Burme i dr.
:oga 1919, LE FUR - CHKLAVER: Recueil de textes de Droit international public, deuxieme
ition, Pari, 1934, pp. 89-90. U lipnju 1932. Odbor za kodifikaciju International Law Associ-
tion odobrio je Nacrt deklaracije o velikim naelima meunarodnog prava budunosti koji je
predloio Alejandro Alvarez, ibid., pp. 102-111.
222 Meunarodna zajednica
10
Vidi opiran opis njihova sadraja - J. ANDRASSY - B. BAKOTI - B. VUKAS: Meunarodno
pravo, I. dio, Zagreb 1995, napose str. 90-101.
31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA 223
Rije je o ,,O opemu ugovoru o zabrani rata" potpisanom u Parizu 27. kolovoza 1928. Na-
ime, Pakt Lige naroda iz 1919. jo nije bio zabranio rat, ali je njegovo otpoinjanje uvjetovao
obveznim postupkom mirenja. Ako takav prethodni postupak ne bi uspio, a za to je bilo malo
praktinih izgleda, nakon proteka rokova odreenih Paktom Lige, svaka njezina lanica bila je
slobodna otpoeti legalan" rat protiv druge stranke spora, bez obzira na to je li on bio napadaki
ili obrambeni. Stoga, zabranjujui rat, Briand-Kelloggov pakt ini krupnu prekretnicu u razvoju
meunarodnoga prava.
224 Meunarodna zajednica
Na ovome mjestu valja izloiti bitne odredbe definicije agresije usvojene rezo-
lucijom Ope skuptine UN-a iz 1974. lanak 1. daje opu definiciju agresije na
sljedei nain: Agresija je upotreba oruane sile od neke drave protiv suverenosti,
teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke druge drave ili upotreba oru-
ane sile koja je na bilo koji drugi nain nespojiva s Poveljom Ujedinjenih nacija, kao
to to proizlazi iz ove definicije."
U lanku 2. navodi se kao prima facie dokaz o inu agresije kada neka drava
prva upotrijebi oruanu silu, krei Povelju UN-a. Ali se predvia da, s obzirom na
ostale bitne okolnosti, Vijee sigurnosti moe utvrditi i drukije.
U lanku 3. navodi se da svaki od sljedeih ina, bez obzira na objavu rata, znai
in agresije uz rezervu prethodnoga lanka: a) invazija ili napad oruanim snagama
neke drave na podruje druge drave, ili svaka vojna okupacija, ak i privremena,
koja proizlazi iz takve invazije ili napada, ili svako pripojenje podruja ili dijela
podruja druge drave izvreno upotrebom sile; b) bombardiranje, ili upotreba ma
koje vrste oruja, od oruanih snaga neke drave protiv podruja druge drave; c)
blokada luka i obale neke drave oruanim snagama druge drave; d) napad oruanih
31. TEMEUNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA 225
snaga neke drave na kopnene, pomorske ili zrane vojne snage ili na (trgovaku)
mornaricu ili civilno zrakoplovstvo druge drave; e) upotreba oruanih snaga neke
drave koje su stacionirane na podruju druge drave uz njezin pristanak, ali pro-
tivno uvjetima predvienima sporazumom, ili svako produljenje njihove prisutnosti
na tome podruju nakon prestanka sporazuma; f) postupak neke drave kojim ona
doputa da njezino podruje koje je stavila na raspoloenje drugoj dravi, bude
upotrijebljeno od te druge drave za izvrenje ina agresije protiv neke tree dra-
ve; i g) upuivanje od neke drave ili u ime te drave oruanih odreda ili skupina
dobrovoljaca ili plaenika koji protiv druge drave poduzimaju oruane ine, a koji
se po ozbiljnosti izjednauju s gore navedenim inima.
U lanku 4. navodi se da to nabrajanje nije iscrpno i da Vijee sigurnosti moe
utvrditi da i drugi ini znae agresiju prema odredbama Povelje.
Time je napose svaka prijetnja oruanom silom ili njezina upotreba postala
prema opemu meunarodnom pravu zabranjena, uz znaajan izuzetak samo-
obrane.12
lanak 51. Povelje navodi da: Nita u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo
individualne ili kolektivne samoobrane u sluaju oruanog napada na
nekoga lana Ujedinjenih nacija sve dok Vijee sigurnosti ne poduzme mjere
potrebne za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti... (prema Glavi VII.
Povelje).
Dalje se propisuje posebna pravna obveza drava lanica UN-a: ... Mjere
koje lanovi poduzimaju u vrenju toga prava samoobrane odmah se
dojavljuju
Vijeu sigurnosti i nipoto ne diraju u ovlasti i dunosti Vijea sigurnosti da
ra temelju ove Povelje djeluje svakoga asa na nain koji smatra potrebnim za
odravanje ili uspostavljanje meunarodnog mira i sigurnosti.
U praksi duljoj od pola stoljea bilo je sluajeva kada drave lanice UN-a nisu
izvravale tu obvezu. Bilo je i sluajeva da, unato takvim obavijestima, Vijee sigur-
nosti nije poduzimalo nikakve mjere na koje je prema Povelji bilo duno.
Brojni su sluajevi zloupotrebe prava na individualnu, a posebice na kolek-
tivnu samoobranu. Prema gleditu dravnoga tajnika Sjedinjenih Amerikih
Drava u povodu spora Caroline s Britanijom iz 1837, samoobrana je opravda-
na samo u sluaju neposredne i neotklonjive opasnosti koja ne daje mogunost
izbora i ne ostavlja vremena za razmiljanje" Takva akcija, uz to, ne smije biti
"nerazumna ili ekscesivna" te mora biti ograniena potrebom samoobrane i
jasno drana u njezinim okvirima".
13
Cf., Nirnberka presuda, Beograd, 1948, str. 71.
31. TEMEUNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA 227
prirodno pravo na samoobranu (samo) u sluaju oruane agresije jedne drave protiv
druge. S obzirom na to da Izrael provodi kontrolu nad palestinskim okupiranim
podrujem, prijetnja (terorizmom) na koju se on poziva kao na opravdanje za iz-
gradnju zida potjee s podruja koje on kontrolira, a ne izvan njega. Stoga je lanak
51. Povelje bez znaenja za tu situaciju (para. 139).
Pri pribjegavanju legitimnoj samoobrani iskljueni su dakle preventivni rat
protiv mogueg napada neke drave, a koji jo nije uslijedio; ili oruani napad
u odgovoru na tzv. produljenu agresiju, kada mjere samoobrane nisu poduzete
odmah i neposredno nakon oruanog napada suprotne strane; ili kao odgovor
samo na prijetnju silom prije nego to je oruani napad poduzet.14
Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile, poput npr. gospodarskog ili
politikog pritiska, drava rtva ima pravo uzvratiti istom mjerom. To su tzv.
nenasilne protumjere koje se ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile (v. infra,
87, pod 4. i 5).
Pravo na kolektivnu samoobranu nekoga vojnog saveza protiv navodnog
agresora postoji samo kada drava lanica toga saveza koja je rtva napada,
ima u gornjim granicama i prema definiciji agresije pravo na individualnu sa-
moobranu.
U sumnji je dopustivost oruane intervencije na podruju druge drave bez
njezina pristanka u stanju krajnje nude, da bi se izbjeglo vee neskrivljeno
zlo. Takve akcije nisu isto to i samoobrana jer nisu usmjerene protiv drave
napadaa.
Neke se drave u takvim situacijama pozivaju na svoje pravo samopomoi (self-
help). Primjerice, izraelske snage za brzo djelovanje intervenirale su 4. srpnja 1976.
na ugandskom aerodromu Entebbe radi oslobaanja putnika iz zrakoplova njemake
tvrtke Lufthansa koji su oteli palestinski teroristi, a koji je tamo sletio.
ak i u stanju krajnje nude, za intervencije te vrste na podruju druge drave
trebao bi njezin prethodni pristanak, a po mogunosti i suradnja. No pitanje je , ako
u graanskom sukobu u dijelovima neke drave nestane bilo kakve efektivne vlasti,
a ivoti civila dou u neposrednu opasnost. Neke su zemlje tada svoju oruanu ak-
ciju radi spaavanja civila opravdavale kao humanitarnu intervenciju" poput npr.
akcije britanskih, amerikih i belgijskih snaga u dijelu Konga (Zaira) u 1964, akcije
Sjedinjenih Amerikih Drava u Grenadi 1983. itd.15
Navodno pravo na oruanu humanitarnu intervenciju katkad se zloupotreblja-
valo da bi se u drugoj dravi sruio nepoudan reim, Godine 1965. oruane snage
nekih drava lanica Organizacije amerikih drava tako su u Dominikanskoj Repu-
blici uklonile prethodno na demokratskim izborima izabranoga predsjednika Juana
Boscha. Ta je intervencija bila jednaka onoj koju su snage Varavskog ugovora u i
1968. poduzele u ehoslovakoj. U trenutku intervencije ni u jednoj od tih drava
nije postojalo stanje krajnje nude.
Ako ne postoji stanje krajnje nude, valja uvijek traiti akciju, ili dobiti odo-
brenje za akciju, od Vijea sigurnosti UN-a.
v>
Vidjeti npr. V. . DEGAN: Intervencija NATO snaga protiv Savezne Republike Jugoslavije:
Pravna analiza" Politika misao 1999, br. 4, str. 79-99. Vidjeti takoer V. BARI PUNDA: (Im)
premissibilitv of humanitarian intervention, with special reference to NATO's action against the
Federal Republic of Yugoslavia" Adrias 2007, No. 13, Split - Zagreb, pp. 53-64.
31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA 229
16
Vidjeti i Deklaraciju iz Manile o mirnom rjeavanju meunarodnih sporova (Rezolucija Ope
skuptine UN-a 37/10) od 15. studenoga 1982. - D. LAPA i T. OI: Meunarodno javno
pravo - izbor dokumenata - III. izdanje, Zagreb, 2005, str. 63-68. Ta Deklaracija ne izlazi iz izlo-
enih okvira, ali uz to precizira ulogu Ope skuptine, Vijea sigurnosti, Meunarodnoga suda i
Glavnoga tajnika u mirnom rjeavanju sporova prema Povelji UN-a.
'' Vidjeti Tomislav MITROVI: Naelo neintervencije i suverenost drava po Povelji UN"
JRMP 1969, br. 3, str. 395-409; V. . DEGAN: Intervencija i meunarodno pravo" ZPFR 1983,
str. 169-200; Republika Hrvatska i sukob u Bosni i Hercegovini u 1993. godini, pravna analiza"
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci 2002, br. 2, str. 433-462; Danilo TURK: Naelo
neintervencije v mednarodnih odnosih in v mednaronem pravu, Ljubljana, 1984, 352 str.
31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA 231
nedoputene. Ovisno o okolnostima, one same mogu biti bilo in agresije bilo
nedoputena intervencija.
No neovlatene mjere intervencije poduzete, bilo prijetnjom oruanom si-
lom bilo njezinom upotrebom, potpadaju pod naelo zabrane sile. Svaki in
agresije koji odgovara toj definiciji daje pravo rtvi da uzvrati oruanim mje-
rama samoobrane.18
Pod nedoputenom intervencijom u uemu smislu valja uzeti razliite dru-
ge pravno nedoputene mjere jedne ili vie drava, poput mjera politikoga,
gospodarskog, propagandnoga ili slinog pritiska, napose kada se poduzimaju
s namjerom da se od drave rtve iznudi neki ustupak. Na takve mjere, ako su
protupravne, njihova rtva nema pravo samoobrane, ali im se moe suprotstaviti
nenasilnim protumjerama (v. infra, 87, pod 5).
Osobito u odnosima izmeu jake i slabe, ili bogate i siromane drave, mogue
su mjere koje po sebi ne znae krenje prava, ali mogu postii cilj intervencije. One
se mogu sastojati u uskrati priznanja nove drave ili nove vlade, u uskrati zajma, u
odbijanju da se sklopi ugovor o pomoi druge vrste ili da se ne produi takav ugovor
koji je istekao, i si. U tim sluajevima rtva intervencije smije pribjei samo mjerama
retorzije. To su ini koji nanose tetu, ali po sebi nisu protupravni (v, infra, 87, pod
3). Tim se putem, meutim, ne moe djelotvorno oduprijeti pritisku.
Za razliku od ostalih prava i dunosti drava koja se ovdje opisuju, lanak 2.
Povelje UN-a ne predvia naelo neintervencije kao takvo. Na jedinome mjestu
gdje se u Povelji izraz intervencija" spominje jest stavak 7. njezina lanka 2, koji
ograniuje neke djelatnosti same te organizacije.
Tamo se navodi: Nita u ovoj Povelji ne ovlauje Ujedinjene nacije da se mi-
jeaju u poslove koji po svojoj biti pripadaju u unutarnju nadlenost drava, niti
obvezuje lanove da takve poslove podnose na rjeavanje prema ovoj Povelji; ali to
naelo ne dira u primjenu prisilnih mjera prema glavi VII."
Brojni su meunarodni instrumenti koji pokuavaju definirati nedoputenu in-
tervenciju. Od onih univerzalnoga znaenja valja spomenuti Deklaraciju o nedo-
pustivosti mijeanja u unutarnje poslove drava i o zatiti neovisnosti i suverenosti",
to ju je Opa skuptina UN-a jednoglasno usvojila, uz pet uzdranih glasova, 21.
18
Osjetljivo je pitanje masovnih i u irokim razmjerima zloina koje su poinile neke dravne
vlasti protiv vlastitih graana, a u uvjetima kada zbog neslonosti svih svojih stalnih lanova
Vijee sigurnosti nije kadro naloiti kolektivne prisilne mjere kojima bi se ti zloini sprijeili
ili makar dokonali. Stoga bi se oruana intervencija Sjevernoatlantskoga saveza na podruju
SR Jugoslavije 1999. mogla smatrati humanitarnom intervencijom, poduzetom kao odgovor na
produljene masovne zloine i istjerivanje albanskoga puanstva s Kosova. Pri tome valja uzeti u
obzir da je jo davno prije toga masovnoga etnikog ienja, ukidanjem autonomije Vojvodine
i Kosova u 1989. na Kosovu uveden pravni i faktiki sustav apartheida koji odgovara definiciji
toga zloina iz lanka II. Konvencije o apartheidu iz 1973.
31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA 233
Uz to, u tekstu toga naela ne navodi se kao iznimka od njegove primjene, du-
nost drava lanica UN-a da, postupajui po rezolucijama Vijea sigurnosti na te-
melju glave VII. Povelje, prekinu s nekom dravom svoju suradnju koja je u neskladu
s takvom rezolucijom.
(5) Naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda.19 To je naelo u traj-
noj opreci s naelom teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti postojeih
drava u svijetu. Naime, kada bi svi narodi" pribjegli tomu pravu, teritorijalna
cjelovitost i granice mnogih drava dole bi u pitanje. Neke mnogonacionalne
drave mogle bi se i raspasti, kao to se to i dogodilo s trima federacijama u
Europi (Sovjetski Savez, SFRJ i eko-Slovaka).
Prije i u tijeku promjena koje su prevladale blokovsku podjelu svijeta u znanosti
je bilo nastojanja da se pravo na samoodreenje do odcjepljenja ogranii na narode
koji se bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije ili protiv rasistikoga re-
ima u svojoj zemlji. To je trebalo zatititi teritorijalnu cjelovitost svih drugih drava.
Meunarodni je sud u presudi od 30. lipnja 1995. o Istonom Timoru (Portu-
gal/Australija) ustanovio daje naelo samoodreenja naroda, kako je evoluiralo
iz Povelje i iz prakse UN-a, besprijekorno" i da ima domaaj erga omnes. Dodao
je da je ono jedno od bitnih naela suvremenoga meunarodnog prava" (p.
102, para. 29).
Rije je o dalekosenom iskazu koji je u istom sadraju potvrdio Meunarodni
sud u savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom
podruju od 9. srpnja 2004. (para. 88). Sud je ustanovio da odreivanje pravca zida
koji izgrauje Izrael stvara nesnosne uvjete za Palestince koji su prisiljeni iseljavati
se iz odsjeenih enklava, uz istodobno naseljavanje na te prostore Izraelaca. To ini
ozbiljnu tekou u vrenju prava palestinskoga naroda na samoodreenje i time se
kri dunost koja lei na Izraelu da potuje to pravo (para. 122,149).
No ipak je ostalo vano pokuati odrediti pravni domaaj naela ravnoprav-
nosti i samoodreenja naroda", kako je navedeno u lanku 1(2). Povelje UN-a
meu ciljevima te svjetske organizacije.
U srednjoj i istonoj Europi ne vodi se dovoljno rauna o tome da se svi
meunarodni instrumenti koji ga ureuju odnose na naelo ravnopravnosti i
samoodreenja naroda" prije u teritorijalnom negoli strogo u etnikome smi-
19
Vidjeti Aleksandar MAGARAEVI: Samoopredeljenje i meunarodno pravo" JRMP 1955,
br. 3, str. 34 -358; Ernest PETRI: Pravica do samoodlobe, mednarodni vidiki, Maribor, 1984,
301 str.; Ivo KRABALO: Pravo naroda na samoodreenje i meunarodna zajednica", JRMP
1976, br. 1-2, str. 47-58; V. . DEGAN: Samoodreenje naroda i teritorijalna cjelovitost dr-
ava u uvjetima raspada Jugoslavije" Zakonitost 1992, br. 4, str. 443-470; Ujedinjeni narodi i
naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda" Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996,
str. 151-169.
31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA 235
slu. Drugim rijeima, uivatelji toga naela jesu svi stanovnici nekoga podruja,
bilo da ono ve ini dravu, ili je dio neke drave, ili je pak u
nesamoupravnom poloaju u odnosu na drugu dravu.20
Naprotiv, nacistika Njemaka pod Hitlerom, i Srbija, odnosno SRJ pod Mi-
loeviem, vodile su osvajake ratove radi ujedinjenja svih dijelova njemakoga,
odnosno srpskog naroda u jednoj dravi. Osvajala su se podruja u kojima su pri
padnici tih naroda bili izmijeani s drugim stanovnitvom, pa i ona gdje su inili
neznatnu manjinu. Na tim podrujima provodila su se etnika ienja drugoga
stanovnitva. Time se grubo krio prvi element toga naela, onaj o ravnopravnosti
"naroda", tj. stanovnitva. Posljedica tih traginih dogaaja bili su vojniki poraz i
gubljenje osvojenih podruja s kojih se njemako, odnosno srpsko stanovnitvo
povuklo, a na kojemu je ono prije toga stoljeima ivjelo kao manjina u zajednici s
drugim etnikim skupinama. Isti ti koncepti o samoodreenju nacija prisutni su u
ekstremistikim krugovima i drugih nacija, napose u bivoj Jugoslaviji.
Deklaracija iz 1970. do sada je najvjerodostojniji meunarodni instrument koji
ureuje i razrauje to naelo. Kao i u nekim drugim takvim instrumenti-ma, i u
njoj se dade nazreti razlikovanje izmeu unutarnjega i vanjskog samo-odreenja
naroda. Na ono prvo odnosi se sljedei navod: Na temelju naela
ravnopravnosti i samoodreenja naroda, utvrenog Poveljom, svi narodi imaju
pravo da slobodno, bez mijeanja izvana, odrede svoj politiki status, te da sli-
jede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i svaka je drava duna potovati to
pravo u skladu s odredbama Povelje." To se pravo odnosi na sve graane neke
teritorijalne cjeline, koja moda jo i nije stekla dravnost.
N'ajvaniji je sljedei navod: Stvaranje suverene i neovisne drave, slobodno
udruivanje ili ujedinjenje s nekom neovisnom dravom ili prihvaanje slo-
bodnom odlukom naroda bilo kojega drugog politikog statusa, za taj narod
znai nain primjene njegova prava na samoodreenje." Iz toga proizlazi da
ostvarivanje toga prava ne mora uvijek rezultirati secesijom od neke drave i
stvaranjem nove drave, ali se ni to pravo nipoto ne smije iskljuiti. Stoga bilo
kakav dravni oblik koji se narodu nekoga podruja namee silom, i koji ga time
dovodi u neravnopravan i podinjen poloaj, znai krenje naela samoodree-
nja i jednakih prava toga naroda".
Za odreivanje pravnoga domaaja toga naela veoma je znaajno Miljenje br. 2.
Arbitrane komisije Konferencije o Jugoslaviji od 11. sijenja 1995. Na pitanje Srbije:
"Ima li srpski narod u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kao jedna od konstitutivnih
I sama Povelja UN-a u lanku 1(2). ini bitnu razliku izmeu nacija" koje su u imenu te orga-
nizacije, te o naelu ravnopravnosti i samoodreenja naroda" shvaenih kao plebsa ili puka
(pe-aples peuples, los pueblos, narody). Deklaracija o davanju neovisnosti kolonijalnim
zemljama i narodima (Rezolucija 1514 (XV)), to ju je Opa skuptina usvojila 14. prosinca
1960, odnosi se na "narode" u smislu cjelokupnoga stanovnitva nekoga nesamoupravnog
podruja.
236 Meunarodna zajednica
Bibliografija
D. P. O'CONNELL: State Succession in Municipal and International Law, Cambridge, 1967, vol.
HI, 595 and 430 p.; Mohammed BEDJAOUI: Problemes recents de succession d'Etats dans
les Etats nouveaux", RCAD1196S, tome 116, pp. 187-300; V. . DEGAN: Primjenljiva pravna
pravila o sukcesiji drava" Zakonitost 1992, br. 6-7, str. 829-854; Sukcesija drava u pogledu
nepokretne i pokretne dravne imovine" ibid., str. 903-917; Kontinuitet i sukcesija drava u
pogledu dravne i drutvene imovine", Financijska praksa 1993, br. 5, (Zagreb), str. 427-449;
,,Equity in Matters of State Succession", Essays in Honour ofWang Tieya, Martinus Nijhoff, 1993,
pp. 201-210; State Succession, Especiallv in Respect of State Propertv and Debts" The Finnish
Yearbook of International Law 1993, Vol. IV, pp. 130-193; Genevieve BURDEAU et Brigitte
STERN (ed.): Dissolution, continuation et succession en Europe de l'Est - Succession d'Etats et
relations economiques internationales, CEDIN - PARI I, (Editions Montchrestien) 1994, 406
p.; Helene RUIZ FABRI et Pascal BONIFACE (ed.): Succession d'Etats en Europe de l'Est et avenir
de la securite en Europe CEDIN - PARI XIII, (Editions Montchrestien) 1995,176 p.; Emmanuel
DECAUX et Allain PELLET: Nationalite, minorites et succession d'Etats en Europe de Vest CEDIN
- PARI X, (Editions Montchrestien) 1996, 330 p.; Josip METELKO: Pravinost u sukcesiji drava,
drugo izdanje, Zagreb, 1995, napose str. 89-255. Mojmir MRAK (Ed.): Succession of States, The
Hague, 1999, 218 pages, v. napose V. . Degan: Disagreements over the Definition of State
Propertv in the Process of State Succession of the Former Yugoslavia", pp. 33-60; V. . DEGAN:
On State Succession", Dimensao intemacional do direito, Estudios em Homenagem a G. E. do
Nascimento e Silva, Sao Paulo, 2000, pp. 119-140.
kojoj je bilo rijeci. On sadrava jasna pravila, koja za najvei broj sluajeva u
praksi predviaju razumna rjeenja. Meutim, ini se da ta konvencija nikada
nee stupiti na snagu jer je za to potrebno da najmanje petnaest drava postane
njezinim strankama. Do sada je samo sedam drava ratificiralo tu Konvenciju,
meu kojima i Hrvatska.
Sporazum o pitanjima sukcesije izmeu svih drava sljednica SFRJ bio je ko-
nano potpisan u Beu tek 29. lipnja 2001. Zbog odugovlaenja Hrvatskoga sabora
da ga ratificira, stupio je na snagu u svibnju 2004, ali jo nije uinjeno mnogo na
njegovoj provedbi. On rjeava mnoga pitanja sukcesije drava, ali ne sva, i to: po-
kretnu i nepokretnu imovinu (aneks A); diplomatsku i konzularnu imovinu (aneks
B); financijsku aktivu i pasivu (aneks C); arhive (aneks D); mirovine (aneks E); ostala
prava, interese i obveze (aneks F); te privatnu imovinu i steena prava (aneks G).24
Taj Sporazum ne ureuje pitanje dravljanstva jer je ono u meuvremenu uglav-
nom bilo rijeeno (vidjeti dalje). Konstatirao je ve izvrenu raspodjelu financijske
aktive i pasive bive SFRJ putem pojedinanih sporazuma drava sljednica s me-
unarodnim financijskim institucijama i krupnim stranim povjeriocima (Pariki
i Londonski klub). On nema odredbi o sukcesiji meunarodnih ugovora s treim
dravama, ni o lanstvu u meunarodnim organizacijama, jer o tim pitanjima drave
sljednice ne mogu same odluivati izmeu sebe.
Institut za meunarodno pravo usvojio je 26. kolovoza 2001. u Vancouveru re-
zoluciju Sukcesija drava glede imovine i dugova" nastojei precizirati neka naela,
napose glede dugova, koja su u Bekoj konvenciji nedovoljna. Pri tome je uzeo u
obzir praksu sukcesije bive SFRJ i Sporazum iz iste godine.23
U nastavku emo izloiti temeljna pravila meunarodnoga prava o razliitim
pitanjima sukcesije drava, drei se pri tome Beke konvencije iz 1983, koja,
meutim, u njoj nisu sva obuhvaena.
1. Dravljanstvo.26 Svaki pojedinac na podruju koje je promijenilo suvere-
nitet ima pravo na dravljanstvo.27 Nove drave sljednice slobodne su ureivati
pitanja njihova dravljanstva vlastitim zakonima, ali uz uvjet da ukupnom pri-
U hrvatskom prijevodu pogreno je preveden kao ugovor". Vidi engleski tekst i hrvatski prije-
vod - Narodne novine - meunarodni ugovori, br. 2. od 17. oujka 2004. Engleski originalni
tekst objavljen je i u ILM 2002, No. 1, pp. 3-36.
Vidjeti Annuaire de ['Institut de droit International 2000-2001, Session de Vancouver, vol.
69, pp. 712-741.
U_ okviru Vijea Europe u 2006. usvojena je regionalna Konvencija o izbjegavanju apatridije
pri sukcesiji drava. Vidjeti njezin tekst - ILM 2006, No. 4, pp. 793-797. No poput mnogih drugih
kon-vencija usvojenih u krilu Vijea Europe, teko je oekivati da e ona stupiti na snagu kao
ugovor.
Pravo na dravljanstvo jedno je od ljudskih prava. Tako lanak 15. Ope deklaracije o ljudskim
pravima iz 1948. navodi da svaka osoba ima pravo na dravljanstvo i da se ni jedna osoba ne
srni-je samovoljno liiti svojega dravljanstva, niti prava da promijeni dravljanstvo. Vidjeti
opirnije - infra, 57.
244 Meunarodna zajednica
mjenom svih tih zakona ne smije stvarati osobe bez dravljanstva (apatride). Da
bi izbjegle apatridiju, drave mogu pojedinana pitanja dravljanstva ureivati
dvostranim ili viestranim ugovorima.
Ope meunarodno pravo tolerira dvostruko i viestruko dravljanstvo. To kat-
kad moe biti nain ureivanja nekih politikih pitanja, ali nije rjeenje za sve proble-
me. Prema presudi Stalnoga arbitranog suda u sporu Canevaro od 3. svibnja 1912.
(Italija/Peru), drava ne moe pruati diplomatsku zatitu u korist svoga graanina
u drugoj dravi koje je on takoer dravljanin. 28 Uz to, u nedostatku suprotnoga
sporazuma, osobe s dvostrukim dravljanstvom dune su dvaput sluiti vojni rok i
plaati poreze objema dravama.
U bivoj Jugoslaviji, uz dravljanstvo SFRJ, paralelno je postojalo i dravljanstvo
pojedinih republika. Svaka od drava sljednica priznala je svoje dravljanstvo svim
osobama koje su dotada imale dravljanstvo odnosne bive socijalistike republike.
Osobe koje su imale interesa da steknu dravljanstvo neke druge drave sljednice
podvrgavale su se postupku naturalizacije predvienom njezinim zakonom o dr-
avljanstvu. Time je znatan broj pojedinanih sluajeva usklaivanja dravljanstva
rijeen, aii ne i svi.
Ostali su mnogi problemi izbjeglica i prognanika nakon napadakog rata u Hr-
vatskoj i Bosni i Hercegovini. Neke od osoba, poput nekih Albanaca s Kosova ili
nekih Srba koji su napustili Hrvatsku, ne ele dravljanstvo na koje imaju pravo, ali
teko ostvaruju ono koje ele.
Nastale probleme izmeu npr. Hrvatske, Slovenije i Makedonije mogue je rije-
iti primjenom postojeih zakona. Ali za probleme dravljanstva izmeu Hrvatske,
Bosne i Hercegovine i SRJ, bit e potrebno sklapati posebne dvostrane sporazume.
2. Mirovine. Svaka osoba koja je stekla pravo na mirovinu u dravi pret-
hodnici zadrava to svoje pravo. Drave sljednice trebaju sklopiti sporazume
o isplati mirovina iz mirovinskih fondova bive drave, te o isplati mirovina
koje su graani neke nove drave sljednice stekli na podruju koje je postalo
drugom dravom.
Prije sklapanja takvih sporazuma svaka bi drava trebala privremeno ispla-
ivati mirovine svim osobama koje su stalno nastanjene na njezinu podruju,
ak i ako ne steknu njezino dravljanstvo.
Zabranjena je diskriminacija osoba glede ostvarivanja njihovih prava na mi-
rovine i drugih steenih prava.
2A
Usp., RIAA, vol. XI, pp. 405-410. To naelo potom je bilo potvreno u lanku 4. Hake kon-
vencije od 12. travnja 1930. o sukobu zakona glede dravljanstva.
"9 Vidjeti analizu zakonodavstva o dravljanstvu drava sljednica bive SFRJ - Todor DZUNOV:
Succession of States in Respect of Citizenshlp. The Case of Former SFRY" Development & In-
ternational Cooperation 1996 (Ljubljana), No. 23, pp. 149-166.
32. SUKCESIJA DRAVA 245
Kao rezultat toga osloboenja dolo je do pomicanja toga stanovnitva i u hrvatsko Podu -
navlje i naseljavanja na imovinu nesrba prognanih u 1991. No to je pitanje potom uglavnom
rijeeno.
lankom 7. Sporazuma o normalizaciji odnosa izmeu Republike Hrvatske i SRJ od 23. kolo-
voza 1996. ustrojena je dvostrana komisija obiju stranaka sa sljedeim zadatkom: ,,U roku od est
mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, ugovorne stranke sklopit e Sporazum o naknadi
tete za svu unitenu, oteenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit e se postupci
ostvarivanja prava na pravinu naknadu koji nee ukljuivati sudske postupke." Taj
sporazum
nije do danas sklopljen.
246 Meunarodna zajednica
32
Vidjeti pojedinosti u Miljenju (Badinterove) Arbitrane komisije br. 14. (napose toke 5. do
10), od 13. kolovoza 1993, ILM1993, No. 6, pp. 1593-1595.
33
Ako je vrlo neravnomjerno rasporeena, postoji mogunost njezine procjene i uzajamnih
pravinih kompenzacija (stavak 2. navedenoga lanka). No to je u praksi gotovo nemogue do
sljedno provesti. Tako znatan dio te imovine ostaje bez kompenzacija dravi sljednici na ijem je
podruju neko bila prijestolnica zajednike drave (Ee i Budimpeta, Istanbul, Beograd itd.).
34
Pri izradi toga kombiniranog kljua uzimaju se u obzir sljedei kriteriji: broj stanovnika svake
od drava sljednica, njihovu povrinu, njihov bruto-nacionalni dohodak po stanovniku, njihov
udio u izvozu u tree drave, te njihov doprinos saveznom proraunu i drugim saveznim rasho
dima u nekom proteklom razdoblju. No u Sporazumu iz 2001. kljuevi raspodjele nekih vrsta
imovine blago su korigirani u odnosu na klju raspodjele duga u korist Makedonije i Bosne i
Hercegovine.
32. SUKCESIJA DRAVA 247
Taj je kriterij bio potovan u sporazumima drava sljednica bive SFRJ sa stranim povjeriocima.
U tomu je pogledu lanak 41. Beke konvencije iz 1983. ue formuliran. On predvia: ... ako
: iiave sljednice drukije ne sporazumiju, dravni dug drave prethodnice prelazi na drave
Jednice u pravinim razmjerima, vodei osobito rauna o imovini, pravima i interesima koji
248 Meunarodna zajednica
prelaze na drave sSjednice u odnosu na taj dravni dug". Ali spomenuta rezolucija Instituta za
meunarodno pravo iz Vancouvera, usvojena 2001, zagovara jednak klju raspodjele dravne
imovine i dugova kad god ih treba dijeliti izmeu drava stjednica. Temeljni kriterij raspodjele
trebao bi biti veliina teritorija svake od odnosnih drava.
32. SUKCESIJA DRAVA 249
Bibliografija
J. H. W. VERZIJL: InternationalLaw in HistoricalPerspective, Vol. 11, Leyden, 1969, pp. 133-199,
490-500; Charles ROUSSEAU: Droit International public, tome U, Pari, 1974, pp. 96-213; V. .
DEGAN: Federalna klauzula u ugovorima i jugoslavenski ustavni sistem" JRMP1983, br. 1-3, str.
181-185; Konfederalizam" Politika misao 1991, Zagreb, br. 2, str. 3-46.
;
Pitanje je ine li dananji odnosi Britanije i onih lanica Commonwealtha koje nisu proglasile
republiku takoer personalna uniju. Nominalni glavar tih drava je britanski kralj. Skloni smo
ipak na to pitanje dati nijean odgovor. U negdanjim personalnim unijama zajedniki je vladar
osobno vrio prerogative svoje vlasti u svakoj od drava pojedinano. Ta je vlast u apsolutisti-
kim monarhijama mogla biti vrlo iroka. U svim drugim lanicama Commonweaitha, osim Bri-
tanije, prerogative vlasti glavara drave (rasputanje parlamenta, zakazivanje novih izbora, ime-
novanje prvoga ministra nakon izbora i dr.), ne vri britanska kraljica osobno. Vri ih generalni
guverner kojega kraljica samo formalno postavlja na prijedlog prvoga ministra, odnosne drave
iz reda njezinih graana. Upravo je stoga funkcija britanskoga kralja kao dravnog glavara u tim
zemljama danas iskljuivo simbolina.
Cf, Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 92, n. 1, koji se
tome poziva na Pliveria. Louis LE FUR: Etat federal et confederation d'Etats, Pari, 1896,
pp. 314-318, 476, 706, koji je taj sluaj prouio u pojedinostima, doao je do zakljuka da su se
Ugarska i Hrvatska nalazile u federaciji. Vidi drukije miljenje ovoga pisca o Ugarsko-hrvatskoj
nagodbi iz 1867. godine - V. . DEGAN: Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, razvitak
niezine meunarodnopravne osobnosti tijekom povijesti, Zagreb, 2002, str. 131-132.
252 Meunarodna zajednica
Po Charlesu Rousseauu realna unija u tehnikom smislu nije bila drava" jer su
je stvarale drave lanice vlastitom voljom i mogle su je zajednikom voljom i raz-
vrgnuti. Ona nije imala izvornih, nego samo prenesene nadlenosti, koje su lanice
mogle i mijenjati. Odnosi izmeu drava lanica bili su odnosi prema meunarod-
nome pravu. No taj pisac priznaje da, premda nije bila drava, sama realna unija bila
je subjekt meunarodnoga prava.39
Po naemu miljenju realne su unije u praksi bile blie federaciji negoli konfede-
raciji. Osim zajednice u osobi vladara, drave lanice su na uniju redovito prenosile
vanjske poslove. Stoga je prema treim dravama unija nastupala kao potpun su-
bjekt meunarodnoga prava. Drave su lanice nastupale kao posebni subjekti samo
iznimno. Realna je unija od konfederacije bila savrenija i stoga to je razgranienje
nadlenosti izmeu zajednikih organa i organa drava lanica bilo izvedeno mnogo
preciznije.
3. Konfederacija.40 Gotovo sve konfederacije u povijesti ponajprije su na-
stajale kao slobodni savezi slobodnih, neovisnih i u naelu ravnopravnih drava
koje su pri tome sve zadravale svojstvo subjekata meunarodnoga prava. To
znai da sama konfederacija nije bila nova drava, i ona nije bila nadreena
nad svojim dravama lanicama. Ona sama nije imala ni jednu odliku drave:
dravljane, dravno podruje, ni suverenu vlast.
Dobrovoljno prenosei odreene nadlenosti i ovlasti na konfederalne orga-
ne, drave lanice stvarale su novu pravnu osobu s vlastitom voljom, razliitom
od volje svake od drava lanica. Ali ta pravna osoba nije bila iznad tih drava.
Iako nisu bile drave, sve su konfederacije bile od stranih drava priznate po-
sebnim pravnim subjektima. One su vrile neke od najvanijih meunarodnih nad-
lenosti: vodile su u vlastito ime ratove, slale su i primale diplomatske zastupnike i
sklapale su meunarodne ugovore s treim dravama.
Prvi cilj udruivanja bio je predstavljanje drava lanica prema inozemstvu i
njihova zajednika zatita od vanjskoga napada. U te svrhe sve su drave lanice
pristajale na neka ogranienja njihove suverenosti - glede prava rata i mira, prava
vanjskoga predstavljanja i sklapanja meunarodnih ugovora. Iz toga je proizalo i
odricanje od svake upotrebe sile i prihvaanje naela mirnoga rjeavanja sporova
u odnosima unutar konfederacije, te potovanje teritorijalne cjelovitosti i politike
neovisnosti svake od njezinih drava lanica.
Za odreivanje znaajki toga oblika sloene drave uzeli smo istinske primjere
konfederacije iz povijesti, a to su bile vicarska konfederacija izmeu 1291. i 1795.
i ona izmeu 1815. i 1848; ona u Nizozemskoj od 1579. do 1795; konfederacija u
39
Charles ROUSSEAU: Droit Internationalpublic, tome II, Pari, 1974, pp.l 15-116.
10
Najvie podataka o konfederacijama jo uvijek prua klasino djelo - Louis Le Fur: Etat
federal et confedemtion d'Etats, Pari, 1896, pp. 98-203; 495-540; 739-763.
33. SLOENE DRAVE 253
Istina jest da je u svakoj federaciji koja nije nekomu nametnuta savezni ustav
takoer neka vrsta slobodnoga ugovora drava lanica o organima i o nadlenostima
koje one na njih sporazumno prenose. Drave lanice zadravaju i pravo sudjelova-
nja u donoenju saveznih zakona, najee u gornjemu domu parlamenta, u kojemu
mogu izravno biti zastupljene. Uz to, svaka uravnoteena i stabilna federacija ima
i neovisno ustavnosudsko tijelo ija zadaa nije samo da bdije da drave lanice i
graani ispunjavaju svoje dunosti prema federaciji. Ono titi i prava federalnih
jedinica od zadiranja sredinje vlasti u njih. Tamo gdje nema takvoga organa, ili
tamo gdje on nije neovisan nego se vri preglasavanje izmeu nacionalnih sudaca
koji zastupaju interese svojih drava, federalna je struktura u najmanju ruku krhka,
a budunost federacije nepredvidljiva.42
Danas na svim kontinentima ima drava koje sebe smatraju federacijama i teko
ih je sve nabrojiti. U Europi su to: vicarska, Njemaka, Austrija, i Ruska Federacija.
Po svome unutarnjem ureenju to su moda Belgija, panjolska, te Bosna i Herce-
govina s dva entiteta. Na amerikom kontinentu federacije su Kanada, Sjedinjene
Amerike Drave, Meksiko, Venezuela, Brazil i Argentina. U Africi su federacije
(medu ostalima) Nigerija i Tanzanija. U Aziji su to Ujedinjeni Arapski Emirati, In-
dija, Malezijska Federacija, Indonezija. Napokon, federacija je i Australija.
Kao odliku istinske federacije treba uzeti podjelu nadlenosti izmeu saveznih
organa i organa federalnih jedinica. Savezni organi redovito imaju vrlo iroke isklju-
ive nadlenosti (vanjsko zastupanje, narodna obrana, financije, monetarna
politika i si.). Osim toga, odlika federacija jest postojanje i podruja konkurentne ili
paralelne nadlenosti organa federacije i federalnih jedinica.
No u svakoj istinskoj federaciji postoji i podruje iskljuivih nadlenosti federal-
nih jedinica {najee u pitanjima poput prosvjete, kulture, znanosti, radnoga zako-
nodavstva, nekih privrednih poslova i dr.), u koje se savezna vlast ne smije mijeati
niti donositi svoje propise. Tamo gdje nema ba nikakvih iskljuivih nadlenosti
federalnih jedinica, ma koliko saveznim ustavom one mogu biti usko odreene,
federacija je samo po imenu, a u biti prikrivena unitarna drava.
Stoga se moe sumnjati u to da su istinske federacije Austrija, latinskoamerike,
te neke afrike drave.
U totalitarnim reimima, gdje se sva vlast obnaala putem vladajue politike
partije iz jednoga sredita, ni taj kriterij nije se pokazao relevantnim. Ni tamo fe-
deralne jedinice i njihovi graani nisu bili samostalni subjekti odluivanja. Tako je
bilo u negdanjem Sovjetskom Savezu, u eko-Slovakoj nakon 1968, ali i u bivoj
Jugoslaviji do ustavnih promjena iz 1969 - 1971. Raspadom vladajuih komunisti-
kih partija nakon 1989. Sovjetski Savez i Ceko-Slovaka za kratko su vrijeme zaista
zadobili obiljeja istinskih federacija, prije nego to je dolo do njihova raspada.
U odnosima s inozemstvom, federacija kao drava istinski je i potpuni su-
bjekt meunarodnoga prava. Drave lanice federacije, po pravilu, nemaju pra-
vo na izravne diplomatske i konzularne odnose sa stranim dravama.
Povijesna iznimka u tom su pogledu bile lanice Njemakoga Carstva nakon
ujedinjenja 1871. Ali u Weimarskoj Republici nakon Prvoga svjetskog rata to je
pravo uglavnom bilo naputeno. Po ustavnome pravu bivega Sovjetskog Saveza
sovjetske socijalistike republike imale su pravo razmjenjivati diplomatske i kon-
zularne predstavnike sa stranim dravama. Ali sve do stjecanja neovisnosti one su
bile sprijeene da se tim ustavnim pravom koriste. lanstvo Ukrajine i Bjelorusije
42
Iz povijesnih razloga vicarska je u tome ostala iznimka. U njoj i te funkcije vri Savezno vijee
u svojstvu politikoga organa.
33. SLOENE DRAVE 255
B
Vjerojatno je to navelo Jurja Andrassvja na zakljuak da su kolektivne organizacije poput Lige
naroda i Ujedinjenih naroda neka vrsta dravnih saveza. Cj op. cit., str. 93.
256 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Charles CHAUMONT: Nations Unies et neutralite'; RCADl 1956, tome 89, pp. 5-59; Dietrich
SCHINDLER: Aspects juridiques de la neutralite" RCADI1967, tome 121, pp. 221-332; Alfred
VERDROSS: ,,La neutralite autrichienne", Revuegenerale de droit Internationalpublic 1957,
pp. 177-192.
skog rata, kada gaje napala Njemaka. Slobodna Drava Kongo" ustanovljena 1885.
kao osobni posjed belgijskoga kralja Leopolda II, bila je takoer proglaena trajno
neutralnom. U 1908. Kongo je formalno bio pretvoren u belgijsku koloniju i otada
je slijedio poloaj Belgije. Trajna neutralnost Belgije i Luksemburga bila je formalno
dokinuta Versailleskim mirovnim ugovorom s Njemakom iz 1919. (lanci 31. i 40).
Mirovnim ugovorom s Italijom iz 1947. bilo je predvieno uspostavljanje Slo-
bodnoga Teritorija Trsta kao demilitariziranoga (razvojaenog) i trajno neutralnog
podruja pod zatitom UN-a. Ti se propisi nisu nikada ostvarili, a u 1954. to je
podruje bilo podijeljeno izmeu bive Jugoslavije i Italije. Napokon, Laos je stekao
poloaj trajne neutralnosti enevskom deklaracijom iz 1962. u tijeku Vijetnamskoga
rata. No, s obzirom na to da ni jedna stranka u tome sukobu nije bila potovala taj
poloaj Laosa, on je od 1973. preutno naputen. Trajna neutralnost Malte bila je
priznata sporazumom koji se sastojao od razmjene nota s Italijom u 1980. Potom su
tu trajnu neutralnost priznale i neke druge zemlje. Taj je poloaj bio povezan s poli-
tikom nesvrstanosti te zemlje. Nakon stoje tamo dolo do promjene parlamentarne
veine i naputanja politike nesvrstanosti, na kraju je i Italija otkazala sporazum o
trajnoj neutralnosti Malte.
Danas su trajno neutralni vicarska, Vatikanski Grad i Austrija.
2. vicarska je od kraja 15. stoljea (od 1481) vodila politiku neupletanja
u strane sukobe, iako su njezini graani i dalje sluili kao plaenici u tuim
vojskama. U 1798. francuska je vojska okupirala vicarsku i tamo je ustanovila
unitarnu Helvetsku Republiku.
Na Bekome kongresu europske su velevlasti dale 20. oujka 1815.
formalno i stvarno priznanje trajne neutralnosti vicarske" i zagarantirale su
joj cjelovitost i nepovredivost teritorija". Taj je poloaj bio potvren u lanku
435(1). Ver-sailleskoga mirovnog ugovora iz 1919. vicarska je taj poloaj
ouvala do danas.
Ouvanje toga poloaja bio je jedan od razloga to kroz dugo vrijeme nije htjela
postati lanicom UN-a, premda je na njezinu podruju, u enevi, europsko sjedi-
te te organizacije, te sjedite najveega broja specijaliziranih ustanova UN-a. Na
brojnim referendumima veina je njezinih graana to odbacivala. lanicom UN-a
napokon je postala tek 10. rujna 2002.
3. Drava Vatikanskoga Grada ustanovljena je Lateranskim ugovorom Sve
te Stolice s Italijom iz 1929. U lanku 24{2). toga ugovora navedeno je: ... grad
Vatikan e se uvijek i u svim sluajevima smatrati neutralnim i nepovredivim
podrujem" To je podruje i demilitarizirano. U Drugome svjetskom ratu sve su
zaraene strane, osim nekih incidenata, uglavnom potovale taj poloaj (vidjeti
infra, 38).
4. Austrija. Iako nakon Drugoga svjetskog rata nije smatrana bivom nepri
jateljskom zemljom, nego ak prvom rtvom nacistike agresije, Austrija je iz
toga rata izila vojniki okupirana. Poput Njemake, bila je podijeljena u etiri
34. TRAJNO NEUTRALNE DRAVE 259
Bibliografija
R. ERICH: La naissance et la reconnaissance des Etats" RCADI1926, tome 13, pp. 427-507; J. J.
A. SALMON: La reconnaissance d'Etats, Pari, 1971, 287 p.; jfoe VERHOEVEN: La reconnaissance
nternationale dans la pratique contemporaine, Pari, 1975, 861 pages; V. . DEGAN: Hrvatska
drava u meunarodnoj zajednici, razvitak njezine meunarodnopravne osobnosti tijekom
povijesti, Zagreb, 2002, str. 47-69.
Tako je ugledni talijanski pozitivist Dionisio ANZILOTTI: Cours de droit International, pre-
mier volume, Pari, 1929, pp. 161-162, pod priznanjem razumijevao poetni sporazum izmeu
drava koje ga iskazuju i drave koja je priznata, na koji se nadovezuje nastanak pravnih normi
za odnosne subjekte i njihovo uzajamno priznavanje toga subjektiviteta. Po njemu, priznanje je
u svojoj biti reciprono i konstitutivno.
Cf, Hans KELSEN: Recognition in International Law, theoretical observations" AJIL 1941,
pp. 605-617; Hersch LAUTERPACHT: Recognition in International Law, Cambridge 1947, pp.
55-58.
Cf OPPENHEIM-LAUTERPACHT: InternationalLaw, Vol.l, Eighth Edition, London 1955,
p. 125-128; u slinome smislu takoer - OPPENHEIM'S International Law, Volume I, Ninth
edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur VCatts, London, 1992, Introduction and
Part 1, pp. 130-133.
262 Meunarodna zajednica
iR
Vidjeti tekst rezolucije Instituta za meunarodno pravo, usvojen 23, travnja 1936. pod naslo-
vom ,,La reconnaissance des nouveaux Etats et des nouveaux gouvernements" (Priznanje novih
drava i novih vlada), Tableau general des resolutions (1873-1956), Bale, 1957, pp. 11-12.
i9
Cf, Nguven QUOC DINH: Droit International public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et
Alain Pellet, 8e edition, Pari, 2009, p. 622.
so
Cf, D. W. GREIG: International Law, Second Edition, London, 1976, pp. 97-99,
35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA 263
Cf, Max SOERENSEN (Ed.): Manual of Public International Law, London, 1968, p. 269.
264 Meunarodna zajednica
Cf., G. F. de MARTENS: Nouveau recueil general, 2e serie, tome III, pp. 458-462.
35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA 265
Priznanje nekih novih drava nastalih nakon Prvoga svjetskoga rata bilo je uvje-
tovano njihovim prihvatom posebnih ugovora o manjinskoj zatiti. Neke druge nove
drave morale su te obveze jednostrano primiti kao uvjet njihova primanja u lan-
stvo Lige naroda.
Drave lanice Europske zajednice (danas Unije) usvojile su 16. prosinca 1991.
Smjernice o priznanju novih drava u Istonoj Europi i Sovjetskom Savezu'! Tih
su se smjernica one drale pri davanju kolektivnoga priznanja drava sljednica So-
vjetskog Saveza (osim Ruske Federacije i triju baltikih drava koje su prije toga bile
priznate) i drava sljednica bive Jugoslavije.
Nove su drave morale prethodno prihvatiti sljedee obveze: - potovanje odre-
daba Povelje UN-a i obveza iz Helsinkog zavrnog akta i Parike povelje, napose
glede vladavine prava, demokracije i ljudskih prava; - garancija prava etnikih i na-
cionalnih skupina i manjina u skladu s obvezama preuzetima u okviru Konferencije
o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS, danas OESS); - potovanje nepovredivosti
granica koje se mogu mijenjati samo mirnim putem i zajednikim sporazumom; -
preuzimanje svih obveza drave prethodnice o razoruanju i neirenju nuklearnoga
oruja, te teritorijalne sigurnosti i stabilnosti; - obveza na rjeavanje putem sporazu-
ma i, ako treba, putem arbitrae svih pitanja sukcesije drava i regionalnih sporova.
Drave sljednice bive Jugoslavije morale su u kratkome roku podnijeti zahtjeve
za priznanje, a ispunjenje propisanih uvjeta cijenila je Arbitrana komisija. Srbija i
Crna Gora tada nisu podnijele zahtjev za svoje priznanje kao novih drava. To nije
uinila niti SRJ, ali je potkraj 2000. bila primljena u UN i u druge meunarodne
organizacije kao nova drava.
Priznanje neke nove drave moe se smatrati preuranjenim ili zakanjelim.
Ono se openito smatra preuranjenim ako uslijedi jo dok je proces stvaranja
nove drave u tijeku ili dok nije sasvim dovren raspad drave prethodnice. Tako
su neki smatrali daje osobito priznanje Bosne i Hercegovine bilo preuranjeno
zato to njezina legitimna vlast nije mogla obavljati svoje funkcije na itavome
dravnom podruju. No u uvjetima rata u bivoj Jugoslaviji odgaanje prizna-
nja Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine ne bi imalo drugih posljedica od
ohrabrivanja nastavka agresivnih ina Jugoslovenske narodne armije i jo veih
ljudskih i materijalnih gubitaka. Iz toga se primjera vidi koliko je priznanje
dis-
krecijski in drave koja ga daje, i koliko ono moe biti inspirirano politikim
razlozima.
Zakanjelo priznanje moe komplicirati dvostrane odnose s novom dravom
nakon to je ona poela djelovati. Najee je drava prethodnica, od koje se
nova drava odvojila, posljednja koja joj daje priznanje.
Napokon, neki razlikuju priznanje nove drave dejure i defacto. Ta termi-
nologija pravniki nije najpreciznija, jer nema defacto drava. Neka drava ili
postoji ili ne postoji. Ti su izrazi stoga primjereniji za priznanje nove vlade.53
Priznanje nove drave defacto nije esto u meunarodnoj praksi. Usp. Joe VERHOEVEN: ha
266 Meunarodna zajednica
Neovisno o tome, katkad se priznanje daje, bilo izriito bilo implicitno, ak-
tom ili sporazumom ograniena ili privremenog znaenja. Ako nije privreme-
no, priznanje je uvijek konano, neopozivo i djeluje retroaktivno od stvarnoga
nastanka priznate drave.
lanak 6. rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1936. odnosi se na uvjet-
no priznanje: Ako je pri svojemu priznanju neka drava preuzela neku obvezu,
neizvrenje te obveze nema za uinak ponitenje priznanja niti ovlauje na njegovo
povlaenje, ali povlai posljedice zbog krenja meunarodne obveze."34 To stajalite
Instituta odraava njegovo openito gledite o deklaratornim uincima priznanja
nove drave, ali ono ujedno izrie pravilo pozitivnoga meunarodnog prava u toj
materiji.
poslova Estrada u 1930. afirmirao suprotnu doktrinu po kojoj sama institucija pri-
znanja vlade od druge drave znai njezino upletanje u unutarnje poslove drave
koja se priznaje.
Danas u meunarodnim odnosima prevladava tzv. doktrina efektivnosti,
temeljem koje je postojanje vlade u drugoj dravi naprosto faktiko pitanje
gdje nove injenice stvaraju pravo. Pogotovo se postavlja pitanje treba li zaista
priznavati novu vladu koja je dola na vlast neustavnim putem, ali je prethod-
na vlada prestala postojati, i time se ne postavlja pitanje izbora izmeu dviju
konkurentskih vlada. Ali se unato tomu institucija priznavanja nove vlade
odrala.
Prema opemu meunarodnom pravu danas na snazi, kao kad je u pitanju
priznanje nove drave, i priznanje nove vlade in je slobodne volje svake drave
koja nema nikakvu pravnu obvezu u tome pogledu. Ali pri tome valja imati na
umu i pravo svakoga naroda da stvori vladu kakvu eli, dakle da ustanovi novu
vlast i putem revolucije ako je to na legalan nain nemogue.
Redovito se daje priznanje novoj vladi kada se ustalila i kada efektivno ob-
naa svoju vlast na itavome dravnom podruju. Susjednim je dravama tee
ignorirati novo stanje nego vrlo udaljenim zemljama koje nemaju mnogo inte-
resa u dravi u pitanju. No prerano priznanje nove vlade, dok jo djeluje stara
vlast, moe dovesti do zapletaja i do optubi za mijeanje u unutarnje poslove
drave u pitanju.
Poput priznanja nove drave, priznanje ili uskrata priznanja novoj vladi ne mora
jedino biti akt konstatacije novoga injeninog stanja. Njime se vrlo esto izraava
politiko stajalite prema novom reimu u drugoj dravi. Tako je nakon 1949. dola-
zilo do mnogih apsurdnih situacija zbog odbijanja Sjedinjenih Amerikih Drava i
znatnoga broja drugih zemalja da Vladu u Pekingu priznaju kao jedinu vlast u Kini.
Tako je u Vijeu sigurnosti i u drugim meunarodnim organizacijama sve do 1971.
godine Kinu zastupala vlada s Tajvana. To se odrazilo na nedjelotvornost cjelokup-
noga sustava odranja meunarodnoga mira i sigurnosti UN-a.
S druge strane, prerano priznanje nove vlade u uvjetima kada je neka strana
drava aktivno pomagala zbacivanje legitimne vlasti (npr. Sjedinjene Amerike Dr-
ave u Dominikanskoj Republici u 1965. i u ileu 1973), u funkciji je nedoputene
intervencije u unutarnje poslove drave u pitanju.
Priznanje nove vlade moe se izvriti na formalan nain, dakle putem pisme-
ne ili usmene izjave o priznanju, ali se ono moe izraziti i preutno ili konklu-
dentnim inima. Primjer prvoga jest produljenje punih diplomatskih odnosa s
novom vladom bez povlaenja efa misije. Primjer drugoga moe biti traenje
agremana za novoga diplomatskog predstavnika ili sklapanje dvostranoga ugo-
vora s novom vladom.
35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA 269
Nova vlada moe biti priznata dejure ili defacto. Time se, meutim, prije
oituje stajalite prema priznatoj vladi nego to se radi o samome aktu priznanja
nove vlade. Priznanje dejure je potpuno, konano i djeluje retroaktivno, dakle
od trenutka stvarnoga preuzimanja vlasti te vlade, a ne od trenutka
davanja
priznanja. Priznanje defacto moe se uzeti kao privremeno, kada se nova vlast
u drugoj dravi (iako djeluje neovisno) jo nije sasvim ustalila i nije uspostavila
potpunu kontrolu nad itavim dravnim podrujem, ili se jo sumnja u to da
je
kadra ispunjavati sve uvjete koji se vezuju za njezino priznanje.
U novije su doba neke drave poput Sjedinjenih Amerikih Drava od 1977, Bri-
tanije od 1980, potom Australija i Kanada, obznanile da ubudue nee izriito davati
ili uskraivati priznanje vladama proizalim iz neustavnih promjena. To se odnosi
na nove vlade otprije priznatih drava. O stupnju i naravi odnosa s tim reimima
odluka se donosi ad hoc. To u praksi samo znai da se priznanje tih vlada ne obavlja
izriitim aktom, nego da ono moe proizai ili ne proizai iz konkludentih ina.35
Cf., Oppmheim's International Law, Introduction and Part 1, London, 1992, p. 148; Malcolm
N.SHAW:International Law,Fourth Edition,Cambridge, l997,pp.306-
307;AKEHURST'SMo-dern Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter
Malanczuk, London, 1997, p. 87; lan. BROWNLIE: Principles of Public International Law,
Fifth Edition, Oxford, 1998, p. 104.
270 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Boko JAKOVLJEVI: Antikolonijalni ratovi posle drugog svetskog rata i meunarodno pravo,
Beograd, 1967,343 str.; James CRAWF0RD: The Rights ofPeoptes, Oxford, 1988,236 p.; Christian
TOMUSCHAT (Ed.): Modem law of Self-Determination, The Hague, 1993, 360 p.; Antonio
CASSESE: Self-Determination ofPeoples - A Legal Reappraisal, Cambridge, 1995, 375 p.
se sukob proirio na more, tree pomorske drave bile su suoene s izborom: ili
dopustiti pobunjenicima da pretrauju njihove trgovake brodove u potrazi za
kontrabandom i da ih ak uzapuju ako su krili blokadu, ili su morale
oruano intervenirati protiv pobunjenika.
Zbog navedenih razloga neke su strane drave poetkom 19. stoljea prizna-
le kolonije pobunjene protiv panjolske vlasti u Junoj Americi kao zaraene
strane, prije nego to su ih priznale kao nove drave.56 Slino je bilo s Grkim
ustankom (1821 - 1825), te s konfederalnim junjakim dravama u tijeku se-
cesionistikog rata u Sjedinjenim Amerikim Dravama (1861 - 1865).
Preduvjet priznanja zaraenosti bila je pretpostavka da obje strane, uklju-
ujui i pobunjenike, potuju pravila ratnoga prava i da su pod organiziranim
zapovjednitvom. Podrazumijevalo se takoer da su pobunjenici uspostavili
kontrolu nad irokim podrujem i da tamo djeluju kao defacto vlast.
Drava koja je priznala zaraenost preuzimala je sa svoje strane sve obveze
neutralnosti u tome sukobu u odnosu na obje zaraene strane. Ona se time
liavala prava da pomae legitimnu vlast u toj zemlji, ali i pobunjenike.
No u nekim drugim graanskim sukobima koji su imali sasvim iste znaajke,
do priznanja zaraenosti iz inozemstva nije nikada bilo dolo, i to zbog politikih
razloga. Najistaknutiji je primjer bio panjolski graanski rat (1936 - 1939). Slije-
dei proglaenu politiku neintervencije, koja je, zapravo, pomogla pobunjenicima,
ni jedna od stranih zemalja nije ih formalno priznala sve do samoga kraja toga rata.
No, unato tomu, Njemaka, Italija i Portugal aktivno su pomagali pobunjenoga ge-
nerala Franca, i to vojskom, orujem i streljivom. Pomo legitimnoj vlasti uglavnom
je dolazila iz Sovjetskog Saveza. panjolski graanski rat bio je uvod u agresiju Sila
osovine u Drugome svjetskom ratu.
3. Priznanje ustanika. U drugoj polovini 19. stoljea u Americi je nastala
praksa priznavanja ustanika. Uinci toga priznanja bili su ogranieniji od
pri-
znanja zaraenosti i ono je uglavnom bilo inspirirano humanitarnim
razlozima.
To priznanje nije podrazumijevalo prava ustanika kao zaraene stranke u su
kobu, jer oni najee nisu vrili efektivnu vlast nad veim dijelom
kopnenoga
podruja. Tree su se drave tim priznanjem uzdravale tretirati pobunjenike
kao kritelje prava. No da bi zatitile svoje dravljane i brodove, s njima su uspo-
stavljale neku vrstu odnosa kao s defacto vlastima. Zapravo, priznanje ustanika
podrazumijevalo je uskratu priznanja njihove meunarodnopravne osobnosti.
4. Priznanje naroda" U tijeku Prvoga svjetskoga rata, u 1917. i 1918. Fran-
cuska i Britanija priznale su ehoslovaki i poljski narod". To priznanje
zaudilo
je mnoge strunjake, jer se prije toga narodi nisu smatrali subjektima meuna-
rodnoga prava.
Priznanje naroda" bilo je temelj stvaranju nacionalnih vojski u inozemstvu
pod posebnom zastavom. Ali je ono bilo dano uz oito nepotovanje naela
efektivnosti. Naime, ti pokreti i vojske nisu drali pod svojom vlau nikakva
podruja u granicama jo tada postojeih Austro-Ugarske, Njemake i Rusije. Sa
svoje pak strane ni jedna od tih triju drava nije priznala poljski i ehoslovaki
narod" kao takve.
To je priznanje imalo politiku vrijednost. Time je bilo priznato naelo narod-
nosti kao politiko naelo, a predstavnici priznatih naroda" mogli su se nakon toga
rata zalagati za svoju dravnost na Versailleskoj mirovnoj konferenciji u 1919.
U svojoj presudi o Nekim njemakim interesima u poljskoj Gornjoj leskoj iz 1926,
Stalni sud meunarodne pravde odbio je pripisati jednomu od tih priznanja bilo
kakve pravne uinke. Poljska je pred Sudom tvrdila da su glavne saveznike i udru-
ene sile bile priznale njezine oruane snage kao posebnu savezniku vojsku i da je
ta vojska bila podvrgnuta Poljskom nacionalnom odboru u Parizu. No, s obzirom na
to da Njemaka nije bila priznala poljsku vojsku kao zaraenu snagu, Sud je iznaao
da se te injenice ne mogu upotrijebiti protiv Njemake, koja nije sudjelovala u toj
transakciji" (SeriesA, No. 7, p. 28).
Zbog istih razloga Poljskoj nije bilo priznato pravo da se koristi povlasticama iz
Konvencije o primirju s Njemakom, niti iz Protokola iz Spa od 1. prosinca 1918.
Sud je izrekao: ... U vrijeme sklapanja tih dviju Konvencija Poljska nije bila priznata
kao zaraena strana od Njemake; a samo na temelju takvoga priznanja moglo bi se
sklopiti primirje izmeu tih dviju Sila" (Njemake i Poljske) {ibid., p. 27). I makar je
sama Poljska bila stranka Versailleskog mirovnog ugovora od 28. lipnja 1919, Sud je
pronaao da ona nije imala pravo na reparacije, jer nikada nije bilo ratnoga stanja
izmeu Njemake i Poljske. Njemaka je de jure bila priznala poljsku dravu tek u
studenome 1918.
Ta presuda jasno upuuje na vanost priznanja takvih cjelina da bi njihovo po-
stojanje i djelovanje moglo postii pravne posljedice za drave koje ga daju.
5. Narodnooslobodilaki pokreti. Do Povelje UNa iz 1945. priznavanje
zaraenosti, ustanika i nacija" bili su izolirani ini nekolicine posebno zain-
teresiranih drava. Veina ostalih drava bila je potpuno nezainteresirana u
odnosu na te cjeline.
To se stanje rapidno izmijenilo nakon to je Povelja u lanku 1(2). proglasila
kao jedan od ciljeva UN-a: Razvijati prijateljske odnose medu nacijama, osno-
vane na potovanju naela ravnopravnosti i samoodreenja naroda, i poduzi-
mati druge prikladne mjere za uvrenje svjetskoga mira."
Nakon Drugoga svjetskog rata bio je otpoeo proces dekolonizacije. Prizna-
vanje narodnooslobodilakih pokreta koji su se borili za neovisnost njihovih
36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI 273
3
Nakon to su Sjedinjene Amerike Drave pokuale zatvoriti Misiju Palestinskog oslobodila-
kog pokreta u New Yorku na temelju antiteroristikoga zakona {Anti-Terrorism Act) to ga je bio
usvojio Kongres, Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1988. jednoglasno zakljuio
da je SAD duan rijeiti taj spor s Ujedinjenim nacijama arbitraom predvienom Sporazumom
274 Meunarodna zajednica
iz 1947. o poloaju sjedita UN-a u New Yorku. Cf., I. C. J. Reports 1988, pp. 34-35, para. 57 and
58.
38
Desetog prosinca 1982. to su bili sljedei pokreti: Afriki nacionalni kongres (Juna Afrika);
Afriko nacionalno vijee (Zimbabve); Afrika partija za neovisnost Gvineje i otoka Cabo Verde
(PAIGC); Palestinska oslobodilaka organizacija; Panafriki kongres Azanije (Juna Afrika); Pa-
triotska fronta (Zimbabve); Sejelska narodna ujedinjena partija (SPUP) i Narodna organizacija
Jugozapadne Afrike (SWAPO).
36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI 275
Bibliografija
Meir YDIT: Internationalized Territories, Leyden, 1961, 323 p.; Charles ROUSSEAU: Droit
international public, tome II, Pari, 1974, pp. 267-300; James CRAWFORD: The Creation of
States in International Law, Oxford, 1979, pp. 160-214, 335-384; OPPENHEIM'S International
Law, Ninth Edition, Volume I: Peace, Introduction and Part 1; Edited by Sir Robert Jennings and
Sir Arthur Watts, London, 1992, pp. 256-318.
Bitno je za sve odnose ovisnosti, neko i danas, da nikada nisu postojali nji-
hovi isti" oblici u pravu. Uvijek je bilo nuno prouavati svaki od tih sluajeva
za sebe, a neki su od njih, unato istomu nazivu (npr. Protektorat), imali vrlo
raznolike sadraje. Uz to, ti su se odnosi oitovali na fluidan nain i u razvitku.
Za kratko vrijeme prelazili su iz jednoga oblika u drugi.
Najizrazitiji odnos ovisnosti bio je negdanji isti kolonijalizam, kada je kolonijalna
sila na nekome podruju vrila svu vlast i snosila svu odgovornost, bez bilo kakvih
oblika lokalne samouprave ili naslijeene administracije. To su npr. bila prostrana
podruja negdanje krunske kolonije Britanske Indije" za razliku od petstotinjak
37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA... 277
ratu (1853 - 1856). Kada je 1885. Srbija napala Bugarsku, bugarski sizeren Tur-
ska ostala je neutralna. Jedno od obiljeja vazaliteta bilo je plaanje godinjega
danka sizerenu, ija se visina odreivala ugovorom. Dunost davanja vojske
sizerenu u praksi se nije provodila.
3. Protektorat. Pod tim nazivom krili su se vrlo raznoliki odnosi ovisnosti.
Po definiciji protektorat bi obuhvaao dunost jae drave da titi slabiju u
odnosima prema treim dravama. Osim obrane, drave protektori osiguravali
su si pravo vanjskoga zastupanja zatiene drave, pa i vrlo snano mijeanje u
njihove unutarnje poslove.
Za razliku od vazaliteta, gdje se radilo o ugovoru sizerena s treim dravama
u korist vazala, drava protektor je zatienoj dravi izravno nametala protek-
torat ugovorom.60
U savjetodavnom miljenju iz 1923. o Dekretima o dravljanstvu izdanima u
Tunisu i Maroku Stalni je sud meunarodne pravde upozorio: Domet vlasti drave
protektora na podruju zatiene drave ovisi, s jedne strane, o ugovoru o pro-
tektoratu izmeu drave protektora i zatiene drave, a, s druge, o uvjetima pod
kojima je protektorat bio priznat od treih sila u odnosu na koje postoji namjera
pridravanja pravila iz takvih ugovora. Unato opim znaajkama koje protektorati
imaju prema meunarodnome pravu, svaki od njih ima pojedinane pravne odlike
koje proizlaze iz posebnih uvjeta njihova nastanka i stupnja njihove razvijenosti"
(Series B, No. 4, p. 27).
Bilo je i protektorata defacto, izvan ugovornog odnosa. To je nakon 1882. bio
poloaj Britanije u Egiptu koji je i dalje, sve do 1914. bio u formalnom vazalnom,
odnosu prema Osmanlijskom Carstvu. Nakon to su Britanija i Turska poetkom
Prvoga svjetskoga rata zaratile, Britanija je jednostrano dokonala turski sizereni-
tet i formalno je proglasila svoj protektorat nad Egiptom. No ve je u 1922. Egipat
postao neovisnom dravom uz znatna ogranienja u korist Britanije, napose u zoni
Sueskog kanala. Tamo je Britanija i dalje drala vojsku. O kolonijalnom protektoratu
bit e rijei poslije.
Drave pod protektoratom zadravale su svojstvo posebnoga subjekta me -
unarodnoga prava, kao i unutarnja obiljeja dravnosti s glavarom drave,
upravnom i sudskom organizacijom. Ugovori sklopljeni s treim dravama prije
nametanja protektorata ostajali su na snazi. Drave protektori osiguravale su si
ugovorom gotovo potpuni nadzor nad unutarnjim organima vlasti, tako da je
dravnost protektorata ostajala forma bez sadraja.
0
Na temelju lanaka 51. i 52. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. veina bi se takvih
jgovora danas smatrala ili nepostojeima ili apsolutno nitavima (v. supra, 22).
280 Meunarodna zajednica
(Krf, Levkas, Cefalonija i Zante) koji su prije toga, sve do 1797, bili mletaki posje-
di. Britanija ih je u 1864. ustupila Grkoj. Na Bekome kongresu Pruska, Rusija i
Austrija ustanovile su Neovisnu Dravu Krakov koju su stavile pod svoj zajedniki
protektora. Ta je cjelina i primjer podruja s posebnim poloajem.
U 19. stoljeu, pa sve do procesa dekolonizacije nakon Drugoga svjetskog rata,
Francuska i Britanija stekle su ugovornim putem Protektorat nad brojnim tzv. ne-
civiliziranim dravama.
Ugovorima iz 1881. i 1883. Francuska je nametnula Protektorat Tunisu koji je
trajao do 1956, kada je Tunis stekao neovisnost. Maroko je poetkom 20. stoljea bio
podijeljen ak na tri dijela, premda je sultan sa svojom administracijom i dalje zadr-
ao nominalnu vlast nad itavim marokanskim podrujem. U 1912. nad najveim
podrujem te drave Protektorat je stekla Francuska. Iste godine panjolska je stekla
Protektorat nad manjim sjeveroistonim dijelom te zemlje. 1 napokon u 1923. zona
luke Tanger dola je pod poseban meunarodni poloaj, o emu e biti rijei poslije.
Jo prije toga, u drugoj polovini 19. stoljea Francuska je bila izvrila prodor
u Indokinu. Godine 1874. nametnula je svoj protektorat vijetnamskim dravama
Anam i Tonkin, dok je prije toga u 1867. junu vijetnamsku pokrajinu Koinin sa
Sajgonom pretvorila u svoju koloniju. Sklopila je i ugovore o protektoratu u 1863.
s Kambodom i 1884. s Laosom. Ti su protektorati bili u veoj mjeri prikrivena
aneksija negoli oni nad Tunisom i Marokom.
Eksperiment s Francuskom unijom" nakon Drugoga svjetskog rata nije dao re-
zultate. Godine 1953. Francuska je bila prisiljena priznati neovisnost Kambode i
Laosa, navodno u okviru te unije. Nakon vojnikog poraza kod Dien Bien Fua u 1954,
Francuska se povukla i iz Vijetnama.
Od gornjih primjera valja razlikovati tzv. kolonijalne protektorate". Takvi su
odnosi nastajali ugovorima nekih europskih metropola s lokalnim vladarima u
Africi i na Pacifiku, gdje se moglo sumnjati u postojanje dravne organizacije.
Mnogi su pisci u tome gledali kolonijalno irenje s neto blaim i jeftinijim
sredstvima.
Francuska je u 19. stoljeu nametala nekim lokalnim vladarima protektorat prije
nego to je ta podruja anektirala i pretvorila ih u kolonije (Tahiti 1842 - 1880,
Madagaskar 1885-1896).
Britanija je mnoga podruja nazivala protektoratima, iako je makar na poetku
bilo teko govoriti o nekoj samostalnoj lokalnoj administraciji. To su bili otoci Tonga
(1889 - 1977), Maldivi (1887 - 1965), Zanzibar (1890 - 1963), Sijera Leone (1896
- 1961), Sjeverna Rodezija (danas Zambija) (1911 - 1961), Njasaland (danas Ma-
lavi) (1891 - 1961), Basutoland (danas Lesoto) (1884 - 1966), Beuanaland {danas
Bocvana) (1885 - 1966), te Svaziland (1903 - 1968).
Neto je jaa dravna administracija bila zadrana u protektoratima nametnuti-
ma malajskim dravicama i Sjevernom Borneu, ustanovljenima izmeu 1874. i 1888.
Ta su se podruja 1957. ujedinila u neovisnu Malezijsku federaciju, osim naftom vrlo
bogatoga sultanata Brunei, koji je neovisnost stekao 1984. godine.
37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA... 281
i vjere; zabranu podizanja utvrda ili vojnih objekata i vojnikog poduavanja domo-
rodaca, osim za policiju i obranu zemlje. Ostalim lanovima Lige bila je osigurana
jednakost uvjeta u razmjeni i trgovini (sustav otvorenih vrata). Dakle, za razliku od
njihovih kolonija, mandatari tamo nisu imali monopol u trgovini. Radilo se o svim
bivim njemakim kolonijama u Africi, osim Jugozapadne Afrike (danas Namibije).
Podruja Toga i Kameruna bila su podijeljena izmeu Francuske i Britanije.
Britanija je uz to bila dobila mandat nad bivom Njemakom Istonom Afrikom
(Tanganjikom), a Belgija nad graninim podrujima sa svojom kolonijom Kongo,
Ruandom i Urundijem, kojima je upravljala kao jedinstvenim podrujem (Ruanda--
Urundi). Sva su ta podruja nakon Drugoga svjetskoga rata bila podvrgnuta sustavu
starateljstva UN-a.
Napokon, mandati Cbili su najmanje razvijena podruja" (teritoriji). Njima je
mandatar upravljao po svojim zakonima kao dijelovima svoga podruja pod uvjeti-
ma predvienima za mandate B. Tu, meutim, nije bilo otvorenih vrata" za trgovinu
s ostalim lanovima Lige.
Uz bivu njemaku Jugozapadnu Afriku (danas Namibiju), to su bili prijanji
njemaki otoni posjedi na Pacifiku i sjeverno od Australije. Junoafrika Unija
stekla je mandat nad Jugozapadnom Afrikom s kojom je graniila. Novi je Zeland
dobio mandat nad otocima Zapadna Samoa, Britanija nad otocima Nauru, Australija
nad istonim dijelom Nove Gvineje, a Japan nad svim bivim njemakim otocima
sjeverno od ekvatora (Maralski, Marijanski i Karolinki otoci).
I sve su te zemlje nakon Drugoga svjetskoga rata bile stavljene pod sustav sta-
rateljstva UN-a, uz iznimku Jugozapadne Afrike. Junoafrika Unija, lan osniva
UN-a, tvrdila je da je to podruje anektirala, to Svjetska organizacija nije nikada
bila priznala. O poloaju Jugozapadne Afrike Meunarodni je sud izrekao etiri
savjetodavna miljenja. Nakon to su bive drave lanice Lige naroda Etiopija i
Liberija tuile Sudu Junu Afriku zbog politike apartheida u Jugozapadnoj Africi,
Sud je jo bio izrekao i dvije presude u toj parnici.
U savjetodavnom miljenju o Meunarodnom poloaju Jugozapadne Afrike iz
1950, Sud je ustanovio da Juna Afrika nije bila duna podvrgnuti to podruje sta-
rateljskom sustavu, ali da su i dalje ostale njezine obveze iz sustava mandata, uz
napomenu da nadzor nad izvrenjem tih obveza prelazi na Opu skuptinu. Juna
se Afrika nije osvrtala na to miljenje i odbijala je svako mijeanje UN-a na tome
podruju. Tamo je uvodila svoje rasistike zakone, sve dok Opa skuptina Rezolu-
cijom 2415 (XXI) od 27. listopada 1966. nije dokonala taj mandat June Afrike. Ona
se nije osvrtala ni na tu rezoluciju, nego je svoju nezakonitu vlast produila sve dok
u 1988. nije sklopila sporazum s UN-om o prijenosu vlasti. U 1990. sve su politike
strane usvojile liberalni ustav i Namibija je formalno proglaena neovisnom. No sve
je prerogative suverene vlasti stekla nakon demokratskih izbora u 1994.
meu ostalim: pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim ele
ivjeti".
Povelja UN-a u glavi XII. donosi propise o novomu sustavu starateljstva koji
je zamijenio prijeratni sustav mandata. Glavom XIII. Povelje ustanovljeno je i
Starateljsko vijee kao jedan od est glavnih organa UN-a.
Iako su ti propisi Povelje, poput onih o nesamoupravnim podrujima, jo i danas
formalno na snazi, i premda Starateljsko vijee jo nije rasputeno, sva su ta podruja
odavno stekla neovisnost. Osim jedne iznimke, sve su to danas drave lanice
UN-a. Stoga o tim sustavima ovdje valja raspravljati kao povijesnima i opisati ih u
najkraim crtama.
Glava XII. Povelje vrlo je precizno i iroko opisala temeljne zadatke starateljska
koji su mnogo odreeniji od svete misije civilizacije" iz Pakta Lige naroda. Za svako
podruje sklapao se sporazum izmeu zainteresirane drave i UN-a, u kojemu su
obveze upravne vlasti" bile precizno definirane. Cilj starateljstva bio je postupni
razvitak tih podruja prema samoupravi ili neovisnosti". Opa skuptina, i pod
njezinim nadzorom Starateljsko vijee, razmatrali su izvjetaje drava starateljica i
peticije lokalnoga stanovnitva.
Na temelju propisa iz Povelje, pacifiki otoci sjeverno od ekvatora koji su do
1945. bili pod mandatom Japana podvrgnuti su starateljstvu Sjedinjenih Drava i
proglaeni strategijskom zonom" Funkcije UN-a tamo je umjesto Ope skuptine
obavljalo Vijee sigurnosti uz pomo Starateljskoga vijea.
Svi ostali mandati B i C bive Lige naroda stavljeni su pod starateljstvo UN-a, a za
drave starateljice odreeni su prijanji mandatari. Uz njih, biva talijanska kolonija
Somalija u 1950. podvrgnuta je starateljstvu Italije (koja tada jo nije bila lanica
UN-a), ali samo na rok od deset godina.
Na temelju odluka i pod nadzorom Ope skuptine (ili Vijea sigurnosti) na
starateljskim su se podrujima organizirali plebisciti, nakon kojih su se proglaavali
njihova neovisnost ili neki drugi poloaj.
Godine 1956. odrani su prvi takvi plebisciti u Britanskom Togu i u Somaliji.
Stanovnitvo Britanskog Toga izjasnilo se za prikljuenje susjednoj Zlatnoj Obali,
koja je te iste godine stekla neovisnost pod imenom Gana. Francuski je Kamerun
stekao neovisnost 1960, a iste godine takoer Francuski Togo i Somalija. U 1961.
stanovnitvo sjevernoga dijela Britanskog Kameruna izjasnilo se za pripojenje neovi-
snoj Nigeriji, a stanovnici njegova junoga dijela pripojili su se bivemu francuskom
Kamerunu koji je ve bio neovisan. U istoj 1961. godini neovisnost je stekla Tanga-
njika, koja se 1964. udruila sa Zanzibarom u federaciju Tanzaniju.
Zapadna Samoa, te Ruanda i Burundi (dijelovi ranijeg jedinstvenoga podruja
Ruanda-Urundi) postali su neovisni 1962, a Nauru 1968. Taj otoi povrine od 21
etvornog kilometra i s oko sedam tisua stanovnika uao je u lanstvo UN-a tek u
rujnu 1999.
Australija je svome starateljskom podruju Nova Gvineja pridodala svoj otok
Papua, i oba dijela su kao jedinstvena drava stekli neovisnost 1975. pod imenom
37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA... 285
Papua Nova Gvineja. Najdulje su pod starateljstvom ostali strategijski otoci na Pa-
cifiku sjeverno od ekvatora. Nakon to su Sjedinjene Amerike Drave ustanovile
novo samoupravno ureenje tih otoka, starateljstvo nad njima je prestalo rezoluci-
jama Vijea sigurnosti UN-a potkraj 1990. i u 1994. U lanstvo UN-a bile su 1991.
primljene Federacija Mikronezije i Republika Maralsko otoje, a u 1994. Republika
Palau. Zajednica Sjevernomarijanskih otoka ostala je u savezu sa Sjedinjenim Ame-
rikim Dravama.
6. Nesamoupravna podruja prema Povelji UN-a. Glava XI. Povelje nosi
naslov Deklaracija o nesamoupravnim podrujima" i odnosi se na sva podruja
pod upravom drava lanica UN-a kojih narodi jo nisu postigli punu mjeru sa-
mouprave". Njome su sve one drave lanice UN-a koje su posjedovale kolonije,
Protektorate i druga nesamoupravna podruja preuzele Poveljom u odnosu na
ta podruja neke odreene pravne obveze. One su priznale naelo da su inte-
resi stanovnika tih podruja prvenstveni i prihvatile su kao svetu dunost" da
unapreuju njihovo blagostanje.
Konkretne obveze glede nesamoupravnih podruja formulirane su u Povelji
na slian nain poput obveza drava starateljica prema starateljskim podruji-
ma. No mjere nadzora nad izvrenjem tih obveza prvotno su bile oito slabije.
Te su se drave obvezale da glavnom tajniku UN-a redovito dostavljaju radi
informacija" statistike i druge obavijesti tehnike naravi", koje su se odnosile
na ekonomske, socijalne i odgojne prilike u nesamoupravnim podrujima.
Dakle, sama Povelja u tekstu koji je formalno jo na snazi, ne zabranjuje kolonija-
lizam, nego ga ak predvia. Kao cilj razvoja tih podruja spominje se samouprava,
ali ne i neovisnost.
No ono to nije bilo predvieno u tekstu Povelje poslije se izgraivalo u praksi
UN-a. Opa je skuptina ve u 1946. bila ustanovila kao svoj pomoni organ
Odbor za ispitivanje izvjea u nesamoupravnim podrujima. Od drava koje
su upravljale tim podrujima ona je zahtijevala sve vie podataka, davala je pri-
mjedbe na podnesena izvjea, ispitivala je peticije stanovnika tih podruja, slala
je povjerenstva na ta podruja i organizirala je plebiscite o njihovoj budunosti.
Time se taj sustav nadzora izjednaivao s onim o starateljskim podrujima.
Vrhunac toga razvoja bilo je u 1960. usvajanje u Opoj skuptini, jednoglasno
uz devet uzdranih glasova, Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim
zemljama i narodima (Rezolucija 1514 (XV)).
Tom deklaracijom, koja se otpoetka nije uzimala kao obina preporuka Ope
skuptine, kolonijalizam je stvarno bio proglaen suprotnim meunarodnom pravu.
U njoj je, meu ostalim, proglaeno da podvrgavanje naroda stranom jarmu, do-
minaciji i izrabljivanju znai uskratu temeljnih ljudskih prava i suprotno je Povelji
UN-a. Proglaeno je da svi narodi imaju pravo na samoodreenje i da se moraju
286 Meunarodna zajednica
obustaviti sve oruane akcije i represivne mjere protiv zavisnih naroda kako bi im se
omoguilo da ostvare svoje pravo na neovisnost. Zatraeno je poduzimanje hitnih
mjera na starateljskim i ne samoupravnim podrujima za prenoenje sve vlasti na
njihove narode.
Rezultat te deklaracije bio je da su se izmeu 1960. i 1962. Britanija, Fran-
cuska i Belgija uglavnom oslobodile svojih prekomorskih posjeda. Uz rijetke
iznimke, veina tih podruja stekla je u tome razdoblju neovisnost, a nove su
drave potom bile primljene u lanstvo UN-a.
Privremena iznimka bio je samo Portugal, koji je tvrdio daje sve svoje posje-
de u Africi, potom Istoni Timor i Macau, pripojio dravi metropoli i odbijao je
nadzor UN-a nad njima. Ali nakon vojnoga udara u 1974. i ta je zemlja odmah
priznala neovisnost svojim ranijim afrikim podrujima.61
Stoga se moe smatrati da je uz neke malobrojne iznimke proces dekoloni-
zacije uglavnom bio dokonan u 1974. godini.
7. Zavisili teritoriji i subjektivitet meunarodnoga prava. U zakljuku
valja navesti da su neke cjeline o kojima smo raspravljali u trenutku njihova
stvaranja postajale subjektima meunarodnoga prava s ogranienom djelatnom
sposobnou. To su bile vazalne drave u okviru Osmanlijskoga Carstva, te
mandati A koji su nakon Prvoga svjetskoga rat bili izdvojeni iz Carstva. To su
bili i neki od protektorata.
Drave kojima su europske sile nametale Protektorat zadravale su meu-
narodnu osobnost, premda od njihove djelatne sposobnosti u meunarodnim
odnosima u poetku nije preostajalo nita ili gotovo nita.
Tako je tuniski bej nakon 1881. zadrao pravo da prima strane diplomatske pred-
stavnike u rangu ministra rezidenta", s kojima je opio u prisutnosti francuskoga
generalnog rezidenta. No on je bio izgubio aktivno pravo poslanstva, a sve odnose
Tunisa s treim dravama obavljala je Francuska.
Sva ostala nesamoupravna podruja (kolonije, kolonijalni protektorati, man-
dati B i C, te podruja pod starateljstvom) bila su subjekti meunarodnoga prava
u zaetku. Njihova je meunarodna osobnost tijekom vremena sve vie jaala,
sve do njihove potpune neovisnosti.
U potvrdu toga Deklaracija iz 1970, pod naelom naela ravnopravnosti i samo-
odreenja naroda, navodi sljedee: Podruje kolonije ili nekoga drugog nesamou-
pravnog podruja ima, prema Povelji Ujedinjenih nacija, odvojen i razliit poloaj
od podruja drave koja njime upravlja; takav odvojen i razliit poloaj u skladu s
Poveljom postojat e toliko dugo dok narod te kolonije ili nesamoupravnog podruja
61
Zadravajui autonomiju, Macau je u 1999. bio pripojen Kini, slino britanskoj koloniji Hong
Kong u 1997. godini.
37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA... 287
62
Prvobitno su to bili konzuli Francuske, panjolske i Britanije. Nakon toga su im se pridruili
konzuli Italije, Belgije, Nizozemske, Portugala i vedske. U 1940. panjolske su trupe bile zauzele
Tanger i panjolska je postupno ukidala meunarodni reim pripajajui Tanger svojemu protek-
toratu u Maroku. U 1945. meunarodni reim Tangera bio je obnovljen. Od 1948. do 1956. u nje-
288 Meunarodna zajednica
64
Izmeu 1932. i 1935. medu lanovima toga povjerenstva bio je Hrvat dr. Milovan Zorii, koji
je nakon Drugoga svjetskoga rata, izmeu 1946, i 1958, bio lan Meunarodnoga suda u Den
Haagu.
290 Meunarodna zajednica
65
Vidjeti pojedinosti - dr. Vesna CRNI-GROT1: Pravni poloaj Rijeke drave" ZPFR 1987,
br. 8, str. 47-57.
37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA... 291
Bibliografija
Yves de la BRIERE: ,,La condition juridique de la Cite du Vatican", RCAI1930, tome 33, pp. 115-
165; Milan MARKOVI: Poloaj Vatikana, odnosno pape i Katolike crkve u meunarodnom
pravu", JRMP 1956, br. 2, str. 245-257; J. H. W. VERZIJL: International Law in Historical
Perspective, Vol. 11, Levden, 1969, pp. 295-302, 308-338; C. H. EUGENE: The Holy See and the
International Legat Order, The Hague, 560 pages; Charles ROUSSEAU: Droit Internationalpublic,
tome II, Pari, 1974, pp. 353-377; James CRAWFORD: The Creation oj States in International
Law, Oxford, 1979, pp. 152-160; Vjekosiav CVRLJE: Vatikan u suvremenom svijetu, Zagreb, 1980;
Vatikanska diplomacija: Postkoncilski Vatikan u meunarodnim odnosima, Zagreb, 1992; M.
MERLE: L'Eglise catholiaue et les relations internationales depuis la seconde guerre mondiale,
Pari, 1988, 243 pages.
Vidjeti ocjenu pravnoga domaaja toga jednostranog akta - V. . DEGAN: Sources of Interna-
tional Law, The Hague, 1997, pp. 293-294, 305.
* Vidjeti tekstove - LE FUR & CHKLAVER: Recueil de textes de droit International publlc,
deuxieme edition, Pari, 1934, pp. 1002-1029.
294 Meunarodna zajednica
zbog dobrobiti njezinih graana nego radi upravljanja Katolikom crkvom. Uz to,
ta drava ne obavlja ni sve javne slube koje su svojstvene svakoj dravi. Talijanska
policija odrava red na trgu Svetoga Petra. Talijanske eljeznice, vodovod, sanitarni
sustav i PTT opsluuju tu enklavu u Rimu, koja je o Italiji ovisna i glede uivanja
slobode tranzita.
No, kako s pravom istiu neki pisci, nita se ne bi dobilo ako bi se i uspjelo
dokazati da Vatikan nije drava. U meunarodnoj praksi on se openito uzima
kao i svaka druga drava. Stranka je dvostranih i viestranih meunarodnih
ugovora koji se odnose na njegov teritorij.
Kada je rije o mnogostranim konvencijama otvorenima na pristup samo
dravama, ratifikacija Svete Stolice ili Vatikana ima za njihovo stupanje na snagu
jednak uinak kao i ratifikacija bilo koje druge drave. Premda nije lan UN-a,
vidjeli smo da su Sveta Stolica ili Vatikan lanovi nekih specijaliziranih ustanova
UN-a otvorenih samo dravama. U svojstvu drave sudjeluje i na meunarod-
nim konferencijama, npr. na Konferenciji o europskoj sigurnosti i suradnji (pot-
pisnik je Helsinkog zavrnog akta iz 1975). No odnos tih dvaju entiteta (Svete
Stolice i Drave Vatikanskoga Grada) u praksi nije sasvim jasan.
Vatikan je tako lan Svjetskoga potanskoga saveza i Meunarodne unije za te-
lekomunikacije, dok je Sveta Stolica jedan od osnivaa i lan Meunarodne agencije
za atomsku energiju. Takoer ni pristup mnogostranim konvencijama nije sasvim
dosljedan. Vatikan je potpisao Meunarodni sporazum o itu iz 1956, a Sveta Stolica
Konvenciju o priznanju i izvrenju stranih arbitranih presuda iz 1958, te Konven-
ciju o tranzitnoj trgovini drava bez izlaza na more iz 1965.
Sveta je Stolica stranka enevskih konvencija o humanitarnome pravu iz 1949,
te bekih konvencija o diplomatskim i konzularnim odnosima iz 1961. i 1963. Neke
dvostrane ugovore ratificirala je Sveta Stolica, a neke druge Vatikan.
inilo bi se pretjeranim tvrditi da je rije o dvama razliitim subjektima me-
unarodnoga prava. Tree drave ne priznaju svaku od tih cjelina pojedinano,
niti odravaju posebne odnose sa svakom od njih. I analogije o odnosu Svete
Stolice i Vatikana kao o realnoj ili personalnoj uniji drava ne daju najbolja
rjeenja.
Priklonili bismo se miljenju daje rije o odnosu vlade" i drave", uz napo-
menu da je svaka od njih vrlo specifina. Sveta Stolica sama je za sebe izvanteri-
torijalni subjekt meunarodnoga prava, i taj je njezin poloaj znatno vaniji od
njezina dopunskog poloaja vlade" teritorijalno skuene Drave Vatikanskoga
Grada.70 No, bilo da u meunarodnim odnosima nastupa Sveta Stolica bilo Va-
tikan, u biti se radi o aktima razliitih organa istoga subjekta meunarodnog
prava i sve to ne stvara vee tekoe u meunarodnoj praksi.
Cf, ]ames CRAWFORD: The Creation ofStates in International Law, Oxford, 1979, pp. 159-160.
38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOGA GRADA 297
1
Cf., Nguyen QUOC DINH: Droit International public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et
Alain Pellet, 8e edition, Pari, 2009, p. 507.
": Cf, lan BROWNLIE: Principles of Public InternationalLaw, Fifth Edition, Oxford, 1998, p. 65.
298 Meunarodna zajednica
Bibliografija
C. W. JENKS: International Itnmunities, London, 1961, 178 p.; Philippe CAHIER: Le droit
diplomatique contempomin, Geneve-Paris, 1962, 535 p.; Geraldo DO NASC1MENTO E SILVA:
Diplomacj in International Law, Leyden, 1973,217 p.; Sir Arthur WATTS: The Legal Position in
International Law of Heads of States, Heads of Governments and Foreign Mmisters", RCA Dl 1994,
Vol. 247, pp. 11-130; Sylvie Bonan Les attentats contre les personnes protegees" u H. ASCENS1O,
E. DECAUX, A. PELLET: Droit International penal, Pari, 2000, pp. 485-491.
Drave, poput pravnih osoba prema unutarnjem pravu, mogu djelovati samo
putem ovlatenih organa. Najvii organ u tome pogledu jest glavar (ef) drave,
a u zemljama u kojima taj poloaj postoji, i predsjednik vlade. Svaka moder-
na drava ima i jedno specijalizirano ministarstvo za vanjske poslove, a njezin
najvii dunosnik ima takoer i po meunarodnom pravu znaajnu ulogu i
nadlenosti za zastupanje svoje drave. To ministarstvo koordinira i upravlja
radom diplomatskih i drugih stalnih i povremenih predstavnitava svoje zemlje
u inozemstvu.
U izvanrednim prilikama, napose u oruanom sukobu, organi drave u me-
unarodnim odnosima mogu jo biti i vojni zapovjednici u zemlji i u inozem-
stvu, te zapovjednici ratnih brodova.
Ugovorima se moe predvidjeti i izravna suradnja razliitih drugih tijela dviju
ili vie drava, poput eljeznikih i potanskih uprava, organa unutarnjih poslova,
carinskih organa i si. Ali se posvuda te raznolike odnose nastoji koordinirati u mi-
nistarstvu vanjskih poslova.
Napokon, putem ugovora o pravnoj pomoi moe se predvidjeti uzajamna su-
radnja sudova dviju (ili vie) drava u izvrenju pravosnanih presuda druge dr-
ave. Sudovi na podruju jedne drave mogu na zamolbu suda u drugoj dravi za
njih obaviti odreene izviajne radnje i istragu u kaznenom postupku (ispitivanje
okrivljenika, sasluanje svjedoka i vjetaka, sudski uviaj, pretres), i si. U tim slua-
jevima sudovi najee ope putem svojih ministarstava pravosua ili ministarstava
vanjskih poslova.
Organizacija svake drave i raspodjela nadlenosti izmeu njezinih organa
u naelu je njezina unutarnja stvar. Ali, kako emo vidjeti, meunarodno p ravo
nadovezuje pravne posljedice na akte pojedinih organa drave, a u nekim slu -
ajevima ak ako oni i prekorae svoje nadlenosti prema unutarnjemu pravu.
i objektivno jasno drugoj dravi koja se glede toga ponaa u skladu s uobiajenom
praksom i u dobroj vjeri (v. supra, 16, pod 2 (b) (ii), te 22, pod 4 (d)). To bi se
ponajprije odnosilo na ugovor koji bi sklopio glavar drave koji za to oito nema
ustavnih ovlasti, a drugoj je strani bilo poznato da to nije uinio po ovlatenju nekoga
nadlenog dravnoga tijela.
