dr. sc.

Ivo Grbin
Izvorni znanstveni rad UDK 347.953

Pravomonost odluka u parninom postupku

a) UVODNE NAPOMENE Razlozi zbog kojih tuitelj pokree parnini postupak mogu biti vrlo razliiti. Ponekad on eli da se na nesumnjiv nain utvrdi postoji li odreeni pravni odnos, ponekad mu je cilj izazvati neku promjenu u pravnom odnosu, a ponekad nastoji postii to da mu drava uz pomo svog pravosudnog aparata omogui ostvarenje nekog subjektivnog prava za koje tvrdi da mu je povrijeeno1. No, bez obzira na svrhu zbog koje se neki parnini postupak vodi, stranke oekuju da e on rezultirati brzim donoenjem neizmjenjive sudske odluke koja e ukloniti svaku neizvjesnost u njihovom spornom pravnom odnosu. Brz zavretak sudskih postupaka u interesu je ne samo stranaka, ve esto i drugih osoba ponaanje kojih zavisi o sadraju odluke koja e biti donesena. Tako e npr. ishod neke parnice radi rastave braka dati odgovor na pitanje hoe li neka trea osoba moi sklopiti brak s jednom od stranaka. I razni poslovni pothvati ne e biti sigurni, a nerijetko ni mogui, dok se ne raiste izvjesni imovinskopravni odnosi. S druge strane, drava nije indiferentna prema tome kakva e biti ta sudska odluka, jer ona od sudova oekuje da njihove odluke budu zakonite tako da u njima apstraktne pravne norme budu pravilno primijenjene na konkretan sluaj. Te dvije tenje, da se im prije ukloni neizvjesnost u pravnim odnosima stranaka s jedne strane, te da odluka suda bude zakonita 2 s druge strane, esto su suprotstavljene i nije ih nimalo lako uskladiti. Prva od njih ide za tim da sudska odluke odmah nakon donoenja bude konana i neizmjenjiva, dok drugoj pogoduje mogunost neprekidnog preispitivanja pravilnosti donesene odluke. U vezi s time zakonodavac uvijek na neki nain nastoji pronai kompromisno rjeenje. On dodue doputa odreeno preispitivanje sudskih odluka, ali je svjestan i injenice da svakom parnienju mora doi kraj i da bi beskonano dovoenje u sumnju pravilnosti sudske odluke nepovoljno utjecalo na pravnu sigurnost i autoritet sudova. Zato se on miri s injenicom da konana sudska odluka ne mora uvijek u stvarnosti biti i zakonita, ali osigurava pravna sredstva koja e po njegovom miljenju u najveem broju sluajeva garantirati pravilnost suenja. Rezultat tog nastojanja da se udovolji zahtjevima pravne sigurnosti uz omoguavanje ograniene kontrole sudske odluke je i institut pravomonosti sudske odluke3.
1

O deklaratornoj, konstitutivnoj i kondemnatornoj tubi v. npr. Triva-Belajec-Dika, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986., str. 316. i sl. (citirano: Triva-Belajec-Dika). I stranke redovito vode parnicu u uvjerenju da su u pravu te trae donoenje odluke koju smatraju zakonitom, ali njihova praktina nastojanja ipak idu u pravcu ishoenja za njih povoljnog rezultata postupka.

-2-

Cilj ovog napisa je istraiti kako je u Republici Hrvatskoj rijeeno pitanje pravomonosti sudskih odluka, tj. kakve su zakonske odredbe o tome i kako ga doivljava sudska praksa. U vezi s pravomonou postoje u pravnoj znanosti brojne kontroverze 4 kojima u se ovdje baviti samo iznimno i to onda kad mi se ini da je to od neposrednog praktinog znaaja. Svoje izlaganje zavrit u s nekoliko napomena. b) POJAM PRAVOMONOSTI Da bi stranke ishodile neizmjenjivu sudsku odluku i na taj nain definitivno rijeile svoje dvojbe u vezi sa spornim pravnim odnosom, moraju ponekad prei dugi put, put koji je dug kako s obzirom na broj procesnih radnji to ih treba poduzeti tako i s obzirom na trajanje postupka. Ve ubrzo nakon donoenja presuda suda prvog stupnja raa odreene posljedice o kojima moraju voditi rauna i sud i stranke. Tako je sud vezan za svoju presudu im je objavljena, a ako presuda nije objavljena, im je otpravljena (lanak 334. stavak 1. Zakona o parninom postupku Narodne novine br. 53/91, 91/92 i 112/99 citirano: ZPP). Nakon tog momenta sud ne moe vie mijenjati svoju presudu, makar je uoio da je ona nepravilna. Prema strankama presuda ima uinak od dana kad im je dostavljena (lanak 334. stavak 2. ZPP). Od tog dana strankama npr. poinje tei rok za albu (lanak 348. stavak 1. ZPP). U to vrijeme je presuda jo jako ranjiva te joj zakonodavac ne doputa da preko stanovite mjere iri svoje uinke. Logino bi bilo oekivati da e u interesu pravne sigurnosti svoju punu snagu presuda postii tek kad se vie ni na koji nain ne moe izmijeniti. U stvarnosti to, meutim, nije tako. Puninu svojih uinaka presuda poinje proizvoditi u odreenom trenutku tokom postupka dok jo postoji mogunost njene preinake ili ukidanja. Tada za presudu kaemo da je postala pravomona. U nastojanju da pojasne u emu se sastoji pravomonost sudske odluke pravni teoretiari razlikuju tzv. formalnu i materijalnu pravomonost. O potrebi tog razlikovanja te biti i sadraju pravomonosti u znanosti ne postoji suglasnost. Stajalita su prilino suprotstavljena te se iznose brojni argumenti u prilog i protiv svakog od njih, no oni nisu od bitnog znaaja u praktinoj primjeni instituta pravomonosti5. Pod formalnom pravomonou razumijeva se nemogunost pobijanja sudske odluke redovnim pravnim lijekovima6. U smislu odredaba ZPP (lanak 333. stavak 1.) pravomona postaje presuda koja se vie ne moe pobijati albom. Na pravni sustav daje sudskoj odluci formalnu pravomonost daleko prije nego to ona postane neizmjenjiva (neopoziva). Sudska odluka postaje formalno pravomona u vrijeme kad je jo izloena brojnim opasnostima. Na nju vrebaju razni izvanredni pravni lijekovi koje poznaje nae parnino procesno pravo (revizija, zahtjev za zatitu zakonitosti, ponavljanje postupka) te povrat u prijanje stanje, smatrao se on izvanrednim pravnim lijekom ili ne 7. Meutim, i kad su iscrpljeni izvanredni pravni lijekovi (odnosno kad su protekli rokovi za njihovo podnoenje), sudskoj odluci jo nije posve zajamena ona vrstoa koja bi je inila neizmjenjivom. Naime, u smislu odredaba lanka 62. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (proieni tekst Narodne novine broj 49/02 citirano: Ustavni zakon) svatko moe podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tubu ako smatra da mu je pojedinanim aktom tijela dravne vlasti kojim je
3

4 5 6 7

O pravomonosti v.: Dika, O biti i granicama pravomonosti, Zagreb, 1991. (citirano: Dika); Juhart, Civilno procesno pravo FLR Jugoslavije, Ljubljana 1961. (citirano: Juhart); Triva-Belajec-Dika, str. 510. i sl.; Ude, Civilni pravdni postopek, Ljubljana 1988., str. 243. i sl. (citirano: Ude); te Zuglia, Graanski parnini postupak FNRJ, Zagreb, 1957., str. 476. i sl. (citirano: Zuglia). O njima v. opirno kod Dika te Triva-Belajec-Dika, str. 513. i sl. O tome v. Dika, str. 268. i s.; Triva-Belajec-Dika, str. 513. i sl.; Ude, str. 244. i sl.; te Zuglia, str. 480. i sl. O formalnoj pravomonosti v. autore navedene u biljeci broj 5 te Juhart, str. 445. Tako npr. Zuglia (str. 483. i 512.) smatra da je povrat u prijanje stanje izvanredni pravni lijek, dok je Triva (str. 542. i sl.) miljenja da povrat u prijanje stanje nije uope pravni lijek.