No u dravama iji se unutarnji poredak zasniva na strogoj podjeli zakono-
davne, izvrne i sudske vlasti (npr. u Sjedinjenim Amerikim Dravama), glavar
drave kao nositelj izvrne vlasti ima pravo ulaziti u odreene meunarodne
obveze za svoju zemlju. Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava sklapa tzv.
izvrsive sporazume bez ratifikacije Senata, u svojstvu vrhovnog zapovjednika
oruanih snaga, ili na temelju svojih ustavnih ovlasti, ili u podrujima u kojima
je za to unaprijed dobio ovlatenje Kongresa (vidjeti supra, 3, pod 3).
I u mnogim drugim dravama, ponajprije u Africi i Aziji, ustavna ili stvarna
uloga glavara drave u vanjskopolitikom odluivanju vrlo je velika. Stoga su
tijekom Drugoga svjetskoga rata od najvee politike vanosti bile odluke do-
noene na dvostranim i viestranim sastancima glavara drava i vlada.
Afrika Unija po svome Ustavnom aktu iz 2000. ima kao svoj najvii organ Kon-
ferenciju Unije koja okuplja efove drava i vlada svojih lanica u kojoj se rezolucije
usvajaju konsenzusom ili dvotreinskom veinom. I Pokret nesvrstanih zemalja, koji
izbjegava institucionalne oblike suradnje, odrava svake tree godine konferencije
efova drava i vlada, na kojima se zakljuci u naelu usvajaju konsenzusom.
2. Vlada i njezin predsjednik. U nekim zemljama, primjerice u Sjedinjenim
Amerikim Dravama, funkcija predsjednika vlade ne postoji jer je glavar dr-
ave sam na elu svojega kabineta ministara. U Francuskoj, u kojoj su ustavne
ovlasti predsjednika Republike vrlo iroke, ako stranaki blok kojemu je on na
elu ima veinu u Narodnoj skuptini, predsjednik vlade je neka vrsta njegova
naelnika stoera".
No nakon to je dolazilo do stanja kohabitacije" (kada je vladu sastavila su-
protna parlamentarna veina od stranakog bloka kojemu na elu nije predsjednik
Republike), poloaj vlade i njezina predsjednika u obavljanju njihovih nadlenosti
postaje neovisniji.
Suprotno tomu, u parlamentarnim monarhijama i ostalim demokratskim dr-
avama zasnovanima na meuovisnosti zakonodavne i izvrne vlasti (Britanija,
vedska, Njemaka, Italija, Indijska Unija, ri Lanka, Japan, i dr.) uloga glavara
drave u odluivanju je simbolina. U tim se zemljama teite vlasti nalazi u
parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja ovisi o potpori parlamenta. U
okviru te izvrne vlasti sve najvanije vanjskopolitike odluke donose vlada i
njezin predsjednik (prvi ministar, kancelar, predsjednik ministarskog vijea i
si.), koji u tim dravama ima vrlo istaknutu osobnu ulogu.
302 Meunarodna zajednica
programa za mir od 8. sijenja 1918. Iz toga su proizali propisi u Paktu Lige naroda
iz 1919. (lanak 18), te u Povelji LJN-a iz 1945. (lanak 102) o dunosti registriranja
i objavljivanja svih meunarodnih ugovora (v. supra, 16, infine).
U mnogim se dravama predstavnika tijela nisu do danas uspjela izboriti za
ire pravo u odluivanju, nadzoru i uvidu u vanjske poslove svoje zemlje. Potreba
ouvanja tajnosti pregovora kao uvjet njihova uspjeha, kao i navodna potreba
uvanja dravnih i vojnih tajni od interesa za nacionalnu sigurnost zemlje, do-
vode do toga da su parlamenti rijetko kada upoznati s tijekom i pojedinostima
vanih meunarodnih pregovora svoje zemlje (osim ponegdje njihovih odbora
za vanjsku politiku).
Predstavnika bi tijela trebala utvrivati i odobravati dugorone vanjskopo-
litike ciljeve svoje zemlje i davati suglasnost na sve vanije akte na podruju
te djelatnosti, ukljuujui ratifikaciju ugovora o politikoj, vojnoj i drugoj su-
radnji.74
U trenucima meunarodne krize to se pravo najee prenosi na izvrna
tijela, premda to ne mora uvijek i nuno biti tako.
Parlamenti mnogih drava ukljueni su u meunarodnu suradnju putem po-
vremenih posjeta njihovih izaslanstava parlamentima drugih zemalja, te u Inter-
parlamentarnoj uniji u kojoj su okupljeni predstavnici parlamenata mnogih dra-
va. Interparlamentarna je unija meunarodna nevladina organizacija i nije subjekt
meunarodnoga prava.
H
U nekim poredcima, npr. onome u Britaniji, Parlament nije nadlean za ratifikaciju meur.
rodnih ugovora. Vidjeti o tome supra, 3, pod 3.
305
Bibliografija
I. I. BLIENKO: Diplomatieskoe pravo, Moskva, 1972, 24 str.; K. K. SANDROVSKIJ:
Diplomatieskoepravo, Moskva, 1981, 239 str.; Svjetlan BERKOVI: Diplomatsko i konzularno
pravo, Zagreb, 1997, 343 str.
Nakon svrgavanja iranskoga aha Reze Pahlavija 1979, 4. studenoga iste godine
skupina aktivista koja je sebe nazivala muslimanskim studentima pristaama poli-
tike imama" (Homeinija), zauzela je ambasadu Sjedinjenih Amerikih Drava u Te-
heranu i zarobila je sve zateeno osoblje kao taoce.76 Sljedeega dana bili su zauzeti i
ameriki konzulati u Tabrizu i irazu. Iranska se vlast solidarizirala s tim inom.
Koncem istoga mjeseca Sjedinjene Amerike Drave pokrenule su parnicu pred
Meunarodnim sudom u Den Haagu temeljem bekih konvencija iz 1961. i 1963. i
Konvencije iz 1973, kojima je i Iran bio stranka, zahtijevajui u isto vrijeme od Suda
i izricanje privremenih mjera. Sjedinjene Amerike Drave su od Irana zatraile da
odmah oslobodi taoce, da vrati zauzete zgrade i zaplijenjene arhive i dokumente u
ameriki posjed, da kazni poinitelje i isplati naknadu za poinjenu tetu. Iran se
nije odazvao toj tubi i nije sudjelovao u parnici.
Sud je 15. prosinca 1979. svojim rjeenjem naloio privremene mjere. Nakon to
se Iran od njih ogluio, Sud je 24. svibnja 1980. izrekao presudu kojom je usvojio sve
amerike zahtjeve, s time da je obje strane pozvao da se pokuaju sporazumjeti o
nainu i iznosu isplate poinjene tete prije nego to Sud o tome odlui. 77
Sud se u tim dvjema odlukama izjasnio o nekim pitanjima diplomatskih odnosa.
U rjeenju o privremenim mjerama naglasio je da: ... nema temeljnijeg uvjeta za
odranje odnosa izmeu drava od nepovredivosti diplomata i ambasada; tako su
narodi svih vjera i kultura tijekom povijesti potivali reciprone obveze u tu svrhu..."
(p. 19, para. 38). U presudi iz 1980. Sud je dodao:
... Beke konvencije koje kodificiraju pravo diplomatskih i konzularnih odnosa,
obuhvaaju naela i pravila bitna za odranje miroljubivih odnosa izmeu drava
koja su irom svijeta prihvatili narodi svih vjera, kultura i politikih pripadnosti..."
(p. 24, para. 45). Stoga i izvan ugovornih odnosa ta temeljna pravila obvezuju sve
drave kao jus cogens.
75
Hrvatska je stranka svih tih konvencija koje su stupile na snagu osim posljednje.
6
Vidi - Olga UKOVI: Zatita amerikog diplomatskog i konzularnog osoblja u Teheranu".
JRMP1981, br. 1-3, str. 133-151.
77
Iran se ogluio i na tu presudu. Spor sa Sjedinjenim Amerikim Dravama bio je rijeen tek
Alirskim sporazumom iz sijenja 1981, temeljem kojega su taoci bili osloboeni i vraeni u do-
movinu, a zamrznuta iranska imovina u Sjedinjenim Amerikim Dravama bila je osloboena.
Radi rjeavanja izvanrednih zahtjeva obiju stranaka ustanovljen je poseban Iransko-amerik:
tribunal (Iran - US Claims Tribunal) u Den Haagu.
40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI 307
Danas se mnoge drave koriste tom praksom radi utede u trokovima. Tako su
neke udaljene drave akreditirale svoje predstavnike u Hrvatskoj, ali im je stalno
sjedite u Budimpeti, Beu ili u nekoj drugoj prijestolnici. Predstavnici nekih drugih
drava sa sjeditem u Zagrebu akreditirani su i u Sloveniji te Bosni i Hercegovini. U
tim sluajevima ef misije povremeno posjeuje prijestolnice u kojima nema stal-
noga sjedita i tamo obavlja diplomatske radnje. Mogue je da neka drava u nekoj
zemlji uspostavi diplomatsku misiju, ali da njezin ef ima stalno sjedite u drugoj.
Tada u vrijeme njegove odsutnosti misijom upravlja otpravnik poslova ad interim.
Takoer vie drava moe u nekoj dravi akreditirati istu osobu u svojstvu
efa misije, ako se drava primateljica tomu ne opire.
Ambasade vicarske zastupaju u svim stranim zemljama interese Lihtentajna
i njegovih graana. Ambasade Nizozemske zastupaju Luksemburg u zemljama u
kojima on nema stalnu misiju. I napokon, ako neka drava lanica Commomveal-
tha nema stalnu misiju u nekoj dravi, njezine interese obino zastupa britanska
ambasada.
Od gornjega valja razlikovati privremeno zastupanje neke drave u razdoblju dok
nije uspostavila pune diplomatske odnose ili ako je te odnose s drugom dravom
naknadno prekinula. Tada drava iljateljica moe, uz pristanak drave primateljice,
308 Meunarodna zajednica
povjeriti zatitu svojih interesa i interesa svojih dravljana diplomatskoj misiji neke
tree drave (lanci 45 - 46. Beke konvencije iz 1961). Dok Hrvatska nije uspo-
stavila vlastitu mreu diplomatskih misija, njezine interese u 1992. privremeno su
zastupale u treim zemljama misije Austrije. U razdoblju izmeu 1957. i 1968, kada
je Savezna Republika Njemaka prekinula diplomatske odnose s bivom Jugosla-
vijom zbog njezina priznanja Demokratske Republike Njemake, interese SFRJ u
Njemakoj zastupala je vedska ambasada u Bonnu, a njemake interese u Jugoslaviji
Francuska ambasada u Beogradu.
3. Funkcije diplomatskih misija sastoje se prema Bekoj konvenciji iz 1961.
(lanak 3), izmeu ostaloga" u sljedeemu:
a) u predstavljanju drave iljateljice u dravi primateljici;
b) u zatiti interesa drave iljateljice i njezinih graana u granicama do
zvoljenima meunarodnim pravom";
c) u pregovaranju s vladom drave primateljice;
d) u skupljanju obavijesti svim dozvoljenim sredstvima" o stanju i razvoju
dogaaja u dravi primateljici i izvjetavanju o tome vlade drave ilja
teljice;
e) u unapreivanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kulturnih
i znanstvenih odnosa izmeu drave iljateljice i drave primateljice.
Dakle, kako proizlazi iz teksta Beke konvencije iz 1961, to se nabrajanje
funkcija diplomatskih misija ne iscrpljuje. Ali se djelovanju misije u opisanim
okvirima ne moe prigovoriti.
4. Diplomatski predstavnik (ef misije). Poput Bekoga pravilnika iz 1815,
i Beka konvencija iz 1961. dijeli efove diplomatskih misija u tri razreda
(klase),
i to:
a) Veleposlanici (ambasadori, poklisari) ili nunciji, akreditirani kod dravnih
glavara, i drugi efovi misija jednakoga ranga. U tome su rangu visoki komesari
koje meusobno izmjenjuju drave lanice Commomvealtha. Do ujedinjenja
dviju njemakih drava u 1990, one su na elu svojih misija u Bonnu i Berlinu
imale stalne predstavnike" u rangu ambasadora;
b) Poslanici, ministri ili internunciji {envoyes, ministres ou internonces; en-
voys, ministers or internuncios), akreditirani kod dravnih glavara;
c) Otpravnici poslova {charges d'affaires), akreditirani kod ministara vanjskih
poslova. U tome razredu radi se o stalnim otpravnicima poslova, za razliku od
otpravnika poslova ad interim koji privremeno upravlja misijom u odsutnosti
ili sprijeenosti stalnoga efa misije.
Nuncije i internuncije akreditira Sveta Stolica.
40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI 309
Beka konvencija izriito navodi (u lanku 14(2)) da, osim u pogledu prven-
stva i etikecije meu efovima misija, ne postoje nikakve razlike glede njihove
pripadnosti odreenom razredu.
Ako neka osoba bude kao ef misije opozvana i nakon toga poslije opet bude
imenovana za efa misije u istoj dravi primateljici i u istom razredu, tada joj se rang
odreuje prema danu i asu predaje novih vjerodajnica.
nastupa pri slubenim sveanostima (nacionalni praznik, Nova godina ili pri
slubenom posjetu stranoga dravnog glavara dravi primateljici).
Neko je diplomatski zbor kolektivno nastupao kod organa drave primateljice
radi zatite ugroenih diplomatskih prava i povlastica. Danas, kada su drave po
mnogim osnovama podijeljene, takav kolektivni nastup teko je zamisliv. Ne radi se
o nastupu diplomatskoga zbora ako veleposlanici drava predstavljenih u nekome
meunarodnom tijelu (npr. lanica Vijea za provedbu mira prema Davtonskim
sporazumima) zajedniki nastupe radi davanja ili primanja nekih obavijesti.
efa misije u drugim dravama drava iljateljica imenuje prema svojemu
izboru i svojim kriterijima za takve dunosti, i na vrijeme koje ona odredi. Ali
u tome ona nije sasvim slobodna. Prije nego to slubeno imenuje neku oso-
bu, drava iljateljica mora za nju od drave primateljice zatraiti pristanak
(agrement). Drava primateljica moe odbiti dati taj pristanak, a da nije duna
navesti razloge za to (lanak 4). Da bi se izbjeglo izriito odbijanje, pokatkad
se s davanjem pristanka odugovlai, iz ega se moe ustanoviti negativan stav
drave primateljice prema osobi u pitanju.
Nakon to se za efa misije dobije pristanak, njegova funkcija poinje tei od
trenutka predaje vjerodajnice (leltres de creance) glavaru drave primateljice u
sveanoj audijenciji. To vrijedi za ambasadora i poslanika koji su akreditirani
kod dravnoga glavara. Stalni otpravnik poslova predaje vjerodajnicu ministru
vanjskih poslova drave primateljice.
U nekim dravama funkcija efa diplomatske misije poinje tei ve od notifika-
cije njegova prispijea u dravu primateljicu i predaje kopije njegove vjerodajnice u
ministarstvu vanjskih poslova.
U vrijeme dok je mjesto efa diplomatske misije upranjeno, ili ako je on
privremeno sprijeen obavljati svoju dunost, kao ef misije privremeno dje-
luje otpravnik poslova ad interim. To je po pravilu najstariji lan diplomatsko-
ga osoblja misije, a ako takvoga nema, izuzetno se moe imenovati neki lan
administrativnoga i tehnikog osoblja. Notifikaciju imena otpravnika poslova
ad interim vri ef misije, a ako je on sprijeen, ministarstvo vanjskih poslova
drave iljateljice.
Dunost efa misije prestaje njegovim opozivom od strane drave iljatelji-
ce (protekom predvienoga vremena za tu dunost, umirovljenjem, njegovom
ostavkom ili boleu) ili njegovom smru. Ta dunost takoer prestaje ako je
drava primateljica osobu efa misije proglasila za persona non grata (nepri-
hvatljivom osobom). Notifikacija o tome ne mora navoditi razloge.
Zbog pogoranja politikih odnosa, a u znak protesta, i drava iljateljica
moe privremeno ili za stalno opozvati svoga efa misije u dravi primateljici.
40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI 311
Kao izraz pogoranja meusobnih osoba (ako se npr. otkrije pijunska mrea u
dravi primateljici i napose ako su u nju upleteni i lanovi misije), pokatkad drava
primateljica postavlja zahtjev da se taj broj drastino smanji i za to postavlja kratak
rok. U takvim sluajevima najee e i drava iljateljica uzvratiti istim mjerama,
makar za to ne imala stvarnoga povoda.
Osim New Yorka, mnoge su drave otvorile stalne misije i pri europskom sjeditu
UN-a u enevi, gdje je ujedno sjedite veega broja specijaliziranih ustanova UN-
a. Slina predstavnitva djeluju u sjeditu UN-a u Beu te u Parizu i nekim drugim
sjeditima meunarodnih organizacija.
Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim meu-
narodnim organizacijama iz 1975. predvia za te svrhe precizna pravna pravila.
Najvei broj njezinih propisa ini kodifikaciju ve postojeega prava koje pri-
znaju drave lanice meunarodnih organizacija, same organizacije, te drave
domaini" na podruju kojih se nalaze sjedita organizacija, njihovi uredi ili se
odravaju sastanci organa neke organizacije ili diplomatska konferencija pod
njezinim okriljem. Ta konvencija, dakle, u trokutu ureduje odnose izmeu or-
ganizacija, njihovih drava lanica i nelanica te drava domaina.
Propisi o povlasticama i imunitetima koje ta konvencija predvia u biti su pri-
lagoeni propisi iz Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961, kao kad se
radi i o specijalnim misijama.
Beka konvencija iz 1975. sadri posebna pravila o stalnim misijama pri
meunarodnim organizacijama te posebne odredbe o izaslanstvima (delega-
cijama) drava u organima i na konferencijama, koja preteito imaju obiljeje
specijalnih misija.
(a) Stalne misije pri meunarodnim organizacijama. Drave lanice i ne-
lanice mogu otvarati stalne misije ako to doputaju pravila organizacije. Za
to nije potreban nikakav pristanak same organizacije ni drave domaina, ali
je organizacija duna notificirati dravi domainu osnivanje takve misije prije
njezina otvaranja.
Funkcije stalne misije u biti su prilagoene funkcije diplomatskih misija iz
Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961. Te misije nemaju nikakvih
redovitih odnosa s vladom drave domaina, niti su one nadlene da prikupljaju
obavijesti o stanju i razvoju dogaaja u toj dravi. To je zadaa diplomatskih
misija stranih drava u dravi domainu ako izmeu njih postoje diplomatski
odnosi.
Drava iljateljica moe akreditirati istu osobu kao efa misije pri dvjema ili pri
vie meunarodnih organizacija ili moe nekoga lana diplomatskog osoblja misije
akreditirati kao efa misije pri drugoj organizaciji. To je posebno vano u enevi,
koja je sjedite veega broja specijaliziranih ustanova UN-a i drugih organizacija.
Sef misije uruuje svoju vjerodajnicu organizaciji. U njoj se moe odrediti
opseg njegovih ovlasti, npr. da e djelovati kao predstavnik u jednome ili vie
organa te organizacije. Uz efa, misija moe u svome sastavu imati diplomatsko.
administrativno i tehniko te posluno osoblje. Broj lanova misije ne treba pri-
40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI 315
Bibliografija
L. DEMB1NSKI: The Modem LawofDiplomacy, The Hague, 1988, pp. 151-251; (vidi i bibliografske
navode pod 39. i 40).
Ali se prostorije misije ne smiju koristiti na bilo koji nain nespojiv s funk-
cijama misije (v. supra, 40, pod 3). U sluaju zloupotrebe ef misije ili neki
drugi lan diplomatskoga osoblja moe biti proglaen zdLpersona nongrata. U
najteim sluajevima zbog toga se mogu prekinuti diplomatski odnosi s dra-
vom iljateljicom.
Posebno je pitanje azila (utoita) u prostorijama diplomatske misije. Diplo-
matski azil nije ustanova opega meunarodnog prava i nije predvien Bekom
konvencijom iz 1961. Ali se u praksi drava June i Srednje Amerike doputa
utoite u zgradama diplomatskih misija stranih drava osobama progonjenima
iz politikih razloga, ali ne i obinim zloincima. Diplomatski zastupnik duan
je izvijestiti dravu primateljicu o pruanju azila, a bjegunca sprijeiti u svakoj
djelatnosti protiv ope sigurnosti zemlje. Potom drava iljateljica i drava pri-
mateljica ugovaraju nain da bjegunac sigurno napusti zemlju.
Misija i njezin ef imaju pravo isticati zastavu i grb drave iljateljice na pro-
storijama misije te na rezidenciji efa misije i njegovim prijevoznim sredstvima.
Stanovi diplomatskih agenata uivaju jednaku nepovredivost i zatitu kao i
prostorije misije.
8
Vidi - Milan BARTO: Naelo potovanja teritorijalnih propisa od strane diplomatskih age-
nata", JRMP1959, br. 3, str. 372-381.
41. DIPLOMATSKI PRIVILEGIJI I IMUNITETI 321
i imuniteta agenata i ostaloga osoblja misije (kao i njihovih obitelji). Te misije imaju
jednake dunosti glede potovanja zakona i propisa drave domaina te uzdravanja
od mijeanja u njezine unutarnje poslove.79
U produetku emo vidjeti da su funkcije, povlastice i imuniteti konzularnoga
osoblja ureene u nekim pojedinostima na drukiji nain.
Cf., Dimitrije PINDI: Stalne misije pri Ujedinjenim nacijama, Beograd, 1969, 332 str.
322 Meunarodna zajednica
Bibliografija
J. ZOUREK: ,,Le Statut et les fonctions des consuls" RCAD1 1962, tome 106, pp. 357-497;
Milan BARTO: Beka konvencija o konzularnim odnosima", JRMP 1963, br. 2, str. 161-173;}.
WIEBRINGHAUS: ,,La Convention europeenne sur les fonctions consulaires", Annuairefrangais
de droit International 1968, pp. 770-783; Svjetlan BERKOVI: Diplomatsko i konzularno pravo,
Zagreb, 1997, str. 113-263.
80
Prvi kriarski rat poduzet je 1095, a 1291. pala je Akra, posljednje kriarsko uporite na Bli-
skom istoku.
42. KONZULARNO PRAVO 323
panu je to uspjelo ve 1899, Turskoj u tijeku i nakon Prvoga svjetskog rata, a Kini
posljednjoj, konano tek 1943. Reim kapitulacija i sudbenost stranih konzula nad
njihovim graanima u kaznenim i graanskim stvarima, danas je prolost.
konzularnoga ureda te njegova podruja. Ako neki generalni konzulat ili konzu-
lat namjerava u drugome mjestu otvoriti vicekonzulat ili konzularnu agenciju, i
za to je potreban pristanak drave primateljice.
U posebnim okolnostima konzularni dunosnik moe, uz suglasnost drave
primateljice, obavljati svoje funkcije izvan svojega konzularnog podruja, pa i u
treoj dravi ako se tome ne protivi ni ta trea drava.
Konzularni ured drave iljateljice moe obavljati konzularne funkcije u dr-
avi primateljici u ime neke tree drave, ako se tome ne protivi drava prima-
teljica. Nadalje, uz njezinu suglasnost, dvije ili vise drava mogu imenovati istu
osobu za svojega zajednikoga konzularnog dunosnika u toj dravi.
3. Kumulacija diplomatskih i konzularnih funkcija. U dravi u kojoj dra
va iljateljica nema diplomatske misije i u kojoj ju ne zastupa diplomatska misija
neke tree drave, konzularni dunosnik moe, uz suglasnost drave primatelji
ce, biti ovlaten da obavlja diplomatske radnje. Ali obavljanje tih radnji ne daje
mu pravo na diplomatske privilegije i imunitete. I obratno, u prijestolnicama
drava konzularne funkcije moe obavljati diplomatska misija drave iljateljice,
koja u svome sklopu obino ustanovljuje konzularni odjel. Ali u tome sluaju
diplomatski agenti i osoblje u konzularnom odjelu zadravaju diplomatske po
vlastice i imunitete.
4. Konzularne funkcije. Konzul ne predstavlja dravu iljateljicu u ukup
nosti njezinih meunarodnih odnosa s dravom primateljicom. Vidjet emo
da on nije akreditiran kod dravnoga glavara ili kod ministra vanjskih poslova
drave primateljice. U toj dravi on obavlja mnotvo nepolitikih i tehnikih
funkcija, ali koje su od velike vanosti za dvostrane odnose drave iljateljice i
drave primateljice.
Konzularne funkcije, za razliku od diplomatskih funkcija, ne mogu se saeti
u nekoliko toaka. Beka konvencija iz 1963. nabraja ih u pojedinostima, ali u
tome nije iscrpna. Dvostrani ugovori o trgovini, plovidbi i konzularnim odno-
sima mogu predvidjeti i druge konzularne funkcije.
Konzularne funkcije sastoje se najprije u zatiti interesa drave iljateljice
u dravi primateljici, a naroito interesa njezinih dravljana (fizikih i pravnih
osoba), u granicama koje doputa meunarodno pravo. U tu su zatitu ukljueni
morski i rijeni brodovi koji imaju pripadnost drave iljateljice te zrakoplovi
registrirani u njoj.
Konzularne funkcije, nadalje, sastoje se u promicanju razvoja trgovakih,
ekonomskih, kulturnih i znanstvenih odnosa izmeu drave iljateljice i drave
primateljice, i u unaprjeivanju na svaki drugi nain uzajamnih prijateljski^
odnosa, u okviru odredaba Beke konvencije iz 1963.
42. KONZULARNO PRAVO 325
151
Vidi - Ilija MIT1: Konzulati i konzularna sluba starog Dubrovnika, Dubrovnik, 1973, 244
str.
42. KONZULARNO PRAVO 329
n
Vidi - Vladimir BAYER: Pravni poloaj konzulata i lanova konzulata u krivinom postup-
ku'; ZPFZ 1967, br. 1, str. 72-92.
42. KONZULARNO PRAVO 331
Vidi primjere iz prakse - Charles ROUSSEAU: Droit International public, tome IV, Pari,
te0, p. 259.
332 Meunarodna zajednica
i za ostala kaznena djela moe protiv njega provoditi, ali se pritom on brani sa
slobode, i to sve do izricanja konane presude.
Ako se u takvim sluajevima pokrene kazneni postupak protiv konzularnoga
dunosnika, on se mora pojaviti pred nadlenim tijelima. Ali se postupak prema
njemu mora voditi s dunim potovanjem njegova slubenog poloaja i, osim
u sluaju tekih kaznenih djela, tako da bi se on to je mogue manje ometao u
obavljanju konzularnih funkcija.
Osim za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija glede kojih uiva
imunitet, sva gornja ogranienja ne odnose se na poasnoga konzula. To je stoga
to je on u veini sluajeva dravljanin drave primateljice.
U sluaju uhienja ili pritvaranju lana konzularnoga osoblja (ukljuujui tu
konzularne dunosnike i sve druge djelatnike u konzularnom uredu), ili pokre-
tanja kaznenoga postupka protiv njega, drava primateljica duna je to odmah
notificirati sefu konzularnoga ureda. Ako je on sam pogoen takvom mjerom,
drava primateljica upuuje diplomatskim putem notifikaciju dravi iljateljici.
Dunost notifikacije odnosi se i na uhienje te na pokretanje kaznenoga postup-
ka i protiv poasnoga konzularnog dunosnika.
Konzularni dunosnici i konzularni djelatnici (slubenici), ukljuujui po-
asne konzularne dunosnike, izuzeti su i od nadlenosti graanskih sudskih te
upravnih tijela za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija.
To izuzee, meutim, ne odnosi se na sluaj graanske tube pokrenute na
temelju ugovora to ga je konzularni dunosnik ili djelatnik sklopio u vlastitom
svojstvu (dakle, ne kao opunomoenik drave iljateljice) te sluaj kada trea
osoba podnese graansku tubu za naknadu tete nastalu prometnom nesre-
om koju je u dravi primateljici prouzroilo neko vozilo, brod ili zrakoplov
konzularnoga ureda.
lanovi konzularnoga ureda mogu biti pozvani da svjedoe u sudskom i
upravnom postupku. Oni nisu duni svjedoiti o injenicama koje se odnose na
obavljanje njihovih funkcija i nisu duni pokazati dokumente i slubeno dopi-
sivanje koji se na to odnose. To se odnosi i na poasne konzularne dunosnike.
Ali konzularni dunosnici po zvanju mogu odbiti svjedoiti i o drugim inje-
nicama i zbog toga se protiv njih ne smije upotrijebiti nikakva prisilna mjera
ili druga sankcija. Ostali konzularni djelatnici, ukljuujui poasne konzularne
dunosnike, ne smiju odbiti svjedoenje o injenicama koje se ne odnose na
obavljanje njihovih funkcija.
Kao kada su posrijedi i lanovi diplomatske misije, drava iljateljica moe
se u pogledu bilo kojega lana konzularnog ureda odrei povlastica i imuniteta
42. KONZULARNO PRAVO 333
Bibliografija
Sompong SUCHARITKUL: Immunities of Foreign States before National Authorities", RCADI
1976, tome 149, pp. 87-215; ]ames CRAWFORD: ,,Executionof Judgments and Foreign Sovereign
lmmunity", AJIL1981, pp, 820-869; Ch. S C HREUER: State Immunity: Some Recent Developments,
Cambridge 1988, 195 pages; Hazel FOX: The Law of State Immunitj, Oxford University Press,
2004, 640 pages; David P. STEWART: The UN Convention on Jurisdictional Immunities of States
and Their Property, AJIL 2005, No. 1, pp. 194-211.
84
lanak 5. Konvencije UN-a o sudbenom imunitetu drava i njihove imovine iz 2004. godine,
u slinom smislu predvia sljedee: Drava uiva u odnosu na sebe i na svoju imovinu imunitet
od sudbenosti pred sudovima druge drave pod rezervom propisa ove Konvencije".
43. IMUNITET DRAVE OD SUDBENOSTI I OD SREDSTAVA OVRHE 335
osnovi postojala sudbenost njezinih sudova glede prava, interesa ili djelatnosti
strane drave.
Sudbeni imunitet drava doskora je pripadao u najzamrenija pitanja meu-
narodnoga prava. To stoga to je njegovo priznavanje ili nepriznavanje moglo
ovisiti o unutarnjoj sudskoj praksi pojedinih drava koja mu je pridavala razliite
sadraje.
Da bi reducirale kontradiktornost i lutanja u praksi vlastitih sudova, nekolicina
drava usvojila je posebne zakone o imunitetu stranih drava.85
Bilo je vie napora za usvajanjem konvencija o imunitetu drava kako bi sudovi
njihovih drava stranaka neposredno primjenjivali rjeenja iz njih kao svoje vlastito
pravo. Do prije nekoliko godina bila je usvojena i stupila je na snagu samo Europska
konvencija o imunitetu drava iz 1972.86 Potpisana u Baselu u krilu Vijea Europe,
stupila je na snagu 1978, ali po ugovornoj osnovi obvezuje ogranien broj drava.87
Odluujui korak u kodifikaciji te oblasti meunarodnoga prava predstavlja
usvajanje u Opoj skuptini UN-a u 2004. godini Konvencije UN-a o sudbenom
imunitetu drava i njihove imovine. 88
B
To su, izmeu ostalih, Foreign State Immunity Act Sjedinjenih Amerikih Drava iz 1976, ILM
1976, p. 1388; State Immunity Act Ujedinjenoga Kraljevstva iz 1978; State Jmmunlty Act Kanade
iz 1982, ILM 1982, p. 798 te Foreign State Immunity Act Australije iz 1985, ILM 1986, p. 715.
I Vidi tekst, ILM 1972, pp. 47 ff.
I znanstvene su udruge donosile zajednike zakljuke u obliku rezolucija kojima su takoer
nastojale uniformirati praksu unutarnjih sudova i praksu drava o tome pitanju. U svojoj duga-
koj povijesti Institut za meunarodno pravo usvojio je tri rezolucije iz te oblasti. Iz usporedbe
njihovih tekstova vidi se koliko je ta oblast meunarodnoga prava evoluirala. Prvi je bio Nacrt
meunarodnoga pravilnika o nadlenosti sudova u postupku protiv stranih drava, suverena i
dravnih glavara", usvojen u Hamburgu daleke 1891. Vidi njegov tekst - Institut de Droit inter-
national, Tableau general des Resolutions (1873-1956), Bale 1957, pp. 14-16. Modernija je rezo-
lucija: Imunitet od sudbenosti i prisilne ovrhe stranih drava", usvojena u Aix-en-Provenceu u
1954, ibid., pp. 17-18. Napokon, danas je najznaajnija rezolucija: Suvremeni problemi imuniteta
drava od sudbenosti i ovrhe" iz Basela iz 1991, Tableau des Resolutions adoptees (1957-1991),
Pari, 1992, pp. 220-231.
58
United Nations Convention on Jurisdictional Immunities of States and Their Property -Con-
vention des Nations Unies sur les immunites juridictionnelles des Etats et de leurs biens. Vidi
tekst, ILM 2005, No. 4, pp. 801-828.
19
Vidi tekst, ILM 1991, No. 6, pp. 1565-1574.
336 Meunarodna zajednica
I. IMUNITET OD SUDBENOSTI
2. Apsolutni i ogranieni imunitet. Sve do konca 19. stoljea prevladava
le su doktrina i praksa o apsolutnom imunitetu stranih drava. 91 Prema tome
gleditu strana je drava mogla u svakome trenutku sprijeiti domai sud da
raspravlja o njezinim pravima. Sud je bio sprijeen da ulazi u predmet spora,
a naroito da se uvjeri u to ima li strana drava valjan naslov nad imovinom u
pitanju. Bilo je dovoljno da strana drava dri spornu imovinu u posjedu ili pod
svojom kontrolom.
Od poetka 20. stoljea, najprije sudovi Belgije i Italije, a potom i veine
ostalih drava, usvajaju doktrinu o ogranienom imunitetu. Ta se doktrina za-
sniva na razlikovanju izmeu akata javne dravne vlasti jure imperii koji su i
dalje pokriveni imunitetom te akata jure gestionis, gdje strana drava djeluje
poput svake fizike ili pravne osobe. Naime, u tome su se stoljeu gospodarske
djelatnosti svih drava svijeta silno razvile i stoga je bilo sve manje opravdanja
da se takvi poslovi iskljue iz sudbenosti drave foruma. Konvencija iz 2004.
usvaja ogranieni imunitet drava te propisuje pravila i kriterije za razlikovanje
tih djelatnosti.
90
Time su otpale prijanje teorije o tome imunitetu kao izravnom odrazu suverenosti, jedna
kosti i dostojanstva svih drava, ili da bi odreene vrste dravne imovine i neka prava drava
uivale u stranim dravama ekstrateritorijalnost. Vidi prvo izdanje ove knjige iz 2000. godine,
str. 354.
91
Ta je doktrina i poslije bila vladajua u praksi engleskih sudova, i to sve do usvajanja zakona iz
1978, nakon kojega je pod utjecajem Europske konvencije bila naputena. Nju je moda zastupao
i Sovjetski Savez do svoga raspada.
43. IMUNITET DRAVE OD SUDBENOSTI i OD SREDSTAVA OVRHE 337
92
I Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine u lanku 22(3). takoer pr>
suje: Prostorije misije, njezin namjetaj i druga imovina koji se u tim prostorijama nalaze, i
prijevozna sredstva misije, ne mogu biti podvrgnuti pretresu, oduzimanju, zapljeni ili miei
izvrenja". Sline odredbe propisuju lanak 31(4). Beke konvencije o konzularnim odnosima iz
1963; lanak 25(3). Konvencije o specijalnim misijama iz 1969; te lanak 23(3), Beke konvenc
o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1975. go-
dine.
43. IMUNITET DRAVE OD SUDBENOSTI I OD SREDSTAVA OVRHE 339
naravi za prodaju dobara ili davanje usluga; (ii) svaki kontrakt o zajmu ili druga tran-
sakcija financijske naravi, ukljuujui svaku obvezu jamstva ili naknade u vezi s tim
zajmom ili s tom transakcijom; (iii) svaki drugi kontrakt ili transakcija komercijalne
ili industrijske naravi, ili onaj koji se odnosi na dobavu dobara ili pruanje usluga,
uz iskljuenje kontrakta o zapoljavanju osoba.
U toki 2. lanka 2. dalje se navodi da pri odreivanju transnacionalnoga kon-
trakta" u gornjemu smislu valja u prvom redu voditi rauna o naravi kontrakta ili
transakcije, ali treba takoer uzeti u obzir njegov cilj (purpose, but) ako su se njegove
stranke na to sporazumjele, ili ako je u praksi drave foruma taj cilj relevantan za
odreivanje njegove nekomercijalne naravi.
U lanku 10(1). izlae se ope pravilo prema kojemu se drava ne moe po-
zvati na imunitet od sudbenosti ako je s nekom stranom fizikom ili pravnom
osobom angairana u komercijalnoj transakciji i ako temeljem primjenljivih
pravila meunarodnog privatnoga prava nesporazumi glede te transakcije pot-
padaju pod nadlenost suda neke druge drave.
Ali se u toki 2. kao iznimka navodi da se gornja toka ne primjenjuje na komer-
cijalne transakcije izmeu drava,93 ili ako su se stranke same transakcije izriito
sporazumjele na neto drugo,
U toki 3. lanka 10. predvia se da imunitet drave od sudbenosti nije naruen
kada je neko dravno poduzee, ili druga cjelina stvorena od drave, upleteno u
postupak glede neke svoje komercijalne transakcije. To vrijedi pod uvjetom da to
poduzee ili cjelina ima zasebnu pravnu osobnost i sposobnost da tui ili da bude
tueno te da stjee, posjeduje, dri ili otuuje imovinu za koju ga je drava ovlastila
da se njome koristi i upravlja. Pod tim uvjetima ta dravna poduzea ne uivaju
imunitet od sudbenosti i potpuno su izjednaena s drugim pravnim osobama.
U lanku 11. predvieno je da se neka drava ne moe pozvati na imunitet od
sudbenosti pred sudom druge drave koji je inae nadlean da odluuje o kontraktu
o zaposlenju neke osobe za posao koji ona obavlja na podruju te druge drave. Ali se
dalje predviaju brojne, ali precizne iznimke od toga opega pravila, a odnose se na
zaposlenike ovlatene da vre akte javne vlasti, ili se radi o nekom lanu diplomatske,
konzularne ili sline misije, te u nekim slinim sluajevima.
lanak 12. odnosi se na napade na fiziki integritet osobe ili nanoenje tete
imovini. Imunitet strane drave ne vrijedi kada je domai sud nadlean da presuuje
o novanom obeteenju za smrt ili ozljedu neke osobe ili za tetu nanesenu njezinoj
materijalnoj imovini, prouzroenima inom ili propustom koji se navodno mogu
pripisati stranoj dravi, ako su se ta djela zbila u dravi foruma.
Time Konvencija to pitanje ne ureduje. Ali nije rijetkost da kontrakti o takvim transakcijama
predvide nadlenost nacionalnoga suda neke tree drave, koja se u tim sluajevima mora
poto-vati. Ako takva odredba nije predvedena, pretpostavlja se da se radi o meudravnom
ugovoru koji se ravna prema propisima Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. godine.
340 Meunarodna zajednica
94
Na str. 359. prvoga izdanja ovoga udbenika iz 2000. godine dan je prikaz najvanijih pravila
iz Europske konvencije iz 1972. te iz rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1991. godine.
43. IMUNITET DRAVE OD SUDBENOSTI I OD SREDSTAVA OVRHE 341
Ipak, ako pritom strana drava uvjeri sud da ne bi poduzela tu mjeru da je znala
za injenice koje bi joj davale pravo na imunitet, ona se temeljem tih injenica moe
naknadno pozvati na svoj imunitet ako to uini to joj je prije mogue (lanak 8-1-b.).
Nee se, nadalje, smatrati da je pristala na sudbenost ako strana drava inter-
venira u parnici s jedinim ciljem: (a) da se pozove na imunitet, ili (b) ako istakne
svoje pravo ili interes na imovinu koja je predmet spora. Takoer, pojavljivanje
predstavnika strane drave u svojstvu svjedoka u parnici pred sudom drave
foruma nee se tumaiti kao pristanak te drave na vrenje sudbenosti (tj. kao
odricanje od imuniteta).
Nepojavljivanje strane drave u parnici pred sudom drave foruma nee se
tumaiti kao njezin pristanak na sudbenost (lanak 8). U ovoj oblasti, dakle,
ne vrijedi pretpostavka: qui tacet consentire videtur, tj. da utnja pretpostavlja
pristanak.
Iz toga proizlazi da nije nuno da strana drava izriito zahtijeva svoje izuze-
e od sudbenosti. Sud drave foruma duan je da se sam proglasi nenadlenim
ako utvrdi imunitet.
Pristanak na sudbenost, tj. odricanje od imuniteta, moe proizai i u nekim
sluajevima protutube u parnici. Ako strana drava otpone postupak (u svoj-
stvu tuitelja) ili ako intervenira u parnici, ona se sama vie ne moe pozvati na
svoj imunitet glede bilo kojega protuzahtjeva koji proizlazi iz istoga pravnoga
odnosa ili injenica kao i glavni zahtjev u toj parnici.
Isto tako, ako strana drava postavi protuzahtjev u parnici u kojoj je tuena
stranka, ona se ne moe pozvati na svoj imunitet od sudbenosti suda drave
foruma glede glavnoga zahtjeva.
Gornja pravila, koja je ve bila formulirala Komisija za meunarodno pravo u
svome Nacrtu pravila iz 1991. godine, racionalizacija su nekih pravila kristaliziranih
u presudama sudova Britanije, Sjedinjenih Amerikih Drava, Francuske, Italije .
nekih drugih zemalja.
S gledita pravne logike takvu bi razlikovanju bilo malo mjesta. Naime, vrenju
sudbenosti, napose kada je strana drava na nju dala svoj pristanak, ima malo ra-
zloga ako se unaprijed zna da se izreena presuda nee moi u cijelosti izvriti. Ali
nikakvi pokuaji ponitavanja te razlike, ak ni de lege ferenda, dosad nisu uspjeli,
lan Brownlie u svojstvu izvjestitelja u Institutu za meunarodno pravo, uz podrku
veine lanova njegove komisije, pokuao je u svojim nacrtima rezolucije zanemariti
tu razliku, ali je na koncu morao popustiti. Institut je u 1991. usvojio rezoluciju u
ijemu su lanku IV. izloena pravila koja su dio pozitivnoga meunarodnog prava
i ne razlikuju se od lanka 21. Konvencije.
Ne treba, dakle, sumnjati u to da je meunarodno pravo veoma jasno glede
roga razlikovanja. Ono je potvreno u lanku 2. Konvencije, koji propisuje da
izriiti pristanak na sudbenost drave foruma prema lanku 7. (vidi prethodno
pod 5) ne podrazumijeva pristanak na sredstva ovrhe kako su predviena u
lancima 18. i 19. (vidi dalje). To razlikovanje potuju unutarnji sudovi u svojoj
praksi, a potvreno je i u konvencijama o diplomatskom i konzularnom pravu.
lanak 32(4). Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961. predvia
glede odricanja od diplomatskog imuniteta sljedee: Odricanje od imuniteta u po-
gledu nekoga graanskog ili upravnog postupka ne ukljuuje odricanje od imuniteta
glede sredstava ovrhe presude, za to je potrebno posebno odricanje." Isto je naelo
potvreno u lanku 45(4). Beke konvencije o konzularnim odnosima iz 1963. te u
lanku 31(4). Beke konvencije o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim
meunarodnim organizacijama.
Ta posebno zatiena dravna imovina, ako se nalazi u dravi foruma, de-
finirana je lankom 21. Konvencije iz 2004. godine. Ona rnora imati openitu
znaajku da ne smije biti namijenjena za komercijalne, tj. gospodarske svrhe.
Radi se o sljedeim vrstama imovine: (a) imovina, ukljuujui bankovne raune,
koja se koristi ili je namijenjena koritenju za potrebe diplomatske, konzularne
ili specijalne misije drave iljateljice, odnosno u sline svrhe; 95 (b) imovina
vojne naravi, ili upotrijebljena ili namjeravana za upotrebu u vojne svrhe; (c)
imovina centralne banke ili monetarnih vlasti strane drave;96 (d) imovina koja
ini dio kulturne batine strane drave ili je dio njezinih arhiva, a nije nami-
jenjena prodaji (koja je, dakle, extra commerum) i (e) imovina koja ini dio
ft
Od toga se izuzimaju bankovni poloi rezervirani za zadovoljenje posebnih zahtjeva. Kada di-
)lomatska misija naruuje radove ili usluge od fizike ili pravne osobe u dravi primateljici, ona
13 isplatu tih usluga moe unaprijed u banci poloiti neka sredstva kao osiguranje. Ta sredstva
tada nisu pokrivena imunitetom od ovrhe.
I ta imovina mora biti koritena ili namjeravana za koritenje u monetarne, a ne u komercijalne
svrhe. Poloi bive Narodne banke Jugoslavije koji su bili deponirani u stranim komercijalnim
bankama bili su nakon njezina raspada predmetom sukcesije izmeu njezinih pet drava sljedni-
ca. Otada oni nisu mogli biti pokriveni imunitetom od sredstava ovrhe, iako je SRJ jedno vrijeme
pokuavala dokazati suprotno.
344 Meunarodna zajednica
U lanku 22. propisuju se neke formalnosti koje je potrebno ispuniti kao uvjet
za poetak postupka protiv neke drave. lanak 23. doputa donoenje presude u
odsutnosti tuene drave, ali ga takoer podvrgava posebnim uvjetima kako bi se
otklonile zloupotrebe.
43. IMUNITET DRAVE OD SUDBENOSTI I OD SREDSTAVA OVRHE 345
Napose je vaan lanak 24. Konvencije koji potvruje neke privilegije i imuni-
tete drave u tijeku sudskoga postupka. Svako proputanje ili odbijanje drave da
se podvrgne sudskim nalozima nema drugih posljedica osim na meritum parnice
u pitanju. U tim sluajevima dravi se ne mogu nametati nikakve novane ili druge
kazne. Drava, nadalje, nije duna davati kauciju, jamstvo ili depozit, kako god da se
nazovu, da bi se namirili trokovi sudskoga postupka u kojemu je ona tuena strana.
Prema lanku 26, odredbe te konvencije ne diraju u prava i dunosti njezinih
stranaka iz drugih meunarodnih sporazuma na snazi o tim pitanjima. Time malo-
brojne stranke Europske konvencije o imunitetu drava iz 1972. godine mogu i dalje
primjenjivati njezina pravila izmeu sebe.
U preambuli se napokon potvruje da pravila meunarodnoga obiajnog
prava i dalje ureuju pitanja koja nisu ureena tom Konvencijom.
346 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Vojin DIMITRIJEVI: Odgovornost drave za dclatnost osoba kojima prua utoite", JRMP
1963, br. 2, str. 177-187; Luigi CONDORELLI: L'imputation a l'Etat d'un fait internationalement
illicite" RCADI1984, tome 188, pp. 9-222; Brigitte BOLLECKER-STERN: ,,La responsabilite
internationale aujourd'hui... demain..." Recueil d'etudes a la memoire de Gilbert Apollis, Pari,
1992, pp. 75-101; Haritini DIPLA: La responsabilite de l'Etatpour violation des droits de l'homme,
Problemes d'imputation, Pari, 1994, 116 p.; Alain PELLET: Remarques sur une revolution
inachevee, le projet d'articles de la CD1 sur la responsabilite dcs Etats, Annuairefrancais de droit
International, 1996, pp. 7-32; James CRAWFORD: The International Law Commission's Articles
on State Responsibility, Cambridge Univ. Press 2002, 387 pages; Les articles de la C.D.I. sur la
responsabilite de l'Etat, Pari, 2003, 462 pages.
17
To je ope naelo prihvaeno i potvreno u brojnim meunarodnim sudskim i arbitranim
presudama. Tako je u arbitranoj presudi Rainbow Warrior (Novi Zeland/Francuska) iz 1990
godine bilo u tome pogledu istaknuto da svako krenje od neke drave bilo koje (njezine) obve-
ze, bez obzira na njezin izvor, angaira odgovornost (te) drave i stoga dunost ispravljanja." Cf..
R1AA, vol. XX, p. 217.
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 347
Taj koncept odgovornosti mogao je biti dostatan sve dok se samo meunarodno
pravo svodilo na ureivanje koegzistencije u odnosima izmeu suverenih drava
pojedinano i rjeavanje njihovih uzajamnih sporova i sukoba.
Ali nakon to je meunarodno pravo poelo tititi neke openitije vrijednosti
ovjeanstva i meunarodne zajednice, probijao se koncept prema kojemu svaka
druga drava stranka nekoga ugovora, pa i svaka trea drava, ima pravo zahtijevati
od ostalih izvrenje nekih obveza, ak i kad njihovim krenjem nije nuno nastupila
teta za tu drugu dravu.
To se najprije postizalo sklapanjem konvencija unutar Meunarodne organiza-
cije rada, o zatiti manjina, a poslije i o ljudskim pravima openito. Radi se o tzv.
obvezama erga omnespartes. Ako neka stranka takve konvencije ne ispunjava svoje
ugovorne obveze prema vlastitim graanima, sve ostale drave stranke imaju prema
tim konvencijama pravo intervenirati protiv protupravnog ponaanja, makar same
nisu pretrpjele nikakvu tetu. Daljnjim razvojem nastao je koncept erga omnes obve-
za drava prema itavoj meunarodnoj zajednici za krenje nekih posebnih pravila
opega obiajnog meunarodnog prava, napose onih iz oblasti zatite ljudskih prava.
Jo su se otprije piratstvo na otvorenome moru, a od 19. stoljea i trgovina ro-
bljem, smatrali zloinima koje je svaka drava svijeta imala pravo izravno suzbijati i
kanjavati, neovisno o tome je li sama pretrpjela tetu ili ne. Nakon Drugoga svjet-
skog rata genocid je postao meunarodnim zloinom ponajprije zbog svojih uasnih
posljedica, a ne samo stoga to ga je zabranjivalo neko ugovorno ili drugo pravilo
pozitivnoga meunarodnog prava. Potom je pojam meunarodnih zloina" bio
preciziran i pravno ureen (v. infra, 46. i 60).
Zbog toga razvoja morao se proiriti koncept meunarodne odgovornosti i od-
vojiti ga od uinaka protupravnoga djela kao integralnoga dijela same njegove de-
finicije. Prema tome proirenom konceptu, obveza ispravljanja tetnih uinaka jest
posljedica krenja neke meunarodne obveze, a ne sastavni i ograniujui dio same
definicije odgovornosti. Tu znanstvenu revoluciju" obavio je talijanski pravnik Ro-
berto Ago u svojstvu izvjestioca u Komisiji za meunarodno prava o odgovornosti
drava.
drava. Primarna pravila odreuju bit (supstancu) obveza na djelovanje ili na uz-
dravanje, kako ih propisuje meunarodno pravo u najraznovrsnijim oblastima i
u svim njegovim izvorima. Sekundarna su pravila ona koja u naelu proizlaze kao
posljedica krenja primarnih pravila.9*
Na tim osnovama cjelovit Nacrt pravila u 60 lanaka s dva dodatka, Komisija je
usvojila u prvom itanju tek u 1996. godini, dakle etrdeset godina nakon poetka
svoga rada. U lanku 19. taj je nacrt potvrdio otprije prihvaeno stupnjevanje me-
unarodno protupravnih djela drava na meunarodne zloine i na obine meu-
narodne delikte. Izraen je u obliku nacrta meunarodne konvencije s propisima o
rjeavanju sporova njezinih buduih stranaka.
Ali je Komisija usvojila konaan nacrt tih pravila u drugom itanju 9. kolovoza
2001, u kojemu je izmijenila bit i domaaj nekih naela. Najvanije je brisanje sva-
koga spomena na meunarodne zloine iz prijanjega nacrta lanka 19. Taj pojam
zamijenjen je s imperativnim normama opega meunarodnog prava (jus cogens)
u novim lancima 26, 40. i 41. Pojednostavljeni su propisi o protumjerama i izo-
stavljeni su oni o postupcima rjeavanja sporova izmeu drava stranaka budue
konvencije o tome pitanju.
Potom je Opa skuptina UN-a rezolucijom 56/83 od 28. sijenja 2002. godine
uzela na znanje lanke o odgovornosti drava to ih je predstavila Komisija za me-
unarodno pravo, koji su reproducirani u njezinu prilogu. Ona ih je preporuila
pozornosti vlada drava, ali bez preporuke glede njihova prihvaanja ili neprihva-
anja u obliku ugovora.
Time je taj nacrt u konanoj verziji postao neki restatement pravila meuna-
rodnoga prava iz te oblasti preteito doktrinarne naravi. Ali ne treba izgubiti iz
vida vanu injenicu da u nedostatku nekoga drugog kodifikacijskog teksta iz te
oblasti autoritativni)e naravi, taj e nacrt pravila biti nezaobilazno polazite u svim
pregovorima izmeu drava glede njihove odgovornosti, i u svakom arbitranom i
sudskom postupku o tome pitanju. Ali s obzirom da se tu radi o iskazu jednostavno
sroenih apstraktnih naela, njih je teko razumjeti bez opirnih komentara s navo-
dima meunarodne judikature i prakse drava.
Taj nacrt pravila izostavio je neka vana pitanja odgovornosti u meunarodnom
pravu. On se odnosi na odgovornost drava, ali ne meunarodnih organizacija i
drugih subjekata meunarodnoga prava.1" Izostavio je precizna pravila o dopusti-
vosti zahtjeva glede njegove nacionalnosti te napose sadraj naela prethodnoga
iscrpljenja domaih pravnih sredstava kada su posrijedi zahtjevi pojedinaca.10"
58
Vidi o tome opirnije - James CRAWFORD: The International Law Commission's Articles on
State Responsibility, Introduction, Text and Commentaries, Cambridge University Press, 2002,
pp. 14-16, 74-76.
^ Komisija je u 2002. imenovala talijanskoga profesora Giorgia Gaju za posebnoga izvjestitelja
o pitanju odgovornosti meunarodnih organizacija.
100
Za pitanja diplomatske zatite fizikih i pravnih osoba za protupravna djela stranih drava
Komisija je imenovala dva posebna izvjestitelja (M. Bennounu iz Maroka i). Dugarda iz June
44.0DGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 349
1
Vidi infra, 65. pod 4.
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 351
Vidi - Maja SERI: Meunarodna odgovornost za tetne posljedice ina koji nisu zabranje-
meunarodnim pravom" ZPFZ 1997, br. 5, str. 475-495.
352 Meunarodna zajednica
subjekta meunarodnog prava) koja je to djelo poinila (v. lanak 28. Nacrta
pravila).
Ope meunarodno pravo propisuje domaaj meunarodnih obveza dra-
ve kriteljice veoma iroko. Te se obveze mogu odnositi prema nekoj drugoj
dravi, prema vie drava, ili prema meunarodnoj zajednici u njezinoj cjelini,
ovisno napose o prirodi i sadraju meunarodne obveze ili okolnostima povre-
de" (lanak 33. Nacrta pravila).
Poinjenje meunarodno protupravnoga djela stvara, dakle, nove odnose iz-
meu drave kriteljice i povrijeenih drava koji se openito podrazumijevaju
pod izrazom meunarodna odgovornost". Ti odnosi traju sve dok drava krite-
ljica ne reparira (ispravi) tetu, ili dok se povrijeena drava valjano ne odrekne
svoga zahtjeva, ili dok zahtjev ne padne u zaborav (zastaru). V. infra, 45.
Tvrdo je pravilo koje proizlazi iz primata meunarodnoga prava nad unu-
tarnjim da se odgovorna drava ne moe pozvati na odredbe svoga unutarnjega
prava (npr. iz nekoga njezina zakona ili pravomone sudske presude), kao na
opravdanje za neizvrenje svoje obveze (lanak 32).10*
Postoji jo jedno tvrdo pravilo. Drava se ne moe okoristiti vlastitim kre-
njem neke svoje meunarodne obveze, npr. one iz dvostranog ili mnogostranog
ugovora, a potom ustvrditi da je ta njezina obveza prestala postojati. Nasuprot
njoj, povrijeene drave imaju mogunost izbora. Kada se npr. radi o krenju
nekoga ugovora, ostale stranke mogu pod izvjesnim uvjetima, a temeljem lan-
ka 60. Beke konvencije iz 1969, okonati ugovor u pitanju u cjelini ili samo
prema dravi kriteljici, ali mogu od nje zahtijevati dalje izvrenje obveza koje
je prekrila.
To pravilo potvruje lanak 29. Nacrta pravila sljedeim rijeima: Pravne
posljedice meunarodno protupravnoga djela predviene u ovomu dijelu ne
diraju u odravanje dunosti odgovorne drave da i dalje izvrava obvezu koju
je prekrila."
U skladu s lankom 30: Drava odgovorna za neko meunarodno protuprav-
no djelo ima obvezu: (a) da to djelo okona ukoliko se ono produljuje; (b) da po-
nudi prikladno osiguranje i jamstvo njegova neponavljanja ukoliko okolnosti to
zahtijevaju." To su danas njezine obveze prema opemu meunarodnom pravu.
Ta su naela veoma openite naravi i primjenjuju se u nedostatku drugih pravila
meunarodnoga prava (lex specialis), koja se odnose na neko djelo (lanak 55). Ta
104
To je pravilo potvreno i u lanku 3. Nacrta pravila o kojemu je bilo rijei. Ono odgovara
lanku 27. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. godine koji propisuje sljedee: Stranka se
ne moe pozvati na odredbe svoga unutarnjega prava da bi opravdala neizvrenje ugovora..."
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 353
posebna pravila mogu biti openite naravi i odnositi se npr. na odgovornost drave
za tetne posljedice koje proizlaze iz nekih djelatnosti koje nisu zabranjene me-
unarodnim pravom, a mogu biti predviena i u nekom ugovoru i odnositi se na
posljedice krenja ili neizvrenja obveza stranaka iz toga ugovora.
O oblicima ispravljanja tete (povratu u prijanje stanje, obeteenju te za-
dovoljtini) opirnije se raspravlja dalje (infra, 45).
i mjeru represalija, etiri dana po tome ubojstvu faistika Italija je bombardirala grki
)k Krf i potom ga je privremeno okupirala. Napustila ga je iste godine poputajui politikom
pritisku drugih drava lanica Vijea Lige naroda.
354 Meunarodna zajednica
106
To je u lanku 14(1). prijanjega Nacrta pravila iz 1996. godine bilo i neposredno izraeno:
Ne smatra se prema meunarodnom pravu djelom neke drave ponaanje nekoga tijela usta-
nikog pokreta uspostavljenoga na podruju te drave, ili na svakom drugom podruju pod
njezinom upravom". Pravilo s tim sadrajem potvreno je u brojnim arbitranim
presudama i odgovara praksi praktino svih drava. Vidi podatke - ]. CRAWFORD> op. cit,
pp. 116-117.
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 355
Prema lanku 4, Ponaanje bilo kojega organa drave smatra se prema me-
unarodnom pravu djelom te drave bilo da taj organ vri zakonodavnu, izvr-
nu, sudbenu ili druge funkcije, bez obzira na njegovu prirodu organa sredinje
vlasti ili teritorijalne cjeline u dravi" Dalje se precizira da organ podrazumijeva
svaku osobu ili jedinicu (entitet) koja taj poloaj ima prema unutarnjem pravu
drave.
Meunarodno pravo ne propisuje strukturu drava i njihovih organa. Ali bitno
je da je djelovanje organa u pitanju, bez obzira na njegovo ime ili funkcije, prema
meunarodnom pravu pripisivo toj dravi kao subjektu toga prava, i to bez obzira
ima li ili nema taj organ svojstvo pravne osobe prema unutarnjemu pravu.
Hijerarhijski poloaj organa u pitanju nije od znaaja. Drava tako odgovara
za ponaanje obinih policijskih djelatnika ili najniih pripadnika svojih orua-
nih snaga, jednako kao i za ponaanje i akte onih organa koji nad njima imaju
naredbodavnu ili nadzornu vlast.107
Drava se, dakle, ne moe pozvati na svoju ustavnu organizaciju, ali ni na
svoje politike tekoe, da bi izbjegla meunarodnoj odgovornosti.
Uz gornje, drava odgovara i za djelovanje organa svojih teritorijalnih cje-
lina. Organi tih cjelina mogu obavljati neke funkcije sredinje dravne vlasti.
Ali prema meunarodnom pravu drava odgovara i kada samoupravni organi
neke teritorijalne cjeline - ili organi federalne jedinice - djeluju u obavljanju
svojih autonomnih nadlenosti, pa i kada se sredinja vlast nema pravo u te
nadlenosti mijeati.108
Pravilo je obiajnoga prava, potvreno u lanku 7, prema kojemu se djelom
drave smatra djelovanje njezinih organa u svim opisanim situacijama, ak i
kada takav organ prekorai svoje ovlasti prema unutarnjem pravu, ili kada pre-
kri upute o svojoj djelatnosti (akti ultra vires). Drava je u tim situacijama odgo-
vorna zbog toga to takve zloupotrebe vlasti nije sprijeila, tj. zbog proputanja.
To znai da drava u naelu odgovara za ponaanje svojih organa samo u obav-
ljanju njihovih funkcija, i to dakle ak i u njihovu prekoraenju ili zloupotrebi. Kada,
meutim, neka osoba ili skupina osoba, koje su inae ovlatene da vre prerogative
javne vlasti, ne djeluje za raun svoje drave nego u osobnom ili drugom svojstvu,
tada njihovo ponaanje nije prema meunarodnom pravu pripisivo toj dravi i ne
predstavlja djelo drave" u pitanju.
" Mnotvo i raznovrsnost meunarodnih obveza svake drave ne doputaju neku openitu po-
djelu dravnih organa na one koji mogu i na one koji ne mogu poiniti meunarodna protupravna
djela.
r* Glede sposobnosti federalnih jedinica za sklapanje meunarodnih ugovora vidi supra, 15,
pod 2.
356 Meunarodna zajednica
Nacrt pravila predvia i precizira jo neke situacije u sluaju djelovanja osoba ili
jedinica koje u gornjemu smislu nisu organi drave. U tome pogledu taj Nacrt nastoji
biti iscrpan, ali i limitativan. Izvan propisa koji slijede djelo nekoga tijela ne moe se
pripisati dravi u pitanju. injenina kauzalnost tu nije dostatna.
(a) Ponaanje osoba ili jedinica koje su ovlatene da vre prerogative javne vlasti.
Prema lanku 5, Ponaanje neke osobe ili jedinice koja nije organ drave prema
lanku 4, ali je pravom te drave ovlatena vriti prerogative javne vlasti, smatra se
prema meunarodnom pravu djelom te drave, uz uvjet da ta osoba ili jedinica u
danom sluaju djeluje u tome svojstvu."
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 357
110
I. C. J. Reports 2007, p. 210, para. 406.
Cf., J. CRAWFORD, op. cit, p. 114. pod (3).
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 359
"' Solidarna odgovornost podrazumijeva pravo oteene osobe da odabere hoe li postaviti od-
tetni zahtjev prema organizaciji ili prema dravama lanicama. Supsidijarna odgovornost znai
da bi oteena osoba imala pravo postaviti takav zahtjev prema dravama lanicama tek ako ne
dobije zadovoljtinu od organizacije u pitanju.
360 Meunarodna zajednica
Pri pomaganju ili podupiranju iz lanka 16. glavna odgovornost pada na dravu
poinitelja, dok drava koja pomae i podupire meunarodno protupravno djelo ima
sekundarnu ulogu. Prema lanku 17, drava poinitelj moe snositi odgovornost,
ali odgovornost pada i na dravu koja nad njom vri nadzor i kontrolu. Napokon, u
sluaju prisile nad drugom dravom iz lanka 18, drava koja vri prisilu glavni je
protagonist protupravnoga djela, dok je drava izvritelj samo njezin instrument, i
kao takva liena odgovornosti.
Sve tri gornje odredbe predviaju ograniujue uvjete odgovornosti drave koja
sudjeluje u poinjenju protupravnoga djela drave poinitelja. Subjektivni element
(mens rea) jest da ta drava djeluje uz svoje vlastito saznanje okolnosti meuna-
rodno protupravnoga djela. Bez toga saznanja, ako ona npr. materijalno pomae
drugu dravu, a ne zna da e pomo biti upotrijebljena u protupravne svrhe, nema
odgovornosti drave pomagatelja. Objektivni je element da bi djelo u pitanju bilo
meunarodno protupravno kada bi ga drava koja sudjeluje sama poinila.
(a) Pomaganje ili podupiranje u poinjenju meunarodno protupravnoga djela.
lanak 16. glasi: Drava koja pomae ili podupire drugu dravu u njezinu poi
njenju meunarodnoga protupravnog djela zbog toga je meunarodno odgovorna,
ako: (a) ta drava djeluje uz (svoje) saznanje okolnosti meunarodno protupravnoga
djela i (kumulativno) (b) to bi djelo bilo meunarodno protupravno kada bi ga ta
drava (sama) poinila."
Glede pomaganja ili podupiranja iz toga lanka meunarodna odgovornost dr-
ave pomagatelja nastupa ispunjenjem oba gornja uvjeta. Ali i u takvom sluaju ta
drava nije duna naknaditi rtvi svu tetu za posljedice glavnoga djela, nego samo
za one koje proizlaze iz njezina pomaganja.
(b) Nadzor i kontrola na poinjenjem nekoga meunarodno protupravnog dje
la. lanak 17. glasi: Drava koja izdaje naloge drugoj dravi i vri kontrolu nad
poinjenjem meunarodno protupravnoga djela od ove druge za to je djelo meu
narodno odgovorna, ako: (a) ta drava to ini uz saznanje okolnosti meunarodno
protupravnoga djela; i (kumulativno) (b) to bi djelo bilo meunarodno protupravno
kada bi ga ta drava (sama) poinila."
Ali je taj propis lien sadraja, i u suvremenim uvjetima nije od velike pomoi za
meunarodnu praksu. On ima povijesni znaaj. Neko je drava protektor izdavala
naloge dravi pod protektoratom i vrila je kontrolu nad njezinim moguim poi-
njenjem meunarodno protupravnih djela. To je npr. bio odnos Francuske prema
Tunisu, Maroku i dravama francuske Indokine, sve dok te drave nakon Drugoga
svjetskog rata nisu stekle potpunu neovisnost (v. supra, 37 pod 3). Protektor je u
najmanju ruku bio suodgovoran, ako ne i potpuno odgovoran, za protupravna djela
drave nad kojom je vrio nadzor i kontrolu.112
112
Taj se lanak ne da u suvremenim uvjetima primijeniti na vlast koju ,,u ime meunarodne
zajednice" vri Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Iako se radi o odnosima slinima pro-
tektoratu, on ne nastupa u ime odreene drave protektora koja bi bila odgovorna za nadzor i
kontrolu koje on vri nad odlukama legitimnih vlasti u toj dravi lanici UN, kao ni za njegova
vlastita djela. To treba smatrati krupnom pravnom prazninom.
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 361
1
Vidi iznimke glede sklapanja ugovora od drava lanica nekih federacija, supra, 33, pod 4.
362 Meunarodna zajednica
Ako se o tome i ne radi, dati pristanak moe biti nitav iz istih razloga koji nite
i neki meunarodni ugovor, a koji su takoer opa naela prava. Radi se o pristanku
danom u bludnji, zbog prijevare, kao posljedica korupcije predstavnika drave koji
ga je dao, ako je iznuen prisilom nad tim predstavnikom drave, ili ako je iznuen
prijetnjom ili upotrebom sile protiv te drave (v. supra, 22). Zbog toga se u lanku
20. navodi valjani pristanak". On mora biti slobodan i jasno izraen, a u sluaju
sumnje ne pretpostavlja se.
Drava moe dati svoj pristanak unaprijed ili u tijeku poinjenja djela u pi-
tanju. Ako se on dade naknadno, vise se ne radi o pristanku iz lanka 20, nego o
odreknuu te drave od prava na pozivanje na odgovornost poinitelja iz lanka
45. (v. infra, 45, pod 5).
(b) Samoobrana. Protupravnost nekoga djela drave iskljuena je ako to
djelo predstavlja zakonitu mjeru samoobrane poduzetu u skladu s Poveljom
Ujedinjenih nacija" (lanak 21). Nacrt pravila dalje ne razrauje to prirodno
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU 363
ivo svake drave na samoobranu, koje je potvreno lankom 51. Povelje (v.
supra, 31, pod (1)).
Ali i u vrenju toga svog prirodnog prava" napadnuta drava mora potovati
neka ogranienja koja joj nameu imperativne norme opega meunarodnog prava.
Njezina samoobrana mora biti usmjerena na dravu agresora i ne smije pogoditi
tree drave. I u odnosu na dravu agresora, napadnuta drava mora potovati te-
meljna ljudska prava, napose civilnoga stanovnitva, kao i sva pravila humanitarnoga
prava u oruanim sukobima.
Uz to, Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1996. godine o Zakoni-
tosti prijetnje ili upotrebe nuklearnog oruja naglasio da: drave danas moraju voditi
rauna o ekolokim obzirima kada odluuju o tome to je nuno i proporcionalno u
ostvarivanju legitimnih vojnih ciljeva..." (p. 257, para. 79).
(c) Protumjera (legitimna represalija). Protupravnost djela neke drave koje
nije u skladu s nekom njezinom meunarodnom obvezom prema drugoj
dravi iskljuena je ako je, i u mjeri u kojoj to djelo predstavlja protumjeru
poduzetu protiv te druge drave u skladu s II. poglavljem Treega dijela"
(lanak 22).
Detaljni restriktivni propisi o toj vrsti samopomoi predvieni su u lancima
49. do 53. Nacrta pravila. Njih u pojedinostima izlaemo meu drugim
mjerama
lopomoi koje doputa meunarodno pravo (v. infra, 87, napose pod 4. i 5).
Ovdje nam valja samo istaknuti da kada se te protumjere poduzimaju u okolno-
stima iz lanka 22, meunarodna obveza prema drugoj dravi time se ne suspendi-
ra, i napose ne prestaje postojati. Uz uvjet proporcionalnosti i potovanje znatnih
ogranienja u njihovu provoenju koja namee jus cogens, protumjere su strogo
privremenoga znaaja. Njihov je cilj da se drava kriteljica navede da se pridrava
svojih obveza, a poduzimaju se na nain koji doputa nastavak izvrenja obveza u
pitanju im ona prestane kriti svoje obveze (lanak 49).
Prije nego to prijeemo na opis njihovih posebnih znaajki, valja nam odrediti
bitne razlike izmeu vie sile iz lanka 23, nesree iz lanka 24. te stanja nude iz
lanka 25. Nacrta pravila. Naime, ti se nazivi pokatkad mijeaju i nedosljedno pri-
mjenjuju, i to ne samo u unutarnjemu pravu drava, nego i u nekim meunarodnim
arbitranim presudama. Uz to se stanje nude pokatkad mijea sa samoobranom i
legitimnim protumjerama (represalijama).
Via sila je stanje koje je izvan kontrole drave. To stanje ima za posljedicu ne-
eljeno ponaanje drave, koje joj ne doputa mogunost izbora.
Nesrea je stanje u kojemu se nae odgovorni dravni agent ije se ponaanje
inae pripisuje njegovoj dravi, i to u opasnosti bilo za sebe bilo za osobe koje je
duan tititi. Taj agent ne djeluje bez svoje volje, ali mu je mogunost izbora stvar-
no unitena. U toj okolnosti neposredan interes nije potovanje pravnih obveza
364 Meunarodna zajednica
njegove drave, nego spaavanje ljudskih ivota bez obzira na njihovu dravnu ili
drugu pripadnost.
Napokon, stanje nude stvarno prua mogunost izbora, ali, za razliku od pri-
stanka, samoobrane i protumjera, ono ne ovisi od prethodnoga ponaanja povrijee-
ne drave. Za razliku od vie sile, ono se ne odnosi na neko nevoljno ponaanje izvan
kontrole drave poinitelja. Za razliku od nesree, ono se ne sastoji u opasnosti za
ljudske ivote, nego u ozbiljnoj opasnosti za ouvanje nekoga sutinskog interesa te
drave ili meunarodne zajednice u cjelini. Stanje nude raa teak sukob izmeu
toga bitnog interesa drave i njezine meunarodne obveze. Radi sprjeavanja zlou-
potreba ono je podvrgnuto toliko strogim ograniujuim uvjetima da se moe veoma
rijetko stvarno prizvati kao okolnost koja opravdava neizvrenje neke obveze.114
Sve tri odredbe iz Nacrta pravila predviaju da se propis u pitanju ne primje-
njuje ako je stanje vie sile ili nesree, samo ili u kombinaciji s drugim imbe-
nicima, izazvano ponaanjem drave koja se na njega poziva ili da je ta drava
pridonijela nastanku stanja nude. Tu se radi o potvrdi dunosti bonafide po-
naanja u meunarodnim odnosima.
Sada emo prijei na izriaje tih pravila.
(d)Via sila (force majeure). Prema lanku 23(1): Protupravno st nekoga djela
drave koje nije u skladu s nekom meunarodnom obvezom te drave iskljue-
na je ako je to djelo izazvano viom silom koja se sastoji u nastanku neodoljive
prisile ili vanjskoga nepredvienog dogaaja, koji su izvan kontrole te drave, a
u danim uvjetima ine izvrenje te obveze materijalno nemoguim". Tu, dakle,
nema mogunosti izbora.
U stavku 2. se uz gornju zajedniku iznimku navodi da se stavak 1. ne pri-
mjenjuje: (b) ako je drava preuzela rizik za nastanak takvoga stanja.
Tu se, dakle, uz nastanak neodoljive prisile", predvia i nastanak vanjskoga
nepredvienog dogaaja". Dogaaj u pitanju nije se nikako ili se nije mogao lako
unaprijed predvidjeti.
U brojnim sluajevima u praksi ta se okolnost smatrala nedokazanom. Npr. u
sluajevima nemogunosti otplate dravnih dugova dokazalo se da izvrenje obveze
nije bilo materijalno nemogue, nego samo oteano.
Ali ako je via sila nastala zbog prirodne nepogode ili npr. zbog gubitka vlasti
neke drave na dijelu njezina teritorija, pozivanje na viu silu najee e biti oprav-
dano. Openito je prihvaeno da zrakoplov u opasnosti smije prisilno sletjeti na
strani teritorij bez prethodnoga odobrenja. Isto tako, lanak 18(2). Konvencije UN
o pravu mora iz 1982. godine predvia mogunost zaustavljanja i sidrenja broda u
nekodljivom prolasku ako ih namee via sila ili nevolja, ili su potrebni radi pru-
anja pomoi osobama, brodovima ili zrakoplovima u opasnosti ili nevolji." Tu se
radi o potvrdi staroga obiajnog pravila koje se odnosi na sam taj brod u nevolji, ali i
na pruanje pomoi brodolomcima ili drugom brodu ili zrakoplovu u nevolji. U tim
situacijama dolazi do kumulativne primjene uvjeta iz lanaka 23. i 24.
(ej Nesrea. Prema lanku 24(1): Pvotupravnost nekoga djela drave koje
nije u skladu s meunarodnom obvezom te drave iskljuena je ako poinitelj
toga djela, u stanju nesree, nema razumno drugoga naina da sauva svoj ivot
ili ivote osoba koji su povjereni njegovoj skrbi".
Prema toki 2, uz gornju zajedniku iznimku, predvia se da se stavak 1.
ne primjenjuje: (b) ako bi djelo koje je u pitanju stvorilo usporedivu ili veu
opasnost (pogibelj).
Ako bi npr. zrakoplov koji prevozi eksploziv, ili nuklearna podmornica koja je
doivjela havariju mogli prouzroiti nesreu veih razmjera od gubitka njihovih
posada, njima se ne mora odobriti slijetanje ili pristanak u luku. Radi se o objek-
tivnom kriteriju iz stavka 1. U tim situacijama poinitelj djela nije imao razumno
drugoga naina da sauva svoj ivot, a da pri tome prouzroi jo vei gubitak drugih
ljudskih ivota.
ak kada je pozivanje na stanje nesree opravdano, drava u pitanju i njezin
agent nisu osloboeni obveze da potuju druge nacionalne i meunarodne obveze
na snazi. Zapovjednik broda koji se sklonio u unutranje vode obalne drave duan
je obavijestiti nadlene luke vlasti o dolasku broda i pruiti sve obavijesti o plovidbi,
putnicima i teretu.
(f) Stanje nude, U meunarodnoj praksi, napose u 19. stoljeu, bilo je slu-
ajeva kada je neka osobito jaka drava pravdala svoje protupravno ponaa-
nje krajnjom nudom. Osnova za to tada se nalazila u deformiranom uenju
0temeljnom pravu svake drave na vlastiti opstanak na tetu opstanka drave
njezine rtve.
Kako bi se sprijeile mogue zloupotrebe te okolnosti, koja bi inae isklju-
ivala protupravnost djela u pitanju, stanje nude predvieno je u lanku 25.
krajnje restriktivno i s negativnim rjenikom.
1. Drava se ne moe pozvati na stanje nude kao na uzrok iskljuenja
protupravnosti nekoga djela koje nije u skladu s nekom od njezinih meuna-
rodnih obveza, osim ako to djelo: (a) predstavlja za tu dravu jedini nain ou-
vanja nekoga njezinog sutinskog interesa protiv teke i neposredne opasnosti
1(kumulativno) (b) ono ozbiljno ne kodi nekom sutinskom interesu drave ili
drava u odnosu na koje postoji obveza ili (sutinskom interesu) meunarodne
zajednice u njezinoj cjelini.
Mora, dakle, postojati neki razmjer izmeu djela poinjenoga u krajnjoj nudi
i njegovih posljedica po bitne interese drave prema kojoj obveza postoji ili prema
366 Meunarodna zajednica
meunarodnoj zajednici (obveza erga omnes). Takva obveza moe postojati teme-
ljem nekoga ugovora, ali i prema opemu meunarodnom pravu.
Uz sve gornje, drava se ne moe pozvati na stanje nude koje bi iskljuivalo
protupravnost djela u nekoj od sljedeih situacija: (a) ako meunarodna obveza
u pitanju iskljuuje mogunost pozivanja na stanje nude ili (b) ta je drava
pridonijela nastanku stanja nude."
115
Vidi pojedinosti - V. . DEGAN: Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobim
(Pravni fakultet u Rijeci), Rijeka, 2002, str. 157-158.
367
Bibliografija
Borko NIKOLAJEVI: Reparacije, Razvoj posleratnih odnosa izmeu drava povodom reparacija,
s posebnim osvrtom na vreme posle Prvog i Drugog svetskog rata, Sarajevo, 1956, 352 str.;
Brigitte BOLLECKER-STERN: Le prejudice dans la theorie de la responsabilite Internationale,
Pari, 1973, 382p; Theodor MERON: The Insurer and the Insured under International Claims
Law",AJIL 1974, pp. 628-647 (vidi i bibliografiju pod 44).
11
lanak 1. rezolucije pod naslovom Obveze erga omnes u meunarodnom pravu" to ju je
Institut za meunarodno pravo usvojio 27. kolovoza 2005. godine na zasjedanju u Krakowu,
predlae sljedeu definiciju: Za svrhe ovih lanaka, obveza erga omnes je: ,..(b) obveza iz nekoga
mnogostranog ugovora koju drava stranka toga ugovora duguje u svakom konkretnom sluaju
svim drugim dravama strankama toga ugovora, zbog njihovih zajednikih vrijednosti i interesa,
tako da krenje te obveze ovlauje sve te drave da reagiraju." Ugovori te vrste u prijanjoj su se
znanosti openito nazivali ugovorima zakonima" nasuprot ugovorima pogodbama". V. supra,
14, pod (c).
11
U lanku 1. iste rezolucije dana je sljedea definicija: Za svrhe ovih lanaka, obveza erga
omnes je: (a) obveza prema opem meunarodnom pravu koju neka drava duguje u svakom
konkretnom sluaju meunarodnoj zajednici, zbog njezinih zajednikih vrijedno sti i interesa
da se ta obveza potuje, tako da krenje te obveze ovlauje sve te drave da reagiraju." Krenje
tih vrsta obveza u stvarnosti uvodi u meunarodno pravo tzv. actio popularis, iako ona pod tim
imenom jo nije priznata.
45. TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA 369
U taj krug ne spadaju samo teka krenja obveza koje proizlaze iz imperativnih
normi opega meunarodnog prava" koja predviaju lanci 26, 40. i 41. Nacrta
pravila Komisije za meunarodno pravo (v. pojedinosti infra, 46, napose pod 4).
Njegovi lanci 42. i 48. na mnogo iri nain spominju obveze koje se duguj,, meu-
narodnoj zajednici u njezinoj cjelini" a koje sve ne moraju nuno imati znaajke jus
cogens. Pravo mora obuhvaa i neke erga omnes obveze prema itavoj meunarodnoj
zajednici koje pripadaju u. jus dispositivum. Zainteresirane drave mogu ureivati
izvrenje tih obveza sklapanjem inter se sporazuma, npr. glede reguliranja ribolova
u nekim dijelovima otvorenoga mora za brodove pod njihovom zastavom.
U sluaju krenja obveza gore pod (ii) i (iii) nastaju dvije situacije. Drava
posebno pogoena tim krenjem uiva sva prava i pravne lijekove koje Nacrt
pravila predvia za povrijeenu dravu" iz lanka 42. i svih drugih propisa. Ali
ona taj poloaj teko moe stei prije nego to su ona sama, ili njezine fizike ili
pravne osobe, pretrpjele neku konkretnu tetu. U tim okolnostima teko je za-
misliti poloaj drave posebno pogoene krenjem obveze bez pretrpljene tete.
Sve druge stranke ugovora u pitanju, ili sve druge drave lanice meuna-
rodne zajednice kojima se obveza u pitanju duguje, mogu od odgovorne dra-
ve zahtijevati: (a) okonanje meunarodno protupravnoga djela i osiguranje i
iamstvo njegova neponavljanja u skladu s lankom 30; i (b) izvrenje obveze
ispravljanja u skladu s prethodnim lancima, u interesu povrijeene drave ili
korisnika prekrenih obveza (lanak 48(2)). S obzirom na to da same nisu pretr-
pjele nikakvu tetu, sve te druge drave ne mogu djelovati u vlastitom interesu.
U dispozitivu savjetodavnoga miljenja o Izraelskom zidu na palestinskom oku-
piranom podruju od 9. srpnja 2004. Meunarodni je sud izriito predvidio da sve
drave imaju obvezu (a) da ne priznaju protupravno stanje koje proizlazi iz izgradnje
toga zida i (b) da ne prue podrku i pomo Izraelu u odranju situacije nastale tom
izgradnjom. Tu se radi o obvezama opisanima gore pod (iii). I napose (c), sve drave
stranke etvrte enevske konvencije o zatiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949.
imaju jo i obvezu da u potovanju Povelje UN-a i meunarodnoga prava osiguraju
potovanje meunarodnoga humanitarnog prava iz te konvencije od samoga Izraela.
Tu se radi o obvezi erga omnes partes gore pod (ii) (para. 163, (3) pod D).
Dakle, iako teta nije nuan sastojak nastanka meunarodne odgovornosti
nekoga subjekta meunarodnog prava, dunost odgovorne drave da ispravi
tetu poinjenu njezinim protupravnim ponaanjem time nije nimalo umanjena.
U nastavku emo preteito raspravljati o obvezama opisanima gore pod (i).
118
Poinitelji meunarodno protupravnih djela, kao i povrijeene strane, mogu jo biti i ustanici i
oslobodilaki pokreti, ali samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. (Vidi vie pojedinosti.
supra, 36).
45. TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA 371
Diplomatska zatita nema svrhe ako su nekoj osobi tetu nanijeli organi njezine vlastite dr-
372 Meunarodna zajednica
Gornje naelo istaknuo je Stalni sud meunarodne pravde u presudi Ma-
vrommatis iz 1924. Ono je u mnogim kasnijim presudama potvrivano. Sud je
naglasio sljedee: Elementarno je naelo meunarodnoga prava da je svaka dr-
ava ovlatena da titi svoje dravljane kada ih je neka druga drava povrijedila
aktima suprotnima meunarodnom pravu, a od nje nisu mogli dobiti zadovolj-
tinu uobiajenim putovima. Preuzimajui sluaj nekoga svoga dravljanina i
poduzimajui diplomatsku akciju, ili otpoinjui meunarodni sudski postupak,
ta drava ustvari istie svoje (vlastito) pravo da se meunarodno pravo potuje
u osobi njezinih dravljana " {Series A, No. 2, p. 12).
Ako drava preuzme zastupanje zahtjeva svoga dravljanina {enossement),
time se on transformira u zahtjev jedne drave prema drugoj, tj. u odnos izmeu
dvaju subjekata meunarodnog prava.
Za razliku od drave, meunarodna organizacija moe pruiti tzv. funkcionalnu
zatitu samo svome agentu glede tete koju je pretrpio u njezinoj slubi. S obzirom
na to da takva osoba ima po pravilu i neko dravljanstvo, njoj diplomatsku zatitu
moe pruiti i njezina drava. U savjetodavnom miljenju o Naknadi tete pretr-
pljene u slubi Ujedinjenih nacija iz 1949 Meunarodni je sud naveo: ,,U takvom
sluaju ne postoji pravno pravilo koje bi propisivalo prvenstvo jednoga ili drugog, ili
koje obvezuje bilo dravu ili Organizaciju da se uzdri od isticanja meunarodnog
zahtjeva..." {p. 185).
ave. Tada toj osobi stoje na raspolaganju sudski i drugi postupci u njezinoj dravi. A ako su
nekom strancu tetu nanijeli organi drave stranke europske ili amerike konvencije o ljudskim
pravima, on moe dobiti zatitu prava koja te konvencije obuhvaaju pred regionalnim sudbe-
nim tijelima za zatitu ljudskih prava. Stoga diplomatska zatita vlastite drave nee u pravila
biti potrebna kada god fizika ili pravna osoba moe u svoje ime dobiti pravdu od nekoga meu-
narodnoga sudbenog tijela.
45. TETA 1 NAINI NJEZINA ISPRAVUANJA 373
"" Komisija za meunarodno pravo nastoji popuniti tu oitu prazninu u pozitivnom pravu lan-
kom 8. svoga Nacrta pravila o diplomatskoj zatiti. Prema tome propisu osoba bez dravljanstva
ili izbjeglica uivaju zatitu drave u kojoj su imale zakonito boravite u trenutku poinjenja
tete i na dan slubenoga isticanja zahtjeva prema odgovornoj dravi. Ali je taj propis i dalje lex
ferenda. Ipak, mimo diplomatske zatite u uskom znaenju, lanak 48(2). Nacrta pravila o od-
govornosti drave za meunarodno protupravna djela predvia da svaka drava koja nije povri-
jeena moe od odgovorne drave zahtijevati izvrenje obveze ispravljanja u interesu korisnika
prekrenih obveza. Vidi naprijed pod 1.
374 Meunarodna zajednica
1?I
Vidi pregled prijanje arbitrane prakse o tome pitanju - Eduardo Jimenez de Arechaga u
Max SOERENSEN (Ed.): Manual of Public International Law, London, 1968, pp. 590-593; Char-
les ROUSSEAU: Droit International public, Tome V: Les rapports conflictuels, Pari, 1983, pp.
203-208.
124
Upravo zbog toga tzv. sofi law i sve sline odredbe koje su sroene kao elje, namjere, politiki
ciljevi ili programi suradnje nisu pravna pravila, ak ako su stipulirane u formalnim ugovorima.
45. TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA 377
126
Ovaj vaan stavak u engleskom i francuskom originalu glasi: The responsible State is under
an obligation to makefull reparation for the injurv caused by the internationallv wrongful act."
- L'Etat responsable est tenu de reparer integralementle prejudice cause par le fait internatio-
nalement illicite."
45. TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA 379
tetu. Stoga nacrt lanka 35. dodaje dva izuzetka glede gornje obveze: ... osim
i u mjeri u kojoj je taj povrat: (a) materijalno nemogu" i (b) bio bi materijalno
mogu, ali bi bio disproporcionalan, tj. nametnuo bi teret izvan svake razmjere
s koristi koja bi iz toga povrata proizila, prije negoli iz obeteenja."
U drugom se sluaju radi o vaganju razliitih interesa na temelju pravinosti
i prihvatljivosti, ali redovito u interesu odgovorne drave. To bi napose bio sluaj
ako bi povrat u prijanje stanje mogao ugroziti politiku neovisnost i gospodarsku
stabilnost te drave.12'
(ii) Obeteenje (kompenzacija). S obzirom na njegovu estu nemogunost,
povrat u prijanje stanje nije est u meunarodnoj praksi, premda kao naelo
ima prvenstvo. Pokatkad, kako smo naveli, i povrijeena drava daje prednost
novanoj nadoknadi iz vlastitih interesa. Napokon, i kompromis izmeu stra-
naka moe ovlastiti arbitra da odlui o najadekvatnijem nainu ispravljanja (re-
paracije) protupravnoga djela, to moe biti obeteenje.
U gornjim sluajevima, umjesto restitucije, ispravljanje se vri putem obe-
teenja, najee novanoga. Samo se iznimno moe zamisliti obeteenje koje
nije novano. Npr. za propale umjetnike predmete ono bi se moglo sastojati u
predaji povrijeenoj dravi slinih predmeta priblino iste vrijednosti.
Obeteenje je, dakle, u praksi najei nain ispravljanja posljedica tete.
Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo u lanku 36. u tome pogledu
predvia nekoliko sljedeih odredaba: 1. Drava odgovorna za neko meuna-
rodno protupravno djelo ima obvezu da nanesenu tetu tim djelom obeteti u
mjeri u kojoj ta teta ne bi bila ispravljena povratom u prijanje stanje..."
Tako u savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu, nakon to je istakao dunost
Izraela da Palestincima vrati otetu nepokretnu imovinu radi izgradnje zida, Meu-
narodni sud dalje je naveo: ... U sluajevima kada se taj povrat pokae materijalno
nemoguim, Izrael e biti duan da obeteti osobe u pitanju za svu tetu koje su
pretrpjele. Prema miljenju Suda Izrael je jednako duan da u skladu s primjenljivim
pravilima meunarodnoga prava u toj oblasti obeteti sve fizike i pravne osobe koje
su pretrpjele bilo koji (drugi) oblik tete uslijed izgradnje toga zida" (para. 153, v. i
para. 163, (3) pod (c)).
U toki 2. lanka 36. sadran je veoma vaan navod: Obeteenje pokriva
svaku tetu koju je mogue financijski procijeniti, ukljuujui izmaklu dobit
{lucrum cessans) u mjeri u kojoj se ustanovi."
127
Cf., }. CRAWFORD: The International Law Commission's Articles on State Respon$ibility,
Cambridge Univ. Press, 2002, pp. 215-216.
45. TETA i NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA 381
Gornje znai da ne moe biti predmetom obeteenja teta koju nije mogue
financijski procijeniti, npr. ona nanesena ozonskom omotau naega planeta ili za
druga globalna oneienja" Umjesto toga, meunarodna se zajednica mora potru-
diti da usvoji mjere kojima e se sprijeiti, umanjiti ili staviti pod kontrolu uzroke
tih vrsta tete (v. infra, 47).
Obeteenje pokriva, uz tetu, i izmaklu dobit u mjeri u kojoj se ustanovi, dakle
ne kao pravno pravilo. Ali, kako je prije naglaeno, ona ne pokriva posrednu tetu
koju je najee nemogue pouzdano financijski procijeniti.
Tu se moe postaviti pitanje kamata na dunu svotu, to veoma openi-
tim propisima ureuje lanak 38. Taj se lanak naelno odnosi na sve oblike
ispravljanja, ali ga je praktino teko zamisliti izvan glavnoga ili akcesornog
obeteenja. Taj propis navodi: 1. Kamate na svaku glavnicu koje se duguju pre-
ma ovome Poglavlju isplauju se u mjeri potrebnoj da bi se osiguralo potpuno
ispravljanje tete. Visina kamate i nain njezina obrauna utvruju se na nain
da se postigne taj rezultat. - 2. Kamate poinju tei od datuma kad bi se morala
platiti glavnica do datuma kada je obveza na isplatu izvrena."
Dakle, visina kamate odreuje se tako da se postigne potpuno ispravljanje tete
{Juli repamtion, la re'paration integrale), koje je cilj njezina obrauna. Taj je cilj
nadarbitar u arbitranoj presudi Lusitania iz 1923. godine izrazio na sljedei na-
in: Temeijni koncept ,teta' [dommages-interets) je... ispravljanje pretrpljenoga
gubitka, (tj.) sudski utvrena kompenzacija za nanesenu tetu. Obeteenje mora
biti proporcionalno teti na nain da povrijeena strana stekne sve stoje izgubila."
(RIAA, vol. VII, p. 39).
Ni povrijeena, a ni odgovorna drava ne mogu jednostrano odluivati o visini
pretrpljene tete, a ni o izmakloj dobiti. Ako o svemu tome ne postignu izravan
sporazum, najpogodniji je nain da o tome odlui neko nepristrano meunarodno
sudbeno tijelo pod uvjetom da obje strane pristanu na njegovu nadlenost.
Kako smo prije naveli, obeteenje nema za cilj kanjavanje odgovorne drave.
Prema meunarodnom pravu kazneno su odgovorni samo poinitelji meunarodnih
zloina i njihovi naredbodavci u osobnom svojstvu.
Bogata je, ali neartikulirana meunarodna praksa glede procjene nastale tete i
naina njezina obrauna. To je danas postalo strukom za sebe jer svaki ekonomist
ili svaki financijski strunjak nije za to osposobljen.12* Ali ima nekih dobrih rjeenja
koja su moda na putu da se transformiraju u pravna pravila.
Pri obraunu vrijednosti kapitala za neku oduzetu ili unitenu imovinu jedan je
tribunal ustanovio da je to cijena koju bi ozbiljni kupac isplatio ozbiljnom prodavau
ako obojica raspolau pouzdanim informacijama i ele ostvariti maksimalnu dobit, a
da nitko od njih nije izloen prisili ili prijetnji. Ako se elementi rizika i vjerojatnoe
uzimaju u obzir, to se mora initi uz najvei oprez.
Vidi djelomian pregled te prakse - CRAWFORD, op. cit, pp. 218-230, 235-239.
382 Meunarodna zajednica
Izmakla dobit treba biti neposredan plod kontrakta, a ne veoma udaljenih i spe-
kulativnih oekivanja. Ona se u praksi priznaje rjee negoli obraun kamate na
procijenjenu tetu u razdoblju od nastale tete do potpune isplate dune svote. Ali
s obzirom da kapital ne moe u isto vrijeme proizii iz kamata i iz izmakle dobiti,
dvostruko se obeteenje mora izbjegavati.
Ne priznaje se obraun kamate na kamatu {compound interesi, l'interet compose).
Ako je odgovorna drava financijski veoma slaba, obje se strane mogu spora-
zumjeti na umanjenu globalnu svotu u ime obeteenja, koja obuhvaa i kamate i
izmaklu dobit.
(iii) Zadovoljtina (satisfakcija). Za nanesenu nematerijalnu tetu i moralnu
uvredu strane drave traenje zadovoljtine imalo je u prijanje doba poesto
za namjeru da se drava poiniteljica meunarodno protupravnoga djela po-
nizi (slanjem posebnoga izaslanstva radi isprike, podizanjem spomenika rtvi,
pozdravom zastavi i si).
Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo u tome pogledu predvia
sveobuhvatan i uravnoteen propis (lanak 37). Da bi se te situacije sprijeile,
u njegovu je stavku 3. propisano: Zadovoljtina ne smije biti izvan razmjere
sa (nanesenom) tetom i ne moe imati neki oblik koji poniava odgovornu
dravu."
S obzirom na to da je potpuno ispravljanje tete cilj, zadovoljtina ima sup-
sidijaran karakter u odnosu na druga dva oblika ispravljanja. To je navedeno
u stavku 1. lanka 37: Drava odgovorna za neko meunarodno protupravno
djelo ima obvezu pruiti zadovoljtinu za tetu nanesenu tim djelom u mjeri u
kojoj se nanesena teta ne moe ispraviti povratom ili obeteenjem".
S obzirom na to da moralnu tetu nije mogue financijski procijeniti, u stav-
ku 2. lanka 37. nabrajaju se neki od oblika zadovoljtine koji se time ne iscrplju-
ju: Zadovoljtina se moe sastojati u priznanju povrede, izraavanju aljenja,
formalnoj isprici, ili na svaki drugi prikladan nain."
Drugi prikladni naini pruanja zadovoljtine mogu biti poduzimanje istrage o
uzrocima nekoga incidenta, osnivanje fonda za obeteenje rtava, disciplinske mje-
re poduzete u odgovornoj dravi protiv poinitelja djela u pitanju, ili davanje sim-
bolike naknade povrijeenoj dravi (neko od jednoga francuskog franka). Oblik
zadovoljtine moe takoer biti osiguranje i jamstvo neponavljanja djela u pitanju.