-3-

odlueno o njegovim pravima i obvezama povrijeeno ustavno pravo. Ako je zbog povrede ustavnih prava doputen drugi pravni put, ustavna tuba moe se podnijeti tek nakon to je taj pravni put iscrpljen, time da je u stvarima u kojima je doputena revizija u parninom postupku pravni put iscrpljen nakon to je odlueno i o tom pravnom lijeku. Postupak pred Ustavnim sudom pokree se, dakle, nakon to je odlueno o reviziji, time da se ustavna tuba podnosi u roku od 30 dana raunajui od dana primitka revizijske odluke (lanak 64. Ustavnog zakona). Odlukom kojom se ustavna tuba usvaja, Ustavni sud ukida osporavanu odluku kojom je povrijeeno ustavno pravo (lanak 76. stavak 1. Ustavnog zakona), to znai revizijsku odluku kad je taj izvanredni pravni lijek doputen, ali i druge odluke donesene u tom predmetu ako je i njima povrijeeno ustavno pravo podnositelja ustavne tube (lanak 74. Ustavnog zakona). U literaturi8 se prigovara shvaanju po kome bi do nemogunosti pobijanja sudske odluke redovnim pravnim lijekovima dolo zbog njene formalne pravomonosti, jer je situacija upravo obrnuta tj. formalna pravomonost je posljedica te nemogunosti. To je dodue tono, ali mi se ini da time nije otklonjena potreba za institutom formalne pravomonosti. Kad e u parninom postupku neka odluka postati pravomona je posve praktino pitanje i odgovor na njega zavisi o volji zakonodavca koji propisuje hoe li se neki pravni lijek smatrati redovnim ili izvanrednim pri emu se njegovo shvaanje o tome moe s vremenom i mijenjati. Danas je nemogunost pobijanja presude albom onaj moment koji dovodi do pravomonosti presude zato, jer je to propisano u lanku 333. stavak 1. ZPP. Raniji Zakon o parninom postupku koji je vaio i na podruju sadanje Republike Hrvatske (Slubeni list FNRJ, br.4/57 i sl.) propisivao je (lanak 322. stavak 1.) da pravomonom postaje presuda koja se vie ne moe pobijati albom ili revizijom. Revizija je, dakle, bila redovni pravni lijek Stoga valja voditi rauna i o toj formalnoj strani pravomonosti koja nam pokazuje od kojeg trenutka tokom postupka sudska odluka poinje proizvoditi uinke pravomonosti. Materijalna pravomonost sudske odluke se sastoji u tome da je zabranjeno pokretanje nove parnice meu istim strankama o zahtjevu o kojem je ve pravomono odlueno te da su i sudovi i stranke vezani sadrajem takve odluke9. Ti uinci pravomone odluke nastaju po sili zakona. Iz ove definicije materijalne pravomonosti vidi se da ona ima dvije strane: negativnu i pozitivnu. Obje imaju za svrhu da pravomona odluka svojim autoritetom pridonese pravnoj sigurnosti. Negativna se strana pravomonosti sastoji u tome da se o istoj stvari meu istim strankama moe suditi samo jedanput. Kad postoji pravomona odluka, njome je definitivno rijeen spor i stranke nisu ovlatene u novoj parnici nastojati ishoditi preispitivanje onog o emu je ve pravomono odlueno. Vezanost sudova i stranka pravomonom odlukom ini pak pozitivnu stranu pravomonosti. Pitanje koje je rijeeno pravomonom odlukom, ne moe ni sud koji ju je donio niti neki drugi sud drugaije rijeiti. Isto tako i stranke, bez obzira na to to misle o sadraju svog pravnog odnosa i koliko su zadovoljne pravomonom sudskom odlukom moraju je prihvatiti onakvu kakva je i ravnati se po njoj. To vrijedi i onda kad takva odluka nije pravilna. Okolnost da i nepravilna pravomona sudska odluka proizvodi svoje uinke jednako kao i pravilna izazvala je u doktrini potrebu da se razjasni bit materijalne pravomonosti. U tom pogledu razvile su se dvije teorije: materijalnopravna i procesna (publicistika) 10. Po materijalnopravnoj teoriji pravomona sudska odluka ini osnovu graanskopravnih odnosa meu strankama u vezi s predmetom spora. Ako je ta odluka pravilna, ona pored postojee, daje dodatnu osnovu pravnom odnosu stranaka. Ako je pak odluka nepravilna, ona mijenja
8

Tako Triva-Dika-Belajec, str. 514. i sl. O materijalnoj pravomonosti v. Dika, str.235. i sl.; Juhart, str. 448. i sl.; Triva- Belajec-Dika, str. 513. i sl.; Ude, str. 244. i sl.; te Zuglia, str. 480. i sl. 10 O tim teorijama v. Juhart, str. 450. i sl.; Triva-Belajec-Dika, str. 518. i sl.; te Zuglia, str. 489.
9

-4-

graanskopravne odnose koji su do tada postojali, bilo tako da stvara nove odnose bilo tako da ukida ili modificira postojee odnose. Tako bi npr. pravomonou presude kojom je utvrena tuiteljeva trabina koja u stvarnosti ne postoji, meu strankama nastao novi obveznopravni odnos, i obratno, pravomonim ali pogrenim utvrenjem da tuitelj tueniku ne duguje stanoviti iznos utrnula bi tuenikova trabina prema tuitelju koja je do tada u stvarnosti postojala. Materijalnopravni odnosi stranaka uskladili bi se, dakle, sa sadrajem pravomone presude. Po procesnoj teoriji pravomona presuda nema utjecaja na materijalnopravni odnos u vezi s kojim je donesena. Ona niti stvara nove niti ukida postojee pravne odnose bila ona pravilna ili nepravilna11. Materijalna pravomonost je iskljuiva posljedica postupovnih odredaba koje zabranjuju ponovno suenje u stvari o kojoj je pravomono odlueno te propisuju vezanost stranaka i sudova pravomonom presudom. U novije vrijeme prevladavaju pristae procesne teorije. Valja meutim naglasiti da opisana neslaganja u doktrini o biti materijalne pravomonosti nisu od praktine vanosti, jer je poloaj stranaka na koje se odnosi pravomona presuda i po jednoj i po drugoj teoriji isti. c) KOJE SUDSKE ODLUKE MOGU POSTATI PRAVOMONE Svojstvo pravomonosti mogu stei sljedee sudske odluke: 1. Sve presude bez obzira na njihov sadraj, dio zahtjeva o kome je odlueno te nain donoenja. Pravomona moe dakle postati i: potpuna, djelomina, dopunska, meupresuda i kontradiktorna presuda, presuda na temelju priznanja, presuda na temelju odricanja, presuda zbog izostanka kao i presuda donesena u postupku u trgovakim sporovima donesena u smislu odredbe lanka 496. ZPP bez zakazivanja roita. Ako je u presudi odlueno o potraivanju koje je tuenik istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraivanja postaje takoer pravomona (lanak 333. stavak 3. ZPP). 2. Rjeenja kojima se odluuje o tubenom zahtjevu (u parnicama zbog smetanja posjeda, platni nalozi te odluke o trokovima lanak 129. ZPP). 3. Ostala rjeenja koja vezuju sud i stranke. To posebno vrijedi i za procesna rjeenja kojima se zavrava postupak (npr. rjeenje o odbacivanju tube v. lanak 400. stavak 1. ZPP). Ne postaju pravomona rjeenja koja se odnose na upravljanje postupkom. 4. Strane sudske odluke ako ih prizna sud Republike Hrvatske (lanak 86. stavak 1. Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima Narodne novine, broj 53/91). U tom smislu i VS, Rev 1613/84 od 13.11.1984. PSP 27/137). Pravorijek arbitranog suda ima prema strankama snagu pravomone sudske presude, osim ako su se stranke izriito sporazumjele da se pravorijek moe pobijati pred arbitranim sudom vieg stupnja (lanak 31. Zakona o arbitrai Narodne novine, br. 88/01 citirano: ZA). U hrvatskom pravu je i sudska nagodba u procesnopravnom smislu izjednaena s pravomonom presudom (lanak 323. ZPP). To, meutim, ne vrijedi i za nagodbu sklopljenu pred arbitranim sudom (lanak 29. ZA). Ako se stranke tokom arbitranog postupka nagode o sporu, arbitrani sud e na njihov zahtjev obustaviti postupak. Takva nagodba ne e proizvoditi uinke pravomone presude. Jedino ako stranke zatrae da se na temelju nagodbe

11

Izuzetak od toga je dakako konstitutivna presuda kojoj je upravo cilj izazvati promjene u pravnim odnosima.