Ali zadovoljtinu moe u svojoj presudi pruiti i nadleni sudbeni organ. Tako je
Meunarodni sud u presudi o incidentu u Krfskom tjesnacu iz 1949. godine, nakon
to je utvrdio odgovornost Albanije zbog toga to su dva britanska razaraa naletjela
na mine u njezinim teritorijalnim vodama (vidi pojedinosti infra, 97, pod 5), osudio
i Britaniju zbog toga to je u tim vodama samovoljno poduzela akciju deminiranja. U
presudi je istaknuto da Sud mora, da bi osigurao integritet meunarodnoga prava
iji je on organ, konstatirati da je akcija britanske ratne mornarice predstavljala kre-
45. TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA 383
Toka pod (a) odnosi se na izriiti jednostrani akt odreknua. Na njega se od-
nosi sve prije navedeno o odreknuu (supra, 27 pod (b)). Ovdje valja naglasiti da
odreknue nije valjano ako postoje mane pri oitovanju volje koje i neki ugovor
ine nitavim (korupcija predstavnika drave, prijevara, bludnja, prisila izvrena
na predstavnika drave, prisila na dravu izvrena prijetnjom ili upotrebom sile,
v. supra, 22). Uz to, da bi bilo valjano, odreknue mora biti na jasan i nedvojben
nain izraeno.
Pod (b) se radi o odustanku od zahtjeva putem podrazumijevanoga pristanka
(acquiescence) (v. supra, 28, pod (c)). Nezgoda je to meunarodno pravo ne pro-
pisuje nikakve rokove protekom kojih bi se pasivnost povrijeene drave mogla
protumaiti kao njezin odustanak od zahtjeva.
Napokon, lanci 46. i 47. odnose se na pluralitet povrijeenih i na pluralitet
odgovornih drava.
lanak 46. glasi: Kada je vie drava povrijeeno istim meunarodno protu-
pravnim djelom svaka se povrijeena drava moe sama za sebe pozvati na odgo-
vornost drave koja je poinila meunarodno protupravno djelo."
Pri tome je vano utvrditi jesu li, i u kojoj su mjeri, sve te drave stvarno pretr-
pjele neku tetu, ili su tetu pretrpjele fizike ili pravne osobe iz tih drava. Ako to
nije sluaj sa svima njima, drave koje nisu posebno pogoene krenjem ne mogu
djelovati u vlastitom interesu (lanak 48(2), vidi navedeno pod 1). Ali ostaje pravilo
da svaka od istinski povrijeenih drava ima za sebe pravo pozvati na odgovornost
odgovornu ili odgovorne drave radi ispravljanja djela u pitanju.
Neto je sloeniji problem u sluaju pluraliteta odgovornih drava. U lanku
47(1). stoji: Kada je vie drava odgovorno za isto meunarodno protupravno djelo,
na odgovornost svake od tih drava moe se pozvati u odnosu na to djelo". Taj opi
propis, dakle, ne priznaje solidarnu odgovornost ijoint and several responsibility)
svih tih drava, ali ju drave u pitanju mogu prihvatiti nekim ugovorom.
Pri tome se pod (2). dodaje: Stavak 1: (a) ne doputa niti jednoj povrijeenoj
dravi da putem obeteenja naplati vie od tete koju je pretrpjela; (b) ne dira u
nikakvo pravo na poduzimanje postupaka prema drugim odgovornim dravama."
Bibliografija
Milan MARKOVI: Meunarodna krivina dela" JRMP 1965, br. 1, str. 29*55; Miodrag
SUKIJASOVI: Meunarodna krivina odgovornost za agresiju", JRMP 1977, br. 3, str. 380-
393; Rodoljub ETINSKI: Meunarodni zloin kao izvor odgovornosti drave u sistemu UN",
JRMP 1985, br. 1-2, str. 309-332.
29
To se npr. odnosi na mogui predmet tube Meunarodnom sudu u Den Haagu protiv neke
drave zbog krenja Konvencije o genocidu iz 1948. temeljem njezina lanka IX.
130
Izmeu dva svjetska rata tako neto su predlagali neki najistaknutiji profesori kaznenoga prava
u svijetu. Njihova miljenja je na saet nain izloio Roberto Ago u jednom od svojih izvjea
Komisiji za meunarodno pravo: Valja spomenuti kolu kojoj su pripadali V. V. Pella, Q.
Saldana, H. Donnedieu de Vabres i drugi, koji su poticali usvajanje spiska najteih krenja me-
unarodnoga prava i utvrivanja kazni za njih. Te bi se kazne kretale od novanih sankcija do
okupacije teritorija te u krajnjem sluaju gubitka neovisnosti. Svi pisci u pitanju uvjetovali su
ostvarenje njihovih naela ustanovljenjem jednoga meunarodnog kaznenog suda, nadlenoga
da izrie sankcije u pitanju" Cf, 1976, ILCYB, Volumell, Part Two, p. 113, para. 141. Hipotetiki
uzevi, takav predloeni sud, ako bi se mogao ustanoviti, preuzeo bi dio nadlenosti dananjega
Vijea sigurnosti UN-a. Ako ne iz drugih razloga, teko je vjerovati da bi bilo koja od njegovih
stalnih lanica pristala na tako dalekosenu reviziju Povelje.
388 Meunarodna zajednica
i li
131
U odreivanju definicije meunarodnoga zloina" Komisija se oito inspirirala definicijom
imperativne norme opega meunarodnog prava (Jus cogens) iz lanka 51. Beke konvencije o
pravu ugovora, iz 1969. Da bi bili na snazi, i jus cogens i meunarodni zloin" mora prihvatiti i
priznati kao takve meunarodna zajednica drava u svojoj cjelini.
132
Neki od danih primjera bili su predmetom osporavanja. Tako su neki pisci izraavali sumnju
da je prema meunarodnom pravu danas na snazi masovno oneienje atmosfere i mora pod
d) ak i krenje pravila jus cogens.
46. PITANJE ODGOVORNOSTI DRAVA ZA MEUNARODNE ZLOINE... 389
narodnih delikata koji diraju u interese samo povrijeene drave pojedinano, me-
unarodni zloini naruavaju interese cjelokupne meunarodne zajednice drava, a
kako smo vidjeli, gotovo redovito i prava pojedinaca. Poinjenje tih meunarodnih
zloina povlai po dananjem meunarodnom pravu kaznenu odgovornost poje-
dinaca, koji u izvrenju nekih od njih veoma esto djeluju i kao agenti svoje drave
(v. pojedinosti, infra, 60).
Tekst lanka 19. ostao je nepromijenjen i u Nacrtu pravila usvojenom u
prvom itanju u Komisiji za meunarodno pravo u 1996. godini. Gornja je po-
djela na meunarodne zloine i na obine meunarodne delikte bila gotovo
iednoduno prihvaena u itavoj znanosti i kroz vie od etvrt stoljea smatrala
se dijelom opega meunarodnog prava na snazi.
To ipak nije umanjilo tekoe u daljemu radu Komisije za meunarodno pravo
u formuliranju domaaja odgovornosti drava glede poinjenja meunarodnih zlo-
ina, koja oito nije kaznene naravi.
ini se da Nacrt pravila iz 1996. nije u tome bio najuspjeniji i da se u tome po-
gledu nisu mogla kodificirati ve postojea pozitivna pravila opega meunarodnog
prava. Njegov je lanak 51. naveo da meunarodni zloin povlai sve pravne poslje-
dice bilo kojega drugog meunarodno protupravnoga djela te dodatne posljedice
koje se u njoj predviaju. Ali se tamo ne odreuju nikakve pravne posljedice po
samu dravu poiniteljicu tih zloina, nego se priznaju samo neka posebna prava
povrijeenih drava.
Predvieno je da povrijeena drava u tim sluajevima ima napose pravo da
povrat u prijanje stanje ne bude podvrgnut ogranienjima predvienima za obine
meunarodne delikte: (i) glede tereta drave poinitelja koji bi bio izvan svakoga
razmjera u odnosu na korist koju bi povrijeena drava ostvarila tim povratom
umjesto obeteenja, kao i (ii) glede povrata u prijanje stanje koji bi ozbiljno ugrozio
politiku neovisnost ili ekonomsku stabilnost drave poinitelja toga zloina. Usto,
i dobivanje zadovoljtine nije podvrgnuto ogranienju to se tie ouvanja ugleda
drave poinitelja zloina (lanak 52).
Bilo je nadalje predvieno da svaka druga drava u svijetu, u sluaju poinjenja
meunarodnoga zloina, ima sljedee obveze: fa) da ne prizna kao zakonito stanje
koje je zloinom stvoreno; (b) da ne prui pomo ili podrku dravi koja je poinila
zloin u odranju stanja koje je time stvorila; (c) da surauje s drugim dravama u
provoenju gornjih obveza te, napokon, (d) da surauje s drugim dravama u pri-
mjeni mjera radi otklanjanja posljedica zloina.
Pretposljednji izvjestitelj u Komisiji Gaetano Arangio-Ruiz predloio je ambici-
ozni sustav te odgovornosti koji nije bio prihvaen ni u samoj Komisiji. Taj je njegov
sustav predviao intervenciju Vijea sigurnosti, Ope skuptine i Meunarodnoga
suda u Den Haagu u identifikaciji zloina i inkriminaciji optuene drave. Ali taj
prijedlog nije realistian. Naime, politiki organi UN-a djeluju temeljem oportu-
niteta drava koje su u njima zastupljene, a Meunarodni sud ne moe izrei ni
savjetodavno miljenje bez zahtjeva za to ovlatenoga politikog organa.
390 Meunarodna zajednica
133
Time je Komisija eljela zadovoljiti drave koje su se suprotstavljale prijanjem lanku 19. Ali
ini se da je za to bilo malo politikoga opravdanja jer se u isto vrijeme stvarno odustalo od na-
mjere da se na temelju usvojenoga Nacrta pravila sazove diplomatska konferencija radi usvajanja
teksta konvencije o odgovornosti drava.
46. PITANJE ODGOVORNOSTI DRAVA ZA MEUNARODNE ZLOINE... 391
M
Cf., James CRAWFORD: The InternationalLaw Commisslon's Articles on State Responslbility,
Cambridge Univ. Press, 2002, pp. 246-247.
135
Ali su od toga u praksi stvarno izuzete stalne lanice Vijea sigurnosti ako je neka od njih
sama poinitelj tih zloina (npr. danas Ruska Federacija u eeniji ili Sjedinjene Amerike Dr-
ave u Afganistanu, Iraku ili u njihovoj vojnoj bazi u Gvantanamu na Kubi) ili ako ih neka druga
drava vri pod zatitom neke od njih (npr. Izrael na okupiranim palestinskim podrujima). Ali
su od toga u praksi stvarno izuzete stalne lanice Vijea sigurnosti ako je neka od njih sama
poinitelj tih zloina (npr. danas Ruska Federacija u Ceeniji ili Sjedinjene Amerike Drave u
Afganistanu, Iraku ili u njihovoj vojnoj bazi u Gvantanamu na Kubi) ili ako ih neka druga drava
vri pod zatitom neke od njih (npr. Izraei na okupiranim palestinskim podrujima).
392 Meunarodna zajednica
ava koja pomae ili podupire drugu dravu u njezinu poinjenju meunarodno
protupravnoga djela zbog toga je meunarodno odgovorna..." pod uvjetima koji
se dalje propisuju (v. supra, 44, pod 6(a)).
I napokon, stavak 3. lanka 41. jest klauzula osiguranja (savingclause). U njemu
se propisuje da: 3- Ovaj lanak ne dira u druge posljedice predviene u ovome Di-
jelu ili u daljnje posljedice koje bi iz krenja na koje se ovo Poglavlje odnosi mogle
proizii prema meunarodnom pravu."
Iz te odredbe proizlazi da teka krenja normi jus cogens povlae sve pravne
posljedice bilo kojega drugog meunarodno protupravnoga djela iz I. i II. poglavlja
toga nacrta, poput dunosti odgovorne drave da takvo teko krenje okona, da
ponudi prikladno osiguranje i jamstvo njegova neponavljanja te da u cijelosti ispravi
(posljedice za) prouzroenu tetu. Daljnje se posljedice odnose na mogue ustanov-
ljenje buduih pravnih reima protiv tekih krenja, npr. u sluaju agresije.
5. Kasniji razvoj. Dogodilo se, meutim, daje Komisija za meunarodno pravo
izbrisala u svome Nacrtu pravila odredbu lanka 19. o meunarodnim zloinima
nekoliko tjedana uoi stravinih teroristikih ina u New Yorku, Washingtonu,
D.C. i Pensilvaniji 11. rujna 2001. godine. Radilo se o flagrantnom inu zloina
meunarodnoga terorizma ija definicija jo nije usvojena u nekoj konvenciji
univerzalnoga domaaja. Za te zloine bila je odgovorna transnacionalna
zloinaka organizacija Al-Qa'ida, koja je imala glavna uporita u Afganistanu,
tada pod vlau talibana.
Ve sljedeega dana, 12. rujna te godine, Vijee sigurnosti UN-a jednoglasno je
usvojilo rezoluciju 1368. kojom je taj teroristiki in oznailo prijetnjom miru" Ali
je u njezinoj preambuli priznala" pravo na individualnu i kolektivnu samoobranu
protiv teroristikih ina.
Sjedinjenim Amerikim Dravama je pod predsjednikom Bushom Jr. to bilo do-
voljno da 7. listopada iste godine, uz pomo Britanije, poduzmu oruanu interven-
ciju protiv Afganistana radi unitenja teroristikih baza i obaranja reima talibana
u toj zemlji. Ni jedna druga drava osim Irana i Iraka nije se usprotivila toj jedno-
stranoj akciji, poduzetoj u navodnoj samoobrani. Poslije je vlast Sjedinjenih Ame-
rikih Drava oznaila jo Iran, Irak i Sjevernu Koreju kao zemlje koje podravaju
meunarodni terorizam. Tu jednostranu optubu malo je koja trea drava priznala
kao opravdanu, a od nje je odustala i nova amerika administracija Baracka Obame.
To je potom otvorilo vrata Sjedinjenim Amerikim Dravama da u 2003. godini
bez ovlatenja Vijea sigurnosti napadnu i osvoje Irak, a da do danas tamo nisu otkrile
dokaze da je bivi reim Saddama Husseina pomagao Al-Qa'idu i da je posjedovao
bioloko i kemijsko oruje kojim bi bio u stanju napasti tree zemlje.
Oruana intervencija protiv drava koje su optuene a pomau meunarodni
terorizam ne bi se smjela poduzimati bez ovlatenja ili pristanka Vijea sigurnosti
UN-a. Ali je u borbi protiv toga suvremenog meunarodnog zla mnogo vanije
kanjavati pojedince odgovorne za te zloine. Ispravan je put da se pri sljedeoj
reviziji Rimskoga statuta konano usvoji definicija toga meunarodnog zloina i
da se njegovo kanjavanje povjeri u nadlenost stalnoga Meunarodnog kaznenog
suda u den Haagu. Kao u irakom sluaju, svaki trei put otvara mogunosti tekih
zloupotreba.
394 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Branko SAMBRAILO: Meunarodno reguliranje ekoloke zatite i kontrole Mediterana i Jadrana"
ZPFZ1975, br. 2-4, str. 439-456; Budislav VUKAS: Zatita i ouvanje morske okoline", Prinosi, br.
17, Zagreb, 1982, str. 232-245; Mirjam KRK: Varstvo okolja pred onesnaenjem v mednarodnih
odnosih" Zbornik znanstvenih razprav, 1988, (Ljubljana), 27 str.; Philippe SANDS: Principles of
International Environmental Law I, Frameworks, standards and implementation, Manchester
1994, 773 pages; Vols. IIA, IIB and III, Documents; V. HLAA - G. STANKOV1: Pravo zatite
morskog okolia, prirunik odabranih propisa, Rijeka, 1997, 243 str.; M. H. ARSANJAN1 - \Y.
M. REISMAN: The Quest for an International Liability Regime for the Protection of the Global
Commons", in K. WELLENS (Ed): International Law: Theory and Practice, Essays in Honour ol
Eric Suy, The Hague, 1998, pp. 469-492; Dorotea ORI: Meunarodna konvencija o graansko!
odgovornosti za tetu zbog oneienja brodskim gorivom" Zbornik radova Pravnog fakulteta
u Splitu, 2001, br. 4, str. 435-449; Maja SERI: Meunarodnopravna zatita morskog okolia-
Zagreb, 2003, 247 str; Odgovornost za oneienje morskog okolia: meunarodnopravna
odgovornost drava i graanskopravna odgovornost", ZPFZ 2008, br. 1-2, str. 263-291; V. BARI
PUNDA, Z. BRK1C: Zatita i ouvanje Sredozemnog mora s posebnim osvrtom na obalne drave
lanice EU", ZPFS 2007, br. 1, str. 53-64; V. BARI PUNDA: Uloga Europske unije u zatiti i
ouvanju Sredozemnog mora, s osvrtom na neke pravne i strateke dokumente" ZPFS 2008, br. 4,
str. 761-778; Dorotea ORI: Oneienje mora s brodova, Meunarodna i nacionalna regulativa.
Rijeka, 2009, 329 str.; Nguven QUOC DINH: Droit Internationalpublic, Patrick Daillier, Mathias
Forteau et Alain Pellet, 8e edition, Pari, 2009, pp. 1411-1486.
1. Uvod.136 irok krug pitanja zatite okolia postaje sve vie predmetom
meunarodne brige. ini se da e u 21. stoljeu to biti jedan od najvanijih
predmeta meunarodnoga prava i meunarodnog reguliranja.
To osobito ukljuuje: oneienje zraka (atmosfere) ukljuujui napose podi-
zanje temperature na naemu planetu s uinkom staklenika te oteenje ozon-
skog omotaa oko njega. To nadalje ukljuuje oneienje mora, rijeka i drugih
vodenih tokova, potom nuklearne i druge naroito opasne djelatnosti, kao i
ugroavanje opstanka nekih vrsta ivih bia na ovoj planeti.
Ti sve ozbiljniji meunarodni problemi meunarodne su vanosti i stoga
iz vie aspekata postavljaju nove izazove u meunarodnom pravu. Najprije,
posljedice oneienja poinjenoga u granicama jedne drave veoma se rijetko
ograniuju samo na tu dravu. tetne posljedice ire se na podruja susjednih,
ali pokatkad i veoma udaljenih drava. Ali neke vrste oneienja poput kiselih
13(1
U pisanju ovoga odjeljka pisac se naroito inspirirao izlaganjem: International Environmental
Law" u Malcolm M. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 585-
631, koje odskae u odnosu na obradu te materije u drugim udbenicima.
47. PRAVNA PITANJA MEUNARODNE ZATITE OKOLIA 395
kia nastaju izgaranjem fosilnih goriva poradi kojih se neki kemijski spojevi u
dodiru sa zrakom i pod sunevim zrakama pretvaraju u kiseline. Te se estice
pokatkad prenose kroz atmosferu tisuama kilometara udaljenima od mjesta
oneienja. Tu je veoma teko ili ak nemogue sa sigurnou utvrditi mjesto ili
mjesta s kojih oneienje potjee. Jednako je glede tetnih posljedica oteenja
ozonskoga omotaa (vidi pojedinosti infra, 65, pod 6).
Iz navedenih razloga narasle probleme zatite okolia vie ni jedna drava
ne moe rjeavati sama za sebe. Ta zatita zahtijeva meunarodni pristup i
meunarodne sporazume.
Pri tome valja stalno imati na umu da je zatita okolia usko povezana s
potrebom gospodarskog napretka svih, a napose nerazvijenih drava. Da se ne
bi nanosila jo mnogo vea teta okoliu i ekosustavu itave nae planete, te bi
zemlje morale graditi nova ekoloki ista industrijska postrojenja. To zahtijeva
dodatne trokove i ulaganja, a za to je nuna pomo razvijenoga dijela svijeta
u interesu njega samoga.
U meunarodnim instrumentima spominje se koncept odrivoga razvoja"
isustainable development), koji je u jednom izvjeu neprecizno opisan kao
razvoj koji izlazi u susret potrebama sadanjega narataja a da ne kompromitira
sposobnost buduih narataja u zadovoljavanju njihovih vlastitih potreba"137
Neki meunarodni instrumenti proklamiraju kao posebno pravo svako -
ga ljudskog bia da ivi u zdravom okoliu. Ali proklamiranje takvoga novog
ljudskog prava isprazno je i bez svrhe ako se ne preciziraju dunosti i napose
financijske obveze onih subjekata koji bi ga trebali osigurati na itavom naem
planetu. To navedeno pravo" stoga valja uzeti kao daleki cilj ovjeanstva u
njegovoj cjelini.
Izmeu brojnih pokuaja definiranja oneienja najsveobuhvatniji nam se
ini onaj prema kojemu je ono: neposredno ili posredno unoenje po ovjeku u
okoli tvari ili energije koje rezultira tetnim uincima tolike naravi da ugroava
ljudsko zdravlje, oteuje ive izvore i ekosustav te umanjuje ljepotu krajolika i
druge zakonite upotrebe okolia"138
Stoga je glavni krivac za oneienje okolia nesumnjivo ovjek sa svojim dje-
latnostima. Pri tome ne treba iskljuiti mogunost da do oneienja doe i zbog
13
' Iz tzv. Brundtland izvjea svjetske komisije za okoli i razvoj iz 1987.
38
Ta opirna definicija prvotno je bila usvojena u jednoj preporuci iz 1974. Organizacije za
ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), a potom je predviena i u nekim meunarodnim ugovo-
rima. Prema lanku 1. rezolucije pod naslovom Okoli" to ju je Institut za meunarodno pravo
usvojio u 1997, ... koncept okolia ukljuuje abiotike i biotike prirodne izvore, napose zrak,
vodu, tlo, faunu i floru, kao i interakciju izmeu tih faktora. On takoer ukljuuje karakteristine
aspekte krajolika"
396 Meunarodna zajednica
prirodnih sila. Ako je ono otklonjivo, npr. ako u neki vodeni tok koji prolazi kroz
vie drava prodru slane vode, zainteresirane drave mogu sklopiti sporazum o sa-
naciji voda te rijeke, iako pri tome ne postoji odgovornost ni jedne drave za samo
oneienje.
Unato tomu to je ovjeanstvo svakim danom i sve vie svjesno kobnih
posljedica oneiivanja okolia za ovaj i za budue narataje stanovnika naega
planeta, nije u izgledu postizanje nekoga sveobuhvatnog globalnog meunarod-
nog ugovora koji bi se odnosio na sve aspekte oneienja okolia i biosfere". Na
vidiku nije nita slino neemu poput Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982,
koja je kodificirala gotovo sva pitanja te grane meunarodnoga prava. Ali dio
XII. te konvencije posveen je zatiti i ouvanju morskoga okolia i prua nuan
pravni okvir, uz iskaz nekih openitih naela iz te oblasti.
Jo ne postoji ni neka specijalizirana ustanova UN-a ili druga stalna i uni-
verzalna meudravna organizacija koja bi se sustavno bavila zatitom okolia
i koja bi dravama predlagala nacrte ugovora ili bi im ak nametala mjere u
tome pogledu.
Uz brojne diplomatske konferencije o pojedinim pitanjima, u 1972. i 1992.
odrane su dvije konferencije UN-a o okoliu, prva u Stockholmu, a druga u
Rio de Janeiru. Na tim dvjema konferencijama usvajani su brojni i opseni do-
kumenti koji izraavaju elje, konstatacije stanja, preporuke, standarde, neob-
vezne planove, budue akcije i si. Samo neki od zakljuaka iz dviju usvojenih
deklaracija potaknuli su razvoj pravila opega meunarodnog prava iz te oblasti
Umjesto meunarodne organizacije, Konferencija odrana u Stockholmu
utemeljila je Program Ujedinjenih nacija o okoliu {United Nations Environmen:
Progmmme - UNEP), s Upravljakim vijeem i malim Tajnitvom koje koordi-
nira sve planove UN-a, prua savjete meunarodnim organizacijama, osigurava
suradnju svjetskih znanstvenika i predlae srednjorone i dugorone planove
akcije UN-a.
Zakljuak je, dakle, da danas postoji obilje meunarodnih instrumenata,
ukljuujui konvencije, koji na nesustavan nain pokuavaju regulirati sprjea-
vanje, kontrolu, umanjivanje ili otklanjanje posljedica oneienja nekoga pro-
stora iz razliitih izvora. Ta mnoina instrumenata odraava nekoordiniranost
meunarodne akcije, s obzirom na to da dolazi bilo do njihova preklapanja i
nekoherentnosti bilo do znatnih praznina u pravnom ureenju.
Moda su u tome najsveobuhvatnije konvencije o zatiti i ouvanju morsko-
ga okolia. Drugi ugovori ili akti odnose se na zatitu neke meunarodne rijeke
ili su regionalnoga znaenja i odnose se na neki dio svijeta. Ali za zatitu atmos-
fere prijeko su potrebni univerzalni instrumenti i volja svih drava svijeta da
preuzmu nune obveze, kao i njihova volja da ih savjesno izvravaju.
47. PRAVNA PITANJA MEUNARODNE ZATITE OKOLIA 397
Jedan od rijetkih ugovora koji predviaju odgovornost drava za rizik jest Kon-
vencija o tetama poinjenima od svemirskih objekata, potpisana u Londonu, Mo-
skvi i Washingtonu 29. oujka 1972. Ta konvencija razrauje naelo iz lanka VII.
Ugovora iz 1967. (v. infra, 66). Za svaku tetu koju lansirani objekt nanese na po-
vrini zemlje ili zrakoplovu u letu, odgovornost drave koja je lansirala taj objekt ili
s ijega je teritorija on lansiran, jest apsolutna i objektivna. Ali za svaku drugu tetu
nanesenu drugom lansiranom objektu ili osobama koje se nalaze na tim objektima,
odgovornost nastupa samo ako se dokae njezina pripisivost" dravi u pitanju.
Kako smo naveli, arbitrana presuda Trail Smelter iz 1941. navodi, meu
ostalim, kao osnovu odgovornosti drave za oneienje: (i) nastalu tetu i (ti)
da je ta teta nanesena imovini i osobama na podruju druge drave, tj. neki
gubitak imovine.
Izloili srno ve openitu tenju izraenu u Nacrtu pravila o odgovornosti dr-
ava Komisije za meunarodno pravo, da odgovornost nastupa poradi samoga
meunarodno protupravnoga djela i neovisno o tome je li zaista nastupila teta
(v. supra, 44, pod 1). Taje tendencija izraena i u lanku 1(4). Konvencije UN-a
o pravu mora iz 1982. u kojemu se oneienje morskoga okolia" definira kao:
izravno ili neizravno po ovjeku unoenje tvari ili energije u morski okoli...
koje uzrokuje ili moe uzrokovati... kodljive posljedice..."
Mogue je da e se ope obiajno meunarodno pravo o pravu okolia ra-
zvijati u tome pravcu. Ali ope pozitivno pravo o odgovornosti drava u toi
oblasti jo zahtijeva, kao uvjet nastanka meunarodne odgovornosti, nastanak
stvarne tete ili kodljivih posljedica. Nuno je uz to da je prekoraen izvjestan
prag nastale tete. On se u nekim ugovorima oznauje time da poinjena teta
mora imati ozbiljne posljedice".
Posljednji uvjet nastanka tete bio bi prema arbitrai Trail Smelter gubitak
neke imovine. Taj je koncept u modernim meunarodnim instrumentima ve-
oma proiren. On ukljuuje takoer tetu {harm) nanijetu ivim izvorima ili
ekosustavu. Spomenuti lanak 1(4). Konvencije o pravu mora iz 1982. tu, meu
ostalim, ukljuuje: pogoranje kakvoe morske vode za upotrebu i umanjenje
ljepota prirode". lanak 1(2). Beke konvencije o ozonskom omotau iz 1985.
definira kodljive posljedice {adverse effects) na tome omotau kao promjene
u fizikom okoliu, ukljuujui promjene klime koje imaju znaajne pogubne
uinke na ljudsko zdravlje ili na sastav, prilagodljivost {resilience) i produktiv-
nost prirodnoga i upravljanog ekosustava, ili na materijale upotrebljive za o-
vjeanstvo". Time se tipovi poinjene tete jasno proiruju preko tete poinjene
na imovini. Ali ostaje nerijeeno pitanje odgovornosti za tetu nanijetu prirodi
koju nije mogue financijski procijeniti (v. supra, 45. pod 4).
47. PRAVNA PITANJA MEUNARODNE ZATITE OKOLIA 401
1
Vidi tekst - 1LM 1993, No. 5, pp. 123-1246.
404 Meunarodna zajednica
U ovome odjeljku izloili smo neka openita pravila i naela koja trebaju pomoi
pri analizi neke konvencije ili drugoga instrumenta o zatiti okolia. U odgovara-
juim odjeljcima bit e jo posebno rijei o ouvanju okolia na vodenim tokovi-
ma {injra 64, pod 4) i o oneienju atmosfere (infra 65, pod 6). Pojedinosti o
graanskoj odgovornosti za oneienje mora s brodova predmet su prouavanja
pomorskog privatnoga prava.
141
Cf, Annuaire de ['Institut de Droit International, 1997, Sessionde Strasbourg, vol. 67-1, p. 349.
Vidi takoer, ibid., pp. 319-321.
405
C MEUNARODNE ORGANIZACIJE
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Odnos ope i regionalnih organizacija" JRMP 1969, br. 2, str. 251-254; O.
RAI - V. DIMITRIJEV1: Meunarodne organizacije, tree izdanje, Beograd, 1980, 324
str.; D. H. BOWETT: The Law oj International Institutions, London, 1982, 431 p.; Benedetto
CONFORTI: Le Nazioni Unite, Quinta edizione, Padova, 1994, 328 p.; Oscar SCHACHTER:
,United Nations Law",AJIL 1994, No. 1, pp. 1-23.
L. M. GOODRICH - E. HAMBRO: Charterofthe United Nations, Commentary and Documents,
Second Edition, London, 1949, 710 pages: J.-P. COT - A. PELLET (ed.): La Charte des Nations
unies, Commentaire article par article, 2e edition, Pari, 1991,1571 pages.
nije specijalizirana, ne bi mogle sklapati pravne poslove, donositi zakljuke ili traiti
savjetodavna miljenja od Hakoga suda, u oblastima koje nisu dio njihovih nadle-
nosti, ciljeva i funkcija, ukljuujui tu tzv. implicitne nadlenosti koje im u njihovim
ugovor ima-ustavima ne moraju izrijekom biti povjerene (v. infra, 49).
Ope" su organizacije, dakle, sve one ija nadlenost nije usko specijalizira-
na. Prije Drugoga svjetskog rata to je bila Liga naroda. Danas je najbolji primjer
takve ope organizacije Organizacija ujedinjenih nacija. AH to su i neke regio-
nalne organizacije poput Organizacije amerikih drava, Afrike unije i Vijea
Europe (za razliku od Europske unije).
Naprotiv, specijalizirane su organizacije sve one koje su svojim ugovorom--
ustavom ovlatene da djeluju u nekoj uoj -specijaliziranoj - oblasti. To su
danas sve specijalizirane ustanove (agencije) Ujedinjenih nacija poput Meu-
narodne organizacije rada, Meunarodne organizacije za civilno zrakoplov-
stvo (ICAO), Meunarodne unije za telekomunikacije (ITU), Meunarodnoga
monetarnog fonda (IMF), Organizacije UN-a za prosvjetu, znanost i kulturu
(UNESCO) i dr.
lanstvo u nekim specijaliziranim organizacijama ogranieno je na krug
drava ili na regiju, poput npr. Unije za meunarodni prijevoz eljeznicama
(CIM), koja je europskog znaenja, ili Zajednike organizacije za borbu protiv
skakavaca i ptica tetoina, koja obuhvaa nekolicinu afrikih drava.
3. Prema prostornom vrenju djelatnosti i po lanstvu, postoje univerzalne
i regionalne organizacije. Donedavno nijedna organizacija nije u svoje lanstvo
okupila doslovno sve drave svijeta. Ali se tome idealu sasvim pribliila Organiza-
cija ujedinjenih nacija, koja danas okuplja sve openito priznate suverene drave
svijeta, s jedinim izuzetkom Drave Vatikanskoga Grada. Sasvim slino je s Me-
unarodnom unijom za telekomunikacije (ITU), Svjetskim potanskim savezom
(UPU), Svjetskom meteorolokom organizacijom (WMO) te nekim drugima.
Univerzalnim organizacijama nazivamo zapravo sve one kojima je cilj oku-
piti sve drave svijeta i koje su, dakle, otvorene dravama iz svih dijelova naega
planeta. Meu ostalima, njima pripadaju sve specijalizirane ustanove Ujedinje-
nih nacija.
Regionalne organizacije obuhvaaju ui krug drava. One su pod odreenim
uvjetima otvorene na pristup zemljama iz odreene regije ili subregije. Ali i taj
pojam treba uzeti uvjetno. Najtipinije regionalne organizacije jesu Organi-
zacija amerikih drava i Afrika unija. Ali neki pisci u tu skupinu svrstavaju i
Sjevernoatlantski savez, koji u svome lanstvu ima zemlje od Sjedinjenih Ame-
rikih Drava i Kanade do Grke i Turske. Organizacija za europsku sigurnost i
suradnju (OESS) obuhvaa, osim europskih zemalja, Sjedinjene Amerike Dr
ave i Kanadu te drave sljednice bivega Sovjetskog Saveza iz sredinje Azije.
48. POJAM, PRAVO I PODJELA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA 411
Bibliografija
Finn SEYERSTED: Objective International Personality of Intergovernmental Organizations,
Copenhagen, 1963, 112 pages; ura NTNI: Suverenost i meunarodne organizacije", JRMP
1969, br. 3, str. 356-370; Obrad RAI: Nove tendencije u razvoju meunarodnopravnog
subjektiviteta meunarodnih organizacija" JRMP i9S7br. 1-2, str. 168-183.
Kako smo prije naveli, subjekt meunarodnoga prava jest svatko tko u me-
unarodnom pravnom poretku ima pravnu i djelatnu sposobnost (supra, 29).
Dugo u znanosti nisu bila usuglaena gledita, naroito u pojedinostima, o
tome jesu li uope, u kojoj su mjeri i koje su meunarodne organizacije subjekti
meunarodnog prava. Pisci koji su meunarodnu osobnost poistovjeivali sa
svojstvima drave koja ima teritorij, stanovnitvo i suverenu vlast dolazili su do
zakljuka da meunarodne organizacije nisu posebni subjekti meunarodnog
prava. Oni su smatrali da su one tvorevine suverenih drava, a volja tih organi-
zacija prema njihovu je miljenju volja njihovih drava lanica.
Polazei od tih gledita, ali u elji da bi doli do zakljuka da su meunarod-
ne organizacije ipak meunarodnopravni subjekti, neki su pisci olako pridavali
naddravne znaajke i onim organizacijama koje ih stvarno nisu imale. U razdo-
blju do Drugoga svjetskog rata drugi su pisci za subjekte meunarodnoga prava
priznavali Europsku dunavsku komisiju i Komisiju za tjesnace ustanovljenu Mi-
rovnim ugovorom s Turskom iz Lausanne iz 1923. za Bospor i Dardanele koja
je djelovala do 1936. U tim organizacijama prepoznali su neka obiljeja vrenja
vlasti na odreenom prostoru.
Nepravilno bi bilo sasvim poistovjeivati meunarodne organizacije s pravnim
osobama prema unutarnjem pravu. Ali se tu namee analogija: ako temeljni subjekti
unutarnjega prava - fizike osobe - mogu svojom voljom stvarati neke organizacije
koje stjeu svojstvo pravnih osoba, dakle svojstvo subjekata unutarnjega prava, a
koja nemaju svojstva ovjeka, na slian nain i vie drava koje su subjekti meu-
narodnoga prava moe stvarati novi subjekt - meunarodnu organizaciju - koja
nema kvalitete drave.
Juraj Andrassv s pravom je istaknuo da - dok su meunarodne organizacije bile
rijetke i dok su vrile ograniene zadatke, moglo se u njima gledati umjetne tvore-
vine, nastale sporazumom drava, samo s onim ovlastima koje su im sporazumom
dane. Danas su, kako smo ve istaknuli, meunarodne organizacije veoma brojne i
one vre nezamjenljivu djelatnost na polju meunarodne suradnje.
Pod pritiskom tih realnosti morala su se mijenjati i gledita o meunarodnoj
organizaciji kao samostalnom subjektu meunarodnog prava - nositelju pravne i
49. MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI... 413
142
Cf., Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 60.
m
Cf, O. RAI - V. DIMITR1JEVI: Meunarodne organizacije, tree izdanje, Beograd, 1980,
str. 37-39.
414 Meunarodna zajednica
Naime, kao to suverene drave mogu meusobno sklapati pravne poslove (kon-
trakte) juregestionis, koji se ne ravnaju po meunarodnom pravu i nisu meunarodni
ugovori, bila je nekolicina primjera stvaranja od nekoliko drava zajednikih tijela
radi obavljanja njihovih zajednikih gospodarskih djelatnosti (npr. Meunarodno
vijee za kositar i Arapska organizacija za industrijalizaciju). Ako neko takvo tijelo
nije priznato kao subjekt meunarodnoga prava i nije utemeljeno ak ni kao trgova-
ko drutvo prema pravu neke od njegovih drava lanica, ono iskljuivo djeluje kao
agent tih drava. Drave lanice snose svu odgovornost glede njegovih neizmirenih
obveza prema treima.
Inae, po pravilu svaka istinska meunarodna organizacija sama snosi odgo-
vornost za obveze koje je stvorila prema treima. Pitanje snose li, uz organizaciju,
supsidijarnu odgovornost i njezine drave lanice, rjeava se temeljem pravila or-
144
ganizacije u pitanju.
144
Vidi pojedinosti u rezoluciji Instituta za meunarodno pravo Pravne posljedice za drave la-
nice uslijed neizvravanja obveza po meunarodnim organizacijama prema treima" Annuaire
de {'Institut de Drolt International 1996, Session de Lisbonne, Vol. 66-11, pp. 444-452.
416 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Nguyen QUOC D1NH: Les privileges et immunites des organisations internationales d'apres les
jurisprudences nationales depuis 1945", Annuairefranqais de droit International, 1957, pp. 55-78.
li>
Notifikacijom o sukcesiji Hrvatska je postala strankom Konvencije o privilegijima i imunite-
tima UN-a iz 1946. i Konvencije o privilegijama i imunitetima specijaliziranih ustanova UN-a
iz 1947. V. Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori", br. 12/1993, pod 19. i 20.
Pristupila je i Opemu sporazumu o privilegijima i imunitetima Vijea Europe s protokolima.
50. PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH ORGANIZACIJA... 417
Bibliografija
ura POPOVI: Liga naroda, njen postanak, ureenje i rad, Beograd, 1930, 298 str.; Juraj
ANDRASSY: Liga naroda - njezino ustrojstvo i djelovanje, Zagreb, 1931,232 str.; ,,La souverainete
et la Societe des Nations" RCADI1937, Tome 61, pp. 641-761; Petar MANGOVSKI: Stvaranje
Organizacije ujedinjenih nacija" JRMP 1962, br. 3, str. 409-422; Dragovan EPI: Konferencija
UN o meunarodnoj organizaciji u San Franciscu (24. IV - 26. VI. 1945)" Naa zakonitost, 1965,
br. 4, str. 275-301; Branko VUKMIR: Pretee i osnivanje Organizacije Ujedinjenih naroda"
Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 19-44.
147
Vidi saet opis drugih takvih planova, Charles ROUSSEAU: Droit Internationalpublic, tome
II, pp. 455-461. Vidi takoer, Arthur NUSSBAUM: A Concise Historj ofihe Law ofNations, New
York, 1950, pp. 135-136,142.
51. PRETEE I OSNIVANJE UJEDINJENIH NACIJA 423
3. Liga naroda {1920 - 1946) {League ofNations, Societe des Nations). Iz-
bijanjem Prvoga svjetskog rata sustav ravnotee snaga pretrpio je neuspjeh.
U tijeku toga rata, za koji se u poetku pretpostavljalo da e trajati kratko, na-
poredo s porastom ljudskih rtava i materijalnih gubitaka rasla je spoznaja o
potrebi ustanovljenja dugotrajnije svjetske organizacije sa stalnim organima
radi odranja trajnoga mira.
Razvoju te ideje o sustavu kolektivne sigurnosti, nasuprot ravnotei snaga,
mnogo je pridonio predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Woodrow Wil-
son. Po okonanju toga rata na Versailleskoj mirovnoj konferenciji 1919. dolazi
do sklapanja Pakta Lige naroda, iji je tekst bio uklopljen u Versailleski i druge
mirovne ugovore s pobijeenim dravama. Ali, suprotno oekivanjima, domo-
vina Woodrowa Wilsona - Sjedinjene Amerike Drave - nije nikada postala
njezinim lanom. Naime, Senat te zemlje odbio je ratificirati mirovne ugovore.
Liga je naroda bila prva moderna organizacija. Glavna joj je svrha bilo ou-
vanje mira u svijetu. Imala je tri stalna organa. Skuptina se sastojala od pred-
stavnika svih njezinih drava lanica. Vijee Lige sastojalo se od predstavnika
Glavnih saveznikih i udruenih sila iz Prvoga svjetskog rata te od predstavnika
etiriju drugih drava lanica Lige koje je birala Skuptina na rok koji je ona
odreivala. Poslije se broj nestalnih lanova poveavao do devet. Vijee je uz
suglasnost veine u Skuptini imenovalo i svoje nove stalne lanove.
S obzirom na to da su Sjedinjene Amerike Drave izostale iz lanstva Lige,
prvobitno su stalne lanice Vijea bile Britanija, Francuska, Italija i Japan. U 1926.
za stalnu je lanicu primljena Njemaka. Godine 1933. Japan i Njemaka napustili
su Ligu. Za stalnoga lana potom je izabran Sovjetski Savez, koji je tamo ostao do
pred konac 1939, kada je iz Lige iskljuen zbog agresije na Finsku. Prije toga, u 1937,
Ligu je napustila Italija. Nakon neuspjeha u sprjeavanju agresije, Ligu su naputale
i neke druge drave iz Europe i Latinske Amerike.
Skuptina i Vijee imali su nerazgraniene nadlenosti o svim pitanjima koja
su dirala u svjetski mir. U oba ta organa odluke su se u naelu morale usvajati
jednoglasno.
424 Meunarodna zajednica
toga datuma i njezina stupanja na snagu 24. listopada, 16. srpnja u tajnosti je izvr-
en uspjean pokus eksplozije atomske bombe. Takve su bombe potom baene na
Hiroimu 6. i na Nagasaki 9. kolovoza. Japan je kapitulirao 3. rujna 1945, to je bio
konac Drugoga svjetskog rata.
Utrka u nuklearnom i raketnom naoruanju koja je uslijedila, razdvojila je o-
vjeanstvo na dva neprijateljska bloka: na Sovjetski Savez sa svojim malobrojnim
saveznicima te na zapadne sile i ostale neovisne drave. Povelja UN-a nije predvi-
ala takav razvoj. Vijee sigurnosti iz svoje je nadlenosti moglo donositi odluke
prema glavi VII. Povelje, samo prethodnim usuglaavanjem stavova svih njegovih
pet stalnih lanica. To sueljavanje dovelo je do estoga pribjegavanja vetu, preteito
Sovjetskog Saveza, da bi se sprijeilo preglasavanje. Povelja izriito ne predvia
pravo veta, nego jednoglasan nastup velikih sila. Ali kada se god ta jednoglasnost
ne postigne, kolektivna akcija UN-a postaje nemogua.
Nakon to je 1. listopada 1949. u Pekingu ustanovljena nova vlada Narodne Re-
publike Kine, zapadni blok je sve do 1971. sprjeavao da ona zauzme mjesto Kine
u UN-u, a napose u Vijeu sigurnosti. U tome dugakom razdoblju Kina je bila
neadekvatno zastupljena s nacionalistikom vladom s Tajvana. Vlada u Pekingu do
danas nije uspjela taj otok uklopiti u podruje pod svojom kontrolom. Posljedica
toga neadekvatnoga predstavnitva jedne od velikih sila bila je da Vijee sigurnosti
nije uope vrilo svoje nadlenosti i odgovornost u sukobu u Vijetnamu, i to od
1954. do 1975. godine.
Od polovice pedesetih godina blokovsku podjelu Istoka i Zapada te opasnost
od izbijanja nuklearnoga sukoba nastojao je ublaiti Pokret nesvrstanih zemalja.
Osnivai i istaknuti lanovi toga pokreta bili su biva Jugoslavija, Indija, Egipat te
potom Indonezija i neke druge drave. Kao rezultat procesa dekolonizacije taj je
pokret zadobio veinu u Opoj skuptini.
Najvei dio tih politikih tekoa otklonjen je tek polovicom osamdesetih godina
stupanjem Mihaila Gorbaova na elo vladajue Komunistike partije u Sovjetskom
Savezu. Otada Sovjetski Savez, a po njegovu raspadu koncern 1991. i Ruska Federa-
cija, vode politiku suradnje s ostalim stalnim lanicama Vijea sigurnosti. Mijenja
se i odnos u toj zemlji prema ljudskim pravima i nadlenostima Meunarodnoga
suda te drugih nepristranih sudskih i arbitranih tijela u rjeavanju meunarodnih
sporova. Ali, naravno, ni ti odnosi nisu uvijek lagani i bez razmirica.
Time je kolektivna oruana akcija Vijea sigurnosti u skladu s propisima Povelje
postala moguom protiv agresije Iraka na Kuvajt poetkom 1991. Ali kolektivne
mjere UN-a potom doivljuju propast u unutarnjem sukobu u Somaliji izmeu 1992.
i 1994, a napose u Bosni i Hercegovini. DavtonskI sporazum sklopljen je koncem
1995. izvan Svjetske organizacije, a nadgledanje mira najprije je povjereno trupama
pod vodstvom NATO-a te potom onima Europske unije. Danas se kolektivne akcije
npr. na Kosovu smiljaju u suradnji Sjedinjenih Amerikih Drava, Europske unije
i Ruske Federacije.
Neko su intelektualci polagali silne nade u Ujedinjene nacije. U njima su gledali
sredite budue integracije cijelog svijeta te postupne evolucije nedemokratskih su-
51. PRETEE I OSNIVANJE UJEDINJENIH NACIJA 427
Bibliografija
Nathan FEINBERG: L'admission de nouveaux membres a la S.d.N. et a l'O.N.U" RCADI1952-
tome 80, pp. 293-393; Unilateral Withdrawal from the UN" The Indonesian Intermezzo" AJIl
1967, pp. 182-219; E. SCHWELB: ,,WithdrawaI of the U. N" ibid., pp. 661-672; Yehuda BLUM:
Erodingthe United Nations, The Hague, 1993, 304 p.
Uz te etiri zemlje i pet stalnih lanica Vijea sigurnosti, iskonske lanice UN-a
bile su sljedee drave: Australija, Belgija, Cehoslovaka, Dominikanska Republika
Grka, Gvatemala, Haiti, Honduras, Jugoslavija, Junoafrika Unija, Kanada, Kosta-
rika, Kuba, Luksemburg, Nikaragva, Nizozemska, Norveka, Novi Zeland, Panama,
Poljska, Salvador, Bolivija, Brazil, ile, Ekvador, Egipat, Etiopija, Irak, Iran, Kolum-
bija, Libanon, Liberija, Meksiko, Paragvaj, Peru, Saudijska Arabija, Sirija, Turska,
Urugvaj, Venezuela, Argentina i Danska.
lanak 4(2). Povelje potom predvia: Svaka se takva drava prima u lan-
stvo Ujedinjenih nacija odlukom Ope skuptine na preporuku Vijea sigur-
nosti" Iz politikih razloga nakon osnutka UN-a veoma je brzo izbio spor o
tumaenju lanka 4.
U gornjemu savjetodavnom miljenju Sud je zakljuio da drava lanica koja je
pozvana da se izjasni glasovanjem, bilo u Vijeu sigurnostibilo u Opoj skuptini
o primanju nove drave u lanstvo, nema pravo vezivati svoj pristanak uvjetima
koji nisu izriito predvieni u stavku 1. lanka 4. Takva drava naroito ne smije
svoj pozitivan glas uvjetovati primanjem u lanstvo i drugih drava zajedno s tom
dravom (p. 65).
AH je u novomu savjetodavnom miljenju iz 1950. o Nadlenosti Ope skuptine
o primanju neke drave u lanstvo UN-a Sud precizirao da Opa skuptina nema
pravo primiti novu lanicu ako Vijee sigurnosti nije preporuilo njezino primanje,
bilo stoga to odnosna drava (u njemu) nije dobila dovoljan broj glasova bilo stoga
to je neka stalna lanica glasovala protiv (p. 10.)-
VI. i lanku 52. stavak 1. (lanak 27(3)). To znai da se bez pristanka bilo kojega
stalnoga lana ne moe usvojiti ni jedna odluka u tome organu, koji je prven-
stveno odgovoran za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti (lanak 24(1)).
Tekst Povelje, dakle, predvia jednoglasnost svih pet stalnih lanova pri donoe-
nju odluka i preporuka u Vijeu sigurnosti. Ipak se od poetka njegova rada taj propis
tumaio tako da uzdravanje od glasovanja (ili odsutnost) nekoga stalnog lana ne
sprjeava usvajanje odluke ako je za nju glasovalo najmanje devet lanova. To speci-
jalno obiajno pravilo potvreno je u savjetodavnom miljenju Meunarodnog suda
o Namibiji iz 1971. (v. supra, 12, pod (c)). Ali se nikakva odluka ne moe donijeti
ako je neka stalna lanica glasovala protiv nje, tj. ako je uloila veto.
Putem tzv. dvostrukog veta stalna lanica moe sprijeiti donoenje ak i
odluke
koja pripada u pitanja postupka. Ako ona postavi pitanje o tome je li neko pitanje
proceduralno ili ne, odluka o tome donosi se kao da se radi o sutinskom (bitnom)
pitanju. Ipak, prema Poslovniku Vijea sigurnosti, njegov predsjednik moe odluiti
da je neko pitanje proceduralne naravi ako tu njegovu predsjedniku odluku" podri
bilo kojih devet lanova toga organa.
Stalna lanica moe izbjei i dunost da se uzdri od glasovanja u sporovima
kojih je stranka. Neki takav spor ona sama moe okvalificirati situacijom" za koju
taj izuzetak nije predvien.
Posebna prava stalnih lanova Vijea sigurnosti ne mogu se mijenjati ili doki -
dati bez njihova pristanka. U lanku 108. propisano je da izmjene Povelje stupaju
na snagu za sve lanove UN-a kada ih dvije treine lanova, ukljuujui sve stal-
ne lanove Vijea sigurnosti" ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima.
Stalna lanica praktino ne moe biti ni iskljuena iz UN -a jer prema lanku
6. Povelje za to treba prijedlog Vijea sigurnosti, koji ona t amo moe svojim
vetom sprijeiti.
Stalne lanice mogu sprjeavati ili ometati donoenje ne samo odluka koje
spadaju u nadlenost Vijea sigurnosti nego i onih za koje je potrebna preporuka
toga organa, npr. o primanju neke drave u lanstvo u UN -a. Njihovi dravljani
redovito se biraju za lanove Meunarodnoga suda u Den Haagu. Velike sile uz
to imaju osiguran poseban poloaj u izvrnim organima veine specijaliziranih
ustanova UN-a.
Otkada djeluje UN, traje rasprava o tome je li taj posebni poloaj drava lanica
Vijea sigurnosti opravdan ili ne. Sigurno je da on nije u skladu s naelom suverene
jednakosti svih drava lanica UN-a, koje je inae osigurano pri glasovanju u Op-
oj skuptini. Tamo svaka drava lanica ima samo po jedan glas. Ali tijela od 19 i
vie predstavnika drava lanica teko da su u stanju donositi djelotvorne odluke
u izvanrednim situacijama. Uz to, razlike izmeu najmanjih i najmnogoljudnijih
drava lanica postale su previe velike.
434 Meunarodna zajednica
S druge strane, direktori) pet velikih sila pobjednica u Drugome svjetskom ratu.
koji je okonan prije vie od pola stoljea, imao bi smisla tek kada svaka od njih ne b:
zloupotrebljavala svoj posebni poloaj u egoistine svrhe. Ali je od polovice osamde-
setih godina prologa stoljea takvih primjera manje negoli u doba hladnoga rata.U
naporima za temeljitim izmjenama Povelje poloaj stalnih lanica Vijea sigurnosti
za sebe trae ujedinjena Njemaka, Japan, ali i Indija, Brazil i neke druge drave. Jo
nije na vidiku rjeenje toga problema.
Vie je drava odbijalo plaati svoje lanske udjele ili njihov dio iz politikih
razloga. U ezdesetim su godinama Francuska, Belgija, Sovjetski Savez i neke druge
zemlje odbijale snositi svoj dio trokova za trupe UN-a u Kongu jer su tamo bile
upuene temeljem rezolucija Ope skuptine, a ne odlukama Vijea sigurnosti pre-
ma glavi VII. Povelje. Neplaanje udjela Sjedinjenih Amerikih Drava kroz vie
godina u novije vrijeme dovelo je UN na rub financijske propasti. Ta zemlja trai
krupne promjene u organizaciji golemog i skupoga birokratskog aparata. Ali ni u
jednom od tih sluajeva nije bilo volje da se na te drave primijeni lanak 19. Povelje.
Ako bi, dakle, neka drava neianica odbila potovati neku takvu rezoluciju Vijea
sigurnosti (to inae nije njezina pravna obveza), Organizacija i njezine drave la-
nice mogu je na to prisiliti kao savez drava koji je sebi prisvojio pravo da odrava
meunarodni mir i sigurnosti.
vicarska je i prije 2003. dragovoljno izvravala ekonomske sankcije koje je Vijee
sigurnosti usvajalo protiv nekih drava. Ta bi se pitanja, meutim, mogla ubudue
nametnuti ako bi po primjeru iz prakse u predratnoj Ligi naroda neke jake drave
napustile UN,
Poput nekih oslobodilakih pokreta, dravama nelanicama moe se priznat;
poloaj promatraa u Opoj skuptini. Taj poloaj danas ima samo Sveta Stolica,
koja u New Yorku ima svoju stalnu promatraku misiju.
53. ORGANI UJEDINJENIH NACIJA 437
Bibliografija
Olga UKOVI: Poloaj i uloga generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Beograd, 1967, 296
str.; Z. M. KLEPACKI: The Organs of International Organizations, The Hague, 1978,138 p.; M.
MAEIN-BOSCH: Votes in the UN General Assembly, The Hague, 1997, 237 p.
jeta ako potvruju naela opega obiajnog prava ve na snazi, ili ako se naela
potvrena u njima naknadno transformiraju u to pravo. Po pravilu, premda
nedosljedno, te rezolucije nose naziv deklaracija (v. supra, 9, pod 4).
Odluke Ope skuptine ,,o vanim pitanjima" donose se dvotreinskom ve-
nom lanova koji su prisutni i glasuju. Uzdravanje od glasovanja i odsutnost
438 Meunarodna zajednica
sigurnosti povea te da poloaj njegovih stalnih lanica dobiju neke drave poput
Njemake, Japana, Indije, Brazila i dr.
Vijee sigurnosti ureeno je tako da moe neprestano djelovati i po potrebi
se sastajati u svako doba. U tu svrhu svaki njegov lan mora uvijek imati svoga
predstavnika u sjeditu UN-a.
To danas nije problem jer sve drave lanice i nelanice imaju svoje stalne misije
pri UN-u u New Yorku i enevi, a mnoge i u Beu. Stoga je mogue sazivati i Opu
skuptinu u hitna izvanredna zasjedanja u roku od 24 sata.
Funkcija predsjednika Vijea sigurnosti mijenja se svakoga mjeseca prema
abecednom redu svih njegovih drava lanica.
Glavna je nadlenost - i odgovornost - Vijea sigurnosti odravanje me-
unarodnoga mira i sigurnosti (lanak 24(1). Povelje). Kada ono utvrdi da je
u nekom dijelu svijeta dolo do prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije
(glava VII. Povelje), ono moe, osim preporuka, donositi i obvezujue odluke
za sve drave lanice (vidi pojedinosti infra, 85, pod 2).
Ono tumai tu svoju nadlenost toliko iroko da je rezolucijom 827. od 25. svib-
nja 1993, na temelju glave VII. Povelje, ustanovilo Meunarodni kazneni tribunal
za bivu Jugoslaviju sa sjeditem u Den Haagu. U uvodu te rezolucije ustanovljeno
je da masovno i teko krenje humanitarnoga prava u bivoj Jugoslaviji, uzimajui u
obzir izvjea o rasprostranjenim ubojstvima, masovnim, organiziranim i sustavnim
zatoenjima i silovanju ena te o nastavljanju prakse etnikoga ienja" ukljuujui
prisvajanje i dranje teritorija, znae prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti. Iz
slinih razloga, takoer temeljem glave VII. Povelje, rezolucijom 955 od 8. studenoga
1994. ustanovljenje Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu.
Osjetno ogranienije ovlasti od gornjih Vijee sigurnosti ima u mirnom rje-
avanju sporova prema glavi VI. Povelje te prema glavi VIII., koja se odnosi na
regionalne sporazume ili ustanove (infra, 84). Dok su postojala starateljska
podruja, ono je imalo i nadlenost iz glave XII. Povelje, koja se odnosila na
meunarodni sustav starateljstva, a u vezi s tzv. strategijskim podrujima"
Uz gornje, Vijee sigurnosti preporuuje Opoj skuptini primanje, suspen-
ziju i iskljuenje drava iz lanstva UN-a te imenovanje glavnoga tajnika. S
Opom skuptinom ono sudjeluje u paralelnom postupku izbora sudaca Me-
unarodnoga suda u Den Haagu.
Kako je navedeno (supra, 52, pod 3), odluke i preporuke o svim pitanjima
osim pitanja postupka donose se veinom od najmanje devet potvrdnih glasova
(prije izmjene Povelje iz 1963. sedam), pod uvjetom da ni jedan stalni lan n
uloi veto, tj. da ne glasuje protiv.
Vijee sigurnosti ustanovljuje svoje pomone organe, ali se moe sluiti i onima
koje je ustanovila Opa skuptina. Poveljom je predvien Odbor vojnoga taba, ko\
53. ORGANI UJEDINJENIH NACIJA 441
u stvarnosti ne djeluje (v. infra, 85, pod 2). Uz njega djeluju Komisija za razoruanje,
Odbor za kolektivne mjere, Odbor za izgradnju mira, Odbor za sankcije, Komisija
protiv terorizma, Odbor strunjaka i Odbor za primanje novih lanova. Osnivaju
se i ad hoc komisije za odreena pitanja poput onih za Indoneziju, Palestinu, Indiju
i Pakistan, Junu Afriku, Angolu, Cipar, Kongo i dr.
Zbog izbijanja hladnoga rata na poetku djelovanja UN-a neuspjeh Vijea si-
gurnosti u vrenju prvenstvene odgovornosti za odravanje meunarodnoga mira i
sigurnosti imao je ozbiljnih posljedica na ukupno djelovanje i na praksu te svjetske
organizacije. Rezolucijom Ujedinjeni za mir" iz 1950. Opa je skuptina nastojala
preuzeti dio njegovih odgovornosti i ovlasti. To je stanje potaklo i neke glavne taj-
nike, napose Daga Hammarskjolda (1953 - 1961}, na aktivniju ulogu. To je takoer
ohrabrilo ustanovljenje vojnih saveza radi kolektivne samoobrane njihovih lanova.
Radilo se najprije o NATO-u ustanovljenom 1949, potom o Varavskom ugovoru
iz 1955. te o nekim drugim savezima, od kojih se do danas odrao samo onaj prvi.
3. Ekonomsko i socijalno vijee.149 Kao to mu i ime naznauje, ono obavlja
znatan dio poslova UN-a u irokom krugu gospodarskih i socijalnih pitanja na
svjetskoj razini.
Ono moe izraivati ili poticati izradu studija i izvjea o meunarodnim eko-
nomskim, socijalnim, kulturnim, odgojnim, zdravstvenim i srodnim predmetima.
Najvie cijenjena njegova djelatnost jest unaprjeenje potovanja i odrava-
nja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve. Sve to je do sada na tome polju
postignuto u krilu UN-a radilo se u okvirima toga glavnog organa svjetske or-
ganizacije i njegovih pomonih organa.
U oblastima svoje nadlenosti Ekonomsko i socijalno vijee moe davati pre-
poruke Opoj skuptini, dravama lanicama te zainteresiranim specijalizira-
nim ustanovama UN-a. Ono moe pripremati nacrte konvencija o predmetima
iz svoje nadlenosti radi podnoenja Opoj skuptini.
Ekonomsko i socijalno vijee organ je koji koordinira djelatnosti svih speci-
jaliziranih ustanova UN-a. Preko njega te ustanove sudjeluju u radu UN-a. Ali
odluke o svim bitnim pitanjima tih odnosa ne donosi ono, nego ih na njegovu
preporuku usvaja Opa skuptina. Te preporuke, meutim, nemaju za Opu
skuptinu nikakav obvezujui znaaj. Stoga u toj vanoj oblasti ono zapravo
djeluje kao neka vrsta pomonog organa Ope skuptine.
Nakon izmjene Povelje iz 1971. Ekonomsko i socijalno vijee sastoji se od 54
drave lanice, koje bira Opa skuptina na razdoblje od tri godine. Pri izboru
se osigurava zastupljenost svih dijelova svijeta. Ono moe pozvati i svaku drugu
149
Prema dananjem standardu hrvatskoga jezika, vjerojatno bi ispravan naziv toga organa bio
Gospodarsko i drutveno vijee" AH Ujedinjene nacije traju dulje od mijena u jezinim standar-
dima njihovih drava lanica te se stoga mi pravnici moramo koristiti ve ustaljenim izrazima.
442 Meunarodna zajednica
dravu lanicu UN-a da bez prava glasa sudjeluje u raspravama o pitanjima koja
se napose tiu njezinih interesa. Odluke se, meutim, donose obinom veinom
glasova lanova koji su prisutni i koji glasuju. Njegova zasjedanja odravaju se
dva puta godinje, u proljee i na jesen, u enevi.
U vrenju svojih irokih nadlenosti Ekonomsko i socijalno vijee osniva
stalne odbore, tzv. funkcionalne komisije, te regionalne komisije.
150
Neko su kao pomoni organi Ekonomskog i socijalnog vijea djelovale Komisija za ljudska
prava, Potkomisija za ljudska prava i zatitu manjina i Komisija za pravni poloaj ena. Opa
skuptina ustanovila je 15. oujka 2006. Vijee za ljudska prava kao svoj pomoni organ. Ono bi
pri sljedeoj izmjeni Povelje moglo postati jednim od est glavnih organa UN-a namjesto Stara-
teljskoga vijea.
53. ORGANI UJEDINJENIH NACIJA 443
Suda sastavni je dio Povelje. Ali se praksa oba ta suda uzima kao jedinstvena. O
svemu ostalom glede toga organa raspravljat e se u sklopu V. dijela ove knjige
0 mirnom rjeavanju sporova i osiguranju mira (infra, 83).
6. Tajnitvo se sastoji od glavnoga tajnika i potrebnoga osoblja. Glavnoga
tajnika imenuje Opa skuptina na prijedlog Vijea sigurnosti. On je najvii
administrativni dunosnik UN-a, ali obavlja i neke vane politike funkcije. S
obzirom na te funkcije, pokazalo se da on kao osoba mora biti prihvatljiv svim
stalnim lanovima Vijea sigurnosti. Ako ne uiva ili ako izgubi to povjerenje,
on ne moe biti uspjean u obavljanju svojih funkcija.
Bit autoriteta glavnoga tajnika lei u lanku 99. Povelje, prema kojemu on
moe upozoriti Vijee sigurnosti na svaki predmet koji bi prema njegovu mi-
ljenju mogao dovesti u opasnost odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.
Ali se on nije esto sluio tom ovlasti.
Pribjegao joj je npr. u 1950, po izbijanju Korejskog rata, u 1960, nakon izbi-
janja krize u Kongu, te u 1979, u doba krize talaca u Iranu.
U praksi je uloga glavnoga tajnika nadmaila propise Povelje. On pokatkad
1 po vlastitoj inicijativi prua dobre usluge dravama strankama nekoga spora
kako bi se rijeila ili ograniila kriza u nekome dijelu svijeta. U mnogim situ
acijama drugi mu organi povjeravaju neke vane funkcije. To je bilo napose u
krizi u Kongu 1960. On je npr. imenovao bivega amerikog diplomata Cvrusa
Vancea za supredsjedatelja Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, koja
je djelovala izmeu 1992. i 1995.
Meu drugim vanim funkcijama, glavni je tajnik organ kod kojega sve lani-
ce UN-a registriraju ugovore koje su sklopile. On ih potom objavljuje u posebnim
svescima (v. supra, 16, infine).
Glavni je tajnik na elu brojnoga administrativnog aparata koji opsluuje sve
glavne i pomone organe UN-a te diplomatske konferencije koje se odravaju u
krilu UN-a.
444 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Obrad RAI: ,,O ugovornoj osnovi odnosa izmeu UN i specijalizovanih ustanova" JRMP196
br. 2, str. 225-233; Odnos Ujedinjenih nacija i specijalizovanih ustanova, Beograd, 1966, 303 str.
lanova. Sastav toga vijea moe biti unaprijed odreen, i to ne samo geograf-
skom distribucijom mjesta nego i nekim drugim uvjetima.
Tako npr. izmeu 32 lana Vijea Meunarodne pomorske organizacije, osam
mjesta pripada dravama koje imaju najvei interes u pruanju brodarskih usluga.
Osam daljnjih mjesta pripada dravama koje imaju najvei interes u meunarodnoj
pomorskoj trgovini. Preostalih esnaest mjesta pripada dravama s posebnim inte-
resom u pomorskom transportu i plovidbi, pri emu valja osigurati zastupljenost
svih podruja svijeta. Slino tomu, i u Vijeu Meunarodne organizacije za civilno
zrakoplovstvo izmeu 30 lanova uvijek moraju biti zastupljene drave koje su u
zrakoplovstvu najvanije i koje najvie sudjeluju u zranom prometu. O sastavu i
strukturi Meunarodne organizacije rada bit e rijei u produetku.
Mnoge specijalizirane ustanove pronale su naine da odluke njihovih orga-
na, koje su u naelu pravno neobvezujue, njihove drave lanice zaista provode
u praksi.
Ustav Meunarodne organizacije rada predvia najprije obvezu svake drave
lanice da u roku od godinu dana (a iznimno 18 mjeseci) podnese konvenciju usvo-
jenu u Organizaciji nadlenim vlastima radi usklaivanja njezina zakonodavstva s
njome ili poduzimanja drugih mjera. Nadalje, svaka lanica preuzela je obvezu pod-
noenja godinjih izvjea Organizaciji o provedbi svih konvencija kojih je stranka.
Organizacija moe poduzeti mjere protiv prekritelja. Usto, drave lanice dune
su u tim izvjeima obavjetavati Organizaciju o stanju njihova zakonodavstva i
prakse i glede konvencija koje one nisu ratificirale te glede preporuka Meunarodne
konferencije rada.
Dat emo veoma kratak pregled svih specijaliziranih ustanova UN-a, kao i Me-
unarodne agencije za atomsku energiju. Cilj toga sumarnoga prikaza jest upozna-
vanje itatelja s bogatstvom i raznovrsnou djelatnosti te obitelji UN-a" a ne stje-
canje nekih strunih znanja o nainu rada svake od tih organizacija. Vie podataka
o ustrojstvu i djelatnostima svake od njih moe se nai na internetu.
2. Meunarodna organizacija rada.131 Osnovana je na Versailleskoj mirovnoj
konferenciji 1919. naporedo s Ligom naroda, sa svrhom da meunarodnim spora-
zumima osigura bolje uvjete rada i poloaj radnika svuda u svijetu. Otada je usvojila
blizu 200 konvencija, od kojih je veina na snazi. Te konvencije obuhvaaju ope
uvjete zapoljavanja i rada, zatitu interesa ena i djece, socijalno osiguranje, odnose
radnika s poslodavcima, propise o sigurnosti na poslu, pravo radnika na organizi-
ranje u sindikate i si.
Sastav organa odlikuje se od svih drugih organizacija. Na Opoj konferenciji
(Meunarodnoj konferenciji rada) svaka drava lanica zastupljena je s po etiri
delegata. Dvojica su predstavnici vlade, trei zastupa radnike, a etvrti poslodavce.
" Vidi - Borislav BLAGOEV: Meunarodne konvencije rada i njihova primena u unutranjem
pravu" JRMP 1961, br. 3, str. 387-411; Budislav VUKAS: Meunarodna organizacija rada i za-
tita prava ovjeka" JRMP 1989, br. 1-2, str. 91-122.
446 Meunarodna zajednica
Bibliografija
ura NINI: UN i regionalne organizacije" JRMP1969, br. 2, str. 182-193; Dimitrije PINDI:
Regionalne organizacije zasnovane na Povelji Ujealinjenih nacija, Beograd, 1978,309 str.; Malcolm
N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 893-908.
1, Pristup problemu. Glava VIII. Povelje UN-a s tri odredbe (lanci 52 - 54),
posveena je regionalnim sporazumima". Odredbama koje su u pojedinostima
nejasne i mogue ih je tumaiti na vie naina, postignut je na Konferenciji u
San Franciscu 1945. prividan kompromis izmeu univerzalistikoga poimanja
svjetske organizacije, koje je prevladalo, i onoga u prilog odreene autonomno-
sti regionalnih organizacija u rjeavanju njihovih vlastitih problema.
Regionalistiki pristup zagovarali su predstavnici zemalja Latinske Amerike i
lan delegacije Sjedinjenih Amerikih Drava senator Arthur H. Vandenberg. U
lanku 52(1). predvia se: Nita u ovoj Povelji ne iskljuuje postojanje regionalnih
sporazuma ili ustanova za rjeavanje predmeta koji se tiu meunarodnoga mira i
sigurnosti, a koji su pogodni za regionalnu akciju, time da su ti sporazumi ili ustano-
ve i njihovo djelovanje u skladu s ciljevima i naelima Ujedinjenih nacija." U stavku
2. predvia se da lanovi UN-a koji sklapaju takve sporazume ili osnivaju takve
ustanove moraju uloiti napore da postignu mirno rjeenje lokalnih sporova... prije
nego to ih iznesu pred Vijee sigurnosti."
U lanku 53(1). propisuje se da Vijee sigurnosti upotrebljava, gdje je pri-
kladno, regionalne sporazume ili ustanove za provoenje prisilne akcije koju je
ono odredilo. Ali, nikakva se prisilna akcija ne poduzima... bez ovlatenja Vijea
sigurnosti..." Uz to, lanak 51. iz glave VII. Povelje potvruje prirodno pravo
kako individualne, tako i kolektivne samoobrane u sluaju oruanog napada..."
Iz odgovarajuih propisa Povelje proizalo bi da su regionalne ustanove pre-
ma njezinoj glavi VIII. one koje obuhvaaju sustave mirnoga rjeavanja sporova
i kolektivnu oruanu akciju njihovih lanica u vrenju njihova prava na kolek-
tivnu samoobranu.
Ali je nakon 1945. dolo do osnivanja brojnih novih organizacija koje nazivamo
regionalnima, a koje nemaju ba sve te znaajke ili se njihova djelatnost u praksi
nije pokazala takvom. S jedne strane, takve su se organizacije pokazale nemonima
u rjeavanju ozbiljnih politikih sporova izmeu svojih vlastitih drava lanica. S
druge pak strane, premda su tekstovi ugovora o vojnim savezima sklopljenih u svr-
hu kolektivne samoobrane protiv mogueg vanjskog agresora u savrenom skladu
s propisima iz Povelje i dunostima koje ona predvia, samo postojanje tih saveza
i njihove akcije u doba hladnoga rata jo su vie slabili prvenstvenu odgovornost
Vijea sigurnosti za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.
450 Meunarodna zajednica
152
Vidi - Ljubomir RADOVANOV1: Postanak Severoatlantskog ugovora" JRMP 1969, br. 2,
str. 153-179.
55. REGIONALNE ORGANIZACIJE I SPORAZUMI... 451
--------------------- .
153
Vidi - ivojin JAZIC: EZ kao organizacija regionalne integracije - suverenost i supranacio-
nalnost"/ftMPi98i,br. 1-2, str. 54-67; Sinia RODIN: Pravni sustav i institucije Evropske zajed-
nice, Zagreb, 1990, 258 str.; Joe VERHOEVEN: Droit de la Communaute europeenne, deuxieme
edition, Bruxelles, 2001, 510 pages; Mathias HERDEGEN: Europsko pravo, Rijeka, 2002, 361 str;
T. C. HARTLEY: Temelji prava Europske zajednice, drugo hrvatsko izdanje, Rijeka, 2004, 497 str.
55. REGIONALNE ORGANIZACIJE I SPORAZUMI... 453
34
Vidi, V. . DEGAN: Meunarodno pravo i meunarodna sigurnost, Pravni domaaj helsins-
kog Zavrnog akta, Sarajevo, 1982, str. 105-146.
454 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Giuseppe SPERDUTI: L'individu et le droit international" RCADI1956, tome 90, pp. 733-849;
Jovica PATRNOGI: Meunarodno regulisanje prava oveka i suverenost", JRMP 1970, br. 1,
str. 41-59; Paul RELJTER: Droit internationalpublic, 6e edition, Pari, 1983, pp. 235-242; Julio A.
BARBERIS: Nouvelles questions concernant la personnalite juridique Internationale" RCADI
1983, pp. 145-187; Nguven QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias
Forteau et Alain Pellet, 8e edition, Pari, 2009, 709-723.
lj6
Sasvim hipotetiki mogli bismo postaviti tvrdnju da ako u svemiru postoje neka druga
razu-mna bia sa sposobnou samostalnoga odluivanja i koja su jednaka u pravima i
dunostima tada bi i izmeu njih mogli postojati pravni odnosi. Ako su organizirani u suverene i
teritorijalne cjeline jednake u pravima i dunostima, izmeu tih cjelina moglo bi postojati neko
medunarod-no pravo poput ovoga na naemu planetu. A ako su ta bia organizirana u neku
jedinstvenu nad-dravnu organizaciju u kojoj bi pojedinci birali predstavnike u vlasti, radilo bi
se o federalnom ili slinom pravu te zajednice. Ali sve dok nema vrstih dokaza o postojanju
takvih razumnih stvorenja, ovi nai navodi nisu nita vie od iste pretpostavke.
56. OVJEK KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA 461
stikim dravama, iji je blok u meunarodnim odnosima prije toga bio osobito
jak, a volja toga bloka nije se mogla olako ignorirati.
Te tendencije proroanski su najavljene i formulirane u rezoluciji Temeljna ljud-
ska prava, osnova obnove meunarodnog prava, to ju je Institut za meunarodno
pravo usvojio na svome prvom zasjedanju nakon Drugoga svjetskog rata u Lausannei
9. kolovoza 1947. Izvjestilac je bio jedan od najveih pravnika toga stoljea Charles
De Visscher iz Belgije.
U preambuli te rezolucije spomenuto je da je nuno prije svega ponovo potvrditi
izvjesna naela koja naroito odgovaraju... zahtjevima pravne svijesti civiliziranih
naroda" Usto navedeno je da su reimi koji su podjarmili i ponizili ljudsku osobu u
tome totalnom podinjavanju ovjeka njihovim politikim ciljevima traili sredstva
za poduzimanje agresije i osvajanja, i da im zauvijek treba sprijeiti povratak".
Ta je rezolucija potom proklamirala sljedee: 1. - Priznanje i potivanje prava
uroenih ljudskoj osobi, kojoj drava mora sluiti a ne podiniti ju, usko su vezani
s napretkom meunarodnoga prava. - II. - To priznanje i to potivanje su osnova
svake funkcionalne koncepcije vlasti, i to takve vlasti koja svoj naslov (legitimnost)
izvodi iz svoje sposobnosti ostvarivanja pojedinanih i socijalnih ciljeva ljudske oso-
be. - irenje u javnome mnijenju te temeljne koncepcije bit e element umjerenosti
vlasti i ona e podupirati dravu u njezinoj misiji da se uva od nastojanja nosilaca
vlasti od zloupotreba."
U toj je rezoluciji dalje naglaeno: III. - Uinkoviti pravni poredak izmeu dra-
va neodvojiv je od potivanja ljudske osobe u unutarnjemu poretku svake drave. - U
meunarodnom pravnom poretku funkcionalna i moderirajua koncepcija vlasti
ostaje zamagljena jakou tradicije o suverenoj dravi kao organizmu sigurnosti i
instrumentu moi, kao najvanijem obliku pravnoga poretka."
Napokon se istie: IV. - Afirmacija potivanja prava ljudske osobe, ukoliko joj se
uinkovitost ne osigura stvarnim mjerama garancije i kontrole, nedovoljna je kako
u meunarodnom, tako i u unutarnjemu pravnom poretku."157
Ako bi se usporedilo pozitivno meunarodno pravo kakvo je bilo na snazi
na poetku Drugoga svjetskog rata s dostignuima njegova razvoja po njegovu
okonanju do danas, ne mogu se zanijekati njegove bitne promjene koje sve idu
u korist potovanja prava ljudske osobe i ljudskih skupina. Nastavak toga razvoja
moe se razumno oekivati i u 21. stoljeu. U tome se mogu spomenuti neka od
krupnih dostignua, koja sva idu na tetu suverenosti drava.
Najprije, koncept imperativnih normi opega meunarodnog prava (jus co-
gens) u smislu lanaka 53, 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969.
najveim se dijelom odnosi na potovanje i na zatitu ljudske osobe, i u miru i
u oruanim sukobima (v. supra, 2 pod 2.aa; 22 pod I(a)). Norme opega me-
1
Vidi o tome poblie - V. . DEGAN: Prirodnopravni temelji prava i dunosti ovjeka, drave
56. OVJEK KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA 463
gih imperativnih normi identian tim iskazima, npr. onima iz francuske Deklaracije
o pravima ovjeka i graanina iz 1789, ugovori i drugi instrumenti danas predviaju
jo i meunarodne mehanizme za osiguranje potovanja tih prava.
Ostaje, meutim, pitanje je li taj razvoj s postignutim rezultatima dovoljan
:a tvrdnju da je time sam ovjek postao izravnim subjektom meunarodnoga
prava. Tu nam valja izloiti argumente onih koji to tvrde ili koji tvrde da je i
takav razvitak na vidiku.
Tu ne uzimamo u obzir zastarjelo i naputeno uenje solidaristike kole koje
e ignoriralo postojanje suverenih drava u meunarodnoj zajednici i prema
kojemu je ta zajednica sastavljena iskljuivo od pojedinaca. Ali izvan toga uenja
nema danas nikoga tko bi tvrdio da je pojedinac glavni subjekt meunarodno-
ga prava poput drave ili umjesto drave i da bi prema tome pravu on mogao
stjecati teritorije, imenovati ambasadore i objavljivati ratove.159
Stoga oni koji nastoje dokazati da ovjek pojedinac jest subjekt meuna-
rodnoga prava (ili je na putu da to postane) smatraju da se ta osobnost moe
stupnjevati po intenzitetu. Pojedinca oni usporeuju s drugim izvedenim su-
bjektima, npr. s meudravnim organizacijama, i dolaze do zakljuka daje nje-
gov subjektivitet ogranien i izveden iz subjektiviteta drave.
Argumenti te vrste idu u nekoliko smjerova. Ope meunarodno pravo ra-
zvija se u smjeru priznavanja pojedincu mnogih ljudskih prava, ak i nasuprot
dravi, na to je upravo upueno.
Ali ope meunarodno pravo namee izravno pojedincima mnoge pravne
obveze. To je bilo najprije glede piratstva na otvorenomu moru. Taj meuna-
rodni zloin moe kazniti svaka drava, pa i ona koja sama nije pretrpjela tetu.
A pirati su uvijek pojedinci koji djeluju u vlastitom svojstvu. Po obiajnomu
meunarodnom pravu razvijenom temeljem ugovora, svaki pripadnik oruanih
snaga podvrgnut je pravnim pravilima koja vrijede u oruanim sukobima. Za
njihovo krenje on je izravno odgovoran. Daljnji razvoj toga prava usmjeren je
k suzbijanju terorizma, rasizma i plaenitva, kada pojedinci takoer najee
djeluju u vlastitom svojstvu. I neki drugi meunarodni zloini, poput zloina
protiv mira i protiv ovjenosti, koji su najprije bili u nadlenosti meunarod-
nih vojnih tribunala u Niirnbergu i Tokiju, potom su priznati zloinima prema
opemu meunarodnom pravu.
i etnikih zajednica", Nae teme, 1989, br. 1-2, (Zagreb), posebno str. 10-12: Some Objective
Features in Positive International Law" Theory ojInternational Law at the Threshold ofthe 21st
Century, Essays in honour of Krzysztof Skubiszewski, The Hague, 1996, pp. 140-146.
'^ Usp., Akehurst's Modern Introduction to International Law, Seventh Revised Edition, Peter
MALANCZUK, London, 1997, p. 100.
464 Meunarodna zajednica
Cf., Milan BARTO: Meunarodno javno pravo, I knjiga, Beograd, 1954, str. 374.
466 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Borislav T. BLAGOJEVI: Dravljanstvo - s naroitim obzirom na pravo FNRJ, Beograd.
1946, 131 str.; M. BARTO - B. NIKOLAJEVI: Pravni poloaj stranaca, Beograd, 1951; V.
DIMITRIJEVI: Utoite na teritoriji strane drave - teritorijalni azil, Beograd, 1969, 176 str.;
Budislav VUKAS: Pravila meunarodnog ugovornog prava o politikim izbjeglicama", ZPFZ
1969, br. 2, str. 152-164; International instruments dealing with the status of stateless pcrsons anci
of refugees", Revue beige de droit international, 1975, No. 1, pp. 143-175; Atle GRAHL-MADSEN"
Territorial Asylum, Stockholm, 1980, 231 pages; OPPENHEIM'S International Law, Volume I,
Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Parts 2 to 4; London, 1992, pp.
851-972; uro GATARI: Pravni aspekti poloaja izbjeglica i prognanika" ZPFZ 1993, br. 2-3.
str. 181-196; l.ZVONAREK: Pravni poloaj izbjeglica i prognanika" Pravni vjesnik, 1996 (Osijek .
br. 1-4, str. 153-171; Vesna CRNI-GROTI: Posebnosti meunarodnopravnog poloaja ena
izbjeglica" ZPFR 1998, str. 849-868; Ivan PRAJC: Konvencija Vijea Europe o sudjelovanju
stranaca u javnom ivotu na lokalnoj razini", Vladavina prava, 1998 (Zagreb), br. 2, str. 61-75;
lan BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 521-555.
161
Ovaj odjeljak pisac je sastavio preteito slijedei objanjenje - Shigeru Oda: The Individua!
in International Law" u - Max SOERENSEN (Ed.): Manual of International Law, London, 1968,
pp. 469-525, dodajui neke nove podatke. Sudac Shigeru Oda odobrio je koritenje toga svoga
teksta.
16i
U sklopu Vijea Europe 6. studenoga 1997. usvojena je u Strasbourgu regionalna Europska
konvencija o dravljanstvu. Vidi tekst - [LM 1998, No. 1, pp. 47-55.
57. DRAVLJANI I STRANCI 467
Svaka drava ima u naelu pravo svojim ustavom i zakonima odrediti tko
ima pravo na njezino dravljanstvo.
To pravo potvruju lanci 1. i 2. Konvencije o nekim pitanjima sukoba zakona o
dravljanstvu iz 1930, koji se u toj oblasti mogu smatrati iskazom opega obiajnog
meunarodnoga prava. Svaka drava moe prema vlastitom pravu odrediti tko su
njezini dravljani..." (lanak 1). Svako pitanje o tome ima li neka osoba dravljanstvo
neke drave odredit e se u skladu s pravom te drave" (lanak 2).
Stoga se smatra da pitanja dravljanstva pripadaju u unutarnju (iskljuivu)
nadlenost drave. U odreivanju tih uvjeta drave se mogu voditi razliitim
motivima poput nacionalne tradicije, demografske i ekonomske politike, dr-
avne sigurnosti i dr. Ali to svoje diskrecijsko pravo drava moe ograniiti
ugovorima koje sklapa s drugim dravama.
U savjetodavnom miljenju iz 1923. o Dekretima o dravljanstvu u Tunisu i Ma-
roku Stalni sud meunarodne pravde naveo je: ... prema postojeemu meuna-
rodnom pravu pitanja dravljanstva u naelu su, po miljenju Suda, u rezerviranoj
(pridranoj) nadlenosti" (svake drave). Sud je tome dodao: ... moe se dogoditi da
je u materiji poput dravljanstva koja nije ureena meunarodnim pravom, sloboda
drave da koristi svoju diskreciju ipak ograniena obvezama koje je mogla preuzeti
prema drugim dravama. U takvom sluaju, u naelu iskljuiva nadlenost drave
ograniena je pravilima meunarodnoga prava..." {Series B, No. 4, p. 24).
Uz tu mogunost samoobvezivanja putem ugovora, o pravnim uincima
dravljanstva moe se raspravljati iz aspekta domaega prava, ali i iz aspekta
meunarodnog prava. Drava je slobodna podijeliti svoje dravljanstvo kome
god hoe i meunarodno ju pravo u tome ne ograniuje. Ali je pitanje ima li
ona pravo svim takvim osobama pruati diplomatsku zatitu u treim drava-
ma. Ako u tome pogledu ne postoji stvarna veza izmeu pojedinca i drave,
podijeljeno dravljanstvo ne mora biti suprotstavljivo" u odnosu na neku treu
dravu (v. supra, 28).
To je bilo predmetom zanimljive parnice pred Meunarodnim sudom izmeu
Lihtentajna i Gvatemale. Osoba pod imenom Nottebohm, po roenju dravljanin
Njemake, boravila je trideset i etiri godine u Gvatemali, gdje je imala poslovno
sjedite i razgranate djelatnosti u trgovini, bankarstvu i poljoprivredi. Mjesec dana
po stupanju Njemake u Drugi svjetski rat, Nottebohm je u listopadu 1939. uspio
stei dravljanstvo Lihtentajna, u kojemu je boravio samo u nekoliko navrata. Gva-
temala je u 1943, po ulasku u rat protiv Njemake, zaplijenila imovinu Nottebohma,
a njega je kao njemakoga dravljanina uhitila, drala u pritvoru, potom izgnala i
zabranila mu je povratak.
Lihtentajn je zbog tih mjera u korist Nottebohma kao svoga dravljanina tu-
io Gvatemalu pred Meunarodnim sudom. Sud je, meutim, u presudi u parnici
Nottebohm iz 1955. odluio da je ta tuba neprihvatljiva i medu ostalim je naveo:
468 Meunarodna zajednica
... injenice jasno potvruju s jedne strane odsutnost bilo kakve veze [lien de ratta-
chement, bond of attachment) izmeu Nottebohma i Lihtentajn i, s druge strane,
postojanje dugotrajne i tijesne veze njega i Gvatemale, veze koju njegova naturali-
zacija (u Lihtentajnu} nije ni malo oslabila..." Stoga, po miljenju Suda: Gvatemala
nije u tim okolnostima pod nikakvom obvezom priznati (to) dravljanstvo..." (p. 26).
2. Dravljanstvo steeno roenjem. Veina ljudi stjee neko dravljanstvo
roenjem i ne mijenja ga do smrti. Ne postoji u tome pogledu jednoobrazna
praksa u unutarnjem pravu drava, ali se mogu razabrati dva temeljna naela.
Dravljanstvo se roenjem stjee bilo (a) injenicom roenja na teritoriju neke
drave (Jus soli) bilo (b) temeljem porijekla nekoga od roditelja {jus sanguinis) .
Vjeruje se da osim gornjih, nema nekih treih kriterija, ali se ni jedan od njih
ne usvaja sasvim iskljuujui drugi.
Zakon o hrvatskom dravljanstvu (Narodne novine", broj 53/91), u lancima 5.
i 6. predvia stjecanje hrvatskoga dravljanstva djeteta podrijetlom, tj. injenicom
da su mu oba roditelja, ili jedan roditelj, hrvatski dravljani. Ali se u lanku 7. pro-
pisuje i sljedee: Hrvatsko dravljanstvo stjee dijete koje je roeno ili naeno na
podruju Republike Hrvatske, ako su mu oba roditelja nepoznata ili su nepoznatog
dravljanstva ili su bez dravljanstva..." Tu je, dakle, naelo jus sanguinis nadopu-
njeno onim jus soli.
3. Dravljanstvo udane ene. Neko je u mnogim dravama bila iroko pri
hvaena tradicionalna politika ouvanja cjeline obitelji. Stoga su mnoge drave
u svojim zakonima o dravljanstvu predviale da strana dravljanka trenutkom
udaje ipsofacto, tj. automatski, stjee dravljanstvo svoga supruga i da gubi svoje
prijanje dravljanstvo (npr. francuski zakon iz 1945). Naprotiv, druge su drave,
slijedei politiku jednakosti spolova, izriito predviale u svojim zakonima da
samim inom udaje strana dravljanka ne stjee dravljanstvo supruga (npr. tzv.
Cable Act Sjedinjenih Amerikih Drava iz 1921). Iz te neusklaenosti propisa
o dravljanstvu nastajali su relativno brojni sluajevi u kojima su ene udajom
ostajale bez dravljanstva, ili naprotiv, po suprugu su udajom stjecale i drugo
dravljanstvo.
Neka rjeenja za te sluajeve predviali su lanci 8. do 11. Hake konvencije
iz 1930. o nekim pitanjima sukoba zakona o dravljanstvu te potom Konvencija o
dravljanstvu udane ene iz 1957, koja je danas na snazi.
U zalaganju za ukidanje razlika meu spolovima u novije vrijeme mnoge su
drave napustile propise o automatskom stjecanju dravljanstva ena inom
udaje. Time su te mogunosti sukoba zakona u velikoj mjeri otklonjene. Kon-
vencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. predvia da e drave
stranke te konvencije priznati enama jednaka prava kao i mukarcima glede
stjecanja, promjene ili ouvanja dravljanstva supruga. Drave stranke garan-
57. DRAVLJANI I STRANCI 469
loi zakletvu na vjernost drugoj dravi ili se iz njegova ponaanja moe nedvojbeno
zakljuiti da je odbio vjernost svojoj dravi, ili ako kontinuirano prua pomo drugoj
dravi ili od nje prima nagrade. Ti se izuzeci moraju unaprijed predvidjeti u rezervi
na tu Konvenciju jer su inae nedoputeni.
Zakon o hrvatskom dravljanstvu ne predvia otpust iz dravljanstva protiv volje
pojedinca.
Isto tako, neka drava nije duna priznati uinak stjecanja od svoga gra-
anina dravljanstva druge drave. Otpust iz vlastitoga dravljanstva moe se
podvrgnuti nekim uvjetima, poput prethodnoga odsluenja vojne obveze ili
izmirenja dunikih obveza i slino.
Zakon o hrvatskom dravljanstvu predvia u lanku 18. kao jedinu zapreku za
otpust iz dravljanstva ako se protiv osobe u pitanju u Hrvatskoj vodi kazneni po-
stupak zbog djela koje se goni po slubenoj dunosti ili ako je u Hrvatskoj osuena
na kaznu zatvora dok tu kaznu ne izdri.
Dakle, unato lanku 15(2), Ope deklaracije o ljudskim pravima iz 1948,
po kojemu Nitko ne smije samovoljno biti... lien prava da promijeni drav-
ljanstvo" teko je tvrditi da je diskrecijska vlast drava znatnije ograniena bilo
glede davanja njihova dravljanstva, njegova oduzimanja ili otpusta iz njega,
5. Osobe bez dravljanstva i osobe s vie dravljanstava (apatridi i po-
lipatridi). Unato naporima koji se poduzimaju, razlike u zakonima o drav-
ljanstvu jo su tolike da i dalje stvaraju sluajeve apatridije i polipatridije. Ali to
vie nisu najvaniji razlozi tih nenormalnih osobnih situacija.
Neke drave s brojnim iseljenitvom ili sa svojim etnikim pripadnicima u
susjednim dravama svojim zakonima namjerno doputaju stjecanje vlastitoga
dravljanstva bez obveze otpusta iz prijanjeg dravljanstva. Nadalje, u sklopu
ureenja odnosa drava sljednica nastalih raspadom drave prethodnice po- I
negdje se dvostruko dravljanstvo nekih kategorija osoba doputa kao politiko
rjeenje drugih problema.
Poloaj osoba bez dravljanstva (apatrida) ipak je vee zlo od poloaja onih
koje imaju dva ili vie dravljanstava. Bez dravljanstva mogu ostati brojne oso-
be koje naputaju svoju domovinu iz politikih razloga (npr. emigranti iz biv-
ega Sovjetskog Saveza nakon revolucije 1917. ili izbjegli ili izgnani Palestinci s
podruja koje je u 1948. i poslije dolo u sastav ili pod okupaciju drave Izrael).
I druge teritorijalne promjene mogu stvarati apatride. Pripadnici neke etnike
skupine ne ele primiti dravljanstvo na koje jedino imaju pravo, a drava u kojoj
borave odbija im u postupku naturalizacije dati svoje dravljanstvo (npr. neki
Srbi roeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a nastanjeni u Srbiji i Crnoj Gori).
Na snazi su dvije mnogostrane konvencije kojih je cilj smanjenje broja osoba
bez dravljanstva. Konvencija o sukobu zakona glede dravljanstva iz 1930. ima
57. DRAVUANII STRANCI 471
7. Izgon stranaca. Poput prava da dopusti ili ne dopusti pristup, svaka drava
ima pravo na svome podruju i uskratiti daljnji boravak stranca kojega smatra
nepoeljnim. To pravo postoji ak ako dvije drave sklope sporazum s garancija
ma stalnoga boravka svojih graana i smatra se suverenim pravom svake drave.
Svaka drava moe svojim propisima predviati kriterije, tj. razloge izgona
stranaca, ali se to pravo u njegovoj primjeni ne smije zloupotrebljavati. Drava
prognanoga stranca, ili onoga kojemu je naloeno iseljenje, ima pravo traiti
razloge za te mjere. U doba mira stranci mogu po pravilu biti izgnani iz razloga
javnoga poretka {ordrepublic). U sluaju objavljenoga rata svaka zaraena strana
ima pravo prognati sa svoga podruja sve graane neprijateljske strane.
Uskrata daljnjega boravka stranca nije mjera njegova kanjavanja, nego akt
izvrne dravne vlasti. U nekim zemljama sudovi imaju nadlenost ispitati je
li izvrna vlast zloupotrijebila to svoje diskrecijsko pravo. Izgon se ne bi smio
vriti uz povredu dostojanstva izgnane osobe i s nepotrebnom brutalnou.
Treba izbjegavati pritvaranje osobe kojoj je naloeno naputanje teritorija, osim
u sluaju kada ona to odbija uiniti ili nastoji izbjei nadzor dravnih organa.
Osobi u pitanju treba dati razumno vrijeme za naputanje drave i da ona sama
izabere dravu u koju e otii. Glede uskrate boravka izbjeglica ugovorna pravila
poneto su razliita.
Stranac kojemu se uskrati ulazak u neku dravu (na njezinoj granici, u zra-
noj luci ili u morskoj luci otvorenoj za meunarodni promet) vraa se u zemlju
svoga posljednjega boravita. Ako ga ta drava ne eli primiti, on se vraa u
svoju domovinu.
8, Prava stranaca. Kada je stranac primljen na podruje neke drave s pra
vom bilo neogranienoga bilo privremenog boravka, on u toj dravi uiva neka
minimalna prava potrebna za privatni ivot. Meunarodno pravo ne doputa ni
57. DRAVLJANI I STRANCI 473
je iscrpio sva raspoloiva domaa pravna sredstva, a nije postigao pravdu (v.
supra, 45, pod 3).
Stranac ima pravo napustiti dravu svoga boravka. AH se to pravo moe
uvjetovati prethodnim ispunjenjem njegovih lokalnih obveza, poput plaanja
poreza, privatnih dugova i si. On ima pravo sa sobom ponijeti osobnu imovinu
pod uvjetima koji vrijede i za domae graane.
9. Eksproprijacija imovine stranaca. Potovanje privatnoga vlasnitva i
steenih prava stranaca {acquired rights, droits acquis) jedno je od naela me-
unarodnog prava. Poesto je meunarodna odgovornost neke drave bivala
angairana zbog neizvrenja te pravne obveze.
Ali se eksproprijacija strane imovine koja je u javnomu interesu nije smatrala,
niti se danas smatra, suprotnom meunarodnomu pravu. Openito je prihva-
eno da je to pravo implicirano u suverenosti svake drave.
Privatna se imovina stranih fizikih i pravnih osoba moe eksproprirati samo
uz ispunjenje nekih uvjeta propisanih meunarodnim pravom: (i) kako smo ve
naveli, nema sumnje u to da je eksproprijacija doputena samo u javnom intere-
su, a nikako u cilju stjecanja vlasnitva nad tom imovinom od nekog domaega
graanina ili drugoga stranca; (ii) ne smije biti diskriminacije glede imovine koja
je predmet eksproprijacije, kao ni njezinih vlasnika; drugim rijeima, predmet
eksproprijacije u javnomu interesu mora biti odreena vrsta imovine bez obzira
na to tko joj je vlasnik (domai graani ili drugi stranci); (iii) za ekspropriranu
imovinu mora se isplatiti nadoknade. Ali glede toga posljednjeg uvjeta postoje
dva suprotstavljena gledita.