-5-

donese pravorijek, arbitrani e ga sud uz odreene pretpostavke donijeti, pa e tek taj pravorijek na temelju nagodbe imati prema strankama snagu pravomone sudske presude. d) NASTUPANJE PRAVOMONOSTI Meu zajednikim odredbama o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda sadranim u Ustavu Republike Hrvatske (proieni tekst Narodne novine, broj 41/01) nalazi se i ona (lanak 18. stavak 1.) kojom se jami pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlatenim tijelom. To pravilo vrijedi i u parninom postupku. Zato ni jedna presuda donesena u prvom stupnju u parninom postupku ne stie pravomonost samim donoenjem. Prema odredbi lanka 333. stavak 1. ZPP presuda koja se vie ne moe pobijati albom postaje pravomona. albom se moe pobijati samo presuda donesena u prvom stupnju (lanak 348. stavak 1. ZPP). Mogunost pobijanja takve presude albom prestaje: 1. Kad istekne rok za podnoenje albe a ona ne bude izjavljena, jer samo pravovremeno podnesena alba spreava da presuda postane pravomona u dijelu koji se pobija albom (lanak 348. stavak 2. ZPP). S druge strane, svaka pravovremena alba spreava pravomonost, pa dakle i ona za koju e se kasnije pokazati da je bila neosnovana. 2. Kad se stranka odrekne prava na albu (lanak 349. stavak 1. ZPP). 3. Kad stranka odustane od ve podnesene albe (lanak 349. stavak 2. ZPP). 4. Kad drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu pravovremeno podnesenu albu i potvrdi presudu suda prvog stupnja. U ovom sluaju, dakle, pravomonost nastupa ex nunc, a ne ex tunc. Iz odredaba lanka 378. ZPP slijedi da rjeenje suda prvog stupnja postaje pravomonim: 1. Kad protiv rjeenja nije doputena alba, ono postaje pravomono u skladu s odredbama l. 343. i 344. ZPP. 2. Kad protiv rjeenja nije doputena posebna alba, ono postaje pravomono kad i konana odluka. U tom smislu i sudska praksa (VS, Gzz 41/93 od 15.123.1993. IO 1994/309). 3. Kad je protiv rjeenja doputena alba, glede nastupanja pravomonosti vrijedi ono to je naprijed reeno u vezi s pravomonou presuda donesenih u prvom stupnju. U vezi s nastupanjem pravomonosti postavlja se pitanje, je li pravomonost djeljiva. Ono je od znaaja i za teoriju i za praksu12. Glede toga u znanosti su dola do izraaja dva shvaanja. Po jednom je pravomonost djeljiva 13. Sudska odluka za svaku od stranaka postaje pravomona kad je za nju protekao rok za albu, kad se odrekla prava na albu, kad je odustala od izjavljene albe, odnosno kad joj je dostavljena odluka drugostupanjskog suda kojom je alba odbijena i potvrena presuda suda drugog stupnja. Prema tome, pravomonost ne mora za obje stranke nastupiti istovremeno. Dapae, istovremena pravomonost e u praksi biti pravi izuzetak, jer se ne e ba esto desiti da e odluka biti istodobno dostavljena objema strankama, da e se obje stranke istog dana odrei prava na albu odnosno odustati od izjavljene albe. Zastupnici pak drugog stajalita smatraju 14 da sudska odluka postaje pravomona istodobno u odnosu na obje stranke, jer je to njeno unutarnje svojstvo, tako da je odluka ili pravomona za svakoga ili nije pravomona za nikoga. To praktiki znai da
12

O djeljivosti pravomonosti v. Juhart, str. 445. i sl.; Triva-Belajec-Dika, str. 523. i sl.; Ude, str. 245. i sl.; te Zuglia, str. 479. i sl. 13 Tako Juhart, 448.; te Zuglia, 479. i sl. 14 Tako Triva-Belajec-Dika, str. 520. i sl.; te Ude, str. 245. i sl.

-6-

prvostupanjska presuda postaje pravomona kad je vie ni jedna od stranaka ne moe pobijati albom. Zato okolnost to je jedna od stranaka izgubila pravo na ulaganje pravnog lijeka ne dovodi do toga da odnosna presuda prema toj stranci postane pravomona. Ona e postati pravomona kad i druga stranka izgubi to pravo. Drugostupanjska odluka stjee po tom shvaanju svojstvo pravomonosti donoenjem. ini mi se da kad se govori o djeljivoj odnosno jedinstvenoj pravomonosti valja razluiti pitanje mogunosti da samo jedan dio prvostupanjske odluke postane pravomoan od mogunosti da odluka (u cijelosti ili djelomino) postane pravomona samo u odnosu na jednu od stranaka, jer inae dolazi do nepotrebnih nejasnoa. Miljenja sam da svaka prvostupanjska presuda, ako je tubeni zahtjev djeljiv, moe postati djelomino pravomona. Presudom sud odluuje o zahtjevu koji se tie glavne stvari i sporednih traenja (lanak 325. stavak 1. ZPP). On moe tubeni zahtjev prihvatiti, odbiti ili ga pak djelomino prihvatiti a djelomino odbiti. Iako je u lanku 348. stavak 1. ZPP reeno da protiv presude donesene u prvom stupnju stranke (dakle, i tuitelj i tuenik) mogu podnijeti albu, u stvarnosti to nije uvijek tako. Stranka koja je u cijelosti uspjela u parnici (tuitelj ako je njegov tubeni zahtjev u cijelosti prihvaen, odnosno, tuenik ako je tuiteljev zahtjev u cijelosti odbijen) nema pravnog interesa za izjavljivanje albe, pa ako je kojim sluajem i podnese, sud e je u smislu odredaba lanka 358. ZPP odbaciti kao nedoputenu (VS, Rev 504/80 od 14.05.1980. PSP 17/151; Rev 1921/87 od 02.06.1988. PSP 43/109). U takvom sluaju albu protiv prvostupanjske presude moe podnijeti jedino stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu. Isto tako, kad je prvostupanjskom presudom djelomino prihvaen tubeni zahtjev, svaka od stranaka moe pobijati tu presudu samo u dijelu u kojem nije uspjela u sporu. Prema tome, i onda kad obje stranke mogu podnijeti albu protiv prvostupanjske presude, one albama ne mogu pobijati iste dijelove te presude. Kako pravovremeno podnesena alba spreava da presuda postane pravomona u dijelu koji se pobija albom (lanak 348. stavak 2. ZPP), kad samo jedna od stranaka podnese albu, tada e u iznesenom primjeru dio presude koji nije pobijan albom postati pravomoan bez obzira na to to je protiv nekog drugog dijela iste odluke izjavljena pravovremena alba. Taj dio prvostupanjske presude postat e pravomoan protekom roka za albu one stranke koja se mogla aliti protiv njega i onda kad albeni rok za drugu stranku jo tee, jer druga stranka ne moe pobijati albom navedeni dio prvostupanjske presude15. Do iste situacije dolazi i onda kad albeni sud prvostupanjsku presudu djelomino potvrdi, a djelomino ukine. Tada prvostupanjska presuda postaje pravomona u dijelu u kojem je potvrena. Okolnost da pobijanje jednog dijela prvostupanjske presude nema utjecaja na pravomonost drugog nepobijanog dijela iste presude slijedi iz odredaba hrvatskog ZPP. Procesni propisi nekih drava prihvaaju drugaije rjeenje. U sluaju kad samo jedna od stranaka podnese albu, oni doputaju drugoj stranci da se svojom albom pridrui toj albi ma da joj je rok za albu protekao ili se je odrekla prava na albu16. Tada, dakle, okolnost da je jednoj od stranaka protekao rok za izjavljivanje albe nema za posljedicu pravomonost dijela prvostupanjske presude koji je ta stranka mogla pobijati albom. Sve ono to je naprijed reeno u vezi s prvostupanjskim presudama vrijedi i za prvostupanjska rjeenja protiv kojih se moe podnijeti alba. Smatram, s druge strane, da sudska odluka u svakom sluaju postaje pravomona istodobno u odnosu na obje stranke. Pri tome polazim od odredbe lanka 333. stavak 1. ZPP koja propisuje da presuda koja se vie ne moe pobijati albom postaje pravomona ako je
15

Sve to vrijedi i u sluaju kad je samo jedna od stranaka mogla izjaviti albu (jer je druga stranka u cijelosti uspjela u sporu), ali je albom pobijala samo dio prvostupanjske presude. 16 Takvu odredbu sadre npr. paragrafi 521. do 522 a njemake Zivilprozeordnung.