Prema prvom gleditu naknada za ekspropriranu imovinu stranaca mora biti
efektivna, adekvatna i promptna, to znai bez nepotrebnog odgaanja. ak ako se
imovina domaih graana eksproprira bez naknade, stranci prema tome gleditu
moraju uvijek biti obeteeni, i to potujui sve te uvjete.
Prema suprotnom stajalitu, koje su zastupali pravnici iz bivega Sovjetskog Sa-
veza i zemalja treega svijeta, takvi su strogi uvjeti nadoknade nerazumni. Posebice
je nerealno oekivati promptnu isplatu efektivnog i adekvatnoga obeteenja u slu-
ajevima kada je eksproprijacija dio openitoga programa dubokih gospodarskih i
socijalnih reformi, uz nacionalizaciju sredstava za proizvodnju.
Visina nadoknade trebala bi po tome gleditu ovisiti o razliitim gospodarskim i
politikih imbenicima, poput naravi nacionalizirane imovine, prijanjih i postoje-
ih djelatnosti njezinih prijanjih vlasnika, odnosa izmeu investiranih sredstava i
ostvarene dobiti, naina na koji se ta dobit koristila i dr. Stoga prema tome gleditu
drava moe sama odluiti nacionalizirati stranu imovinu, i to ili uz punu nadokna-
du, ili uz djelominu nadoknadu, ili ak i bez nadoknade.
Praksa drava kretala se izmeu tih krajnosti. Drave koje su neko uvodile so-
cijalistiki sustav, ali i mnoge novonastale neovisne drave" (koje su prije toga bile
57. DRAVLJANI I STRANCI 475
Stranac sa stalnim boravkom duguje dravi u kojoj ivi lojalnost i moe biti
optuen za zloin izdaje. Openito je, meutim, prihvaeno da se stranci ne
smiju prisiliti da slue u oruanim snagama domae drave.
Sjedinjene Amerike Drave su u 1951. nametnule vojnu obvezu onim stran-
cima kojima je odobren neogranieni boravak. Oni koji tu dunost odbiju, trajno
su iskljueni iz mogunosti stjecanja amerikoga dravljanstva. Neke druge drave
(Njemaka i Francuska) usvojile su zakone prema kojima su duni sluiti njihovu
vojsku graani onih drava koje to trae od njihovih graana, dakle na recipronoj
osnovi. Otrina primjene takvih zakona umanjuje se naputanjem obveznog nova-
enja i uvoenjem u brojnim dravama profesionalnih vojski. Ali ti propisi ostaju i
dalje primjenjivi za sluajeve uvoenja ope vojne obveze u doba oruanoga sukoba
ili neposredne ratne opasnosti.
11. Utoite (azil).163 U vrenju svoje suverenosti svaka drava ima u naelu
pravo primiti na svoje podruje kojega god eli stranca. U tome nije duna
pruati objanjenje dravi koja bi tomu prigovorila. Stoga ni jedna drava nije
prema meunarodnom pravu duna odbiti primiti nekoga stranca na svoje po-
druje, izruiti ga drugoj dravi ili izgnati ga sa svoga teritorija, osim u sluaju
nekih ogranienja ili u izvrenju obveza koje je sama preuzela (v. dalje pod 13.
i 14, o ekstradiciji).
S druge strane, drava koje je neka osoba graanin nema pravo fizike kon-
trole nad njime sve dok se on nalazi na podruju druge drave. To vrijedi, unato
nadlenostima njezinih sudbenih i drugih tijela da ga kanjavaju, i za zloine
poinjene u inozemstvu. Ta drava moe izvriti izreenu presudu tek kada se
krivac vrati u domovinu ili joj bude izruen. Iz toga, dakle, jasno proizlazi da
teritorijalna suverenost (vrhovnitvo) drave uvijek ima prevagu nad njezinom
personalnom suverenou.
Dakle, svaka drava moe podijeliti makar privremeni azil nekome strancu
koji je izgnan ili je pobjegao iz svoje domovine, kao i osobi bez dravljanstva.
Pruanje azila stoga je pravo koje proizlazi iz teritorijalne suverenosti drave.
Ono je miroljubivo i humanitarno djelo koje druge drave ne bi smjele smatrati
neprijaznim inom. Drava koja prui azil strancu na svome podruju time
ne povlai svoju odgovornost jer se ne radi o meunarodnome protupravnom
djelu, osim ako se time ne povrjeuje neka ugovorna ili druga obveza.
Unato tomu, obinim se zloincima u naelu ne prua utoite. Pravo pru-
anja azila u praksi se sve vie ograniuje brojnim ugovorima o izruenju (ek-
stradiciji) te nekim pravilima utivosti.
16:i
Vidi - I. PRAJC: Postupovne odredbe Zakona o azilu: kritika analiza te usporedba s meu-
narodnim pravom i pravom Europske unije" ZPFZ 2004, br. 6, str. 1057-1112.
57. DRAVUANI I STRANCI 477
Opa deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. u lanku 14. predvia sljedee: (1)
Svatko ima pravo da trai i uiva u drugim zemljama utoite pred progonom. - (2)
Na to se pravo ne moe pozvati u sluaju progona koji su zaista izazvani nepolitikim
zloinima ili djelima protivno ciljevima i naelima Ujedinjenih nacija."
Danas se smatra openito prihvaenim da su iz prava da uivaju azil iskljueni,
osim obinih zloinaca, osobe koje su poinile ili pokuale poiniti atentat protiv
glavara neke drave, sve vrste terorista, pa i oni koji se bore za legitimne politike
ciljeve te napokon osobe koje se i iskljuivo politikim sredstvima bore za neke
ciljeve suprotne Povelji UN-a poput npr. rasizma, apartheida, kolonijalne domina-
cije i si., a ije bi ostvarenje znailo zloine prema meunarodnom pravu (v. supra,
46). Ali drava koja bi i takvim strancima pruala utoite ne moe se prisiliti da
ih izrui drugoj dravi. Ipak, u najteim sluajevima odbijanja izruenja ona bi zbog
toga mogla biti pogoena sankcijama koje propie Vijee sigurnosti temeljem Glave
VII. Povelje UN-a.
Pravo svake drave da prua utoite politikim bjeguncima, bili oni stranci
ili osobe bez dravljanstva, nije kao takvo nikada bilo pod sumnjom niti se ospo-
ravalo. I premda pojam politikoga progona" danas treba tumaiti restriktivno
i s oprezom, pravo njegova tumaenja pripada dravi koja prua azil.
Ali samo meunarodno pravo ne garantira pojedincima nikakvo pravo na
azil" tj. pravo da ga pod odreenim uvjetima uvijek dobiju ako ga zatrae. Kako
proizlazi i iz teksta Ope deklaracije o ljudskim pravima iz 1948, svatko ima
pravo traiti i uivati utoite (ako mu bude odobreno). Odluka neke drave
da ga prui ili odbije pripada u njezinu diskrecijsku vlast. Ali to diskrecijsko
pravo izvrnih organa moe prema pravu nekih drava biti podvrgnuto sudskoj
provjeri.
Neke drave, meutim, izriito priznaju u svojim ustavima pravo na azil odre-
enim osobama. Npr. lanak 10. Ustava Republike Italije iz 1947. predvia da stra-
nac kojemu se u njegovoj domovini uskrauje efektivno vrenje politikih sloboda
predvienih talijanskim Ustavom ima pravo na utoite na teritoriju Republike u
skladu sa zakonskim odredbama". I lanak 16(2). Osnovnoga zakona Savezne Repu-
blike Njemake iz 1949. predvia meu ostalim: ...Osoba progonjena na politikoj
osnovi uivat e pravo azila."
ini se da u lanku 33. Ustava Republike Hrvatske davanje utoita nije sroeno
kao pravo osobe koja ga trai: Strani dravljani i osobe bez dravljanstva mogu
dobiti utoite u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitike zloine
i djelatnosti oprene temeljnim naelima meunarodnog prava. - Stranac koji se
zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne moe biti protjeran ni izruen
drugoj dravi, osim kada se mora izvriti odluka donesena u skladu s meunarodnim
ugovorom ili zakonom."
Zbog ogromnog priljeva ekonomskih imigranata iz siromanoga svijeta koji tvr-
de da su politiki bjegunci te se ustavne odredbe danas tumae restriktivno ili se
usvajaju restriktivni zakoni u njihovu izvrenju.
478 Meunarodna zajednica
164
Sva ta tri ugovora imaju veliki broj stranaka. Hrvatska je postala njihovom strankom notifi-
kacijom sukcesije. Vidi - Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori", br. 12/1993,
pod 35, 37. i 36.
57. DRAVUANI I STRANCI 479
flJ
Vidi pojedinosti, uz prikaz hrvatskih zakona i ugovora kojih je stranka Hrvatska - V. . DE-
GAN - Berislav PAVII: Meunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005, str. 343-365.
166
Cf., Hugonis GROTU: De jure belli ac pacis libri tres, Liber II, Caput XXI, IV, 1, Jena, 1680.
57. DRAVLJANI I STRANCI 481
jednoga kaznenog djela drava u kojoj se bjegunac nalazi moe dati prednost dravi
u kojoj je ono poinjeno. Ako je poinjeno na podruju vie drava, poinitelj se
moe izruiti dravi koja je prva zatraila ekstradiciju.
Ako vie drava trai izruenje iste osobe zbog vie razliitih kaznenih djela,
drava u kojoj se ta osoba nalazi moe pri donoenju odluke uzeti u obzir sve okol-
nosti, a naroito ozbiljnost poinjenih zloina, dravljanstvo poinitelja, vrijeme
podnoenja svakoga od zahtjeva te mogunost naknadne ekstradicije te osobe radi
suenja u treoj dravi.
484 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Slobodan MILENKOVI: Meunarodni nadzor nad primenom paktova o pravima oveka,
Beograd, 1984, 312 str.; Vojin DIMITRIJEVI: Opti (meunarodni) standardi ljudskih prava,
ZPFZ 1989, Supplement broju 5-6, str. 599-6 8; V. . DEGAN: Pojam i sadraj naroito tekih
krenja prava ovjeka", ibid., str. 755-771; Postupci zatite prava pojedinaca prema meunarodnim
konvencijama", Odvjetnik, 1990J br. 3-4, str. 6-18; V. CRNI-GROTI - M. MATULOVt:
Zatita ljudskih prava", Dometi, 1992 (Rijeka), br. 5-6, str. 217-230; M. MATULOVI: Ljudska
prava, Uvod u teoriju ljudskih prava, Zagreb, 1996, 384 str.; Th. BUERGENTHAL: Meunarodna
ljudska prava u saetom obliku, Zagreb, 1997, 35 str.; Vesna CRNI-GROTI: Zatita prava
vlasnitva u meunarodnom pravu", ZPFR 2001, br. 1, str. 361-375; Meunarodni standardi
postupanja s osobama lienima slobode", V. GROZDANI-A. ELIH, ur.: ena i kazna zatvora,
Rijeka, 2001, str. 49-66; V. E>. DEGAN: Prirodno i pozitivno pravo u oblasti potivanja ljudskih
prava", O meunarodnom i narodnom, Eseji u ast Vojina Dimitrijevia. Ed. Milica Develi Dilas,
Vladimir eri, Beograd, 2003, pp. 35-58; Elena ANDREEVSKA: International Law and Human
Rights, SEE Universitv Tetovo, 2005, 338 pages; Vesna KAZAZI: Meunarodni nadzor nad
primjenom ljudskih prava, Mostar, 2008, 262 str.
G. J. H. VANHOOF: Theorj and Practice ofthe European Convention on Human Rights, Sccond
Edition, Deventer, 1990; L.-E. PETTITI et autres: La Convention europeenne des droits de
l'homme, Commentaire article par articSe, Pari, 1995,123 pages; D. J. HARRIS (and others): Law
ofthe European Convention on Human Rights, London, 1995,753 pages; F. G. JACOBS - R.C.A.
WHITE: The European Convention on Human Rights, Second Edition, Oxford, 1996, 469 pages;
D. GOMIEN (and others): Law and practice ofthe European Convention on Human Rights and
theEuropeanSocial Charter, Strasbourg, 1996,479 pages; R. A. LAWSON - H. G. SCHERMERS:
Leading Cases of the European Convention of Human Rights, Leiden, 1997, 788 pages; Vincent
BERGER: Jurisprudence de la Cour europeenne des droits de l'homme, 6e edition, Pari, 1998,725
pages; Vesna CRNI-GROTI: Doputenost zahtjeva protiv Hrvatske pred Europskim sudom
za ljudska prava", ZPFR 2003 Supplement broju 3, str. 251-275.
167
Tako je Arbitrana komisija Konferencije o Jugoslaviji u Miljenju br. I. od 29. studenoga 1991,
istaknula da ... su imperativne norme opega meunarodnog prava, a naroito potivanje te
meljnih prava pojedinaca i prava naroda i manjina, obvezatne za sve stranke u sukcesiji" {Inter
national Legal Materials, 1992, No. 6, pp. 1495-1496). To znai da su pravne obveze svih drava
sljednica nakon raspada drave prethodnice u tome pogledu apsolutne. U postupku sukcesije
drave sljednice ne mogu o njima pregovarati niti ih otkazivati. To ipak ne znai da su sva prava
ovjeka i skupina ljudi ujedno jus cogens.
168
Cf, Institut de Droit international, Tahleau des Resolutions adoptees (1957-1991), Pari, 1992,
pp. 206-213.
486 Meunarodna zajednica
1802. Ono je tamo konano dokinuto tek u 1848. Na podruju Sjedinjenih Ameri-
kih Drava ropstvo se odralo sve do 1863, a u Brazilu ak do 1888. Zapravo, meu
zapadnim zemljama Britanija je bila prva koja je trgovinu robljem proglasila protu-
zakonitom jo u 1807, a ropstvo je u svojim kolonijama dokinula u 1833. Na Bekom
kongresu 1815. ona je tek uspjela u tome da se trgovina robljem naelno osudi.
Meunarodna ugovorna pravila koja su drave sklapale izmeu sebe jo su se u
19. stoljeu odnosila samo na neke aspekte zatite ljudskih prava i ljudskih vrijed-
nosti, i to najprije o ropstvu i trgovini robljem te o ropstvu slinim oblicima. Od
1864. usvajaju se konvencije kojima je cilj bio humanizacija ratovanja. Bilo je vrlo
znaajno osnivanje, temeljem mirovnih ugovora iz 1919, Meunarodne organizacije
rada, i to naporedo s Ligom naroda. Pod okriljem te Organizacije usvajaju se brojne
konvencije o poboljanju uvjeta raa. O sustavu zatite prava manjina na selektivnoj
osovi bit e rijei u sljedeem odjeljku (infra, 59).
Ali sve te ugovorne obveze jo nisu dirale u gotovo neogranienu vlast drava
nad njihovim vlastitim graanima, ije su se najtee zloupotrebe zbile u nacistikoj
Njemakoj i u Sovjetskomu Savezu.
Unato sporom i zakanjelom razvoju, neke su zemlje zapadne Europe i Ame -
rike do Drugoga svjetskog rata u svome ustavnom pravu i praksi izgradile pravni
poredak zasnovan na jamstvima temeljnih prava pojedinaca. Od toga su bile
izuzete drave u kojima su bili prevladali faizam i boljevizam. Ali kolonijalne
su sile ta jamstva protezale na stanovnike svojih prekomorskih posjeda tek nakon
toga rata, kada je ve bilo kasno da se tim reformama odre odnosi ovisnosti.
2. Zatita ljudskih prava prema opemu obiajnom meunarodnom pra-
vu. Ovdje valja jasno naglasiti da se svaka zamisao prirodnoga i objektivnog pra-
va, pa ak i ona o temeljnim, neotuivim i prirodnim pravima svakoga ljudskog
bia, mora na koncu potvrditi ili opovrgnuti u onome to u danom povijesnom
razdoblju predstavlja pozitivno pravo. Bez obzira na opravdanost nekih zamisli
i genijalnost pisaca koji ih zastupaju, takva pravila gotovo a nemaju vrijedno-
sti ako se nisu transformirala u ono to nazivamo corpus juri gentium. Mjera
pozitivnosti" pravila prirodnoga prava mjera je njihova postojanja kao istinskih
pravnih pravila.
Glede temeljnih ljudskih prava sretna je bila historijska okolnost to su ona
bila utjelovljena u unutarnjemu pozitivnom pravu drava koje su sa Sovjetskim
Savezom u Drugomu svjetskom ratu odnijele pobjedu nad koalicijom faistikih
sila (sila osovine").
Povelja UN-a iz 1945. ne predvia odreene obveze za svoje drave lanice
o zatiti ljudskih prava. Ali ona tu zatitu formulira meu ciljevima te svjetske
organizacije.
U preambuli se Povelje navodi: da ponovno potvrdimo vjeru u temeljna prava
ovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ovjeka, u ravnopravnost mukaraca i ena.
58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA 487
kao i u ravnopravnost velikih i malih naroda'! Prema lanku 1(3), jedan je od ciljeva
UN-a; ostvarivati meunarodnu suradnju... razvijanjem i poticanjem potivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve bez razlike glede rase, spola, jezika ili vje-
roispovijedi". lanak 55. predvia da UN unaprjeuju: ,,c) ope i stvarno potivanje
ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve bez razlike glede rase, spola, jezika ili vje-
roispovijedi". Prema lanku 56: Svi se lanovi obvezuju da zajedniki i pojedinano
djeluju u suradnji s Organizacijom u postizanju ciljeva izloenih u lanku 55." Iz toga
posljednjega propisa izvodila se pravna obveza drava lanica na tome polju, iako
je bilo i suprotnih tumaenja.
Na temelju odluke Ekonomskog i socijalnoga vijea, u 1946. je utemeljena Ko-
misija (Povjerenstvo) za ljudska prava kao njegov stalni organ. U sklopu te komisije
pripremljeni su najznaajniji nacrti deklaracija i konvencija o ljudskim pravima. Cilj
te djelatnosti bio je trostupanjski: (i) najprije pripremanje deklaracija u kojima se
definira sadraj razliitih ljudskih prava koja se moraju potovati, a koja se usvajaju
u Opoj skuptini putem neobveznih rezolucija; (ii) potom izrada i usvajanje jed-
noga broja meunarodnih konvencija, kojima drave njihove stranke preuzimaju
odgovarajue ugovorne obveze te napokon (iii) u tim konvencijama ili na drugi nain
predvianje mjera i mehanizama za osiguranje potovanja tih prava.
Tek koncem 1994. ustanovljen je Ured Visokoga komesara (povjerenika) za ljud-
ska prava, koji djeluje uz podrku Centra UN-a za ljudska prava u enevi. Visokoga
komesara bira Opa skuptina UN-a.
U 2006. Opa skuptina ustanovila je kao svoj pomoni organ Vijee za
ljudska prava, ime je prijanja Komisija ukinuta. Vijee se sastoji od 47 drava
lanica prema regionalnom rasporedu (po 13 mjesta za zemlje Afrike i Azije,
8 za Latinsku Ameriku i Karibe, 7 za Zapadnu Europu i ostale drave" te 6 za
Istonu Europu. Drave lanice biraju se na tri godine iz mogunost jo jednoga
neposrednog izbora.
Rad Vijea obavlja se u Savjetodavnom odboru uz njegove brojne radne sku-
pine, zatim u postupku pritubi {Complaints Procedure) i u Posebnom postup-
ku. Ovaj posljednji sastoji se u radu skupina na ijem se elu imenuju ugledni
neovisni izvjetai (npr. ameriki profesor Richard Falk za stanje ljudskih prava
na palestinskom okupiranom podruju od 1967. godine. Sjedinjene Amerike
Drave i Izrael zasada se protive postojanju i radu Vijea za ljudska prava.
Opa skuptina UN-a usvojila je 10. prosinca 1948. Opu deklaraciju o ljud-
skim pravima, u kojoj su, uz graanska i politika, definirana i neka ekonomska,
socijalna i kulturna prava.169 Ta historijska rezolucija usvojena je jednoglasno,
169
Vidi tekst - Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori", br. 12/2009, str. 8-12. Vidi -
Momir M1LOJEVI: Sveopta deklaracija o ljudskim pravima i njen pravni znaaj", JRMP 1965,
br. 1, str. 209-222.
488 Meunarodna zajednica
170
Postoje zapravo tri naina odreivanja thalwega.: (i) izlomljena crta na koritu rijeke izmeu
njezinih najdubljih toaka; ona se najee ne primjenjuje u praksi jer ne vodi sasvim rauna o
mogunostima plovidbe; (ii) granina crta koja slijedi glavni tok koji koriste laari u plovidbi
rijekom, ali se i ona zbog svoje nepreciznosti smatra zastarjelom te napokon, (iii) u ugovorima
se najee odreuje crta sredine glavnoga plovnog kanala na rijeci kojim se koriste iaari u
plovidbi.
58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA 489
1/1
Danas ima 165 drava stranaka. Kina, Pakistan, Kuba i neke druge zemlje potpisale su ga ali
ga jo nisu ratificirale.
r2 Taj protokol ima 113 stranaka medu kojima se ne nalaze Sjedinjene Amerike Drave, Ujedi-
njeno Kraljevstvo, Izrael i brojne druge drave.
173
Drugi protokoi ima 72 stranke. Hrvatska gaje ratificirala 12. listopada 1995. Stranke tog pak
ta nisu Sjedinjene Amerike Drave, Ruska Federacija, Izrael, Japan, Indija, Pakistan te druge
drave.
174
Taj protokol ima 113 stranaka medu kojima se ne nlaze Sjedinjene Amerike Drave, Ujedi
njeno Kraljevstvo, Izrael i brojne druge drave.
490 Meunarodna zajednica
roito teka krenja tih prava, naroito na masovna i sustavna krenja, i na ona koja
povrjeuju prava koja se ni u kakvim okolnostima ne mogu derogirati" (lanak 2(3)).
Jedan od uvjeta te intervencije jest da - poduzete mjere moraju biti - ,,u razmjeri s
teinom krenja" (lanak 4(2).
Medu ljudskim pravima iz meunarodnih instrumenata ima primjera dviju
vrsta imperativnih normi opega meunarodnog prava (v. supra, 2, 11), kao
i onih glede kojih je dravama ostavljena mogunost da izaberu naine njihova
ostvarenja. Ali ima i pravila glede kojih se opravdano moe sumnjati da za
drave predviaju pravne obveze ili da su prerasla u ope pozitivno meuna-
rodno pravo. Pri tome, ako su posljedice krenja naroito teke za pojedince i
meunarodnu zajednicu, ima manje mjesta sumnji u to da se radi o pravilima
pozitivnog prava.
(i) U prvu skupinu spadaju neka temeljna prava svakoga ovjeka na ivot,
tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo, ije je krenje itava meunarodna
zajednica drava priznala meunarodnim zloinima. Odgovornost drava za
meunarodne zloine razliita je od njihove odgovornosti za ostala meuna-
rodna protupravna djela {meunarodne delikte"), makar posljedice te odgo-
vornosti nisu kaznene naravi (supra, 46). Ali za ta djela kaznenu odgovornost
po meunarodnom pravu neposredno snose pojedinci kao naredbodavci ili
izvritelji (v. infra, 60).
(ii) Na drugomu je mjestu u toj hijerarhiji sloboda od diskriminacije ljudi
po bilo kojoj osnovi koju zabranjuju odgovarajui meunarodni instrumenti.175
Dunost je svake drave ne samo da se sama uzdri od mjera diskriminacije i
da ne donosi zakone s tim posljedicama nego i da sprijei svoje organe te neo-
vlatene pojedince ili skupine ljudi da ju vre.
Nesumnjivo je da je zabrana diskriminacije ljudi postala jus cogens. To nam po-
svjedouju, meu ostalim, uvod te lanci 1(3), 13(1). i 55(c). Povelje UN-a, propisi
iz Ope deklaracije o ljudskim pravima iz 1948, odgovarajui propisi iz dvaju meu-
narodnih paktova iz 1966, te bez izuzetka sve druge univerzalne i regionalne kon-
vencije o ljudskim pravima. Zabranu diskriminacije ljudi reguliraju i takvi posebni
ugovori poput Konvencije Meunarodne organizacije radabr. 111. o diskriminaciji
glede zapoljavanja iz 1960. te Konvencije UNESCO-a iz 1969. protiv diskrimina-
cije u obrazovanju. Napokon, Protokol br. 12 uz Europsku konvenciju sklopljen
je u Rimu 4. studenoga 2000. Njime se propisuje opa zabrana diskriminacije od
175
Vidi - V. . DEGAN: Naelo zabrane rasne diskriminacije u meunarodnoj sudskoj praksi",
JRMP 1971, br. 3, str. 400-412; Aleksandar PELE: Rasna diskriminacija i meunarodno pravo,
Sarajevo, 1977, 254 str.; V. BARI PUNDA: Naelo nediskriminacije - jedno od temeljnih na-
ela zatite ljudskih prava i sloboda" ZPFS 2005, br. 1-2, str. 27-42; J. OMEJEC: Zabrana diskri-
minacije u praksi Europskoga suda za ljudska prava", ZPFZ 2009, br. 5, str. 873-979.
492 Meunarodna zajednica
strane javnih tijela" koja postaje utuiva pred Europskim sudom za ljudska pr to
prije nije bio sluaj.
Za odreenje meunarodnoga protupravnog djela diskriminacije najvaniji
je lanak 1(1). Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije iz
1965.1'6 Toka 4. toga lanka odreuje uvjete, cilj i trajanje posebnih mjera u kori
napretka izvjesnih nedominantnih" skupina da bi se njihovi pripadnici izjednail
s ostalima. Izmeu zahtjeva iz toaka 1. i 4. lanka 1. trebaju se kretati svi opi do-
mai propisi i ponaanje vlasti prema pripadnicima pojedinih skupina na podru;-.
drave.177
Krenje bilo kojega izmeu prava pojedinaca koja emo u nastavku izloiti, ako
je izvreno kao mjera diskriminacije neke skupine, nosi teku opasnost da pripadnici
te skupine - kao posljednjem sredstvu pribjegnu pobuni protiv tiranije i ugnjeta-
vanja" kako to navodi uvod u Opu deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. Stoga
je u interesu stabilnosti svake drave da dosljedno suzbija takva djela, a ne nikako
da ih sama ini.
(iii) U treu skupinu, meu pravilima jus cogens, pripadaju ona graanska
politika prava svakoga pojedinca koja se prema konvencijama na snazi ni pod
kojim okolnostima ne smiju derogirati. Krug tih prava nije odreen u jednakom
opsegu u razliitim ugovorima koji takve propise predviaju.
S gledita opega meunarodnog prava najvaniji je lanak 4. Meunarod-
noga pakta o graanskim i politikim pravima iz 1966. Taj propis predvia da
se u doba izvanredne javne opasnosti koja ugroava opstanak naroda ije je
postojanje slubeno proglaeno" mogu privremeno derogirati neke obveze iz
toga pakta, uz uvjet da te mjere nisu nespojive s njihovim ostalim obvezama
prema meunarodnom pravu i ne povlae diskriminaciju jedino na temelju rase
boje koe, spola, jezika, vjere ili socijalnog porijekla"
1 <>
' S obzirom na ogranienost prostora ovoga udbenika, nismo u mogunosti doslovno navoc.
itave tekstove odredaba o ljudskim pravima iz odgovarajuih instrumenata. Nae navoenje
naslova neke odredbe ili njezina sadraja ni izdaleka nije dovoljno, nego uvijek treba pomne
itati tekst na koji se upuuje. A kada se pak radi o propisima Europske konvencije za zatita
ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. i dopunskih protokola, treba biti upuen i u praksa
Europske komisije i Europskoga suda u njihovu tumaenju i primjeni.
l7
' Vidi takoer - Aleksandar PELE: Pravo na peticiju u Meunarodnoj konvenciji o ukla i
nju svih oblika rasne diskriminacije" JRMP 1973, br. 1-3, str. 113-136; Vesna BARI-PUNLV.
Naelo nediskritninacije - jedno od temeljnih naela zatite ljudskih prava i sloboda" Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu, 2005, br. 1-2, str. 27-42.
58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA 493
ili morala. Svaki od tih pojmova veoma je rastezljiv i u tome smislu ta prava
pojedinaca nisu apsolutna.
Drei se Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim pravima, spome-
nut emo sljedee slobode i prava: slobodu kretanja na podruju vlastite drave,
slobodu njezina naputanja i vraanja u nju (lanak 12), slobodu izraavanja
vlastitih miljenja uz zakonska ogranienja koja dravna vlast moe propisati
(lanak 19), slobodu sindikalnog udruivanja i djelovanja (lanak 22, i lanak 8.
Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima), slobodu od mijeanja u
privatni ivot (lanak 17), slobodu stupanja u brak (lanak 23), posebna prava
djece (lanak 24), pravo sudjelovanja u voenju javnih poslova, pravo na pristup
javnim slubama pod jednakim opim uvjetima te aktivno i pasivno birako
pravo (lanak 25).
Analogni lanak 10(2). Europske konvencije iz 1950. postavlja jo iscrpniju listu
moguih ogranienja glede prava na izraavanje. I premda su mogunosti ogrania-
vanja toga prava zakonom, iroke, Europski sud za ljudska prava u sporu Handjside
zakljuio je sljedee: 49. lanak 10 2, ipak ne daje dravama ugovornicama neo-
granienu vlast prosuivanja. Ovlaten zajedno s Komisijom da osigura potivanje
njihovih obveza (lanak 19), ovaj je Sud nadlean da odluuje putem konane presu-
de o pitanjima je li neko ,ogranienje' ili,sankcija u skladu sa slobodom izraavanja
koju titi lanak 10. irina prosuivanja neke drave ide, dakle, zajedno s europskim
nadzorom."
Europski sud time si je pridao pravo da putem svojih obvezujuih presuda nad-
zire ta ogranienja slobode izraavanja. Prijanja praksa Europske komisije i Europ-
skoga suda obvezuje i drave koje su, poput Hrvatske, naknadno postale lanicama
Vijea Europe i strankama Europske konvencije s njezinim dopunskim protokolima.
(vi) U sljedeu skupinu pripada veina ekonomskih, socijalnih i kulturnih
prava, koja su u Meunarodnom paktu iz 1966. te u drugim instrumentima te
naravi veinom formulirana kao neki daleki ciljevi kojima treba teiti. Ali mjera
njihova potovanja i sudske zatite ne ovisi u prvome redu o volji dravne vla-
sti, nego o sposobnosti drave da ih ostvari. Ta sposobnost ovisi o bogatstvu i
uinkovitosti privrede neke drave u cjelini.
Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u lanku 2(1).
propisuje obvezu svojih stranaka - da postupno postignu puno ostvarenje prava
koja su priznata u ovome Paktu". U njemu su tako formulirani: pravo na rad (lanak
6); pravo svakoga da uiva pravedne i povoljne uvjete rada (lanak 7); pravo svakoga
na socijalnu sigurnost (lanak 9); zatita i pomo obitelji, naroito zatita majki pri
porodu, te zatita i pomo u korist djece (lanak 10); pravo svakoga na prikladan i-
votni standard (lanak 11); pravo svakoga da uiva najviu dostinu mjeru tjelesnoga
i duevnoga zdravlja (lanak 12); pravo svakoga na kolovanje (lanci 13. i 14); pravo
svakoga da sudjeluje u kulturnom ivotu, da se koristi znanstvenim napretkom,
autorskim pravima i si. (lanak 15).
58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA 495
1/8
Vidi - Dejan JANA: Zatita ljudskih prava u okviru Evropskog saveta" JRMP 1989, br. 1-2
str. 76-89,
179
Francuska je u tome bila posljednja. Iako je izvorna stranka Statuta Vijea Europe, Europsku
konvenciju ratificirala tek u 1974. Pravo pojedinaca da se obraaju Komisiji priznala je u 1981, ;
nadlenost Suda u 1990. godini. U tome je doivljavala opravdane kritike, prvenstveno od fran-
cuskih znanstvenika.
58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA 497
1
Vidi o tome - V. . DEGAN: Meunarodno pravo i meunarodna sigurnost, Pravni domaaj
498 Meunarodna zajednica
Konvencija MOR br. 100, o jednakom nagraivanju muke i enske radne snage
za jednake vrijednosti iz 1951. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni
ugovori", br. 6/1995, pod 13).
Konvencija o politikim pravima ena iz 1953. (Narodne novine, posebno izdanje
Meunarodni ugovori", br. 12/1993, pod 39).
Konvencija MOR br. 111. koja se odnosi na diskriminaciju u pogledu zapolja
vanja i zanimanja iz 1958. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugo
vori", br. 2/1994, pod 22).
Konvencija UNESCO-a o borbi protiv diskriminacije u prosvjeti iz 1960. [Narod
ne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori", br. 12/1993, pod 59).
Konvencija MOR br. 122. o politici zapoljavanja iz 1964. (Narodne novine, po
sebno izdanje Meunarodni ugovori", br. 2/1994, pod 26).
Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.
(Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori" br. 12/1993, pod 28).
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966. (ibid., pod 29) i
izjava o prihvatu lanka 41. glede nadlenosti Odbora za prava ovjeka da prima
i razmatra priopenja drava stranaka (Narodne novine, posebno izdanje Meu
narodni ugovori", br. 7/1995, pod 38).
Fakultativni protokol iz 1966. uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim
pravima (pristup) (vidi tekst: ibid., str. 241-244, pod 37).
Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966.
(Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori", br. 12/1993, pod 27).
Konvencija o ne zastarijevanju ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti iz 1968,
(ibid., pod 30).
Konvencija MOR br. 135, o zatiti i olakicama koje se daju predstavnicima
radnika u poduzeu iz 1971. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni
f-. ugovori", br. 2/1994, pod 27).
Meunarodna konvencija o suzbijanju i kanjavanju zloina apartheida iz 1973.
(Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori" br. 12/1993, pod 31).
Europska konvencija o naknadi tete rtava kaznenih djela nasilja iz 1983. (Na
rodne novine, dodatak Meunarodni ugovori"br. 4/2008). U Hrvatskoj na snazi
odi. studenoga 2008.
Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije prema enama iz 1979. (ibid.,
pod 18); Fakultativni protokol uz tu konvenciju od 6. listopada 1999 (Narodne
novine, dodatak Meunarodni ugovori" br. 3/2001, pod 17).
Konvencija o sprjeavanju muenja ili neljudskog ili poniavajueg postupanja ili
kanjavanja iz 1985. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori",
br. 12/1993, pod 32).
Konvencija MOR br. 156. o jednakim mogunostima u tretmanu za radnike i
radnice (radnici s obiteljskim obvezama) iz 1987. {Narodne novine, posebno iz
danje Meunarodni ugovori", br. 6/1995, pod 19).
500 Meunarodna zajednica
82
Vidi o konvenciji Vijea Europe iz te oblasti - Dubravka HRABAR: Europska konvencija o
ostvarivanju djejih prava - nov prilog promicanju djejih prava", ZPFZ 1996, br. 4, str. 391-403.
58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA 501
183
Vidi - Vesna KAZAZI: Ostvarivanje i zatita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini kroz
prava Ombudsmana i Doma za ljudska prava" ZPFS 2005, br. 1-2.
502 Meunarodna zajednica
ls
*Vidi - Vesna KAZAZt: Razmatranje izvjetava drava kao vid nadzora nad potivanjem
ljudskih prava" Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, 2007, str. 59-77.
58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA 503
stva ima pravo na takvu tubu ako smatra da je slubeni organ drave stranke
povrijedio neko njegovo pravo koje takva konvencija jami.
Do njezina raspada, biva SFRJ bila je strankom gotovo svih univerzalnih kon-
vencija o ljudskim pravima, ali je sustavno odbijala priznati pravo pojedincima da se
tubama obraaju meunarodnim tijelima. Iako je za to bilo osnove u Ustavu SFRJ,
sudski organi se pri donoenju svojih odluka nisu pozivali na propise iz tih konven-
cija, nego samo na ustavne i zakonske odredbe, od kojih su mnoge bile namjerno
nedoreene ili nejasno sroene.185 Odnos ustavnoga poretka i meunarodnih obveza
Republike Hrvatske glede ljudskih prava u osnovi je razliit. To je sluaj i s veinom
ostalih drava sljednica bive SFRJ.
Ustav Republike Hrvatske izravno propisuje u svome III. dijelu temeljne slobode
i prava ovjeka i graanina, i to u zajednikim odredbama (lanci 14 - 20), potom
osobne i politike slobode i prava (lanci 21 - 47) te ekonomska, socijalna i kulturna
prava (lanci 48 - 69).
Glede potovanja i izvrenja meunarodnih ugovora po organima zakonodavne,
izvrne i sudbene vlasti primjenjuje se lanak 140. Ustava RH, koji glasi: Meuna-
rodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su
na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su
snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na
nain koji su u njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava."
Svi gore navedeni ugovori o ljudskim pravima potpadaju pod lanak 140.
U skladu s ugovornim obvezama Hrvatske, pojedinci mogu podnositi svoje pri-
tube Europskom sudu za ljudska prava sa sjeditem u Strasbourgu i Odboru (Ko-
mitetu) za ljudska prava osnovanom temeljem Meunarodnoga pakta o
graanskim i politikim pravima iz 1966. sa sjeditem u enevi.186 U nastavku emo
u pojedinostima izloiti uvjete da bi takve pritube bile prihvaene i razmatrane u
meritumu.
(i) Postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.187 Europska konvencija
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda predvia da tubu Europskom sudu
moe podnijeti pojedinac koji smatra da je rtva krenja prava predvienih Konven-
cijom ili protokolima od neke drave stranke.188 Kako smo naglasili, ta osoba moe
85
Vidi o tome kritiku u naoj raspravi Jugoslavensko pravosue i meunarodne konvencije o
pravima ovjeka", Odvjetnik, 1989, br. 7-12 (Zagreb), str. 2 -37.
S6
Tekstovi Europske konvencije i dopunskih protokola te Poslovnik Europskoga suda, uz mnoge
druge instrumente, objavljeni su u engleskom originalu i hrvatskom prijevodu u knjizi - Do-
kumenti Vijea Europe, institucionalni okvir, ljudska i manjinska prava, lokalna samouprava,
kazneno pravo (Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci), Rijeka, 2001, napose str. 89-203.
a
' Taj odbor {Human Rights Committee, Comite des droits de l'homme) ne treba mijeati s neg-
danjom Komisijom (Povjerenstvom) UN-a za ljudska prava (UN Commission on Human Rights,
Commission des droits de l'homme des NU), koja je prije bila stalni pomoni organ
Ekonomskog i socijalnoga vijea.
m
Vidi - Rudolf BERNHARDT: Reform of the Control Machinery under the European Con-
vention on Human Rights: Protocol No. 11" AJIL 1995, No. 1, pp. 145-154. Vidi takoer - Alan
504 Meunarodna zajednica
biti dravljanin drave koju tuzi, ali takoer stranac ili osoba bez dravljanstva pod
uvjetom da u tuenoj dravi ne uiva diplomatski ili neki drugi imunitet. U svojstva
tuitelja mogu se takoer pojaviti nevladina organizacija (NGO) ili skupina pojedi-
naca, ali samo ako smatraju da su prekrena njihova grupna prava. One pred Sudom
ne mogu zastupati nikoga treeg.
Tuba se podnosi izravno Europskom sudu na formularu koji dostavlja njegovo
Tajnitvo, a taj se formular moe nai s uputama i na internetu na hrvatskom jeziku.
Za podnoenje tube i za postupak pred Sudom ne plaaju se nikakve pristojbe. Ako
Sud proglasi neku tubu dopustivom, tuitelj koji je slaboga imovnog stanja moe
raunati na ogranienu financijsku pomo Suda za trokove njegova odvjetnika i
njegove osobne trokove za putovanje u Strasbourg.
Tuba i svi drugi podnesci moraju biti sastavljeni na slubenom jeziku neke dra-
ve stranke (ukljuujui hrvatski) ili na jednom od slubenih jezika Suda - engleskom
ili francuskom - na kojemu se vodi postupak.189
Sud e usvojiti tubu tek ako se ispune sljedei strogi uvjeti:
Navedeno krenje prava iz Europske konvencije ili protokola mora poiniti ja\ -
na vlast tuene drave (vlast opine, administrative pokrajine, dravna vlast,
sudovi, vojna vlast i si.). Ne moe se npr. Sudu tuiti privatni poslodavac zbog
otputanja s posla.
Dogaaji koji ine krenje prava tuitelja moraju se zbiti nakon to Konvencija
stupi na snagu za tuenu dravu. Stoga se i Hrvatsku moe Sudu tuiti samo za
krenja prava koja Konvencija titi poevi od 5. studenoga 1997, a za Bosnu i
Hercegovinu od 12. srpnja 2002. godine.
Tuba se mora odnositi na krenje nekoga prava navedenog u Europskoj kon
venciji ili u Protokolima kojih je Hrvatska stranka (vidi naprijed) te u granicama
tih propisa. Ne moe se npr. tuiti drava zbog oduzimanja vozake dozvole
pojedincu jer Europska konvencija ne predvia pravo na takvu dozvolu.
Tuitelj mora biti sam i osobno rtva krenja prava zbog kojega tui dravu iji
su ju organi javne vlasti poinili. Pojedinac, dakle, nema pravo upuivati tubu
zbog krenja prava drugih osoba ili skupina.19"
Prije nego to uputi tubu Sudu tuitelj mora iscrpiti sva raspoloiva pravna
sredstva predviena pravom tuene drave, sve do konane presude ili odluke
najviega organa protiv koje nema priziva (v. supra, 45 pod 3).191
Tuba Europskom sudu mora se podnijeti najkasnije est mjeseci po konanoj
presudi ili odluci protiv koje nema priziva.
Tuba ne smije biti anonimna. Tuba podnesena u ime neke fiktivne organizacije,
za koju se utvrdi da ne postoji, smatrat e se anonimnom i Sud e ju odbaciti.
Ako je tuba odbaena kao nedopustiva, ne moe se podnositi nova tuba o
istom predmetu, osim ako ne sadri nove podatke. Ako je prva tuba bila od
baena zbog neiscrpljenja svih unutarnjih pravnih lijekova, moe se o istomu
predmetu podnijeti nova tuba nakon to je najvii dravni organ donio konanu
negativnu odluku bez priziva. U tome sluaju smatrat e se da nova tuba sadri
nove podatke.
Tuba ne smije prethodno ve biti podnijeta nekome drugom meunarodnom
postupku istrage ili rjeavanja (naelo zabrane litispenencije).
Pojedinosti iznesene u tubi moraju biti pouzdane i tone. Ako tuba namjerno
sadri netone ili izmiljene podatke s jedinim ciljem da privue pozornost me
dijskih sredstava, ili ako sadri uvrede ili psovke, bit e odbaena zbog razloga
zloupotrebe prava na tubu.
Napokon, ako nakon poetnoga ispitivanja sudac pojedinac ili Odbor od tri suca
utvrde da stanje opisano u tubi nikako ne upozorava na krenje Europske kon
vencije, oni e tubu odbaciti kao nedopustivu bez daljnjega postupka ispitivanja.
Sud, koji ima broj sudaca koji odgovara broju drava stranaka Konvencije, od-
luuje (i) u sastavu suca pojedinca, (ii) u odborima od tri suca, (iii) u vijeima od
sedam sudaca te (iv) u velikim vijeima od sedamnaest sudaca.
Sudac pojedinac ne ispituje ni jednu tubu protiv drave u ime koje je izabran.
U ostalim se sluajevima taj nacionalni sudac kooptira u odbor ako mu nije lan te
je uvijek lan vijea ili velikog vijea.
Novost Protokola br. 14, koji stupa na snagu 1. lipnja 2010, jest to sudac poje-
dinac moe konanom odlukom proglasiti svaku tubu nedopustivom ili ju brisati
s liste predmeta kada se takva odluka moe donijeti bez dopunskoga istraivanja"
V suprotnom on ju upuuje nadlenom odboru ili vijeu.
Odbor od tri suca prethodno ispituje dopustivost tube. Jednoglasnom odlukom
on e proglasiti nedopustivom tubu koja ne zadovoljava sve gornje uvjete ili e
ju brisati s liste predmeta pred Sudom. Dakle, u sluaju postizanja jednoglasnosti
odluka je Odbora konana.
11)1
Vidi - Ivana GORANI: Ustavna tuba kao uvjet za podnoenje tube Europskoj komisiji i
Sudu za ljudska prava" Vladavina prava, 1998, br. 3-4, str. 23-44.
506 Meunarodna zajednica
Bibliografija
Ilija PRI: Zatita manjina, Beograd, 1933, 328 str.; Milan MARKOVI: Ljudska prava i
zatita manjina" JRMP 1958, br. 3, str. 439-450; V. . DEGAN: Meunarodnopravno ureenje
poloaja muslimana sa osvrtom na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na
podruju Jugoslavije" Institut za istoriju radnikog pokreta, Prilozi, br. 8, Sarajevo, 1972, str. 55-
104; Danilo TURK: Osvrt na meunarodnopravno regulisanje zatite manjina u Ujedinjenim
nacijama" JRMP 1976, br. 1-2, str. 61-74; Ernest PETRI: Mednarodnopravno varstvo narodnih
manjin, Maribor, 1977, 425 str., 1977; Budislav VUKAS: Manjine i meunarodno pravo",
JRMP 1977, br. 3, str. 274-293; Etnike manjine i meunarodni odnosi, Zagreb, 1978, 251 str.;
Meunarodnopravna definicija manjina", JRMP 1985, br. 3, str. 433-439; Ujedinjeni narodi i
zatita manjina" Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 171-182; Mirjam KRK: Varnosni
svet ZN in varstvo lovekovih pravic s posebnim podudarkom na narodnosne manjine" Zbornik
znanstvenih razprav, 1982 (Ljubljana); V. . DEGAN: Prirodnopravni temelji prava i dunosti
ovjeka, drave i etnikih zajednica" Nae teme, 1989 (Zagreb), br. 1-2, str. 3-22; Silvo DEVETAK:
Manjine, ljudska prava, demokratija, Meunarodna zatita ljudskih i etnikih prava, Sarajevo,
1989, 343 str.; V. . DEGAN: Fundamenta! Rights and Duties of Ethnic Groups within a State -
A Naturalist Concept", JRMP 1996, No. 1-2, (Melanges ahovi), pp. 139-164; M. MATULOVI
- A. BOKOV1: Protection of Human and Minoritv Rights in Croatia" ZPFR, 1996, pp. 303-
328; Budislav VUKAS: States, Peoples and Minorities" RCADI1991, tome 231, pp. 265-524,
Martinus Nijhoff Publishers, 1999; Vesna CRNI-GROTI: Protection of Minoritv Languages in
Croatia", ZPFZ 2003, br. 2, str. 463-481; Boris KRIV OKAPI: Zatita manjina u meunarodnom
i uporednom pravu, knjige 1-3, Beograd, 2004.
Nakon Prvoga svjetskog rata (1914 - 1918), do tada dominantni Nijemci i Mad-
ari postali su manjine na podrujima novih drava: Poljske, ehoslovake i Kraj
192
Vidi o sustavu kapitulacija, supra, 42, pod 1.
193
Vidi mnoge pojedinosti - V. D. DEGAN: Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana
sa osvrtom na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju Jugoslavije"
Institut za istoriju radnikog pokreta, Prilozi, br. 8, Sarajevo, 1972, str. 55-104.
59. MEUNARODNA ZATITA MANJINA 509
194
Za detaljniji prikaz toga sustava s njegovim manjkavostima, vidi prvo izdanje ove knjige iz
2000. godine, na str. 525-526.
19j
Reim u Srbiji to je isto s uspjehom inio putem antibirokratske revolucije" u Vojvodini, Crnoj
Gori i na Kosovu u 1988. i 1989. To je s uspjehom ponovio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
poevi od 1990, a pokuao je i u Makedoniji. Kada je u osvajakim ambicijama pretrpio poraz,
malo se brinuo za sudbinu svojih izmanipuliranih sunarodnjaka.
510 Meunarodna zajednica
1%
Od potovanja tih obveza u zemljama pod sovjetskom dominacijom nije bilo nita, naroito
do Staljinove smrti u 1953. Pripadnici hrvatske i drugih junoslavenskih manjina bili su nakon
rezolucije Informbiroa u 1948. prisilno raseljavani, ak i u ehoslovakoj.
59. MEUNARODNA ZATITA MANJINA 511
197
ILM 1990, No. 5, pp. 1306-1307,1318-1320.
512 Meunarodna zajednica
Rezolucija 47/135 od 18. prosinca 1992. Vidi tekst - ILM 1993, No. 3, pp. 911-916.
,,Study on the Rights of Persons belonging to Ethnic, Religious and Linguistic Minorities" iz
1977.
59. MEUNARODNA ZATITA MANJINA 513
2m
Slino tomu se do Povelje UN-a iz 1945. openito govorilo o postojanju regionalnoga ame-
rikog meunarodnog prava". Vidi pojedinosti, supra, 2, pod 1, te 13, napose pod (b).
514 Meunarodna zajednica
901
Danas je lanica i potpredsjednica te Komisije prof. dr. Vesna Crni-Groti s Pravnoga fakul-
teta Sveuilita u Rijeci.
202
Vidi tekst - UM 1995, No. 2, pp. 351-359.
203
Hrvatska je postala strankom Europske povelje i Okvirne konvencije Vijea Europe ratifikaci
jom (potvrivanjem) u 1997. Vidi tekstove - Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori",
59. MEUNARODNA ZATITA MANJINA 515
br. 18/1997, pod 121, str. 1009-1023; ibid., br. 14/1997, pod 92, str. 637-645. m Sva ta temeljna
prava trebaju se odnositi na sve etnike skupine dravljana, bez obzira na njihovo porijeklo ili
udio koji ine u ukupnom stanovnitvu. Ipak, u tome smislu ne ini etniku skupinu vrlo
malobrojno stanovnitvo istoga porijekla koje ivi raspreno i izmijeano s drugim graanima
na irokom podruju drave. Ali je i to stanovnitvo potencijalna etnika skupina in statu
nascendi jer se mo/.e naknadno organizirati.
305
Cf, Narodne novine, br. 155 od 23. prosinca 2002.
516 Meunarodna zajednica
II. Konvencije o genocidu iz 1948 (propisi koje su danas openito priznati izraz
opega meunarodnog prava), genocid znai neko od u njoj zabranjenih djela
poduzeto s namjerom da se potpuno ili djelomino uniti neka nacionalna,
etnika, rasna, ili vjerska skupina" (vidi pojedinosti, infra, 60). Prema lanku
III. te konvencije, meu kanjivim djelima je i neposredno i javno poticanje
da se izvri genocid".
Ali nedavni dogaaji na prostoru bive Jugoslavije pokazali su da je najdublji
uzrok gotovo svih etnikih i vjerskih sukoba koji mogu unititi neku dravu strah
pripadnika bilo brojano veinske bilo manjinskih skupina, za njihov opstanak u
iremu smislu. Ako pojedinci ili malobrojne ekstremistike skupine potiu strah u
svoje skupine da bi mogla biti liena politikih prava, ili izloena mjerama prisilne
asimilacije, ili izgnana, ili biti fiziki unitena, to potie njezine pripadnike (bili
oni zaista ugroeni ili ne), na traenje podrke iz inozemstva, na pobunu, ili ak na
etniko ienje prostora koji smatraju samo svojim. Sve se to odmah reperkutira
na osjeaje i na ponaanje neprijateljske" skupine. Grupice ekstremista mogu tako
kroz kratko vrijeme stvoriti veliko zlo. A nakon to meuetniki sukob izbije, teko
je razluiti njegove poetne uzroke i posljedice i veoma je teko naknadno povratiti
sve izbjeglice i prognanike u njihove domove te zalijeiti najtee rane u svih.
Stoga je u interesu opstanka i stabilnosti svake drave da se bilo kojoj skupini
(manjinskoj" ili veinskoj") koja odrie ili ugroava pravo na opstanak bilo kojoj
drugoj skupini takvo djelovanje efikasno zabrani. Pojedince treba strogo kanjavati,
a politike stranke s takvim programima treba zabraniti.
Ustav Republike Hrvatske u lanku 39. predvia sljedee: Zabranjeno je i ka-
njivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu
ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti." Tu ustavnu odredbu trebalo bi
primjenjivati doslovno i bez izuzetaka.
(ii) Sljedee po redu jest pravo svih skupina i njihovih pripadnika na jedna-
kost Pravo pojedinaca na jednakost nalo je odraza u pozitivnome meunarod -
nom pravu kao sloboda od diskriminacije, koja je na dananjoj razini njegova
razvitka jus cogens (vidi objanjenje supra, 58, pod 2).
Ravnopravnost pripadnika manjina u odnosu na ostatak puanstva postie
se ako svi oni podjednakim uvjetima, dakle bez diskriminacije, stvarno uivaju
sva ljudska prava prema meunarodnom pravu (supra, 58), kao i sva graanska,
politika, ekonomska, socijalna, kulturna i druga prava koja predviaju ustav i
zakoni drave iji su graani.
Bit pet temeljnih prava svih skupina koja se ovdje izlau morala bi biti zajam-
ena ustavom drave i ne bi smjela biti predmetom preglasavanja i veinskoga
odluivanja.
Ovisno o brojnosti skupina, njihovoj rasprostranjenosti i teritorijalnoj koncen-
traciji, svaka drava mora sama traiti putove da bi se taj cilj postigao i potom
dosljedno potovao.
Hrvatski Ustavni zakon predvia u tome pogledu veoma detaljne odredbe o za-
stupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u Saboru i u predstavnikim tijelima
lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Tako se pripadnicima manjina koje
imaju vie od 1,5% u ukupnom stanovnitvu osigurava najmanje jedno, a najvie tri
zastupnika mjesta u Saboru. Manjine s manje od 1,5% imaju ukupno pravo na etiri
zastupnika (lanak 19). Predvieno je osnivanje vijea svake od nacionalnih manjina
u jedinicama samouprave te Savjeta za nacionalne manjine na dravnoj razini.
Aneksom 4, uz Opi okvirni sporazum sklopljen u Davtonu u studenome, a pot-
pisan u Parizu 14. prosinca 1995, predvien je Ustav Bosne i Hercegovine s veoma
sloenim postupkom odluivanja koji bi teko mogao djelovati bez posrednitva i
nadzora predstavnika meunarodne zajednice.
(iv) Pravo na slobodnu upotrebu jezika u privatne i u javne svrhe.206 Iako
moda jo ima i suprotnih primjera, danas se openito ne ine smetnje pripad-
nicima jezinih manjina da se zajedno s ostalim pripadnicima svoje skupine
slue svojim jezikom u privatnom openju. Ali nije svuda osigurana upotreba
manjinskih jezika i u javne svrhe.
U veini drava osigurava se da se okrivljena osoba u kaznenom postupku moe
koristiti svojim jezikom ili jezikom koji razumije i da joj se u tu svrhu osigura tuma-
enje na troak suda. Drukije je kada se neka osoba pojavi u sudskom ili upravnom
postupku da bi ostvarila neka svoja prava.
Na podrujima na kojima neka manjinska jezina skupina ini cjelokupno sta-
novnitvo, ili veinu, ili znatan postotak, opravdano je da se uz dravni slubeni
jezik, upotrebljava i jezik te skupine u sudskom i upravnom postupku te u toponi-
mima takvih mjesta, u nazivima ulica i javnih ustanova.
Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima kojoj je stranka i Hr-
vatska, sadri precizne odredbe o upotrebi tih jezika u kaznenom, graanskom i
upravnom sudskom postupku, pred upravnim tijelima i javnim slubama. Drava
koja dosljedno potuje te preuzete obveze uglavnom e zadovoljiti te zahtjeve.
Slubena upotreba manjinskih jezika i pisama predviena je u lancima 9,12. i
13. hrvatskoga Ustavnog zakona.
206
V. Vesna CRNI-GROTI: ,,La perspectiva europea de la protecci dels drets de les llengiies
minoritaries" Actes del 2n Congres Europeu sobre Planificacio Linguistica, Barcelona, 2003, pp.
27-34.
59. MEUNARODNA ZATITA MANJINA 519
Bibliografija
A. CHALUBOUR: ,,Le proces de Nurernbergetle droit international", Annualrede l'AA.A., 1958
(La Haye), pp. 26-38; B. MCAFEE: The Tokyo War Crimes Trials", ibid., pp. 39-49; Bogdan
ZLATARI: Meunarodno krivino pravo, Zagreb, 1979, 163 str. Vladan A. VASILIJEVI: La
codification du droit international penal et le chatiment pour les infractions internationales", ZPFZ
1989, br. 5-6, str. 1049-1066; Y. DINSTEIN - M. TABORI: War Crimes in International Law, The
Hague, 1996, 469 p.; Vesna CRNI-GROTI: Krenje ljudskih prava kao meunarodni zloin".
Vladavina prava, 1997, br. 2-3, str. 39-58; B. PAVI1 - P. VEIG Komentar kaznenog zakona,
Zagreb, 1998, str. 155-187; H. ASCENSIO, E. DECAUX, A. PELLET: Droit international penal
Pari, 2000,1053 pages; V. . DEGAN: ,,Responsibility of states and individuals for internationa"-
crimes", International Law in the Post-Cold War World, Essavs in memory of Li Haopei, Edited
by Sienho Yee and Wang Tieya, London, 2001, pp. 202-223; On International Crimes and on
International Criminal Justice", Studi di diritto internazionale in onore di Gaetano Arangio-Ruiz.
Napoli, 2004, II, pp. 703-728; On the Sources of International Criminal Law", Chinese Journal
of International Law, 200S, No. 1, pp, 45-83; A. CASSESE, P. GAETA, J. R. W. D. JONES: The
Rome Statute of the International Criminal Court, A Commentary, Oxford, 2002, Volurne I.
pp. 1-1048); Volume II (pp. 1049-2018); Andre HUET, Renee KOERL1NG-JOUL1N: Droit penal
international, 2e edition mise a jour, Pari, 2002, 425 pages; Antonio CASSESE: International
Criminal Law, Oxford, 2003, 472 pages; V. . DEGAN - B. PAVII: Meunarodno kazneno
pravo, Rijeka, 2005, 563 str.
207
Neki francuski i drugi znanstvenici to pravo u iremu smislu nazivaju kaznenim meunarod-
nim pravom" (draitpenal International), za razliku od meunarodnoga kaznenog prava" [droit
mternational penal), koje obuhvaa samo zloine prema meunarodnom pravu. Ali je razlika u
tome nazivlju teko uoljiva i stoga nije prihvaena posvuda u svijetu
20!!
Teritorijalni se princip, meutim, ne moe primijeniti na kaznena djela poinjena na brodo-
vima u meunarodnoj plovidbi ni na zrakoplovima u letu preko vie drava. S obzirom na to da
na otvorenome moru ni jedna drava nema iskljuivu vlast, za kaznena djela poinjena na bro-
dovima u tim prostorima nadleni su sudovi drave zastave broda (osim ako brod ima piratsko
obiljeje ili je bez dravne pripadnosti). Za sva kaznena djela poinjena na ratnim brodovima
i drugim dravnim brodovima koji uivaju imunitet, ak kad se takav brod prema odobrenju
obalne drave nalazi u stranoj luci, takoer su iskljuivo nadleni sudovi drave zastave broda.
Naprotiv, trgovaki brodovi u stranoj luci podvrgnuti su kaznenoj sudbenosti obalne drave, ali
ona nema interesa da ju vri ako poinjena djela ne diraju u mir i red luke. Kaznenu sudbenost
za neka djela poinjena na trgovakim brodovima u drugim dijelovima mora, prema propisima
meunarodnoga prava mora, vri obalna drava, a za ostala djela drava zastave broda.
522 Meunarodna zajednica
Meutim, kada odreuju teritorijalnu primjenu svojih kaznenih zakona, sve dr-
ave idu i dalje od dva navedena principa.
Temeljem realnoga ili zatitnog principa sve su si drave prisvojile nadlenost
da sude strancima kada oni u inozemstvu poine osobito teka kaznena djela protiv
njihovih ivotnih interesa i nacionalne sigurnosti (npr. djela pijunae, krivotvorenja
nacionalne monete i znakova za vrijednost, zloine protiv diplomatskih i konzular-
nih predstavnika i si).
Uz to, temeljem principa pasivnoga personaliteta neke drave proteu svoju ka-
znenu sudbenost i na strance kada oni u inozemstvu poine kaznena djela proti
njihovih dravljana, a za to tamo ne budu primjereno kanjeni.
Ali i u primjeni gornjih principa ostaje pravilo da se osumnjiene osobe ne smiju
uhititi u inozemstvu. Njima je mogue suditi samo ako se zateknu i uhite na podru-
ju te drave ili ako ih druga drava njoj izrui. To se iznimno rijetko dogaa zbog
politikoga karaktera veine tih djela.
Na temelju principa zastupnike sudbenosti jedna drava moe delegirati svoju
vlast drugoj dravi (ako ova na to pristane) za kanjavanje bilo lakih prometnih i
slinih delikata poinjenih od stranaca na njezinu podruju bilo transnacionalnih.
organiziranih kaznenih djela teke naravi poinjenih na podruju vie drava. Tada
e biti u interesu svih teritorijalnih drava da se za takvo djelo u njegovoj cjelini sudi
samo u jednoj od njih.
Napokon, neke drave u svojim kaznenim zakonima predviaju i princip uni-
verzaliteta, ili on moe biti predvien kao njihova ugovorna obveza. Taj se princip
po pravilu odnosi samo na kanjavanje najteih meunarodnih zloina kako njihovi
poinitelji ne bi ostali nekanjeni. Ako se stranac osumnjien za takve meuna-
rodne zloine zatekne u dravi, njega se primjenom toga principa moe uhititi i
suditi mu iako je zloin poinio u inozemstvu, a graani te drave nisu bili njegove
rtve. Princip univerzaliteta supsidijaran je onomu teritorijalnom. Drava se u
kanjavanju tu supstituira meunarodnoj zajednici, napose ako zbog graanskoga
sukoba i drugih nemira sudstvo u dravi izvrenja zloina ne djeluje ispravno ili
ako za njegovo kanjavanje nije predviena nadlenost ni jednoga meunarodnoga
kaznenog sudita. Ali ako sve to nije sluaj, okrivljenika bi trebalo izruiti dravi u
kojoj je zloin poinio.
Drave, nadalje, uzajamno surauju i sklapaju sporazume o meunarodnoj su-
radnji svojih policijskih i sudbenih organa kako bi suzbijale sva kaznena djela ije
posljedice prelaze njihove granice. Ta se suradnja danas obavlja putem Interpola, a
ona uz to obuhvaa malu meunarodnu kaznenopravnu pomo (poduzimanje rad-
nji kaznenoga postupka na temelju molbe inozemnoga suda), prijenos kaznenoga
postupka jedne drave drugoj temeljem principa zastupnike sudbenosti, priznanje
i izvrenje strane kaznene presude te izruenje (ekstradiciju).
Da bi suzbile kaznena djela s moguim prekograninim uincima, drave skla-
paju i konvencije kojima preuzimaju obvezu da djela u pitanju u svojim zakonima
predvide kao kaznena. Danas je u tome pogledu najznaajnija Konvencija iz Paler-
ma iz 2000. protiv transnacionalnoga organiziranoga kriminaliteta. Te konvencije
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 523
predviaju obvezu svojih drava stranaka da propie vrste i raspona kazni kako bi ih
njihovi organi mogli suzbijati. Tu, meutim, pripadaju i konvencije o sprjeavanju,
suzbijanju i kanjavanju meunarodnih zloina poput npr. genocida (vidi dalje).
109
Vidi - Bogdan ZLATARI: Problem zastare meunarodnih zloina u usporednom i meu-
narodnom pravu", ZPFZ1966, br. 1, str. 21-34; Milan MARKOVI: Meunarodna krivina
defa i ustanova zastarelosti" JRMP 1965, br. 2-3, str. 335-366.
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 525
210
1 Vijee je Europe usvojilo Europsku konvenciju pod istim nazivom 25. sijenja 1974. godine.
Ali ta konvencija nije nikada stupila na snagu. Do danas su ju ratificirale samo Nizozemska i
Rumunjska.
211
Cf, Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori", br. 12/1993, pod 30.
526 Meunarodna zajednica
Glede ugovorne obveze suenja poinitelja ili njihova izruenja drugim dravama, vidi i pri-
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 527
podruju, ubojstvo ili zlostavljanje ratnih zarobljenika ili osoba na moru, ubijanje
talaca, pljakanje javne ili privatne imovine, obijesno razaranje gradova, mjesta ili
sela, ili vojnom potrebom neopravdano pustoenje.
Zloini protiv ovjenosti, poimence ubojstvo, istrjebljenje, porobljavanje, protje-
rivanje i ostala neovjena djela poinjena prema bilo kojemu civilnom stanovnitvu
prije rata ili za vrijeme rata, ili proganjanje iz politikih, rasnih ili vjerskih razloga
poinjeno u izvrenju nekoga zloina koji pripada pod sudbenost Tribunala ili u
vezi s njime, bez obzira na to znai li to krenje domaega prava zemlje u kojoj je
poinjeno.
Taj je tribunal zasjedao u Ntirnbergu u razdoblju izmeu 20. studenoga 1945.
i 30. kolovoza 1946, a 1. listopada te godine izrekao je svoju presudu. etiri glavne
saveznike sile (Sjedinjene Amerike Drave, Sovjetski Savez, Britanija i Francuska)
imenovale su po jednoga lana Tribunala i jednog njegova zamjenika. Predsjednik
Tribunala bio je britanski sudac Lord Lawrence. Tuiteljstvo je bilo sastavljeno od
po jednoga tuitelja iz svake od tih zemalja. Jo je 19 drava postalo strankama Lon-
donskoga sporazuma pristupom, ukljuujui bivu Jugoslaviju. Ali im to nije davalo
nikakvo pravo ni u izboru sudaca ni u postupku.
Statutom Tribunala bilo je predvieno da se slubeni poloaj okrivljenih, bilo kao
glavara drave bilo kao odgovornih dunosnika u dravnim tijelima, nee smatrati
razlogom za osloboenje od odgovornosti ili za ublaavanja kazne. Stoga se pred
Tribunalom nisu priznavali nikakvi imuniteti okrivljenih. Bilo je nadalje predvieno
da injenica to je okrivljeni radio po nareenju svoje vlade ili svoga pretpostavljenog
nee ga osloboditi od odgovornosti, ali se moe smatrati razlogom za ublaavanje
kazne, ako Tribunal nae da to zahtijeva pravda.
To je do danas jedini statut te vrste koji je predviao suenje optuenicima u
odsutnosti, a Tribunal je bio nadlean da i neku skupinu ili organizaciju proglasi
zloinakom.
Od 22 okrivljenih, na smrt vjeanjem bilo ih je osueno 12 (maral Goering,
von Ribbentrop, maral Keitel, Kaltenbrunner, Rosenberg, Frank, Frick, Streicher,
Sauckel, general Jodl, Seyss-Inquart te u odsutnosti Martin Borman). Na doivotni
zatvor bila su osuena trojica (Hess, Funk, admiral Raeder). Na vremenske kazne
ih je osueno etiri (von Schirach i Speer na po dvije godine, von Neurath na 15
godina i admiral Doenitz, nasljednik Hitlera, na jednu godinu). Trojica okrivljenih
bila su osloboena od optube (ministar financija Schacht, diplomat von Papen
i novinar Fritzsche). Izreene presude bile su konane i bez priziva. Saveznika
Kontrolna komisija odbila je molbe za pomilovanje, koje su podnijeli svi osuenici.
Smrtne kazne izvrene su 16. listopada 1946. Glavni osuenik Goering izbjegao joj
je otrovavi se prethodne noi u samici.
Tribunal se u svojoj presudi uglavnom ograniio na kanjavanje okrivljenika za
zloine koje su poinili u tijeku trajanja Drugoga svjetskoga rata ili u vezi s njime,
tj. od 1. rujna 1939. do njemake kapitulacije u 1945.213
konvencije iz 1977. Sva djela koja se u tim konvencijama kvalificiraju tekim kre-
njima" zapravo su meunarodni zloini. Rimski statut Meunarodnoga kaznenog
suda iz 1998. u opirnom lanku 8. daje odreenje ratnih zloina" i to posebno oni
poinjenih u meunarodnom oruanom sukobu te u sukobu koji nema meunarodni
karakter. U njemu su obuhvaena krenja zakona i obiaja rata te teka krenja
enevskih konvencija iz 1949.
Napokon, neki od zloina protiv ovjenosti bili su predmetom usvajanja po-
sebnih konvencija. To je ponajprije Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina
genocida iz 1948, koja se danas openito smatra iskazom opega obiajnog meu-
narodnog prava. To je i Meunarodna konvencija o suzbijanju i kanjavanju zloina
apartheida iz 1973.
Danas je prilino jasno to su meunarodni zloini, a njihove kvalifikacije iz
konvencija i drugih meunarodnih instrumenata gotovo nitko ne dovodi u pitanje.
Ali, u nedostatku meunarodnih sudbenih tijela koja bi bila nadlena za njihovo
kanjavanje, odgovornost pojedinaca za njihovo poinjenje ostaje apstraktna. Ve
je, naime, reeno da kanjavanje tih poinitelja od unutarnje sudbene vlasti drani
gotovo da nije djelotvorno, a da nakon niirnberkog i tokijskog suenja za zloin
agresije nije nadleno ni jedno meunarodno sudbeno tijelo.
(iv) Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju.2'5 Napadi bive ,,Ju-
goslovenske narodne armije" protiv zakonito i demokratski izabranih vlasti, i to
najprije u Sloveniji od 26. lipnja, potom u Hrvatskoj od sredine srpnja 1991. te od
1992. u Bosni i Hercegovini, bila je popraena brutalnostima nezapamenima u Eu-
ropi nakon Drugoga svjetskog rata. U tome su sudjelovale i srpske paravojne snage
i naoruane skupine pojedinaca u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Na egzemplarnoj osnovi vrili su se masakri nemonih staraca na nacionalnoj
osnovi kojih je cilj bio poticanje vala izbjeglica sa zaposjednutih podruja. Planski
su se ruile kue prognanih osoba te njihova groblja, crkve i damije, s ciljem da
se zatre trag prognanoga stanovnitva s osvojenih podruja. Ta zloinaka politika
bila je potaknuta eljom za osvajanjem podruja i prekrajanjem granica postojeih
republika koje su se emancipirale u nove drave. Uz to, organiziralo se sustavno
silovanje ena i njihovo dranje u zatoenitvu do vremena kada je pobaaj postac
nemogu. Civili - mukarci, ene, djeca i starci - drani su u koncentracijskim
logorima nalik na one iz doba nacizma. Taj ples smrti u Bosni i Hercegovini bio je
okonan osvajanjem srebrenike enklave i masakrom izmeu sedam i osam tisua
mukaraca u ljeto 1995. Koncem te godine sklopljen je Davtonski sporazum. Na
215
Vidi - Theodor MERON: ,,War Crimes in Yugoslavia and the Development of International-
Law", AJIL 1994, No. 1, pp. 78-87; Ivo JOSIPOVI: Pravni i politiki aspekti nastanka Meu-
narodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju", Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str.
183-196; Davor KRAPAC: Statut i Pravila o postupku i dokazivanju Meunarodnog kaznenog
suda za bivu Jugoslaviju s motrita hrvatskog kaznenog procesnog prava", ibid,, str. 197-213; V
. DEGAN - B. PAVI1: Meunarodno kazneno pravo (Pravni fakultet u Rijeci), Rijeka, 2005
str. 399-423.
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 533
116
U lanku 12. prvotnoga teksta Statuta bilo je predvieno da se Tribunal sastoji od jedanaest
sudaca podijeljenih u dva prvostupanjska vijea od po tri suca te u Prizivno vijee od pet sudaca.
Rezolucijom Vijea sigurnosti 1166. (1998) od 13. svibnja 1998. godine taj je propis izmijenjen i
predvieno je ustanovljenje i treega prvostupanjskog vijea od tri nova suca.
217
Da je to drugo bio sluaj, Tribunal bi bio nadlean da sudi i za teka krenja dvaju Dopunskih
protokola iz 1977. na enevske konvencije iz 1949. te za zloin iz Konvencije o apartheidu iz
1973. SFRJ je bila strankom svih tih ugovora.
534 Meunarodna zajednica
2LS
Tribunalu, dakle, nisu povjerena u nadlenost neka od tekih krenja koja predvia Prvi do-
punski protokol iz 1977, poput poduzimanja napada na graevine ili instalacije koje sadre opa-
sne sile, sa znanjem da e takav napad uzrokovati prekomjerne gubitke ivota, povrede civila ili
oteenje civilnih objekata (lanak 85-3-c).
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 535
Kanjiva su sljedea djela: (a) genocid; (b) urota kojoj je cilj genocid; (c) izravno
i javno poticanje na genocid; (d) pokuaj poinjenja genocida; (e) sudionitvo u
genocidu.
(d) I napokon, lanak 5. Statuta predvia kanjavanje za zloine protiv ovjenosti.
Komentar toga propisa istie da su ti zloini najprije bili priznati u Statutu i u pre-
sudi Nurnberkoga tribunala te u Zakonu br. 10. Kontrolne komisije za Njemaku. U
tome se komentaru dalje navodi da su u sukobu na podruju bive Jugoslavije takva
neljudska djela dobila oblik tzv. etnikoga ienja te rasprostranjenoga i sustavnoga
silovanja i drugih oblika seksualnoga zlostavljanja, ukljuujui prisilno prostituira-
nje. Bitno je, dakle, da to nisu novi meunarodni zloini, nego samo neki posebni
oblici otprije priznatih zloina protiv ovjenosti.
lanak 5. navodi sljedee zloine poinjene u oruanom sukobu meunarodnog
i unutarnjega znaenja, koji su upereni protiv civilnoga puanstva: (a) ubojstvo;
(b) istrjebljcnje; (c) porobljavanje; (d) protjerivanje; (e) zatoenje; (f) muenje; fg)
silovanje; (h) proganjanje na politikoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; (i) ostali neljudski
postupci.
Statut toga tribunala potvruje i neka naela iz statuta Nurnberkoga i Tokijskog
tribunala, za koja danas nitko ne moe tvrditi da nisu pravila meunarodnoga prava
na snazi. Ne priznaje se slubeni poloaj bilo koje optuene osobe, bez obzira na to
je li glavar drave ili odgovorni vladin dunosnik. injenica da je optuena osoba
djelovala prema naredbi vlade ili svoga nadreenoga nee je osloboditi kaznene
odgovornosti, ali joj kazna moe biti ublaena ako Tribunal utvrdi da to zahtijeva
pravda.
Potvruje se naelo ne bis in idem, ali se priznaje i prvenstvo toga tribunala pred
domaim sudovima. Prema lanku 10. Statuta ni jedna osoba ne moe za isto djelo
biti suena pred domaim sudom ako je ve suena pred Tribunalom. Ali osoba
koja je suena pred domaim sudom moe ponovo biti suena pred Tribunalom:
(a) ako je djelo za koje je suena okvalificirano obinim kaznenim djelom; ili (b) ako
postupak pred domaim sudom nije bio nepristran i neovisan, ako je bio usmjeren
na zatitu optuenoga od meunarodne kaznene odgovornosti, ili ako sluaj nije
bio propisno voen.
Tribunal moe izrei samo vremenske kazne, a njihova se visina odreuje prema
opoj praksi glede kazne zatvora u sudovima bive Jugoslavije".
Neki smatraju prazninom to nije izriito predviena mogunost suenja okriv-
ljenim osobama u odsutnosti.
219
Vidi infra, 90, pod 4.
220
Vidi opirnije - V. . DEGAN - B. PAVII: Meunarodno kazneno pravo (Pravni fakultet u
Rijeci), Rijeka, 2005, str. 424-426.
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 537
221
Ibid., str. 429-481.
221
Hrvatski sabor ratificirao je Rimski Statut 28. oujka 2001, i on nju obvezuje od njegova stu-
panja na snagu. Cf, Zakon o potvrivanju Rimskog statuta Meunarodnog kaznenog suda (Na-
rodne novine, br. 5/2001). Od vanih drugih drava strankama su mu postale: Ujedinjeno Kra-
ljevstvo, Francuska, Njemaka, Italija, panjolska, Poljska, Brazil, Argentina, Nigerija, Juna Afri-
ka te sve druge drave sljednice bive Jugoslavije. Kina i Japan nisu ga ni potpisali. Ruska Fede-
racija ga je potpisala, ali ga jo nije ratificirala. Iako su ga 31. prosinca 2000. godine potpisale i
Sjedinjene Amerike Drave, nema mnogo izgleda da ga one u doglednoj budunosti ratificiraju
1da mu postanu strankom.
538 Meunarodna zajednica
273
Na temelju loih iskustava Meunarodnoga kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju, ovdje je
Prizivno vijee potpuno odvojeno od prvostupanjskih vijea i sprjeava se rotacija sudaca.
234
Ako se to ak i dogodi, glede kanjavanja toga zloina Sud nee biti nadlean za one drave
stranke Statuta koje ne prihvate tu nadopunu, kad god se radi o njihovim dravljanima ili ako se
taj zloin poini na njihovu podruju. Stoga je danas jednostavno najbolje smatrati da Sud nije
nadlean za kanjavanje zloina agresije.
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 539
onalna, etnika, rasna ili vjerska skupina". Ako se ta posebna namjera ne dokae u
postupku, moe se raditi o drugom zloinu, najee o zloinu protiv ovjenosti.
(ii) Zloini protiv ovjenosti u lanku 7. definirani su na opseniji nain negoli
u bilo kojem prijanjem meunarodnom instrumentu. U njih je uklopljen i zloin
apartheida.
(iii) Ratni zloini u lanku 8. nabrojeni su i opisani na do sada najiscrpniji nain.
Taj lanak, koji obuhvaa pet gusto tiskanih stranica teksta, u Rimskom je statutu
meu svim drugima najdulji. Taj napor u kodifikaciji prava oruanih sukoba koje ini
meunarodne zloine vrijedan je priznanja. Da su sve znaajne drave svijeta postale
strankama Rimskoga statuta, moglo bi se smatrati da je tim propisom uspjeno
nadopunjeno univerzalno primjenjivo ope meunarodno pravo oruanih sukoba i
meunarodno humanitarno pravo.22a
U tome opsenom lanku u podtokama (a) i (b) obuhvaena su teka krenja
enevskih konvencija iz 1949. i druga teka krenja zakona i obiaja koja se iskljuivo
ili napose primjenjuju u meunarodnim oruanim sukobima. Naprotiv, u podto-
kama (c) i fe) posebice se definiraju zloini koji se mogu poiniti u nemeunarod-
nim sukobima. Pri tome se u podtokama (d) i (f) koje im slijede naglauje da se te
odredbe ne primjenjuju na situacije unutarnjih nemira i napetosti.
Sud je ratione temporis nadlean samo za meunarodne zloine poinjene nakon
stupanja na snagu njegova statuta, i to za svaku dravu stranku pojedinano, ma
kada mu ona naknadno pristupila (lanak 11). Neretroaktivnost ratione personae
potvrena je i u lanku 24(1). Time je makar za doglednu budunost ostala bez
uinka odredba lanka 29. o nezastarivosti svih meunarodnih zloina u nadlenosti
toga Suda.226
Uz to, lanak 124. doputa svakoj dravi stranci da izjavi da u razdoblju od sedam
godina od kada Statut za nju stupi na snagu, Sud nee biti nadlean za kanjavanje
ratnih zloina iz lanka 8, ako su ih poinili njezini dravljani ili su poinjeni na
njezinu teritoriju. Takvu je izjavu dala Francuska.
225
U tome su pogledu najdragocjeniji tekst lanka 7. i oni dijelovi lanka 8. koji se odnose na
unutarnje sukobe. Naime, taj dio humanitarnoga prava zapostavljen je u ugovornim propisima
koji su danas na snazi.
226
Samim time iz nadlenosti toga suda iskljueni su izmeu ostalih: masovni zloini poinjeni
u gulazima u bivem Sovjetskom Savezu; kineski zloini poinjeni pri guenju ustanka u Tibetu
(od 1951. godine); zloini proizali iz politike apartheida u Junoj Africi (napose izmeu 1960.
i 1989); zloini poinjeni tijekom kineske Kulturne revolucije (1966 - 1976); masakri Crvenih
kmera nad vlastitim narodom u Kambodi (1975 - 1978); trgovina djejim robljem u Sudanu
koja jo traje; fiziki nestanci politikih neistomiljenika u ileu (1970 - 1980); zloini u Isto
nom Timoru (1975 - 1996) itd. Time su unaprijed amnestirani svi jo ivi krivci za najstranije i
najmasovnije zloine poinjene nakon Drugoga svjetskog rata. Reeno je da se tu radilo o prikri
venoj amnestiji u planetarnim razmjerima. Cfi, JeatvPaul BAZELAIRE et Thierrv CRETIN: La
justice pendle Internationale, son evolution et son avenir De Nuremberg a La Haye, Pari, 2000,
pp. 89-90.
540 Meunarodna zajednica
Ratione loci Sud moe obavljati svoje dunosti i ovlasti na teritoriju svake drave
stranke te, na temelju posebnoga sporazuma, i na teritoriju neke tree drave. To
znai da Sud nije nadlean za djela koja su se zbila na teritoriju neke tree dra' -.
koja nije stranka Statuta. Ali se to ogranienje ne primjenjuje ako Vijee sigurnosti
UN-a temeljem glave VII. Povelje uputi tuitelju situaciju" glede koje smatra da su
poinjeni jedan ili vie zloina iz nadlenosti Suda. Tada se moe raditi o zloinima
koji su se zbili bilo gdje u svijetu.
Ali kada su se zloini u nadlenosti Suda zbili na teritoriju bilo koje drave stran-
ke, Sud je nadlean procesuirati sve osumnjienike, dakle, uz dravljane stranaka
Statuta, i osobe bez dravljanstva te dravljane treih drava.227
Nadlenost Suda ratione personae najsloenija je. Svaka drava stranka Statuta
u naelu je prihvatila nadlenost Suda u odnosu na sve svoje dravljane (lanak
12-2-b), bez obzira na to gdje su poinili neki zloin. Ali s obzirom na to da taj sud
nema prvenstvo u odnosu na nacionalne kaznene sudove drava, nego je njegov;
nadlenost njima komplementarna (preambula i lanak 1), Rimski statut u tome
pogledu predvia neke vane iznimke.22*
Prema lanku 26, Sud nije nadlean suditi osobama koje su u vrijeme poinjenja
kaznenoga djela bile mlade od 18 godina.
Sva su navedena ogranienja koja su predviena Rimskim statutom tolika da e
zasigurno iznevjeriti oekivanja svjetske javnosti da najtei meunarodni zloini ne
bi smjeli ostati nekanjeni, ma tko i ma gdje ih poini. Stoga u predvidljivoj budu-
nosti ni to tijelo nee postati istinskim meunarodnim kaznenim sudom.
Postupak pred Sudom mogu, dakle, pokrenuti Vijee sigurnosti UN-a, svaka
drava stranka ili tuitelj proprio motu.
(i) Vijee sigurnosti, djelujui temeljem glave VII. Povelje UN-a, moe uputi
Tuitelju neku situaciju" kada smatra da je poinjen neki zloin iz nadlenosti
22>
Upravo je to bilo povodom da Sjedinjene Amerike Drave odbace postojanje i djelatnost toga
Suda te da nekim dravama strankama Rimskoga statuta nameu sklapanje dvostranih ugovora
temeljem kojih bi se ta nadlenost Suda u potpunosti iskljuila samo u odnosu na njihove graane.
22!f
Sud e odluiti da nema mjesta pokretanju i voenju postupka, tj. da je sluaj u pitanju ne-
dopustiv" (inadmissible, irrecevable), ako je taj sluaj ve pod istragom ili kaznenim progonom
u dravi ija su tijela za njega nadlena ili su nadlena tijela te drave odluila da nema mjesta
progonu (lanak 17(1)). Ipak, ti formalni uvjeti za nepokretanje postupka nisu dovoljni. Glede
svih zloina koji pripadaju u njegovu nadlenost, prema Rimskom statutu sam Sud utvruje je li
drava u pitanju ne eli ili nije u stanju propisno povesti istragu ili progon osoba. Ako tako to
utvrdi, Sud e takav sluaj proglasiti u odnosu na sebe dopustivim" i preuzet e nadlenost za
voenje postupka.
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 541
toga suda (lanak 13(b)). Tada ne postoje nikakva ogranienja ratione loci i
ratione personae koja mogu vrijediti u drugim situacijama.
Takve mogue odluke mogu biti nadomjestak za prijanje rezolucije kojima je
Vijee sigurnosti ustanovilo ad hoc kaznene tribunale za bivu Jugoslaviju i za Ruan-
du. Naravno, za neku takvu pozitivnu odluku potrebna je veina od devet glasova u
Vijeu sigurnosti, s time da ni jedna stalna lanica ne uloi veto. Svaka od njih moe,
dakle, sprijeiti takvu odluku.
I obratno, kada se pred Sudom pokrene postupak tubom neke drave stranke
Statuta ili inicijativom njegova tuitelja, Vijee je sigurnosti ovlateno, putem rezo-
lucije temeljem glave VII. Povelje, da zatrai prekid istrage ili kaznenoga progona
na rok od 12 mjeseci. Ti se zahtjevi mogu obnavljati (lanak 16), to znai praktino
u nedoeled.229
(ii) Svaka drava stranka Statuta moe pred Tuitelja iznijeti situaciju" ako
smatra da je poinjen neki zloin iz nadlenosti Suda, bilo da su osumnjienici
njezini dravljani bilo da su dravljani neke druge drave stranke. Kako smo
naveli, Sud nije nadlean ako se zloin zbio na podruju neke tree drave. Ali
ako se zloin zbio na podruju bilo koje drave stranke, Sud je nadlean bez
obzira na dravljanstvo osumnjienika. Podrazumijeva se da se ta nadlenost
u tim sluajevima protee i na pripadnike meunarodnih snaga koje Vijee
sigurnosti alje u neku dravu ili odobri njihove operacije.
(iii) Osim to postupa po zahtjevima Vijea sigurnosti i drava stranaka,
tuitelj po slubenoj dunosti sam prikuplja obavijesti o poinjenim zloini-
ma iz nadlenosti Suda. On mora prosuditi njihovu utemeljenost putem dalj-
njih obavijesti koje prikuplja od drava, tijela UN-a, meuvladinih i nevladinih
organizacija te drugih pouzdanih izvora koje smatra prikladnima. Ali nakon
obavljenoga posla tuitelj nema pravo sam podignuti optunicu, nego treba od
Predraspravnoga vijea zatraiti ovlatenje za istinsku istragu ili moe ocijeniti
da nema osnove za pokretanje istrage.
renje toaka optunice ili njihovu zamjenu teima, o njima se vodi nova rasprava
(lanak 61).230
Rasprava pred prvostupanjskim vijeem po pravilu je javna i mora se voditi u
prisutnosti optuenika. Ne predvia se suenje i izricanje kazne u odsutnosti optu-
enika. Privilegira se osobno svjedoenje rtava zloina i drugih svjedoka. Svjedoci,
i optube i obrane, podvrgavaju se unakrsnom ispitivanju suprotne strane. Suci
slobodno ocjenjuju dokaze iznesene u tijeku postupka, ali ta sloboda ne znai arbi-
trarnost. Naime, oni su duni detaljno obrazloiti presudu koju donesu. U lanku
74(2). Statuta predvia se da Sud smije utemeljiti svoju odluku samo na dokazima
izvedenim i raspravljenim pred njim na suenju. Na temelju tih dokaza suci moraju
ustanoviti krivnju optuenika izvan razborite sumnje" (lanak 66(3)).
I tuitelj i osuenik imaju pravo aibe na osuujuu presudu ili presudu o kazni
koju razmatra Prizivno vijee Suda. Ono u tome postupku ima sve ovlasti Prvostu-
panjskog vijea. Ono moe ukinuti ili preinaiti odluku ili odluku o kazni ili naloiti
novo suenje pred drugim raspravnim vijeem. Ako utvrdi da je izreena kazna
nerazmjerna sa zloinom, ono moe tu presudu odmah izmijeniti.
Sud moe izrei osobi koju je osudio za zloin iz njegove nadlenosti (a) kaznu
zatvora na odreeno vrijeme, ali najvie trideset godina ili (b) kaznu doivotnoga
zatvora kada je ona opravdana iznimnom teinom zloina i osobnim okolnostima
osuenika. Uz zatvorsku kaznu, Sud moe jo izrei: (c) novanu kaznu sukladno
kriterijima koji su propisani u Pravilima o postupku i dokazima te (d) oduzimanje
imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, koje ne smije nakoditi pravima
treih osoba steenih bonafide.
---------------------
23fl
Nasuprot tomu, pred ad hoc tribunalima za bivu Jugoslaviju i za Ruandu tuitelj ima goleme
samostalne ovlasti glede pokretanja i voenja istrage koja prethodi suenju, i to izvan bilo kakve
sudske kontrole. On izdaje uhidbene naloge na temelju informacija" o poinjenim zloinima i
potom prikuplja dokaze kako bi utvrdio neiju osobnu odgovornost. Pri tome on moe prisiliti
odnosne drave na suradnju. Istina je da sudac pojedinac Prvostupanjskoga vijea potom po-
tvruje njegovu optunicu i izdaje uhidbeni nalog u ime Tribunala. Ali se to najee svodi na
formalnost jer u tome postupku nemaju pravo sudjelovati ni osumnjienik, a ni zainteresirana
drava.
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA 543
A. DRAVNO PODRUJE
Bibliografija
J. H. W. VERZIJL: International Law in Historical Perspective, Vol. III, Leyden, 1979, pp. 297
ff.; Malcolm N. SHAW: ,,Territory in International Law" Netherlands Yearbook of International
Law, 1982, pp. 61 ff; Julio A. EARBERIS: ,,E1 territorio del Estado", Cursos Euromediterraneos
Bancaja de Derecho Internacional, 2000, Valencia, Volumen IV, pp. 223-323; Nguyen QUOC
DINH: Droit International public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain Pellet, 8e edition,
Paris, 2009, pp. 527-536.
1
Vidi - Juraj ANDRASSY; Les relations internationales de voisinage" RCADI1951, pp. 77-
181; Iftene POP: Voisinage et bon voisinage en droit international, Pari, 1980, 383 pages.
61. PROSTOR DRAVNOGA PODRUJA. TERITORIJALNA SUVERENOST... 547
Neki pisci koji su skloni fikcijama u pravu smatraju dijelovima dravnoga po-
druja i neke objekte koji se nalaze izvan njezinih granica. Time se dolazi do fikcije
da podruje drave ine i zgrade njezinih diplomatskih misija u inozemstvu, ali
i njezini brodovi i zrakoplovi kada se nalaze u plovidbi ili preletu nad otvorenim
morem. Ispravnije je smatrati da ti objekti potpadaju pod vlast drave u pitanju, a
ne da ine njezino dravno podruje.
Osim prostora otvorenoga mora i Meunarodne zone morskoga dna i pod-
zemlja, gotovo svi ostali prostori na naemu planetu podijeljeni su na podruja
suverenih drava. Uz to, u svojim prostorima vanjskoga morskog pojasa te epi-
kontinentalnoga i gospodarskog pojasa obalna drava ima neka prava nadzora,
suverena prava" i jurisdikciju, ali ne uiva potpunu suverenost. Za razliku od
unutranjih voda i teritorijalnog mora, to nisu dijelovi podruja odnosnih obal-
nih drava.
U prolosti je bilo iznimaka kada su na nekome podruju vlast vrile dvije
drave (koimperij ili kondominij).
Od znaajnijih takvih primjera mogu se navesti kondominij Egipta i Britanije nad
Sudanom (1898 - 1955) ili kondominij Britanije i Francuske nad Novim Hebridima
(1914 - 1980), koji su danas neovisna drava pod imenom Vanuatu. Od sluajeva
koji su se do danas odrali tu pripadaju otoci na Pacifiku Canton i Edenburv, vani
za zrani promet, nad kojima od 1939. zajedniku kontrolu" vre Britanija i Sjedi-
njene Amerike Drave.
Najprije o punoi vlasti koju drava uiva u okviru svoje teritorijalne suve-
renosti. Na svome podruju drava vri sve funkcije dravne vlasti. Na njemu
se primjenjuje njezin ustavni poredak sa svim njegovim naknadnim izmjenama.
Za to podruje drava donosi zakone i druge propise, organizira svoju upravu,
sudbenu i lokalnu vlast.
Glede vrenja funkcija dravne vlasti dravni teritorij ima ulogu pretpostavke.
Osim ako se ne dokae suprotno, pretpostavlja se da je pravno valjan svaki dravni
akt namijenjen tomu da djeluje na podruju te drave.
I premda je ta dravna vlast diskrecijska, ona nije arbitrarna i ne smije se zlo-
upotrebljavati. Drava, dakle, smije slobodno donositi svoje zakone, ali time ne
smije koditi meunarodnoj zajednici, a naroito ne pravima susjednih drava.
Sve vee potrebe za djelotvornom zatitom okolia na naem planetu, ukljuujui
zrak, vodu, tlo, floru i faunu, sve vie prerastaju u sasvim odreene dunosti svih
drava prema opemu meunarodnom pravu. Krenje neke obveze ustanovljene
po meunarodnom pravu glede zatite okolia, povlai meunarodnu odgovornost
drave; ta odgovornost ima za posljedicu dunost povrata u prijanje stanje ili pla-
anja odtete." {lanak 1(1). rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1997. o
odgovornosti u meunarodnom pravu u sluaju tete nanesene okoliu.) Te dunosti
u znatnoj mjeri suavaju punou teritorijalne suverenosti svih drava svijeta.
Dunost potovanja nekih temeljnih ljudskih prava koja su prerasla u imperativne
norme opega meunarodnog prava (jus cogens) takoer suava punou te vlasti. Ta
dunost ne obuhvaa samo potovanje prava stranaca i osoba bez dravljanstva
61. PROSTOR DRAVNOGA PODRUJA. TERITORIJALNA SUVERENOST... 549
2
Vidi - Milan BARTO: Meunarodne slubenosti", JRMP1954, br. 1, str. 4-24; J. ANDRASSV
- B. BAKOTI - B. VUKAS: Meunarodno pravo, I. dio, Zagreb, 1995, str. 277-280.
61. PROSTOR DRAVNOGA PODRUJA. TERITORIJALNA SUVERENOST... 551
3
C/., Charles ROUSSEAU: Droit internationai public, tome III, p. 46,
' Nguyen QUOC DINH: Droit internationai public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alair.
Pellet, 8e edition, Pari, 2009, pp. 540-541.
553
Bibliografija
Charles De VISSCHER: Problemes de confins en droit International public, Pari, 1969, 200
pages; Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome III, Pari, 1977, pp. 231-272;
Societe francaise pour le droit international, Colloque de Poitiers: La frontiere, Pari, 1980,
304 pages; Vladimir IBLER: Dravna granica na moru izmeu Republike Hrvatske i Republike
Slovenije" ZPFZ1994, br. 5-6, str. 469-478; V. . DEGAN: The OAU Charter and Settlement of
Territorial Disputes", JRMP 1970, br. 2-3, str. 284-291; Neka pravna pitanja utvrivanja granica
sa Slovenijom" ZPFR 1995, str. 1-13; Vladimir IBLER: Meunarodno pravo mora i Hrvatska,
Zagreb, 2001, str. 132-216.
D
Cf, Revue generale de droit international public, 1990, p. 253.
b
U tome je iznimka Australija. S obzirom da zaprema itav kontinent, ona nema kopnenih
granica s drugim dravama. Jednako je i s otonim dravama, osim ako je neki otok podijeljen
na podruja dviju ili vie drava (poput npr. otoka Haiti i Borneo).
554 Objekti u meunarodnom pravu
usvajanje neke prirodne granice najee u praksi dovodi do problema. Ako ona
nije obiljeena na terenu, takva prirodna granica moe biti uzrokom ozbiljnih
buduih sporova. Brojni meudravni sporovi te vrste bili su rijeeni mnogo
godina nakon usvajanja takve granice nekom meunarodnom sudskom ili ar-
bitranom presudom. Tek su tim presudama te crte bile konano utvrene.
Najprije o tzv. graninim rijekama. Ako neka neplovna rijeka dijeli podruja
dviju drava, njihova granica po pravilu slijedi crtu sredine izmeu obala te rije-
ke. Ako takva rijeka ima vie rukavaca (kanala), najee se usvaja crta sredine
glavnoga rukavca.
Kod plovnih rijeka za graninu crtu moe se usvojiti thalweg. To je crta koja
neprekinuto spaja najdublje toke u koritu te rijeke, odnosno u koritu njezina
glavnog plovnoga rukavca. Thalweg omoguuje objema pribrenim dravama
plovidbu na rijeci. Kod niskoga vodostaja, kada se na rijeci pojavljuju brojne ade
(rijeni otoci), thahveg irna tu prednost to se uvijek pouzdano zna koji od tih
privremenih otoia pripada kojoj od susjednih drava/
U 1972. izbio je incident koji je prerastao u ozbiljan oruani sukob izmeu biv-
ega Sovjetskog Saveza i Kine na graninoj rijeci Usuri na azijskom Dalekom istoku
i to upravo stoga to su obje drave htjele zauzeti te ade.
Ako granina rijeka mijenja svoj tok postupno, s time to se jedna od njezinih
obala djelomino potapa, a njoj se suprotna obala rijenim nanosima iri, i ako
se ugovorom drukije ne odredi, dravna granica se pomie s crtom sredine ili
s thalwegom njezina glavnoga rukavca. Ali ako takva rijeka naglo napusti prija-
nje korito i stvori novo, granica ostaje tamo gdje je bila, osim ako se ugovorom
unaprijed ili naknadno ne odredi drukije.
Kada pri uu u more granina rijeka ini estuarij (deltu), granina crta se
odreuje prema pravilima koja vrijede za morske zaljeve (v. infra, 68).
Izniman je sluaj da granina crta slijedi jednu od obala granine rijeke, s time
da itav rijeni prostor ini podruje susjedne drave. To je bio sluaj na iranskoj
obali granine rijeke at-el-Arab s Irakom. Po Ugovoru o granicama i Protokolu I
1937. izmeu Irana i Iraka, granica Irana zavravala je na obalnoj crti niske vode I
rijeke. Novim ugovorom izmeu dviju drava iz 1975. o meunarodnim granicama.
i dobrom susjedstvu, obostrano je kao nova granica prihvaena crta thalwega na
glavnome rukavcu te rijeke. Ati nakon to je u Iranu zbaen ah Reza Pahlavi, koii
1
Postoje zapravo tri naina odreivanja thahvegz: (i) izlomljena crta na koritu rijeke izmeu
njezinih najdubljih toaka; ona se najee ne primjenjuje u praksi jer ne vodi sasvim rauna
mogunostima plovidbe; (ii) granina crta koja slijedi glavni tok koji koriste laari u plovidb.
rijekom, ali se i ona zbog svoje nepreciznosti smatra zastarjelom te napokon, (iii) u ugovorirra
se najee odreuje crta sredine giavnoga plovnog kanala na rijeci kojim se koriste laari
plovidbi.
62. DRAVNE GRANICE 555
je ishodio taj ugovor povoljan za Iran, Irak je tu novu granicu pokuao osporiti.
Zbog toga je u 1980. izbio irako-iranski rat. Ipak, nakon prestanka toga rata u
1988, iraki predsjednik Saddam Hussein u kolovozu 1990. prihvatio je i potvrdio
granicu iz 1975.K
Ako dvije susjedne drave izgrade preko granine rijeke most, one svoju
granicu najee odreuju na sredini toga mosta, i to neovisno od granice na
samoj rijeci.
U granina jezera koja razdvajaju dvije (ili tri) susjedne drave pripada i
Kaspijsko jezero, koje neki nazivaju morem. U pravnomu smislu ono je jezero
stoga to nije u plovnoj vezi s ostalim morima i oceanima.9
Gotovo bez iznimke sve pribrene" drave na graninim jezerima ugovaraju
graninu crtu kojom dijele itav njihov prostor, poevi od njihovih kopnenih
granica na obali jezera. Takva granina crta moe, ali ne mora, slijediti crtu
sredine raunajui od obale svake od tih drava. Svaka od njih vri iskljuivu
vlast u svome dijelu jezera, a sloboda ribolova za graane susjednih pribrenih
drava vrijedi samo ako se posebno ugovori. U tome, dakle, nema analogije s
razgranienjima morskih prostora.
Suprotan je reim kroz jedno razdoblje vladao Bodenskim jezerom (jezerom
Constance), na kojemu obale imaju Njemaka, vicarska i manjim dijelom Austrija.
Od 19. stoljea na njemu je vladao kondominij (koimperij) svih pribrenih drava, uz
slobodu ribolova za sve graane tih zemalja. Ali su u 20. stoljeu pribrene drave
i to jezero meu sobom razgraniile.1"
Osobito je vano precizno utvrditi graninu crtu u ugovoru, kada su dvije
susjedne drave odijeljene planinskim masivom ili lancem planina. Ta crta moe
povezivati vrhove planina ili slijediti njihove grebene. Ali umjesto toga, ona se
moe zacrtati tako da slijedi glavno ili lokalno razvode (vodomeu). Granica
se tada povlai tako da odjeljuje sljevove svih rijeka, rjeica i potoka koje se
ulijevaju u dvije vee rijeke ili u dva mora. Takva granica pokatkad bolje slui
potrebama lokalnoga stanovnitva u graninom prostoru od granice koja bi
slijedila vrhove planina ili grebene.
ini se da su osmanske vlasti odijelile historijsku Hercegovinu od Bosanskoga
paaluka vodomeom izmeu rijeka jadranskoga i crnomorskog sijeva.
8
Vidi - Djamchid MOMTAZ: Pravni status at-el-Araba kroz povijest", ZPFZ 1985, br. 5-6,
str. 617-626.
9
AH i neki pravnici u svojini djelima oznauju morima sva jezera sa slanom vodom. Stoga je za
njih uz Kaspijsko i Mrtvo more more" jer mu je voda slana.
10
Cf, Charles ROUSSEAU: Droit International public, tome IV: Les relations internationales,
Pari, 1980, pp. 591, 597.
556 Objekti u meunarodnom pravu
11
Vidi - V. CRNI-GROTI: Naelo uti possietis u meunarodnom pravu", ZPFR 1995, str.
295-308; V. D. DEGAN: Uti possietis i crta sredine u kopnenim i morskim razgranienjima -
presuda Meunarodnoga suda u Haagu Kamerun /Nigerija iz 2002 -" LIPPPK2003, br. 157,str.
1-33.
62. DRAVNE GRANICE 557
moe potom posluiti kao osnova za rjeavanje svih moguih sporova o razgra-
nienju, napose glede kopnenih granica novih drava.
To naelo prvobitno je nastalo u rimskom pravu u drugomu kontekstu. 12 Ono
znai stanje posjeda kakvo je faktiki postojalo u nekomu trenutku. Najprije su
ga prihvatile emancipirane panjolske kolonije June te potom i Srednje Amerike.
Mnoga od podruja tih novih drava bila su poetkom 19. stoljea jo neistraena.
Prijetila je opasnost da ih europske kolonijalne sile prisvoje putem okupacije kao
niije podruje [terra nullius) (v. infra, 63, pod 3). Da bi to izbjegle, nove su drave
u Junoj Americi u ustavnim aktima i ugovorima potvrdile svoje granice prema
razgranienjima koja je prije izvrilo panjolsko kolonijalno carstvo izmeu svojih
upravnih jedinica: vicekraljevina, provincija i biskupija, (koje su postale nove dra-
ve), a koje su vrijedile u trenutku stjecanja njihove neovisnosti, najee u 1810. Na
isti nain i nove drave Srednje Amerike prihvatile su naelo utipossidetis iz 1821.
I pri rjeavanju kasnijih sporova o granicama drave stranke su u kompromisima
nalagale arbitrima da njihov spor rijee na temelju toga naela. Tako je arbitranom
presudom od 9. srpnja 1909. utvrena sporna granica izmeu Bolivije i Perua prema
naelu uti possidetis iz 1810.M Jednako je bilo u presudi od 24. oujka 1922. u sporu o
granicama izmeu Kolumbije i Venezuele.14 Arbitrana presuda od 23. sijenja
1933. utvrdila je na temelju naela uti possidetis iz 1821. spornu granicu izmeu
Gvatemale i Hondurasa. AH su u toj parnici stranke ovlastile arbitrani tribunal,
u sluaju da ustanovi da je neka od stranaka efektivno vrila vlast preko te crte, da
drugoj stranci dosudi pravinu nadoknadu u teritorijima ili na drugi nain. Dakle, u
toj parnici naelo efektivnosti imalo je u najmanju ruku jednak znaaj kao i naelo
uti possidetis}'1
I emancipirane kolonije u Africi usvojile su nakon Drugoga svjetskoga rata isto
naelo. Rezolucija usvojena u Kairu u 1964. na prvom zasjedanju Konferencije afri-
kih efova drava i vlada (AGH/Res. 16(1)) navodi: sve drave lanice (Organizacije
afrikog jedinstva) sveano se obvezuju na potovanje postojeih granica u trenutku
stjecanja neovisnosti".16
Vijee Meunarodnoga suda u Den Haagu rijeilo je presudom iz 1986. spor
o granicama izmeu Burkine Faso i Malija prema graninoj crti tih dviju drava
'2 To su poetne rijei uzete iz interdikta kojim je praetor zatiivao posjed zemljita protiv ne-
doputenoga smetanja. Cf, Vladimir IBLER: Rjenik meunarodnog javnog prava, II izd., Za-
greb, 1987, str. 312-313.
13
Cf, RIAA, vol. XI, pp. 139 ff.
14
IbieL, vol. 1, pp. 223 ff, a napose pp. 228, 278.
15
Ibid., vol. II, pp. 1311 ff. Vidi prikaz odreenja granica u pojedinim spornim sektorima raz
granienja iz ove presude, V. . DEGAN: L'equite et te droit international La Haye, 1970, pp.
138-141.
16
Cf, Boutros BOUTROS-GHALI: The Addisa Ababa Charter" International Conciliation,
No. 546, January 1964, pp. 29-30; V. . DEGAN: The O.A.U Charter and the Settlement of
Territorial Disputes'JRMP 1970, br. 2-3, pp. 284-291.
558 Ob\ekti u meunarodnom pravu
17
To naelo, dakle, takoer obvezuje Italiju, Austriju, Madarsku, Rumunjsku, Bugarsku, Grku
i Albaniju da potuju granice kakve su postojale u trenutku raspada Jugoslavije prema Sloveniji,
Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji ili Kosovu. Italiju po toj osnovi obvezuju kopnena i
morska granica u Transkom zaljevu iz Osimskoga ugovora iz 1975. te crta razgranienja epi-
kontinentalnoga pojasa uzdu Jadranskog mora s Hrvatskom i Crnom Gorom, kakva je utvrena
Sporazumom s bivom SFRJ iz 1968.
62. DRAVNE GRANICE 559
Drugo - Demarkacije izmeu Hrvatske i Srbije ili izmeu ove zadnje i Bosne i
Hercegovine, ili mogue izmeu ostalih susjednih neovisnih drava, mogu se mije-
njati jedino slobodnim i zajednikim sporazumom.
Tree - U nedostatku tako postignutoga sporazuma, prijanja razgranienja do-
bivaju svojstvo granica zatienih meunarodnim pravom. To je zakljuak kojemu
vodi naelo potivanja teritorijalnoga status quo, a naroito naela uti possidetis
juri koje je, iako je najprije bilo prizivano u rjeavanju problema dekolonizacije u
Americi i u Africi, danas postalo naelom ope naravi, kao to je to izrekao Meu-
narodni sud (parnica o Graninom sporu, Burkina Faso - Republika Mali, presuda
od 22. prosinca 1986).
etvrto - Nikakva promjena postojeih granica i crta razgranienja postignuta
silom ne moe proizvesti pravne uinke, u skladu s dobro utvrenim naelom me-
unarodnoga prava posebno obznanjenim u Deklaraciji o naelima meunarod-
noga prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom
Ujedinjenih nacija (rezolucija 2625 (XXV) Ope skuptine) i s Helsinkim zavrnim
aktom..."
Gornja se pravila mutatis mutandis odnose i na granice drava sljednica bivega
Sovjetskog Saveza i eko-Slovake, kao i u drugim slinim sluajevima sukcesije
drava.
Dva vijea Meunarodnoga suda pridala su izvjesna obiljeja naelu uti posside-
tis, koja ipak nisu od presudnoga znaenja u njegovoj praktinoj primjeni. U spome-
nutoj presudi iz 1986 (Burkina Faso/Mali), naroito glede kritinoga datuma", izre-
eno je sljedee: ... Meunarodno pravo - i stoga naelo uti possidetis - primjenjuje
se na novu dravu (kao dravu) ne s retroaktivnim uinkom, nego neposredno i od
toga trenutka ubudue. Ono se primjenjuje na dravu kakva jest, tj. ono fotografi-
ra" teritorijalno stanje kakvo je tada bilo. Naelo uti possidetis zaleuje teritorijalni
naslov; ono zaustavlja sat, ali ga ne vraa unazad... Francusko unutarnje pravo (na-
roito ono koje je Francuska propisala za svoje kolonije i prekomorske teritorije)
moe biti od znaaja, ali ne samo po sebi... nego tek kao injenini element izmeu
ostalih, ili kao dokazno sredstvo za ono to se nazivalo 'kolonijalnim naslijeem^ tj.
kao 'fotografija podruja' na kritini datum." (p. 568, para. 30).
Taj iskaz je na neki nain bio dopunjen navodom iz presude Vijea Suda iz 1992.
u Sporu o kopnenoj, otonoj i morskoj granici (El Salvador/Honduras): ... kada se
radi o naelu uti possidetis, jus u pitanju nije meunarodno pravo, nego ustavno ili
upravno pravo suverena prije stjecanja neovisnosti, u ovomu sluaju panjolsko ko-
lonijalno pravo, i savreno je mogue da to pravo ne prua jasan i konaan odgovor
o tome kome su pripadala udaljena podruja ili ona slabo naseljena, od vrlo maloga
gospodarskoga znaaja..." (p. 559, para. 333).
Ti su navodi od znaaja jer dokazuju da historijski argumenti o pripadnosti ne-
koga podruja nisu sami po sebi odluujui. Nije vano koliko je dugo vremena u
prolosti neka vlast upravljala spornim podrujem, nego kome je ono pripadalo na
kritini datum" tj. u trenutku stjecanja neovisnosti neke nove drave (na datum
sukcesije drava).
560 Objekti u meunarodnom pravu
nost druge strane u odnosu na njezina oitovanja vlasti. U svim drugim sluajevima
jednostrani akti mogu biti argumenti za pobijanje postojanja preutnoga sporazuma
koji bi im bio suprotan.
Tu valja neto navesti i o zemljovidima kao dokaznom sredstvu u sporovima o
razgranienjima. U mnogim sporovima o kopnenim i o morskim granicama stran-
ke su nepristranom tijelu predoavale obilje zemljovida iz vremena prije stjecanja
neovisnosti, bilo one izdane od dravne vlasti bilo atlase i karte privatnih izdavaa.
Crte razgranienja i toponimi u mnogima od tih karata nejasno su obiljeeni ili se
uzajamno sukobljavaju. Pismeni i usmeni sudski postupak se pokatkad veoma odu-
govlae podastiranjem tih karata i dokazivanjem granica tim putem.
Na temelju prijanje obilate meunarodne prakse spomenuta presuda Vijea
Meunarodnog suda u sporu Burkina Faso/Mali iz 1986. propisala je u tome pogle-
du precizno naelo openitije naravi: ... pravna vrijednost karata ostaje ograniena
na dokaz koji moe poduprijeti zakljuak do koga je sud doao drugim sredstvima
neovisno od zemljovida. Stoga, osim u sluaju kada spadaju u kategoriju fizikoga
izraza volje drave,18 karte ne mogu same po sebi biti dokazom granica, jer bi u ta-
kvom sluaju one inile neoborivu presumpciju, u stvari isto to i pravni naslov (to
one nikako nisu, naa primjedba). One imaju jedinu vrijednost dokaza pomonoga
ili potvrdnoga znaaja, to takoer iskljuuje mogunost da im se prida znaaj vei
od presumpcije jus tantum ili oborive presumpcije s uinkom da preokrenu teret
dokazivanja." (p. 583, para. 56).
Sve to je Vijee Suda navelo o zemljovidima ini se da je mutatis mutandis
primjenljivo i na granice katastarskih opina koje se mogu uzeti kao supsidijarni kri-
terij u utvrivanju stvarnih kopnenih granica. Te granice imaju nespornu praktinu
vrijednost s obzirom to su najpreciznije, ali nita vie od toga. U najveemu broju
sluajeva te e se granice poklapati s granicama stvarnoga vrenja vlasti slubenih
organa jedne ili druge drave na nekom podruju. Kada, meutim, postaje jasno da
je jedna od strana jednostrano proirila granice neke svoje katastarske opine, a da se
prijanji akti o razgranienju ili stvarno vrenje vlasti, ne poklapaju s tim granicama,
tada one imaju istu vrijednost kao i zemljovidi. One prebacuju teret dokazivanja na
stranu koja tvrdi suprotno, ali ne ine same po sebi pravni naslov suverenosti nad
odnosnim podrujem.
1!i
Vijee Suda je to obrazloilo na drugomu mjestu u toj presudi: ... To je na primjer sluaj kada
su karte priloene uz slubeni tekst kojemu su sastavni dio. Osim u tim jasno odreenim slu-
ajevima, karte su tek vanjski elementi dokaza, vie ili manje pouzdani, vie ili manje sumnjivi,
kojima se moe pribjei uz neke druge elemente dokaza, da bi se u sluaju potrebe ustanovile ili
rekonstruirale stvarne injenice." (p. 582, para. 54).
562 Objekti u meunarodnom pravu
19
Cf Revuegenerale de droit Internationalpublic, 1990, No. 1, pp. 204-275, na str. 253, para. 63
62. DRAVNE GRANICE 563
20
Cf., Juraj ANDRASSV: Les relations internationales de voisinage" RCADI1951, tome 79, pp.
77-181.
564 Objekti u meunarodnom pravu
'! Toka IV. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, to ju je Sabor
usvojio 25. lipnja 1991, navodi: Dravne granice Republike Hrvatske su meunarodno priznate
dravne granice dosadanje SFR) u dijelu u kojem se odnose na Republiku Hrvatsku, te granice
izmeu Republike Hrvatske i Republike Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore u
okviru dosadanje SFRJ." Cf., dr. Anelko MILARDOVI: Dokumenti o dravnosti Republike
Hrvatske, Zagreb, 1992, str. 87. Isto je tako Arbitrana komisija Konferencije o Jugoslaviji u Mi-
ljenju br. 7. od 11. sijenja 1992. potvrdila injenicu da su granice Slovenije utvrene lankom
2, toka 2 c) njene Osnovne ustavne povelje od 25. lipnja 1991, i to bez promjene u odnosu na
postojee granice.
22
Cf, ILM 1992, No. 6, p. 1487.
23
etvrto po redu naelo o teritorijalnoj cjelovitosti iz Deklaracije o naelima toga Zavrnog
akta predvia, izmeu ostaloga, sljedee: Drave sudionice potivat e teritorijalnu cjelovitost
bilo koje druge drave sudionice. - U skladu s time, one e se uzdravati od svih ina nespoji
vih s ciljevima i naelima Povelje Ujedinjenih naroda protiv teritorijalne cjelovitosti, politike
nezavisnosti ili jedinstva bilo koje druge drave sudionice, a osobito onih djelatnosti koje znae
prijetnju ili upotrebu sile."
7A
Tree naelo - o nepovredivosti granica - u najveoj mjeri odraava konkretnu obvezu svih
drava sudionica KESS-a. Ono predvia: Drave sudionice smatraju nepovredivim svoje grani-
ce kao i granice svih drava u Evropi i stoga e se, sada i ubudue, uzdrati od svakog nasrtaja na
te granice. - U skladu s time, one e se takoer uzdravati od svakog zahtjeva ili ina
prisvajanja i uzurpiranja dijela ili itavog podruja bilo koje drave sudionice." Ipak, to tvrdo
formulirano naelo ublaeno je navodom iz prvog naela - o suverenoj jednakosti, potovanju
prava bitnih za suverenost - da: ,.. One smatraju da se njihove granice mogu mijenjati, u skladu
s meunarodnim pravom, mirnim sredstvima i putem sporazuma..."
62. DRAVNE GRANICE 565
ugovoru iz 1955. ... Jedanput ugovorena, granica ostaje, jer bi svaki drugi pristup
liio uinka temeljno naelo stabilnosti granica..." (p. 37, para. 72). Po miljenju
Suda to ne znai da dvije drave ne mogu zajednikim sporazumom promijeniti
svoju granicu. ... Naravno, takav se rezultat moe postii uzajamnim pristankom,
ali kada je neka granica bila predmetom sporazuma, njezino dalje postojanje ne ovisi
o opstanku sporazuma kojim je ta granica ugovorena." (p. 37, para. 73). Dakle, za
svaku promjenu granica treba novi sporazum, i on se ne moe ishoditi osporavanjem
postojeega, pa ak ako je naknadno istekao.
567
Bibliografija
R. Y. JENNINGS: The Acquisition of Territory in International Law, Manchester, 1963, 130 p.;
Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome III, Pari, 1977, pp. 147-230; OPPENHEIM'S
International Law, Volume I, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts,
Parts 2 to 4; London, 1992, pp. 677-718; V. . DEGAN: Sources of International Law, The
Hague 1997, pp. 326-333; lan BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition,
Oxford 1998, pp. 125-167; V. D. DEGAN: Pravni naslov i efektivnost kao osnove suverenosti nad
dravnim podrujem", UPPPK2008, br. 162, str. 1-44.
25
Suverenost bi obuhvaala pravni naslov zajedno s nadlenou koja iz njega proizlazi. Cf., lan
BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 120-121.
26
Dok se pojam meudravnih slunosti u meunarodnom pravu moe zabaciti kao nepotre
ban, naroito zbog toga to nedosljednom primjenom on moe izazvati konfuziju pojmova (v.
supra, 61, infine), svi gornji pojmovi glede stjecanja podruja, koji su porijeklom iz rimskoga
prava, duboko su se ukorijenili u znanost meunarodnoga prava, i napose u meunarodnu arbi-
tranu i sudsku praksu. Stoga ih je danas nemogue zanemariti.
568 Objekti u meunarodnom pravu
11
Cf., Oppenheim's International Law, Volume I, Parts 2 to 4, Ninth Edition, London, 1992, p.
1290.
570 Objekti u meunarodnom pravu
2B
Vidi - Davor VIDAS: Ujedinjeni narodi i antarktiki sistem" Hrvatska i Ujedinjeni narodi,
Zagreb, 1996, str. 335-351.
63. STJECANJE PODRUJA 573
" Te godine bilo ga je mogue mijenjati voljom veine njegovih stranaka. lanak 12. predvia
da je taj ugovor mogue mijenjati ili dopunjavati u svako vrijeme jednoglasnom voljom svih nje-
govih stranaka. A s obzirom na dananji broj stranaka, jednoglasnost je teko zamisliva.
574 Objekti u meunarodnom pravu
Tok vode i bujice mogu na graninoj rijeci otplaviti zemlju s jedne obale i
naplaviti ju na suprotnu. Ve smo naveli da ako je taj proces postupan, time
se pomie granina crta na rijeci u korist drave ija je obala tako uveana (v.
supra, 62, pod (1)).
Rijeni nanosi mogu uveati i morsku obalu drave na uu neke rijeke gdje
ona stvara deltu. I morski valovi i morske struje mogu uveati ili umanjiti obalu
neke drave.
Novi otoci koji se pojave bilo na rijeci razgranienoj thalwegom bilo u unu-
tranjim vodama ili teritorijalnom moru neke drave, pripadaju odnosnoj dravi.
Prema obiajnom pravnom pravilu, sva gore opisana uveanja podruja obal-
ne drave zbivaju se ipsofacto. Drava u pitanju ne mora poduzimati nikakve
akte radi proirenja svoje suverenosti na uveanom podruju. Stoga i taj nain
stjecanja podruja pripada u one originarne.
Nije sigurno da bi novi otok koji bi se pojavio nad epikontinentalnim pojasom
obalne drave ipsofacto pripao toj dravi. Takvi se sluajevi u meunarodnoj praksi
jo nisu dogodili ili nisu poznati. Ako bi se dogodili, vjerojatno bi samo obalna drava
imala pravo prisvojiti taj otok, ali nekim posebnim aktom.
Ako bi se zbog prirodnih zbivanja (vulkanske erupcije, narastanja koraljnoga
grebena i si.) pojavio novi otok na otvorenome moru, on bi bio niije podruje
{terra nullius). Svaka bi ga drava mogla prisvojiti putem okupacije.
Obala neke drave moe se uveati i na umjetni nain, tj. svjesno i ljudskim
radom. Za podizanje brane na meunarodnoj rijeci nuan je pristanak druge
drave. U takvom sluaju sporazumom se ureuje nova dravna granica, ako
bi dolo do uveanja obale jedne ili druge drave.
Ali svaka obalna drava ima slobodu podizanja brana i lukih graevina
na svojoj morskoj obali. Tim putem ona moe uveati svoj kopneni prostor
ili prostor svojih unutranjih morskih voda. Ako je izmeu susjednih obalnih
drava postignut sporazum o razgranienju teritorijalnoga mora (bilo bonom
granicom bilo granicom suelice), ni jedna drava ne moe izgradnjom luko-
brana i drugih graevina (i time proirujui svoje unutranje vode) na taj nain
protegnuti vanjske granice svoga teritorijalnoga mora preko te granice.
Ali ako se na teritorijalno more obalne drave nadovezuje prostor otvoreno-
ga mora, tada ta drava moe izgradnjom graevina pomicati vanjske granice
svojega teritorijalnog mora na raun otvorenoga mora, i za to joj ne treba niije
odobrenje.
sve dok je rat bio priznat kao suvereno pravo svake drave. Ali je i u tome razdo-
blju stjecanje naslova nad nekim podrujem temeljem subjugacije i aneksije bilo
rijetko. Pobjednike su drave u praksi ee iznuivale ustup (cesiju) eljenoga
podruja mirovnim ugovorom, koji su nametale pobijeenoj strani.
Do subjugacije je, meutim, dolazilo kada je pobjednika drava potpuno
upokorila pobijeenu - u kojoj je prestao svaki oruani otpor - i potom je
anektirala itavo njezino podruje. Posljedica subjugacije bila je nestanak me-
unarodne osobnosti pobijeene drave.
Ipak je u odnosu na stanovnitvo anektiranoga podruja drava pobjednica imala
sve dunosti iz sukcesije drava. Uz tu ogradu, subjugacija se mogla takoer smatrati
originarnim nainom stjecanja podruja.
Nije subjugacija pripojenje (asimilacija) jedne drave u drugu izvreno voljom
njezina stanovnitva i nenasilnim putem, poput pripajanja Njemake Demokratske
Republike Saveznoj Republici Njemakoj u 1990. godini (v. supra, 32, pod 2).
Do subjugacija u 19. stoljeu dolazilo je u procesu ujedinjavanja Italije i Nje-
make. U razdoblju nakon 1859. talijanska drava proizala iz Sardinije (Pijemonta)
upokoravala je ostale talijanske dravice na Apeninskome poluotoku, sve dok u 1870.
nije anektirala Papinsku dravu s Rimom. I Pruska je nakon pobjede nad Austrijom
u 1866. anektirala njemake dravice koje su stale na stranu njezina neprijatelja
{Hannover, Kurhessen, Nassau i Frankfurt).
Godine 1900. u Burskom ratu Britanija je anektirala Orange i Junoafriku Re-
publiku". Ta se aneksija smatrala preuranjenom jer je izvrena dok je rat jo trajao.
Italija je u 1936. anektirata Abesiniju (Etiopiju).
30
Tako je Paul REUTER: Droit Internationalpublic, 6e edition, Pari, 1983, pp. 205-207, smatrao
da se radi o pogrenoj analogiji s privatnim pravom, i to izmeu ostaloga zbog nedostatka bitnog
elementa zastare u meunarodnomu pravu, koji se oituje u njezinu automatskom uinku.
63. STJECANJE PODRUJA 577
Teret dokazivanja stranke koja se poziva na neko historijsko pravo vrlo je teak.
Ona mora dokazati odsutnost protesta drugih drava u to je mogue duljemu raz-
doblju u prolosti.
S time u vezi od posebnoga je znaaja presuda Meunarodnog suda iz 1951. o
Norvekom ribolovu (Ujedinjeno Kraljevstvo/Norveka). Britanija je pred Sudom
tvrdila da je norveko povlaenje ravnih polaznih crta uz sjevernu obalu te zemlje
putem zakona i drugih akata bilo suprotno pravilima opega meunarodnog prava
o zaljevima i o najveoj doputenoj irini teritorijalnoga mora. Ona je smatrala da bi
Norveka mogla dokazati zakonitost tih crta samo temeljem historijskoga naslova.
Da bi opravdala te svoje crte, Norveka se pred Sudom nije pozivala samo na histo-
rijski naslov nego i na druge injenice.
Sud je u presudi zakljuio da norveke ravne polazne crte nisu u suprotnosti
s meunarodnim pravom (p. 143). Svoj je zakljuak potkrijepio i injenicom da
norveki dekreti o tim crtama iz 1869. i 1889. nisu naili na otpor ostalih drava.
Openita tolerancija stranih drava glede norveke prakse je nepobitna injenica. U
razdoblju od vie od ezdeset godina Vlada Ujedinjenoga Kraljevstva nije ju nikada
osporila" (p. 138). Konaan zakljuak Suda bio je: Notornost injenica, openita
tolerancija meunarodne zajednice, poloaj Velike Britanije u Sjevernomu moru,
njezini vlastiti interesi o tome pitanju, i njezino produljeno uzdravanje, u svakomu
sluaju doputaju Norvekoj da svoj sustav suprotstavi Ujedinjenomu Kraljevstvu."
(p. 139). Dakle, po miljenju Suda, norveke ravne polazne crte postale su suprot-
stavljive u odnosu na Britaniju temeljem njezina podrazumijevanoga pristanka.
578 Objekti u meunarodnom pravu
Bibliografija
Milan BARTO: Meunarodno javno pravo, II. knjiga, Beograd, 1956, str. 59-133; Charles
ROUSSEAU: Droit international public, tome IV, Pari, 1980, pp. 482-564, 590-601; Gavro
PERAZI: Skadarska jezero i rijeka Bojana u meunarodnom pravu, Titograd, 1981, 208 str.;
Rodoljub ETINSKI: Meunarodnopravno ureenje plovidbe na plovnom putu Rajna-Majna--
Dunav, Novi Sad, 1985, 106 str; Meunarodna saradnja na zatiti od zagaivanja voda
dunavskog sliva'! JRMP 1988, br. 3, str. 421-444; OPPENHEIM'S International Law, Volume I,
Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Parts 2 to 4; London, 1992,
pp. 574-591; Ernesto J. REY CARO: ,,E1 derecho de los cursos de aguas internationales" Cursos
Euromediterraneos Bancaja de Derecho International, 2003, Valencia, Volumen VII, pp. 505-644.
1. Uvod. Sve rijeke, kanali (umjetni prokopi) i jezera mogu se grubo podijeliti
u dvije velike skupine. Nacionalne (ili unutranje) rijeke jesu one koje od svog
izvora do ua u more ili u drugu veu rijeku protjeu u granicama jedne dr-
ave. Zajedno s kanalima i jezerima s istim obiljejem, one ine dio kopnenoga
podruja (teritorija) odnosne drave. Ne postoji pravilo opega meunarodnog
prava koje bi drugim dravama davalo pravo da brodovi pod njihovom zastavom
plove tim rijekama ili da se strane drave koriste njima na bilo koji drugi nain.
Meunarodne su rijeke sve one koje razdvajaju podruja dviju drava (gra-
nine rijeke, v. supra, 62) ili sukcesivno prolaze kroz vie drava. Neke meu-
narodne rijeke, poput Save i Dunava, imaju oba ta svojstva.
31
Drave su, naroito u prolosti, ureivale ribolov na zajednikim rijekama dvostranim spora-
zumima. Vidi pregled tih sporazuma - Charles ROUSSEAU: Droit Internationalpublic, tome IV,
Pari, 1980, pp. 496-497.
S obzirom na to da je izraz obalna drava" (coastal State/ Etat cotier) rezerviran za drave s
izlazom na more, za sve drave koje imaju obalu na nekoj meunarodnoj rijeci ili jezeru (ripe-
rian States, Etats riverains) ini nam se najprikladnijim naziv pribrena drava" porijeklom iz
ruskog, a u uporabi i u srpskom jeziku.
f, Saet povijesni prikaz razvitka ugovornih pravila o plovidbi na meunarodnim rijekama opi-
san je u savjetodavnom miljenju Stalnoga suda meunarodne pravde iz 1927. o Nadlenosti
Europske dunavske komisije, Serija B, No. 14. pp. 38-41.
580 Objekti u meunarodnom pravu
34
Vidi pojedinosti o razvoju toga reima i o razliitim ugovorima kojima se ureivala plovidba
Dunavom - Milan BARTO5: Meunarodno javno pravo, II knjiga, Beograd, 1956, str. 81-109. Vidi
takoer - ANDRASSY, BAKOTI, VUKAS: Meunarodno pravo I, Zagreb, 1995, str. 168-171.
582 Objekti u meunarodnom pravu
35
Ali neovisno o tome meunarodnom reimu, svaka pribrena drava ima interes da strani
brodovi pristaju u njezine luke i da se koriste lukim kapacitetima, kao i sredstvima prijevoza
robe kroz njezino podruje.
64. MEUNARODNE RIJEKE I JEZERA 583
41
Rije je o tzv. Harmonovoj doktrini iz 1895, glede odvoenja voda iz granine rijeke Rio Gran-de
del Norte na raun Meksika. Dravni odvjetnik Sjedinjenih Amerikih Drava tada je formulirao
stav po kojemu: Pravila meunarodnoga prava ne nalau Sjedinjenim Dravama nikakva
dunost da svojim stanovnicima zabrane upotrebu voda onoga dijela rijeke Rio Grande koji se
potpuno nalazi u Sjedinjenim Dravama, makar ta upotreba imala za posljedicu umanjenje koli-
ine vode rijeke nizvodno od mjesta gdje se ona vie ne nalazi potpuno na podruju Sjedinjenih
Drava..."
64. MEUNARODNE RIJEKE I JEZERA 587
42
Vidi pojedinosti - Charles ROUSSEAU: Droit International public, tome IV, Pari, 1980, pp.
590-601.
588 Objekti u meunarodnom pravu
43
Vidi o tome opirnije - Phillipe SANDS: Principles of International Environmental Law
Manchester, 1995, pp. 346-367.
44
Usp. lanak 1(1). rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1979: Oneienje rijeka
jezera i meunarodno pravo."
64. MEUNARODNE RIJEKE I JEZERA 589
4j
Cf., lanak 1{1). prije navedene rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1997. o odgovor-
nosti u meunarodnom pravu u sluaju tete nanesene okoliu.
590 Objekti u meunarodnom pravu
Bibliografija
Milivoj DESPOT: Suverenost u prostoru iznad dravne teritorije, Beograd, 1966, 132 stt4
Nicolas MATEESCO MATTE: Droit aerospatial, Pari, 1976, 436 p.; Charles ROUSSEAU
Droit international public, tome IV, Pari, 1980, pp. 603-630; K. G. PARK: La protection de U
souverainete aerienne, Pari, 1991, 403 p.; Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition
Cambridge, 1997, pp. 369-380.
46
Ta konvencija stupila je na snagu 4. travnja 1947, a u srpnju 1997. imala je 183 drave stranke.
592 Objekti u meunarodnom pravu
Nakon okonanja hladnoga rata ne treba vie oekivati ruenje civilnih putnikih
zrakoplova u zranom prostoru Ruske Federacije. Trebalo bi oekivati da i Sjedi-
njene Amerike Drave poduzimaju mjere da njihovi vojni i civilni zrakoplovi ne
povrjeuju zrani prostor drugih drava.
5. Sprjeavanje i kanjavanje zloina izvrenih u zrakoplovu. Glede kaznenih
djela poinjenih u zrakoplovu u tijeku njegova leta, nastaju mnogi pravni problemi
razliiti od onih kada je nedoputeno djelo izvreno na brodu. Pravo mora i jurisdik-
cija bilo drave zastave broda bilo teritorijalne drave za djela poinjena na brodu
u luci ili u teritorijalnom moru poiva na opem obiajnomu, a ne na ugovornom
pravu.
Pitanje sudbenosti glede djela poinjenih na zrakoplovu moe biti veoma
sloeno. Teritorijalna drava iznad koje zrakoplov leti imat e tekoa da dade
uinka svojoj sudbenosti ako zrakoplov samo prelijee njezino podruje i ne
slijee u neku njezinu zranu luku. A kazneno djelo moe biti poinjeno u zra-
koplovu u letu preko vie drava, pa i iznad otvorenoga mora, prije nego to se
negdje spusti.
Temeljem principa aktivnoga i pasivnog personaliteta putnici i posada u
zrakoplovu do neke su mjere podvrgnuti i sudbenosti drava kojih su graani.
Uz gornje, zahtjev za sudbenou moe istaknuti i drava u kojoj je zrako-
plov registriran. Ali se u obiajnomu pravu nikada nije razvilo vrsto pravilo po
kojemu bi drava registracije vrila jednaku sudbenost kao onu na brodu koji
plovi pod njezinom zastavom.
Stoga vie drava moe istaknuti zahtjeve za sudbenou glede takvih djela,
ali se moe dogoditi da ju ne eli vriti ni jedna od njih. Jo je tee ako drava
u koju je zrakoplov sletio ne eli vriti svoju kaznenu sudbenost iz politikih
razloga, a odbija izruiti okrivljene osobe onim dravama koje su nadlene i
voljne tu sudbenost vriti. Pitanje je teko i stoga to je izruenje (ekstradicija)
poinitelja kaznenih djela sloen postupak, do kojega u veini drava ne moe
doi ako nema ugovora izmeu drava u pitanju.
Konvencije koje kodificiraju obiajno pravo mora izjednauju ine piratstva na
zrakoplovu u letu iznad otvorenoga mora ili iznad podruja koje ne potpada pod
vlast ni jedne drave, s piratstvom poinjenim na brodu. Za te ine svaka drava koja
uzapti piratski brod ili zrakoplov ima sudbenost temeljem opega meunarodnog
prava (v. lanke 14-21. enevske konvencije iz 1958. o otvorenom moru, i istovjetne
lanke 100-107. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982).
Ali se otmica zrakoplova (hijacking, detournement d'avion), ili sabotaa na nje-
mu, ne moe, ili se teko moe podvesti pod piratstvo. To stoga to se nedoputeni
ini gotovo nikada ne vre iz piratskoga, nego u otetom zrakoplovu. Uz to, ti ini
nemaju za svrhu pljaku u osobnu korist, nego se poduzimaju iz ideolokih pobuda.
Napokon, nemogue je otmicu zrakoplova otpoeti i zavriti u njegovu letu iznad
598 Objekti u meunarodnom pravu
'" Vidi - Bogdan ZLATARI: Tokijska konvencija o krivinim djelima u avionu" ZPFZ1966, br
3-4, str. 428-440.
65. ZRANI PROSTOR 599
51
Vidi opirnije - Phillipe SANDS: Principles ojInternational Environmental Law I, Manche-
ster 1995, pp. 243-290.
52
Cf, Juraj ANDRASSY, Boidar BAKOTI, Budislav VUKAS: Meunarodno pravo, 1. dio, Za
greb, 1995, str. 238.
53
Cf, Institut de Droit International, Tableau general des Resolutions adoptees (1957-1991),
Pari, 1992, pp. 194-195.
65. ZRANI PROSTOR 601
66. SVEMIR
Bibliografija
Mihajlo SMIRNOV: Problemi suverenosti u svemiru" JRMP 1970, br. 1, str. 79-87; Milivoj
DESPOT: Djelatnosti u svemiru i suverenost drava" ibid., str. 87-92; Obrad RAI: Osnovna
naela kozmikog prava, Beograd, 1972, 343 str.; Kosmos, nebeska tela i orbite", ZPFZ 1985,
br. 5-6, str. 627-634; Peaceful Uses of Outer Space: Some Unresolved Problems" JRMP 1988,
br. 1, str. 98-114; Charles CHAUMONT: Le droit de l'espace, (,,Que sais-je?"), Pari, 1970, 128
pages; Nicolas MATEESCO MATTE: Droit aerospatial, Pari, 1976,436 pages; G. ZHUKOV - Y.
KOLOSOV: International Space Law, New York, 1984,224 p.; C. Q. CHRISTOL: Space Law: Past,
Present, Future, Klmver, 1991, 516 p.; J. ANDRASSY - B. BAKOT1 - B. VUKAS: Meunarodno
pravo, I. dio, Zagreb, 1995, str. 239-248.
the Peaceful Uses ofOuter Space - COPOUS), u kojemu su bili pripremani nacrti
itave serije ugovora iz te oblasti koji su uslijedili.
Ali osim kada su posrijedi temeljna naela, ta meunarodna legislacija i znan-
stvene rasprave poesto idu ispred svoga vremena. Unaprijed se ureuju djelatnosti
koje su u predvidljivoj budunosti nedostupne ovjeanstvu, poput npr. iskorita-
vanja prirodnih izvora na Mjesecu. Za takve propise valja sumnjati da predstavlja-
ju pravila pozitivnoga meunarodnog prava jer ih je danas materijalno nemogue
izvriti. Pri tome valja uzeti u obzir da nakon 1972. godine vie nije bilo upuivanja
novih ljudskih posada na Mjesec.
Obiajna pravila svemirskoga prava kodificirana su u Ugovoru o naelima
koja ureuju djelatnosti drava na istraivanju i iskoritavanju svemira, ukljuu-
jui Mjesec i druga nebeska tijela, usvojenom u 1967. (dalje: Ugovor iz 1967").56
Potom su bili usvojeni i stupili su na snagu neki drugi ugovori iz te oblasti, koji
su potvrdili i razradili naela iz Ugovora iz 1967. Ta temeljna naela svemir-
skoga prava slina su naelima iz Ugovora o Antarktiku iz 1959. A neka su od
tih rjeenja potom bila preuzeta, premda ne s velikim uspjehom, u Konvenciji
UN-a o pravu mora iz 1982.
Istraivanje i iskoritavanje svemira moraju se obavljati za dobrobit i u
interesu svih zemalja... i moraju biti dobro itavoga ovjeanstva". Rije je o
konceptu zajednike batine, tj. opega dobra ovjeanstva. Svemir (ukljuu-
jui Mjesec i druga nebeska tijela) slobodan je za istraivanje i iskoritavanje
(ukljuivi znanstveno istraivanje) od svih drava bez ikakve diskriminacije, u
uvjetima jednakosti i u skladu s meunarodnim pravom, uz slobodan pristup
svim dijelovima nebeskih tijela" (lanak 1. Ugovora iz 1967).
Svemirska su istraivanja iznimno skupa. Uz mogui izuzetak Sjedinjenih Ame-
rikih Drava, vie ih ni jedna drava ne moe obavljati sama, pa tako vie ni Ru-
ska Federacija. U budunosti e na tome polju sve vie dolaziti do meunarodne
suradnje, u kojoj e vjerojatno sudjelovati samo najbogatije i najnaprednije drave.
Stoga se gornje slobode svode na slobode za one koji su u stanju njima se koristiti,
a nikako ne za sve.
S obzirom na to da se na veim visinama gustoa atmosfere postupno ra~
zrjeuje, a Zemljina tea slabi, drave se jo nisu usuglasile o tome na kojim
visinama zrani prostor zavrava i otkuda poinje svemir. I Ugovor iz 1967. o
tome uti. U raspravama prijedlozi se iznose na izmeu 10 i 100 milja (izmeu
18 000 i 180 000 metara) iznad Zemljine povrine. Ali vie ima onih koji zago-
varaju maksimalnu visinu.
36
Poput slinih drugih ugovora o kodifikaciji meunarodnoga prava, i on je u trenutku njegova
usvajanja predviao pravila o istoj kodifikaciji ve postojeeg prava, ona o progresivnom razvoju
te ona o legislaciji" tj. nova pravna pravila (v. supra, 11).
66. SVEMIR 605
57
U 1972. godini bila je usvojena Konvencija o graanskoj odgovornosti za tetu koju prouzroe
svemirski objekti. Vidi pojedinosti supra, 47, pod 5.
606 Objekti u meunarodnom pravu
Opa skuptina UN-a usvojila je u 1979. Sporazum koji ureuje aktivnosti drava
na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima. Namjera je da se Mjesec i druga nebeska
tijela u Sunevu sustavu te orbite oko njih ili putanje prema njima, podvrgnu re-
imu internacionalizacije. lanak 11(1). predvia da su Mjesec i njegovi prirodni
izvori ope dobro ovjeanstva. Ali odredbe o prisvajanju tih izvora nisu sasvim
jasne. Nakon to nije uspio reim iskoritavanja Meunarodne zone morskoga
dna i podzemlja iz dijela XL Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982, ne treba
oekivati da e se ustanoviti slian poredak na Mjesecu, koji ta Konvencija inae
navjeuje.
Vane djelatnosti u Zemljinoj orbiti su sateliti koji slue telekomunikaci-
jama, a naroito prijenosu radijskih i TV programa. Sateliti smjeteni u tzv.
geostacionarnu orbitu iznad ekvatora na visini od oko 36 metara kreu se istim
smjerom i brzinom kretanja Zemlje, i ini se da tamo miruju.5i{ Tri takva satelita
na jednakoj meusobnoj udaljenosti i u zajednikom sustavu pokrivaju svojim
signalima itavu povrinu Zemlje osim polarnih predjela.
Ali broj satelita koji se mogu smjestiti u tu orbitu nije neogranien. U 1976. osam
ekvatorijalnih zemalja (Brazil, Kolumbija, Ekvador, Indonezija, Kenija, Uganda, Kon-
go i Zair) usvojile su u Bogoti deklaraciju u pet toaka kojom su postavile zahtjev da
geostacionarna orbita potpada pod reim nacionalne suverenosti odnosnih drava.
Taj zahtjev nije openito prihvaen jer se odnosi na teritorijalnu suverenost drava
prije negoli na svemir, a suprotan je i naelima iz lanaka 1. i 2. Ugovora iz 1967.
Sateliti opskrbljeni senzorima mogu se takoer upotrebljavati za prikupljanje
podataka ne samo sa Zemljine povrine nego ak i ispod nje te ispod morskoga
dna. Tim putem mogu se utvrivati prirodni izvori i njihov poloaj. S time su
se u vezi sukobila suprotna gledita. Prema jednomu trebalo bi na korist svih
prikupljati to je mogue vie podataka. Prema suprotnom stajalitu ta bi se
djelatnost morala smatrati suprotnom suverenosti teritorijalne drave. Opa
skuptina UN-a usvojila je u 1976. rezoluciju o naelima iz te oblasti, kojom je
proklamiran slobodan pristup svemiru u te svrhe.
Vidi - Nina VAJI: Geostacionarna orbita", ZPFZ 1985, br. 5-6, str. 635-644.
607
Bibliografija
A. REASTED: La mer territoriale, etudes historiques et juridiques, Pari, 1913, 212 p.; Natko
KATICI: More i vlast obalne drave, historijski razvoj, Zagreb, 1953, 373. str.; Vlast obalne
drave na pojedinim dijelovima mora prema enevskim konvencijama iz 1958", Zbornik za
pomorsko pravo, 1961, Zagreb, str. 25-72; to je postigla Druga konferencija Ujedinjenih naroda
0 pravu mora?" ibid., str. 221-251; Vladimir IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965,202. str.; Budisiav
VUKAS (red.): Novo pravo mora, Prinosi, br. 17, Zagreb, 1982, 38 str.;}. P. LEVT: La Conference
des Nations Unies sur le droit de la mer, Histoire d'une negotiation singuliere, Pari, 1983, 159
p.; Zvonko PERISIC: Istorijsko-politiki aspekti Konferencije UN o pravu mora" Pomorski
zbornik 1983, knj. 21, Rijeka, str. 9-21; R. P. ANAND: Origin and Development ofthe Law of
the Sea: History of International Law revisited, Martinus Nijhoff 1983; Stojan NOVAKOVI;
Kodifikacija i progresivni razvoj prava mora u okviru UN, JRMP 1985, br. 1-2, str. 389-401;
Vesna KAZAZI: Razvoj koncepta zajednike batine ovjeanstva" Zbornik Pravnog fakulteta
u Mostaru, 1987-1988, vol. VIII, str. 89-103; Milenko KREA: Nekoliko napomena o pravnoj
prirodi meunarodnog prava mora",/^MP 1987, str. 383-402; Vesna BARI-PUNDA: Ujedinjeni
narodi, razvoj prava mora i mirno rjeavanje sporova", Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996,
str. 309-318; Tulio TREVES: Codification du droit international et pratique des Etats dans le
droit de la mer, RCADI1990, tome 223, pp. 9-302; D. VIDAS, V. OESTRENG (Ed.): Orderfor the
Oceans at the Turn ofthe Century (proceedings of the Oslo Conference), The Hague 1999, 577
p.; Vladimir IBLER: Jus cogens i pravo mora", ZPFZ 2001, br. 5, str. 809-827; Budisiav VUKAS:
The Law ofthe Sea, Selected Writings, Leiden 2004, 359 pages.
Gilbert GIDEL: Le droit international public de la mer, tomes I-III, Pari, 1932, 1934; Charles
ROUSSEAU: Droit international public, tome IV, Pari 1980, pp. 269-482; D. P. O'CONNELL,
I.A. SHEARER: The International Law ofSea, v. MI, New York 1982-1984; E. du PONTAVICE,
P. CORDIER: La mer et le droit, vol I, Pari, 1984. 569 p.; R.-J. DUPUY, D. VIGNES: Traite du
nouveau droit de la mer, Pari, 1985, 1447 p.; Davorin RUDOLF: Meunarodno pravo mora,
Zagreb, 1985, 510 str.; Enciklopedijski rjenik meunarodnog prava mora, Split, 1989, 583 str.; R.
R. CHURCHILL, A. V. LOWE: The Law ofthe Sea, Manchester, 1988, 37 p.; Vladimir IBLER:
Meunarodno pravo mora i Hrvatska, Zagreb, 2001, 561 str.; V..D~EGAN: Meunarodno pravo
mom u miru i u oruanim sukobima, Rijeka, 2002, XVIII + 450 str.; V. BARI PUNDA, D.
RUDOLF ml,: Pravo mora - dokumenti, miljenja znanstvenika, komentari, Split, 2007, 954 str.;
Rjeavanje sporova u meunarodnom pravu mora, dokumenti, miljenja znanstvenika, sudska
praksa, Split, 2007, 393 str.
1. Uvod More na naemu planetu ini cjelinu iji su svi dijelovi meusobno
povezani. Povrina Zemlje preteito je pokrivena morima i oceanima. Dio pod
morem ini 70,8% ili oko 361 milijun kvadratnih kilometara, a kopneni dio samo
29,2%, ili oko 149 milijuna kvadratnih kilometara. Zbog toga odnosa, za razliku
od mora, kopno na zemlji ne ini cjelinu. Ono je razdijeljeno na kontinente,
vee
1 manje otoke, otoie i hridi, kojih je svaki dio okruen morem.
608 Objekti u meunarodnom pravu
Tako more razdvaja ljude i narode, ali ih na drugi nain i meusobno pri-
bliava. Transport morem oduvijek je bio jeftiniji, a i slobodniji nego transport
kopnom koje je izdijeljeno dravnim granicama.
Od davnina je more imalo veoma vanu ulogu u ljudskomu ivotu i u ivotu
uope. Prva iva bia nastala su u moru. Klima i vrijeme, ak i kvaliteta zraka
koji udiemo, uvelike su uvjetovani uzajamnim utjecajem oceana i atmosfere
premda taj fenomen jo nije prouen do kraja.
More je oduvijek bilo i vaan izvor hrane za ljude. O plovidbi ljudi i o prije-
vozu robe morima svjedoe najstariji pisani povijesni izvori. ak i danas, uza
sav napredak cestovnih, eljeznikih i zranih komunikacija na kopnu, na svim
kontinentima osim Europe veina ovjeanstva naseljava pojas zemlje uz mor-
sku obalu koji od mora nije udaljen vie od 350 kilometara.
ovjeanstvo e usporedo sa svojim porastom u budunosti jo vie ovisiti
o hrani, o sirovinama i energiji kojima e se koristiti iz mora. Odraz te sve vee
ovisnosti ogleda se u najnovijem razvoju prava mora, koje se izmeu 1958. i
1982. iz temelja izmijenilo.
2. Razvoj prava mora do modernoga doba. U razvoju prava mora nepre-
stano su se sukobljavale dvije oprene tendencije: jedna za osiguranjem slobode
mora za sve i druga za proirenjem vlasti drava nad morskim prostorima.
U rimskome pravu more se izjednaavalo sa zrakom i vodom koja tee, pa i
s morskom obalom. Budui daje bilo in usu communis, more, poput obale, nije
moglo biti predmetom privatnoga vlasnitva. Ali kako je tada izgledalo da su
riblja bogatstva neiscrpna, svatko je na moru mogao loviti ribu. Od tih sloboda
ipak su bili iskljueni neprijatelji rimskoga naroda te pirati koji su se smatrali
neprijateljima ovjeanstva {hostes humani generis).
Nakon podjele Rimskoga Carstva i propasti njegova zapadnoga dijela, pre-
staje vlast jedne drave nad poznatim morima. U doba feudalizma od poetka
9. stoljea poinje prevladavati gledite da su dijelovi mora pod vrhovnitvom
pojedinih feudalnih vladara (ili uvjetno reeno drava). Ali taj razvoj prava mora
nije bio posvuda istodoban ni ravnomjeran.
Najee se uzimalo da su dijelovi mora gdje ono prodire u unutranjost
kopna ili je zatvoreno izmeu kopna i otoka ili grebena, pod neogranienom
vlau obalne drave. To su tzv. dijelovi mora interfauces terrarum (u drijelu
kopna), koji se danas smatraju unutranjim morskim vodama.
Drave su smatrale da imaju odreenu vlast i nad mnogo irim dijelovima
mora uz njihovu obalu i ta je vlast bila zaetak onoga to se mnogo kasnije na-
zvalo teritorijalnim morem. Ali sadraj te vlasti, u tome ranom razdoblju, sve
do 16. stoljea, u razliitim morima bio je razliit.
67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU 609
Vidi izvode iz te bule u prijevodu V. IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, str. 101-102.
610 Objekti u meunarodnom pravu
60
Razvoj Grotiusovih gledita o slobodi mora izlae F. De PAUW: Grotius and the Law of the
Sea, Brussels 1965, 77 p.
61
To se ime doslovno ita: Binkershuk".
67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU 611
morske milje (tj. jedne league), a skandinavske drave zahtijevaju etiri milje
(koliko je iznosila njihova league). panjolska i Portugal nikada nisu priznali
osnovnu granicu svoje vlasti nad morem uu od est morskih milja. I premda su
se te razlike u irini teritorijalnoga mora odrale do danas, ipak su svi ti zahtjevi
bili mnogo umjereniji od onih iz 17. stoljea i prije.
U 19. stoljeu za dio mora nad kojim obalna drava vri neku vlast pojavio se na-
ziv teritorijalne vode ili teritorijalno more iako e drugi postati openito prihvaen
tek 1930. AH jo ni tada njegov pravni reim nije bio ujednaen i openito prihvaen.
Mnoge drave odreivale su svojim zakonima razliite granice svoje vlasti na
moru, i to s obzirom na iskljuivi ribolov, na neutralnost, na kaznenu i drugu sud-
benost i dr. Osobito su mnoge zemlje odreivale tzv. carinsku granicu, unutar koje
su njihovi organi imali pravo suzbijati krijumarenje, iru nego glede ribolova i ne-
utralnosti. Ta carinska granica iznosila je 9, pa i 12 milja. Francuska je od poetka
19. stoljea odredila carinsku granicu od 20 kilometara (malo manje od 11 morskih
milja). Britanija je do polovice 19. stoljea ureivala svoj carinski nadzor pomou tzv.
Hovering Acts. S obzirom na zastavu broda (domau ili stranu), te vrstu prekraja,
on se protezao do 12, ali i do 300 milja od obale. Ipak je 1876. Britanija prihvatila
jedinstvenu carinsku granicu od 3 milje, oekujui da e i druge zemlje slijediti
njezin primjer.
3. Pravo mora do konca Drugoga svjetskog rata. Uza sve navedene neu-
jednaenosti, na prijelazu iz 19. u 20. stoljee pravo se mora bilo prilino kon-
solidiralo. Na moru su postojala samo tri openito priznata pravna reima.
Unutranje morske vode obuhvaale su more do najnie crte oseke, potom
luke te ua rijeka i zaljeve (ako su sve njihove obale bile pod vlau jedne dr-
ave). Bila je sporna najvea doputena irina ulaza u zaljev. U naelu ona nije
smjela biti vea od dvostruke irine teritorijalnoga mora.
Ali ni ta irina nije bila priznata na jedinstven nain. Institut za meunarodno
pravo izjasnio se rezolucijom iz 1894. za tu irinu od 12 milja jer se odluio za
jedinstvenu irinu teritorijalnog mora od 6 milja. Ali, u rezoluciji iz 1928, slijedei
arbitranu presudu o Obalnom ribolovu u sjevernom Atlantiku iz 1910, opredijelio
se za irinu od 10 milja. Istu irinu zastupala je i Britanija, unato tomu to je inzi-
stirala na irini teritorijalnoga mora za sve obalne drave od samo 3 milje. I mnoge
druge zemlje prihvatile su irinu ulaza u zaljev od 10 milja premda ni ona nije bila
openito priznata.
Na temelju historijskih prava koja nitko drugi nije osporavao, neke zemlje
polagale su pravo nad nekim zaljevima, ulaz kojih je bio mnogo iri od 10 milja.
Vlast obalne drave nad unutranjim morskim vodama izjednaavala se s onom
koju je ona uivala na svome kopnenom podruju.
Teritorijalno more inilo je morski prostor (ili pojas) uzdu obale svake dr-
ave, ija se polazna crta mjerila od najnie crte oseke ili od vanjskih granica
612 Objekti u meu no rodnom pravu
62
V. raspravu ,,Le droit de l'Etat sur la mer territoriale" Revue generate de droit international
public, 1898, pp. 264-284, 309-347. Iscrpan prikaz gledita toga i drugih pisaca izlae Gilbert
GIDEL: Le droit international public de la mer, tome III: La mer territoriale et la zone contigue".
Pari 1934, pp. 154-192.
a
Vidi raspravu o tome problemu i raznovrsna gledita pisaca: G GIDEL, op. cit, tome ler.
Pari 1932, pp. 213-224. Sam Gidei, meutim, smatrao je da je upotreba latinskih termina res
communis i res nullius iz privatnoga prava netona za opis pravne naravi otvorenoga mora jer
oni zamagljuju raspravu koja je sama po sebi teka (p. 214). ini se, takoer, da se zakonodavstva
nekih drava o dubokomorskom rudarstvu iz najnovijih vremena zasnivaju na uvjerenju da su
mineralna bogatstva Meunarodne zone res nullius. V. injra, 76. Vidi o tome opirnije V. . DE-
GAN: Zakonodavstvo industrijski razvijenih drava o dubokomorskom rudarstvu i Konvencija
UN o pravu mora iz 1982", UPPPK1986, br. 109-112, str. 68-71.
64
Od toga su bile izuzetak granice u Finskom zaljevu, koje su Ugovorom iz Dorpata s Finskom,
od 14. listopada 1920, bile ustanovljene na 4 milje, uz neka odstupanja.
67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU 613
teritorijalnoga mora od samo 3 milje nije toj zemlji bila dovoljna za suzbijanje
krijumarenja alkohola koje je postalo veoma unosno. Zakonom {Tarrif Act)
iz 1922. propisano je pravo pretrage i mogunost konfiskacije krijumarskoga
broda sve do 12 milja od obale. Bio je to zaetak novoga reima na moru koji e
se kasnije u nas nazvati vanjskim morskim pojasom.
Prvotna suprotstavljanja drugih drava tome jednostranom inu prevladana su
sklapanjem niza od esnaest dvostranih ugovora (Liquor Treaties) s glavnim po-
morskim silama svijeta, izmeu 1924. i 1930, Sjedinjene Amerike Drave su tim
ugovorima ishodile priznanje te svoje nadlenosti u prostoru izvan teritorijalnog
mora. Budui da se Britanija protivila bilo kakvoj granici od 12 milja, u ugovoru s
njom bilo je propisano da amerike vlasti mogu pretraivati britanske brodove na
udaljenosti od obale od jednoga sata vonje {one hour steaming radius).
Izmeu dva svjetska rata dolazi pod okriljem Lige naroda do prvoga poku-
aja kodifikacije prava mora, koje se do tada preteito razvijalo kao obiajno
pravo na temelju jednostrane i ugovorne prakse obalnih drava.
Na Hakoj kodifikacijskoj konferenciji 1930. trebalo je, meu ostalim, izraditi
i usvojiti mnogostranu konvenciju o teritorijalnom moru na temelju prethod-
noga rada odbora strunjaka i prikupljenih miljenja drava.63 Konferencija je
zavrila neuspjehom jer se drave sudionice nisu mogle usuglasiti o jedinstvenoj
irini teritorijalnoga mora. Neke su zastupale irinu od 3,4 ili 6 milja, ali su neke
meu njima zahtijevale i pojas posebnih prava u produetku teritorijalnoga
mora. Promatra na Konferenciji iz Sovjetskoga Saveza izjavio je da postojee
pozitivno pravo doputa svakoj dravi vrenje razliitih prava u granicama do
3, 4, 6 i 12 milja.
Konferencija ipak nije pretrpjela potpun neuspjeh. Nacrt pravila o reimu te-
ritorijalnoga mora nije naiao na protivljenje drava. Ta su pravila potom gotovo
u cijelosti bila ugraena u enevsku konvenciju o teritorijalnom moru i vanjskom
pojasu, iz 1958. Rijeena je i teorijska dilema o naravi vlasti obalne drave u njezinu
teritorijalnom moru. Priznato je da ona u njemu uiva suverenost"
Na toj Konferenciji, na temelju prethodne prakse Sjedinjenih Amerikih Drava,
iskristalizirao se novi pojas posebnih prava obalne drave u dijelu otvorenoga mora
iako on jo tada nije naiao na jednoduan pristanak. Na prijedlog francuskoga
pravnika Gilberta Gidela nazvan je zone contigue. Nakon Drugoga svjetskog rata
taj je naziv u nas preveden kao vanjski morski pojas". Gidel je u kasnijim djelima
fi5
Jedan od lanova Pripremnoga odbora za tu oblast bio je nizozemski pravnik J. P. A. Francois,
koji je u tijeku te Konferencije bio izradio i tekst dijela Zavrnoga akta o tome pitanju. Taj prav-
nik bio je nakon Drugoga svjetskog rata izvjestilac u Komisiji za meunarodno pravo pri izradi
nacrta pravila o pravu mora.
614 Objekti u meunarodnom pravu
razradio pravnu narav toga pojasa i to je najveim dijelom bilo ugraeno u spome-
nutu enevsku konvenciju iz 1958.
I na samome poetku Drugoga svjetskog rata, u doba kad su sve amerike zemlje
osim Kanade jo bile izvan ratnoga sukoba, ministri vanjskih poslova amerikih
republika usvajaju 3. listopada 1939. Panamsku deklaraciju. Njome je pojas u Atlan-
tiku, odreen geografskim koordinatama, ali udaljen od amerike obale izmeu 2lX
i 300 milja, bio proglaen pojasom neutralnosti". U njemu su bili zabranjeni nepri
jateljski ini svih neamerikih zaraenih zemalja i pretraivanje brodova neutral-
nih drava. Panamskoj deklaraciji prethodila je izjava u istome smislu amerikog!
predsjednika Franklina Roosevelta od 15. rujna 1939. Ali zaraene strane nisu bile
priznale taj pojas neutralnosti ni formalno, aniu stvarnosti. 66
Meuamerikim ugovorom o uzajamnoj pomoi (Rio Treaty), iz 1947. bila je
protegnuta granica zatitnoga pojasa sve do Sjevernog pola (ukljuujui kanadska
obalu), kao i do Junoga pola. Svaki napad u tome prostoru mora protiv bilo kc
ugovornice ima se prema tome ugovoru smatrati napadom protiv svih amerikih
drava. Bio je to daljnji zahvat u slobodu otvorenoga mora. 6'
4. Prva i druga konferencija UN-a o pravu mora. Sve do Drugoga svjetskog
rata propisi o pravu mora preteito su se odnosili na morsku povrinu. Vee
dubine mora, a napose morsko dno i njegovo podzemlje, bili su izvan dometa
ovjeka.
S dna mora iskoritavali su se u malome obujmu ljunak, pijesak, biseri, spuve,
koljke i koralji. Iz morske vode izdvajala se sol, a veoma rijetko neki metali (ma-
gnezij, brom).
U tijeku Drugoga svjetskog rata porasle su potrebe za naftom. U Venezueli su
nalazita nafte dosezala do same obale, pa su buenja obavljana i u morskom pliaku.
Godine 1942. Venezuela i Britanija sklopile su dvostrani ugovor kojim su meusobno
podijelile podmorski prostor" izvan njihova teritorijalnoga mora u zaljevu Paria u
svrhu njegova istraivanja i iskoritavanja. Zaljev Paria smjeten je izmeu kopne-
noga dijela Venezuele i otoka Trinidada koji je tada bio britanski posjed. Budui da
je Britanija inzistirala na irini teritorijalnoga mora od 3 milje (zaljev je prosjeno
irok 35 milja), to razgranienje nije obuhvaalo vodeni stup i povrinu mora u tome
zaljevu izvan teritorijalnoga mora, nego samo morsko dno i podzemlje.
Neposredno po okonanju Drugoga svjetskoga rata i bezuvjetne kapitulacije
Japana, predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Harry S. Truman izdao je 28.
rujna 1945. dva proglasa. Jednim od tih proglasa postavio je zahtjev svoje zemlje
za prirodnim izvorima dna i podzemlja kontinentalne ravnine (kontinentalnoga
elfa) ispod otvorenoga mora, ali u produetku obale Sjedinjenih Drava". U drugo-
56
Pomorski okraji britanskih lakih krstarica s njemakom oklopnjaom Admiral Grafvon Spee
zbivali su se u prosincu 1939. upravo u toj zoni, tj. u blizini urugvajske i argentinske obale.
fi7
Cf., Gilbert APOLLIS: L'emprise maritime de l'Etat cotier, Pari 1981, p. 123; Charles ROUS-
SEAU: Le droit des conflits armes, Pari 1983, pp. 216-217.
67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU 615
18
Vidi pojedinosti o tim aktima drava i njihovu pravnu analizu u Juraj ANDRASSY: Epikon-
tinentalni pojas, Zagreb, 1951, osobito str. 16-32, 43-49. Ta knjiga, medu prvima u svijetu o toj
temi, imala bi mnogo vei utjecaj na razvoj svjetske znanosti i pozitivnoga meunarodnog prava
da je bilo objavljena na nekom od svjetskih jezika.
69
U tome je ta Konvencija gotovo u potpunosti slijedila prije izreenu presudu Meuna -
rodnog suda iz 1951. o Anglo-norvekom ribolovu.
616 Objekti u meunarodnom pravu
otvorenoga mora radi ouvanja biolokih izvora mora. Ali ta Konvencija nije
postigla eljeni cilj.
70
Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu danas ima 52 drave stranke, Konven-
cija o otvorenom moru 63, Konvencija o epikontinentalnom pojasu 58, a Konvencija o ribolovu
samo 38 stranaka. 'l Konvencija iz 1982. trenutano ima 149 drava stranaka.
67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU 619
na slian nain propisuje: ... prijanji se ugovor primjenjuje samo u onoj mjeri u
kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama kasnijega ugovora".
5. Trea konferencija UN-a o pravu mora. Splet razliitih okolnosti dje-
lovao je na to da enevska kodifikacija iz 1958. nije bila uspjela konsolidirati
pravo mora za dulje razdoblje. Jedan od jakih razloga, premda ne jedini, bila
je spomenuta tenja mnogih zemalja, poglavito onih siromanih, da za sebe
ouvaju bioloka i mineralna bogatstva mora u blizini svoje obale. Ali etiri
enevske konvencije iz 1958. nisu regulirale uope, ili ne dovoljno, neke vane
odnose na moru koji su ubrzo postali akutni.
dakle, punih devet godina. Sve do konca pregovora bilo je neizvjesno hoe li
nova konvencija uope biti usvojena i potpisana.
Bila je to do tada najdulja diplomatska konferencija o nekome vanom pitanju i s
najveim brojem sudionika. Na njoj je bilo zastupljeno 165 drava, uz predstavnika
Vijea UN-a za Namibiju, zatim 3 teritorija, 8 oslobodilakih pokreta, 26 speci-
jaliziranih ustanova UN-a i drugih meunarodnih organizacija te 57 nevladinih
organizacija. Pravo glasa imali su samo predstavnici drava i Vijea za Namibiju.
'3 Taj se reim imao na umu osobito glede sljedeih tjesnaca: Gibraltar, Bonifacio, Bab el Man-
deb, Hormuki tjesnac, Malacca, Singapur, Sunda, Lombok i prolazi Northeast, Northwest te
Windward (Northeast, Northwest, and Windward Passages).
74
U hrvatskoj pravnoj terminologiji i u Pomorskom zakoniku Republike Hrvatske iz 1994, te iz
2004. godine, za taj pojam usvojen je izraz gospodarski pojas" (uz vanjski morski pojas i epikon-
tinentalni pojas). Izraz iskljuivi" nepotreban je i u biti netoan, jer obalna drava u njemu ne
622 Objekti u meunarodnom pravu
Tu je trodiobu ustanovio ovaj pisac, ponajprije u didaktike svrhe. Ona sama nije predviena
67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU 627
Bibliografija
Rudolf LAUN: Le regime international desports. RCADI 1926. tome 15, pp. 5-141; Andrija UC:
Imunitet dravnih brodova u svjetlu enevske kodifikacije o pomorskom pravu iz 1958", JRMP
1959, br. 2, str. 206-215; Vladimir IBLER: Ope obiajno meunarodno pravo morskih tuka u doba
mira, JRMP 1962, str. 22-43; Branko JAKAA: Meunarodni reim morskih luka. Zagreb, 1965;
V. . DEGAN: Internal Waters, Netherlands Yearbook of International Law 1986, (The Hague),
pp. 3-44; Reim dijelova unutranjih voda naknadno zahvaenih ravnim polaznim crtama - i
neka druga pitanja prava mora, JRMP 1988, br. 3, str. 393-411; M. REISMAN, G. VCESTERMAN:
Straight Baselines in International Maritime Boundary Delimitations, New York, 1992, 237 p.
6
Vidi S. NOVAKOVIG Osnovna crta i granica teritorijalnog mora, Zbornik za pomorsko pra-
vo, 1957, str. 211-272; D. RUDOLF: Pitanje granica obalne drave na moru, Naa zakonitost,
1974, br. 7-8, str. 705-742; L. CAFLISCH: Les zones maritimes sous jurisdiction nationale, leurs
limites et leur delimitation", u D. BARDONNET, M. VIRALLY: Le nouveau droit international de
ta mer, Pari, 1983, pp. 35-116; Vesna KAZAZI: Povlaenje polazne crte od koje se mjeri irina
teritorijalnog mora, Zbornik Pravnog fakulteta u Mostaru, 1985, vol. VI, str. 151-173.
630 Objekti u meunarodnom pravu
<b) Vanjsku granicu unutranjih morskih voda u lukama ine crte koje spa-
jaju najisturenije stalne luke graevine koje su sastavni dio lukoga sustava I
ine dio obale. Ureaji udaljeni od obale i umjetni otoci ne smatraju se stalnim
lukim graevinama.
(c) Kod ua rijeka, ako se rijeka neposredno ulijeva u more, vanjska e gra
nica biti pravac preko ua rijeke izmeu toaka na crti niske vode na obalama.
Ako ue rijeke ini estuarij, tj. deltu, onda se u tome pogledu primjenjuju pra
vila koja vrijede za zaljev (vidi dalje).
(d) Da bi neki zaljev spadao u unutranje morske vode, potrebno je da ispum
nekoliko uvjeta. Najprije, (i) sve obale ukljuujui ulaz u zaljev, trebaju pripadati
samo jednoj dravi. Ako su obale zaljeva podijeljene izmeu vie drava, tada
svaka od njih ima u njemu unutranje morske vode, teritorijalno more, i zavisno
od njegova prostranstva, druge dijelove mora pod svojom jurisdikcijom.
(u) Zaljev se smatra istaknutom uvalom koja zadire u kopno. Povrina mora
u zaljevu mora biti jednaka ili vea od povrine polukruga kojemu je promjer
crta povuena preko ulaza u zaljev.
(Hi) Ulaz u zaljev ne smije biti iri od 24 morske milje, tj. od dvostruko naj-
vee doputene irine teritorijalnoga mora, raunajui od crte niske vode.
Gdje zbog postojanja otoka zaljev ima vie od jednoga ulaza, zbroj tih ulaza ne
smije premaivati 24 milje. Ako tako odreen ulaz u zaljev prelazi 24 milje, obalna
drava moe u unutranjosti zaljeva povui ravne polazne crte od 24 milje, tako da
te duine zatvore najveu moguu povrinu vode.
Sa stajalita meunarodnoga prava ne postoje razlike izmeu zaljeva i tzv.
unutranjih mora, tj. onih mora koja su okruena kopnom, ali su u prirodnoj
plovnoj vezi s drugim morima.
Tako je Azovsko more do 1991. inilo unutranje morske vode Sovjetskoga Sa-
veza jer je ispunjavalo sve navedene uvjete za zaljev. Raspadom Sovjetskoga Saveza
ono to vie nije jer obale u njemu danas imaju Ukrajina i Ruska Federacija. Jednako
je s Piranskim zaljevom na kojemu obale danas imaju Hrvatska i Slovenija.
Kada bi se kriteriji dananjega meunarodnoga prava primijenili na prolost,
onda bi itavo Sredozemno more, ukljuujui Jadransko i Crno more, inilo unu-
tranje morske vode Rimskoga Carstva na vrhuncu njegove moi. Isto tako, i Crno
more sainjavalo je izmeu 1475. i 1774. unutranje vode Osmanskoga Carstva, sve
dok Rusija tamo nije osvojila prvi dio obale.
Naprotiv, Kaspijsko more, Aralsko more, Mrtvo more i dr., s gledita me-
unarodnoga prava nisu ni mora ni zaljevi, nego jezera, jer su sa svih strana
okruena kopnom, a nemaju prirodnu plovnu vezu s drugim morima.77
77
Prema suprotnom gleditu sva su jezera slatkovodna, a mora su sva ona sa slanom vodom.
68. UNUTRANJE MORSKE VODE 631
78
Vidi Juraj ANDRASSY: Ultima ratio" JRMP1959, str. 186-193; Predrag NIKOLI: Meuna
rodno priznanje takozvanih istorijskih voda i zaliva, ibid., str. 194-197; M. MIL1: Historijske
vode - Historijski zalivi, Zatvorena mora" Pomorski zbornik, 1972, str. 451-470; Andrea GIOIA:
Titoli storici e linee di base del mare territoriale, Padova, 1990, 971 p; V. . DEGAN, V. Bari
PUNDA: Jednostrani akti drava u pravu mora - napose s obzirom na spor Slovenije i Hrvat
ske na Sjevernom Jadranu" Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 2008, br. 4, str. 841-861,
napose 850-855.
79
Presuda od 9. oujka 1917. izreena je u sporu Salvadora i Nikaragve, a trea drava s obalom
u tome zaljevu, Honduras, nije bila parnina stranka. V. tekst presude - AJIL 1917, pp. 674-730.
Zanimljiva je i presuda istoga Suda izreena 30. rujna 1916. u sporu Kostarike i Nikaragve. Ona
se odnosila na zajedniki zaljev San Juan del Norte na atlantskoj strani te na zaljev Salinas na
pacifikoj strani. Sud se u pogledu obaju zaljeva izjasnio u prilog kondominija obalnih drava.
Cf., AJIL 1917, pp. 181-229, posebno p. 219.
632 Objekti u meunarodnom pravu
milja); Bugarska polae pravo na Burgaski zaljev i zaljev Varne; Italija na Tarantski
zaljev; Libija na zaljev Sidra (s ulazom od 300 milja) itd.80 Budui da veina tih za-
htjeva nije prola bez protesta drugih drava, pitanje je mogu li se ta prava traiti
na temelju dosjelosti.
(e) More unutar ravnih polaznih crta tekovina je novijega razvoja. U kraje-
vima u kojima je obalna crta duboko razvedena (razuena) i usjeena, ili ako
se uzdu obale u njezinoj neposrednoj blizini nalazi niz otoka, obalna drava
moe povui ravne polazne crte koje spajaju prikladne vanjske toke. U tim
krajevima, dakle, vanjska granica unutranjih morskih voda ne mora slijediti
sve zavojitosti obale. Ali se tako povuene ravne polazne crte ne smiju znatno
udaljiti od opega smjera obale, a morski prostori obuhvaeni unutar tih crta
moraju biti dovoljno povezani s kopnenim podruj em da bi bili podvrgnuti re-
imu unutranjih morskih voda. Prilikom povlaenja pojedinih ravnih polaznih
crta obalna drava moe povesti rauna o posebnim gospodarskim interesima
nekoga kraja ije su postojanje i vanost zasvjedoeni dugotrajnom upotrebom.
Obalna drava ne smije primijeniti sustav ravnih polaznih crta tako da time
odvoji teritorijalno more druge drave od otvorenoga mora ili gospodarskoga
pojasa.
Ravne polazne crte, osim toga, ne smiju se povlaiti na uzviice suhe za niske
vode niti od njih, osim ako su na njima podignuti svjetionici ili sline instalacije
koje se stalno nalaze nad morskom razinom ili ako je povlaenje tih crta na tim
uzviicama dobilo ope meunarodno priznanje.
Obalna drava duna je jasno naznaiti ravne polazne crte na pomorskim kar-
tama, kojima ima osigurati dovoljnu javnost.
Neke skandinavske drave primijenile su metodu povlaenja ravnih polaznih crta
jo prije Drugoga svjetskog rata, i to najprije Danska jo 1912, a potom Norveka
1935, i vedska 1938. U tome su ih slijedile i neke druge zemlje, medu kojima biva
Jugoslavija 1948.
Britanija je bila osporila te crte na sjevernoj obali Norveke i taj spor presudio je
Meunarodni sud presudom od 18. prosinca 1951. (o Norvekom ribolovu). Sud je u
cijelosti prihvatio ravne polazne crte koje je povukla Norveka i u svojoj presudi for-
mulirao i neka openita pravila za njihovo povlaenje. Ta je presuda potom potakla
mnoge druge drave s razvedenom obalom da pribjegnu toj metodi. Ona je potakla
i zahtjev Indonezije iz 1957. za arhipelakim vodama (vidi infra, 69).
80
Pregled svih historijskih zaljeva i zahtjeva na toj osnovi daje Charles ROUSSEAU: Droit in-
ternationalpublic, tome IV, Pari, 1980, pp. 388-399. V. takoer u M. H. STROHL: The Interna-
tional Law ojBays, The Hague 1963; L. BOUCHEZ: The Regime ofBays in International Law,
Levden, 1964.
68. UNUTRANJE MORSKE VODE 633
" U biti ni te dijelove mora ne valja sasvim izjednaiti s kopnom. Charles ROUSSEAU: op. cit,
supra, tome IV, p. 341, s razlogom istie da se drava na svome kopnenom podruju susree s
ljudima pojedincima, a na moru s brodovima, koji ine zajednice s vlastitim ivotom, podvrgnuti
posebnom ureenju.
634 Objekti u meunarodnom pravu
V. izvode iz Konvencije i Statuta - V. IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, str. 129-132.
68. UNUTRANJE MORSKE VODE 635
Ali, u svakomu sluaju, ako neka obalna drava iz politikih ili slinih razloga
zatvori neke ili sve svoje luke brodovima neke druge drave, bilo da s njome
ima ugovorne odnose ili ne, izlae se jednakim mjerama glede pristupa svojih
brodova u luke te druge drave. Upravo se stoga ta pravila danas iroko, i samo
uz rijetke iznimke, potuju.
Neke od najveih svjetskih luka (London, Rotterdam, Hamburg, Bremen,
Bordeaux i dr.), nisu smjetene na samoj morskoj obali nego su u unutranjosti
kopna, a s morem su povezane rijekom, kanalom ili jezerom. Neke druge luke
otvorene za meunarodni promet smjetene su u zaljevima i u unutranjim mo-
rima. Pravo pristupa tim lukama podrazumijeva i pravo prolaska kroz dio rijeke,
kanala ili jezera, zatim kroz zaljeve i unutranja mora, koliko je to potrebno radi
ulaska ili izlaska iz luke. Stoga se ti dijelovi kopnenoga podruja ili unutranjih
morskih voda potpuno izjednauju s lukom glede plovidbe stranih brodova, s
time da je brod duan potovati propise obalne drave o prolasku.
Pravo pristupa stranim lukama otvorenima za meunarodni promet ograni-
eno je, meutim, samo na trgovake brodove, bilo da su u privatnom ili drav-
nom vlasnitvu, i to samo na one koji nisu na nuklearni pogon.83 Za sve druge
brodove: ratne, dravne brodove koji nemaju trgovaku namjenu, ribarske, te
za sve brodove na nuklearni pogon, obalna drava ima pravo zabraniti pristup
svojim lukama, uvjetovati ga prethodnom dozvolom ili makar prethodnom na-
javom. Ali ni pravo pristupa stranih nenuklearnih trgovakih brodova u luke
neke drave nije apsolutno.
Ve je Konvencija o teritorijalnome moru i vanjskomu pojasu iz 1958, lanak
16(2}, na neizravan nain potvrdila da obalna drava moe u tome pogledu propisi-
vati posebne uvjete. Konvencija iz 1982, lanak 25(2), potvrdila je to pravo i proirila
ga u pogledu pristajanja uz luke objekte izvan unutranjih morskih voda. Obalna
drava ima pravo poduzimanja potrebnih mjera ve u teritorijalnom moru da bi
sprijeila brodove koji ulaze u njezine unutranje morske vode da kre te uvjete.
Poveanjem tankerske flote u svijetu i prijevoza drugih opasnih tereta sve vei
broj obalnih drava propisuje posebne zahtjeve u svrhu sprjeavanja, smanjenja i
nadziranja oneienja morskoga okolia u njihovim lukama i drugim dijelovima
unutranjih voda. Kao uvjet za ulazak u luku stranih tankera i drugih brodova koji
prevoze ulje (sirovu naftu, teko dizelsko ulje, mazivo ulje ili kitovo ulje), obalna
drava moe zahtijevati novano jamstvo za moguu tetu od oneienja. Me-
unarodna konvencija o sprjeavanju oneienja mora s brodova, iz 1973. izmi-
jenjena Protokolom iz 1978, (Marpol 73/78), propisuje veoma stroge uvjete glede
konstrukcije tankera kako bi se umanjilo oneienje u sluaju nezgode. Drave
Vidi u Vida OK: Nuklearni brod u stranoj luci" ZPFZ1966, br. 3-4, str. 255-266.
636 Objekti u meunarodnom pravu
stranke zahtijevat e iste uvjete za ulazak u svoje luke i glede tankera koji plove pod
zastavom neke drave koja se na njih nije obavezala.
Bibliografija
P. E. J. RODGERS: Mi-Ocean Archipelagos and International Lavj, New York, 1981, 243 p.; R.
LATTION: Varchipel en droit International, Lausanne, 1984, 234 p; Daka DUGOEVI: Les
Etats archipels et le droit de passage des navires et aeronefs", Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985, pp.
221-229; Vesna CRNI-GROTI: Arhipelake vode u meunarodnom pravu" UPPPK 1987.
br. 115-116, str. 275-326; Peter BERNHARDT: The Right of Archipelagic Sea Lanes Passage",
Virginia Journal of International Law, 1995, No. 4, pp. 719-775.
ledini bi im put tada preostao obilazak junoga dijela Australije. Iznad arhipelakih
voda Indonezije nalaze se vane zrane ceste na putu iz Bangkoka preko Singapura
u Australiju. Uvjet pristanka ostalih drava sudionica na Treoj konferenciji o pravu
mora na poseban reim arhipelakih voda bio je osiguranje nesmetane plovidbe i
prelijetanja kroz te vode i iznad njih.
Openito uzevi, brodovi svih stranih drava uivaju pravo nekodljivoga pro-
laska kroz arhipelake vode, po istim propisima iz Konvencije iz 1982. kojima se
ureuje nekodljiv prolazak teritorijalnim morem (vidi infra, 70). Kao i u teritori-
jalnom moru, arhipelaka drava moe iz razloga svoje sigurnosti privremeno obu-
staviti nekodljivi prolazak stranih brodova u tono naznaenim dijelovima svojih
arhipelakih voda. Ona pri tome ne smije initi ni pravnu ni stvarnu diskriminaciju
meu stranim brodovima bilo koje zastave ili vrste broda.
Ali arhipelaka drava odreuje i plovne putove i iznad njih zrane ceste
pogodne za neprekinut i brz prolazak, odnosno prelet kroz arhipelake vode
i teritorijalno more uz njih. Ona takoer moe propisati sustave odijeljenoga
prometa radi sigurnoga prolaska uskim kanalima u tim plovnim putovima.
Arhipelaka drava jasno naznauje osi plovnih putova i sustava odijeljenoga
prometa nizom neprekinutih aksijalnih crta od ulaznih do izlaznih toaka puta za
prolazak. Brodovi i zrakoplovi ne smiju se udaljiti vie od 25 morskih milja sa sva-
ke strane od tih aksijalnih crta za vrijeme prolaska, niti se smiju pribliiti obali na
udaljenosti manjoj od 10 posto od udaljenosti izmeu najbliih toaka na otocima
s jedne i s druge strane plovnoga puta.
Te putove i sustave odijeljenoga prometa, kao i njihovu zamjenu drugima, usvaja
Meunarodna pomorska organizacija. Ako arhipelaka drava ne odredi plovne
putove i zrane ceste iznad njih, pravo prolaska arhipelakim plovnim putovima i
prelijetanja iznad njih ostvaruje se putovima koji uobiajeno slue meunarodnoj
plovidbi.
Strani brodovi i zrakoplovi koji prolaze odnosno prelijeu arhipelake plovne
putove podvrgnuti su pravilima o prolasku arhipelakim plovnim putovima, naj-
veim dijelom identinima s pravilima tranzitnoga prolaska za prolazak i prelet
morskim tjesnacima koji slue meunarodnoj plovidbi (vidi infra, 77, pod 4).
Najznaajnija je dunost arhipelake drave da, iako moe uza suglasnost
Meunarodne pomorske organizacije mijenjati plovne putove i sustave odijelje-
noga prometa, nikada ne smije obustaviti prolazak i prelijetanje tim putovima.
To se odnosi na sve vrste stranih brodova i zrakoplova, ukljuujui i vojne,
odnosno dravne. Podmornice u prolasku smiju ploviti ispod morske povrine.
Glede nadlenosti arhipelake drave u donoenju pravila o zatiti i ouvanju
morskoga okolia, ini nam se da arhipelake vode prema Konvenciji iz 1982. slijede
dva razliita reima. Jedan reim slijede one vode koje ine arhipelake plovne pu-
tove, u kojima strani brodovi ostvaruju pravo arhipelakoga prolaska koje je gotovo
69. ARHIPELAKE VODE ARHIPELAKIH DRAVA 641
Bibliografija
Milovan ZORII; Teritorijalno more, Zagreb, 1953, 270 str; Budislav VUKAS: Problem
nekodljivog prolaska ratnog broda'; JRMP1962, br. 1, str. 86-102; A. N. NIKOLAEV: Territoalnoe
more, Moskva 1969,158 str; D. P. O'CONNELL: The Juridical Nature of the Territorial Sea" The
British Year Book of International Law, 1971, pp. 303-383; Bogoljub MIJUKOVI: Prolazak
stranih ratnih brodova teritorijalnim morem i vlast obalne drave", JRMP 1975, br. 1-2, str.
177-186; Zvonko PERII: Nekodljiv prolazak stranih ratnih brodova teritorijalnim morem'.
ZPFZ 198S, br. 5-6, str. 583-590; Jaka MULIAI: Bilateralni ugovori o ribolovu u vodama
pod nacionalnom jurisdikcijom s posebnim osvrtom na Jadran" ZPFZ 1989, br. 1, str. 63-76; D.
RUDOLF ml.: Sporovi o morskim granicama izmeu Hrvatske i Crne Gore, Hrvatske i Bosne
i Hercegovine" Zbornik radova I. Meunarodne konferencije o pomorskoj znanosti (Hrvatski
hidrografski institut), Split, 2009, str. 21-40.
84
V. V. BARI-PUNDA, I. GRABOVAC: Pojam otoka u meunarodnom pravu s posebnim
osvrtom na Palagruu i razgranienje morskih i podmorskih prostora Republike Hrvatske"
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1995, br. 1-2, str. 105-112; V. . DEGAN: Meuna
rodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima, Rijeka, 2002, str. 303-308.
85
V. Vesna BARI-PUNDA: Granice Republike Hrvatske na moru" Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Splitu 1998, str. 731-741; Utvrivanje dravne granice u podruju Bokokotorskog
zaljeva" Adrias 1998-2000, Split, vol. 8-10, str. 85-97.
S(>
Vidi Budislav VUKAS: Ureenje meunarodne plovidbe po Konvenciji Ujedinjenih naroda o
pravu mora" Pomorski zbornik, 1983, Rijeka, str. 43-71, napose str. 46-51.
644 Objekti u meunarodnom pravu
Prolazak je nekodljiv sve dok ne dira u mir, red ili sigurnost obalne drave.
Konvencija iz 1982. nadopunjuje ovu sintetiku definiciju nabrajanjem, koje
se ne iscrpljuje, djela stranoga broda koja diraju u mir, red ili sigurnost obalne
drave, koja dakle prolazak ine kodljivim i protupravnim.
To su najprije neke nasilne ili prikrivene vojne i obavjetajne djelatnosti stranoga
broda (prijetnja ili upotreba sile ili drugo ponaanje suprotno naelima iz Povelje
Ujedinjenih nacija, svaka vojna vjeba ili obuka s orujem; djelatnosti radi priku-
pljanja obavjetenja i svaka propagandna djelatnost radi nasrtaja na obranu ili si-
gurnost obalne drave, polijetanje, sputanje ili prihvaanje na brod bilo kakvoga
zrakoplova ili lansiranje ili prihvaanje neke vojne naprave). To su potom carinski,
fiskalni te zdravstveni prekraji o useljavanju (ukrcavanje ili iskrcavanje robe, novca
ili osoba suprotno propisima obalne drave). Nadalje, to su svaki in hotiminoga ili
ozbiljnoga oneienja teritorijalnoga mora suprotnoga Konvenciji, svaka ribolovna
djelatnost, obavljanje istraivanja ili mjerenja te upletanje u sustav komunikacija ili
nekih drugih sredstava ili ureaja obalne drave. Na kraju odgovarajueg propisa
(lanak 19. Konvencije) navodi se svaka druga djelatnost koja nije u izravnom od-
nosu s prolaskom" broda, to znai da to nabrajanje zabranjenih djela nije potpuno.
Nova Konvencija iz 1982. izriito priznaje pravo obalnoj dravi da donosi
zakone i (druge) propise, u skladu s tom Konvencijom i drugim pravilima me-
unarodnoga prava, koja se odnose na nekodljiv prolazak te dunost stranih
brodova da se po njima ravnaju.
Ti se propisi mogu odnositi na sljedea pitanja: sigurnost plovidbe i reguliranje
pomorskoga prometa, zatitu navigacijskih i tehnikih pomagala i drugih pomagala
ili ureaja, zatitu kabela i cjevovoda, ouvanje ivih bogatstava mora, sprjeavanje
krenja zakona i propisa obalne drave o ribolovu, ouvanje okolia obalne drave
i sprjeavanje, smanjenje i nadziranje njegova oneienja, znanstveno istraivanje
mora i hidrografska mjerenja, sprjeavanje krenja carinskih, fiskalnih, zdravstvenih
zakona i propisa obalne drave ili njezinih zakona i propisa o useljavanju.
U Konvenciji je navedeno da se takvi zakoni i propisi ne primjenjuju na nacrt,
konstrukciju, posadu ili opremu stranih brodova osim ako ne pridonose ostvariva-
nju opeprihvaenih meunarodnih pravila i standarda". To znai da obalna dra-
va ne smije sprjeavati nekodljiv prolazak stranoga broda kroz svoje teritorijalno
more zato to ne ispunjava neki od uvjeta koje je ona sama propisala glede nacrta,
konstrukcije, posade ili opreme broda. Ali ona ima ire ovlasti kada propisuje takve
uvjete da bi brod smio ui u njezine luke otvorene za meunarodni promet (v. supra,
68, pod 3).
Znaajna je novost u Konvenciji iz 1982. i pravo obalne drave da u svome
teritorijalnome moru (kao i u arhipelakim vodama) propisuje plovne putove
i sustave odijeljenoga prometa, vodei meu ostalim rauna o preporukama
Meunarodne pomorske organizacije. Ti su putovi i sustavi obvezni za strane
brodove koji obavljaju nekodljiv prolazak. Posebice se moe zahtijevati da tan-
70. TERITORIJALNO MORE 645
Bibliografija
Vladimir IBLER: Vanjski morski pojas", Zbornik za pomorsko pravo, 1955, str. 11-70; Natk;
KATII Pravni reim morskog pojasa u sistemu obalnih voda", Zbornik za pomorsko pra\ &
1957, str. 137-156; Shigeru ODA: The Concept of the Contiguous Zone", International and
Comparative Law Quarterly, 1962, pp. 131-153; A. V. LOWE: The Development of the Concep:
of the Contiguous Zone", The Brittsh Year Book of International Law, 1981, pp. 109-169.
To znai da je ribolov stranih brodova u tome pojasu doputen, osim ako obalna
drava u tome prostoru nije proglasila i svoj gospodarski pojas.
Tim pravima nadzora u Konvenciji iz 1982. dodaje se i novo pravo suzbija-
nja prometa arheolokim i povijesnim predmetima naenima u moru. Obalna
drava moe u vanjskomu pojasu kanjavati i vaenje spomenutih predmeta
sa dna njezinih unutranjih voda, teritorijalnoga mora i toga vanjskoga pojasa
bez njezina odobrenja.
Obalna drava nema ipsofacto pravo na vanjski morski pojas, nego ga, poput
arhipelakih voda i gospodarskoga pojasa mora izriito proglasiti. Ako se tim
pravom ne poslui i ako ne proglasi i gospodarski pojas, taj morski prostor ostaje
i dalje dijelom otvorenog mora izvan nacionalne jurisdikcije bilo koje drave.
Biva je Jugoslavija nakon Drugoga svjetskoga rata nekoliko puta donosila i mi-
jenjala svoje propise o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu, stalno se pridrava-
jui razvoja pozitivnoga meunarodnog prava. Prvim Zakonom o obalnom moru
650 Objekti u meunarodnom pravu
iz 1948. ona je bila odredila irinu svoga teritorijalnog mora od 6 milja, pri emu je
prvi put povukla ravne polazne crte s vanjske strane svoga arhipelaga od Istre do
Boke kotorske. Ujedno je proglasila neku vrstu nadzornoga pojasa od 4 morske
milje radi zatite carinskih interesa, sigurnosti obale i zatite morskog blaga u
njemu". Iz toga dodatnoga pojasa iskljuila je ribolov stranih brodova.
Nakon stupanja na snagu Konvencije o teritorijalnome moru i vanjskom pojasu iz
1958. kojoj je bila stranka, Jugoslavija je 1965. donijela novi Zakon o obalnom moru,
vanjskom morskom pojasu i epikontinentalnom pojasu. Tim je zakonom proglasila
irinu svoga teritorijalnoga mora od 10 milja te vanjski pojas od 2 milje, to ukupno.
ini 12 morskih milja. Tim je zakonom u svoju korist korigirala ravne polazne crte
drei se pravila iz Konvencije.
I napokon, nakon susjednih i mnogih drugih zemalja, izmjenom toga zakona iz
1979, Jugoslavija je proirila svoje teritorijalno more na 12 milja, s time da nakon
te izmjene nije imala vanjski pojas.
Pomorski zakonik Republike Hrvatske iz 1994. i 2004. godine nema propisa o
vanjskom morskom pojasu, ali ga temeljem opega meunarodnog prava mora
moe proglasiti kada eli, bilo izmjenom toga Zakonika ili novim zakonom ili
drugim aktom.