-7-

njome odlueno o zahtjevu tube ili protutube. U vezi s time, kad se radi o pravomonosti odluke donesene u prvom stupnju, mogue su slijedee situacije: a) albu protiv odluke mogla je izjaviti samo jedna stranka (jer je druga stranka u cijelosti uspjela u sporu) ali to nije u propisanom roku uinila (ili je odustala od izjavljene albe). Tada u odnosu na obje stranke pravomonost odluke nastupa u trenutku kad je protekao rok za albu one stranke koja ju je bila ovlatena podnijeti (ili kad je ta stranka odustala od izjavljene albe), jer je to moment od kada se prvostupanjska odluka vie nije mogla pobijati albom. b) Svaka od stranaka mogla je izjaviti albu protiv odreenog dijela prvostupanjske odluke. U takvom se sluaju to se tie nastupanja pravomonosti navedena odluka zapravo cijepa u dvije samostalne odluke, jer jedan njen dio moe postati pravomoan neovisno o njenom drugom dijelu. Meutim, i tada svaki dio te odluke postaje pravomoan istodobno u odnosu na obje stranke. Trenutak nastupanja pravomonosti utvruje se za svaki dio te odluke posebno, a na nain opisan naprijed pod a). Pravomonost pojedinih dijelova te odluke ne mora nastati u isto vrijeme, ali kad do nje doe, ona e nastupiti istodobno za obje stranke. c) Postoje prvostupanjska rjeenja (ne i presude) koja sud donosi po slubenoj dunosti i koja svaka od stranaka moe u cijelosti pobijati albom (npr. rjeenje kojim se sud oglasio stvarno ili mjesno nenadlenim). U takvom sluaju rjeenje u odnosu na obje stranke postaje pravomono u trenutku kad istekne rok za albu i onoj stranci kojoj je taj rok poeo kasnije tei, jer se tek od tada navedeno rjeenje ne moe vie pobijati albom. Polazei od spomenute odredbe lanka 333. stavak 1. ZPP drim da odluka albenog suda postaje pravomona im je donesena, jer se ta odluka ne moe pobijati albom. Ovakvom se stajalitu mogu staviti brojne primjedbe koje nije lako otkloniti. Da spomenem najvanije od njih: - U trenutku donoenja drugostupanjske odluke stranke jo ne znaju da ona postoji a kamo li kakav je njen sadraj, pa kako takva odluka moe ureivati pravne odnose stranaka. - Sud dodue zna da je donio odluku i kakav je njen sadraj, ali ni on sam nije za nju vezan sve dok nije objavljena odnosno otpravljena (lanak 334. stavak 1. ZPP). On je, dakle, moe jo izmijeniti. - I prema strankama presuda ima uinak tek od dana kad im je dostavljena (lanak 334. stavak 2. ZPP), pa bi bilo veliko zlo kad bi npr. razni rokovi (za izjavljivanje izvanrednih pravnih lijekova, paricijski rok i sl.) poeli tei ve od dana donoenja drugostupanjske odluke. U vezi s navedenim prigovorima smatram da se valja prikloniti shvaanju 17 po kojem je pravomonost objektivno svojstvo presude koje ona ima ili nema i to u odnosu na svakoga. S druge strane, to svojstvo se u razliito vrijeme i na razliite naine manifestira prema raznim subjektima, no to ne znai da i sama pravomonost nastupa u drugo vrijeme prema svakom subjektu na koga se odnosi. Kad bi tome bilo tako, dolo bi ponekad do rezultata koje bi bilo teko prihvatiti. To se naroito odnosi na konstitutivne presude. to bi znailo kad bi npr. u odnosu na jednu stranku neki ugovor jo postojao a u odnosu na drugu bio poniten? Ili, jedan od branih drugova bio bi jo u braku u vrijeme dok je isti brak drugog branog druga ve prestao rastavom.
17

V. npr. Triva-Belajec-Dika, str. 522. i sl.

-8-

Inae, trenutkom donoenja drugostupanjske odluke postala bi pravomona ta odluka (npr. ako je njome preinaena odluka suda prvog stupnja), a isti trenutak bi bio mjerodavan i za nastupanje pravomonosti odluke suda prvog stupnja u sluaju odbijanja albe izjavljene protiv te odluke. e) UINCI PRAVOMONE SUDSKE ODLUKE Pravomona sudska odluka je snano i manje-vie pouzdano sredstvo za postizavanje pravne sigurnosti. Ona djeluje kako u interesu stranaka tako i u javnom interesu, jer autoritativno i trajno ureuje odnose meu strankama, omoguava im ostvarenje njihovih graanskih prava, sprjeava donoenje u istoj pravnoj stvari suprotnih sudskih odluka a time i ruenje ugleda pravosua, i, to se ne smije zanemariti, smanjuje optereenost sudova predmetima. Takvo djelovanje sudske odluke rezultat je svojstava koja joj daje materijalna pravomonost kao i nekih drugih uinaka vezanih uz pravomonu odluku suda. Uinci pravomone sudske odluke su slijedei: 1. Zabrana ponovnog odluivanja Piui o materijalnoj pravomonosti istakao sam 18 da se njena negativna strana sastoji u tome da se o istoj stvari meu istim strankama moe suditi samo jedanput (ne bis in idem, bis de eadem re ne sit actio)19. Pravomona sudska odluka se uz odreene pretpostavke moe pobijati u onoj istoj parnici u kojoj je donesena, ali ne i u novoj parnici. Tako npr. tuitelj iji je tubeni zahtjev pravomono odbijen ne e moi jednaki zahtjev istai u novoj parnici protiv istog tuenika. Isto tako, kad je u pravomono okonanoj parnici tueniku naloeno da tuitelju plati odreeni iznos, ne moe tuenik, sada u svojstvu tuitelja, u novoj parnici traiti da se utvrdi da tuitelj iz prethodne parnice (sada u svojstvu tuenika) nema pravo na isplatu tog iznosa (VS, Rev 760/97 od 28.05.1997. IO 2/1997-99). Pogotovo se pravomona presuda ne moe ponitavati tubom (S u Rijeci, G 804/98 od 12.05.1999. IO 1/00-169). Sve ovo vrijedi i onda kad je pravomona presuda nezakonita, jer je npr. utemeljena na pogrenoj primjeni materijalnog prava(VS, Rev 500/83 od 20.07.1983. PSP 24/201; Rev 2137/91 od 20.02.1992. IO 1994/299) 20. Kad bi se strankama omoguilo da novom tubom nastoje anulirati rezultate ranije pravomono okonane parnice, ne bi se mogla ostvariti svrha pravomonosti te bi se irom otvorila vrata donoenju sadrajno razliitih odluka o istoj pravnoj stvari. ZPP (lanak 333. stavak 2.) zato propisuje da e sud, ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je ve pravomono odlueno, odbaciti tubu. Pravomona presuda je, dakle, negativna procesna pretpostavka. Do odbacivanja tube doi e ponekad povodom tuenikova prigovora (lanak 288. stavak 3. i lanak 301. stavak 1. ZPP), ali nepostojanje takvog prigovora nije zapreka sudu da tubu odbaci, jer on u smislu odredbe lanka 333. stavak 2. ZPP po slubenoj dunosti pazi je li stvar pravomono presuena. Iako je u navedenoj zakonskoj odredbi reeno da sud to ini tijekom cijelog postupka, druge posebne odredbe ZPP to demantiraju. Tokom prvostupanjskog postupka sud moe po slubenoj dunosti odbaciti tubu bilo na pripremnom roitu (lanak 288. stavak 2. ZPP) bilo na glavnoj raspravi (lanak 301. stavak 4. ZPP). Ako je prvostupanjskom presudom odlueno o zahtjevu o kojemu je ve prije pravomono presueno, uinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parninog postupka iz lanka 354. stavak 2. toka 11. ZPP na postojanje koje albeni sud pazi po slubenoj dunosti (lanak 365. stavak 2. ZPP). Okolnost da je odlueno o
18 19

V. str. 3. O tom uinku v. Juhart, str. 450.; Triva-Belajec-Dika, str. 515. i sl.; te Zuglia, str. 483. i sl. 20 Posljedice toga su ponekad za neku od stranaka vrlo teke, pa se postavlja pitanje mogu li se one ipak na neki nain ukloniti. V. o tome Radolovi, Pravomonost (i definitivnost) sudske presude i nemogunost odnosno nedopustivost sadraja ili predmeta obveze (sudska praksa), Vladavina prava, broj 6/1998, str. 95. do 119.