651
Prisutna je, meutim, praksa nekih obalnih drava da, i nakon stupanja na snagu
Konvencije iz 1982, proglauju prema vlastitom izboru, bilo samo zonu iskljuivoga
88
O ovom pitanju tekst Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. nije doreen. U dijelu V. Kon-
vencije koji se odnosi na gospodarski pojas, lanak 56~l-(a). propisuje da obalna drava u njemu
ima suverena prava radi istraivanja, iskoritavanja, ouvanja i gospodarenja ivim i
neivim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom - ,,i morskoga dna i njegova
podzemlja". Taj propis prua uporite naemu prijanjem stavu da obalna drava koja proglasi
gospodarski pojas njime asimilira svoj epikontinentalni pojas do irine od 200 milja od
polazne crte. Meutim, preostali tekst dijela V. Konvencije, osim glede podizanja umjetnih
otoka, ureaja i naprava, to se preteito obavlja radi iskoritavanja morskoga dna i njegova
podzemlja, iskljuivo regulira djelatnosti u tome pojasu iznad morskoga dna. A VI. dio
Konvencije koji se odnosi na epikon-tinentalni pojas uope ne spominje morsko dno i
podzemlje gospodarskoga pojasa. Stoga se njegovi propisi odnose i na te prostore. To daje
pravo onim znanstvenicima koji smatraju da epi-kontinentalni pojas i prema Konvenciji iz 1982.
obuhvaa itavo morsko dno i podzemlje mora izvan vanjske granice teritorijalnoga mora, a da
gospodarski pojas stvarno obuhvaa samo more iznad epikontinentalnoga pojasa do irine od 200
milja od polazne crte. To stanovite zastupaju meunarodne sudske i arbitrane presude o
morskim razgranienjima iako sve one odreuju u oba ta prostora jedinstvenu morsku
granicu". S tim se stajalitem morao sloiti i ovaj pisac.
72. GOSPODARSKI POJAS (ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA) 653
ribolova (npr. panjolska 1997), ili samo ekoloku zonu (Francuska 2003, obje za
Sredozemlje}, i to u okviru propisa Konvencije glede gospodarskoga pojasa.
Sabor Republike Hrvatske proglasio je 3. listopada 2003. godine zatieni eko-
loko-ribolovni pojas u Jadranskoine moru s odgodom njezine primjene od 12 mje-
seci. Tim proglaenjem praktino su bila obuhvaena sva prava Hrvatske temeljem
gospodarskoga pojasa osim proizvodnje energije koritenjem vode, struja i vjetrova,
to je danas bez praktinoga znaenja. U toj odluci Sabora jo nije bilo predvieno
pravo podizanja umjetnih otoka, ureaja i naprava. AH Hrvatska ima i to pravo iznad
svoga epikontinentalnoga pojasa, i to bez proglaenja izravno temeljem lanka 5.
odnosne Konvencije iz 1958, te prema lanku 60. Konvencije iz 1982.
U novom Pomorskom zakoniku od 21. prosinca 2004. godine predviaju se
propisi o gospodarskom pojasu bez ikakvih ogranienja (lanci 32. do 41).89 Stoga
valja smatrati da je njegovim stupanjem na snagu Hrvatska konano proglasila svoj
gospodarski pojas.
Ali je u oekivanju ulaska u Europsku uniju Hrvatska i dalje dopustila slobodan
ribolov u tome prostoru samo ribarskim brodovima iz drava lanica Unije. Nakon
to sve obalne drave na Jadranu koje imaju epikontinentalni pojas proglase gospo-
darski pojas i postanu lanicama Europske unije, svi ti prostori (ali ne i njihovo te-
ritorijalno more} postat e ribolovne vode Unije pod nadlenou njezine Komisije.
Meutim kada veina drava ili sve drave iskoriste svoje pravo proglaenja
gospodarskoga pojasa, mnogi prostori mora i oceana u kojima je neko vla-
dala sloboda mora doi e pod nacionalnu jurisdikciju obalnih drava. Tada
Jadransko more, a ni Sredozemlje, vie nee uope imati prostora pod reimom
otvorenog mora. Tako e ubudue svi strani brodovi ploviti veim dijelom na
svojim rutama kroz mora u kojima e obalne drave vriti odreene nadlenosti.
Ali ta radikalna promjena pravnoga poretka na morima i oceanima, kako
smo ve u uvodnom dijelu objasnili (supra, 67, pod 5), nije nastupila sluajno.
Ona je posljedica naraslih potreba ovjeanstva za hranom, energijom i drugim
sirovinama. Stanovnitvo na naemu planetu ne prestaje se uveavati i sve e
vie ovisiti o izvorima iz mora. Sve obalne drave nastoje u prvom redu ouvati
bogatstva mora u blizini njihove obale za sebe, jer o njima ovise. Naprotiv, tre-
e i udaljene zemlje pokatkad se neodgovorno ponaaju u morima blizu obale
drugih drava. Njihove snane ribarske flote tamo nepovratno unitavaju riblja
bogatstva.
Gospodarski je pojas pod posebnim pravnim reimom, tj. pod reimom sui
generis. On nije dio teritorija obalne drave, ali ni dio otvorenoga mora. Obal-
na drava u njemu ima znatno ogranieniju vlast nego u svome teritorijalnom
moru, ali ona u tome pojasu ipak ima veoma vana suverena prava" i jurisdik
ciju" i to u prvomu redu glede tzv. resursnih prava. Otud mu i ime.
2. Prava treih drava u gospodarskomu pojasu. Ali, u tome pojasu zna
ajna prava i dalje imaju i sve tree drave. U tome pogledu on je jo uvijek slian
otvorenom moru. Poet emo u naemu izlaganju s pravima ostalih drava i
gospodarskom pojasu obalne drave.
Sve drave, obalne i neobalne (one koje nemaju izlaza na more), u gospo-
darskom pojasu svih drava i dalje uivaju, uz neke druge pravno doputene
upotrebe mora, sljedee osnovne slobode: plovidbe,90 prelijetanja te polaganja
podmorskih kabela i cjevovoda. Konvencija iz 1982. ak i navodi da se u tome
pojasu primjenjuju njezina pravila propisana za otvoreno more, ali samo u onoj
mjeri u kojoj nisu nespojiva" s propisima o gospodarskom pojasu.
Dakle, kad je rije o slobodama plovidbe, prelijetanja i polaganja podmor-
skih kabela i cjevovoda, valja voditi rauna o pravima obalne drave u tora
pojasu. Stoga Konvencija i naglaava da u ostvarivanju svojih prava i u ispu-
njavanju svojih dunosti u gospodarskom pojasu tree drave dolino potuju
prava i dunosti obalne drave i dre se njezinih zakona i drugih propisa koji su
u skladu s Konvencijom i ostalim pravilima meunarodnoga prava. Na slia
nain i obalna drava dolino potuje prava i dunosti drugih drava. U nastsn -
ku emo vidjeti da u slobodu plovidbe u tome pojasu najvie zadiru nadlenos
obalne drave glede zatite i ouvanja morskoga okolia.
Mnogo je iri opseg prava koja obalna drava uiva u svome gospodarskom
pojasu premda sva ona nisu iskljuiva.
3. Suverena" resursna i druga prava te dunosti obalne drave. Konven
cija navodi da obalna drava u tome pojasu ima suverena prava" radi istraiva
nja, iskoritavanja, ouvanja i gospodarenja ivim i neivim prirodnim bogat
stvima nad morskim dnom i morskog dna i podzemlja mora.91
Meutim, ta prava nisu potpuno jednaka glede ivih i neivih, tj. mineralnih
bogatstava. Obalna drava nije duna bilo s kime dijeliti neiva, tj. mineralna
bogatstva u svome gospodarskom pojasu, koja se danas preteno iskoritavaju
s njegova dna i podzemlja. Isto tako, kao i prema enevskoj konvenciji o epi-
kontinentalnom pojasu iz 1958, obalna drava ima iskljuiva prava nad svim
90
O pravu plovidbe gospodarskim pojasom vidi u B. VUKAS: Ureenje meunarodne plovidbi
po Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, Pomorski zbornik, 1983 (Rijeka), str. 43 -7L
napose str. 59-64.
91
Vidi P. MENGOZZI: Fishing and International Co-operation in the Light of New Develop-
ments in the Lawof the Sea" Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985, str. 261-275; D. RUDOLF ml.: Europ.
ska unija i ouvanje ribljih bogatstava u Jadranu", ZPFS 2008, br. 4, str. 779-795.
72. GOSPODARSKI POJAS (ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA) 655
ivim biima koja pripadaju tzv. vrstama od dna. To su bia koja su u stadiju u
kojemu se mogu loviti, bilo nepomina na morskomu dnu ili ispod njega, ili su
nesposobna pomicati se ako nisu u stalnom fizikom dodiru s morskim
dnom i podzemljem. To su, osim morskih algi i drugih biljaka, spuve, koralji,
koljke i neke vrste rakova (ali ne i jastozi). Glede morskoga dna i podzemlja,
ovaj dio Konvencije upuuje na njezine propise o epikontinentalnom pojasu
jer se o njemu i radi {infra, 73).
Kad su posrijedi ostali ivi izvori, u prvomu redu morske ribe i sisavci,
stanje se znatno razlikuje. Tu su prava obalne drave donekle ograniena pra-
vima neobalnih drava (onih bez izlaza na more) i drugih, od kojih su mnoge
prije vrile eksploataciju tih dijelova mora. Konvencija pri tome jo posebno
vodi rauna o pravima drava u nepovoljnom geografskom poloaju te o svim
zemljama u razvoju.
Ipak, drava ija privreda preteito ovisi o iskoritavanju ivih bogatstava
njezina gospodarskoga pojasa (Island) nije duna u njega pripustiti ribarske
brodove bilo koje druge drave.
Obalna drava snosi posebne odgovornosti glede istraivanja, ouvanja i gos-
podarenja ribljim bogatstvima u svome gospodarskom pojasu. Ona u tome sura-
uje s nadlenim meunarodnim organizacijama (subregionalnim, regionalnim i
svjetskim). Ta je drava duna zalagati se za optimalno koritenje tih bogatstava da
ne bi dolo do prelova i njihova unitenja, a to je i u njezinu interesu. Isto je tako
duna suraivati s drugim susjednim dravama - kad se isto riblje naselje nalazi u
gospodarskomu pojasu dviju ili vie obalnih drava. Kada se isto riblje naselje nalazi
u gospodarskomu pojasu i u podruju otvorenoga mora uz njega, tada obalna drava
surauje izravno ili putem odgovarajuih meunarodnih organizacija s dravama
koje love to riblje naselje u susjednomu podruju otvorenoga mora, da bi se spora-
zumjele o mjerama za ouvanje tih ribljih naselja.
Kad je rije o morskim sisavcima, obalna drava ili nadlena meunarodna
organizacija za neke njihove vrste moe zabraniti, ograniiti ili regulirati njihovo
iskoritavanje, i to stroe nego to predvia Konvencija.
Kod anadromnnih ribljih vrsta, tj. onih ija se naselja stvaraju u rijekama obal-
ne drave, a potom izlaze na more (npr. losos), ta drava ima prvenstven interes i
odgovornost za to naselje. Ribolov takvih naselja po pravilu se vri samo u gospo-
darskomu pojasu, a glede ribolova izvan njega obalna se drava savjetuje s drugim
zainteresiranim dravama o njegovim modalitetima i uvjetima, i u tu svrhu one
trebaju postii sporazume.
Katadromnim ribljim vrstama, tj. onima ija se naselja stvaraju u dubokim mo-
rima, ali koje vei dio svoga ivotnog ciklusa provode u rijekama ili u moru uz obalu
(npr. jegulje), obalna drava duna je osigurati ulaenje u te vode i izlaenje iz njih. Te
vrste love se jedino u vodama gospodarskoga pojasa. Kada se one sele u gospodarski
656 Objekti u meunarodnom pravu
pojas druge drave, tada se gospodarenje takvom ribom i njezin ribolov ureuju
sporazumom izmeu tih dviju drava.
I napokon, glede veoma migratornih vrsta riba (vrste tuna, morskih pasa i dr.),
obalna drava i druge drave iji dravljani love u nekoj regiji surauju izravno ili
preko prikladnih meunarodnih organizacija, da bi osigurale njihovo ouvanie .
unaprijedile njihovo optimalno iskoritavanje.92
Nedugo nakon stupanja na snagu Konvencije iz 1982, 1995. prihvaen je i pot
pisan opsean Sporazum UN-a o ouvanju i gospodarenju pograninih djeljivih
(stmddling) i vrlo migratornih ribljih stokova. Uz vrlo migratorne riblje vrste koit
se preteito kreu prostranstvima otvorenoga mora, ova se prva riblja naselja nalaz;
u gospodarskim pojasovima dviju ili vie obalnih drava ili u takvom pojasu jedm
drave i u podruju (otvorenoga mora) uz taj pojas. Taj Sporazum detaljno ureuje
ouvanje tih ribljih vrsta i gospodarenje njima.
Taj je znaajan Sporazum stupio na snagu 11. prosinca 2001. Danas obvezuje"1
drava, ali mu Hrvatska nije stranka jer njezini ribari po tradiciji i po mogunostima
ne love na udaljenim prostorima otvorenoga mora.
Gornji propisi odraavaju sve veu ovisnost ovjeanstva o prehrani iz mora te
stoga i brigu za ouvanje, unapreenje i optimalno iskoritavanje ribljih i drugih
morskih bogatstava.
Obalna drava ipak ima najvea prava glede iskoritavanja ivih bogatsta-
va svoga gospodarskoga pojasa u odnosu na sve druge drave. Ona odreuje
njihovu dopustivu lovinu i svoje vlastite mogunosti njihova lovljenja. Tek ako
ona sama nema mogunosti za ulov cjelokupne dopustive lovine, sporazumima
ili drugim dogovorima dat e drugim dravama pristup viku dopustive lovine.
Pri tome e ona u prvomu redu omoguiti takav ulov neobalnim dravama
(onima bez izlaza na more) iz iste regije ili subregije, s time da razvijene ne-
obalne drave mogu loviti samo u gospodarskomu pojasu razvijenih drava
Obalna e drava takoer voditi rauna o interesima drava u nepovoljnomu
geografskom poloaju, tj. onima iji su morski prostori toliko mali da iz njih ne
mogu zadovoljiti potrebe svoga stanovnitva za ribom.93
Ali drei se navedenih i brojnih drugih uvjeta, ipak sama obalna dra .
odluuje o odobrenju pristupa ribarima i ribarskim brodovima drugih zemalii
u svoj gospodarski pojas, i to izdavanjem dozvola, ukljuujui i naplatu naknadi
za doputeni ribolov. Ona odreuje vrste, starost i veliinu ribe koja se moe
loviti te kvote lovine. Nadalje, ona odreuje sezonu i podruje ribolova te tipove
hi
Vidi T. SCOVAZZI: Les especes hautement migratrices et le droit international de la mer'
PnnosUbi- 21, str. 276-286.
9S
Vidi Lucious CAFL1SCH: to je drava u nepovoljnom geografskom poloaju?" ZPFZ 198S^
br. 5-6, str. 599-613.
72. GOSPODARSKI POJAS (ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA) 657
veliinu i broj ribarskih brodova, kao i ribarskoga alata. Dravljani drugih ze-
malja koji ribare u gospodarskome pojasu duni su se drati svih propisa obalne
drave koji se odnose na ribolov i koji su u skladu s Konvencijom.
14
Vidi pojedinosti o tim pravima nadzora nad stranim trgovakim brodovima u V. . DEGAN:
Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima. Rijeka, 2002, str. 145-148.
72. GOSPODARSKI POJAS (ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA) 659
fe
Konvencija sadri i poseban propis o temeljima za rjeavanje sukoba glede tzv. rezidualnih
(preostalih) prava i jurisdikcije u gospodarskom pojasu, koja nisu predviena ni za obalnu ni za
ostale drave. Ako o tome izbije spor, po lanku 59. rjeava se na osnovi pravinosti i u svjetlu
svih relevantnih okolnosti, vodei rauna o vanosti tih interesa za stranke i za meunarodnu
zajednicu u cjelini."
660 Objekti u meunarodnom pravu
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Epikontinentalni pojas, Zagreb 1951, 103 str; Davorin RUDOLF: (red
Epikontinentalnipojas, Split, 1976,237 str; Z. SLOUKA: International Custom and the Continental
Shelf, The Hague, 1968, 186 p.; D. VALLE: Le plateau continental dans le droit positif actud.
Pari, 1971, 359 p; Davorin RUDOLF: Prirodna bogatstva epikontinentalnog pojasa" Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu 1975, str. 87-96; Vicente MAROTTA RANGEL: Le plateau
continental dans la Convention de 1982 sur le droit de la mer" RCADI1985, tome 194, pp. 269-
428; Zlatko BRKI: Epikontinentalni pojas u odredbama nacionalnih propisa obalnih drava"
Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, 2005, str. 137-152.
99
Vidi S. P. JAGOTA: Maritime Boundarv" RCADI 1981, tome 171, pp. 81-224; V. . DEGAN:
Kriteriji razgranienja morskih prostranstava izmeu drava", UPPPK 1982, br. 100, str. 43-80:
B. VUKAS: The LOS Convention and Sea Boundarv Delimitation" Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985,
str. 147-185; J. METELKO: Pravinost i crta ekvidistance u delimitacijskim odredbama na Tre
oj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora" Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1987,
str. 79-96; V. . DEGAN: ,,Equitable Principles in Maritime Delimitations" Essays tn Honour of
Roberto Ago, Milano 1987, pp. 107-137; V. KAZAZ1: Granice i razgranienje epikontinen-
talnih pojaseva - sudska praksa i nacionalni propisi", Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu,
2006, str. 195-213; Z. BRKIC: Razgranienje epikontinentalnoga pojasa izmeu drava" Zbor
nik Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, 2006, str. 177-197.
100
Konvencija iz 1982. posveuje svoj IX. dio (lanci 122-123) zatvorenim ili poluzatvorenim mo
rima. lanak 122. daje njihovu definiciju, a lanak 123. predvia neka podruja poeljne surad
nje obalnih drava na tim morima. Taj lanak ne propisuje nikakve pravne obveze za te drave,
nego predvia mogue sklapanje njihovih buduih sporazuma (vjerojatno nakon to te drave
u tim morima proglase svaka svoj gospodarski pojas). Taj propis nipoto ne predvia dunost
neke obalne drave da trai prethodnu suglasnost za proglaenje svoga gospodarskog pojasa od
drugih drava u tim morima.
73. EPIKONTINENTALNI POJAS 665
101
Vidi pojedinosti u V. . DEGAN: Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima,
Rijeka, 2002, napose str. 268-270.
1(13
Ibid., str. 416-426.
666 Objekti u meunarodnom pravu
Bibliografija
Branko SAMBRAILO: Princip 'slobode' otvorenog mora i pravni poredak", JRMP1957, str. 419-
425; ivojin JAZI: Pravni reim na otvorenom mom" ibicl., str. 425-436; S. V. MOLODCOV:
Medunarodno-pmvovoj reim otkrjtogo morja i kontinentalnoga el'fa, Moskva, 1960, 348
str; Remigiusz BIERZANEK: ,,La nature juridique de la haute mer", Revue genrate de droit
international public 1961, pp. 233-259; M. MILI: Osnove pravnog poretka na otvorenom moru",
Pomorski zbornik 1968, str. 289-315; V. . DEGAN: Miroljubive upotrebe mora", ZPFZ 1985,
br. 5-6, str. 561-569.
03
Vidi u T. TREVES: ,,La notion d'utilisation des espaces marins a des fins pacifiques dans le
nouveau droit de la mer" Annuaire frangals de droit international, 1980, pp. 678-699: V. . DE-
GAN: Miroljubive upotrebe mora", ZPFZ1985, str. 560-569.
104
O Ugovoru o zabrani smjetanja nuklearnoga oruja i drugih oruja za masovno unitavanje
na morskomu dnu i njegovu podzemlju iz 1971, v. infra, 76, pod 2; 86, pod 3 (vii).
74. OTVORENO MORE 669
103
Vidi u M. MILI: Pristup moru neobalnih drava", Pomorski zbornik, 1963, str. 321-358; B.
VUKAS: Pristup moru drava bez morske obale", Prinosi, br. 17, Zagreb, 1982, str. 158-169; H.
TURIC-HAFNER: The Land-Locked Countries and the United Nations Convention on the Law
of the Sea", Prinosi, br. 21, Zagreb 1985, str. 58-70.
670 Objekti u meunarodnom pravu
drava. Tranzitna drava jest drava s morskom obalom ili bez nje, koja se na-
lazi izmeu neobalne drave i mora, preko ijega se podruja obavlja promet u
tranzitu. Tako je za neobalnu Madarsku tranzitna drava Hrvatska. Ali ako bi
se neobalna Slovaka eljela koristiti pristupom nekoj jadranskoj luci, tranzitne
su drave za nju, osim Hrvatske, takoer neobalne Madarska ili Austrija.
Neobalne drave uivaju slobodu tranzita preko podruja tranzitne drave
svim prijevoznim sredstvima: eljeznikim, cestovnim, unutranjim plovnim
putovima, ak i preko nosaa i tovarnih ivotinja gdje lokalni uvjeti to zahtije-
vaju.
Prema Konvenciji o otvorenomu moru iz 1958. tranzitna je drava bila duna
osigurati neobalnoj dravi tranzit kroz svoje podruje na temelju uzajamnosti
(reciprociteta). Prema Konvenciji iz 1982, pravo tranzita za svaku neobalnu
dravu postaje apsolutno i vie nije podlono uvjetu reciprociteta.
Ipak se propisuje da se zainteresirane drave sporazumijevaju dvostranim, su-
bregionalnim i regionalnim sporazumima o uvjetima i modalitetima ostvarivanja
slobode tranzita. Tako ostvarene slobode tranzita za neobalnu dravu iskljuuju se
od primjene klauzule najpovlatenije nacije. Promet u tranzitu osloboen je svih
carina, taksa i drugih pristojbi, osim pristojbi za posebne usluge pruene u vezi i
takvim prometom. Zainteresirane drave mogu putem sporazuma predvidjeti slo-
bodne zone i druge carinske olakice u ulaznim i izlaznim lukama tranzitnih drava.
Brodovi koji viju zastavu neobalnih drava uivaju u morskim lukama jednak
postupak kao i drugi brodovi.
U dananje vrijeme po pravilu se ne ine smetnje ostvarivanju prava pristu-
pa neobalnih drava k moru i od mora, kao ni slobode tranzita. Sve tranzitne
drave imaju privredni interes da privuku to je mogue vie putnika i naroito
robe svojim prijevoznim sredstvima i lukama, jer time ostvaruju znatne prihode.
5. Poloaj brodova na moru. Svaka drava, obalna ili neobalna, odreuje
uvjete pod kojima podjeljuje brodovima svoju dravnu pripadnost, ukljuujui
uvjete za upis u svoj upisnik (registar) brodova i pravo na vijanje njezine zastave.
Konvencija iz 1958, kao i ona iz 1982, propisuju da mora postajati istinska ili
stvarna veza" [genuine link, lien substantiel) izmeu drave i broda.106 Ali to
m
V. BRAJKOVI, E. PALLUA: Lien substantionel et la nationalite des navires" JRMP 1960,
pp. 258-264; Dravna pripadnost brodova i suvremena nastojanja oko unifikacije kriterija za
njezino podjeljivanje" JRMP 1979, str. 232-248; S- ZUNARELLI: ,,La bandiera di convenienza e
I'evolversi dei principi di liberta di navigazzione di commercio marittimo" // diritto marittimo
1980, pp. 400-412; G. HAFNER: Neke primjedbe uz stvarnu vezu' izmeu drave i broda u
suvremenom pravu mora" Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 1985, str. 571-582; V. POLI--
URI: Uvjeti za upis brodova - stvarna veza broda i drave zastave'! UPPPK1986, br. 109-
122, str. 1-45.
74. OTVORENO MORE 671
10
' Da bi se uvrstila stvarna veza izmeu drave i brodova koji viju njezinu zastavu, i radi dje-
lotvornoga vrenja sudbenosti i nadzora nad tim brodovima, u okviru UNCTAD-a u cnevi
potpisana je 7. veljae 1986. Konvencija UN-a o uvjetima za upis brodova, koja jo nije stupila
na snagu. V. originalni engleski tekst s prijevodom na na jezik: UPPPK 1986, br. 109-112, str.
212-263.
672 Objekti u meunarodnom pravu
Liberija, Cipar, Bahami, Vanuatu i dr.) uope ne raspolau ratnom flotom ili
drugim brodovima u vladinoj slubi, da bi na otvorenomu moru mogle stvarno
vriti jurisdikciju nad mnogobrojnim brodovima koji plove pod njihovom zasta-
vom.108 Zbog pokatkad slabih plovidbenih sposobnosti, takvi su brodovi najee
uzrokom nezgoda na otvorenomu moru, pa i veih oneienja koja pokatkad
ugroavaju more pod nacionalnom jurisdikcijom i obale mnogih drava.
Konvencija iz 1982. propisuje nove dunosti za drave glede nadzora nad brodo-
vima pod vlastitom zastavom kako bi se sprijeile ili umanjile nezgode tih brodova
i njihove posljedice. Tu je ukljuena dunost pregleda svakoga broda prije upisa u
upisnik te i kasniji pregledi u odreenim razdobljima. Ta dunost nadzora odnosi se
na opskrbljenost broda kartama, nautikim publikacijama, opremom i instrumen-
tima za navigaciju te na naobrazbu zapovjednika i asnika za upravljanje brodom i
poznavanje meunarodnih propisa. Svaka druga drava koja opravdano sumnja da
glede nekoga broda nije vrena odgovarajua jurisdikcija, moe o tome obavijestiti
dravu zastave broda koja je duna ispitati predmet i poduzeti potrebne mjere.
}m
Prema nekim procjenama, danas vie od polovice svjetske trgovake flote plovi pod zastavama
drava otvorenoga upisnika" Najvei njihov broj ine tankeri i brodovi za prijevoz rasutih
tereta u slobodnoj plovidbi, ali raste i broj tih brodova u linijskoj plovidbi.
09
Vidi u Vladimir 1BLER: Pravo progona danas" Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1953,
str. 16-26; R POULANTZAS: The Right of Pursuit in International Law, Levden 1969, 451 p.;
Bogoljub MIIUKOVI: Pravo progona stranih brodova, Split, 1979, 75 str.; V. BARI-PUNDA,
D. JURAS: Pravo progona u propisima Republike Hrvatske i praksi Ministarstva unutarnjih po-
slova od 1992. do 2002. godine, UPPPK 2004, str. 85-99.
74. OTVORENO MORE 673
Pravo progona nastaje ako je strani brod povrijedio one propise obalne dr-
ave u nekim dijelovima mora pod njezinom jurisdikcijom koje ona u njemu
ima pravo provoditi i njihove povrede kanjavati, S obzirom na to da su su-
verenost" suverena prava", jurisdikcije" i prava nadzora" razliita u unutra-
njim vodama, arhipelakim vodama, u teritorijalnom moru, vanjskom pojasu,
gospodarskom pojasu te iznad epikontinentalnoga pojasa, pravo kanjavanja i
pravo progona nastaju jedino ako je strani brod u nekomu od tih dijelova mora
povrijedio one propise koje obalna drava u njemu ima pravo provoditi.
Pri tome nije bitno da se sam brod u trenutku krenja nalazi u tome dijelu mora.
Dovoljno je da je amac s toga broda izvrio u tome prostoru povredu propisa dok
se brod nalazio na puini ili u nekomu drugome morskom prostoru.
Pravo progona otpoinje nakon to je osumnjienomu brodu dan vidni ili
ujni znak za zaustavljanje, a on mu se ne odazove i nastoji pobjei. Progon
mora biti kontinuiran. Moe se naizmjenino vriti s pomou vie zrakoplova ili
brodova, ali se na otvorenomu moru ne smije prekinuti. Pravo progona prestaje
im progonjeni brod uplovi u teritorijalno more svoje ili neke tree drave. Ono
se, dakle, moe nastaviti u gospodarskom pojasu bilo koje drave.
Pravo pregleda ili pravo progona stranoga broda na otvorenomu moru, ali i u
dijelovima mora pod jurisdikcijom obalne drave, moe vriti samo ratni brod,
vojni zrakoplov ili propisno oznaeni i ovlateni brod ili zrakoplov u dravnoj
slubi.
S druge strane, ratni brodovi, pomoni ratni brodovi, vojni zrakoplovi te
brodovi i zrakoplovi kojima se neka drava koristi za vladine netrgovake slu-
be izuzeti su na otvorenomu moru od jurisdikcije svake drave, osim drave
zastave broda. U tome pogledu oni uivaju suvereni imunitet, koji im takoer
pripada prilikom nekodljivoga prolaska kroz teritorijalno more ili plovidbe
gospodarskim pojasom ili kad se uz odobrenje obalne drave nalaze u njezinim
unutranjim morskim vodama.
Od toga je imuniteta na otvorenomu moru jedina iznimka ratni brod ili
dravni zrakoplov ili brod ili zrakoplov u dravnoj slubi, ija se posada pobu-
nila, preuzela nad njime kontrolu i ako postoji ozbiljan razlog sumnji da se bavi
piratstvom (v. infra, 75). Ali u takvim sluajevima normalno je oekivati da e
i drava zastave takvoga broda na to upozoriti ostale drave.
674 Objekti u meunarodnom pravu
Bibliografija
Vespasien V. PELLA: Repression de la piraterie" RCADI 1926, tome 15, pp. 149-295; Vladimir
IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, str. 52-67; M. HALBERSTAM: Terrorism on the High
Seas" AJIL 1988, pp. 269-310; M ROELANDT: La condition juridique despipelines dam le droit
de la mer, Pari 1990, 241 p.; Natalino RONZITTI: Maritime Terrorism and International Lan,
Dordrecht 1990,185 p.; Tulio TREVES: Intervention en haute mer et navires etrangers" Annuaire
francais de droit International 1995, pp. 651-675.
V. npr. u Radomir LUKI: Pravna priroda meunarodnog prava, JRMP 1955, str. 359-377
75. SLOBODE OTVORENOGA MORA 675
Pravni domaaj tih propisa otvara mnogobrojne probleme, posebno kad su po-
srijedi zrakoplovi drava koje nisu ulanjene u tu specijaliziranu ustanovu UN-a.
Interesi sigurnosti zranoga prometa, ukljuujui sprjeavanje sudara zrakoplova i
pruanje pomoi u sluaju nesree, zahtijevaju mnogo detaljnije propise o zranoj
plovidbi od onih koji se odnose na plovidbu brodova otvorenim morem. Propisi
koje donosi Vijee Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo trebali bi biti
iskljuivo tehnike naravi i po svojemu sadraju predstavljati preporuke dravama
lanicama. Ali po svome domaaju oni duboko zadiru u slobodu zrane plovidbe
iznad otvorenoga mora.
75. SLOBODE OTVORENOGA MORA 677
ni
Ipak je teko pretpostaviti da bi se na morsko dno dubine 4 000 metara ili vie mogao privr-
stiti neki takav umjetni otok.
75, SLOBODE OTVORENOGA MORA 679
114
Vidi u Branko SAMBRAILO: Meunarodno reguliranje ribolova na otvorenom moru, JRMP
1954, br.2, str. 83-91.
680 Objekti u meunarodnom pravu
115
Cf., Agreement for the implementation of the provisions of the UN Convention on the Law
oi the Sea of 1982 relating to the conservation and management of straddling fish stocks and
highiy migratorv fish stocks, JLM 1995, No. 6, pp. 1547-158. Vidi hrvatski prijevod uz komentar -
Vesna BARI PUNDA, Davorin RUDOLF ml.: Pravo mora, dokumenti, miljenja znanstvenika,
komentari, Split 2007, str. 759-798. Vidi prikaz toga reima - Kristian TURKALJ: Sporazum
Ujedinjenih naroda o pograninim ribljim naseljima i vrlo migratornim vrstama iz 1995, ZPFZ
2004, br. 6, str. 1159-1190.
75, SLOBODE OTVORENOGA MORA 681
116
Pregled tih posebnih ugovornih propisa o ribolovu izlae Charles ROUSSEAU: Droit Interna-
tional public, t. IV, Pari, 1980, pp. 296-305.
682 Objekti u meunarodnom pravu
tubu Meunarodnom sudu zbog navodne tete koju su od tih pokusa trpjele. Fran-
cuska je odbila sudjelovati u tome postupku tvrdei da Sud u tim parnicama nije
nadlean. Nakon odranoga postupka Sud je izbjegao izjasniti se o tome je li zabrana
pokusa iz Moskovskoga ugovora prerasla u ope obiajno pravo. Umjesto toga, dvje-
ma presudama iz 1974. proglasio je da u tim parnicama nema to presuivati, nakon
to je neke izjave predsjednika Francuske Republike i drugih francuskih odgovornih
dunosnika dane na televiziji o tome da su pokusi koji su bili u tijeku posljednji pro-
tumaio kao jednostrano prihvaenu pravnu obvezu Francuske da s tim pokusima
ubudue prestane (pp. 269-270, para. 51).
Propisi Konvencije iz 1982. o miroljubivim upotrebama mora openito (la-
nak 31) te da je otvoreno more rezervirano za miroljubive svrhe (lanak 88) pc
naemu miljenju vaan su element u izgradnji opeobiajnoga pravnog pravila
koje izriito zabranjuje nuklearne pokuse u vodama i u atmosferi otvorenoga
mora. Ali i na temelju sloboda otvorenog mora za sve proizlazi da je rije o
nedoputenim djelatnostima.
(b) Pokusi s raketama dugoga dometa. Od 1960. Sovjetski Savez obavljao je
pokuse svojim raketama dugoga dometa a svoga podruja u smjeru nekih uda-
ljenih dijelova sredinjega Pacifika izvan morskih putova. Svakoj takvoj seriji
pokusa prethodila je najava kojom su se upozoravali brodovi svih zemalja da se
ne pribliuju zabranjenim podrujima, uz naznake njihovih geografskih koordi
nata i vremena kada se pokusi obavljaju. To vrijeme variralo je od dva tjedna do
tri mjeseca. Od 1975. Sovjetski Savez vrio je takve pokuse i u Barentsovu moru.
I ti pokusi, koji su odavna prestali, a protiv kojih su neke drave ulagale pro-
teste (Japan i Norveka), takoer su predstavljali povredu sloboda otvorenoga
mora za sve i treba ih smatrati nedoputenima.
(c) Pomorski manevri irokih razmjera. Neko su dvije najjae sile - Sjedi
njene Amerike Drave i bivi Sovjetski Savez - uza suradnju svojih savezni
ka povremeno su na veim prostorima otvorenoga mora obavljale pomorske
manevre (Sredozemlje, sjeverni Atlantik, Pacifik, Indijski ocean i dr.) Manevri
su bili prilika za suprotnu silu da se njezini avioni i brodovi upleu u borbeni
raspored, da prislukuju radiosignale, pa sve do opasnosti od sudara zbog niskih
nadlijetanja i simuliranih napada. Te mjere opasne su za meusobne odnose tih
zemalja, a time i za mir u svijetu.
Uz to, pomorski manevri irih razmjera, kada se vre na vanim plovnim
putovima i u ribolovnim podrujima, predstavljaju smetnju i nedoputeno ome-
tanje slobodne upotrebe tih dijelova otvorenoga mora. Ali za razliku od gornjih
sluajeva, nije sasvim sigurno da su pomorski manevri zabranjeni opim me-
unarodnim pravom mora.
683
Bibliografija
V. . DEGAN: Zakonodavstvo indrustrijski razvijenih drava o dubokomorskom rudarstvu i
Konvencija UN o pravu mora iz 1982" UPPPK1986, br. 109-112, str. 46-90; A. M. POST: Deepsea
Mining and the Lawofthe Sea, The Hague 1983,358 p; Bernard H. OXM AN: The 1984 Agreement
and the Convention" AJIL 1994, pp. 687-696; Louis B. SOHN: International Law Implications of
the 1994 Agreement" ibid., pp. 696-705; Jonathan I. CHARNEY: U. S. Provisional Application of
the 1994 Deep Sea Agreement" ibid., pp. 705-714; V. . DEGAN: Traite et coutume dans le droit
de la mer" O Direito International no Terceiro Milenio, Estudos em Homenagem ao Professor
Vicente Marotta Rangel, Sao Paolo (Bresil) 1998, pp. 420-434; The Common Heritage of Mankind
in the Present Law of the Sea"; Liber Amicorum Judge Shigeru Oda, Voiume 2, The Hague 2002,
pp. 1363-1376; Vesna KAZAZIC: Dno i podzemlje mora izvan granica nacionalne jurisdikcije,
Sarajevo, 2002, 486 str.
To pokazuje da nema nikakve snage u svijetu koja bi se bila u stanju zalagati za ope
dobro ovjeanstva.
2, Naela pravnoga ureenja Meunarodne zone. Najprije o pravnim na-
elima koja se odnose na tu Zonu, a koja su se odrala i nakon stupanja na snagu
Konvencije iz 1982.
Zona je pristupana radi upotrebe u miroljubive svrhe svim dravama, obal-
nima i neobalnima (lanak 141). Ope ponaanje drava u odnosu na Zonu treba
biti u skladu s tom Konvencijom, naelima Povelje Ujedinjenih nacija i drugim
pravilima meunarodnoga prava. Ono mora biti u interesu odravanja mira
sigurnosti, unapreivanja meunarodne suradnje i uzajamnoga razumijevanja
(lanak 138).
Danas je vie od sedamdeset drava strankama Ugovora o zabrani smjetan
nuklearnog oruja i drugih oruja za masovno unitavanje na morskom dnu i nje-
govu podzemlju iz 1971. Stranke toga Ugovora obvezale su se da nee smjetati na
dno mora i oceana, niti u njihovo podzemlje, nikakva nuklearna oruja ili druge
vrste oruja za masovno unitavanje, kao ni bilo kakve naprave za pohranjivanje.
isprobavanje ili upotrebu takvih oruja.
Ta obveza drava stranaka toga Ugovora iz 1971. odnosi se na itav prostor
morskoga dna i njegova podzemlja izvan granice od 12 milja od polaznih crta za
mjerenje irine teritorijalnog mora. Ona se, dakle, odnosi na dananju Zonu, ali i:..
epikontinentalni pojas, odnosno na dno i podzemlje gospodarskoga pojasa stranaka
toga Ugovora.
Meu strankama toga Ugovora jo uvijek nisu neke nuklearne i potencijalne
nuklearne sile, poput NR Kine i Francuske. Ali drimo da bi tim zemljama danas
bilo teko dokazati da ih zabrane iz toga Ugovora ne obvezuju kao pravila opega
obiajnoga meunarodnog prava, i to unato njegovu propisu o otkaznom roku od
samo tri mjeseca (v. infra, 86, pod 6).
I znanstvena istraivanja u Zoni, prema Konvenciji iz 1982, obavljaju se is-
kljuivo u miroljubive svrhe i radi dobrobiti ovjeanstva kao cjeline. Ta istra-
ivanja vre Vlast i drave stranke Konvencije {lanak 143).
Glede zatite morskoga okolia, a u vezi s djelatnostima u Zoni, Vlast donosi
odgovarajua pravila, propise i postupke (lanak 145).
Inae, dio XL. Konvencije iz 1982. odnosi se na vrsta, tekua ili plinovita
mineralna bogatstva in situ u Zoni" lanak 133(a). Ti propisi ne odnose se da-
kle na ostale ekonomske i druge upotrebe Zone, poput polaganja cjevovoda,
vaenja brodskih podrtina i dr.
Ali neka dobra koja se nalaze na morskome dnu u Zoni, a ne spadaju u
prirodna bogatstva, podvrgnuta su posebnim propisima, i to ne onima koji se
odnose na otvoreno more.
76. MEUNARODNA ZONA DNA MORA I OCEANA 685
Vidi sumaran prikaz tih naela u naemu historijskom objanjenju, supra, 67, pod 5.
686 Objekti u meunarodnom pravu
'"Stoga je i Hrvatska pri notifikaciji sukcesije Konvencije iz 1982, 5. travnja 1995. ujedno izjavila
da se smatra vezanom i tim Sporazumom.
689
Bibliografija
R. R. BAXTER: The Law of International Waterways, Interoceanic Canals, Harvard, 1964, 371
p; Ruth LAPIDOTH: Les detroits en droit International, Pari, 1972, 137 p.; K. L. KOH: Straits
in International Navigation: Contemporarj Issues, New York, 1982, 225 p; Davorin RUDOLF:
Tjesnaci u meunarodnom pravu (sapirografirano), Split, 1982, 224. str.; Daka DUGOEVI:
Tjesnaci koji slue meunarodnoj plovidbi" Prinosi, br. 17, Zagreb, 1982, str. 34-37; V. . DEGAN:
Reim plovidbe i prelijetanje Otrantskim vratima prema Konvenciji UN o pravu mora iz 1982"
UPPPK 1985, br. 105-106, str. 11-40; Neboja VUINI: Moreuzi u meunarodnom pravu,
Niki, 1987,161 str.; Daka DUGOEVI: Reim plovidbe tjesnacima koji slue meunarodnoj
plovidbi prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora", JRMP 1987, str. 221-234; Hugo
CAMINOS: Le regime des detroits dans la convention des Nations Unies de 1982 sur le droit
de la mer" RCADI1987, tome 205, pp. 9-246; B. B. YIA: The Regime of Straits in International
Law, Oxford, 1998, 253 p.
Trebalo je dugo vremena da se primjena toga pravila osigura za sve tjesnace. Po-
sljednji ostatak suprotne prakse bio je prolazak kroz Sund te Veliki i Mali Belt, za koji
je Danska sve do polovice 19. stoljea naplaivala takse. Tek su 1857. glavne europske
pomorske sile uspjele sklopiti s Danskom ugovor kojim se ona toga srednjevjekovnog
prava odrekla, ali su joj ostale ugovornice kao odtetu isplatile 9 milijuna franaka.
Sjedinjene Amerike Drave su godinu dana kasnije sklopile poseban sporazum s
Danskom i platile su joj 2,4 milijuna franaka.
m
V. tekst toga ugovora u V. IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, str. 102-106.
77. POJAM I VRSTE TJESNACA 691
136
Vidi - D. RUDOLF ml.: Hrvatski tjesnaci izmeu Bosne i Hercegovine i otvorenoga mora"
77. POJAM I VRSTE TJESNACA 693
tjesnacima trgovakim brodovima svih drava, koje se potom odralo sve do danas.
Ugovorom iz Unkiar-Iskelessija iz 1833, Rusija je dobila od Turske obeanje da kroz
tjesnace nee proputati strane brodove" dakle one koji nisu turski ili ruski.
Potom je dolazilo do mnogostranoga ureenja prolaska tjesnacima ugovorima
stranke kojih su bile i ostale europske velesile. Londonskom konvencijom iz 1841.
prolazak tjesnacima postao je zabranjen svim ratnim brodovima, ukljuujui ruske.
Parikim ugovorom iz 1856, kojim je okonan Krunski rat u kome je Rusija pora-
ena, Crno more bilo je neutralizirano tako da je zabrana iz prethodne konvencije
potvrena i dopunjena. Londonskim ugovorom iz 1871, kojim je dokinuta neu -
tralizacija Crnoga mora, zabrana prolaska svih stranih ratnih brodova u naelu se
odrala. Tim je ugovorom ipak bilo predvieno da sultan moe fermanom dopustiti
prolazak ratnih brodova prijateljskih drava u doba mira ako nae potrebnim da
osigura provoenje odredaba toga ugovora. Ti su propisi bili potvreni Berlinskim
ugovorom iz 1878.
Wilsonov program za mir u 14 toaka iz sijenja 1918. u dvanaestoj je toki
predviao trajno otvaranje tjesnaca i slobodu prolaska brodovima svih zemalja pod
meunarodnim jamstvima. Mirovni ugovor s pobijeenom Turskom sklopljen u
Sevresu 1920. trebao je internacionalizirati tjesnace i predviao je meunarodni
nadzor. Budui da taj ugovor nije bio stupio na snagu, novi mirovni ugovor sklopljen
u Lausanni 1923, koji je bio povoljniji za Tursku, donio je detaljne propise o prolasku,
kojih je veina i danas na snazi. Taj je ugovor pri tome propisao neutralizaciju nekih
otoka u tjesnacima, a za nadzor provoenja njegovih propisa bila je stvorena meu-
narodna Komisija za tjesnace sa sjeditem u Istanbulu i pod pokroviteljstvom Lige
naroda. Takvo ureenje ograniavalo je suverena prava Turske, i ona ga se uspjela
osloboditi. Godine 1936. sazvana je Konferencija u Montreuxu u vicarskoj, na kojoj
je bila usvojena konvencija koja je danas na snazi.
Konvencija o tjesnacima sklopljena u Montreuxu 1936,12/ kojoj je jedna od
stranaka bila i biva Jugoslavija, napose donosi propise o prolasku trgovakih
brodova, ratnih brodova, te zrakoplova.
U doba mira ili u doba rata, ako Turska nije zaraena strana, trgovaki bro-
dovi svih zastava uivaju potpunu slobodu prolaska i plovidbe, i to danju i nou.
Propisane su takse za neke obvezne usluge. Peljarenje (pilotaa) i tegljenje fa-
kultativni su. Obvezan je sanitarni nadzor trgovakih brodova koji provode
turske vlasti.
Ako bi Turska smatrala da joj prijeti neposredna opasnost, mogla bi ogra-
niiti prolazak stranih trgovakih brodova samo danju, i to pravcima koje ona
odredi. Peljarenje se moe propisati obveznim, ali bez naplate taksa.
127
V. iroke izvode iz teksta u V. IBLER, op, cit., str. 159-162. Potpuni tekst donosi D. RUDOLF:
Tjesnaci u meunarodnom pravu, Split, 1982, str. 207-223.
696 Objekti u meunarodnom pravu
Bibliografija
A. SIEGFRIED: Les canaux internationaux et les grandes voies maritimes mondiales" RCADI
1949, tome 74, pp. 5-72; Bengt BROMS: The Legal Status ofthe Suez Canal, Helsinki 1961
219 p; R. R. BAXTER: The Law of International Waterways. Interoceanic Canals, Harvard
1964, 371 p.; G. A. OBEITA: The International Status ofthe Suez Canal, 2nd Ed., The Hague
1970, 164 p; Bogdan BABOVI: Novi pravni reim Panamskog kanala" Godinjak Instituta ZA
meunarodnu politiku i privredu, Yfll, Beograd, str. 491-501; G. ISCKER: Les Etats-Unis et le
canal de Panama, Pari, 1979, 216 p.; Branko KOJI: Panamski kanal", Pomorski zbornik, 1981
str. 217-231; R. PERRUCHAUD: Leregimede neutralitedu canal de Panama, Pari, 1983, 342 p.
D. UR1BE VARGAS: ,,Le nouveau canal interoceanique au regard du droit international" Annuaire
frangais de droit international, 1996, pp. 308-314.
129
V. u Meunarodno javno pravo, izbor dokumenata, Zagreb, 1977, str. 254-257; ili V. IBLER,
op. at., str. 111-115.
700 Objekti u meunarodnom pravu
U Drugom svjetskomu ratu Egipat je formalno bio neutralan sve do veljae 1945,
ali je njegov teritorij bio podrujem ratnih operacija zaraenih strana. Nakon toga
rata Egipat je nastojao postii evakuaciju britanskih trupa, to je uspio tek ugovorom
iz 1954. Egipatska je vlada 26. srpnja 1956. nacionalizirala Drutvo Sueskoga kanala.
Taj in posluio je kao povod za britansko-francusko-izraelsku vojnu intervenciju
protiv Egipta izmeu 30. listopada i 6. studenoga te godine. Intervencija je bila
obustavljena, a strane su trupe povuene na temelju zakljuka Ope skuptine Uje-
dinjenih nacija, iza kojega su stajali i Sovjetski Savez i Sjedinjene Amerike Drave.
Kanal je u tome ratu bio privremeno onesposobljen za plovidbu, i to 5 mjeseci.
Egipatska je vlada 1957. dala izjavu koju je registrirala u Tajnitvu Ujedi-
njenih nacija.130 Tim jednostranim meunarodnim instrumentom izrazila je
odlunost da potuje slovo i duh Carigradske konvencije iz 1888, i osigura i
odri slobodu i stalnu plovidbu za sve narode u granicama te Konvencije. Gle-
de sporova o tumaenju i primjeni Konvencije koji se ne mogu rijeiti na drugi
nain, ona je prihvatila obveznu nadlenost Meunarodnoga suda u Den Haagu.
Tom izjavom egipatska je vlada jednostrano preuzela odreena ogranienja glede
visine taksa za prolazak kanalom. U tome pogledu, kao i glede odtetnih zahtjeva u
vezi s nacionalizacijom Drutva Sueskoga kanala, prihvatila je obveznu arbitrau.
Preuzela je i obvezu da odrava i modernizira kanal u skladu sa zahtjevima suvre-
mene plovidbe.
U doba izraelsko-arapskoga rata 1967, koji je trajao est dana, kanal je ponovno
onesposobljen za plovidbu, ali ovaj put punih osam godina, sve do 1975. Ipak, prili-
kom ienja od eksploziva, mina i potopljenih brodova, kanal je temeljito
proiren i produbljen. Na nekim mjestima ublaene su mu krivine, kako bi kroz
njega mogli prolaziti dui i vei brodovi.
Slino kao i Britanija u dva svjetska rata, tako i Egipat nije potovao propise
Carigradske konvencije prema Izraelu od njegova osnivanja 1948. Prolaz kroz kanal
bio je sprjeavan ne samo brodovima pod izraelskom zastavom nego i svim brodo-
vima koji su prevozili robu u tu zemlju ili iz nje. Tek je mirovnim ugovorom Egipta
i Izraela iz 1979. {lanak 5(1)) proglaeno naelo slobode prolaska kanalom tereta
koji nema vojniki znaaj u Izrael ili iz njega. Egipat danas proputa i izraelske ratne
brodove pa je time prema toj zemlji napustio sve mjere diskriminacije.
3. Panamski kanal.131 Taj kanal povezuje Atlantski s Tihim oceanom i time
skrauje put brodovima koji bi se inae morao vriti oko June Amerike. Kanal
je dugaak 83 kilometra. Njegova minimalna irina iznosi 152,2 metra, a dubina
12,8 metara. Kanal se nalazi na 28 metara iznad morske razine. Stoga se brodovi
130
V. u Meunarodno javno pravo, izbor dokumenata, Zagreb, 1977, str. 257-258; V. IBLER, op.
cit, str. 163-164.
131
V. u Zejnullah GRUDA: Panamski kanal, Meunarodnopravna i politika studija, Pritina,
1990, 253 str.
78. POSEBNI REIMI INTERNACIONALIZIRANIH... 701
m
V. u V. IBLER, op. cit, str. 115-118. m
V. u V. IBLER: op. cit, str. 118-122.
702 Objekti u meunarodnom pravu
koje u to doba jo nije bilo efikasnih lijekova. Kanal je otvoren za plovidbu tek 15.
kolovoza 1914, dakle neposredno poslije izbijanja Prvoga svjetskoga rata u Europi.
Na poetku Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, prije nego to su postale zaraena
strana, Sjedinjene Amerike Drave su proglaavale neutralnost kanala. U zoni ka-
nala bile su stacionirane amerike oruane snage. Nakon to su ule u Prvi svjetski
rat 1917, one su sebi prisvojile pravo da pregledaju brodove u prolasku i zadravaju
neprijateljske graane. U srpnju 1941. prilazi kanalu minirani su, a kretanje svih
brodova u dolasku i odlasku bilo je podvrgnuto kontroli. Nakon ulaska Sjedinjenih
Amerikih Drava u rat 7. prosinca 1941. prolazak brodova bio je zabranjen nou.
Odmah nakon otvaranja kanala 1914. godine, Panama je otpoela dugogodinju
borbu za reviziju propisa ugovora iz 1903, a koji su oito bili nepravedni. Nakon
Drugoga svjetskog rata u zoni kanala masovno su demonstrirali panamski graani.
Godine 1964. u Balboi je bilo ubijeno 26, a ranjeno oko 400 demonstranata.
Ali ameriki ustupci bili su za poloaj Paname u Kanalu bez veega znaenja.
Ugovorom iz 1936. prava Sjedinjenih Amerikih Drava nisu bila okrnjena. Jedino
je bio revaloriziran godinji iznos naknade Panami. Ugovorom iz 1955. taj je iznos
bio ponovo povean, a Panama je stekla odreena prava naplate poreza stranim
graanima u zoni kanala. Potpuna revizija poloaja kanala postignuta je tek 1977,
zahvaljujui nastojanjima predsjednika artera.
Panama i Sjedinjene Amerike Drave sklopile su 7. rujna 1977. dva ugovora,
koji su danas na snazi. Prvi je Ugovor o Panamskom kanalu, a drugi Ugovor o
trajnoj neutralnosti i odravanju Panamskoga kanala.134 Oba ugovora stupila su
na snagu 1. listopada 1979, i njima su dokinuti prijanji ugovori iz 1903, 1936.
i 1955. godine.
Panama se obvezala da e u doba mira i u doba rata kanal drati slobodnim
i otvorenim za miroljubiv prolazak brodova svih drava bez diskriminacije. U
miroljubiv prolazak ukljueni su ak i ratni ili trgovaki brodovi na nuklearni
pogon. U kanalu su zabranjena neprijateljstva.
Panama u naelu vri suverenost nad podrujem kanala i u njegovim prila-
znim lukama Cristobal i Balboa. Svi ureaji, kao i sam kanal, preli su koncem
1999. u trajno vlasnitvo Paname, a amerike su ga snage napustile.
4. Kielski kanal. Taj kanal povezuje Sjeverno s Baltikim morem. Njemaka
ga je prokopala kroz svoje podruje izmeu 1887. i 1895, i to najprije iz strate-
kih razloga. On skrauje put izmeu dvaju mora, a njime se izbjegava i opasan
put kroz Sund, ili Veliki i Mali Belt oko Danske. Kanal je dugaak 98,7 kilome-
tara. irok je oko 40 metara, a moe primiti brodove do 15 000 tona.
Do konca Prvoga svjetskoga rata Kielski je kanal bio unutranji plovni put
Njemake. Versailleskim mirovnim ugovorom iz 1919. (lanci 380 - 386), po-
135
Vidi prijevod tih propisa u V. IBLER, op. cit., str. 124-125.
136
Cf, Oppenheim's International Law, Ninth Edition, Parts 2 to 4; Edited by Sir Robert Jennings
and Sir Arthur Watts, p. 595.
V. DIO
MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I
OSIGURANJE MIRA
Bibliografija
J. H. W. VERZIJL: International Law in HistoricalPerspective, Vol. V, Leyden 1976,636 p.; Charles
ROUSSEAU: Droit International public, tome V, Pari, 1983, pp. 252-477.
Bibliografija
V. . DEGAN: Uloga i domaaj meunarodnog prava u mirnom rjeavanju sporova" JRMP1964,
br. 3, str. 391-411; 0 sukobima u suvremenom svijetu i nainima njihova prevladavanja", Nae
teme, 1989, Zagreb, br. 5, str. 959-973; 0 spreavanju i rjeavanju unutranjih i lokalnih sukoba"
Pregled, 1990, (Sarajevo), br. 3-4, str. 188-205.
se ustanovilo postojanje spora, 'mora se dokazati daje zahtjev jedne od strana oito
osporen od druge' (Jugozapadna Afrika, prethodni prigovori, presuda, l.C.J. Reports
1962, p. 328); i nadalje, 'postojanje nekoga meunarodnog spora stvar je objektivnog
utvrivanja'" (Tumaenje mirovnih ugovora sklopljenih s Bugarskom, Madarskom i
Rumunjskom, prva faza, savjetodavno miljenje, I. C. j. Reports 1950, p. 74).
Sud je stoga odbacio prigovor Australije da je tu zapravo bila rije o sporu
Port-tugala s Indonezijom. ... Portugal je, bilo krivo ili s pravom, formulirao
pritube glede injenica i prava protiv Australije, koje ova odbacuje. Zbog
injenice toga odbacivanja postoji spor pravne naravi." (pp. 99-100, para. 22).
Obveze koje ope meunarodno pravo namee dravama i drugim
njegovim subjektima u rjeavanju sporova veoma su oskudne. U tome se
meunarodno pravo duboko razlikuje od unutarnjega.
1. lanak 2(3). Povelje UN-a propisuje opu dunost rjeavanja svih meu
narodnih sporova mirnim sredstvima, tako da se ne ugroze meunarodni
mir i sigurnost te pravda.
2. Ope meunarodno pravo namee naelo slobodnog i obostranoga izbora
prikladnih naina rjeavanja sporova. To je pravo svake strane u svakome
sporu. Ali se strane mogu i unaprijed obvezati, putem ugovora ili jedno
stranim izjavama, da e neke vrste sporova podvrgnuti posebnim naini
ma rjeavanja. Te se obveze mogu preuzeti bilo glede nekoga ve postoje-
eg spora ili za budue sporove koji mogu, ali ne moraju, nastati.
3. Time ope meunarodno pravo ne namee dravama nikakve posebne
postupke rjeavanja sporova koji bi za njih bili obvezatni bez njihova pri
stanka, ak ni njihovu obvezu da svoje sporove konano rijee. Ali
pri-
njihovu rjeavanju ni jedna od njih ne smije pribjei prijetnji silom ili upo-
trebi sile koje bi bile uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike
neovisnosti bilo koje drave ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima
Ujedinjenih nacija (lanak 2(4). Povelje).
4. Time ni samo meunarodno pravo u svojoj ukupnosti nije obvezatna
i jedina osnova rjeavanja sporova. Drave mogu svoj spor rijeiti i na
izvanpravnoj osnovi sklapanjem transakcije, i to tako da se svaka od njih
odrekne u korist druge nekih od svojih subjektivnih prava da bi se sklopila
nagodba. Ali se pri tome moraju potovati imperativne norme opega
meunarodnoga prava (jus cogens). Poput svih drugih ugovora, i ugovor
stranaka o rjeenju nekog njihova spora ne smije imati ni drugih nedosta
taka koje bi ga inile nitavim (v. supra, 22).
2. Tzv. pravni i politiki sporovi. Mnogi prijanji meunarodni ugovori o
rjeavanju sporova implicirali su njihovu podjelu na tzv. pravne i na one politi-
ke (ili nepravne"). I starija znanost meunarodnoga prava prihvaala je takvu
79. NAINI MIRNOGA RJEAVANJA SPOROVA 707
1
Institut za meunarodno pravo predloio je preporukom iz 1877. prihvaanje arbitrae kao
obvezatne najprije za sporove o tumaenju i primjeni meunarodnih ugovora. Svojom rezoluci
jom od 12. rujna te godine on je predloio i tekst arbitranoga kompromisa u tome smislu, koji
bi drave trebale uglavljivati u svakom buduem ugovoru. Vidi: Institut de Droit international,
Tableau general des resolutions (1873-1956), Bale, 1957, p. 145. Potom je slina odredba bila
predviena u Prvoj hakoj konvenciji o mirnom rjeavanju meunarodnih sporova iz 1899 (ia-
nak 16), te u istoimenoj proirenoj Konvenciji iz 1907. (lanak 38).
2
To je odreenje bilo predvieno u dvostranim ugovorima o arbitrai koje je Njemaka bila
sklopila u Locarnu 1925. s nekim susjednim dravama.
3
Iznimku su inili neki dvostrani ugovori, osobito s poetka 20. stoljea, koji su iz arbitranoga
postupka iskljuivali sporove koji diraju u ivotne interese, ast i suverenost neke od drava stra
naka. Sporovi te naravi smatrali su se politikim i nepresudivima.
708 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
drava u svojstvu posrednika moe nametati neki svoj interes jednoj ili objema
stranama. Time nema garancija da e se tim putem postii pravda za sve strane.
2. Institucionalizirana (formalizirana) sredstva koja ne moraju dovesti do ko
nane odluke jesu: (a) istraga (anketa) i (b) mirenje (koncilijacija). Za razliku od
diplomatskih sredstava, prednost im je u nepristranosti tijela koje rjeava spor.
Rije je redovito o komisijama (povjerenstvima) strunjaka (a ne o predstavni
cima treih drava ili organizacija) koje imenuju same strane medu osobama
od svoga povjerenja. Stoga njihov nalaz o utvrenim injenicama ili predloeno
rjeenje spora ima visok autoritet.
Praktini su nedostaci tih naina u formalizmu. Same strane sporazumno
definiraju predmet spora i te ga komisije ne smiju prekoraiti. Uz to, pokazalo
se da svaka od strana koja nastoji izmijeniti postojee pravno stanje u svoju
korist izbjegava te postupke upravo zbog njihove nepristranosti. Naime, jedan-
put utvrene sporne injenice ili predloeno rjeenje ograniuju je u daljnjim
pogaanjima i moguim ucjenama druge strane.
3. Sredstva koja dovode do obvezujuepresude jesu: (a) arbitraa i (b) rjea
vanje spora pred nekim stalnim meunarodnim sudskim tijelom. Njihove su
prednosti u nepristranom postupku i jednakosti obiju strana u tijeku itavog
postupka. Spor se tim putem konano rjeava obvezujuom presudom.
Ali drave koje tee izmjeni prava te sve one koje sumnjaju u pravinost
meunarodnoga pravnoga poretka (negdanje socijalistike drave, mnoge ze-
mlje koje su prije bile pod kolonijalnom vlau), odbacuju ih i daju prednost
neposrednim pregovorima.
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravosue, Zagreb, 1948, str. 14-15; Antoine FATTAL: La
procedures diplomatiques de reglement des differends internationaux, Beyrouth, 1966, pp. 52-66; I.
H. LEURDIJK: Fact-finding, its Place in International Law and International Politics" Neerlands
Tijdschrift voor International Redit, Leiden, 1967, pp. 141-161; V. . DEGAN: ,,O takozvanim
politikim sredstvima rjeavanja meunarodnih sporova" JRMP 1978, br. 3, str. 258-273; G.
GEAMANU: Theorie et pratique des negotiations en droit International" RCADI 1980, tome 166
pp. 365-448; Sir Arthur WATTS: Negotiation and International Law" Dimensao internacional
do direito, Estudios em Homenagem a G. E. do Nascimento e Silva, Sao Paulo, 2000, pp. 519-536.
gotski pakt) iz 1948. predviao je dobre usluge kao jedan od obvezatnih naina, ali
po izboru strana.
lanak 33. Povelje UN-a izriito ne navodi dobre usluge meu drugim nainima
rjeavanja. Ali glava VI. Povelje u biti svodi ulogu Vijea sigurnosti (i alternativno
Ope skuptine) u rjeavanju sporova za koje je nadleno, na dobre usluge. U is-
pitivanju spora ono moe provoditi anketu, ali stranama moe samo preporuiti
prikladne postupke i naine ureenja" (lanak 36(1)). Uvjete rjeenja ono moe pre-
poruiti, ali ne i naloiti, jedino ocijeni li da nastavljanje spora moe doista dovesti
u opasnost odranje meunarodnog mira, ili ako to od njega sve strane zahtijevaju.
Tek u tim okolnostima uloga Vijea sigurnosti postaje posrednika. Ali usporedo s
paralizom cjelokupnoga sustava kolektivne sigurnosti propisanog Poveljom, Vijee
sigurnosti odavno ne vri ni te minimalne ovlasti iz glave VI. u rjeavanju sporova
opasnih za meunarodni mir.
3. Pri posredovanju (medijaciji), trea drava, ili vie njih, ili neko meuna-
rodno tijelo, aktivno se upleu u predmet spora i pomau stranama da pristanu
na rjeenje koje bi im trebalo biti obostrano prihvatljivo. Ako neka od strana
otkloni rjeenje koje je ponudio posrednik, on im moe ponuditi i vie rjeenja,
bilo alternativno ili uzastopno.
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravosue, Zagreb, 1948, str. 12-14; Antoine FATTAL: Les
procedures diplomatiques de reglement des differends internationaux, Beyrouth, 1966, pp. 43-
46; Nguyen QUOC DINH: Les commissions de conciliation sont-elles aussi des commissions
d'enquete?" Revue generale de droit international public, 1967, pp. 565-674; Jean-Pierre COT:
La conciliation internationale, Pari, 1968, 389 pages; T. BENSALAH: Lenquete internationale
dans le reglement des conflits (regles juridiques applicables), Pari, 1976, 27 p.; V. . DEGAN:
International Conciliation: Its Past and Future" Volkerrecht undRechtsphilosophie, Internationale
Festschrift fiir Stephan Verosta zum 70. Geburtstag, Berlin, 1980, pp. 261-286; Vesna BARI--
PUNDA: O mirenju u meunarodnom pravu" Zbornik radova Pravnogfakulteta u Splitu, 1991,
str. 185-196; Sompong SUCHARITKUL: Mediation and conciliation as alternative means of
settling international disputes" Dimensao internacional do direito, Estuios em Homenagem a
G. E. do Nascimento e Silva, Sao Paulo, 2000, pp. 473-491.
uviaju i dostavlja ga stranama. Ako se svi lanovi ne usuglase u nalazu, svaki pie
svoje vienje dogaaja.
2. Mirenje (koncilijacija) razlikuje se od istrage u tome to se u tijeku po-
stupka pred komisijom strunjaka koje imenuju strane u sporu nastoje izmiriti
njihova suprotna gledita i postii uzajamno prihvatljivo rjeenje spora. Ako se
u tome do konca postupka ne uspije, komisija potom sastavlja izvjee u kojemu
stranama predlae cjelovito rjeenje povjerenoga joj spora i ostavlja im rok da
ga obje prihvate ili odbace.
Kao poseban nain rjeavanja sporova mirenje je bilo uvedeno tek nakon Prvoga
svjetskoga rata, i to zalaganjem vicarske. Premda je u mnogim konvencijama o
rjeavanju politikih" i nepresudivih" sporova predvieno kao obvezatno, u praks:
se nije afirmiralo.
Nakon Drugoga svjetskoga rata, kada su Sovjetski Savez i druge zemlje Istonoga
bloka bili nepovjerljivi prema arbitrai i sudskomu rjeavanju, mnoge konvencije o
ljudskim pravima, ali i druge poput Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, ili
Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982, predviaju mirenje kao obvezatan postupak
u sluaju sporova o njihovu tumaenju i primjeni. Mirenje je time postala neka vrsta
neuspjeloga nadomjestka za arbitrau i sudsko rjeavanje, ali nije potaknulo gotovo
nikakvu meunarodnu praksu. Ugovorne odredbe o obvezatnom postupku mirenja
ostaju neprimijenjene.
Istraga i mirenje imaju nekih zajednikih znaajki, ali i bitnih razlika u od-
nosu na meunarodnu arbitrau. Slinosti se sastoje u tome to u sva tri sluaja
strane u sporu sastavljaju tijelo strunjaka od svoga povjerenja. Strane odreuju
predmet spora koji obvezuje komisiju. Postupak je u sva tri sluaja kontradikto-
ran i u biti je slian. Strane su u postupku zastupljene svaka s po jednim agentom
te s odvjetnicima.
Razlike u odnosu na arbitrau mnogo su vanije. Kako smo naveli, cilj istra-
ge nije postizanje cjelovitoga rjeenja, nego nepristrano utvrivanje injeni-
ca. Najbitnija razlika izmeu mirenja i arbitrae jest da se arbitrani postupak
okonava obvezujuom presudom, a cilj je mirenja izmiriti gledita strana i
navesti ih na obostrano prihvatljivo rjeenje spora. Ako u tome ne uspije, po-
slije okonanja postupka predlae im cjelovito rjeenje. To se rjeenje ne mora
nuno zasnivati na primjeni meunarodnoga prava na dani spor. Komisija moe
predlagati stranama i transakciju (nagodbu) za koju smatra da bi mogla biti
obostrano prihvatljiva.
Stockholmska konvencija o mirenju i arbitrai u krilu OESS-a, iz 1992. u tomu
pogledu je razliita. Njezin lanak 24. izriito predvia: Komisija za mirenje pomae
stranama da svoj spor rijee u skladu s meunarodnim pravom i obvezama koje su
potpisale u okviru KESS-a" (danas OESS-a).
717
82. ARBITRAA
Bibliografija
Mileta NOVAKOVITCH: Les compromis et les arbitrages internationaux du XUe au XVe siecle,
Pari, 1905; Nicolo POLITIS: Lajustice Internationale, Pari, 1924; J. H. RALSTON: International
Arbitration from Athens to Locarno, Stanford, 1929, pp. 153-252. S. STOVKOVITCH: L'autorite
de la sentence arbitrale en droit International, Pari, 1924; N. KATICIC: ,,O meunarodnoj
arbitrai", Mjesenik, 1929, Zagreb, br. 2, str. 49-61; J.}. MARKOVITCH: Du caractere definitif
des sentences arbitrales en droit internationalpublic Pari, 1937; K. S. CARLSTON: The Process of
International Arbitration, New York, 1946; Juraj AND~RASSY: Meunarodno pravosue, Zagreb,
1948, str. 18-34; Yearbook ofthe International Law Commission, 1958/11, str. 1-15 {komentar
uzorka Pravila o arbitranom postupku izvjestioca Geogresa Scellea); J. L. SIMPSON, H. FOX:
International Arbitration, Law and Practice, London 1959; L. B. SOHN: The Function of
International Arbitration Today" RCADI1963, tome 108, str. 9-113; C. W. JENKS: TheProspects
of International Adjudication, London, 1964; J. RIDEAU: L'arbitmge international, Pari, 1970;
Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome V, Pari, 1983, str. 304-393.
4
Arbitraa je mogua i izmeu bilo koja dva subjekta, npr. izmeu dviju pravnih osoba iz razli-
itih drava ili izmeu neke drave i inozemne pravne osobe (npr. banke ili petrolejske kompani-
je). U ovomu potonjem sluaju nije rije o meunarodnoj nego o tzv. transnacionalnoj arbitrai.
718 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
ali su njihove odluke, za razliku od onih koje su izricali strani vladari, bile obilato
obrazlagane.
c) Arbitrazni tribunali, sastavljeni od neovisnih i nepristranih strunjaka, datira
ju od poznatog britansko-amerikog spora Alabama, presuenoga 1872. Redovito
se sastoje od neparnoga broja lanova: tri ili pet, a rjee vie. Svaka strana u sporu
imenuje po jednoga, dva ili vie lanova, meu strunjacima iz reda svojih graana
ili stranaca. Suprotnoj se strani po pravilu prua mogunost da iz odreenih razloga
ospori neko imenovanje. Strane se potom same sporazumijevaju o osobi predsjed
nika, nadarbitra, ili njegov izbor preputaju ve imenovanim lanovima.
Pokatkad u praksi jedna od strana nastoji omesti arbitrazni postupak odbijajui
ili odugovlaei s imenovanjem svojih lanova ili predsjednika. Da bi se izbjeglo
sprjeavanje djelovanja arbitrae tim putem, strane se mogu unaprijed obvezati da
poslije isteka nekoga roka neimenovane lanove imenuje neko neovisno tijelo. To
je katkad bio predsjednik vicarske konfederacije, predsjednik vicarskoga Vrhov-
noga suda, a u novije doba predsjednik Meunarodnoga suda u Den Hagu ili osoba
slinoga poloaja.
d) Pokuaji organizirane arbitrae. Stalni arbitrazni sud. Suprotno njegovu nazi
vu, to nije stalni sudbeni organ. Osnovan je Hakom konvencijom o mirnom rjea
vanju sporova iz 1899, a danas djeluje prema propisima istoimene Hake konvencije
iz 1907. Stalni ured obavlja tehnike poslove, a strane sastavljaju arbitrazni zbor za
svaki spor posebno, s popisa arbitara koji vodi ured, ali i izvan toga popisa. Svaka dr
ava stranka Hake konvencije imenuje za taj popis etiri osobe kao mogue arbitre.
Njegovo je sjedite u Palai mira u Den Hagu, gdje je sjedite i dananjega
Meunarodnoga suda, osnovanog Poveljom UN-a iz 1945. Mehanizam Stalnoga
arbitranoga suda takoer slui kao element u fazi kandidiranja za izbor sudaca
Meunarodnoga suda.
Taj je Sud osnovan kao nadomjestak za Stalni sud meunarodne pravde koji je
bio osnovan tek 1922 . U okviru Stalnoga arbitranoga suda do Drugoga svjetskog
rata izreeno je dvadeset presuda, od kojih tri nakon 1922, kada je poeo s radom i
Stalni sud meunarodne pravde. Ali njegov mehanizam u novije vrijeme opet po-
staje aktivan.6
Arbitrarna komisija Konferencije o bivoj Jugoslaviji. Ustanovljena je Deklara-
cijom o Jugoslaviji to su je ministri vanjskih poslova Europske zajednice usvojili
27. kolovoza 1991. Njezino osnivanje i nadlenost prihvatile su vlade jugoslavenske
Federacije i svih republika bive Jugoslavije, odazivajui se pozivu da sudjeluju u
radu Konferencije, koja je otpoela u Den Haagu u rujnu te godine.
' Ne treba ga mijeati sa Stalnim sudom meunarodne pravde o kojemu e biti rijei infra, 83.
6
Rije je, meu ostalim, o znaajnim presudama o morskom razgranienju izmeu Eritreje
i Jemena u dvije faze iz 1998. i 1999,1LM 2001, No. 4, pp. 900-1019; potom izmeu Gvajane i
Surinama iz 2007; o presudama iz 2004. izmeu Eritreje i Etiopije glede zahtjeva civilnih osoba
rtava meunarodnoga oruanog sukoba, ILM 2005, No. 3, pp. 601-752; itd.
720 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
Svaka strana u sporu imenuje jednoga lana komisije za mirenje. Biro Suda ime-
nuje predsjednika i jo dvojicu s liste izmiritelja koji moraju biti iz treih zemalja.
U arbitrani tribunal ulazi arbitar svake od strana (ili njegov zamjenik) s popisa, a
predsjednika i jo dva arbitra takoer imenuje Biro Suda. Time je veoma umanjena
mogunost opstrukcije tih postupaka. Ali Stockholmska konvencija jo nije nala
svoju primjenu u praksi.
Vidi u V. BARI PUNDA: Interpretation and Evaluation of the Opinions of the Arbitrati-
on (Badinter) Commission in the International Legal Doctrine of Croatia and SR Yugoslavia'i
Transformation des Recht in Ost und We$t, Festischrift fiir Prof. Dr. Erwig Roggemann zum 70.
Geburtstag, Berlin, 2005, pp. 313-325.
82. ARBITRAA 721
!
Usp. /. C. / Reports 1953, p. 119. Taj navod izriito je citirala Arbitrana komisija Konferen-
cije o Jugoslaviji u Odluci o prethodnim pitanjima od 4. srpnja 1992. Na slian se nain izrazio i
predratni Stalni sud meunarodne pravde u savjetodavnomu miljenju iz 1928. o izmjeni grkog
i turskog stanovnitva: Kao ope naelo, svako tijelo koje posjeduje sudaku vlast ima u prvomu
redu pravo samo se izjasniti o domaaju svoje nadlenosti." C. P. J. I., Series B, No. 16, p. 20.
82. ARBITRAA 723
izravnanje). Tada e njegova vlast biti u biti ista kao kad odluuje ex aequo et
bono, tj. kao pod (c).
(e) Ako kompromis ne predvia nikakvih odredaba o osnovi odluivanja, to
podrazumijeva da su ga strane ovlastile da njihov spor rijei na temelju opega
meunarodnog prava, kao pod (b).
postupku nakon to o tome nije uspjela izraditi nacrt konvencije prihvatljiv Opoj
skuptini UN-a.
Drei se propisa kompromisa ili ugovora o arbitrai, arbitar e sam nado-
puniti sva pravila postupka koja mu propiu strane ili e ih po odluci strana sam
propisati prije poetka rasprave. Pri tome e se pridravati opih naela prava iz
te oblasti. Ta naela moe pronai u gore navedenim pravilima kao i u propisima
o postupku stalnih sudskih tijela (npr. u Statutu i u Poslovniku
Meunarodnoga
suda u Den Haagu) te u njihovoj praksi.
Postupak se moe sastojati od pismenoga i od usmenoga dijela. U arbitrai
pismeni je dio postupka obvezan, a usmeni samo po sporazumu strana ili ako
arbitar odlui o njegovoj nunosti.
Svaku stranu pred tribunalom zastupa agentom. Agent je slubeni predstav-
nik svoje vlade i on prenosi poruke izmeu tribunala i vlade. Izjave agenta, ili
po njegovu odobrenju izjave savjetnika i odvjetnika, obvezuju njegovu dravu.
Osim agenta svaka strana moe u postupku biti zastupljena potrebnim brojem
savjetnika i odvjetnika.
U sluaju institucionalne arbitrae postupak se moe pokrenuti tubom koja
se upuuje tnbunalu nakon to ga strane ustanove, kao i suprotnoj strani. U
sluaju prigodne arbitrae same strane ili tribunal mogu odluiti koja e od njih
podnijeti prvo parnino pismo. Tribunal odreuje rok za odgovor. Ako tome
ima mjesta, tribunal moe dati rokove za protuodgovor (repliku) i drugotnicu
(dupliku) te ako se strane o tome sloe, i za trei par odgovora.
Strane su u pismenom dijelu postupka dune formulirati svoje zahtjeve i
protuzahtjeve. One su u naelu dune predoiti sve dokumente u potporu svojih
zahtjeva u ovjerenom prijevodu na jezik postupka. Svi njihovi ovjereni prijepisi
dostavljaju se suprotnoj strani. Strane mogu predloiti tribunalu popis svjedoka
1 vjetaka radi sasluanja, kao i uviaj na nekom mjestu (v. o istrazi,
supra, 81).
Usmeni postupak, ako mu ima mjesta, vodi predsjednik ili nadarbitar. Taj se
postupak u naelu vodi uz iskljuenje javnosti, osim ako tribunal uz pristanak
strana ne odlui drukije. O tijeku usmenoga postupka vodi se zapisnik koji
potpisuju predsjednik i tajnik tribunala.
U usmenoj raspravi agenti, savjetnici i odvjetnici obrazlau zahtjeve strana,
a na zahtjev lanova tribunala daju potrebna objanjenja. Obavlja se i saslua-
nje svjedoka i vjetaka koje su predloile strane i onih koje je tribunal pozvao
proprio motu. Izvode se i dokazi.
Strane su u naelu dune predoiti sve dokumente i pruiti sva objanjenja
koja tribunal od njih zatrai. Ako to ne uine, to se utvruje u zapisniku.
82. ARBITRAA 725
rijeen spor o meritumu predmeta spora, kao i onaj o valjanosti arbitrane presude.
Osporavanja valjanosti izreenih arbitranih presuda nisu bila veoma esta u praksi.
Neto se ee dogaalo da su strane izbjegavale izvriti izreenu presudu izravno
joj ne osporavajui valjanost.
8. Sporedni (incidentni) postupci. U tijeku arbitranoga postupka ili po-
slije njegova okonanja, tribunal moe uz pristanak strana doputati neke spo-
redne postupke.
Otvoreno je pitanje moe li tribunal propisati privremene mjere prije izri-
canja presude, bez prethodnoga pristanka obiju strana.
Uz pristanak strana tribunal bi mogao dopustiti, iako to nije duan uiniti,
intervenciju treih drava u parnicu. U takvome sluaju presuda bi obvezivala
i dravu interventa. Haka konvencija o rjeavanju sporova, iz 1907. (lanak
84(2)}, predvia pravo na intervenciju svih stranaka nekoga mnogostranoga
ugovora koje nisu parnine strane kada je u postupku rije o njegovu tumaenju.
U takvomu sluaju tumaenje sadrano u presudi obvezuje i dravu interventa.
Taj e se propis primijeniti jedino ako je predvien u arbitranom kompromisu
ili ako kompromis na njega upuuje.
Strane mogu unaprijed predvidjeti mogunost revizije presude na temelju
naknadno utvrenih injenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do
izricanja presude, a neznanje se ne moe pripisati njezinu nemaru. Nove injeni-
ce moraju biti takve naravi da se pretpostavlja da bi utjecale na odluku tribunala.
Takva strana duna je uputiti zahtjev za reviziju presude istom tribunalu im
je doznala za te injenice.
Statut Meunarodnoga suda u Den Haagu, kao i Stockholmska konvencija
KESS-a, propisuju apsolutni rok zastare za podnoenje zahtjeva za reviziju od deset
godina od izricanja presude. Mogue je taj rok tumaiti i kao obiajno pravilo arbi-
tranog postupka ako sporazum stranaka o tome uti.
Tekoa se javlja to je nakon proteka od nekoliko godina teko ili nemogu-
e obnoviti tribunal u prijanjemu sastavu. Za ustanovljenje novoga tribunala
potrebna je meutim suradnja suprotne strane, koja moe izostati ak kada je
mogunost revizije bila unaprijed predviena. Ako se tribunal obnovi {ili se
poslije pristanka obiju strana ustanovi novi), najprije e ispitati opravdanost
zahtjeva za reviziju presude. Ako je ustanovi, moe voditi novi postupak o me-
ritumu presuenog spora koji e okonati novom presudom.
9. Arbitraa kao nain sprjeavanja sukoba. Jo od prve polovice 19. stoljea
u nekim su zemljama djelovali mirovni pokreti koji su zagovarali obveznu arbitrau
izmeu svih drava svijeta za sve njihove sporove, kao siguran nain odranja
trajnoga mira. To je bio i jedan od nepostignutih ciljeva dviju hakih mirovnih kon-
ferencija iz 1899. i 1907.
82. ARBITRAA 727
Bibliografija
Georges ABI-SAAB: Les exceptions preliminaires dans la procedure de la Cour Internationale,
Pari, 1967, 279 pages; Charles DE VISSCHER: Aspects recents du droitprocedural de la C. 1. ].,
Pari, 1966, 219 p.; V. . DEGAN: ,,Preliminary Objections in the Hague Court's Contentious
Procedure: A Re-Examination" The indian Journal of International Law, 1970. No. 4, pp. 425-
458; Domaaj i autoritet presedana u praksi Meunarodnog suda" ZPFZ 1972, br. 3, str. 253-
269; Sud Evropskih zajednica'; JRMP 1965, br. 2-3, str. 392-40S; Intervencija u postupku pred
Meunarodnim sudom" ZPFR 1984, str. 17-36; Intervencija treih drava u sporovima iz prava
mora" ZPFZ 1985, br. 2-3, str. 251-266; Kenneth James KEITH: The Extent of the AdvisoA
Jurisdiction of the International Court of Justice, Levden, 1971, 271 pages; G. GUYOMAR:
Commentaire du reglement de la C. I. }., Pari, 1983, 76 p.; Shabtai ROSENNE: Procedures in
the International Court, A Commentarj on the 1978 Rules of the 1. C. ]., The Hague 1983, 305
p.; CD. ESPOS1TO: La juridiccion consultativa de la Corte internacional de Justicia, Madrid,
1996, 300 pages; Gilbert GU1LLAUME: La Cour Internationale de justice a l'aube du XXIeme
siecle, Le regard d'un juge; Pari, 2003, 331 pages; V. . DEGAN: Prigovori o nenadlenosti i
nedopustivosti pred nekim meunarodnim sudbenim tijelima" ZPFR 2003, Supplement br. 3
(Spomenica prof. dr. se. Petru Simonettiju), str. 169-195. D. TERRIS and others: The International
Judge, An Introduction to the men and women who decide the words cases, Brandeis Univ. Press
2007, xvii+ 315 pages.
Edvard HAMBRO: The Case Law oj the International Court - La Jurisprudence de la Cour
Internationale, 8 volumes, Levden, 1952-1976; Krystyna MAREK: Precis de la jurisprudence de
la Cour internalionale, La Haye, 1974, 1194 pages; J. H. W. VERZIJL: The Jurisprudence ofthe
World Court, vol. 1; The Permanent Court of International Justice (1922-1940), 600 p.; vol. 11:
The International Court of Justice (1947-1965), Lejden, 1965-1966, 594 p.
' Pokatkad dolazi do konfuzije u njihovu poimanju, osobito izmeu Meunarodnoga suda,
stalnoga Meunarodnoga kaznenog suda te Meunarodnoga kaznenoga tribunala za bivu Ju-
goslaviju, koji svi imaju sjedite u Den Haagu.
83. MEUNARODNI SUD U HAAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI 729
10
Vidi u Nicolas POLITIS: Lajustice Internationale, Pari, 1924, pp. 139-155; Juraj ANDRASSY:
Meunarodno pravosue, Zagreb, 1948, str. 36.
730 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
ako njihova drava odlui pokrenuti postupak. Sud moe pokuati
mirenje izmeu strana, kako je to neko bilo pred Komisijom i Sudom
Vijea Europe.
d. Sud Europskih zajednica prvobitno je bio osnovan kao Sud Europske
zajednice za ugljen i elik" 1951. Sjedite mu je u Luxembourgu. Taj je Sud
glavno sudbeno tijelo dananje Europske unije, koja ima obiljeja nadnaci
onalne organizacije. Objedinjuje mnogobrojne sudbene funkcije u toj Uniji.
Meu ostalim, moe rjeavati i sporove izmeu drava lanica Unije (v. su-
pra, 55, pod 6).
e. Meunarodni tribunal zapravo mora sa sjeditem u Hamburgu predvien
je Konvencijom UN-ao pravu mora iz 1982, a ustanovljenje 1996. godine.11
3. U okviru meunarodnih organizacija, ili za vie njih zajedno, djeluju ad
ministrativni tribunali koji odluuju o radnopravnim sporovima izmeu or
ganizacija i njihovih djelatnika ili osoba s kojima su sklopile ugovore o radu.
Najvaniji su Administrativni tribunal Ujedinjenih nacija te Administrativni
tribunal Meunarodne organizacije rada koji opsluuje i neke druge specijalizi
rane ustanove UN-a. Godine 1980. osnovan je i Administrativni tribunal Svjet
ske banke 2a obnovu i razvoj. Administrativne tribunale imaju i neke regionalne
i druge organizacije (NATO, OECD, WEU, Vijee Europe, Europska svemirska
organizacija i dr.). Od gornjih valja sasvim izdvojiti dva meunarodna kaznena
tribunala ad hoc (onaj za bivu Jugoslaviju i onaj za Ruandu) te stalni Meu
narodni kazneni sud, koji su nadleni da sude pojedincima osumnjienima da
su poinili neke meunarodne zloine u njihovoj nadlenosti.12 Ta sudita nisu
nadlena da presuuju sporove izmeu drava.
4. Od gornjih valja sasvim izdvojiti dva meunarodna kaznena tribunala ad
hoc (onaj za bivu Jugoslaviju i onaj za Ruandu) te stalni Meunarodni kazneni
sud, koji su nadleni da sude pojedincima osumnjienima da su poinili neke
meunarodne zloine u njihovoj nadlenosti. Ta sudita nisu nadlena da pre
suuju sporove izmeu drava.
1
Vidi - Z. BRADI: Meunarodni sud za pravo mora", ZPFZ 2004, br. 6, str. 1113-1157.
12
Vidi supm 60, pod 5, (iv), (v) i (vi).
83. MEUNARODNI SUD U HAAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI 731
inu glasova u Opoj skuptini i u Vijeu sigurnosti. Ako vie takvih kandidata
dobije apsolutnu veinu, izabran je po godinama najstariji.
Kandidati za suce moraju imati uvjete koji se trae za imenovanje na najvie
sudake slube u zemlji koja ih predlae ili uivati ugled pravnika na polju meu-
narodnoga prava. Pri izboru se vodi rauna da u Sudu kao cjelini budu predstavljeni
glavni oblici civilizacije i najvaniji pravni sustavi svijeta (lanak 9. Statuta). Svake
tree godine obnavlja se treina sudakoga zbora od po pet sudaca. Poslije isteka
mandata od devet godina ista osoba moe ponovo biti birana za suca.
Suci su do isteka njihova mandata nesmjenjivi, osim ako su prema jednogla-
snom miljenju ostalih sudaca prestali ispunjavati traene uvjete. Suci mogu dati
i ostavku na svoj poloaj prije isteka mandata. Slobodna mjesta na gornje naine
ili smru popunjavaju se na isti nain na koji se biraju suci u redovitom izboru,
s time da izabrani sudac vri tu dunost do isteka mandata svoga prethodnika.
U vrenju svoje slube suci uivaju diplomatske povlastice i izuzea. Oni ne smiju
vriti nikakve politike, upravne ili sline funkcije, niti mogu djelovati u bilo kojemu
sporu kao agenti, savjetnici ili odvjetnici. Oni ne mogu sudjelovati u rjeavanju ni
jednoga spora u kojemu su prije sudjelovali kao agenti, savjetnici ili odvjetnici neke
od strana.
Suci dravljani svake od strana u sporu o kojemu odluuje Sud zadravaju
pravo sudjelovanja u odluivanju. Ako u svome zboru Sud nema dravljane jed-
ne ili obiju strana u sporu, svaka takva drava moe imenovati suca ad hoc koji
djeluje samo u toj parnici. Na isti nain doputa se imenovanje sudaca ad hoc u
savjetodavnom postupku ako se taj postupak odnosi na neki meudravni spor.
Sud bira svoga predsjednika i potpredsjednika izmeu svojih lanova na
tri godine. Oni se mogu ponovo izabrati. Sud imenuje svoga tajnika i moe se
pobrinuti za imenovanje drugih potrebnih djelatnika.
U naelu Sud vri svoje djelatnosti u punom sastavu. Kvorum od devetorice
dostaje za sastav Suda.
Sud moe ustanovljivati vijea od najmanje tri suca za rjeavanje odreenih vr-
sta predmeta (npr. o pitanjima rada ili o onima koja se odnose na tranzit i promet).
Godine 1993. Sud je prvi put ustanovio Vijee za pitanja okolia na obnovljiv rok od
6 mjeseci. Takva vijea jo nisu vrila svoje funkcije.
Sud sastavlja svake godine vijee od pet sudaca za tzv. sumaran (brzi) postupak,
kada strane to zahtijevaju. Do sada nije bilo takvih zahtjeva.
Na zahtjev obiju strana, Sud moe ustanoviti vijee za rjeavanje odreenoga
spora. Presuda to ju je izreklo vijee vrijedi kao da ju je izrekao Sud.
Sjedite Suda je u Den Haagu (Nizozemska), ali moe zasjedati i vriti svoju
djelatnost drugdje, kada to smatra poeljnim.
732 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
Kako je navedeno, bez pristanka svih strana nekoga spora nema nadlenosti
Suda. Poput arbitrae, taj se pristanak moe dati za neki ve postojei spor ili
glede buduih sporova koji tek mogu nastati.
Drave mogu unaprijed prihvatiti nadlenost Suda glede nekih vrsta, ili svih
sporova, putem dvostranih ili viestranih ugovora cilj kojih je rjeavanje njiho-
vih buduih sporova. Tu nadlenost predvia npr. enevski opi akt iz 1928. i
njegov revidirani tekst iz 1949.
Neki dvostrani i mnogostrani ugovori predviaju nadlenost Suda glede
rjeavanja sporova o primjeni i tumaenju odredbi tih ugovora. Npr. lanak IX.
Konvencije o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. propisuje
sljedee:
Sporovi meu strankama ugovornicama o tumaenju, primjeni i provedbi ove
Konvencije, ukljuujui sporove to se odnose na odgovornost neke drave za geno-
cid ili bilo koje drugo djelo navedeno u lanku 111, iznijet e se pred Meunarodni
sud na zahtjev jedne od strana u sporu."
Sve su to naini na koje drave mogu prihvatiti i arbitrau kao sredstvo rjeavanja
njihovih sporova, s time da arbitrani kompromis ili ugovor mora predvidjeti jo i
nain ustanovljenja arbitranoga tijela.
2. Drave stranke ovoga Statuta mogu svakoga asa izjaviti da, prema svakoj
drugoj dravi koja primi istu obvezu, priznaju kao obvezatnu, ipsofacto i bez po-
sebnoga sporazuma, nadlenost Suda o svim pravnim sporovima to se odnose na:
a) tumaenje nekoga ugovora;
b) svako pitanje meunarodnoga prava;
c) postojanje svake injenice koja bi, ako se ustanovi, tvorila povredu meuna
rodne obveze;
d) prirodu ili opseg zadovoljenja koje valja dati za povredu meunarodne ob
veze."
Odlika ovoga naina prihvata nadlenosti Suda jest da drava koja dade ta-
kvu izjavu unaprijed ne zna koje druge drave mogu naknadno dati istu takvu
izjavu i uvui je u neku parnicu kao tuenu stranu pred Sudom.
Stranke Statuta mogu davati takve izjave bezuvjetno ili uz uvjet uzajamnosti
(reciprociteta) vie drava ili odreenih drava, ili za odreeno vrijeme. Te izjave
deponiraju se kod glavnoga tajnika UN-a, koji njihov prijepis dostavlja strankama
734 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
Statuta i tajniku Suda. Sve se one objavljuju u Godinjaku Suda. U sluaju spora o
nadlenosti Suda temeljem lanka 36(2). Statuta odluuje Sud, kao i u svim drugim
sluajevima osporavanja njegove nadlenosti.
Temeljni propisi o parninomu postupku predvieni su u Statutu Suda. Detaljni
propisi sadrani su u Poslovniku koji Sud sam donosi. Posljednji svoj Poslovnik koji
je danas na snazi Sud je usvojio 14. travnja 1978.
Postupak pred Sudom moe otpoeti notifikacijom Sudu kompromisa obiju
strana (kadje rije o ve postojeem sporu) ili tubom. U tubi se mora naznaiti
tuitelj, tuena strana, predmet spora te koliko je mogue osnova nadlenosti
Suda. Tajnik Suda tubu e odmah proslijediti tuenoj dravi. Kopiju kompro-
misa ili tube tajnik dostavlja svim sucima, ali i svim dravama lanicama UN-a
i drugim dravama koje imaju pravo pojaviti se pred Sudom. To je potrebno da
bi svaka od njih mogla postaviti zahtjev za intervencijom u postupku ako to
odlui (v. dalje).
Svaka od strana mora imenovati svoga agenta kojemu Sud upuuje sve spise
osporu i koji pred Sudom zastupa odnosnu dravu u toj parnici. Agentu mogu
pomagati savjetnici ili odvjetnici koje imenuje odnosna drava.
4
Vidi o tome nau raspravu na temelju prijanje prakse i propisa: Preliminarv Objections in
the Hague Court's Contentious Procedure: A Re-Examination", The Indian Journal of Interna-
tional Law, 1970, No. 4, pp. 425-458; a u poneto skraenomu obliku Prethodni prigovori u
parnicama pred Meunarodnim sudom", Naa zakonitost, 1968, Zagreb, br. 4, str. 269-279.
736 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
Takva drava mora u svome zahtjevu" dati sljedee podatke: a) interes pravne
naravi koji je u pitanju, b) toan cilj intervencije, c) bilo kakvu osnovu nadlenosti
Suda koja postoji izmeu podnosioca zahtjeva i parninih strana.
Statut i Poslovnik Suda nisu rijeili brojne dileme te vrste intervencije. Ako se
takav zahtjev usvoji, pitanje je u kojoj e mjeri i hoe li izreena presuda obvezivati
i interventa. Sud je, meutim, do sada odbijao sve zahtjeve za intervencijom po toj
osnovi kojima su se obje parnine strane suprotstavljale, a nije bilo druge osnove
zajednike nadlenosti Suda.13
(ii) Kad god je rije o tumaenju ugovora kojega su stranke i druge drave osim
parninih strana, svaka od njih u parnici ima pravo intervenirati. Ali poslui li se tim
pravom, tumaenje ugovora sadrano u presudi jednako je i za nju obvezatno (la-
nak 63). U ovom drugomu sluaju rije je, dakle, o pravu na intervenciju u parnici.
Poslovnik Suda naziva takav podnesak tree drave izjavom1! Ta izjava mora
navesti: a) pojedinosti na temelju kojih se ta drava smatra strankom ugovora, b)
propise ugovora za koje ona smatra da ih treba tumaiti, te c) izlaganje tumaenja
koje ta drava pridaje tim propisima. Sud odluuje o dopustivosti zahtjeva i o posto-
janju prava na intervenciju. I takvu bi izjavu Sud dakle mogao odbiti ako bi ustanovio
da odnosna drava nije bila strankom ugovora u pitanju u trenutku podnoenja svoje
izjave, ili ako u toj parnici nije rije o tumaenju ugovora u cjelini ili onih njegovih
propisa koje je ta drava naznaila. Ali ako nema takvih ili slinih uvjerljivih razloga,
Sud e stranci koja je dala izjavu morati dopustiti koritenje tim pravom.
Poslovnik Suda propisuje da se zahtjev ili izjava za intervenciju ima dostaviti
Sudu im prije, ali svakako prije okonanja pismenoga dijela postupka. U iznimnim
okolnostima Sud moe prihvatiti i kasnije podnesene zahtjeve ili izjave.
Ako Sud odobri zahtjev ili usvoji izjavu o intervenciji u postupku, drava koja
ju je podnijela primit e kopije svih podnesaka i dokumenata parninih strana iz
pismenoga dijela postupka. Sud e joj odrediti rok u kojemu e izloiti svoje pismene
opservacije o predmetu spora. Potom e Sud i parninim stranama odrediti rok u
kojemu e, ako ele, dati svoje pismene komentare na te opservacije.
Nakon toga e u usmenomu dijelu postupka o meritumu spora drava o kojoj je
rije moi izloiti svoje opservacije o predmetu svoje intervencije.
5. Pismeni postupak. Taj dio postupka obuhvaa priopenje spomenice
(memoara), odgovora (kontramemoara) te, prema potrebi, protuodgovora (re-
plike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i stranama. Sva priop-
enja dostavljaju se putem tajnika Suda suprotnoj strani. Svojim zakljucima
Sud odreuje rokove za podnoenje svakoga parninog pisma. Pri tome se Sud
b
Vidi o tome opirnije u V. . DEGAN: Intervencija u postupku pred Meunarodnim sudom"
ZPFR 1984, str. 17-37. Vidi o mogunostima intervencije u ostalim postupcima rjeavanja spo-
rova o razgranienjima na moru - Intervencija treih drava o sporovima iz prava mora" ZPFZ
1985,br. 2-3, str. 251-266.