-9-

zahtjevu o kojem je ve prije pravomono presueno razlog je za izjavljivanje i izvanrednih pravnih lijekova i to: revizije (lanak 385. stavak 1. toka 1. ZPP), zahtjeva za zatitu zakonitosti (lanak 404. stavak 1. toka 1. ZPP) te prijedloga za ponavljanje postupka (lanak 421. toka 7. ZPP). Meutim, u postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova sud ne pazi po slubenoj dunosti na navedenu apsolutno bitnu povredu odredaba parninog postupka. Glede revizije i zahtjeva za zatitu zakonitosti to je izriito propisano (l. 386 i 408. stavak 1. ZPP) a u odnosu na prijedlog za ponavljanje postupka to proizlazi iz odredbe lanka 422. stavak 2. ZPP. 2. Vezanost sudova za pravomonu odluku Djelovanje pravomone sudske odluke moe doi do izraaja i onda kad u nekoj novoj parnici izmeu istih stranaka21 nije postavljen tubeni zahtjev jednak onome o kome je ve pravomono odlueno. To e se desiti onda kada je pitanje o kome je kao o glavnom pravomono odlueno u ranijoj parnici, od prejudicijelnog znaaja u novoj parnici. U takvoj situaciji je svaki domai sud22 pri ocjenjivanju tog prethodnog pitanja vezan pravomonom sudskom odlukom i nije ovlaten o njemu drugaije odluiti, ve mora uzeti da je ono to je utvreno pravomonom odlukom istinito. Kae se: res iudicata pro veritate habetur 23. Ako je npr. pravomonom presudom utvrena valjanost nekog ugovora o prodaji, ne e kupac u novoj parnici u kojoj prodavatelj zahtijeva isplatu kupovne cijene iz tog ugovora, moi s uspjehom prigovoriti da je spomenuti ugovor nitav. Navedeno slijedi iz odredaba lanka 12. ZPP koje se odnose na prethodna pitanja24. Prema stavku 1. tog lanka, kad odluka suda ovisi o prethodnom rjeenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom jo nije donio odluku sud ili drugo nadleno tijelo (prethodno pitanje), sud moe sam rijeiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugaije odreeno. Razlikuju se, dakle, dvije situacije. Ako o prethodnom pitanju jo nije donio odluku sud ili drugo nadleno tijelo, moe ga 25 rijeiti parnini sud, ali njegova odluka o tome ima pravni uinak samo u parnici u kojoj je prethodno pitanje rijeeno (lanak 12. stavak 2. ZPP). U nekoj drugoj parnici sud nije vezan takvom odlukom o prethodnom pitanju (VS, Rev 54/93 od 07.10.1993. IO 1/1996-165). To se odnosi kako na onaj sud koji je bio odluio o prethodnom pitanju tako i na ostale sudove. to vie, prema sudskoj praksi ako je presuda u kojoj je sud rijeio neko prethodno pitanje povodom albe ukinuta, taj isti sud u istoj parnici moe o tom pitanju drugaije odluiti (VS, Rev 177/82 od 13.03.1984. PSP 25/185). Ako je, meutim, o prethodnom pitanju sud (ili drugo nadleno tijelo) ve donio pravomonu odluku kao glavnom pitanju, sud je u nekoj drugoj parnici vezan tom odlukom te o tom pitanju nije ovlaten prejudicijelno rjeavati (VS Rev 1108/87 od 29.07.1987. PSP 37/57; Gzz 115/01 od 27.11.2001. IO 1/2002-166; Rev 2612/98 od 06.03.2002. IO 1/2002-167)26. Posljedica te vezanosti je da je njome onemogueno zauzimanje razliitih stavova sudova o istom pravnom pitanju te je olakano
21

Onda kad pravomona sudska odluka djeluje erga omnes (npr. presuda kojom je brak rastavljen), njeni uinci se ostvaruju i u parnicama izmeu treih osoba. 22 Pravomona sudska odluka vezuje u iznesenom smislu i strane sudove samo ako drave kojima oni pripadaju priznaju tu odluku. 23 V. Juhart, str. 449. i sl.; Triva-Belajec-Dika, str. 517.; te Zuglia, str. 484. i sl 24 O prethodnim pitanjima v. Triva-Belajec-Dika, str.75. i sl. 25 Ali ne mora. Meutim, ako je odluio da sam ne rjeava o prethodnom pitanju, sud mora odrediti prekid postupka (lanak 213. stavak 1. toka 1. ZPP). 26 Po Zakonu o arbitrai vezanost sudova pravomonim domaim pravorijekom nije bezuvjetna. Naime, prema odredbi lanka 39. navedenog zakona, ako se u postupku pred sudom pojavi pitanje postojanja nekog prava ili pravnog odnosa , a o tom je pitanju ve pravomono odlueno u izreci domaeg pravorijeka, sud e povodom zahtjeva stranke i u granicama pravomonosti pravorijeka, biti vezan rjeenjem tog pitanja sadranim u izreci pravorijeka, osim ako utvrdi da je u pogledu tog dijela izreke postojao neki od razloga za ponitaj pravorijeka iz lanka 36. stavka 2. toke 2. tog zakona (tj. ako predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske odnosno ako je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske).

- 10 -

suenje u novoj parnici. Sud u toj parnici ne e meutim odbaciti tubu, jer o tubenom zahtjevu postavljenom u njoj nije pravomono odlueno, ve e donijeti meritornu odluku koja e se, to se tie odgovora na postavljeno prethodno pitanje, temeljiti na pravomonoj odluci donesenoj u ranijoj parnici. 3. Vezanost stranaka za pravomonu odluku Pravomona sudska odluka, bila ona zakonita ili ne, mjerodavna je za pravne odnose stranaka koji su prije pravomonosti bili sporni (res iudicata facit ius inter partes) 27. Ne samo da je one ne mogu pobijati (osim izvanrednim pravnim lijekovima i drugim pravnim sredstvima koja su im zakonom stavljena na raspolaganje), ve su se dune ponaati u skladu s njom. I one tree osobe na koje se ona inae ne odnosi moraju je respektirati kao regulatora odnosa stranaka. lanak 6. stavak 3. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 3/94, 100/96, 131/97 i 129/00) propisuje da je svatko u Republici Hrvatskoj duan potivati pravomonu i izvrnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Sve ono to je naprijed reeno nikako ne znai da pravomona sudska odluka betonira pravne odnose stranaka. Naprotiv, i nakon pravomonosti one u pravilu mogu svoje odnose urediti drugaije nego to ih je bila utvrdila sudska odluka 28, ali je pri tome ne mogu zanemariti ili ukinuti, ve kao polazite moraju uzeti njen sadraj. U vezi s pravomono utvrenim pravnim odnosom stranke se dakle mogu izvansudski nagoditi, novirati obvezu, otpustiti jedna drugoj dug i sl. Do promjena u pravnom odnosu utvrenim pravomonom sudskom odlukom moe doi i neovisno o volji stranaka. Npr. trabina ispunjenje koje je naloeno pravomonom presudom moe naknadno zastarjeti, ali time ne e zastarjeti i pravomonost sudske odluke (VS Rev 2349/83 od 26.01.1984. PSP 24/199). 4. Ovrnost Pravomonost i ovrnost sudskih odluka dva su posve razliita pravna instituta, tako da bi bilo nepravilno ovrnost sudskih odluka smatrati jednim od uinaka njene pravomonosti. Kolike su razlike izmeu tih instituta vidi se naroito iz slijedeeg29: a) Svojstvo ovrnosti mogu stei samo kondemnatorne sudske odluke, dok pravomonim mogu postati i deklaratorne i konstitutivne odluke; b) I kad se radi o kondemnatornim sudskim odlukama, njihova pravomonost i ovrnost ne moraju nastupiti istovremeno; c) Postoje sudske odluke (rjeenja) koje mogu stei svojstvo ovrnosti, iako nisu pravomone (v. npr. lanak 379. stavak 1. ZPP). Ovdje ipak spominjem ovrnost sudskih odluka zato jer je ponekad ona u odreenoj mjeri povezana s pravomonou. Pravomonost je naime uvijek pretpostavka za ovrnost kondemnatornih presuda (lanak 23. Ovrnog zakona Narodne novine br. 57/96 i 29/99). 5. Intervencijski uinak Umjea (intervenijent) koji se kao trea osoba pridruuje jednoj od stranaka u parnici, esto to ini zato to s obzirom na svoje pravne odnose s tom strankom oekuje da e ona, ako izgubi parnicu, protiv njega pokrenuti parnini postupak. Npr. osiguratelj od odgovornosti mijea se u parnicu koju je oteenik pokrenuo protiv njegovog osiguranika. Ponekad neka od stranaka obavjetava treu osobu o parnici u smislu odredaba lanka 211. ZPP upravo s
27 28 29

O tome v. Juhart, str. 448. i sl.; Triva-Belajec-Dika, str. 517. i sl.; te Zuglia, str. 484. i sl. Vie o tome v. u dijelu ovog napisa koji se odnosi na vremenske granice pravomonosti. O tim razlikama v. Zuglia, str. 488.