83. MEUNARODNI SUD U HAAGU I OSTALi STALNI SUDSKI ORGANI 737
Uza svako parnino pismo strane prilau ovjereni original svakoga dokumenta
koji podnose u potporu svojih tvrdnji. Svaki se takav dokument mora podnijeti i u
ovjerenom prijevodu na jedan od jezika Suda.
Odlika meunarodnoga pravosua, ukljuujui tu i arbitrau, jest da same
strane moraju Sudu dokazivati pravo primjenjivo na njihov spor. Ako se strane
u tijeku postupka usuglase o nekim tokama prava, Sud e to u presudi konsta-
tirati i tu e suglasnost uzeti u obzir pri odluivanju. Prema naemu miljenju,
Sud ne bi smio uzeti u obzir suglasnost strana o pravnim pravilima koja bi bila
suprotna nekoj imperativnoj normi opega meunarodnog prava (Jus cogens)
koja je po miljenju Suda na snazi.
U ostalim sluajevima, o uvjerljivosti argumenata zastupnika strana glede po-
stojanja ili nepostojanja nekih pravnih pravila moe ovisiti veinska odluka Suda
o pravu, ali i o samome predmetu spora. Stoga je zastupanje drava pred Sudom
veoma odgovorna zadaa koja se povjerava iskusnim pravnicima.
Nakon konzultacija sa stranama Sud moe odluiti da se svi podnesci strana i
priloeni dokumenti uine dostupnima svim dravama koje se imaju pravo pojaviti
pred Sudom. Na isti nain, Sud moe odluiti da se ti dokumenti uine dostupnima
javnosti pri poetku javne rasprave ili kasnije.
6. Usmeni postupak. U usmenomu postupku Sud sasluava svjedoke i vje-
take te agente, savjetnike i odvjetnike strana. Raspravu vodi predsjednik ili,
ako je on sprijeen, potpredsjednik ili najstariji prisutni sudac. Za razliku od
arbitranoga postupka, rasprave su javne osim ako Sud ne odlui drukije ili
obje strane zahtijevaju da se javnost iskljui. O svakoj se raspravi vodi zapisnik
koji potpisuju tajnik i predsjednik.
Sud moe ak i prije poetka usmene rasprave traiti od agenata strana da
predloe svaku ispravu i da dadu svako objanjenje. Svako odbijanje ustanovljuje
se zapisniki.
Prije otvaranja rasprave svaka od strana priopuje tajniku Suda dokazna sred-
stva koja e predloiti Sudu, s popisom svjedoka i vjetaka. Kopija toga priopenja
dostavlja se suprotnoj strani. Sud moe svakoga asa povjeriti istragu ili vjetae-
nje svakoj osobi, zboru, uredu ili komisiji (povjerenstvu) ili tijelu po svome izboru.
Pozvanim svjedocima i vjetacima pitanja mogu postavljati suci i zastupnici svake
od strana.
Sve do okonanja usmene rasprave Sud moe po slubenoj dunosti ili na zamol-
bu neke od strana zatraiti potrebne obavijesti od neke meunarodne organizacije.
U tijeku usmenoga postupka strane izlau svoje teze. Na koncu posljednjega
izlaganja agent svake od strana izlae zakljuke svih izlaganja bez ponavljanja
argumenata. U tijeku itave rasprave Sud moe naznaivati toke ili pitanja koja
valja posebno razmotriti. Suci mogu putem predsjednika postavljati pitanja
83. MEUNARODNI SUD U HAAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI 739
Odvojeno miljenje daje sudac koji je glasovao protiv presude i u njemu on moe
obrazloiti razloge svoga glasovanja. Vie sudaca moe priloiti zajedniko posebno
ili odvojeno miljenje. Osim gornjega, svaki sudac moe priloiti kratku deklaraciju
ako ne eli obrazlagati motive svoga glasovanja.
Presuda se izrie u javnoj sjednici, nakon to su agenti strana propisno obavi-
jeteni. Potpisuju je predsjednik i tajnik Suda. Presuda je konana i bez priziva,
ali je obvezatna samo za strane spora i za sluaj koji je rijeila.
Svaki se lan UN-a obvezao lankom 94. Povelje da e prihvatiti odluku Me-
unarodnoga suda u svakomu sporu u kojemu je strana. I svaka druga drava
koja je stranka Statuta ili je prihvatila nadlenost Suda, mora tu istu obvezu
unaprijed prihvatiti.
Ako bilo koja strana ne izvri obveze koje joj namee presuda to ju je izrekao
Sud, druga se strana moe obratiti Vijeu sigurnosti UN-a. Ta se mogunost,
meutim, ne odnosi na neizvrenje arbitranih presuda.
Ako to smatra potrebnim, Vijee sigurnosti moe dati preporuku ili odluiti
o mjerama koje bi trebalo poduzeti da presuda bude izvrena (lanak 94(2).
Povelje). To znaci da ono nije nikakav organ ovrhe presuda Hakoga suda po
slubenoj dunosti. U odluivanju o takvim mjerama stalne lanice imaju pravo
veta. Ako Vijee sigurnosti ak i usvoji odluku o mjerama za izvrenje presude,
ta odluka ne mora nuno biti zasnovana na Glavi VII. Povelje te stoga moe biti
jednostavna preporuka parninim stranama.
8. Incidentni postupci nakon izricanja presude, (a) Tumaenje presude. U
sluaju spora o znaenju i domaaju presude, Sudu pripada pravo da je tumai na
zahtjev svake od strana. Takav zahtjev moe Sudu uputiti svaka strana jednostrano
ili ga obje mogu podnijeti putem kompromisa. U oba sluaja strane navode sporne
toke presude. U sluaju jednostranoga zahtjeva, suprotna strana ima pravo u roku
koji joj postavi Sud o njemu se oitovati. O zahtjevu se moe provesti pismeni, a po
potrebi i usmeni postupak, nakon kojega Sud po pravilu izrie presudu o tumaenju
svoje prijanje presude.
(b) Revizija presude moe se zahtijevati samo na temelju naknadnoga otkria
neke injenice takve naravi da bi odluno djelovala u odluivanju Suda, a koja je
prije izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranci koja trai reviziju, a da pri tome
ona to neznanje nije skrivila.
Zahtjev mora sadravati pojedinosti o gornjim uvjetima na temelju kojih se trai
revizija. Uz njega se po potrebi prilau dokumenti. Suprotna strana ima pravo dati
svoj pismeni komentar na taj zahtjev. Zahtjev za reviziju valja postaviti najkasnije u
roku od est mjeseci nakon otkria nove injenice. Ali nikakav se zahtjev ne moe
postaviti poslije isteka roka od deset godina od izricanja presude.
Sud odluuje presudom hoe li zahtjev za reviziju prihvatiti ili odbaciti. Ako ga
prihvati, odreuje rokove za daljnji pismeni i usmeni postupak koga smatra potreb-
nim prije donoenja konane presude o reviziji prijanje presude.
83. MEUNARODNI SUD U HAAGU 1 OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI 741
16
Vidi u V. . DEGAN: Domaaj i autoritet presedana u praksi Meunarodnog suda" ZPFZ
1972, br. 3, str. 253-269.
17
O tome su se neki autoriteti izjasnili na sljedei nain: ... the line, as regards actual effect (al-
though not necessarilv of legal obligation), befrveen a judgment and an advisorv opinion is thin"
OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, Vol. II, Seventh Edition, London, 1952, p.
66. Advisorv opinions, though not binding nevertheless have authority as statments of law" Sir
Gerald FITZMAURICE: The Law and Procedure of the International Court of Justice; Interna
tional Organizations and Tribunals" The British YearBook of International Law, 1952, p. 54-55.
743
Bibliografija
Eduardo JIMENEZ DE ARECHAGA: ,,Le traitement des differends internati onaux par le Conseil
de Securite", RCAD119S4, tome 85, pp. 5-105; Ljubivoje AIMOVI: Odnos Saveta bezbednosti
i Generalne skuptine u mirnom reavanju sporova", JRMP 1956, br. 2, str. 286-296; Francis
VALLAT: The Competence of the United Nations General Assemblv" RCADI1959, tome 97,
pp. 2 3-292; V. . DEGAN: Commission of Mediation, Conciliation and Arbitration of the O. A.
U" Revue egyptienne de droit international 1964, Lc Caire), pp. 53-80; Mirno rjeavanje sporova u
krilu regionalnih sporazuma", JRMP 1969, br. 2, str. 215-232; Ujedinjene nacije i mirno rjeavanje
sporova", Ujedinjene nacije i savremeni svet, zbornik rasprava, Beograd, 1970, str. 70-81; Rosalyn
HIGGINS: The Place of International Law in the Settlement of Disputes by the Security Council"
AJIL 1970, pp. 1-18; M. C. DJIENA-WEMBON: ,,A propos du nouveau mecanisme de l'O. U A.
sur les conflits" Revue generale de droit international public, 1994, pp. 377-386.
Tih sluajeva tzv. failed Status ima sve vie, napose u Africi.
84. RJEAVANJE SPOROVA U KRILU MEUNARODNIH ORGANIZACIJA 745
20
Cf., Nguven QUOC DINH: Droit International public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et
Alain Pellet, 8e edition, Pari, 2009, pp. 938-939.
748 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
lanak 34. Povelje u tome smislu predvia: Vijee sigurnosti moe ispitati svaki
spor ili svaku situaciju koja bi mogla dovesti do meunarodnog trvenja ili izazvati
spor da utvrdi moe li nastavljanje toga spora ili te situacije ugroziti odravanje
meunarodnog mira i sigurnosti."
Ono moe samo pristupiti utvrivanju injenica (obina anketa") ili tu zada-
u povjeriti nekom ad hoc tijelu, ili glavnomu tajniku UN-a. Istraga je vana da
bi se Vijee sigurnosti uvjerilo je li rije o sporu nastavljanje kojega doista moe
dovesti u opasnost odranje meunarodnoga mira i stgurnosti, jer bi tada moglo
pristupiti svome posredovanju. Ali temeljem toga nalaza ono moe utvrditi da
je ve rije o prijetnji miru, naruenju mira ili agresiji, i preuzeti svoje funkcije
prema glavi VII. Povelje.
Prema Povelji: U svakom asu razvoja spora, kojega je narav izloena u
lanku 33. ili situacije iste naravi, Vijee sigurnosti moe preporuiti prikladne
postupke ili naine ureenja" (lanak 36(1)). U normalnim okolnostima, nakon
utvrivanja injenica Vijee e sigurnosti pozvati strane da prihvate neki od
naina rjeavanja spora iz lanka 33(1). Povelje. Pri tome bi ono trebalo uzeti u
obzir da bi strane po pravilu morale pravne sporove iznijeti pred Meunarodni
sud u skladu s odredbama Statuta Suda" (lanak 36(2)). I to posljednje samo je
preporuka, jer za obraanje Sudu treba obostran pristanak strana u sporu.
I sve druge preporuke, koje se svode na pruanje dobrih usluga, nisu pravno
obvezujue za strane. Ako one npr. i prihvate preporuku o posredovanju ili mirenju
od nekog treega tijela, to ne znai da e i tim postupcima njihov spor biti konano
rijeen.
Vano je na koncu ponoviti da prema glavi VI. Povelje Vijee sigurnosti ima
pravo drati pod svojom kontrolom sve sporove opasne za meunarodni mir,
ali njihovim stranama moe davati samo preporuke.
U savjetodavnom miljenju iz 1971. oNamibiji, Meunarodni je sud raspravljao
o pravnom domaaju jedne rezolucije koju Vijee sigurnosti nije bilo usvojilo na
temelju glave VII. Povelje. U toki 2. rezolucije 276(7). iz sijenja 1971, bilo je meu
ostalim navedeno da Vijee sigurnosti proglauje da je produena prisutnost vlasti
June Afrike u Namibiji nezakonita..." Sud se u svome miljenju pozvao na lanak
25. Povelje prema kojemu lanovi Ujedinjenih nacija su sporazumni da prihvate i
izvravaju odluke Vijea sigurnosti u skladu s Poveljom", i dodao je svoj komentar:
84. RJEAVANJE SPOROVA U KRILU MEUNARODNIH ORGANIZACIJA 749
Politiki uvjet za obavljanje funkcija Vijea sigurnosti prema glavi VI, ali i
prema glavi VII. Povelje jest suradnja svih pet njegovih stalnih lanica.
Dok te suradnje nije bilo, u mnogim kriznim situacijama Vijee sigurnosti nije
moglo izvravati svoje odgovornosti. To je npr. bilo 1962. kada je Sovjetski Savez
smjestio svoje rakete na Kubi i ugrozio sigurnost Sjedinjenih Amerikih Drava.
Tako je bilo u cijelom razdoblju sukoba u Vijetnamu od 1946. do 1975; u doba
sovjetskih oruanih intervencija u Madarskoj (1956), ehoslovakoj (1968) i u Af-
ganistanu (poam od 1980) te amerikih intervencija u Dominikanskoj Republici
(1965), Grenadi (1983) i drugdje.
Ali nakon okonanja hladnoga rata, i to jo od 1987, dolazi do kratkotrajnoga
zamaha djelatnosti Vijea sigurnosti i drugih organa UN-a, jer su tada Sovjetski Sa-
vez, Kina, Sjedinjene Amerike Drave, Francuska i Britanija bili u odreenoj mjeri
u stanju usuglaavati svoje politike ciljeve.
Kada nema blokade neke od njegovih stalnih lanica, Vijee sigurnosti po-
duzima sva raspoloiva diplomatska sredstva u rjeavanju sporova. Uz javne
rasprave, iza scene se vode pregovori i nastoji se pridobiti strane za neko rjee-
nje njihova spora ak i ucjenama te osobito prijetnjom da e se protiv one koja
ponueno rjeenje odbije poduzeti akcija prema glavi VII. Povelje.
Pri tome su se izbrisale razlike glede ovlasti Vijea sigurnosti prema glavi
VI. i glavi VII. Povelje jer postupak rjeavanja sporova slui za odravanje ili
ponovno uspostavljanje meunarodnoga mira i sigurnosti.
I s obzirom na to da su napose poslije okonanja hladnoga rata najvea prijetnja
meunarodnomu miru postali unutarnji sukobi i zloini koji se u njima poine,
Vijee se sigurnosti opravdano ne obazire na ogranienje iz Povelje da se svi propisi
njezine glave VI. odnose samo na meunarodne" sporove, tj. na one izmeu drava.
Glede unutarnjih sukoba najee je nemogue potovati naelo o nemijeanju UN-a
u unutarnje nadlenosti drave u pitanju. Veina takvih sukoba predstavlja sama po
sebi prijetnju meunarodnom miru, a ako se brzo ne okonaju, dobivaju znaajke
meunarodnih sukoba jer se u njih i protiv svoje volje upleu i tree drave.
Taj domet upotrebe vidljive ili nevidljive sile u rjeavanju konkretnih
sporova i sukoba ovisi o stupnju suradnje pet stalnih lanica Vijea sigurnosti i o
interesu
750 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
svake od njih da se neki sukob brzo okona. S toga stajalita rjeavanje sporova u
politikim organima meunarodnih organizacija nije nikada isto to i njihovo sudsko
rjeavanje.
U vie od pola stoljea svoga djelovanja Vijee je sigurnosti u primjeni glave
VI. Povelje, s vie ili manje uspjeha, pribjegavalo razliitim nainima rjeavanja.
U brojnim sluajevima ono je pozivalo strane da svoj spor rijee pregovorima,
s time da ga stalno dre obavijetenim o tijeku tih pregovora. U sporu izmeu
Indonezije i Nizozemske o Zapadnom Irianu iz 1962. ponudilo je dobre usluge
glavnoga tajnika, i to je dovelo do sporazuma strana. Pokuavalo je posredovati
u brojnim tekim sporovima poput npr. onih o Kamiru (Indija/Pakistan) ili
Cipru.
Samo u dva sluaja Vijee je sigurnosti svojim rezolucijama pozvalo strane
da svoj spor povjere Meunarodnomu sudu. Bila je rije o sporu o Krfskomu
tjesnacu izmeu Albanije i Britanije (rezolucija 19. (1947)) te o sporu izmeu
Grke i Turske o Egejskome moru (rezolucija (395. (1976)). U tome drugom
sluaju Turska je bila odbila prihvatiti nadlenost Meunarodnoga suda.
21
Cf, K. WELLENS (Ed.): Resolutions and Statements ofthe United Nations Security Council
(1946-1989), A Thematic Guide, Martinus Nijhoff Publishers 1990, p. 454.
84. RJEAVANJE SPOROVA U KRILU MEUNARODNIH ORGANIZACIJA 751
nja. Premda izrijekom nisu predviene u glavi VI, promatrake se misije mogu
podvesti pod njezine propise.
Ali slanje oruanih snaga pod zastavom UN-a radi razdvajanja zaraenih
snaga i odranja mira u nekom podruju nema uporita ni u glavi VI, a ni u
glavi VII. Povelje. Ti e se propisi moda uvrstiti u tekst Povelje kada doe do
njezinih temeljitih izmjena. Neka zajednika pravila iz ugovora o tim misijama
danas neki nazivaju glavom est bis Povelje" S obzirom na to da su promatrake
i mirovne misije u funkciji osiguranja mira, a ne strogo radi rjeavanja sporova,
razmotrit emo ih u sljedeem odjeljku.
3. Opa skuptina. Premda je prvenstvena odgovornost za odravanje me-
unarodnoga mira i sigurnosti na Vijeu sigurnosti, paralelnu (konkurentnu),
ali supsidijarnu nadlenost u rjeavanju sporova ima prema Povelji UN-a i Opa
skuptina.
Prije smo naveli da taj demokratski i plenarni organ UN-a ima opu nadle-
nost [supra, 53, pod 1). Opa skuptina moe raspravljati i davati preporuke o
svim predmetima i pitanjima koja ulaze u okvir Povelje (lanak 10).
Uz ogranienja koja emo navesti, Opa skuptina napose moe preporuiti
mjere za mirno ureenje svake situacije, bez obzira na njezino porijeklo, za koju
dri da bi mogla tetiti opemu blagostanju ili prijateljskim odnosima meu
narodima" (lanak 14). Sporove mogu pred nju iznijeti na razmatranje: (a) svaka
drava lanica UN-a, (b) drava nelanica ako je strana nekoga spora i ako je
prihvatila odgovarajue obveze iz Povelje te (c) Vijee sigurnosti.
Da bi se izbjegao neeljen sukob nadlenosti, Povelja namee Opoj skup-
tini u toj oblasti dva ogranienja:
(i) Dok glede nekoga spora ili situacije Vijee sigurnosti vri funkcije koje su
mu dodijeljene Poveljom, Opa skuptina ne moe davati nikakve preporuke,
osim ako to ono od nje zatrai (lanak 12(1)).
(ii) Svako pitanje glede kojega je potrebna prisilna akcija prema glavi VII.
Povelje, Opa skuptina upuuje Vijeu sigurnosti prije ili poslije rasprave"
(lanak 11(2), infine).
Tekoe su Ope skuptine u vrenju te nadlenosti u njezinu golemom broju
lanova. Po svome sastavu ona je prije forum" i politika tribina nego organ po-
godan za rjeavanje sporova. Ali u nastojanjima da rijei neke teke i dugotrajne
sukobe ona se pokatkad dragovoljno pridruuje akcijama Vijea sigurnosti, a
nadlena je i osnivati pomone ad hoc organe, naroito radi provoenja istrage
i promatranja razvoja situacije.
Rezolucije i deklaracije koje je usvajala Opa skuptina, a koje imaju domaaj
preporuka, odnosile su se na mnoga pitanja, napose kolonijalnih sporova, onih o
krenjima ljudskih prava i o ekonomskim odnosima siromanih i bogatih drava.
752 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
svoje napore da postignu mirno rjeenje lokalnih sporova putem tih regionalnih
sporazuma ili ustanova prije nego to ih iznesu pred Vijee sigurnosti" (supra,
55).
Dokaz da tu nije rije o pravnoj obvezi tih drava niti o nenadlenosti Vijea si-
gurnosti UN-a glede lokalnih sporova jest stavak 4. lanka 52, koji predvia da to ni-
poto nije na tetu primjene lanaka 34. i 35. Povelje UN-a. Prema lanku 34, Vijee
sigurnosti moe provoditi istragu o svakom sporu ili situaciji opasnima za meuna-
rodni mir, a lanak 35. ovlauje svakoga lana UN-a te pod odreenim uvjetima i
drave neclanice, da takve sporove iznose pred Vijee sigurnosti ili Opu skuptinu.
Stoga navod iz lanka 52{2). valja uzeti samo kao preporuku dravama la-
nicama regionalnih organizacija da tim organizacijama povjere svoje lokalne
sporove, kada se koriste svojim pravom na slobodan i obostran izbor prikladnih
naina njihova rjeavanja.
U praksi se ne pojavljuje problem tih odnosa glede regionalnih organizacija u
kojima postoji odreena ravnotea moi izmeu njihovih drava lanica (one u
Europi, Afrika unija i ASEAN). Ali posve je drukije s organizacijama u kojima je
jedna lanica jaa od svih ostalih zajedno.
U istonomu bloku, u odnosima izmeu drava lanica Varavskoga ugovora i
Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomo, Sovjetski Savez politikom voljom i izvan
bilo kakve pravne osnove sprjeavao je da se sporovi izmeu negdanjih socijalisti-
kih drava iznose pred organe UN-a ili pred bilo koji drugi organ izvan toga bloka.
Sporovi drava lanica sa Sovjetskim Savezom bili su teko zamislivi, a oni izmeu
drugih lanica nisu se mogli rijeiti bez upletanja Sovjetskoga Saveza u njih.
U odnosima izmeu amerikih drava za to je bila predviena ugovorna osnova.
Tako ve lanak 20. Meuamerikoga ugovora o uzajamnoj suradnji {Rio Treaty) iz
1947, potom lanak 20. Povelje Organizacije amerikih drava te lanak 2. Ameri-
koga ugovora o mirnom rjeavanju sporova (oba iz 1948) jednako propisuju da se svi
meunarodni sporovi koji iskrsnu izmeu amerikih drava podnose na rjeavanje
sukladno postupcima u meuamerikim sustavu prije nego to ih se podnese Opoj
skuptini ili Vijeu sigurnosti UN-a.
Sjedinjene Amerike Drave su u pedesetim godinama 20. stoljea nekoliko puta
tu politiku, pod nazivom Try O.A.S.first, pokuavale nametnuti i samome Vijeu
sigurnosti. One su vrile pritisak na vladu Gvatemale (koja je nacionalizirala imovinu
nekih amerikih poduzea) da svoj spor" s Nikaragvom i Hondurasom, proiziao iz
oruane agresije iz tih drava na ameriki poticaj, povjeri Meuamerikoj mirovnoj
komisiji u kojoj su Sjedinjene Amerike Drave dominirale. Ali je Vijee sigurnosti u
tome i u nekim drugima sluajevima izbjeglo odobriti tu doktrinu iako je u povodu
napada na Gvatemalu bilo neuinkovito.22
22
Vidi pojedinosti u V. . DEGAN: Mirno rjeavanje sporova u krilu regionalnih sporazuma",
JRMP1969, br. 2, str. 215-232.
754 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
Pakt Arapske lige od 22. oujka 1945, u lanku 5. meu ostalim predvia obra-
anje drava lanica Vijeu Lige radi rjeavanja onih sporova koji ne zadiru u neo-
visnost, suverenost i teritorijalnu cjelovitost strana, ako obje na to pristanu. Odluka
Vijea Lige obvezatna je za strane u sporu i izvrna je ako su prethodno pristale na
njegovu nadlenost.
Godinu dana nakon osnivanja Organizacije afrikog jedinstva, 1954, sklopljen
je Protokol o komisiji za posredovanje, mirenje i arbitrau, koji je bio sastavni dio
Povelje iz Addis Abebe. Sve lanice Afrike unije ipsofacto stranke su toga Proto-
kola. Protokol propisuje sastav, funkcije i nain izbora Komisije te pravila o po-
stupku svakoga od tih naina rjeavanja sporova. Primjena tih naina ne ovisi o
naravi spora. Posredovanje ili mirenje svaka strana moe pokrenuti jednostrano,
ali ga mogu pokrenuti i Skuptina glavara drava i vlada te Vijee ministara OAJ-a.
Ipak, konano rjeenje spora nemogue je bez suglasnosti obiju njegovih strana.
Arbitrani postupak mogu je jedino temeljem kompromisa svih strana u sporu. U
tome sluaju odluka je obvezatna. Taj mehanizam pokazao se uspjenim u rjeavanju
nekih sporova poput onih o granicama izmeu Alira i Maroka te Somalije i Etiopije,
ali je u drugima bio nedjelotvoran.
Sud Europskih zajednica sa sjeditem u Luxembourgu, uz mnoge funkcije organa
te nadnacionalne organizacije, ima nadlenost i u presudivanju sporova izmeu
drava lanica zbog neizvravanja obveza preuzetih ugovorima o njihovu ustanov-
ljenju. Uz to, Sud moe biti nadlean temeljem kompromisa strana u sporovima
vezanim za predmet nekoga od ugovora.
Godine 1957. u krilu Vijea Europe sklopljena je Europska konvencija o mirnom
rjeavanju sporova, koja predvia sudsko rjeavanje, arbitrau i mirenje, ovisno o
naravi spora. Ta Konvencija ostala je bez primjene u praksi i ini se da je danas
zaboravljena.
U krilu Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS} mnogo se eksperi-
mentira s mehanizmima rjeavanja sporova. Mehanizam iz La Valette" ustanovljen
1991, poivao je na organizmu" strunjaka nejasne pravne naravi.
Glede Suda za mirenje i arbitrau ustanovljenoga Konvencijom iz Stockholma
1992, vidi supra, 82, pod 2, d- Odredbe o Komisiji za mirenje OESS-a, koje su doda
tak toj Konvenciji, upotpunile su Mehanizam iz La Valette'! Pribjegavanje postupku
mirenja obvezno je za stranke te Konvencije, a fakultativno izmeu neke stranke i
druge drave sudionice OESS-a. U sluaju neuspjeha, izvjee Komisije dostavlja se
Vijeu ministara OESS-a. Ali Vijee ministara ili Odbor visokih dunosnika OESS-a
mogu naloiti stranama da pribjegnu mirenju. Taj se mehanizam jo nije pokazao
uspjenim u praksi.
757
Bibliografija
Nemanja BOI: Ekonomske sankcije u kolektivnoj bezbednosti Drutva naroda i Ujedinjenih
nacija, Beograd, 1971, 254 str.; Radoslav STOJANOVIC: Univerzalna i regionalna kolektivna
bezbednost" JRMP1969, br. 2, str. 195-205; V. . DEGAN: Razvoj sistema kolektivne sigurnosti"
JRMP1972, br. 2-3, str. 223-261; Kurt HERNDL: Reflections on the Role of the Security Council
of the U.N." RCADI1990, tome 223, pp. 289-336; N. D. WHITE: The UN. and the Maintenance
of International Peace and Security, Manchester, 1990, 24 p.j Nina VAJIC: Mirovne operacije
UN - plavi ljemovi" ZPFZ 1991, br. 6, str. 541-555; Od koncepta kolektivne sigurnosti do
mirovnih operacija UN i natrag" ZPFZ 1996, br. 1, str. 15-26; Pierre-Marie DUPUY: Securite
collective et organisation de la Paix" Revue generate de droit international public, 1993, pp.
617-627; Societe francaise pour le droit international, Colloque de Rennes: le Chapitre VII de
la Charte des Nations Unies, Pari, 1995, 324 pages; Vladimir IBLER: Kolektivna sigurnost i
Ujedinjeni narodi", Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 45-58; Bierim REKA: UNMIK
as an international governance in post-war Kosova: NATO's Intervention, UN Administration
and Kosovar Aspirations, Skopje, 2003, 413 pages; V. . DEGAN: Humanitarian intervention
(NATO action against the Federal Republic of Yugoslavia in 1999)", L.C. Vohrah et dl. (eds.):
Man's Inhumanitj to Man, Essavs on International Law in Honour of Antonio Cassese, KIuwer
Law International 2003, pp. 233-259; Davorin LAPAS: Sankcija u meunarodnom pravu, Zagreb,
2004,439 str. Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau
et Alain Pellet, 8e edition, Pari, 2009, pp. 1093-1130.
Naime, nakon hladnoga rata veina sukoba koji se nau na dnevnom redu Vi-
jea sigurnosti nisu meunarodni nego unutarnji sukobi u granicama drava, ali s
meunarodnim implikacijama. Koncept prijetnje miru" iz Povelje proirio se i na
masovne zloine protiv civilnoga stanovnitva, na zloine meunarodnoga teroriz-
ma, na opasnost od irenja oruja za masovno unitenje, na to da ta oruja posjeduju
napose nedravne cjeline" (transnacionalne teroristike organizacije) te na pojavu
tzv. failed states, tj. drava ija se unutarnja organizacija uruila.
758 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
U praksi takva konstatacija nije mogua ako je agresor neka stalna lanica Vijea
sigurnosti ili koja druga drava pod njezinom zatitom.
Kvalifikacija stanja opasnog za meunarodni mir ovisi o okolnostima sluaja,
ali i o politikoj procjeni i odnosima izmeu stalnih lanica.
Najira je kategorija prijetnje miru" s obzirom na to da ju je najtee objektiv-
no definirati. Povelja je predvia i kao izlaz iz nude, kada se ini da ne postoje
okolnosti naruenja mira" ili ina agresije", ali se smatra da je akcija Vijea
sigurnosti nuna kako bi se odrao meunarodni mir. Takvom kvalifikacijom
izbjegava se prigovor povrede naela neintervencije UN-a u poslove koji spadaju
u unutarnju nadlenost neke drave (lanak 2(7). Povelje). Ta kvalifikacija danas
obuhvaa mnoge naprijed navedene situacije koje mogu nastati u granicama
pojedinih drava, a koje Vijee sigurnosti ocijeni opasnima po meunarodni
mir i sigurnost.
S druge strane, primjenom objektivnih kriterija najlake bi u nekomu orua-
nom sukobu bilo ustanoviti in agresije. Nakon vie desetljea rasprava, Opa
je skuptina 1974. usvojila Definiciju agresije (rezolucija 3314. (XXIX)). Defi-
85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVEUII MIROVNE OPERACIJE 759
niija iz lanka 3. moe pomoi Vijeu sigurnosti pri toj kvalifikaciji, ali njezina
primjena za njega nije obvezatna.
ili to uope ne uini, prema glavi VII. Povelje uvijek ima pravo propisati mjere
svojim pravno obvezujuim odlukama za sve drave lanice UN-a.
c. Privremene mjere. Meutim, i prije utvrivanja injenica i njihove kvali
fikacije, Vijee sigurnosti moe pozvati drave u pitanju da se pridravaju pri
vremenih mjera koje ono smatra potrebnima i poeljnima. Svrha je tih mjera
sprjeavanje pogoranja nastale situacije. Te mjere nipoto ne diraju u prava,
zahtjeve ili poloaj odnosnih strana, ali e ono uzeti primjereno u obzir njihovo
neprihvaanje (lanak 40). Tu je, dakle, uvijek rije o pravno neobvezujuim
preporukama koje jo ne sadre nikakvu osudu.
izmeu drugih brojnih zadataka odrediti drave kojima treba pruiti ekonomsku i
financijsku pomo. U doba izvrenja sankcija protiv SRJ neke susjedne drave (Ma-
kedonija, Bugarska) takoer su traile takvu pomo, ali ne znamo jesu li je dobile.
Slabost je ekonomskih i drugih nenasilnih mjera to to se njihove posljedice
pokazuju uinkovitima tek na dulji rok, i to obino kada je prestao razlog za nji-
hovo djelovanje. Ali one odmah pogaaju civilno stanovnitvo u dravi u pitanju
(ukljuujui manjine koje mogu biti rtve njezina opresivnoga reima), a ne i
vlastodrce koji su odluni da produlje sa svojom agresivnom politikom, One
pogotovo nisu sredstvo za brzo okonanje produljenih meunarodnih zloina
za koje su ti vlastodrci odgovorni.
Meu mjere te vrste valja ubrojiti i ustanovljenje rezolucijom 827. (1993) Me-
unarodnoga kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju te rezolucijom 955 (1994)
takvoga Tribunala za Ruandu (v. supra, 60 pod iv i v). Nakon ustanovljenja (stal-
noga) Meunarodnog kaznenog suda Vijee sigurnosti moe temeljem glave VII.
Povelje uputiti neku slinu situaciju tuitelju toga Suda, i to bez obzira na to gdje su
se zloini u njegovoj nadlenosti dogodili (v. supra, 60, pod vi).
f. Oruana akcija. Ako Vijee sigurnosti smatra da mjere koje ne ukljuuju
upotrebu oruane sile ne bi odgovarale ili ako se ve pokazalo da ne odgovara-
ju, ono moe poduzeti pomou zranih, pomorskih ili kopnenih snaga takvu
akciju koju smatra potrebnom za odravanje ili uspostavljanje meunarodnoga
mira i sigurnosti". Dalje se predvia da ta akcija moe obuhvatiti demonstra-
cije, blokadu i druge operacije zranih, pomorskih ili kopnenih snaga lanova
Ujedinjenih nacija" (lanak 42).
Da bi Vijee sigurnosti moglo uinkovito djelovati u toj oblasti, Povelja pred-
via da svi lanovi UN-a sklope posebne sporazume s Vijeem sigurnosti o
stavljanju Vijeu na raspolaganje, na njegov poziv, oruanih snaga, pomoi i
olakica, ukljuujui pravo prolaska preko njihova teritorija (lanak 43). Uz to,
lanovi UN-a dre neposredno raspoloive kontingente svojih zranih snaga
radi zajednike meunarodne prisilne akcije, ali u granicama tih sporazuma
(lanak 45).
Umjesto stvaranja istinske meunarodne vojske neovisne o dravama lanicama
i pod neposrednim zapovjednitvom Vijea sigurnosti (Francuska je neto slino
zagovarala ve pri osnivanju Lige naroda 1919), tekst Povelje tako predvia stvaranje
snaga UN-a temeljem tih sporazuma s dravama lanicama, s pomou kojih bi Vijee
sigurnosti trebalo izravno suzbijati prijetnje miru, naruenja mira ili ine agresije.
Glava VII. Povelje u tu svrhu predvia i osnivanje Odbora vojnoga taba sastav-
ljenog od naelnika tabova stalnih lanica Vijea sigurnosti ili njihovih zamjenika
da ga savjetuje i pomae mu u svim pitanjima koja se tiu vojnih sredstava za odr-
avanje meunarodnog mira i sigurnosti, upotrebe i zapovjednitva snaga stavljenih
85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVEU11 MIROVNE OPERACIJE 763
24
Drukije je, meutim, s lanicama vojnih saveza poput NATO-a kada se one kolektivno uklju
uju u takve akcije.
25
Predstavnik bive Jugoslavije, koja je tada bila nestalna lanica Vijea sigurnosti, jedini se suz-
764 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
Jedini razlog to su sve te tri rezolucije uope mogle biti usvojene bila je odsut-
nost predstavnika Sovjetskog Saveza u Vijeu sigurnosti, kao protest zbog toga jer je
mjesto Kine zauzimao predstavnik vlade s Tajvana, a ne onaj iz Pekinga. Kada se na
poetku kolovoza te godine sovjetski predstavnik vratio u Vijee sigurnosti, svojim
je vetom blokirao svaku daljnju akciju, ali vie nije mogao vratiti ve ustanovljeno
stanje. Takoer nisu pomogle tvrdnje Sovjetskoga Saveza da su rezolucije usvojene
u odsutnosti njegova predstavnika neustavne.
Ali premda pod zastavom UN-a, kontingenti iz esnaest drava lanica bili su
pod stvarnim zapovjednitvom Sjedinjenih Amerikih Drava, koje su u Koreju
poslale najvei dio trupa. Ta improvizirana akcija otkrila je sve nedostatke sustava
iz glave VII. Povelje, ali je zacrtala daljnje djelovanje UN-a u slinim situacijama
drao pri usvajanju prve rezolucije, jedini je glasovao protiv druge, a pri usvajanju tree suzdrao
se s predstavnicima Egipta i Indije. Oito je da je, bez instrukcija iz Beograda, morao odluivati
sam, i da se pri usvajanju prvih dviju rezolucija nije snaao. Jugoslavija je tada ve bila u dubo-
kom sukobu sa Sovjetskim Savezom i s ostalim dravama lanicama Informbiroa.
85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVEUII MIROVNE OPERACIJE 765
Ta je akcija izvedena pod nadzorom Vijea sigurnosti, ali ne i pod njegovim zapo-
vjednitvom. Od 16. sijenja 1991. njegov Odbor vojnog taba nije vie imao stvarne
odgovornosti. Na tome se primjeru pokazalo da kada pet stalnih lanica Vijea
sigurnosti surauje, i oruana akcija temeljem glave VII. Povelje potaje moguom,
ak i u nedostatku sklopljenih sporazuma svih lanica UN-a kako ih predvia njezin
lanak 43. Dakle, mogue je poduzeti intervenciju temeljem lanka 42. neovisno od
lanka 43.
Nakon svoga vojnikoga poraza, Irak je trebao ispuniti sve teke uvjete koji su
mu nametnuti rezolucijom Vijea sigurnosti 687. od 3. travnja 1991, da bi dolo do
konanog prekida neprijateljstava. Podrazumijeva se daje ta rezolucija bila takoer
usvojena temeljem glave VII, ali bilo je neobino da ona trai i pristanak Iraka na pri-
silne mjere koje je propisalo Vijee sigurnosti. Rije je dakle o nekoj vrsti mirovnoga
ugovora" koji je, poput gotovo svih drugih ugovora te vrste, nametnut pobijeenoj
strani u oruanom sukobu.
Rezolucija 687. predvidjela je konano ustanovljenje i obiljeavanje na terenu
granice s Kuvajtom, prihvaanje promatraa UN-a, unitenje cjelokupnog kemijskog
i biolokoga oruja i dalekometnih raketa, bezuvjetno odricanje od nuklearnoga
oruja pod meunarodnom kontrolom te plaanje reparacija putem kompenza -
cijskoga fonda koji vodi jedna meunarodna komisija. Predvieno je da se taj fond
opskrbljuje postotkom zarade iz prodane irake nafte. Ali, iako je Irak prihvatio sve
te teke uvjete, gdje god je mogao, opstruirao ih je sprjeavajui rad i povremeno
prekidajui suradnju s meunarodnim promatraima.
U 2003. godini, bez ovlasti Vijea sigurnosti, Sjedinjene Amerike Drave i Bri-
tanija napale su i okupirale Irak i zbacile reim Saddama Husseina. One potom nisu
nale nikakve tragove ofenzivnoga biolokog i kemijskog oruja opasnih za okolne
zemlje niti su mogle dokazati da je srueni reim pomagao Al-Qa'idu u njezinim
teroristikim djelatnostima. To je prije bio izgovor za tu jednostranu oruanu in-
tervenciju.
Ali prema lancima 10. i 14. Povelje, Opa skuptina moe raspravljati o svim
pitanjima koja ulaze u okvir Povelje i preporuivati mjere za mirno ureenje
svake situacije. Ona moe davati preporuke dravama lanicama i/ili Vijeu
sigurnosti.
U doba korejske krize 1950, nakon to se sovjetski predstavnik bio vratio u Vi-
jee sigurnosti i svojim vetom sprjeavao svaku daljnju njegovu odluku, Sjedinjene
Amerike Drave, koje su tada imale sigurnu veinu u Opoj skuptini, pripremile
su alternativni mehanizam. Taj mehanizam trebao je otkloniti tu prazninu u sustavu
kolektivne sigurnosti iz Povelje.
Dana 3. studenoga 1950. Opa je skuptina bila usvojila rezoluciju 377A (V)
pod naslovom Ujedinjeni za mir. U njoj je bilo predvieno da, ako zbog nedostatka
jednoglasnosti stalnih lanova Vijee sigurnosti nije u stanju izvravati svoju od-
govornost za odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti, Opa skuptina mora
odmah razmotriti taj problem. U sluaju naruenja mira ili ina agresije ona moe
dravama lanicama preporuiti (ali ne i naloiti) i upotrebu oruanih snaga. Ako
Opa skuptina u to vrijeme ne zasjeda, moe se sazvati u roku od 24 sata u hitno
izvanredno zasjedanje.
Tom rezolucijom osnovani su Komisija za promatranje mira i Odbor za kolek-
tivne mjere. Ovaj drugi trebao je stvarno zamijeniti funkciju Vijea sigurnosti u
organiziranju i upuivanju nacionalnih oruanih snaga drava lanica UN-a radi
odravanja meunarodnog mira, i to na temelju preporuka Ope skuptine.
Ali temeljem te rezolucije, u uvjetima naruenja mira ili agresije neke drave,
Opa skuptina nije nikada bila preporuila upotrebu oruanih snaga UN-a u svrhu
suzbijanja agresije. Iz njezinih preporuka proizila je praksa slanja oruanih snaga
UN-a u mirovne misije, mandat kojih je posve razliit od onoga kako ga predvia
glava VII. Povelje. Potom je i Vijee sigurnosti donosilo odluke o upuivanju takvih
mirovnih misija, pa i temeljei se na svojim ovlastima iz glave VII. Povelje (vidi dalje
pod 5).
Politiki razlog zbog koga se postupak iz te rezolucije nije pokazao znaajnijim
bila je promjena odnosa snaga u Opoj skuptini. Kao rezultat procesa dekoloni-
zacije, nakon 1950. godine Sjedinjene Amerike Drave su u Opoj skuptini bile
izgubile veinu na koju su mogle utjecati. Iz nove veine nastao je pokret nesvrstanih
zemalja koji je pokatkad usvajao preotre i radikalne rezolucije, a da nije imao vojnu,
politiku i ekonomsku mo da ih provede.
Osim Sovjetskoga Saveza, i Francuskoj je bilo stalo da Vijee sigurnosti sauva
sve svoje ovlasti predviene Poveljom, pa i uz cijenu paralize njegova djelovanja u
nekim situacijama opasnim za mir. Naime, nije se samo Sovjetski Savez koristio
vetom ili mogunou veta da bi onemoguio kolektivnu akciju suprotnu svojim
interesima.
4. Regionalni sporazumi. Glede upotrebe oruanih snaga vojnih saveza ili
ad hoc koalicija u stranim zemljama, glava VIII. Povelje UN-a jasna je: Vijee
sigurnosti upotrebljava, gdje je prikladno, regionalne sporazume ili ustanove za
85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVEUII MIROVNE OPERACIJE 767
provoenje prisilne akcije koju je ono odredilo. Ali se nikakva prisilna akcija ne
poduzima... bez ovlatenja Vijea sigurnosti..." (lanak 53(1)).
Dakle lanak 53(1). Povelje odnosi se na dvije situacije. Vijee sigurnosti
moe pozvati neki regionalni sporazum ili ustanovu da poduzme prisilnu akciju.
Drugi dio toga propisa odnosi se na situaciju u kojoj regionalna organizacija
eli na svoju inicijativu poduzeti takvu prisilnu akciju. Tada ona mora od Vijea
sigurnosti dobiti izriito odobrenje za njezino poduzimanje.
Pri tome druga odredba Povelje nalae: Vijee sigurnosti treba da u svako
doba bude potpuno obavjetavano o djelatnostima koje se poduzimaju ili na-
mjeravaju poduzeti na temelju regionalnih sporazuma ili od strane regionalnih
ustanova za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti" (lanak 54).
To, meutim, podrazumijeva da, osim dunosti obavjetavanja, prethodno
odobrenje Vijea sigurnosti u naelu ne bi bilo potrebno ako bi uz pristanak
drave ili drava u kojima se takve snage stacioniraju one obavljale iskljuivo
promatrake ili mirovne misije kako dalje slijedi.
Nakon hladnoga rata takvo je odobrenje davano 2004. Europskoj uniji za akciju u
Bosni i Hercegovini, 2006. i 2007. Afrikoj uniji za akciju u Sudanu i 2007. u Somaliji.
AH bilo je sluajeva da su ta odobrenja davana i naknadno. U vrijeme krize u
Liberiji, Ekonomska zajednica zapadnoafrikih drava (ECOWAS) ustanovila je
1990. mirovne snage (ECOMOG) koje je ovlastila da upotrijebe silu u toj zemlji.
Vijee sigurnosti rezolucijom 788. (1992) podralo je sve te akcije i izrazilo zahval-
nost ECOWAS-u.
Kao odgovor na krizu u Sijera Leoneu ECOWAS je 1997. ovlastio ECOMOG
da poduzme mirovnu akciju i u toj zemlji. Vijee je sigurnosti naknadno podralo i
tu akciju, propisalo je sankcije protiv reima u toj zemlji i ECOMOG je zamijenilo
snagama UN-a.
5. Promatrake i mirovne misije. Takve misije, a napose one druge, nisu
predviene u Povelji UN-a.
Prva promatraka misija UN-a bila je odaslana 1947. u Grku koja je tada bila
zahvaena graanskim ratom, i to temeljem rezolucije Ope skuptine (109).
Promatrai su na grkoj strani granice nadgledali pristie li iz susjednih zemalja
(osobito iz Jugoslavije) oruje i streljivo za ustanike. Misija je trajala do 1954. Ali
taj je ustanak bio prije toga uguen, nakon to je Jugoslavija ve 1949. zatvorila
svoju granicu s Grkom zbog svoga sukoba sa Sovjetskim Savezom.
Godine 1948. rezolucijom Vijea sigurnosti 5. bili su odaslani vojni promatrai
u tadanju Palestinu da bi nadgledali privremeno primirje postignuto te godine.
Potom je Organizacija za nadgledanje primirja" dobila mandat da nadgleda izvr-
enje sporazuma o primirju iz 1949. te mnogo kasnije i sporazum o prekidu vatre
iz lipnja 1967.
768 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
iroka podruja pa su time Srbi bili izgubili vojnu nadmo. Sporazum o primirju,
prvi koji je srpska strana potovala, bio je sklopljen 12. listopada 1995.
Prije toga, u oujku 1995. mirovne operacije UN-a na itavom tome podruju
bile su reorganizirane. UNPROFOR je do svoga ukinua koncem te godine ostao
samo u Bosni i Hercegovini. Na podruju Hrvatske ustanovljen je UNCRO {UN
Confidence Restomtion Operation) koji je djelovao u Podunavlju. U Makedoniji je
ustanovljena mala vojna promatraka misija pod nazivom UNPREDEP {UN Preven-
tive Deployment Force), koja tamo i danas uspjeno djeluje.
Kao rezultat Davtonskoga mirovnog sporazuma parafiranog 25. studenoga 1995,
u Bosni i Hercegovini je po ovlasti rezolucije Vijea sigurnosti 1031UNPROFOR bio
zamijenjen multinacionalnim oruanim snagama pod nazivom IFOR, koji vie nije
mirovna misija UN-a. Ali su tamo ustanovljene policijske snage UN-a {UN Inter-
national Police Task Force) sa zadaom da obuavaju lokalnu policiju i pomau joj.
Glavni uzrok neuspjeha te mirovne operacije UN-a u Bosni i Hercegovini i u
Hrvatskoj bio je to su se u situaciji agresije i okupacije podruja nadmono nao-
ruanim srpskim snagama, i u uvjetima embarga na oruje, trebale uputiti oruane
snage UN-a s mandatom iz glave VII. Povelje, kakav su imale u suzbijanju irake
agresije na Kuvajt.
UNPROFOR se iz privremene promatrake misije pretvorio u mirovnu misiju,
ali nikada s dovoljnim mandatom. Praktino on nikada nije imao ovlast upotrijebiti
oruanu silu izvan samoobrane. Silna flota lanica NATO-a na Jadranu blokirala je
crnogorsku obalu, ali je nafta pred njezinim nosom ulazila u SRJ kopnenim putem
preko Albanije. A da je u jesen 1991. bio pred Dubrovnik upuen samo jedan nosa
aviona, sama bi njegova prisutnost vjerojatno sprijeila opkoljavanje toga grada,
pad Vukovara i tragediju u Bosni i Hercegovini. Borbeni su avioni iz baza u Italiji
stalno nadlijetali prostor Bosne i Hercegovine i okupirana podruja Hrvatske, ali do
kolovoza i rujna 1995. nisu bili ni od kakve pomoi. Moda ni odluujui zrani udar
na srpska postrojenja ne bi uslijedio da nisu dola u opasnost preostala zatiena
podruja i potpuni fijasko NATO-a. Mandat UNPROFOR-a stalno je bio proirivan
kao posljedica traumatskih dogaaja, u kojima glavni tajnik UN-a i neki stalni la-
novi Vijea sigurnosti nisu htjeli prepoznati stvarnoga agresora.26
7. Oruane akcije bez odobrenja Vijea sigurnosti ili Ope skuptine. Kako
smo vidjeli, bilo je vie sluajeva upotrebe oruane sile radi suzbijanja zloina i ne-
reda u pojedinim dravama za koje su regionalne organizacije dobivale naknadno
odobrenje Vijea sigurnosti. Ali u literaturi se najvie raspravlja o dvjema krupnim
oruanim akcijama uza sudjelovanje nekih od stalnih lanica, koje Vijee sigurnosti
nije ni prethodno ni naknadno odobrilo.
26
O situaciji na Kosovu gdje su oruane snage otpora organizirane tek nakon to su Davtonski
sporazumi ignorirali masovna krenja ljudskih prava, vidi ukratko nau raspravu - Intervencija
NATO snaga protiv Savezne Republike Jugoslavije: Pravna analiza", Politika misao, 1999, br. 4,
Zagreb, str. 79-99, napose str. 94-96.
85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVELJI 1 MIROVNE OPERACIJE 773
17
Raiil VINUESA zakljuuje: Veto moe sprijeiti odluku Vijea sigurnosti da odobri neku
akciju kako to zahtijeva lanak 53(1). Povelje. Ali veto moe takoer sprijeiti odluku Vijes
sigurnosti da osudi krenje lanka 53(1). temeljeno na nedostatku njegove ovlasti."
775
Bibliografija
A. GARCIA-ROBLES: L'interdiction des armes nucleaires en Amerique latine" RCADI1971,
tome 133, pp. 43-134; Radovan VUKADINOVIC: Zone bez nuklearnog oruja, Zagreb, 1979,242
str.; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits armes, Pari 1983, pp. 537-571; Milan AHOVI:
Upotreba nuklearne energije i meunarodno pravo, Beograd, 1982,196 stranica; Nguven QUOC
DINH: Droit International public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain Pellet, 8e edition,
Pari 2009, pp. 1130-1145.
Cfi, Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits armes, Pari, 1983, p. 537.
776 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
postajao lanom saveznike koalicije protiv nekoga novog neprijatelja, koga se na-
oruavalo iz vlastite sigurnosti. Ovo posljednje bilo je sudbina propisa o smanjenju
naoruanja Italije, Madarske, Rumunjske i Bugarske iz Mirovnih ugovora iz 1947.
Ocjena razine naoruanja postala je u dananje doba sloeno pitanje. Ta se razina
vie ne moe mjeriti jedino statistikim podacima o kvantiteti, tj. o broju topova,
tenkova, zrakoplova, raketa i drugih vrsta oruja. Od koliine vaniji je stupanj
preciznosti pogodaka i mogunost zavaravanja elektronikoga otkrivanja. Stoga se
naroito do raspada Sovjetskoga Saveza pregovaralo i o jamstvima glede usporavanja
ritma tehnolokoga napretka. To je vanije od smanjenja postojeega oruja, koje
ve sutra moe zastarjeti.
Nakon to je Indija izvrila seriju podzemnih nuklearnih eksplozija 11. i 13. svib-
nja 1998, a Pakistan ju je u tome slijedio 28. i 30. istoga mjeseca, Vijee sigurnosti
UN-a rezolucijom 1172 (1998), osudilo je te pokuse i pozvalo je te i druge drave koje
to jo nisu uinile, da postanu strankama Ugovora o neirenju nuklearnog oruja.
Ono je takoer utvrdilo da Indija i Pakistan ne mogu imati poloaj nuklearnih drava
prema tome Ugovoru.
30
Vidi u Prvoslav DAVINI: Meunarodnopravni znaaj Konvencije o regulisanju biolokih
sredstava ratovanja" JRMP 197S, br. 3, str. 263-275.
780 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
" Hrvatska ju je ratificirala. Vidi tekst Narodne novine - dodatak Meunarodni ugovori
br. 7/1998, str. 168-179.
86. KONTROLA NAORUANJA I RAZORUANJE 781
32
Vidi u Radovan VUKADINOVI: Zone bez nuklearnog oruja, Zagreb, 1979, 242 str.; Olga
UKOV1G Nenuklearne zone", JRMP 1987, br. 1-2, str. 133-152.
782 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
Godine 2002. u Moskvi je bio potpisan ugovor SORT koji je trebao istei koncem
2012. Nakon zastoja u uzajamnim odnosima u doba administracije Georgea Busha
ml., u Pragu je 8. travnja 2010. sveano potpisan novi ugovor START. U roku od
sedam godina od stupanja na snagu on bi trebao na obje strane ograniiti pod uza-
jamnom kontrolom broj postavljenih nuklearnih glava na 1 550, to je 30% manje u
odnosu na Moskovski ugovor iz 2002. On e ograniiti broj lansirnih rampi na 800
kao i broj tekih bombardera koji mogu nositi nuklearno oruje. Taj je Ugovor vaan
za daljnje uzajamno povjerenje izmeu tih dviju zemalja.
6. Ope obiajno pravo u smanjivanju naoruanja i razoruanja. Veina
spomenutih sporazuma i konvencija ima golem broj stranaka, a i broj drava
stranaka onih nedavno sklopljenih brzo se uveava.
Sloeno je pitanje jesu li propisi iz tih konvencija mogli stvoriti pravila ope-
ga obiajnog meunarodnog prava koja bi po toj osnovi obvezivala i drave koje
im nisu stranke. Ako je taj proces mogu, ogranienja i zabrane iz tih konvencija
inili bi pravila jus cogens (v. supra, 2, pod 2, 22 pod I(a), te 24 pod (v)).
Protiv takvoga razvoja ilo bi to to tu nije rije o kodifikacijskim konvencija-
ma. Njihovi tekstovi izriito predviaju pravne obveze samo za njihove stranke,
a gotovo sve te konvencije predviaju i njihov jednostran otkaz pod odreenim
uvjetima (v. supra, 23 pod (ii)).
Ipak, injenica da su gotovo sve te konvencije sklopljene na neodreeno
vrijeme i da se golema veina drava u svijetu (ili u nekoj regiji) njima obve-
zala, ila bi u prilog transformaciji ogranienja i zabrana propisanih u njima u
imperativne norme opega meunarodnog prava. Na dravu koja nije stranka
neke od tih konvencija pao bi teak teret dokazivanja da je one ne obvezuju ni
po obiajnoj osnovi.
S toga stanovita moe se smatrati da je zabrana biolokog i kemijskoga
oruja u neprijateljstvima ve postala jus cogens. Glede zabrane protupjeakih
mina takav bi razvoj bio mogu ako bi Sjedinjene Amerike Drave i neke druge
vane vojne sile postale strankama Konvencije iz 1997.
Uz to se moe smatrati da su pravila o demilitarizaciji Antarktika i svemira,
te o denuklearizaciji morskoga dna i podzemlja, kao i Latinske Amerike, takoer
dio opega meunarodnog prava.
Napokon, u predsjednikim izjavama Vijea sigurnosti UN-a od 14. i 29. svib-
nja 1998, istaknuto je da su nuklearni pokusi Indije i Pakistana suprotni defacto
moratoriju o pokusima s nuklearnim orujem i s drugim nuklearnim eksplozivnim
napravama, kao i s globalnim naporima za nuklearnim neirenjem i nuklearnim
razoruanjem.
784 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
Bibliografija
J. C. VENEZIA: La notion de represailies en droit international public" Revue generale de droi:
intemationalpublic, 1960, pp. 465-498; Frits KALSHOVEN: Belligerent Reprisals, Leyden 1971.
389 p.; R.W. TUCKER: Reprisals and Self Defence" AJIL 1972, pp. 581-596; S. E. NAHLIK: Le
probleme des represailies a la lumiere des travauic de la confrence diplomatique sur le dron
humanitaire", Revue generale de droit international public 1978, pp. 130-169; V. D. DEGAN:
Represalije u meunarodnom pravu", Zbornik Pravnog fakulteta u Mostaru 1980-1981, str. 151-
182; Ch. LEBEN: Les contre-mesures inter-etatiques et les reactions a l'illicite dans la societe
internationale" Annuaire francais de droit international, 1982, pp. 9-77; E. ZOLLER: Peace-
time Unilateral liemedies: An Analysis of Countermeasures, Dobbs Ferry 1984, 196 p.; L. A,
SICILIANOS: Les reactions decentralisees a l'illicite - des contre-mesures a la legitime defena
Pari, 1990, 532 p.; Laurence BO1SSON DE CHAZOURNES: Les contre-mesures dans les relatiom
internationales economiques Pari, 1992,246 p.; D. ALLAND: fusticeprivee et ordre international
Paris, 1994, 503 p.
33
Usp. OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, vol. II, Seventh Edition, London,
1952, p. 138; Charles FENWICK: International Law, Third Edition, New York, 1948, p. 532.
34
Usp. Nicolas PETRASCU: Les mesures de la contrainte internationale, Pari, 1927, p. 106.
35
Rimsko je pravo u razdoblju svoje pune razvijenosti od poetka Carstva praktiki zabranjivalo
87. SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE 785
svaki oblik samopomoi osim nune samoobrane. Po Justinijanovu pravu samovlasno ostvari-
vanje vlastitoga prava iznimno je bilo doputeno jedino u siuaju odugovlaenja, ako bi zbog
toga proizila nenadoknadiva teta. Usp. EISNER-HORVAT: Rimsko pravo, Zagreb, 1948, str.
541-542.
36
Usp. Evelvn Spever COLBERT: Retaliation in International Law, New York, 1948, pp. 3-4.
37
J.-C. Venezia imao je pravo kad je naveo da su se u razdoblju prije 19. stoljea javne, tj. dravne
represalije bile u biti asimilirale u rat. Usp. Jean-Claude VENEZIA: ,,La notion de represailles en
droit international public" Revue generale de droit International public (RGDIP), No. 3, 1960, p.
467.
38
Usp. Charles DE VISSCHER: Theories et realites en droit international public, deuxieme edi-
tion, Pari, 1955, p. 360.
39
IbicL,p.361.
786 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
U tomu smislu nisu mjere samopomoi kolektivne akcije koje poduzima nad-
lena meunarodna organizacija protiv prekritelja meunarodnoga pravnog i po-
litikog poretka. Rije je o mjerama koje moe poduzeti Vijee sigurnosti temeljem
glave VII. Povelje UN-a, ili poslije njegova odobrenja neka druga meunarodna
organizacija (v. supra, 85, pod 2}. Tu je zapravo rije o organiziranoj {iako nesavr-
enoj) akciji meunarodne zajednice, a ne o jednostranoj akciji povrijeene drave.
Pod mjerama samopomoi mogu se uzeti: (i) neke jednostrane mjere u od-
govoru na krenje vlastitih prava koje proizlaze iz opih naela prava, (ii) do-
putena (legitimna) samoobrana, (iii) retorzija i (iv) represalije (protumjere).
0 doputenoj samoobrani {pod (ii)) i strogim ogranienjima koja u njezinu
vrenju nameu ope meunarodno pravo i Povelja UN-a ve je bilo rijeci (31
pod(i)).
(i) Temeljem nekih opih naela prava, povrijeena drava moe poduzimati
neke mjere samopomoi kao odgovor na krenje svojih prava. Ali primjena
tih naela ne moe sama za sebe ispraviti itavu tetu, nego tek moe pruiti
pravnu osnovu za poduzimanje represalija (vidi dalje). O takvim mjerama ve
je bilo govora.
Primjenom naela inadimplendi non est adimplendum stranka nekoga ugovora
imala bi pravo jednostrano suspendirati primjenu, pa i okonati ugovor kao poslje-
dicu toga to ga ne primjenjuje njegova druga stranka. Ali Beka konvencija o pravu
ugovora iz 1969. priznaje svojim strankama tek pravo da se na bitnu povredu pozovu
kao na uzrok suspenzije ili prestanka ugovora. Pri tome se one moraju podvrgnuti
propisima postupka koje ta Konvencija predvia.
Ali pribjegavanje samo tome naelu ne moe ispraviti protupravne posljedice
nepotovanja ugovora. Povrijeena drava mora pribjei i protumjerama, tj. dopu-
tenim represalijama ako odgovorna drava ne okona svoje protupravno ponaanje
1 ne ispravi (reparira) nastalu tetu. Uz to, oteena stranka moe pokatkad jedino
tim protumjerama (represalijama) natjerati drugu stranku da produlji s izvravanjem
svojih ugovornih obveza (v. supra, 22, i 25), dok bi jednostrano otkazivanje toga
ugovora s njezine strane upravo ilo u korist njegova prekritelja.
Na iri nain u svome Nacrtu pravila o odgovornosti drava, Komisija za meu-
narodno pravo potvrdila je i razradila ope naelo prava koje nalae dunost svakoga
subjekta da ispravi tetu prouzroenu meunarodnim protupravnim djelom. Ako
drava prekriteljica to odbije, taj Nacrt pravila priznaje i razrauje pravo povrije-
ene drave na protumjere, tj. na represalije (v. supra, 44, pod 7 (c)).
U nastavku emo u pojedinostima objasniti retorziju i represalije.
3. Retorzija je uzvraanje na pravno doputeno, ali tetno i neljubazno po-
naanje neke drave protumjerama iste ili sline naravi da bi se iznudila promje-
na njezina stava. Retorzija se moe definirati i kao pretjerano kruto koritenje
vlastitim pravima kao protumjera na jednako ili slino ponaanje druge drave.
87 SAMOPOMO: RETORZIJA 1 DOPUTENE REPRESALIJE 787
10
lanak 22. Nacrta pravila o odgovornosti drava Komisije za meunarodno pravo, koji se
odnosi na protumjere na meunarodno protupravno djelo", predvia sljedee: Protupravnost
djela neke drave koje nije u skladu s nekom njezinom meunarodnom obvezom prema drugoj
dravi iskljuena je ako je, i u mjeri u kojoj to djelo predstavlja protumjeru poduzetu protiv te
druge drave u skladu s II. poglavljem Treega dijela" tj. s lancima 49-54, o kojima e dalje biti
rijei.
87 SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE 789
ili onoga pravila meunarodnoga prava u odnosima izmeu dviju drava. Ona je
ograniena iskustvima humanosti i pravilima bonafide primjenljivima u odnosima
drave prema dravi. Ona e biti protupravna ako joj neki prethodni in, suprotan
meunarodnomu pravu, nije bio povod. Ona nastoji nametnuti dravi prekriteljici
dunost naknade tete, kako bi se izbjegle nove povrede."41
U konkretnomu sluaju arbitrani je tribunal ustanovio da prije pribjegavanja
represalijama Njemaka nije bila zatraila zadovoljtinu od portugalskih vlasti te da
se primjena sile moe opravdati jedino u uvjetima postojanja krajnje nude, to tu
nije bio sluaj. Osim toga, poduzete mjere u ime represalija moraju biti u odreenom
razmjeru prema poinjenomu djelu. ak ako se prihvati da meunarodno pravo ne
zahtijeva da represalije moraju priblino odgovarati prekraju, sigurno se moraju
smatrati ekscesivnima i stoga nedoputenima represalije iznad svake razmjere s i-
nom koji im je posluio za povod". Tribunal je zakljuio da je postojao oit nerazmjer
izmeu incidenta u Naulilaai i est akata represalija Njemake koji su uslijedili.42
U arbitranoj presudi Cysne izmeu istih stranaka, izreenoj 3. lipnja 1930. go-
dine, ti jednostrani ini drave definirani su na jo saetiji nain:
represalije, koje se sastoje u aktu koji je u naelu suprotan meunarodnom pra-
vu, mogu se opravdati samo ukoliko su iznuene drugim aktom takoer suprotnim
pravu. Represalije su doputene samo protiv drave koja ih je iznudila. Istina je da
se moe dogoditi da legitimne represalije koje se vre protiv drave prekriteljice
mogu pogoditi graane nedune drave. Ali e se tu raditi o posrednoj i neeljenoj
posljedici koju e povrijeena drava uvijek nastojati izbjei ili, koliko je mogue,
ograniiti."4^
Represalije se mogu podijeliti na one koje se poduzimaju u doba mira i na
one koje se poduzimaju u oruanim sukobima. Uvjeti za dopustivost jednih i
drugih u pojedinostima su poneto razliiti.
Neko su se u doba mira poduzimale brojne represalije koje su se sastojale
od upotrebe fizike {oruane) sile premda nisu dovodile do ratnoga stanja.
To je, meu ostalim, bila tzv. mirna blokada ratnim brodovljem obale drave du-
nika, bombardiranje njezine obale, privremena okupacija dijela njezina podruja i si.
Takve su represalije mogle vriti samo jake drave protiv slabih, jer bi u drukijemu
odnosu snaga mogle dovesti do ratnoga stanja.
Ostale se represalije sastoje u mjerama koje se ne sastoje u upotrebi oruane sile.
To su npr. bili: embargo, tj. prisilno zadravanje trgovakih brodova drave du-
nika u vlastitoj luci, suspenzija izvrenja nekoga ugovora, zabrana tranzita
putnika i robe preko vlastitoga podruja, zatvaranje vlastitih morskih i zranih luka
za bro-
41
Kurziv upotrijebljen u originalu presude koji je pisan na francuskomu jeziku. Usp. RIAA, vol.
II, p. 1026.
42
Ibid., pp. 1027-1028.
43
Cf, RIAA, vol. II, pp. 1056-1057. Kurziv u originalu.
790 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
44
Kako smo prije naglasili, danas je izraz represalije" rezerviran samo za mjere iste vrste po-
duzete izmeu zaraenih strana u nekom oruanom sukobu. Izraz protumjere" u ovome smislu
prvi je put upotrjebljen u arbitranoj presudi o zranoj transportnoj slubi od 22. prosinca 1963.
(Francuska/Sjedinjene Amerike Drave) i otad je u znanosti i praksi u openitoj upotrebi.
te
Uz to, ti su propisi iz Nacrta pravila iz 2001. godine uspjenije formulirani od onih prethodnih
iz 1996. U ovome izlaganju napose smo se posluili komentarom tih pravila - James CRAW-
FORD: The International Law Commissioris Articles on State Responsibility, Cambridge Univ.
Press, 2002, pp. 281-305.
1(3
Kako je prije navedeno (supra, 45), drugi dio toga Nacrta pravila propisuje sadraj meuna-
rodne odgovornosti drave glede pravnih posljedica njezina meunarodno protupravnoga djela,
87 SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE 791
Tu zabranu i danas kre neke od najjaih sila svijeta. Tu je, meu ostalim, spadala
invazija oruanih snaga Britanije, Francuske i Izraela u Zoni Sueskoga kanala 1956,
kao odgovor na egipatsku nacionalizaciju Drutva Sueskoga kanala. To je, nadalje,
bio zrani napad Sjedinjenih Amerikih Drava na podruje Libije u travnju 1986,
kao odgovor na teroristiki napad na amerike vojnike u jednoj diskoteci u Berlinu.
Slino tomu, Sjedinjene Amerike Drave su 1998. raketama razorile neke ciljeve u
Afganistanu i Sudanu kao odgovor na teroristike napade na amerike ambasade u
Nairobiju (Kenija) i u Dar es Salamu (Tanzanija).
(b) Nadalje se pod (b) potvruje dunost drave koja poduzima protumje
re ,,a potuje nepovredivost diplomatskih ili konzularnih agenata, prostorija,
arhiva i dokumenata."
To ogranienje oito ima na umu sluaj kada su studenti u Iranu zauzeli zgradu
ambasade i konzulata Sjedinjenih Amerikih Drava i zarobili sve osoblje kao taoce
1979. i 1980. godine (v. supra, 40). Ipak je u dugoj diplomatskoj povijesti svijeta taj
incident bio sasvim neuobiajen. U kontekstu toga sluaja ti akti, s kojima se bila
solidarizirala iranska vlada, zabranjeni su ak da su bili poduzeti kao protumjera
protiv navodno gruboga upletanja Sjedinjenih Amerikih Drava u iranske poslove.
Zabranjeno je i uzvraati na te ine istim takvim mjerama.
Ali drava rtva tih mjera moe prekinuti diplomatske odnose s prekriteljem
(to predstavlja mjeru retorzije), ona moe taj spor iznijeti pred Vijee sigurnosti
794 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
UN-a (to je njezino legitimno pravo prema Povelji), a moe poduzeti i mjere zamr-
zavanja imovine drave prekriteljice, pa i one njezinih graana u svojim bankama.
Sve su te mjere Sjedinjene Amerike Drave bile i poduzele, ali se samo na one
posljednje odnose propisi o legitimnim protumjerama.
(iii) Proporcionalnost protumjera. U kratkom lanku 51. glede proporcional-
nosti potvruje se dalekoseno ogranienje: Protumjere moraju biti razmjerne
s nanesenom tetom, uzimajui u obzir ozbiljnost meunarodno protupravnoga
djela i prava u pitanju."
Taj uvjet potvren je i razraen u prijanjoj meunarodnoj arbitranoj i
sudskoj praksi. Ekscesivna reakcija na krenje neijega prava, poput one u gore
opisanom sluaju Naulilaa, prestaje biti legitimna protumjera i ona moe sama
angairati meunarodnu odgovornost drave koja je poduzima.
4
' Ali se u meunarodnoj praksi o takvim sporovima mogu prethodno voditi dugotrajni prego-
vori. U takvim sluajevima moe se smatrati da je taj zahtjev ve ispunjen.
87 SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE 795
IS
Naprotiv, smatramo da je kolektivna oruana akcija NATO-a poduzeta protiv SRJ 1999, u
uvjetima masovnog etnikoga ienja albanskoga stanovnitva na Kosovu, bila kao humanitar-
na intervencija pravno opravdana, s obzirom na to da u Vijeu sigurnosti UN-a nije bilo jedno-
glasnosti njegovih stalnih lanica da se ona prethodno odobri. Ali, tu nije bila rije o protumje-
rama nego o pribjegavanju oruanoj sili.
87 SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE 797
49
Cf, Charles G. FENWICK: International Law, Third Edition, New York, 1948, pp. 580-581.
Vidi neke primjere represalija u pomorskomu ratovanju, infra, 96, pod 4.
798 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira
50
Cf., OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, vol. II, Seventh Edition, London,
1952, pp. 562-563.
87 SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE 799
mjerama koje su zabranjene kao represalije, ili su okvalificirane kao teka krenja
enevskih konvencija ili Prvog protokola. Stoga se na zloine prema meunarodno-
me pravu nikada ne smije uzvraati meunarodnim zloinima.
4. Po svojim posljedicama poduzete mjere represalija moraju biti proporcional-
ne, tj. u razmjeru s nedoputenim djelima koja su im bila povodom. One, dakle, ne
smiju biti ekscesivne naravi.
Represalije su i u oruanim sukobima po svojoj naravi privremene mjere. Njiho-
vo se vrenje mora prekinuti im suprotna strana obustavi svoje nedoputeno po-
naanje. ak i u doba oruanih sukoba, cilj represalija ne smije biti postizanje vojne
prednosti za stranu koja im pribjegne.
Pravo da naredi ili odobri represalije pripada vrhovnom zapovjedniku oruanih
snaga odnosne zaraene strane, nakon to paljivo procijeni sve okolnosti. Zapo-
vjednici niih, njemu podreenih postrojbi mogu narediti represalije samo u sluaje-
vima krajnje nude, kada bi njihovo odgaanje zbog traenja odobrenja prouzroilo
unitenje dotine vojne jedinice ili gubljenje pozicije odlune za ratovanje.
VI. DIO PRAVO
ORUANIH SUKOBA
Bibliografija
OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, Vol. II: Disputes, War and Neutralitv,
Seventh Edition, London, 1952, pp. 201-879; Georg SCHWAR2ENBERGER: International Law as
Applied by International Courts and Tribunals, Volume II: The Law of Armed Conflicts, London,
1968, 881 pages; Charles ROUSSEAU: U droit des conflits armes, Pari, 1983, pp. 1-513; Frits
KALSHOVEN: Constraints on the WagingofWar, Geneva, 1987,175 pages; Ingrid DETTER DE
LUPI: The Law ofWar, Cambridge, 1987, 411 p.; Mohammed BEDJAOUI (Ed.): International
Law: Achievements and Prospects, Pari, 1991, pp. 765-809: S. K. KAPOOR: International Law,
Eleventh Edition, AIlahabad, 1996, (India), pp. 631-711; E. DAVID: Principes de droit des conflits
armes, troisieme ed., Bruxelles, 2002, 792 p.
A. OPENITE ZNAAJKE
Bibliografija
Vladimir DEDIJER: On Militarj Conventions, Lund 1961, 138 pages; S. E. NAHLIK: Droit dit
'de Geneve' ou droit dit 'de La Have': unite ou dualite?" Annuairefrancais de droit International
public, 1978, pp. 9-27; V. . DEGAN: Odnos protokola prema enevskim konvencijama od 1949,
prema Hakom pravilniku i obiajnom pravu" Savetovanje o aktuelnimpitanjima meunarodnog
humanitarnog prava, Beograd, 1979, str. 172-182; Obiajno meunarodno ratno pravo"
Zakonitost 1991, br. 11-12, str. 1264-1285; Konstantin OBRADOVI: Koje pravo danas vai
na bojnom polju" ZPFZ 1985, br.5-6, str. 673-682; Theodor MERON: The Continuing Role of
Custom in the Eormation of International Humanitarian Law", AJIL 1996, No. 2, pp. 238-249;
The Martens Clause, Principles of Humanitv, and Dictates of Public Conscience", AJIL 2000,
No. 1, pp. 78-89; Jovica PATRNOGI: Customarv international humanitarian law" JRMP1996,
No. 1-2, pp. 295-304. Jean S. PICTET (Ed.): Commentary ofthe Geneva Conventions ofl2 August
1949, I to IV (International Committee of the Red Cross), Geneva, 1952; Jean PICTET (Ed.):
Commentary of the Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Conventions of 12 August
1949 (International Committee ofthe Red Cross), Geneva, 1987, 1625 pages; Vesna KAZAZI:
Meunarodno humanitarno pravo pred novim izazovima" Revija za pravo i ekonomiju, 2006,
Mostar; Meunarodno humanitarno pravo: difuzija i primjena, Mostar, 2008, 363 str.
802 Pravo oruanih sukoba
Otad napori u kodifikaciji pravila ratnoga prava nisu nikada sasvim prestali.
Najvie se uinilo na dvjema hakim mirovnim konferencijama 1899. i 1907.
etvrta Haka konvencija iz 1907. i njezin Haki pravilnik o ratovanju na kopnu
najvanija je od onih iji se propisi i danas primjenjuju.2 Trea Haka konferen-
cija trebala se odrati 1915, ali ju je sprijeio Prvi svjetski rat.
Vidi vie detalja u Arthur NUSSBAUM: A Concise History ofthe Law ofNations, New York,
1950, pp. 25ff, 35ff, 106ff, etc.
2
Ostala starija ugovorna pravila navodit emo u odgovarajuim odjeljcima, kako slijede. Goto-
vo svi ti ugovori zakljuno s 1980. objavljeni su u prijevodu na hrvatski jezik u asopisu Zakoni-
tost, 1992, br. 1-2, str. 19-363.
88. IZVORI RATNOGA 1 HUMANITARNOGA PRAVA 803
Razdoblje izmeu dva svjetska rata nije bilo toliko plodno kao ono prethod-
no. Najvaniji je ostao enevski protokol od 17. lipnja 1925. o zabrani upotrebe
zaguljivih, otrovnih ili slinih plinova i bakteriolokih sredstava u ratu.
Nakon Drugoga svjetskog rata velesile su u jednomu razdoblju uspjele sprije-
iti kodifikaciju pravila ratnoga prava u uem smislu, a napose onu o zabrani ili
ogranienju upotrebe novih vrsta oruja. Ali se zato iscrpno kodificiralo tzv. me-
unarodno humanitarno pravo na temelju iskustava iz Drugoga svjetskog rata.
Dana 12. kolovoza 1949. u enevi su usvojene i potpisane etiri konvencije
iz tog podruja, i to:
1. (prva) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u orua
nim snagama u ratu,
2. (druga) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodo-
lomaca oruanih snaga na moru,
3. (trea) Konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima te
4. (etvrta) Konvencija o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata.
Dana 8. lipnja 1977. usvojena su i dva dopunska protokola na etiri gornje
enevske konvencije, ovaj put na temelju iskustava iz Vijetnamskoga rata i oslo-
bodilakih ratova protiv kolonijalne dominacije. To su:
Protokol 1, o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba,
Protokol II, o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba.
Od ostalih slinih poslijeratnih konvencija veoma je vana Konvencija za zatitu
kulturnih dobara u sluaju oruanoga sukoba s Pravilnikom o izvrenju, potpisana
u Haagu 14. svibnja 1954. te istoimeni Protokol.
Od sedamdesetih godina 20. stoljea sklapaju se i konvencije koje zabranju -
ju proizvodnju ili upotrebu nekih vrsta oruja. Ve smo bili spomenuli zabranu
proizvodnje i upotrebe, dunost unitenja postojeih zaliha biolokog i kemijskoga
oruja te protupjeakih (antipersonalnih) mina (supra, 86, pod 2).
Tu jo valja spomenuti Konvenciju iz 1980. o zabrani ili ograniavanju upotrebe
odreenih vrsta klasinoga oruja za koje se moe smatrati da ima prekomjerne
traumatske uinke ili da djeluje bez razlike glede ciljeva. Uz nju je sklopljeno vie
protokola: Protokol o fragmentima oruja koji se ne mogu otkriti (Protokol I), Pro-
tokol o zabrani ili ograniavanju upotrebe mina, mina iznenaenja ili drugih sred-
stava, izmijenjen 1996 (Protokol II), Protokol o zabrani ili ograniavanju upotrebe
zapaljivoga oruja (Protokol III), Protokol o zabrani zasljepljujuega laserskog oruja
(Protokol IV),3 te Protokol o eksplozivnim ostacima rata (Protokol V).4
3
Tekstovi izmijenjenoga Protokola II. i Protokola IV. objavljeni su u 1LM1996, No. 5, pp. 1206-
1218. Sve prije navedene konvencije i protokoli objavljeni su u hrvatskom prijevodu u asopisu
Zakonitost, 1992, br. 1-2.
1
Usvojen 28. studenoga 2003. V. tekst - Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori,
804 Pravo oruanih sukoba
br. 11/ 2004, pod 106. Stranke toga Protokola obvezale su se na ienje, uklanjanje ili unitava-
nje neeksplodiranih ili naputenih konvencionalnih eksplozivnih ubojnih sredstava, na prijenos
podataka o njima i na druge obliku uzajamne suradnje i pomoi.
3
Cf, Charles ROUSSEAU: Droit International public, Tome premier, Pari, 1971, p. 345.
fi
Nazvana po svome predlagau, ruskom profesoru, piscu i dravniku Fjodoru Fjodoroviu de
Martensu (1845-1909). Njega ne treba mijeati s njemakim znanstvenikom Georgom Friedri-
ehom von Martensom (1756-1821), osnivaem glasovite zbirke meunarodnih ugovora Recueil
general de traites.
88. IZVORI RATNOGA I HUMANITARNOGA PRAVA 805
,,U oekivanju da e biti mogue propisati potpuniji kodeks zakona rata, Visoke
stranke ugovornice smatraju prikladnim utvrditi da u sluajevima koji nisu obuhva-
eni odredbama koje su usvojile, stanovnitvo i ratnici ostaju pod zatitom i pod
vladavinom naela meunarodnoga prava koja proizlaze iz obiaja ustanovljenih
meu civiliziranim narodima, iz zakona ovjenosti i zahtjeva javne svijesti."
Ta klauzula zapravo predvia odreenu hijerarhiju u primjeni pravnih pra-
vila o ratovanju, kako nikada ne bi bilo pravnih praznina: (i) najprije se primje-
njuju pisane odredbe uglavljene u toj i u drugim konvencijama, (ii) U nedostatku
takvih izriitih pisanih propisa, moraju se primijeniti naela meunarodnoga
prava kakva proizlaze iz obiaja ustanovljenih meu civiliziranim narodima".
Rije je najvjerojatnije o pozitivnim pravilima opega obiajnog, ali nepisanoga
meunarodnog prava, (iii) Ako ni takvih pravila nema, strane u sukobu ne smiju
se ni tada ponaati samovoljno, pod izlikom da se smatra doputenim sve to
izriitim ugovornim ili drugim propisima pozitivnoga meunarodnoga prava
nije zabranjeno. One moraju primjenjivati naela meunarodnoga prava" ka-
kva proizlaze iz zakona ovjenosti i zahtjeva javne svijesti". I kakvo god moe
biti njihovo porijeklo, valja sumnjati u to da je u ovom zadnjemu sluaju rije o
pravilima pozitivnoga prava koja bi nuno morale prihvatiti sve zaraene strane,
kako to zahtijeva pozitivistike) uenje.
Martensova klauzula predvia u svojoj cjelini i dinamini element u razvo-
ju meunarodnoga prava, s obzirom na nove naine ratovanja, nova sredstva
razaranja i nova oruja (npr. kemijsko, bioloko i nuklearno oruje). Zaraene
strane ni u tim se uvjetima ne smiju ponaati neodgovorno. Zakoni ovjenosti
i zahtjevi javne svijesti ograniujui su faktor u svim vrstama oruanih sukoba
i u svakom vremenu jer bi se u suprotnomu ovjeanstvo vratilo natrag u bar-
barska vremena.7
Humanizacija ratovanja znai uklanjanje nepotrebnih okrutnosti i sprjea-
vanje najstranijih oblika ratovanja. Nastoje se sprijeiti mjere represalija protiv
tzv. zatienih osoba, kako ne bi stradali neduni borci zbog protupravnih djela
njihovih zapovjednika, politikih voa te ratnih zloinaca iz njihovih redova.
Civile i njihovu imovinu valja zatititi od svake pogibije, ranjavanja i ratnih
razaranja, kad god se aktivno ne ukljuuju u ratnim operacijama.
' Martensova klauzula unesena je i u propise o otkazivanju, u svakoj od etiriju enevskih kon-
vencija iz 1949. (lanak 63(4). prve Konvencije; lanak 62(4). druge Konvencije; lanak 142(4).
Konvencije o ratnim zarobljenicima; i lanak 158(4). Konvencije o graanskim osobama. Napo-
kon, ona je u cjelini inkorporirana u lanak 1(2). Prvoga dopunskog protokola iz 1977. na gornje
Konvencije. Vidi u Commentary on the Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Con-
ventions of 12 August 1949, Geneva, 1987, pp. 38-39. Vidi takoer u Vladimir IBLER: Rjenik
meunarodnog javnog prava, drugo izdanje, Zagreb, 1987, str. 150-151.
806 Pravo oruanih sukoba
I tako je Haki pravilnik iz 1907, u lanku 22, propisao da zaraene strane ne-
maju neogranieno pravo u izboru sredstava za nanoenje gubitaka neprijatelju.
Ali ni ta humanizacija propisivanjem pravnih pravila ne moe ii preko neke
mjere. Potpuna humanizacija znaila bi dokidanje rata. Stoga je mjera huma-
nizacije ograniena svrhom rata koja trai upotrebu svih sredstava pogodnih
za satiranje neprijateljske otporne snage. I zato ratno pravo po pravilu namee
samo takva ogranienja koja ne smetaju postizanju vrhunskih ratnih ciljeva,
ukljuujui konanu pobjedu nad neprijateljem.8 U tome smislu uvod u etvrtu
haku konvenciju iz 1907. navodi da ratno pravo nastoji ublaiti nevolje rata
koliko to doputaju vojne potrebe". Ali, kako je naglasio Juraj Andrassv: ,,S voj-
nog gledita ogranienja ratnog prava su vrlo mala"9
Ipak i ogranienja koja zaraenoj strani bitno ne smetaju u postizanju vrhunskih
ratnih ciljeva grubo se kre, naroito u tzv. nemeunarodnim oruanim sukobima.
Primjer za to bila su razaranja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini civilnih ciljeva,
napose crkava i damija, kulturnih spomenika, bolnica, kola i stambenih naselja,
kojima je jedina svrha bila unitavanje. Primjer za to su i stravini masakri nedunih
civila starije dobi, kojima je svrha bila izazivanje masovnoga egzodusa svih ostalih,
tj. etniko ienje" kako bi se na prazan prostor naselilo stanovnitvo vlastite na-
cionalnosti i vjere. Primjer za to bile su i nebrojene pljake i unitavanje privatne i
dravne imovine. Primjer je za to, nadalje, upotreba zabranjenih streljiva i oruja
koja nanose nepotrebne patnje borcima i civilnom stanovnitvu, a takoer nisu
opravdana nikakvom vojnom potrebom.
4. Ope obiajno pravo primjenjivo na oruane sukobe. Odnos gore spo-
menutih ugovornih propisa i opih obiajnih pravnih pravila, koja obvezuju
sve strane u svim vrstama oruanih sukoba, ima nekih posebnosti u odnosu na
pravila opega obiajnoga prava koja se primjenjuju u doba mira.
(a) Danas je openito uvjerenje da materijalna pravila iz mnogih konvencija
iz te oblasti sklopljenih prije Drugoga svjetskog rata, naroito onih o kopneno-
mu ratovanju koja potom nisu revidirana novim ugovornim propisima, obvezuju
sve drave svijeta po obiajnoj osnovi. Ti njihovi kasnije neizmijenjeni propisi
ine cjelinu sa enevskim konvencijama iz 1949. i Dopunskim protokolima iz
1977. te s drugim kasnijim ugovorima iz ratnog i humanitarnoga prava.
Naime nove drave nastale nakon Drugoga svjetskoga rata (kojih je danas ve-
ina), po pravilu nisu pristupale tim starijim konvencijama. Tek su neke od njih
8
Mile DESPOT: Vojna potreba u ratnom pravu", JRMP1979, br. 1-3, str. 47-55.
' Cf., Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 561. Ipak, ni taj
zakljuak ne treba uzeti apsolutno tonim. Npr. muenje ratnih zarobljenika da bi se od njih
iznudile obavijesti moe biti od golema znaenja za postizanje ratnih ciljeva, ali je bilo i ostalo
ratni zloin.
88. IZVORI RATNOGA I HUMANITARNOGA PRAVA 807
10
Stranke Konvencija iz 1949. praktino su sve drave svijeta. Danas ih je ukupno 194. Od njih
169 drava stranke su Protokola I. te 165 stranke Protokola TI. Ali je samo 70 stranaka Protokola
1. dalo izjavu prema njegovu lanku 90. o prihvaanju nadlenosti Meunarodne komisije za
utvrivanje injeninoga stanja, koju taj propis predvia.
1
Ipak, s obzirom na to da Protokolu I. iz 1977. jo nisu pristupile neke vane zemlje poput
Sjedinjenih Amerikih Drava, Izraela, Indije, Pakistana i nekih arapskih zemalja i da se on nije
primjenjivao u Ratu u Zaljevu (1990-1991), drave koje nisu postale njegovim strankama moda
bi jo mogle dokazati da ih propisi iz njega ne obvezuju ni po obiajnoj osnovi. Ali se moe oe
kivati da e i ta prepreka biti uklonjena.
12
Prema dananjemu pravu, u zatiene osobe spadaju ponajprije onesposobljeni pripadnici
oruanih snaga (ranjenici, bolesnici, brodolomci, padobranci u zraku), ratni zarobljenici te sve
civilno puanstvo dok god ne sudjeluje u neprijateljstvima. U te osobe spadaju jo i medicinsko
osoblje, vojni kapelani, novinari, pripadnici civilne zatite, pripadnici Meunarodnoga komiteta
Crvenoga kria ili nacionalnog Crvenoga kria ili Crvenoga polumjeseca te Crvenoga kristala.
808 Pravo oruanih sukoba
Bibliografija
Boko JAKOVLJEVI: Antikolonijalni ratovi posle drugog svetskog rata i meunarodno pravo,
Beograd, 1967,343 str.; Charles ZORGBIBE-.Laguerre civile, Pari, 1975,128 p.; D. SCHINDLER:
The different types of armed conflicts according to the Geneva Conventions and Protocois,
RCADI1979, tome 161, pp. 121-163: Rosemary ABI-SAAB: Droithumanitaire etconflits internes,
Pari, 1986, 28 p.; Antonio CASSESE: ,,La guerre civile et le droit international" Revuegenerale de
droit Internationalpublic 1986, pp. 553-578; Ch. GRENW00D: The Concept of War in Modern
International Law" International and Comparative Law Quarterly 1987, pp. 283-306; Georges
ABI SAAB: Wars of National Liberation in the Geneva Conventions and Protocois" RCADI 1997,
tome 165, pp. 353-446.
C/, Charies ROUSSEAU: Le droit des conflits armes, Pari, 1983, pp. 2-3,17-19.
89. RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA 811
Ciceron je od toga poao korak dalje i istaknuo je da je rat koji se otpone bez
dovoljnoga razloga nepravedan, a naprotiv, opravdan je ako se poduzme radi obrane
od neprijatelja ili osvete za nanesenu nepravdu.
Izvorno kranstvo osuivalo je i odbacivalo svako nasilje i rat. Ali se taj nazor
nije mogao odrati nakon to je samo kranstvo postalo dravnom i iskljuivom
religijom. Srednjovjekovni su teolozi traili razloge kojima bi opravdali neke ratove
i sudjelovanje krana u njima. Kransko uenje o pravednim i nepravednim rato-
vima bilo je plod doprinosa teologa kroz vie stoljea. Ve je sveti Augustin (354-
430) naveo: Pravednim se ratovima obino nazivaju oni koji osveuju nanesene
nepravde, kada su nacija ili grad protiv kojih su neke neprijateljske akcije upravljene
zanemarili kanjavanje nedjela poinjenih od njihovih graana, ili vraanje onoga
to su nepravedno oduzeli. Nadalje, nesumnjivo je pravedna ona vrst rata koju je
sam Bog naloio."
Na njegovu vrhuncu, kada su ga u tijeku osvajanja Amerike u 16. stoljeu obli-
kovali Francisco de Vitoria i neki drugi panjolski pravnici i teolozi, to je uenje bilo
zamiljeno kao neka vrsta sudskoga postupka u kojemu je povrijeena drava sama
preuzimala izricanje pravde i kanjavanje krivca za nanesenu nepravdu.
Prema tome uenju, da bi bio pravedan, rat je morao ispuniti vie kumulativ-
nih uvjeta: (i) Pravedan naslov (titulus). Vladar (princ) morao je imati dovoljno
autoriteta za poduzimanje rata. Ako je bio pod vlau drugoga viega feudalca, rat
je bio nepravedan zbog nedostatka autoriteta. Time su se htjeli sprijeiti srednjo-
vjekovni privatni feudalni ratovi, (ii) Pravedan uzrok {justa causa), tj. pretrpljena
nepravda ili drugi uzrok zasnovan na pravdi i u nekomu razmjeru prema nanesenoj
nepravdi, (iii) Nuda. Rat se smio poduzeti samo u stanju nude, tj. u nedostatku
drugih sredstava za postizanje pravde. I napokon (iv) pravedan se rat morao voditi
na pravedan nain, i to s umjerenou, da se ne poini vea teta od nune da bi se
postigla pobjeda i pripremilo obnavljanje mira. Nedune se osobe trebalo potedjeti,
i nisu se smjeli bombardirati gradovi koji ne pruaju otpor i u kojima su se nalazile
samo ene i djeca.
Reformacijom, i zbog nje raspadom crkvenoga jedinstva u Europi, navedeno se
uenje bilo izokrenulo u svoju suprotnost. S obzirom na to da je nestalo autoriteta
koji bi mogao prosuivati o pravednosti poduzetoga rata, meu apsolutistikim
vladarima nastalih teritorijalnih i centraliziranih drava prevladalo je gledite da je
rat pravedan onda kada je potreban i kada je u skladu s dravnim interesom. Otad,
a napose u 19. stoljeu, pravo na otpoinjanje i voenje rata smatralo se izljevom
volje suverene drave. Poduzimanje rata nije vie bilo podvrgnuto nikakvim pravnim
ogranienjima.
U tijeku Prvoga svjetskoga rata, i to jo prije Oktobarske revolucije 1917, bolj-
eviki voa Lenjin oblikovao je podjelu ratova na pravedne i nepravedne na novim
osnovama. Bila je to moda posljednja doktrina te vrste i pruila je osnovu za deko-
lonizaciju, koja e meutim nastupiti tek nakon Drugoga svjetskoga rata.
Lenjin je zastupao stav da je svaki imperijalistiki rat nepravedan i da ga treba
pretvoriti u socijalnu revoluciju radi ruenja kapitalizma kao svjetskoga poretka.
812 Pravo oruanih sukoba
Stoga je navodno svaki rat to bi ga poduzela socijalistika drava bio zakonit i pra-
vedan, jer je to bio i rat za osloboenje drugih naroda od buroazije.
U brouri Socijalizam i rat iz 1915. Lenjin je izloio jo jedan primjer pravednih
ratova. ... ako bi sutra Maroko objavio rat Francuskoj, Indija Engleskoj, Perzija ili
Kina Rusiji, i tome slino, to bi bili 'pravedni^ 'obrambeni' ratovi neovisno o tome tko
je prvi napao. A svaki bi socijalist simpatizirao s pobjedom ugnjetenih, zavisnih, ne-
ravnopravnih drava protiv ugnjetakih, robovlasnikih, pljakakih Velikih' drava."
U doba djelovanja Lige naroda nastala je nova podjela na doputene i nedopu-
tene, tj. na legalne i nelegalne ratove. Doputenim se smatrao ak i napadaki rat
ako se drava koja ga je poduzela bila prethodno podvrgnuta sustavu rjeavanja
sporova i rokovima propisanim u Paktu Lige, a mirno rjeenje nije bilo postignuto.
Alije nakon usvajanja Briand-Kelloggova pakta 1928. pozitivno meunarodno
pravo konano osudilo i zabranilo sve agresivne ratove. Podrazumijevali su se izuzeci
od te zabrane: ratovi poduzeti u samoobrani, u izvrenju meunarodnih obveza ili
protiv drave koja se prije toga sama ogrijeila o tu zabranu rata.
Ali se koncept meudravnoga rata bio veoma mnogo izmijenio od konca 18.
stoljea do najnovijih dana. Francuska revolucija nakon 1789. naputa plaeni-
ku vojsku i uvodi opu vojnu obvezu u skladu sa zamisli naoruanog naroda".
Otad se ratovi mijenjaju s obzirom na broj sudionika.
Ratno pravo, kakvo se razvijalo od 19. stoljea, zasniva se na jasnom ra-
zlikovanju izmeu oruanih snaga i civilnoga puanstva, izmeu branjenih i
nebranjenih mjesta, a u zranim napadima izmeu vojnih i nevojnih ciljeva. To
pravo, nadalje, priznaje u ratu razliku izmeu zaraenih drava s jedne strane i
neutralnih drava i njihovih graana s druge. Neprijateljsko civilno stanovnitvo
ne smije biti objektom napada, osim ako se ukljui u neprijateljstva. Neutralne
drave, brodovi i osobe ne smiju biti predmetom intervencije i zahvata, osim
onih koje predvia pravo neutralnosti u ratu. Ali oni gube taj imunitet (ne-
dodirljivost) ako se angairaju u neprijateljstvima ili na drugi nain prekre
neutralnost.
Industrijska revolucija, izgradnja eljeznica, potom uvoenje podmornica,
aviona, oklopnih vozila, raketnog i nuklearnoga naoruanja u oruane snage
doveli su u kunju potovanje tih temeljnih naela ratnoga prava, koja formalno
nisu nikada bila dokinuta.
Ve Prvi svjetski rat dobiva odlike totalnoga rata. To znai sudjelovanje u
ratnomu naporu cjelokupnoga stanovnitva svake od zaraenih drava s ciljem
da se porazi neprijatelj, U tome naporu, uz oruane snage na fronti, sudjeluju
radnici u tvornicama i seljaci na poljima u proizvodnji oruja, streljiva, sirovina
i hrane. Da bi se postigla pobjeda, unitavali su se privreda i promet neprijatelja.
Da bi se porazili moral naroda i volja za otporom, namjerno su se ruila gradska
naselja uz goleme civilne rtve. To je, dakle, dovodilo ne samo do odstupanja
nego i do gruboga krenja pravila ratnog prava svih zaraenih strana.
(i) Meunarodni oruani sukobi. Taj je pojam poneto iri od samoga rata,
jer neki od tih sukoba ne dovode uvijek do ratnoga stanja koje priznaju sve dr-
ave njegove sudionice. U te sukobe spadaju:
(a) Svi sluajevi objavljenoga rata. Nakon 1945. godine nije se vie dogaalo
da agresor objavi rat svojoj rtvi, ali se dogaalo da drava koja je sebe smatrala
rtvom agresije proglasi ratno stanje s napadaem.14
Ali je, meutim, i danas openito prihvaeno da su brojni sluajevi formalne
objave rata silama Osovine od latinoamerikih drava u tijeku Drugoga svjetskog
rata dovodili do ratnoga stanja iako njihove oruane snage nisu bile angairane ni
u kakvim neprijateljstvima.