- 11 -

namjerom da mu se ta osoba kao umjea pridrui u parnici, to trea osoba moe ali ne mora uiniti. U naoj teoriji30, kao i sudskoj praksi (VS, Rev 2635/86 od 01.04.1987. PSP 35/163; II Rev 35/86 od 24.06.1986. PSP 33/179; Rev 3852/94 od 26.03.1998. IO 2/1998-105; OS u Splitu, G 2554/84 od 18.10.1984. PSP 179) se smatra da u takvim sluajevima pravomona presuda donesena u toj parnici ima poseban uinak prema umjeau odnosno osobi obavijetenoj o parnici31 koji se naziva intervencijski uinak32. Taj se uinak izraava na slijedei nain: ako u parnici u kojoj je trea osoba intervenirala ili je odbila intervenirati, iako je bila pozvana da to uini, bude donesena odluka nepovoljna za stranku kojoj se pridruila ili se odbila pridruiti, u kasnijem sporu s tom strankom trea osoba ne e u naelu moi s uspjehom osporavati pravilnost navedene odluke ni u injeninom ni u pravnom pogledu. Takav e uinak pravomona odluka, meutim, ostvariti jedino pod pretpostavkom da je treoj osobi kao umjeau bila pruena mogunost da poduzima potrebne parnine radnje te da je stranka kojoj se pridruila ili bila pozvana da se pridrui vodila parnicu korektno imajui na umu i njene interese, jer inae trea osoba moe stranci istai prigovor male gesti vel conducti processus. Ako npr. kod osiguranja od odgovornosti osiguranik u svojstvu tuenika, polazei od toga da e mu njegov osiguratelj i onako refundirati ono to je platio na ime odtete, prizna tubeni zahtjev oteenika, iako su postojali opravdani razlozi da mu se protivi, pravomona odluka donesena u sporu izmeu oteenika i osiguranika, ne e izazvati intervencijski uinak u naknadnoj parnici koju je osiguranik pokrenuo protiv svog osiguratelja. 6. Uinak pravomone presude kao pravno relevantne injenice Neovisno o njenom autoritetu i znaaju koji proizlazi iz procesnih odredaba, pravomona sudska odluka je neto to postoji, to se dogodilo. Njena egzistencija je injenica kao i svaka druga. Ponekad materijalnopravni propisi uz tu injenicu vezuju odreene pravne posljedice. Daju joj, dakle, svojstvo pravne injenice 33. Npr. prema odredbi lanka 379. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 citirano: ZOO) sva potraivanja koja su utvrena pravomonom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inae predvia krai rok zastare. Dakle, sama injenica da je neko potraivanje utvreno pravomonom sudskom odlukom dovodi do produenja roka njegove zastare. Taj uinak nije, meutim, posljedica nekog posebnog svojstva pravomone sudske odluke, ve do njega dolazi iskljuivo zbog toga to je tako propisano normom materijalnog prava. f) GRANICE PRAVOMONOSTI Gotovo svaka sudska odluka sadri brojna utvrenja i stavove suda. Na koje od njih se odnosi pravomonost te odluke? to je, dakle, objekt pravomonosti? U parnici sudjeluju stranke koje svojim procesnim radnjama pridonose kreiranju pravomone sudske odluke. Da li, meutim, pravomona sudska odluka djeluje samo na stranke ili i na neke druge osobe? Sudska se odluka donosi s obzirom na okolnosti koje su postojale u odreenom trenutku. Okolnosti koje su bile temelj za sudsku odluku mogu se tokom vremena mijenjati. Da li su i te
30 31

V. Triva-Belajec-Dika, str. 370. i sl. te 374. Triva-Belajec-Dika (str. 376) smatraju da do intervencijskog uinka dolazi i u primjeni instituta imenovanja prethodnika u smislu lanka 210. ZPP. Miljenja sam da je to shvaanje pravilno, jer stranka imenuje prethodnika upravo s ciljem da on umjesto nje stupi u parnicu. 32 Za razliku od hrvatskog prava u kome ne postoje zakonske odredbe o intervencijskom uinku pravomone sudske odluke, u pravima nekih drugih drava taj je institut izriito reguliran zakonom. V. npr. paragraf 68. njemakog Zivilprozeordnunga. 33 O injeninom uinku pravomone sudske odluke v. Triva-Belajec-Dika, str. 519; te Zuglia, str. 489. i sl.

- 12 -

promjene obuhvaene pravomonou sudske odluke? Odgovore na navedena pitanja daju nam pravila o objektivnim, subjektivnim i vremenskim granicama pravomonosti34 1. Objektivne granice pravomonosti a) Openito Temeljni odgovor na pitanje to je objekt pravomonosti sadran je u odredbama lanka 333. st. 1. i 3. ZPP koje propisuju da presuda koja se vie ne moe pobijati albom postaje pravomona ako je njome odlueno o zahtjevu tube ili protutube odnosno o potraivanju koje je tuenik istakao prigovorom radi prebijanja. Dakle, samo odluka suda o navedenom postaje pravomona. Kako u smislu odredbe lanka 338. stavka 3. i lanka 347. ZPP upravo te odluke ine sadraj izreke pismeno izraene sudske odluke, proizlazi da pravomonom postaje jedino njena izreka, a ne i ostali njeni dijelovi (VS, Rev 177/82 od 13.03.1984. i II Rev 112/83 od 15.11.1983. PSP 24/200; Rev 525/84 od 28.06.1984. PSP 26/136). b) Obrazloenje sudske odluke Niti obrazloenje sudske odluke niti ita od onoga to je u njemu sadrano ne postaju pravomoni (VS, Rev 177/82 od 13.03.1984. i II Rev 112/83 od 15.11.1983. PSP 24/200; Rev 525/84 od 28.06.1984. PSP 26/136; Rev 1640/86 od 21.11.1986. PSP 33/178). Kao to se vidi i iz naziva tog dijela sudske odluke, u njemu sud objanjava zato je donio odluku sadranu u izreci. Pri tome on utvruje razne injenice te ocjenjuje postoje li razni pravni odnosi o kojima zavisi odluka o predmetu spora te svoje stavove o njima unosi u obrazloenje. Ti stavovi suda ne postaju pravomoni. Ako npr. sud odbije tuenikov prigovor zastare spornog tuiteljevog potraivanja, to ne e biti zapreka sudu da u nekoj drugoj parnici taj isti prigovor prihvati. To isto vrijedi i za stavove suda o prethodnim pitanjima (VS, Rev 177/82 od 13.03.1984. PSP 25/185; Rev 1032/84 od 19.02. 1985. PSP 28/93; Rev 2212/88 od 05.04.1989. PSP 44/164; Rev 54/93 od 07.10.1993. IO 1/1996-165). Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni uinak samo u parnici u kojoj je to pitanje rijeeno (lanak 12. stavak 2. ZPP). Pogotovo ne stjeu pravomonost injenina utvrenja suda sadrana u obrazloenju sudske odluke. Takva utvrenja ni inae (osim kad se radi o utvrenju istinitosti odnosno neistinitosti kakve isprave) ne mogu u smislu odredbe lanka 187. stavak 1. ZPP biti predmet tubenog zahtjeva (VS, Rev 32/87 od 08.04.1987. PSP 34/137; Rev 1510/89 od 10.11.1993. IO 1/1995-110). Izreke sudskih odluka su u pravilu tako formulirane da se iz njih ne moe razabrati koji su njihovi injenini i pravni temelji. Kad je npr. u izreci presude tueniku naloeno da tuitelju plati stanoviti iznos, iz takve se izreke ne moe razabrati zato tuenik treba platiti taj iznos, da li se tu radi o vraanju zajma, naknadi tete ili neem treem, a bez toga se ne moe identificirati zahtjev o kojem je sud odluio. To e se moi utvrditi tek ako se zaviri u obrazloenje sudske odluke. Ono dodue samo za sebe ne postaje pravomono, ali njegov sadraj moe pomoi pri ocjenjivanju da li je npr. u novoj parnici postavljen zahtjev o kojem je ve pravomono odlueno (VS, Rev 525/84 od 28.06.1984. PSP 26/136; Rev 1640/86 od 21.11.1986. PSP 33/178). Da bi se naime radilo o istovjetnim tubenim zahtjevima, potrebno je da su zahtjev o kojem je ve pravomono odlueno i zahtjev istaknut u novopokrenutoj parnici ne samo sadrajno isti, ve je nuno da se oni temelje i na identinoj injeninoj osnovi (VS, Rev 1500/89 od 10.01.1990. PSP 47/140). c) Propust suda da odlui o dijelu tubenog zahtjeva
34

O granicama pravomonosti v. Juhart, str. 451. i sl.; Triva-Belajec-Dika, str. 525. i sl.; Ude, str. 246. i sl.; te Zuglia, str. 493. i sl.

- 13 -

Ponekad sud zabunom propusti odluiti o svim zahtjevima istaknutim u tubi ili o dijelu jednog zahtjeva. U takvom sluaju ZPP (lanak 339.) daje strankama mogunost da u propisanom roku zahtijevaju dopunu presude. One to, dakle, mogu ali ne moraju uiniti. U takvom se sluaju smatra kao da zahtjeva glede koga nije odlueno nije ni bilo tj. da je u vezi s njime tuitelj povukao tubu (OS u Splitu, G 2629/82 od 15.07.1982. PSP 22/170). Tu nema sudske odluke pa ni pravomonosti, jer samo sudska odluka moe stei svojstvo pravomonosti. Zato nema zapreke tuitelju da zahtjev o kojem je proputeno odluiti istakne u novoj parnici. d) Ostvarenje u parnici samo dijela tuiteljevog prava Nai procesnopravni propisi ne sile stranku da odjednom i u cijelosti ostvari u parnici pravo koje joj pripada. Ona prema tome moe npr. utuiti samo dio iznosa koji joj njen protivnih duguje iz odreenog pravnog odnosa te glede tog dijela dunog iznosa ishoditi donoenje pravomone presude. Ta pravomona presuda nije zapreka tuitelju da u novoj parnici zahtijeva plaanje preostalog dijela dunog iznosa (VS Rev 1911/86 od 22.07.1987. PSP 37/67; Rev 2297/87 od 18.04.1989. PSP 42/27). e) Prekoraenje tubenog zahtjeva U parninom postupku sud je duan odluiti u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (lanak 2. stavak 1. ZPP). On nije ovlaten tuitelju dosuditi vie od onoga to je zahtijevao niti neto drugo od onoga to je tuitelj zahtijevao. Ako to ipak uini, radi se o procesnoj povredi zbog koje stranke mogu izjaviti albu, ali na prekoraenje tubenog zahtjeva drugostupanjski sud ne pazi po slubenoj dunosti (lanak 365. stavak 3. ZPP). Kad se stranke ne ale zbog prekoraenja tubenog zahtjeva (ili pak albeni sud odbije izjavljenu albu kao neosnovanu), postavlja se pitanje da li presuda i u dijelu kojim je prekoraen tubeni zahtjev moe postati pravomona. U manjem dijelu doktrine 35 zastupa se stav da taj dio presude ne postaje pravomoan. Velika veina autora36 s pravom zauzima suprotno stajalite. Iako odredba lanka 333. stavak 1. ZPP propisuje da se presuda koja se vie ne moe pobijati albom postaje pravomona ako je njome odlueno o zahtjevu tube ili protutube te bi se njenim doslovnim tumaenjem mogao izvesti zakljuak da kod prekoraenja tubenog zahtjeva ne dolazi do pravomonosti (jer nije odlueno o tubenom odnosno protutubenom zahtjevu), druge odredbe ZPP nedvosmisleno ukazuju na to da i u dijelu kojim je prekoraen tubeni zahtjev presuda moe postati pravomona. To se naroito vidi iz zakonskih odredaba o izvanrednim pravnim lijekovima, dakle, pravnim lijekovima koji se izjavljuju protiv pravomonih sudskih odluka. Tako se revizija moe izjaviti zbog prekoraenja tubenog zahtjeva, ali samo ako je ta povreda uinjena tek u postupku pred drugostupanjskim sudom (lanak 385. stavak 2. ZPP). Dravni odvjetnik pak uope ne moe podii zahtjev za zatitu zakonitosti zbog prekoraenja tubenog zahtjeva (lanak 404. stavak 2. ZPP). Kad sudska odluka u dijelu kojim je prekoraen tubeni zahtjev ne bi mogla stei svojstvo pravomonosti, ne bi u zakonskim odredbama o izvanrednim pravnim lijekovima bilo ni rijei o toj povredi postupka.

35 36

Tako Zuglia, str. 494. V. Juhart, str. 452; Triva-Belajec-Dika, str. 526. i sl.; Ude, str. 247.

- 14 -

f) Istovjetnost tubenih zahtjeva Da bi postojanje pravomone sudske odluke dovelo do zabrane ponovnog odluivanja neophodno je da je u novoj parnici istaknut zahtjev identian onome o kome je ve pravomono odlueno (lanak 333. stavak 2. ZPP), da su, dakle, sporovi objektivno istovjetni (VS, Rev 2349/82 od 23.03.1983. PSP 23/262). Zapreku za voenje parnice, meutim, predstavlja ne samo okolnost da je u nekoj prethodnoj parnici odlueno o tubenom zahtjevu identinog sadraja ve i kad su ta dva zahtjeva sadrajno kontradiktorna tako da su uzajamno inkopatibilna pa osnovanost jednog zahtjeva iskljuuje mogunost da bude osnovan i onaj drugi zahtjev (VS, Rev 495/84 od 10.04.1984. PSP 26/134). Tako npr. kad je pravomonom presudom utvreno da je odreena osoba otac djeteta, ne moe ta osoba u novoj parnici traiti da se utvrdi da ona nije otac tog djeteta. Ponekad, naroito kad se radi o sporovima radi predaje odreene koliine generikih stvari ili isplati odreene svote novca, iz same izreke sudske odluke i petita tube u novoj parnici ne moe se razabrati da li su u obje parnice istaknuti identini tubeni zahtjevi, jer je sadraj te izreke odnosno petita suvie oskudan. Posve je razumljivo da okolnost da je tuitelju pravomono dosuen stanoviti iznos koji je on tueniku bio pozajmio, nije zapreka tom istom tuitelju da od istog tuenika zahtijeva isplatu jednakog iznosa na ime odtete za uniteni automobil. U takvom sluaju iako su sadraj izreke pravomone sudske odluke i petit tube u novo pokrenutoj parnici od rijei do rijei jednaki, ti zahtjevi nisu identini jer imaju razliitu tubenu osnovu. Osnova tube, za razliku od pravnog osnova, je skup injenica iz kojeg proistjee tubeni zahtjev (OS u Sisku, G 53/82 od 11.01.1982. PSP 20/133). To je, dakle, neki dogaaj u ivotu, neto to se zbilo ili pak tuitelj tvrdi da se zbilo, neovisno o tome kakvu mu pravnu kvalifikaciju netko daje. O identinim zahtjevima moemo govoriti samo ako se oni temelje na istovjetnoj injeninoj osnovi (VS, Rev 1184/82 od 17.03.1983. PSP 23/260; Gzz 9/84 od 25.07.1984. PSP 26/132; Rev 2606/86 od 30.12.1987. PSP 38/126; Rev 1500/89 od 10.01.1990. PSP 47/140; Rev 1862/91 od 26.11.1991. i Rev 1454/91 od 12.12.1991. IO 1993/261; Rev 668/00 od 16.05.2000. IO 2/00-152). injeninu osnovu ini sve one okolnosti koje ulaze u okvir dogaaja iz kojeg proizlazi tubeni zahtjev bez obzira na to da li su bile iznesene u prethodnoj parnici. Zato propust tuitelja da neke od tih okolnosti navede u ranijoj parnici ne e mu omoguiti da u novoj parnici u tubi obogaenoj tim okolnostima postavi tubeni zahtjev sadrajno jednak onome s kojim je ve ranije pravomono odbijen. Usprkos dodavanju novih okolnosti injenina e osnova tube ostati ista. Tuitelj pogotovo ne e moi na temelju istog injeninog osnova voditi novu parnicu, dajui tim injenicama drugaiju pravnu kvalifikaciju, npr. u prvoj tvrditi da trai naknadu tete a u drugoj da je dolo do stjecanja bez osnova. Ako tuitelju za opravdanje njegovog tubenog zahtjeva stoje na raspolaganju dva injenina osnova (ili vie njih), npr. tuitelj temelji svoje pravo vlasnitva odreene stvari na derivativnom stjecanju darovanjem te na dosjelosti, on u tubi na utvrenje prava vlasnitva moe navesti oba ta osnova te e sud prihvatiti tubeni zahtjev ako nae da postoji barem jedan od tih osnova. Ne postoji meutim mogunost da se istovremeno vode dvije parnice radi utvrenja prava vlasnitva iste stvari tako da tuitelj u svakoj od njih istakne sadrajno jednaki zahtjev, ali da svaki od tih zahtjeva temelji na drugoj injeninoj osnovi. Ako pak on bude pravomono odbijen sa zahtjevom koji se oslanjao samo na jedan injenini osnov, tuitelj e moi voditi novu parnicu s jednakim zahtjevom koji se meutim opravdava drugim injeninim osnovom37 U vezi s objektivnim identitetom tubenih zahtjeva u sudskoj su praksi zauzeti slijedei stavovi:
37