(b) Svaki drugi oruani sukob koji izbije izmeu dviju ili vie drava, stranaka
enevskih konvencija, ak i ako jedna od njih nije priznala ratno stanje" (stavak
1. u zajednikom lanku 2. Konvencija iz 1949).
To a contrario znai da ne postoji ratno stanje, ali ni meunarodni oruani sukob
ako sve njegove strane nijeu njegovo postojanje, osim u sluaju okupacije (vidi da-
lje). Mnogi pisci zanemaruju tu vanu distinkciju. U meunarodne oruane sukobe
oni svrstavaju svaki akt agresije ili nedoputene oruane intervencije jedne drave
protiv druge, ak ako on i nije doveo do sukoba produljenog u vremenu i po inten-
zitetu (v. infra, 92 pod 2).
(c) U meunarodne oruane sukobe nadalje spadaju svi sluajevi okupacije
itavoga ih dijela podruja jedne drave, ak ako ta okupacija ne naie ni na
kakav vojni otpor (stavak 2. zajednikoga lanka 2). Dakle, sukobi te vrste mogu
biti lieni stvarnih neprijateljstava izmeu oruanih snaga drava u pitanju.
Tada ratno stanje defacto postoji iako se moe dogoditi da ga obje strane nijeu.
Pri usvajanju toga odreenja 1949, koje nadilazi postojanje namjere ratovanja
kao obiljeja rata" u uemu smislu, uzela se u obzir njemaka ratna okupacija Dan-
ske u Drugom svjetskomu ratu. Za razliku od okupacije Norveke i drugih napad-
nutih zemalja, ona nije naila ni na kakav otpor. Od 1944. slino se stanje zbilo u
Rumunjskoj i Bugarskoj, koje nisu bile pruile nikakav otpor napredovanju Crvene
armije. I oruane snage pet drava lanica Varavskoga ugovora (Sovjetskoga Saveza,
Poljske, Madarske, Njemake Demokratske Republike i Bugarske) okupirale su bez
vojnoga otpora (tj. neprijateljstava) ehoslovaku 1968. godine.
(d) Pod utjecajem razvoja opega meunarodnog prava nakon 1949, stavak
4. lanka 1. Protokola I. iz 1977, ukljuuje u meunarodne oruane sukobe
** Jedan od skorijih primjera bila je objava Vlade Bosne i Hercegovine od 20. lipnja 1992. da se
tada nalazila u oruanom sukobu kao rezultat agresije protiv nje od Srbije, Crne Gore, Jugo-
slavenske narodne armije i Srpske demokratske stranke u Bosni i Hercegovini", Nikada nije bilo
dolo do takve ili sline izjave u odnosu na Hrvatsku. To stanje bilo je okonano sklapanjem
Sporazuma iz Davtona, potpisanoga u Parizu 14. prosinca 1995. godine.
816 Pravo oruanih sukoba
neke vrste koje su se prije smatrale graanskim ratovima" To su oni sukobi: ,,u
kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i protiv
rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodreenje...". 15
15
Vidi u Boko JAKOVLJEVi: Oslobodilaki pokreti i meunarodno humanitarno pravo"
JRMP 1984, br. 1-3, str. 115-141.
89. RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA 817
Ali se razlike u poloaju agresora i njegove rtve oituju na drugi nain. Unitenje
neprijateljske imovine koja predstavlja vojni cilj savreno je zakonito prema jus in bel-
lo. Ali ako to unitenje poini agresor kojega takvim proglasi Vijee sigurnosti, ono
je dio njegovih nedoputenih djelatnosti i iz toga proizlazi njegova dunost plaanja
odtete. rtva agresije nema istu tu dunost. Ali, kako smo naglasili, vrenje prava
na samoobranu rtve agresije nju ne ovlauje da kri pravila prava oruanih sukoba.
Na slian su nain takoer uzajamno razdvojeni jus contra bello i pravo neutral-
nosti. Dok je prema opemu meunarodnom pravu pomo rtvi agresije potpuno
zakonita, prema klasinomu pravu neutralnosti ona to nije. Ali danas tree drave
16
Jo preciznija pravila propisao je glavni tajnik UN-a u svojoj uputi (Uzorku pravila) od 6. ko-
lovoza 1999. o tome da Snage UN-a potuju meunarodno humanitarno pravo. Vidi supra, 85
pod 4. Vidi tekst u ILM 1999, No. 6, pp. 1656-1659.
7
To bitno naelo potvreno je u zajednikome lanka 1. iz etiriju enevskih konvencija iz
1949, u kojem je navedeno da se visoke stranke ugovornice obvezuju da e te Konvencije po-
tovati i da e im osigurati potovanje ,,u svim okolnostima" Preambula Protokola I. iz 1977. taj
navod objanjava i predvia da se spomenute Konvencije i taj Protokol moraju u potpunosti
primjenjivati u svim prilikama i na sve osobe koje su zatiene tim instrumentima, bez ikakve
diskriminacije zasnovane na naravi ili porijeklu oruanoga sukoba ili na uzrocima koje stranke u
sukobu podravaju ili mu pripisuju."
89. RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA 819
8
Vidi u Vida OK: Neka zajednika svojstva humanitarnog prava i prava oveka" JRMP1979,
br. 1-3, str. 41-47.
820 Pravo oruanih sukoba
Rat u Koreji (1951 - 1953). Kako je prije navedeno, kao odgovor na invaziju
oruanih snaga Sjeverne Koreje na Junu Koreju, intervencija oruanih snaga UN-a
pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava organizirana je temeljem preporuke
Vijea sigurnosti, a ne po njegovoj odluci prema Glavi VII. Povelje (v. supra, 85,
pod 2, f). Uza Sjedinjene Amerike Drave jo je 15 drava lanica sudjelovalo u
toj operaciji. Zapovjednitvo UN-a oitovalo je namjeru da potuje zakone rata" i
enevske konvencije iz 1949. Sporazum o primirju od 27. srpnja 1953. aludirao je na
neutralne drave" (na one koje nisu sudjelovale u operacijama UN-a, ali ni na strani
Sjeverne Koreje poput NR Kine), predviajui nadzorni odbor neutralnih nacija".
Ipak je teko bilo u tome sukobu govoriti o primjeni prava neutralnosti u njegovoj
cjelini. Prije je bila rije o nekom kvazi neutraiizmu". Mnogi pisci svrstavaju taj
sukob u nemeunarodni.20
Do slinoga se zakljuka dolazi glede Rata u Indokini (1946 - 1954), oruane
intervencije Britanije, Francuske i Izraela u Zoni Sueskoga kanala (1956) te grani-
nog oruanoga sukoba izmeu Kine i Indije (listopad-studeni 1962). Sukobljene
strane nisu priznavale postojanje ratnoga stanja, niti su tree drave proglaavale
neutralnost.
Sukob Indije i Pakistana u rujnu 1965. imao je vie oznaka meunarodnoga oru-
anog sukoba od prethodnih. Jedna od strana poduzela je jednostrane mjere koje
su bile nalik na blokadu morske obale druge, ali ih tree drave nisu bile priznale.
19
Ali pod humanitarnim pravom u uemu smislu neki i dalje razumijevaju jedino pravila iz
etiriju enevskih konvencija iz 1949. i dvaju Protokola iz 1977.
20
Cf, STARKE'S International Law, Eleventh Edition, i. A. Shearer, London 1994, pp. 477, 521.
Marie-Franfoise LABOUZ: L'ONU et la Coree, Pari, 1980, pp. 156, 185, ini se da taj sukob
ocjenjuje ratom za ujedinjenje podijeljene drave te time graanskim ratom.
89. RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA 821
Deklaracija iz Takenta od 10. sijenja 1966, kojom je taj sukob bio okonan, pred-
vidjela je odredbe o povlaenju trupa i razmjeni zarobljenika.
Rat u Vijetnamu predstavljao je sluaj za sebe. Sjedinjene Amerike Drave su
opravdavale slanje svojih trupa u Juni Vijetnam izmeu 1965. i 1973. obranom te
zemlje od navodne subverzije iz Sjevernoga Vijetnama. Alije ta oruana intervencija
postala toliko masovna, da je taj poetni unutarnji sukob zaista pretvorila u istinski
rat. Dokaz je tomu to je sporazum o njegovu okonanju potpisan u Parizu 27. sije-
nja 1973. nosio naslov Sporazum o okonanju rata i obnavljanju mira u Vijetnamu'!
Ali pravila o neutralnosti treih drava ni u tome se ratu nisu primjenjivala.
I sukob izmeu Irana i Iraka (1980 - 1988) bio je tolikoga intenziteta da ga treba
oznaiti ratom, tj. meunarodnim oruanim sukobom iako obje njegove strane za
itava njegova trajanja nisu prekidale diplomatske odnose. U tome je ratu Iran s oba-
le gaao tankere neutralnih drava koji su prevozili naftu iz Iraka, unato rezoluciji
Vijea sigurnosti 54. (1983) o pravu na plovidbu i trgovinu. Zbog toga su tankeri
treih drava plovili u konvojima pod zatitom ratnih brodova Sjedinjenih Ame -
rikih Drava, a neki su i promijenili zastavu. U poetku je Vijee sigurnosti mlako
reagiralo na taj sukob. Obvezujuu rezoluciju o prekidu vatre na temelju lanaka
39. i 40. Povelje donijelo je tek 20. srpnja 1987. (rezolucija 598), da bi je obje strane
napokon prihvatile tek u srpnju 1988. godine i potom provele.
Najzanimljiviji je bio Falklandski rat 1982. izmeu Britanije i Argentine. Nakon
to je Argentina u travnju te godine zauzela to otoje pod britanskom vlau, Vijee
je sigurnosti rezolucijom 502 zatrailo od nje da povue svoje trupe, na to se ona
ogluila. Britanska je vlada odmah izdala zapovijed svojoj ratnoj mornarici da po-
novo osvoji to otoje. Ali je trebalo gotovo mjesec dana da britanski brodovi stignu
do tih udaljenih otoka u junomu Atlantiku.
Dana 28. travnja 1982. Britanija je bila proglasila zabranjenu zonu {TEZ- Total
Exdusion Zone) od 200 milja oko tih otoka. Treim je dravama notificirala da e sve
brodove i zrakoplove koji se u njoj nau bez izriitoga odobrenja njezina Ministar-
stva obrane smatrati neprijateljskima i predmetom britanskoga napada. Dvojbeno
je je li Britanija imala pravo, makar i privremeno, iskljuiti slobode treih drava na
toliko irokom prostoru otvorenoga mora.
Ali ni taj rijetki sukob, u kome su se vodila neprijateljstva na moru, nije imao sve
odlike rata u klasinom smislu te rijei. Britanija nije bila ukljuila u podruje ratnih
operacija teritorij i teritorijalno more same Argentine, a obznanila je da ratno stanje
s tom zemljom uope ne postoji. Tu, dakle, nije bila rije o ratu, nego o ogranienoj
oruanoj intervenciji pomorskim, zranim i kopnenim snagama poduzetima u sa-
moobrani, tj. u istjerivanju argentinskih snaga s toga otoja.
Kvalifikacija nekoga oruanog sukoba i primjena odgovarajuih pravnih
pravila na njega ovise o tome je li Vijee sigurnosti poduzelo mjere u izvrenju
svoje prvenstvene odgovornosti za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti
ili nije. U sukobima u kojima je bila umijeana neka od njegovih stalnih lanica,
poput onoga u Vijetnamu (1965 - 1973), ono tu odgovornost nije bilo kadro
vriti. Nije donosilo nikakve mjere ili one nisu bile odgovarajue.
822 Pravo oruanih sukoba
Bibliografija
Milo RADOJKOVI: Nuklearno oruje i meunarodno pravo", Arhiv za pravne i drutvene
nauke, 1962, Beograd, br. 1-2, str. 8-20; Frits KALSHOVEN: Arms, Armaments and International
Law" RCADI1985, Tome 191, pp. 187-341; W. LANG, W. GEHR: ,,La Convention sur les armes
chimiques et le droit international", Annuairefranqais de droit International, 1992, pp. 136-151;
H. P. GASSER: For Better Protection of the Natural Environment in Armed Conflict", AJIL 1995,
pp. 637-644; B. M. CARNAHAN, M. ROBERTS: The Protocol on 'Blinding Laser Weapons";
AJIL 1996, pp. 484-490; M. J. MATHESON: The Revision of the Mines Protocol" AJIL 1997, pp.
158-167; M. BETTATI: La convention sur l'interdiction de 1'emploi, du stockage, de la production
et du transfert des mines anti-personnelles et sur leur destruction" Annuaire fran$ais de droit
international, 1997, pp. 218-226.
Rije je preteito o pravilima jus cogens koja obvezuju sve strane u svim vr-
stama oruanih sukoba, ukljuujui i snage UN-a ili meunarodne organizacije
koje djeluje prema ovlasti Vijea sigurnosti. Ta ogranienja jednako obvezuju i
sve oruane skupine u unutarnjem sukobu, ak ako su i nepriznate.
Opiran tekst lanka 8. Rimskoga statuta Meunarodnoga kaznenog suda iz
1998. okvalificirao je veinu tih ogranienja kao ratne zloine" za koje predvia
osobnu odgovornost poinitelja i naredbo davaa. Ti se propisi imaju smatrati sve-
obuhvatnom kodifikacijom opega obiajnoga meunarodnog prava od kojih je
veina ve na snazi.21 Pri tome, ak kada osobna odgovornost za neki pojedinani
zloin nije predviena u kontekstu nemeunarodnoga oruanog sukoba, to ne
iskljuuje dunost svih strana i u tim sukobima da se od tih meunarodnih protu-
pravnih djela suzdre.
1. Ratnici i civilno puanstvo. Razlikovanje izmeu ratnika i civila osta-
lo je osnova prava oruanih sukoba. Ali i izmeu pripadnika oruanih snaga
sukobljenih strana razlika je izmeu boraca i neboraca. U svakom oruanomu
sukobu valja poduzeti sve mjere da se civilno puanstvo zatiti, osim ako sudje-
luje u neprijateljstvima. U svim prilikama valja potovati temeljna ljudska prava,
21
Za itav tekst dugakoga lanka 8, kao i lanka 7, to se jo ne moe tvrditi zbog odbijanja
Sjedinjenih Amerikih Drava, Kine, Izraela, Indije, Pakistana i nekih drugih zemalja da postanu
strankama Rimskoga statuta. Neke se od tih drava otprije odbijaju obvezati i Prvim dopunskim
protokolom iz 1977. te time i odredbama o njegovim tekim krenjima" Zbog toga zloini u
meunarodnim i nemeunarodnim oruanim sukobima podijeljeni su u lanku 8(2). na podto-
ke (a) i (b) te (c) i (e). Predvia se da se nabrojeni zloini u podtokama (b) i (e) primjenjuju ,,u
uspostavljenim okvirima meunarodnog prava". Sud se moda smatrati nadlenim da sudi za sve
od nabrojenih zloina u tim podtokama ako bude rije o osumnjienicima iz drava koje nisu
stranke Rimskoga statuta.
824 Pravo oruanih sukoba
22
Amblem Crvenoga lava i sunca neko je bio znak kojim se koristio samo Iran, i to do islamske
revolucije 1979. Potom i ta zemlja upotrebljava Crveni polumjesec. Protokol III. na enevske
konvencije iz 1949, usvojen 2005. godine, uveo je novi amblem Crvenoga kristala. On se sastoji
od crveno obrubljenoga kvadrata bijele boje koji se moe upotrijebiti umjesto Crvenoga kria ili
Crvenog polumjeseca. Danas se njime koristi izrael.
826 Pravo oruanih sukoba
23
Hrvatski je sabor ratificirao (potvrdio) tu Konvenciju 24. rujna 1999. Stupila je na snagu 20.
listopada 2001. Vidi njezin engleski tekst s prijevodom u Narodne novine, dodatak Meunarodni
ugovori, br. 12/1999. Izmijenjeni Kazneni zakon Republike Hrvatske predvia u lanku 167(b).
kazneno djelo novaenja plaenika".
828 Pravo oruanih sukoba
(a) Nebranjena mjesta i vojni cilj. Pravila o kopnenom ratovanju vre vano
razlikovanje izmeu branjenih i nebranjenih mjesta. Zabranjeno je bilo kojim
sredstvima napadati ili bombardirati nebranjene gradove, sela, naselja ili zgrade"
(lanak 25. Hakoga pravilnika iz 1907).
Preciznija od ovih, pravila iz Devete hake konvencije o bombardiranju to ga
poduzimaju pomorske snage u vrijeme rata, koja se odnose na ogranienja bom-
bardiranja s mora luka, gradova, sela, naselja ili zgrada, bit e izloena na drugomu
mjestu (infra, 97).
Najiscrpnija su neka pravila za koja se smatra da su primjenjiva u zranomu
ratu. Ona uvode i preciziraju pojam vojnoga cilja"
Rije je o Hakim pravilima o zranom ratu iz 1923, koja je izradila komisija
strunjaka imenovana na Konferenciji o ogranienju naoruanja u Washingtonu
1922. Drave nisu nikada prihvatile ta Pravila u obliku ugovora. Ali u nedostatku
drugih propisa, smatra se da ona najveim dijelom sistematiziraju pravila opega
obiajnoga meunarodnog prava.24
Zabranjeno je bombardiranje iz zraka u svrhu teroriziranja civilnoga sta-
novnitva, razaranje ili oteenje privatne imovine koja nema vojni karakter, ili
nanoenje gubitaka medu neborcima" (lanak 22. Hakih pravila iz 1923).
Bombardiranje iz zraka zakonito je samo ako je upravljeno na vojni cilj, tj.
na objekt ije bi razaranje, ili kojemu bi nanoenje gubitaka, za zaraenu stranu
znailo izrazitu vojnu korist" (lanak 24(1)). Dalje se nabrajaju vojni ciljevi: ...
vojne snage; vojne utvrde; vojne ustanove ili spremita; tvornice koje su vana i
poznata sredita, a koje se bave proizvodnjom oruja, strjeljiva ili izriito vojne
opreme; komunikacijski ili prometni pravci koji se upotrebljavaju u vojne svrhe"
(stavak 2. lanka 22).
Openito se uzima da nenamjeravano oteenje drugih objekata smjetenih
u blizini vojnih ciljeva, pa i stradanje civila u njima, ne povlai odgovornost jer
je rije o tzv. kolateralnoj teti.
Ipak je u Drugom svjetskomu ratu prevladalo gledite svih zaraenih strana da se
gornje zabrane odnose samo na bombardiranje u pripremi osvajanja {bombardement
d'occupation), ali ne i na bombardiranje u totalnomu ratu koje slui unitenju nepri-
jateljskoga ratnog i privrednog potencijala i slamanja elje civilnog stanovnitva za
otporom {bombardement de destruction). Sve su strane pribjegavale teroristikomu
bombardiranju.
Prvo takvo bombardiranje izvrilo je njemako ratno zrakoplovstvo jo 1937. u
panjolskom graanskom ratu na gradi Guernicu. Ovjekovjeio ga je slikar Pablo
14
Vidi ovaj, poput drugih ovdje navedenih tekstova, u prijevodu na hrvatski jezik u Zakonitost,
1992, Zagreb, br. 1-2, str. 73-84.
90. OGRANIENJA RATOVANJA OBVEZATNA U... 829
25
Na pozitivan nain isti je sadraj predvien u lanku 52. Prvoga dopunskog protokola iz 1977.
godine: 2. Napadi se moraju strogo ograniiti na vojne ciljeve. to se tie objekata, vojni su ci-
ljevi ogranieni na one objekte koji po svojoj prirodi, smjetaju, namjeni ili upotrebi djelotvorno
pridonose vojnoj akciji i kojih potpuno ili djelomino unitenje, zauzimanje ili neutralizacija
donosi u danim okolnostima oitu vojnu prednost. - 3. U sluaju sumnje, predmnijeva se da
se objekt koji je redovito namijenjen civilnoj upotrebi, kao to je mjesto bogosluja, kua, neka
druga nastamba ili kola, ne upotrebljava da bi djelotvorno pridonio vojnoj akciji".
830 Pravo oruanih sukoba
16
Taj dodatak Statuta jo nije usvojen, ali je kvalifikacija toga meunarodnoga zloina otvorena
za budue nadopune.
832 Pravo oruanih sukoba
27
Narodne novine - Meunarodni ugovori" br. 5/2009.
28
Tekstovi izmijenjenoga Protokola II, i Protokola IV. objavljeni su u ILM1996, No. 5, pp. 1206-
1218. Sve prije navedene konvencije i protokoli u hrvatskom prijevodu objavljeni su u asopisu
Zakonitost, 1992, br. 1-2.
90. OGRANIENJA RATOVANJA OBVEZATNA U... 833
29
Hrvatska ju je ratificirala. Vidi njezin tekst u Narodne novine - dodatak Meunarodni ugovo-n,
br. 7/1998, str. 168-179.
834 Pravo oruanih sukoba
Bibliografija
Jean S. PICTET: Dveloppement des principes du droit International humanitaire, Pari, 1983,
119 p.; Igor BLISHCHENKO: International Humanitarian Law, Moscow, 1989, 220 pages; F.
KHALSHOVEN, Y. SANDOZ: Mise en oeuvre du droit International humanitaire, Dordrecht,
1989, 462 p.
svojim obiteljima ako su bila razdvojena. Djeca mlaa od 15 godina ne smiju biti
novaena u oruane snage ili skupine, niti im se smije dopustiti da sudjeluju u ne-
prijateljstvima.3"
Poduzet e se mjere, ako bude potrebno, da se djeca uz pristanak roditelja ili
osoba odgovornih za njih, privremeno sklone iz podruja u kojima su izbila nepri-
jateljstva.
Osobe ija je sloboda ograniena. Uza sva temeljna jamstva, kao i ona koja uivaju
ranjenici i bolesnici, osobe internirane ili pritvorene zbog razloga vezanih za orua-
ni sukob moraju dobiti medicinsku skrb, hranu, higijenske potreptine, sigurnost,
pomo, mogunost vjerskih obreda te radne uvjete.
Mukarci i ene moraju se razdvojiti, osim kada je rije o lanovima jedne obi-
telji. Mora im se dopustiti dopisivanje. Mjesto interniranja ili pritvora ne smije biti
u blizini borbene zone. Njihovo fiziko ili mentalno zdravlje i integritet ne smiju se
ugroziti nikakvim neopravdanim inom ili propustom (lanak 5).
Kazneni progon. Presude moe izricati jedino sud koji prua temeljna jamstva
neovisnosti i nepristranosti. lanak 6. Protokola II. nadalje propisuje temeljna pra-
vila kaznenoga postupka koja su predviena i u opim i regionalnim konvencijama
o ljudskim pravima. Optueni mora bez odgaanja biti obavijeten o pojedinostima
djela za koja je okrivljen; iskljuuje se kolektivna kaznena odgovornost ili odgovor-
nost za djela ili propuste koji nisu bili kaznena djela u trenutku njihova poinjenja;
pretpostavka nevinosti; suenje se mora obaviti u prisutnosti optuenoga; zabrana
prisiljavanja nekoga da svjedoi protiv sebe ili da prizna krivnju; te pravo na albu.
Smrtna se kazna ne smije izrei osobi mlaoj od 18 godina, trudnici i majci s malom
djecom (lanak 6).
3. Ratni zloini u kontekstu nemeunarodnih oruanih sukoba. Rimski
statut Meunarodnoga kaznenoga suda iz 1998. predstavlja u neku ruku kodifi-
kaciju opih obiajnih pravila humanitarnoga prava od kojih je veina danas na
snazi. Ona bi trebala obvezivati sve strane u svim nemeunarodnim sukobima.
Pretpostavka je, dakle, da ta pravila obvezuju i drave koje nisu stranke Protoko-
la II. iz 1977. Djela koja su u lanku 8. toga Statuta predviena kao ratni zloini"
i za koja je predviena osobna odgovornost poinitelja, predstavljaju i pravne
obveze za sve drave stranke Rimskoga statuta i za sve naoruane skupine koje
sudjeluju u sukobima te vrste.
Kao teka krenja lanka 3. zajednikoga svim etirima enevskim konven-
cijama iz 1949", Statut predvia etiri zloina kako su formulirani u podtoki (c)
lanka 8. (vidi naprijed pod 1).
30
Vidi u Mile DESPOT: Meunarodno humanitarno pravo i djeca u ratu" JRMP 1987, br. 1-2,
str. 103-113; Vesna KAZAZI: Pravni poloaj djece u oruanim sukobima" Zbornik Pravnog
fakulteta Sveuilita u Mostaru, 2006, str. 51-63.
840 Pravo oruanih sukoba
U podtoki (e) dalje se nabrajaju: druga teka krenja zakona i obiaja pri-
mjenljivih u oruanim sukobima koji nisu meunarodnoga znaaja u ustanov-
ljenim okvirima meunarodnoga prava, tj. svako od sljedeih djela":
(i) namjerno usmjeravanje napada protiv civilnoga stanovnitva kao takvog
ili protiv pojedinih civila koji ne sudjeluju izravno u neprijateljstvima;
(ii) namjerno usmjeravanje napada na zgrade, materijal, medicinske jedinice
i prijevozna sredstva te na osoblje, koji se koriste zatienim znakovima enev-
skih konvencija u skladu s meunarodnim pravom;
(iii) namjerno usmjeravanje napada protiv osoba, ureaja, materijala, jedi-
nica ili vozila upotrijebljenih u okviru misija humanitarne pomoi ili odranja
mira u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, tako dugo dok oni imaju pravo
na zatitu koju meunarodno pravo oruanih sukoba jami civilima i imovini
civilnoga znaaja...
Ovaj je propis oito predvien na temelju loih iskustava, napose iz Somalije
i Bosne i Hercegovine, u kojima su vozila koja su dopremala humanitarnu pomo
bila estim predmetom napada, pljaki materijala, oduzimanja vozila te ubojstva ili
uhienja njihovih vozaa.
Slini su se zloini inili i protiv pripadnika mirovnih misija. Ali gornji propis
vri vano razlikovanje. Nakon to se nekoj mirovnoj misiji izmijeni mandat i ona
dobije zadau da oruano intervenira protiv agresora, njezini pripadnici i materijali
po toj odredbi gube zatitu. Tada se izmeu zaraenih strana primjenjuju pravila
prava oruanih sukoba.
(vi) silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija ili prisilna trudnoa
kako je odreena u lanku 7. stavak 2{f). ovoga Statuta, prisilna sterilizacija ili
bilo koji drugi oblik seksualnoga nasilja koji predstavlja teko krenje enevskih
konvencija".
Taj propis, dakle, navodi da ti ini predstavljaju takoer teko krenje enevskih
konvencija, to u njima nije izriito navedeno. Ovo je, dakle, zanimljiv nain nado-
pune toga propisa putem statuta jednoga meunarodnog suda. Ali nema nikakve
sumnje u to da su sva ta odvratna djela zloini prema kaznenim zakonima svih dr-
ava svijeta. Stoga je i tu rije i o meunarodnim zloinima, bilo u meunarodnim
ili nemeunarodnim oruanim sukobima.
(vii) novaenje ili primanje u oruane snage ili skupine djece mlae od pet-
naest godina ili njihovo koritenje za aktivno sudjelovanje u neprijateljstvima.
(viii) nareivanje premjetanja civilnog stanovnitva iz razloga povezanih
uza sukob osim ako je posrijedi sigurnost civila ili to zahtijevaju imperativni
vojni razlozi;
(xi) podvrgavanje osoba koje su u vlasti druge strane u sukobu tjelesnom
sakaenju ili medicinskim ili znanstvenim pokusima bilo koje vrste koji nisu
91. PRAVILA HUMANITARNOGA PRAVA PRIMJENJIVA U... 841
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: ,,O objavi rata!', JRMP1956, br. 3, str. 397-413; Boko JAKOVLJEVI: Zaraena
strana" ibid., str. 425-440; A. KLAFKOWSKI: Les formes de cessation de letat de guerre endroit
international" RCADI 1976, tome 149, pp. 217-286; R. R. BAXTER: Armistice and other Forms
of Suspension of Hostilities" ibid., pp. 353-400.
Godine 1904. japanska je flota bez upozorenja napala ruske ratne brodove u
kineskoj luci Port Arthur (danas Lushun). Tim je napadom otpoeo Rusko-japanski
rat koji je zavren porazom Rusije 1905. Japan je opravdao taj svoj in time to je
prije toga bio prekinuo diplomatske pregovore s Rusijom, kojoj je potom notificirao
da si pridrava pravo poduzimanja akcije u zatiti svojih interesa.
Da bi se sprijeili budui incidenti te naravi, na Drugoj hakoj mirovnoj konfe-
renciji 1907. sklopljena je Trea haka konvencija o otpoinjanju neprijateljstava.
Njezine stranke njome priznaju da se neprijateljstva izmeu njih ne smiju otpoeti
bez prethodnog i nedvojbenoga upozorenja koje e imati oblik, bilo obrazloene
objave rata, ili ultimatuma uz uvjetnu objavu rata" (lanak 1). Ultimatum je po pra-
vilu predviao kratak rok za odgovor. Ako odgovor ne bi zadovoljio, drava koja ga
je dala otpoinjala je neprijateljstva.
Ta je Konvencija nadalje predviala: Ratno stanje e se morati bez odlaganja
notificirati neutralnim silama i nee proizvesti uinak u odnosu na njih sve do pri-
mitka notifikacije koja se moe poduzeti ak i telegrafskim putem. Ipak, neutralne
se drave nee moi pozvati na odsutnost notifikacije ako se nesumnjivo utvrdi da
su upoznate s postojanjem ratnoga stanja" (lanak 2).
31
Snage Sjedinjenih Amerikih Drava, potpomognute snagama Britanije, Australije i Poljske,
pokrenule su 20. oujka 2003. oruanu akciju protiv Iraka i do sljedeega 14. travnja skrile su
otpor irakih snaga. Za tu akciju nisu mogle dobiti prethodno odobrenje Vijea sigurnosti jer
su Francuska i Rusija zaprijetile vetom. Napadu je prethodio ultimatum Saddamu Husseinu od
17. oujka s Azora, i to Sjedinjenih Amerikih Drava, Britanije i panjolske, da u roku od 48
sati napusti Irak. Nakon zaposjedanja Iraka ameriki inspektori nisu otkrili tragove ofenzivnoga
biolokog i kemijskog oruja, a to su Sjedinjene Amerike Drave prije toga navodile kao nepo-
srednu opasnost po njih te da ta zemlja navodno ima suverenu vlast da koristi silu u osiguranju
svoje vlastite nacionalne sigurnosti" Nisu otkriveni ni dokazi da je iraki reim pruao pomo
AI-Qa'idi i drugim teroristikim skupinama. Vidi prilino iscrpan i objektivan prikaz Use of
Force and Arms Control" A/IL 2003, No. 2, pp. 419-432.
92. POETAK I SVRETAK MEUNARODNOGA ORUANOG SUKOBA... 845
Pisci su skloni svaki in agresije jedne drave protiv druge (koji su po sebi me-
unarodni zloini), pa i nedoputenu intervenciju u drugoj dravi (koja je meuna-
rodno protupravno djelo u krenju norme jus cogens) asimilirati u meunarodne
oruane sukobe". To ne mora uvijek biti tono, to inae ne dovodi u pitanje protu-
pravnost samih tih djela.
Za postojanje meunarodnoga i nemeunarodnoga oruanog sukoba (neovisno
o tome je li nastalo i ratno stanje), nuno je da je rije o produljenim neprijatelj-
stvima u vremenu i po intenzitetu. Bombardiranje podruja Libije koje su poduzele
Sjedinjene Amerike Drave 1986. ili lansiranje krstareih raketa te zemlje na neke
instalacije u Afganistanu i Sudanu 1998, za koje se smatralo da su teroristike, bili su
nedoputeni ini jer ih nije bilo odobrilo Vijee sigurnosti UN-a. Ali ti jednokratni
napadaki akti nisu doveli do meunarodnih oruanih sukoba Sjedinjenih Ameri-
kih Drava s tim zemljama, s obzirom na to da one na njih nisu uzvratile. Ali su slini
ini u drugim prilikama zaista bili poetak istinskih i dugotrajnih meunarodnih
oruanih sukoba.
(b) Izbijanje rata ima znatne posljedice, prije svega na neke dvostrane ugovo
re izmeu zaraenih strana. To je pitanje ostalo izvan dometa Beke konvencije
iz 1969. Ali temeljem prijanje meunarodne prakse proizlaze neki zakljuci:
(i) Izbijanje rata ponitava dvostrane ugovore izmeu zaraenih drava o
vojnom ili politikom savezu ili suradnji. Ako takvih otkaza nema i ako se ti
ugovori i dalje izvravaju, moe se izvesti namjera stranaka da ne priznaju po-
stojanje ratnoga stanja izmeu njih.
(ii) Za trajanja rata svaka od zaraenih strana slobodna je suspendirati iz-
vrenje dvostranih ugovora o trgovini, prometu, ekstradiciji i drugim oblicima
suradnje ili su ti ugovori stvarno suspendirani u primjeni zbog nemogunosti
njihova izvrenja. To moe vrijediti i za neke od mnogostranih ugovora, stranke
kojih su zaraene strane u njihovim uzajamnim odnosima, ali ne i za ugovore
ustave meunarodnih organizacija. Iz neizvravanja tih ugovora moe se za-
kljuiti objektivna situacija ratnoga stanja.
(iii) Naprotiv, mnogostrani i dvostrani ugovori odredbe kojih same pred-
viaju da e se izvravati u oruanim sukobima, tek se tada poinju stvarno
primjenjivati. To su, meu ostalim, etiri enevske konvencije iz 1949. o hu-
manitarnom pravu i Protokol I. iz 1977. Primjena tih konvencija, i djelatnosti
tree drave u ulozi sile zatitnice" ili Meunarodnoga odbora Crvenog kria
u toj ulozi, mogu upozoriti na objektivno postojanje meunarodnoga oruanog
sukoba.
(iv) Napokon, oruani sukob nema uinka na vanost ugovora o
granicama i onih koji ustanovljuju objektivne reime.
Vidi o ostalim vanim uincima oruanog sukoba na meunarodne ugovore
supra, 24, pod (iv).
(c) Izbijanje neprijateljstava ima po pravilu vane uinke na poloaj nepri
jateljskih dravljana koji ive ili se zateknu na podruju druge zaraene strane.
O dunostima svake od tih drava u njihovoj zatiti bit e rijei na drugome
mjestu {infra, 95). Ovdje samo valja istaknuti da ako ni jedna strana upletena
u neki oruani sukob ne tretira graane one druge drave kao neprijateljske dr
avljane i ako oni ostaju pod zatitom svoje diplomatske misije koja je nastavila
s djelovanjem, to je pouzdan test da izmeu tih drava ne postoji ratno stanje.
Time ne postoji ni meunarodni oruani sukob.
(d) I, napokon, izbijanje neprijateljstava ima vanih posljedica na trgovinske i
druge sline odnose izmeu zaraenih strana i njihovih pravnih i fizikih osoba.
Iz zakonodavstva i prakse zaraenih strana u Prvomu i u Drugomu svjetskom
ratu mogu se izvesti sljedei zakljuci.
92. POETAK I SVRETAK MEUNARODNOGA ORUANOG SUKOBA... 847
U prijanje doba gotovo sva pravila ratnoga prava postajala su pravno obve-
zatna odmah poslije nastanka ratnoga stanja za sve zaraene drave.
Nakon 1945. situacija se u tome pogledu veoma izmijenila. Veina oruanih
sukoba izmeu drava, i veina sluajeva nedoputene oruane intervencije
drava u unutarnje sukobe u stranim zemljama, nije ispunjavala gornje kriterije
za postojanje meunarodnoga oruanog sukoba. Ni jedna zaraena strana nije
po pravilu priznavala postojanje ratnoga stanja.
Ratno je stanje, meutim, bilo izriito priznato u ratovima arapskih drava protiv
Izraela te u sukobima izmeu Indije i Pakistana. Tako veina arapskih drava do
danas nije okonala ratno stanje s Izraelom.
848 Pravo oruanih sukoba
Ovdje je, meutim, zanimljivije drugo znaenje toga naela. Drava koju je krae
razdoblje upokorila i anektirala druga drava, nakon to se oslobodi i ponovo stekne
neovisnost, nastavlja sa svojim postojanjem kao da te aneksije nije bilo. Svi pravni
odnosi ili veina njih vraaju se na stanje uoi aneksije. Rije je, dakle, o pravnoj
fikciji kontinuiteta u pravomu poretku te drave bez prekida. Prvi takav primjer
bio je Portugal, koji je nakon njegove aneksije od panjolske u doba Filipa II. 1580.
ponovo stekao neovisnost 1640.
1 u Austriji se uzima kao da nije bilo diskontinuiteta u njezinoj neovisnosti iz-
meu 1938. i 1945, kada je bila dijelom Njemake. Jednako je i s ehoslovakom za
razdoblje nakon 15. oujka 1939. Privremena ehoslovaka izbjeglika vlada bila je
ustanovljena u Londonu ve u srpnju 1940, a zemlja je bila osloboena 1945.
Ali nakon duljega proteka vremena to je naelo teko provesti. Na njega se danas
pozivaju baltike drave Litva, Latvija i Estonija, ne priznajui zakonitost razdoblja
izmeu 1940. i 1991, kada su stvarno bile u sastavu Sovjetskoga Saveza.
Ni Poljska nije postojala kao drava izmeu 1795, i 1918. godine. Nakon Prvoga
svjetskog rata ona se nije pozivala na naelo postliminium, ali sebe nije smatrala ni
potpuno novom dravom. Smatrala se obnovljenom" tj. uskrsnulom" dravom, to
u meunarodnomu pravu nije imalo nekih pravnih uinaka.
protiv Izraela, sve do onoga iz 1967. Neostvarena namjera arapskih zemalja bila je
da Izrael kao dravu unite.
Mone drave danas ostvaruju svoje interese razliitim nainima, meu kojima
su raznovrsni oblici intervencije u poslove slabije drave, a bez namjere njezina
unitenja, pa ni teritorijalnoga prisvajanja. U tim uvjetima svaki ugovor o opemu
primirju, pa i o opoj kapitulaciji, vie ne daje pravo ak ni rtvi agresije da ga prekri
i da time ugrozi meunarodni mir i sigurnost.
Kapitulacija (predaja), kojom cjelokupne oruane snage ili njihov dio prestaju s
borbom i predaju se neprijatelju, uz odreene uvjete ili bez njih, moe biti jednostran
in ili se moe ugovoriti. Sporazum o kapitulaciji nije isto to i sporazum o primirju,
koji ne mora uvijek predviati predaju neprijatelju. lanak 34. Hakoga pravilnika
propisuje: Kapitulacija o kojoj su se stranke ugovornice sporazumjele mora voditi
rauna o pravilima vojne asti. Kad je jednom utvrena, moraju je se obje stranke
savjesno pridravati." O opoj bezuvjetnoj predaji vidi dalje.
Njemaku kao dravu. Oni nisu vrili vlast u ime njemakoga naroda jer im on za to
nije dao povjerenje. Nisu vrili ni vlast okupanta prema ratnomu pravu jer su dono-
sili odluke koje su nadilazile nadlenosti okupanta, napose glede promjene istonih
njemakih granica u korist Poljske i Sovjetskog Saveza na Potsdamskoj konferenciji
1945. Bila je to neka vrsta privremenoga i ogranienoga protektorata.
Predstavnici Japana potpisali su akt bezuvjetne predaje na amerikom ratnom
brodu Missouri" u tokijskoj luci 2. rujna 1945. i time je konano bio zavren Drugi
svjetski rat. U ime Saveznika vlast je u Japanu vrio ameriki general Douglas
MacArthur do 1951, kada je u San Franciscu sklopljen mirovni ugovor s tom ze-
mljom. Ratna okupacija Japana okonana je 28. travnja 1952, a okupacija japanskoga
otoja Ryukyu, ukljuujui Okinavvu, produljila se sve do 14. svibnja 1972.
(ni) Prekid neprijateljstava ili primirje" po nalogu ili po preporuci Vijea
sigurnosti UN-a. Namjeravani je uinak takve odluke apsolutni prestanak nepri-
jateljstava za vrijeme koje se odredi rezolucijom. U tome bi roku trebalo postii
trajniji politiki sporazum, redovito uz posredovanje organa UN-a. Predvieno
vrijeme prekida vatre moe se produljivati.
I tada, meutim, neprijateljstva prestaju tek nakon to sukobljene strane prove-
du takvu rezoluciju. Naveli smo ve da je u Irako-iranskom ratu Vijee sigurnosti
usvojilo rezoluciju 598. u srpnju 1987, a da su je zaraene strane provele tek u ko-
lovozu 1988.
Nakon uspjene oruane intervencije UN-a protiv Iraka na poetku 1991, re-
zolucija Vijea sigurnosti od 2. oujka te godine objavila je prekid neprijateljstava.
Slijedila je dugaka rezolucija 687. od 8. travnja, koja je bila neka vrsta zamjene za
mirovni ugovor. Njome je Vijee sigurnosti propisalo zahtjevne dunosti Iraka i
predvieno je da po notifikaciji od Iraka njegova prihvata tih uvjeta stupit e na
snagu formalni prekid neprijateljstava izmeu Iraka i Kuvajta, te drava lanica koje
su suraivale s Kuvajtom u skladu s rezolucijom 678 (1990)".
Amerika i britanska oruana intervencija 2003. zbacila je u Iraku vlast Saddama
Husseina, ali je raspustila sve prijanje organe te drave, ukljuujui i vojsku. Napose
Sjedinjene Amerike Drave nisu se dovoljno pripremile da odgovorno obnaaju
dunosti i prava okupanta, a ni da uspostave potpunu kontrolu nad podrujem Iraka.
Posljedica toga jo su velika stradanja civilnoga stanovnitva.
(iv) Ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava. Do takvih
ugovora dolazilo je na diplomatskim konferencijama, posredovanjem treih
drava ili organa UN-a.
Na enevskoj konferenciji o pitanju ponovnoga uspostavljanja mira u Indokini
1954, bilo je usvojeno vie dokumenata. Meu njima je bio Sporazum o prekidu
neprijateljstava u Vijetnamu od 20. srpnja te godine izmeu vrhovnih zapovjednika
snaga Francuske unije u Indokini i Narodne armije Vijetnama. Bila je odreena
privremena demarkacijska crta u oekivanju izbora za ponovno ujedinjenje Vijet-
nama. Nadalje je bilo predvieno povlaenje trupa, oslobaanje ratnih zarobljenika
i civilnih interniraca, i to sve uz kontrolu meunarodne komisije.
854 Pravo oruanih sukoba
Bibliografija
Vidi djela navedena u bibliografiji, supra, pod 90.
i3
Cf, STARKE'S International Law, Eleventh Edition, I. A. Shearer, London, 1994, p. 499; S. K.
KAPOOR: International law, Eleventh Edition, Allahabad (India) 1996, p. 638.
34
Cf, Georg SWARZEWNBERGER: A Manual of International Law, Sixth Edition, ProfessionaS
Books Limited 1976, pp. 163-164.
iD
Vidi u Vekoslav KOLB: Ratite, vojina prostorija i borbena zona" JRMP 1956, br. 3, str. 413-
424.
56
U tome smislu ratite arhipelakih drava poput Indonezije i Filipina obuhvaalo bi i prostor
njihovih arhipelakih voda.
856 Pravo oruanih sukoba
U Burskomu ratu (1899 - 1902) ratite je, uz ostalo, obuhvaalo itavo Britansko
Carstvo s britanskim posjedima na svim kontinentima uza sve prostore otvorenoga
rnora. Ali su se ratne operacije stvarno vodile samo na prostoru dananje June
Afrike.
Dogaa se, meutim, da se u krenju pravila ratnoga prava podruje ratnih
operacija proiri i na prostore neutralnih drava protiv njihove volje.
nih osoba nee se koristiti da se izvjesne toke ili podruja uine imunima od
vojnih operacija, osobito ne kao pokuaj da se vojni objekti zatite od napada,
ili da se tite favorizirajui ili oteavajui vojne operacije. Strane u sukobu nee
usmjeravati kretanja civilnoga stanovnitva ili civilnih osoba da bi pokuale
zatititi vojne objekte od napada ili tititi vojne operacije" (lanak 51(7)). Ta se
zabrana jednako odnosi na prisutnost ili kretanje neprijateljskoga kao i vlastitog
civilnoga stanovnitva i civilnih osoba.
Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte (nebranjena mjesta i civilni objekti)
te zabranjene vrste oruja (napose onih s nediskriminirajuim uinkom) moraju
se potovati u svim vrstama oruanih sukoba, ukljuujui i one nemeunarodne. I
njihov je cilj zatita civilnoga stanovnitva i civilne imovine (v. supra, 90 pod 3 i 4).
Rimski statut Meunarodnoga kaznenoga suda iz 1998. predvia u lanku 7.
skupinu zloina protiv ovjenosti, ije su rtve uglavnom civili. Ali i u skupini ratnih
zloina iz lanka 8, ukljuujui teka krenja enevskih konvencija iz 1949 (koja se
mogu poiniti u meunarodnim oruanim sukobima), predviaju se meu ostalima:
namjerno ubojstvo, muenje i neljudsko postupanje, ukljuujui bioloke eksperi-
mente, i namjerno nanoenje teke patnje ili ozbiljne ozljede tijela ili zdravlja.
(ii) Borci su osobe koje sudjeluju u neprijateljstvima, a ako padnu pod vlast
neprijatelja, imaju poloaj ratnih zarobljenika. Ali i odreene civilne osobe koje
ne sudjeluju u neprijateljstvima, ako padnu pod vlast neprijatelja, imaju poloaj
ratnih zarobljenika. Razliite kategorije tih osoba odreene su Treom enev-
skom konvencijom iz 1949. o postupanju s ratnim zarobljenicima (lanak 4).
Neki pisci imaju podjelu na regularne i na neregularne borce. Pri tome po-
loaj ratnih zarobljenika uivaju i neregularni borci ako ispunjavaju dopunske
uvjete koje propisuje ugovorno pravo. U tome pogledu vaan je i jedan propis
iz Protokola L iz 1977.
(iii) Regularni borci pripadnici su oruanih snaga svake od strana u sukobu,
kao i pripadnici milicija i dobrovoljakih odreda koji ulaze u sastav tih oruanih
snaga (lanak 4-A-l, Tree konvencije iz 1949).
Svaka od drava sama odreuje koga e smatrati pripadnikom svojih regularnih
oruanih snaga, bilo da se te snage sastoje iskljuivo od profesionalnih postrojbi ili
unovaenih vojnika. U te se snage mogu ukljuiti pripadnici andarmerije i terito-
rijalne obrane te dragovoljci poput pripadnika francuske Legije stranaca.
lanak 43(1). Protokola I. iz 1977. propisuje sljedeu opu definiciju: Oruane
snage neke strane u sukobu sastoje se od svih organiziranih oruanih snaga, skupina
i jedinica stavljenih pod zapovjednitvo koje je odgovorno toj strani za ponaanje
svojih podinjenih, ak kada je ta strana zastupljena vladom ili nekom vlau koju
protivnika strana ne priznaje. Te oruane snage moraju biti stavljene pod unutarnji
sustav discipline (stege) koji, izmeu ostaloga, osigurava potivanje pravila meu-
narodnoga prava koja se primjenjuju u oruanim sukobima." Osim medicinskoga
93. TEMEUNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU I NEPRIJATELJSTVIMA 859
osoblja i sveenika, sve su te osobe borci i imaju pravo izravno sudjelovati u nepri-
jateljstvima. Stavak 3. toga lanka jo propisuje: Kada god strana u sukobu ukljui u
svoje oruane snage paramilitarnu organizaciju ili oruanu slubu za odranje reda,
duna je o tome obavijestiti druge strane u sukobu."
Ako padnu pod vlast neprijatelja, poloaj ratnih zarobljenika uivaju neki
neborci, i to: osobe koje prate oruane snage a da im neposredno ne pripadaju,
kao to su to civilni lanovi posada vojnih zrakoplova, ratni dopisnici, dobav-
ljai, pripadnici radnih jedinica ili slubi zaduenih za skrb oruanih snaga pod
uvjetom da su za to dobile odobrenje od oruanih snaga koje prate i koje e im
u tu svrhu izdati osobnu iskaznicu..."
Uz njih i lanovi posade uzapenog neprijateljskoga, ili pod odreenim uvjetima
i neutralnoga trgovakoga broda i posada civilnoga zrakoplovstva strana u sukobu,
takoer su ratni zarobljenici ako ne uivaju povoljniji postupak temeljem drugih
propisa meunarodnoga prava (vidi poblie, infra, 97, pod 2).
(iv) Neregularni borci. U Francusko-pruskomu ratu (1870 - 1871) i zatim u
dva svjetska rata, njemaka strana nije bila sklona priznati, ili je odbijala prizna-
ti, poloaj ratnih zarobljenika borcima koji nisu bili pripadnici neprijateljskih
regularnih oruanih snaga.
Trea enevska konvencija iz 1949. rijeila je tu dilemu (lanak 4(2)). Njezin
se iskaz danas uzima pravilom opega obiajnog meunarodnog prava. Pre-
ma tome propisu pripadnici ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljakih
odreda (koji ne ulaze u sastav regularnih oruanih snaga) ukljuujui i pri-
padnike organiziranih pokreta otpora", koji pripadaju nekoj strani u sukobu i
koji djeluju izvan ili unutar njezina podruja, ak i ako je ono okupirano, imaju
poloaj ratnih zarobljenika ako kumulativno ispunjavaju sljedea etiri uvjeta:
a) da im na elu stoji osoba odgovorna za svoje podinjene,
b) da imaju odreen i na daljinu uoljiv znak raspoznavanja,
c) da otvoreno nose oruje,
d) da se u svojim operacijama pridravaju zakona i obiaja rata.
lanak 1. Hakoga pravilnika iz 1907. propisivao je ta etiri uvjeta samo glede
milicije i dobrovoljakih odreda. Njemaka je napose u Drugome svjetskom ratu taj
nedoreeni propis tumaila restriktivno. Uhiene pripadnike partizanskih jedinica i
pokreta otpora na okupiranim podrujima tretirala je kao obine odmetnike i zloin-
ce, ak kada su ispunjavali sve te uvjete. Mnogi su od njih strijeljani ili su upuivani
u koncentracijske logore bez ikakvoga sudskog postupka.
lanak 44(3). Protokola I. iz 1977. ide na znatno ublaavanje uvjeta iz lanka 4(2).
Tree enevske konvencije iz 1949: Da bi pojaali zatitu civilnoga stanovnitva
od djelovanja neprijateljstava, borci su se duni razlikovati od civilnoga stanovni-
tva dok sudjeluju u napadu ili u vojnoj operaciji pripremanja za napad. Meutim,
860 Pravo oruanih sukoba
(v) Puki ustanak {levee en masse). Haki pravilnik iz 1907. (lanak 2), i go-
tovo jednakim rjenikom Trea haka konvencija iz 1949 (lanak 4-A-6), pro-
pisuju da: stanovnitvo neokupiranoga podruja koje se prilikom pribliavanja
neprijatelja spontano lati oruja da bi se oduprlo postrojbama napadaa, ne
imajui vremena organizirati se kao regularne oruane snage, ako otvoreno nosi
oruje i ako potuje zakone i obiaje rata" imat e status boraca. Ako sudionici
takvoga pukog ustanka padnu pod vlast neprijatelja, imaju pravo na poloaj
ratnih zarobljenika.
Taj propis, koji reducira uvjete za poloaj ratnih zarobljenika samo na dva, od-
nosi se samo na spontane ustanke ako izbiju prije nego to je neprijatelj osvojio
neko podruje, a ne i na one pri njegovu povlaenju s ve zaposjednutoga teritorija.
93. TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU 1 NE PRIJATE U STVI MA 861
Bibliografija
Howard S. LEVIE: Prisoners ofWar in International Armed Conflict, U. S. Naval War College,
International Law Studies, Volume 59, Newport, R. I. 1977, 529 pages; Documents on Prisoners
ofWar, ibid., Volume 6, Newport, R. I. 1979, 853 pages; (vidi i djela navedena supra, pod 91).
smiju nametnuti djelatnosti vojnoga karaktera niti opasni radovi i radovi tetni
za zdravlje (lanci 49 - 54).
Odmah poslije zarobljavanja mora im se omoguiti da poalju obavijest svo-
joj obitelji, te Sredinjoj agenciji za ratne zarobljenike Meunarodnoga odbora
Crvenoga kria. Potom se mogu s obitelji redovito dopisivati, primati pakete i
primati duhovnu pomo od sveenika svoje vjeroispovijedi (lanci 33 te 70 - 72).
Oni imaju pravo izmeu sebe izabrati povjerenike koji e ih zastupati pred
vojnim vlastima, pred silom zatitnicom, Meunarodnim odborom Crvenoga
kria i svakom drugom organizacijom koja im pritekne u pomo {lanak 79).
Oni takoer imaju pravo podnoenja albi i zahtjeva vojnim vlastima pod kojima
se nalaze, predstavnicima sile zatitnice ili Meunarodnoga odbora Crvenoga
kria, koji su uz to ovlateni posjeivati zarobljenike logore i razgovarati sa za-
robljenicima bilo neposredno ili putem njihovih predstavnika (lanci 78. i 126).
U svakom zarobljenikom logoru mora biti izvjeen tekst Tree enevske
konvencije na jeziku zarobljenika kako bi se oni mogli u svako doba obavijestiti
o svojim pravima i dunostima (lanak 41).
(iii) Repatrijacija. Jo u vrijeme neprijateljstava treba u domovinu vratiti
teko bolesne i teko ranjene ratne zarobljenike, ali ako se oslobode, oni se ne
smiju zaposliti u aktivnu vojnu slubu (lanci 109,117).
Poslije okonanja aktivnih neprijateljstava, a prije sklapanja mirovnoga ugo-
vora, ratne zarobljenike treba osloboditi i repatrirati bez odgaanja (lanak 118).
2. Zbrinjavanje ranjenika, bolesnika i brodolomaca. Njihova zatita
ureena je Prvom enevskom konvencijom za poboljanje poloaja ranjenika
i bolesnika u oruanim snagama u ratu te Drugom enevskom konvencijom za
poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca u oruanim snagama
na moru, obje iz 1949. Uz to je Protokol I. iz 1977. u drugomu dijelu proirio
pojam zatienih osoba" i na civilne ranjenike, bolesnike i brodolomce koji
imaju potrebu za medicinskom pomoi, odnosno koji se nau u opasnosti na
moru, ali pod uvjetom da su se suzdrali od neprijateljstava.
Sve te osobe, bilo kojoj strani da pripadaju, moraju biti potovane i zatiene.
U svakoj e se prilici s njima postupati ovjeno i one e u najveoj moguoj mjeri
i u najkraem moguemu roku dobiti medicinsku skrb i pomo koje zahtijeva
njihovo stanje. Nee se initi razlika izmeu njih zasnovana na bilo kojimicrite-
rijima osim medicinskih (lanak 10. Protokola I). To znai da se jednaka pomo
i medicinska skrb mora pruati vlastitim i neprijateljskim vojnicima i civilima.
Zarobljeni neprijateljski borci koji su ranjeni, bolesni ili su brodolomci po-
staju ratni zarobljenici. Ali do njihova izljeenja, odnosno do njihova spaavanja
iz mora, korisnici su svih triju enevskih konvencija iz 1949.
864 Pravo oruanih sukoba
U praksi oruanih sukoba nakon 1949, funkcije sile zatitnice gotovo je iskljuivo
obavljao Meunarodni odbor Crvenoga kria.
(ii) Utvrivanje injenica. Svaka od etiriju konvencija iz 1949. predvia postu-
pak istrage na zahtjev svake od njihovih stranaka zbog navodnoga krenja njihovih
propisa. Ali se istraga po tim propisima ne moe provesti ako jedna od stranaka ne
sudjeluje u postupku. Ako se na taj nain krenje utvrdi, dunost je strana u sukobu
da ga okonaju i suzbiju to je bre mogue (lanak 52. Prve konvencije; lanak 53.
Druge konvencije; lanak 132. Tree konvencije i lanak 149. etvrte konvencije).
Protokol I. iz 1977. u svome lanku 9. predvia za iste svrhe Meunarodnu ko-
misiju za utvrivanje injeninog stanja. Njezina je nadlenost obvezatna izmeu
onih stranaka koje unaprijed priznaju tu nadlenost. Samo je mali broj drava do
sada dao ta oitovanja. U ostalim sluajevima Komisija moe otpoeti istragu samo
uza suglasnost druge strane u sukobu.
(iii) Odgovornost za krenje. Svaka od enevskih konvencija i Protokol I. de-
finiraju njihova teka krenja" koja su u stvarnosti meunarodni zloini. Drave
stranke preuzele su ugovornu obvezu za poduzimanje zakonskih mjera potrebnih
za utvrivanje kaznenih sankcija protiv osoba koje su poinile ili naredile izvrenje
tih djela (supra, 60 pod 5).
Novost je u tome lanak 91. Protokola I. iz 1977, koji predvia: Strana u sukobu
koja prekri odredbe Konvencija ili ovoga Protokola bit e, ovisno o sluaju, duna
platiti naknadu tete. Ona e biti odgovorna za sva djela koja uine osobe koje se
nalaze u redovima njezinih oruanih snaga." Odgovarajuu odredbu ne predvia
Protokol II. iz 1977, koji se odnosi na nemeunarodne oruane sukobe.
866 Pravo oruanih sukoba
Bibliografija
OPPENHEIM, LAUTERPACH: International Law, Vol. 11, Seventh Edition, London, 1952, pp.
432-456; Milan AHOVI: Ratna okupacija i njeno meunarodnopravno regulisanje" JRMP
1956, br. 3, str. 473-484; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits armes, Pari, 1983, pp. 40-49,
133-170; PLAYFAIR (Ed.): International Law and the Administration of Occupied Territories,
Oxford, 1992, 534 p.
iS
Vidi u Mile DESPOT: Meunarodno humanitarno pravo i djeca u ratu" JRMP 1987, br. 1-2,
str. 103-113.
872 Pravo oruanih sukoba
RATOVANJE NA MORU
Bibliografija
OPPENHEIM, LAUTERPACH: International Law, Vol. 11, Seventh Edition, London, 1952,
pp. 457-515; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits armes, Pari, 1983, pp. 213-258; Rudolf
CAPAR: Meunarodno pomorsko ratno pravo, Zagreb, 1988, 68 str; Axel LUTTENBERGER:
Pomorsko ratno pravo, Rijeka, 2008,122 str.
39
Vidi u Stojan NOVAKOVI: Pravno svojstvo ratnog broda sa osvrtom na enevske konven-
cije o pravu mora" ZPFZ1975, br. 2-4, str. 371-394.
96. PRAVNA PRAVILA O NEPRIJATELJSTVIMA NA MORU 879
U oba gornja sluaja brodovi mogu biti i zadrani uz obvezu vraanja nakon rata
bez odtete ili se mogu oduzeti odmah uz odtetu.
Prije usvajanja te Konvencije indult se smatrao obiajnim pravnim pravilom.
Danas ga je teko primijeniti s obzirom na to da drave jedna drugoj ne objavljuju
rat i ne proglauju ratno stanje. Uz to, danas su svi brodovi opskrbljeni beinim
vezama ili barem radioprijamnicima i teko bi se moglo dokazati da neki brod nije
znao za izbijanje neprijateljstava, uz priznanje ratnoga stanja ili bez tog priznanja.
Bibliografija
Natalino RONZITTI: ,,Le droit humanitaire applicable aux conflits armes en mer" RCADI1993,
tome 242, pp. 9-196.
to bude izlijeen, njegov daljnji poloaj ovisi o tome je li borac ili je civil, i je
li ga spasio brod njegove dravne pripadnosti ili savezniki, ili neprijateljski, ili
napokon neutralni trgovaki ili ratni brod.
40
U tome se smislu izjanjava i Rudolf CAPAR: Meunarodno pomorsko ratno pravo, Zagreb,
1988, str. 22.
886 Pravo oruanih sukoba
osim u krajnjoj nudi. Ali kada nastupi mir, oni se moraju vratiti i mora se urediti
odteta. U Drugome svjetskom ratu to se ogranienje nije potovalo. Valja istaknuti
da to vano pitanje nije dovoljno ureeno postojeim pravnim propisima.
Osma haka konvencija propisuje i druga pravila koja se mogu smatrati dijelom
opega obiajnoga prava danas na snazi, bilo za meunarodni ili nemeunarodni
oruani sukob. Kada se upotrebljavaju usidrene automatske mine na kontakt, moraju
se poduzeti sve mogue mjere opreza radi sigurnosti miroljubive plovidbe. Zaraene
su se strane obvezale da e se pobrinuti, kad god je to mogue, da te mine postanu
nekodljive nakon isteka ogranienoga vremena. Ako izgube nadzor nad minama,
one su dune upozoriti vlade ostalih drava na zone opasnosti (lanak 3).
Svaka neutralna drava koja postavlja te mine ispred svojih obala mora potovati
ista pravila i iste mjere opreza. Ona je prethodno duna diplomatskim putem objaviti
treim dravama prostore u kojima su te mine postavljene (lanak 4).
97. NEKA OGRANIENJA RATOVANJA NA MORU 887
Na koncu rata svaka e drava ukloniti mine koje je postavila u svojim vodama.
Ako je jedna zaraena strana postavila te mine u vodama druge, o tome e joj pruiti
sve obavijesti i potom e svaka od njih ukloniti mine u svojim vodama (lanak 5).
drave imaju pravo pristupa ili prolaska, a da ne izda upozorenje ili notifikaciju, ne
obazirui se na sigurnost miroljubive plovidbe, ta drava kri naela humanitarnoga
prava na kojima poivaju specifine odredbe Konvencije br. VIII. iz 1907. Ta je naela
Sud izrazio u sporu o Krfskom tjesnacu..!' (p. 112, para. 215).
Vrijednost je toga sudskoga iskaza u tome to se odnosi na polaganje mina u bilo
kojoj vrsti oruanoga sukoba, u sluaju nedoputene intervencije tree drave, pa i
izvan konteksta sukoba ili intervencije.
Ali sama Osma haka konvencija odnosi se samo na automatske mine na kontakt.
Njezin je lanak 1. danas teko primijeniti s obzirom npr. na mogunost postavljanja
mina iz podmornica.
889
Bibliografija
Charles CHAUMONT: Nations Unies et neutralite" RCADI 1956, tome 89, pp. 5-59; Davorin
RUDOLF: Neutralnost ipaksaktivnost, meunarodnopravni aspekti, Split, 1978,267 str.; Charles
ROUSSEAU: Le droit des conflits armes, Pari, 1983, pp. 373-391; M. TORELLI: ,,La neutralite en
question", Revuegenemte de droit Internationalpublic, 1992, pp. 5-43.
Tako su npr. malo koju europsku ili azijsku dravu zanimali rat izmeu Paragvaja
i Bolivije u oblasti Chaco (1932 - 1935) ili rat izmeu Perua i Kolumbije u pokrajini
Leticia (1932 - 1934), koji su bili uspjeno okonani posredovanjem Lige naroda.
Ako se takvi ratovi vode iskljuivo na kopnu, proglaenje neutralnosti udaljenih
drava nije ni od kakve praktine vanosti.
11
Cf, STARKE'S International Law, Eleventh Edition, I. A. Shearer, London 1994, pp. 526-528; S.
K. KAPOOR; International Law, Eleventh Edition, AUahabad, 1996, (India), 1996, pp. 692-694.
98. POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAENOSTII NEUTRAUZMA" 893
u Pariz, faistiki diktator Mussolini nije htio propustiti priliku da ugrabi dio plijena
i 10. lipnja 1940. navijestio je rat Francuskoj. I faistika je panjolska bila zauzela
slian stav, s time da je poslije njemakoga napada na Sovjetski Savez ona tamo ak
poslala svoju Plavu diviziju". Ali nakon poraza kod Staljingrada ona je svoje snage
od tamo povukla i poela se okretati strogoj neutralnosti.
I Sjedinjene Amerike Drave su na poetku Drugoga svjetskoga rata prole
kroz slian razvoj. Nakon pada Francuske isporuile su Britaniji pedeset torpiljarki,
a u oujku 1941. u toj je zemlji bio usvojen Zakon o zajmu i najmu. Tim zakonom
predsjednik je bio ovlaten da isporuuje ratni materijal svakoj zaraenoj strani ako
ocijeni da je to u interesu obrane Sjedinjenih Amerikih Drava. Tako je ve poslije
njemakog napada u lipnju 1941. ta zemlja poela isporuivati pomo i Sovjetskom
Savezu premda je sama stupila u rat tek 8 prosinca te godine sutradan poslije japan-
skog napada na Pearl Harbor.
I u oruanim sukobima nakon 1945, u kojima Vijee sigurnosti UN-a nije
poduzimalo nikakve akcije, nezaraenost" je kao stvarna praksa prevladala
nad strogom neutralnou, iako ne pod tim imenom. Ali njezin sadraj nije do
danas kodificiran pravnim pravilima. To je donijelo velike dvojbe glede obveza
drava koje u nekomu sukobu u suvremenim uvjetima ne sudjeluju. O tome e
biti vise rijei u nastavku.
Neutralizam, nesvrstanost. U doba hladnoga rata izmeu Istoka i Zapada,
a u vrijeme pasivnosti sustava UN-a, drave koje su sklapale vojne saveze o
kolektivnoj samoobrani poput NATO-a i Varavskoga pakta, unaprijed su se
odricale od neutralnosti u nekome moguem sukobu. Ako bi neka lanica ta-
kvoga saveza postala rtvom agresije, agresor bi se trebao nai u ratnom stanju
sa svim ostalim strankama tih ugovora.
U pedesetim godinama 20. stoljea nastali su politiki pojmovi neutralizma"
i nesvrstanosti". Tu, meutim, nije bila rije ni o kakvom pravno definiranom
poloaju drava koje su slijedile takvu politiku u odnosu na oruane sukobe,
niti o njihovim ugovornim obvezama. Te su drave odbijale stupiti u neki od
blokova. Time su one odbijale sudjelovati u hladnomu ratu, ali su o svakom
pitanju zadravale slobodu donoenja neovisnih odluka. Veina njih, iako ne
sve, odbijala je da na svome podruju dopusti ustanovljenje stranih vojnih baza.
4. Neutralnost i sustav UN-a. (i) Kolektivne akcije UN-a i drave lanice.
Ako Vijee sigurnosti u povodu nekoga sukoba poduzme akciju na temelju Gla-
ve VII. Povelje, neutralnost svih drava lanica UN-a postaje neodrivom. To
su danas praktino sve neovisne drave svijeta.
To proizlazi iz sljedeih pravnih obveza koje su sve drave lanice unaprijed
preuzele Poveljom UN-a:
(1) Prema lanku 2(5). sve lanice daju Organizaciji punu pomo u svakoj akciji
koju ona poduzme u skladu s Poveljom i suzdravaju se od pomaganja drave
protiv koje UN poduzima preventivnu ili prisilnu akciju.
98. POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAENOSTII NEUTRALIZMA" 895
(2) Prema lanku 25, lanovi UN-a unaprijed su suglasni da prihvate i izvravaju
odluke Vijea sigurnosti u skladu s Poveljom. To znai da ako Vijee sigur
nosti odlui o nekoj akciji, drave lanice nemaju izbora i tu odluku moraju
provesti. U tim okolnostima one ne mogu biti neutralne.
(3) lanci 41, 42. i 43. predviaju razliite mjere koje Vijee sigurnosti moe
poduzeti radi odravanja meunarodnoga mira i sigurnosti. Temeljem tih
propisa Vijee je sigurnosti ovlateno da od drava lanica trai suradnju, pa i
pomo u kontingentima oruanih snaga. Sve su te obveze u oitoj suprotnosti
s potovanjem pravila o klasinoj neutralnosti u ratu.
(4) lanak 49. predvia da se lanovi UN-a udruuju da bi se uzajamno poma
gali u izvravanju mjera o kojima odlui Vijee sigurnosti. I to udruivanje
iskljuuje neutralnost u ratu.
(5) lanak 51. potvruje prirodno pravo" individualne i kolektivne samoobrane
u sluaju oruanoga napada na nekoga lana UN-a. Prirodno pravo na ko
lektivnu samoobranu takoer iskljuuje neutralnost drava koje su unaprijed
preuzele obveze iz nekoga ugovora o vojnom savezu sklopljenom u te svrhe.
Ali to pravo ovlauje i svaku drugu dravu da prui pomo rtvi agresije, i
to sve dok Vijee sigurnosti ne poduzme mjere potrebne za odravanje me
unarodnoga mira i sigurnosti.
Ali sudjelovanje drava s njihovim kontingentima oruanih snaga u prisilnoj
akciji po nalogu ili odobrenju UN-a protiv drave agresora ne stvara po sebi
ratno stanje izmeu lanica UN-a i drave napadaa. Stoga sudionici tih sukoba
nisu zaraene strane" i izmeu njih ne nastaje ratno stanje.
Osim to su se sve strane takvoga sukoba dune pridravati ogranienja
ratovanja koja su inae obvezatna u svim vrstama sukoba, kao i odgovarajuih
pravila humanitarnoga prava, veina se ostalih pravila ratnoga prava na te suko-
be ne odnosi. Mjere koje Vijee sigurnosti svojim odlukama poduzme ili odobri,
u svakomu su pojedinom sluaju lex specialis u odnosu na pravila klasinog
ratnoga prava. Ali je, kako se vidjelo, i pravila o neutralnosti u tim situacijama
nemogue potovati u njihovoj ukupnosti.
(ii) Drave lanice u sukobima u kojima izostane kolektivna akcija UN-a. Tu
se postavlja vano pitanje poloaja samih drava lanica UN-a u meunarodnim
oruanim sukobima o kojima Vijee sigurnosti nije u stanju donijeti nikakvu
odluku temeljem Glave VII. Povelje, ili makar za vrijeme dok ono takve mjere
ne poduzme.
Meunarodna praksa nakon Drugoga svjetskoga rata upozorava na to da se
na drave lanice koje nisu strane u sukobu primjenjuju sva ona pravila klasino-
ga prava neutralnosti koja su istovjetna s temeljnim pravima i dunostima svih
drava. Teritorij tih drava nepovrediv je za sve zaraene strane. Te su strane
dune suzdravati se od vojnih djelatnosti u kopnenom, morskom i zranomu
896 Pravo oruanih sukoba
Prije smo bili naveli da se taj subjekt meunarodnoga prava openito izjednauje
u meunarodnim odnosima s dravom jer se nita ne bi dobilo ako bi se uspjelo
dokazati da on nije drava [supra, 38, pod 6). Ipak, ta drava" ne posjeduje vojsku
te trgovaku i ratnu mornaricu, na koje bi se sva pravila klasine neutralnosti mogla
integralno primjenjivati u nekom meunarodnom oruanom sukobu.
Danas je i apstraktno teko zamisliti situaciju o cjelovitoj primjeni pravila
o neutralnosti u oruanim sukobima. Ali se parcijalna primjena nekih od tih
pravila nee moi ni u daljnjoj budunosti sasvim iskljuiti.
(iv) Zakljuak. Iako je neutralnost nedovoljno prilagoena dananjemu vre-
menu, ona se i dalje spominje u enevskim konvencijama iz 1949. i u Protokolu
I. iz 1977. Funkcija sile zatitnice namijenjena je neutralnim dravama". Bez tih
drava moda bi ak bilo nemogue izvravati odredbe iz Hake konvencije iz
1954. za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanoga sukoba.
898 Pravo oruanih sukoba
Ipak, svaka neutralna drava moe, ako to eli, usvojiti preventivne i represivne
propise da bi sprjeavala svoje dravljane da sudjeluju u neprijateljstvima u inozem-
stvu, a napose kao plaenici. Kriteljima takvih propisa one mogu uskratiti diplo-
matsku zatitu, mogu im oduzeti dravljanstvo, a mogu ih podvrgnuti novanim
kaznama, pa i kaznenim sankcijama.
Glede istih tih djelatnosti koje vre pravne i fizike osobe predvia se: Ne-
utralna sila nije duna sprijeiti izvoz ili provoz (kroz svoje podruje), za raun
99. DUNOSTI NEUTRAIACA I ZARAENIH STRANA... 899
jedne ili druge zaraene strane, oruja, streljiva te uope svega to moe koristiti
nekoj vojsci ili nekoj ratnoj mornarici" (lanak 7).
(ii) Dunosti zaraenih strana. Njihova je prva dunost potovanje nepovre-
divosti teritorija neutralne drave (lanak 1). U tome se smislu posebno predvi-
a: Zaraenim je stranama zabranjeno da svojim trupama ili konvojima, bilo s
orujem bilo sa zalihama, prelaze preko podruja neutralne drave" (lanak 2).
Neutralna drava moe, ali nije duna primiti na svoje podruje postrojbe
zaraene strane koje nastoje izbjei zarobljavanje od neprijatelja. Ona e ih pri
prijelazu granice iz vlastite sigurnosti razoruati i internirat e ih koliko je to god
mogue daleko od bojita. Internirce e opskrbljivati ivotnim namirnicama,
odjeom i pomoi kako to nalae ovjenost" Trokovi interniranja nadoknadit
e se kada nastupi mir (lanci 11. i 12).
Odbjegle ratne zarobljenike neutralna drava moe primiti i ostaviti na slo-
bodi, ali im moe odrediti boravite (lanak 13).
Napokon, neutralna drava moe, ali i ne mora, dopustiti prolazak preko
svoga podruja ranjenika i bolesnika zaraenih strana pod uvjetom da u tim
transportima nema boraca ni ratnoga materijala.
lanak 37. Prve enevske konvencije iz 1949. i lanak 31. Protokola I. iz 1977.
predviaju prelijetanje sanitetskih zrakoplova strana u sukobu preko podruja ne-
utralne drave na temelju sporazuma s njom.42
Ako jedna od zaraenih strana dovede na neutralno podruje zarobljene
protivnike ranjenike i bolesnike, neutralna e ih drava zbrinuti i uvati tako
da ne mogu ponovo sudjelovati u ratnim operacijama (lanak 14).
(iii) Neutralni dravljani koji borave na podruju zaraenih strana ne uivaju
zatitu iz etvrte enevske konvencije iz 1949. sve dok se izmeu odnosnih
drava odravaju diplomatski odnosi. Ali dok se oni tamo nalaze, izloeni su
ratnim rizicima poput svih ostalih civila.
Naprotiv, neutralni dravljani s boravitem na okupiranomu podruju izjed-
naeni su u pravima i dunostima sa svim ostalim osobama koje se tamo nalaze
i njih titi etvrta konvencija.
3. Dunosti neutralaca i zaraenih strana u pomorskome ratu. Ta su pra-
vila raznovrsnija i kompleksnija od onih prethodnih. Njih obuhvaa Trinaesta
haka konvencija o pravima i dunostima neutralnih sila u sluaju pomorskoga
rata iz 1907, propisi koje se i danas moraju konzultirati kad god iskrsne neki
problem.
42
Vidi u Dragan KNEEVI: Sanitetski vazduhoplov prema meunarodnom humanitarnom
pravu" JRMP1989, br. 3, str. 458-473.
900 Pravo oruanih sukoba
i3
Cf, The International Law Association, Report of the Sixty-$eventh Conference, Helsinki,
1996, pp. 374-389.
99. DUNOSTI NEUTRALACA I ZARAENIH STRANA... 901
w
Vidi za nekodljivi prolazak supm, 70, pod 2; za tranzitni prolazak 77 pod 4 te za prolazak
arhipelakim plovnim putovima 69 pod 3.
99. DUNOSTI NEUTRALACA I ZARAENIH STRANA... 903
Ratni brod zaraene strane koji se zatekao u luci neutralne drave ili u nje-
zinim vodama u trenutku izbijanja rata duan je isploviti u roku od 24 sata ili u
roku propisanom pravom neutralne drave (lanak 13),
Dulje od 24 sata moe se zadrati ratni brod ako ne moe isploviti zbog havarije
ili vremenskih nepogoda na moru, ali je duan isploviti im te zapreke budu uklo-
njene (lanak 14).
Ako nema drukijih propisa obalne drave, u nekoj neutralnoj luci ili na sidri-
tu ne smiju se u isto vrijeme nalaziti vie od tri ratna broda jedne zaraene strane
(lanak 15).
Ako se u neutralnoj luci istodobno nau ratni brodovi protivnikih strana,
moraju proi najmanje 24 sata izmeu njihova isplovljavanja. Red isplovljavanja
odreuje se redom uplovljavanja, osim ako se prvom brodu dopusti produljenje
legitimnoga boravka. Slino vrijedi ako se u neutralnoj luci istodobno nae tr-
govaki brod pod zastavom jedne zaraene strane i ratni brod druge. Tada ratni
brod naputa luku 24 sata nakon to ju je napustio trgovaki brod (lanak 16).
U neutralnim lukama mogu se obavljati samo prijeko potrebni popravci
stranoga ratnog broda nuni za sigurnost njegove plovidbe, ali nipoto ne za
uveanje njegove vojne moi. Te potrebe procjenjuje vlast neutralne drave
(lanak 17). Tamo se mogu samo popunjavati zalihe ratnih brodova uobiajene
za vrijeme mira. Gorivom se mogu opskrbljivati koliko im je potrebno da stignu
do najblie luke u svojoj dravi (lanci 18. i 19). Ali ratni brod koji se opskrbio
gorivom to moe ponovo uiniti u nekoj luci iste neutralne drave tek poslije
isteka od tri mjeseca (lanak 20).
Ako se ratni brod zaraene strane zadri u luci dulje nego to smije ostati,
neutralna ga drava smije onesposobiti za plovidbu do konca rata. Posadu toga
broda moe ostaviti na brodu ili je smjestiti na kopno i ograniiti joj kretanje
(lanak 24).
Nakon okraja s britanskim lakim krstaricama na otvorenome moru, oteena
njemaka oklopnjaa Admiral GrafSpee uplovila je u luku Montevideo 13. prosinca
1939. Nakon to su joj urugvajske vlasti odbile produljen boravak od 15 dana po-
treban za popravak, napustila je urugvajske vode u roku od 72 sata. Na otvorenome
moru njezina ju je posada potopila, a 1 100 lanova posade bilo je internirano u
Argentini. Od njih su 153 uspjela pobjei poetkom ljeta 1942, a ostali su bili oslo-
boeni u veljai 1946.
Bibliografija
OPPENHEIM, LAUTERPACH: International Law, Vol. U, Seventh Edition, London, 1952, pp.
768-879; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits armes, Pari, 1983, pp. 258-353, 430-508.
bile odbile ratificirati jer nije predviala materijalna pravila koja je taj sud trebao
primjenjivati.
Da bi se taj nedostatak uklonio, na konferenciji odranoj u Londonu 1909.
usvojena je Deklaracija o zakonima pomorskog rata" (ili Londonska deklara -
cija"), koja je takoer ostala neratificirana.
Opiran tekst te Deklaracije predvia detaljne odredbe o blokadi, kontrabandi,
protuneutralnoj pomoi, unitenju neutralne zaplijenjene imovine, o promjeni za-
stave broda, o neprijateljskoj pripadnosti broda i dobara, o konvojima, o otporu pre-
tresu te o nadoknadi. Ali slabost toga instrumenta nije jedino u tome to kao ugovor
nije nikada stupio na snagu. U oba svjetska rata neke su sile izriito izjavljivale da ih
pravila predviena u Londonskoj deklaraciji nee obvezivati ni kao obiajno pravo.
Praksa drava u totalnom gospodarskomu ratu zaista je i bila u suprotnosti s mno-
gim njezinim propisima. Ipak, kad god je potrebno, tekst te Deklaracije treba i danas
konzultirati, ali na alost on u cjelini nema vrijednost dokaza obiajnoga prava.
U tome su pogledu od znaaja i Helsinka pravila I. L .A. o pomorskom ratovanju
iz 1996, kao doktrinarni pokuaj kodifikacije pravila pozitivnoga meunarodnoga
prava na snazi fv. supra, 99 pod 2 (i)).
Slijede objanjenja o protuneutralnoj pomoi, kontrabandi, konvojima, blo -
kadi, pljenovnom redarstvu i pljenovnim sudovima. Prije toga valja nam razja-
sniti neke pojmove.
3. Ratni plijen i pomorski plijen (priza). U kopnenomu ratovanju ratni
plijen {booty, butin deguerre) po pravilu je pokretna dravna imovina koja padne
u ruke neprijatelju poput novca i drugih dragocjenosti, oruja, streljiva, sred
stava transporta i dr. U pomorskom su ratovanju ratni plijen uz to neprijateljski
ratni i javni brodovi koji ne slue u trgovake svrhe, uz vane iznimke poput
bolnikih, ribarskih i drugih brodova. Ti objekti postaju dravnom imovinom
samim inom osvajanja i bez daljnjega postupka.
Pomorski plijen [prize, prise) neprijateljski su trgovaki brodovi te neprija-
teljska roba bilo da se prevozi na neprijateljskom ili neutralnom brodu ili na
brodu pod vlastitom ili saveznikom zastavom. Pomorski je plijen i neutralna
roba ako je kontrabanda te uz to neutralni brod i roba na njemu u nekim drugim
sluajevima, o emu biti vie rijei.
Za razliku od ratnoga plijena, ti brodovi i roba jo ne postaju vlasnitvom
neprijateljske drave samim inom uzapenja. O pomorskom plijenu mora se
provesti postupak pred domaim pljenovnim sudom i tek temeljem njegove
konane presude ti se brodovi i roba konfisciraju.
4. Neprijateljski karakter broda i robe. Nacionalnost trgovakoga broda
odreuje se zastavom pod kojom on zakonito plovi. Neutralni je brod, dakle,
onaj koji plovi pod zastavom neutralne drave. Ali ako neprijateljski trgovaki
908 Pravo oruanih sukoba
Laki oblici protuneutralne pomoi jesu: (a) kada brod obavlja posebno pu-
tovanje radi prijevoza pojedinaca koji su uvrteni u oruane snage neprijatelja
ili radi prijevoza vijesti u njegovu korist, (b) kada uza znanje vlasnika, brodara
ili zapovjednika brod prevozi neki manji neprijateljski vojni odred ili jednu ili
vie osoba koje za vrijeme putovanja izravno pomau neprijateljskim operaci-
jama. Takav se brod izjednauje s neutralnim trgovakim brodom koji prevozi
kontrabandu.
6. Kontrabanda je roba na neutralnom trgovakom brodu koja moe sluiti
u ratne svrhe, zateena je na putu za neprijatelja, a zaraena strana u pitanju
njezin je prijevoz zabranila.
Prijanji propisi i praksa dijelili su robu namijenjenu neprijatelju u tri skupine:
na apsolutnu kontrabandu (oruje, streljivo i druge stvari koje iskljuivo slue u
ratne svrhe), na uvjetnu kontrabandu, tj. stvari koje se mogu upotrijebiti u ratne
svrhe, ali i za civilne potrebe (hranu, odjeu, gorivo i si.) te na slobodnu robu koja ne
moe sluiti u ratne svrhe (npr. kineski porculan, kuanski namjetaj i dr). Ali se ni
prema tim propisima kontrabandom nisu smatrali predmeti i materijal potrebni za
skrb ranjenika i bolesnika te oni koji na uzapenom brodu slue za potrebe
posade i putnika na tome putovanju.
U dva svjetska rata zaraene su strane toliko proirivale svoje popise apsolutne
te uvjetne kontrabande da je ta podjela ostala bez ikakve svrhe. Ipak su u Indijsko--
pakistanskomu sukobu u prosincu 1971. obje strane objavile popise robe koju su
smatrale kontrabandom.
Danas se kontrabandom smatraju sva dobra namijenjena neprijatelju koja
slue u ratne svrhe ili se openito smatraju korisnima za njegove ratne napore
(toka 5.2.3. Helsinkih pravila L L. A.).
Roba je u svakomu sluaju namijenjena neprijatelju ako se nalazi na putu
u neku neprijateljsku luku. Ali to nije dovoljno. Neki teret moe biti upuen
u neutralnu luku, ali se opravdano sumnja da e eljeznicom, cestovnim, pa i
pomorskim transportom biti proslijeen do neprijatelja i da je njegovo krajnje
odredite neprijateljsko. Stoga je ve u Prvome svjetskom ratu bilo opeprihva-
eno naelo produljenoga putovanja". Roba se plijenila ak kada njezino prvo
odredite nije bilo neprijateljsko.
Helsinka pravila I. L. A. o pomorskoj neutralnosti predviaju u toki 5.2.4. da u
sluaju sumnje o neprijateljskoj namjeni dobara ili njihove upotrebe u vojne svrhe,
teret dokazivanja pada na dravu uzaptiteljicu. Iako bi to pravilo bilo razumno i ko-
risno, u svjetlosti prakse iz dva svjetska rata valja sumnjati u to da je ono pravilo po-
zitivnoga meunarodnoga prava. Tamo se dalje predvia da gorivo ili drugi materijal
koji mogu biti koriteni za proizvodnju energije zaraenih strana ine kontrabandu,
osim kada se njihova nevojna namjena jasno dokae.
910 Pravo oruanih sukoba
da njihovi ratni brodovi prate trgovake brodove koji plove pod njihovom ili
zastavom druge neutralne drave. Vrenje od tih konvoja prava nekodljivoga
prolaska, tranzitnoga prolaska ili prolaska arhipelakim plovnim putovima, ne
predstavlja zabranjenu upotrebu sile" (pravilo 6.1).
Iako se u spomenutome Irako-iranskom ratu formiranje konvoja neutralnih
tankera i drugih trgovakih brodova nije uvijek oznaivalo tim imenom, ta se praksa
moe najbolje objasniti tim pravom.
Helsinka pravila I. L. A. predviaju i da trgovaki brodovi koji plove pod
neutralnom zastavom, a u pratnji su jednoga ili vie neutralnih ratnih brodova,
uivaju imunitet od zaustavljanja i pregleda, poput neutralnih dravnih bro-
dova. Odgovornost je zapovjednika konvoja da posvjedoi kako se ne prevozi
nikakva kontrabanda. Ali drava zastave ratnoga broda mora poduzeti sve ra-
zumne mjere kako bi se uvjerila da je taj iskaz toan (pravilo 5.2.8).
Naravno da je u dananje doba to pravilo odraz odnosa snaga zaraenih strana s
jedne strane i neutralnih sila s druge na moru. U Drugome svjetskom ratu, kada su
sve najjae pomorske sile bile i same zaraene, one ne bi pristale na takvo slobodno
pravilo u korist konvoja u pratnji ratnih brodova minornih neutralnih zemalja.
8. Blokada. Ratna blokada {blockade, blocus) zabrana je pomorskoga pro-
meta koja se postie zatvaranjem luke ili dijela obale s pomou ratnih brodova
i zrakoplovima. Blokirati se moe neprijateljska luka ili obala, vlastita ako je
u vlasti neprijatelja, pa i neutralno podruje ako su na njega proirene ratne
operacije. Blokada se mora primijeniti jednako prema brodovima svih zastava.
Blokada se danas ne smije koristiti da bi se sprijeilo dostavljanje iskljuivo
u korist civilnoga stanovnitva poiljki hrane, lijekova, sanitetskoga materijala,
odjee i si. te predmeta potrebnih za vjerske obrede. Tu moe biti rije o potre-
bama vlastitih ili neprijateljskih civila te napose onih na okupiranome podruju.
Ali taj se prijevoz kroz blokirano podruje obavlja na temelju sporazuma, a
drava koja provodi blokadu ima pravo pregleda tih poiljki.
U tome vanu ulogu moe imati sila zatitnica, odnosno Meunarodni odbor
Crvenoga kria, kojima se moe povjeriti raspodjela te pomoi. Tu se primjenjuju
lanci 23, 59. i 61. etvrte enevske konvencije iz 1949. te lanci 69. i 70. Protokola
I. iz 1977, koji se danas smatraju iskazima opega obiajnoga prava.
Blokirati se moe ue samo one rijeke koja cijelim svojim tokom tee kroz po-
druja strana u sukobu. Posljedica blokade ne smije biti zatvaranje pristupa luci
neutralne drave.
Neko se smatralo da se blokada odnosi i na uplovljavanje i isplovljavanje svih
brodova. Ali je u praksi bilo sluajeva blokade samo glede uplovljavanja ili samo
isplovljavanja.
912 Pravo oruanih sukoba
Da bi blokada bila valjana, nuno je ispuniti tri uvjeta: (i) Efektivnost je pro-
pisana ve Parikom pomorskom deklaracijom iz 1856. Blokada se stoga mora
vriti s dovoljno ratnih brodova i zrakoplova da se pristup blokiranoj obali uini
opasnim.
Nema pravnih pravila o tome kolike bi te snage morale biti. Ali je namjera da se
onemogue tzv. papirnate ili formalne blokade putem diplomatskih nota, pa i one
potapanjem brodova nakrcanih kamenjem ili drugim zaprekama. U Krimskom ratu
1854 - 1856. samo jedna britanska krstarica uspjeno je blokirala rusku luku Rigu na
Baltiku, i to s udaljenosti od 12 milja od ruske obale. Ipak, efektivnost ne mora biti
tolika da fiziki sprijei bilo koji brod da se provue. Ona mora predstavljati stvarnu
opasnost za brodove koji to pokuaju uiniti.
(ii) Deklaracijom se naznauje dan poetka blokade, granica blokiranoga
podruja te rok koji se ostavlja neutralnim brodovima i zrakoplovima da to
podruje napuste. Nova je deklaracija potrebna i ako se blokirano podruje
proiruje ili ako se blokada ponovo uvodi.
(iii) Notifikacija s gornjim sadrajem jednostrani je akt drave u pitanju koji
se dostavlja: (a) svim neutralnim dravama, (b) vlastima blokiranoga podruja
i (c) brodovima koji se tome podruju pribliuju, a pretpostavlja se da ne znaju
za blokadu.
Blokada prestaje ako se blokirano podruje osvoji, ako protivnik uspije silom
razbiti blokadu ili ako brodovi koji je vre to podruje napuste. Ako se blokada
eli ponovo uvesti, nuno je ponovo ispuniti sve gornje uvjete.
Blokada se ne prekida ako se brodovi koji je vre privremeno udalje zbog
nevremena.
Povredu blokade ini svaki neuspio pokuaj uplovljavanja ili isplovljavanja
iz blokiranoga podruja. Neutralni se brod tada uzapuje i provodi se postupak
pred pljenovnim sudom radi konfiskacije broda i tereta. Posada se broda moe
privremeno zadrati u svrhu svjedoenja, ali se protiv nje ne smiju izricati druge
mjere.
U oba svjetska rata dolazilo je do prakse tzv. blokade na daljinu {long distance
blockade, blocus a longue distance, quasi~blocus), koja je predstavljala deforma-
ciju navedenih pravila. Bila je rije o skupu mjera kojima se sprjeavao uvoz i
izvoz u neprijateljsku dravu kao mjera totalnoga ekonomskoga rata.
Najprije ju je 1915. bila uvela Britanija kao mjeru represalija na njemaku od-
luku da svojim podmornicama potapa britanske i saveznike trgovake brodove u
vodama uokolo britanskog otoja, a bez zbrinjavanja posade.
Prema britanskim odlukama (Orders in Council), brodovi koji su prevozili robu
za koju se pretpostavljalo da joj je krajnje odredite u Njemakoj, bili su upuivani
100. NEUTRALNI I NEPRIJATELJSKI TRGOVAKI BROD... 913
dokumenti broda. To se moe uiniti: (i) ako bi provoenje broda dovelo u opasnost
uzaptiteljski ratni brod ili uspjeh operacije koja je u tijeku, (ii) ako zbog priblia-
vanja neprijateljskoga ratnog broda postoji oita opasnost da uzapeni brod bude
osloboen, (iii) ako zbog havarije ili drugog navigacijskoga razloga uzapeni brod
ne moe otploviti u luku koja mu je odreena (iv) ili je posada uzapenoga broda
odbila njime upravljati. U svim je takvim sluajevima postupak pred pljenovnim
sudom obvezatan.
Uzapenje prestaje, tj. gubi se: (i) ako sama posada uspije osloboditi brod, (ii)
ako uzaptitelj odustane od uzapenja ili (iii) ako brod oslobodi protivnika strana.
10. Pljenovno sudovanje. Kako smo prije naglasili, samim uzapenjem
broda ili tereta jo se ne prenosi vlasnitvo na dravu uzaptitelja. Konfiskacija
je valjana tek nakon provedenoga postupka pred pljenovnim sudom drave
uzaptiteljice i ako se konanom presudom ustanovi da je pljenidba zakonita
{lawfulprize). Tree drave nisu dune priznati konfiskaciju bez toga postupka.
Pljenovni su sudovi unutarnji sudbeni ili upravni organi drave uzaptitelji-
ce koji u odluivanju preteito primjenjuju meunarodno pravo. Na presudu
prvostupanjskoga suda najee se previa pravo albe vioj instanci. U kontra-
diktornom postupku u kojem je zastupljen vlasnik uzapenoga broda ili druge
osobe koje imaju interesa odluuje se na temelju injenica i prava: (i) o valjano-
sti uzapenja broda i pljenidbe robe, (b) o moguim zahtjevima za naknadom
tete zbog uzapenja te (iii) o primjenjivosti domaih sudskih odluka ili propisa
donesenih kao mjera represalija.
Konanom presudom moe se ustanoviti da je uzapenje nevaljalo i time
se brod i/ili roba oslobaaju ili se izvrava konfiskacija broda i robe u korist
drave uzaptiteljice.
STVARNO KAZALO
Pljenovno sudovanje, 47, 52, 892, 893, Protumjere u doba mira, 182, 224, 232,
901,904,906-907,914. 344, 348, 363, 786, 790-797. V. i
Podrazumijevam pristanak, v. represalije. Protuneutralna pomo,
Acguiescence. Podruja s posebnim 892-893, 896,
poloajem, 287- 906-908,908-909,913. Protupravna
291. Posredovanje (medijacija), 229, djela (meunarodno), 346-
708-709, 349, 349-350, 383-385.
711-713. Punomo, 126, 300, 302, 303.
Postliminium, naelo, 849, 850-851.
Povrat u prijanje stanje, v. Restitutio in
integrum. Pozitivizam Quieta non movere, 576. n
(voluntarizam) u Ranjenici, 798, 836, 863-864, 899.
meunarodnom pravu, 41-44, 220, Rat, v. Meunarodni oruani sukob,
804-805. Pravinost (ex aequo et Briand-Kelloggov pakt. Ratite i
bono), 4, 61-65, podruje ratnih operacija, 855-
89-90, 140, 229, 587, 659.n.95, 665- 857, 913.
666, 707, 709, 722, 742. Pravila Ratnici (borci), 857-861. Ratno i
utivosti (kurtoazije), 4, 299, 480, humanitarno pravo, izvori, 802-
634. 809. Ratno stanje, 814-816, 819-822,
Pravo progona, 672-673, 676-677. 842-851,
Praznine u meunarodnom pravu, 3-4, 861,889,891,895;
62, 70, 544, 707, 722-723, 805. - jednostrano okonanje, 195, 842,
Pregovori 850.
- radi izmjene ugovora, 159; Ravne polazne crte, 197, 632-633, 637.
- u rjeavanju sporova, 229, 384, 708- Razoruanje, 775-783;
709, 710-711, 713, 715, 722, 795; - u svemiru, 605.
- u sklapanju ugovora, 126-127,144, Realna unija, 251-252.
300, 308; Regionalne organizacije i sporazumi,
- uvjet za represalije, 795. 449-458.
Prijevara pri sklapanju ugovora, 168. Represalije (protumjere), 6-7, 66, 784-785,
Primirje, 849-850, 851-852. 788-790, 792;
Priopenje, v. Notifikacija. - u oruanom sukobu, 797-800, 805-
Prirodno pravo, 32-41, 219-220, 484- 806, 830, 857, 881, 882, 912-913.
486,496,515. Restitutio in integrum, 27, 67-68,165,
Priznanje u meunarodnom pravu, 190- 378, 379-380, 589.
191,196,200-202,392; Retorzija, 232, 786-788.
- drave, 212, 261-267, 337, 431; Ribolov, 617-618, 679-681.
- ustanika, 124, 206, 270-275, 837; Rijeke, 578-589;
- vlade, 261, 267-269, 337. - granine, 553-555;
Progon, v. Pravo progona. - pravo plovidbe, 48, 152, 153, 579-
Prokopi, v. Kanali. 584.
Promatrake misije UN-a, 744-745, 751, Ropstvo, trgovina robljem, 347, 386, 388,
767-772. V. i Mirovne misije. 390, 487-488, 493, 498, 523-524, 675.
Protektorat, 276, 277, 279-281, 699, 853.
Protest (prosvjed), 75, 87, 95-96,100,104,
154,174,190-191,197, 200, 202, 576.
STVARNO KAZALO 921