V. o tome vie Triva-Belajec-Dika, str. 529. i sl.

- 15 -

- Postoji objektivni identitet sporova kad tuitelj nakon to mu je pravomono dosuena zatraena naknada tete, odreena prema cijenama u vrijeme podnoenja tube, u posebnoj parnici zatrai da mu se iz iste osnove dosudi daljnji iznos naknade tete odreen prema cijenama u vrijeme donoenja prvostupanjske presude u tom pravomono dovrenom postupku (VS, Rev 1676/86 od 13. 11. 1986. - PSP 33/180). - Bez obzira na to to je tuiteljica u prethodnoj parnici pravo na nekretninu istaknula kao oeva nasljednica, a u konkretnom sporu nekretninu trai na osnovi dosjelosti, ipak postoji injenini i pravni identitet spora (tubenih zahtjeva) kad je u ranijoj parnici, radi osnovanosti tubenog zahtjeva, raspravljeno injenino stanje koje se odnosi na dosjelost, kupovinu i osnovu prelaska spora nekretnine u drutveno vlasnitvo na temelju odluke nadlenog organa (OS u Splitu, G 203/85 od 01. 03. 1985. - PSP 27/136). - Postoji pored subjektivnog i objektivni identitet spora kad se u jednom sporu trai priznanje iskljuivog prava vlasnitva, a u drugom priznanje prava suvlasnitva istih nekretnina (VS, Gzz 37/80 od 23. 12. 1980. - PSP 18/142). - Spor u kojem mukarac tubenim zahtjevom osporava svoje oinstvo objektivno je identian sporu u kojem je utvren ocem po tubenom zahtjevu djeteta (VS, Rev 2493/86 od 22. 01. 1985. - PSP 34/139a). - Rije je o pravomono presuenoj stvari kad tuitelj, nakon to je pravomonom presudom ukinuta tuenikova obveza da mu plaa mjesenu rentu, ponovno tubom zatrai takvu rentu temeljei to na istoj injeninoj osnovi (VS, Rev 1479/90 od 12.07. 1990. - PSP 53/151). - Kad je nadoknada tete za uniteni automobil pravomono utvrena kao razlika izmeu vrijednosti automobila i vrijednosti spaenih dijelova, ne moe oteenik u novoj parnici traiti da mu se iz iste osnove dosudi daljnji iznos temeljei svoj zahtjev na tvrdnji da je u prethodnoj parnici vrijednost spaenih dijelova automobila bila precijenjena (VS, Rev 483/91 od 20. 06. 1991. - IO 1993/263). - Kad je u pravomono okonanoj parnici tueniku naloeno da tuitelju plati odreeni iznos, ne moe tuenik, sada u svojstvu tuitelja, u novoj parnici traiti da se utvrdi da tuitelj iz prethodne parnice (sada u svojstvu tuenika) nema pravo na isplatu tog iznosa. Radi se, naime, o presuenoj stvari, jer se u novoj parnici zapravo trai ponitenje uinaka ranije pravomone presude. Zato tu tubu za utvrenje valja odbaciti (VS, Rev 760/97 od 28. 05. 1997. - IO 2/1997-99). - Okolnost da je u pravomono okonanoj parnici usvojen otkaz ugovora o koritenju stana uz obvezu tuitelja da tueniku osigura nuni smjetaj nije zapreka voenju meu strankama nove parnice radi otkaza ugovora o koritenju istog stana, ako u sluaju da uspije u parnici tuitelj ne bi bio duan tueniku osigurati nuni smjetaj (VS, Rev 1384/83 od 18. 01. 1984. - PSP 25/184; i Gzz 17/85 i Rev 502/85 od 13. 01. 1987. - PSP 33/181). - Objektivni identitet spora ne postoji kad se u novoj parnici trai utvrenje nitavosti istog ugovora, ali iz razloga drugaijih od onih na kojima se temelji zahtjev u ranijoj pravomono okonanoj parnici (VS, Rev 1431/85 od 15. 10. 1985. - PSP 30/120). - Zahtjev kojim tuitelj zahtijeva da sud nakon pravomonosti odluke o usvajanju zahtjeva za utvrenje suvlasnikog dijela na nekretninama po slubenoj dunosti upie suvlasniki dio nekretnina na ime tuitelja u zemljinim knjigama nije identian sa zahtjevom istog tuitelja istaknutim u novoj parnici protiv njega kojom se trai da sud tuenika obvee na izdavanje tabularne isprave radi uknjibe suvlasnikog dijela tuitelja na istim nekretninama u zemljinim knjigama (OS u Osijeku, G 2419/87 od 03. 09. 1987. - PSP 35/170).

- 16 -

- Pravomonost odbijajue odluke o zahtjevu za raskid ugovora o prodaji koje je postavila jedna ugovorna strana ne mora uvijek biti zapreka drugoj ugovornoj strani da i ona postavi takav zahtjev (VS, Rev 2606/86 od 30. 12. 1987. - PSP 38/126). - Ne radi se o identinom sporu kad tuitelj, nakon to je pravomono odbijen sa zahtjevom da mu tuenik isplati odreeni iznos kao mjeninom vjerovniku, u novoj parnici zatrai taj isti iznos kao vjerovnik iz osnovnog pravnog posla (VS, II Rev 63/88 od 20. 10. 1988. - PSP 43/108). - Ne postoji objektivni identitet izmeu spora te tubenih zahtjeva kad tubeni zahtjev glasi na utvrenje da je ugovor o doivotnom uzdravanju ugovor o darovanju i spora u kojem se trailo ponitenje tog ugovora (VS, Rev 2546/90 od 28. 02. 1991. - PSP 50/140). - Ne radi se o presuenoj stvari kad je u prethodnoj parnici izmeu istih stranaka i u pogledu iste stvari tuitelj traio utvrivanje da je vlasnitvo stekao temeljem odluke nadlenog tijela, a u novoj parnici svoje pravo vlasnitva temelji na dosjelosti (VS, Rev 1472/91 od 24. 10. 1991. - IO 1993/262). - Ne postoji injenini i pravni identitet tubenih zahtjeva za priznanje vlasnikih prava na istoj nekretnini kada se jedan (o kojem je ve pravomono odlueno) temelji na diobi, a drugi na stjecanju vlasnitva graenjem (S u Splitu, G 147/97 od 05. 12. 1997. - IO 1/1998-179). - Ne postoji objektivni identitet spora kad se u jednoj parnici zahtijeva izdavanje tabularne isprave radi upisa prava vlasnitva odreene nekretnine, a u drugoj parnici zahtijeva predaja u posjed te nekretnine (VS, Rev 2102/95 od 26.10.1999. - IO 1/00-170). 2. Subjektivne granice pravomonosti Odredbe ZPP koje govore o pravomonosti (lanak 333.) ne sadre nita o tome na koje se osobe odnosi pravomona sudska odluka, tj. koje su osobe njome vezane. Subjektivne granice pravomonosti nisu, dakle, ureene zakonom. Ipak, ve od davna su se kroz pravnu teoriju i sudsku praksu razvila odreena pravila o njima koja i danas vrijede38. U parnici sud odluuje prvenstveno na temelju procesne grae koju su mu na raspolaganje stavile stranke. One pred sud iznose svoje zahtjeve i prijedloge, oituju se na navode svog protivnika te reagiraju na odluke suda. Zadatak pak suda je da odlui o tubenom zahtjevu te su njegovi napori usmjereni na raspravljanje o onome to e moi posluiti kao pouzdana podloga za ispunjenje tog zadatka. Tree osobe, od kojih bi neke esto imale mnogo toga za rei u vezi sa zahtjevom tuitelja, ne sudjeluju u parnici, a najee za nju niti ne znaju. Zato u vezi sa subjektivnim granicama pravomonosti vrijedi osnovno pravilo da pravomona sudska odluka djeluje samo meu strankama (res iudicata facit ius inter partes). Ona ne vezuje tree osobe. Za njih je ona res inter alios acta (VPSH, P 1850/78 od 26.06.1979. - PSP 16/299). Dakle, da bi dva spora bila identina, nije dovoljno da je u njima istaknut isti zahtjev (ili dva meusobno kontradiktorna zahtjeva), ve je neophodno da se obje parnice vode meu istim strankama. Meutim, za postojanje subjektivnog identiteta spora nije bitno u kojem se procesnom poloaju nalaze parnine stranke (VS, Rev 2349/82 od 23.03.1983. - PSP 23/261). Neodluno je to je ista stranka u jednom sporu imala poloaj tuitelja, u drugom tuenika. Npr. kad je u pravomono zavrenoj parnici tuitelj utvren vlasnikom odreene stvari, ne moe njegov protivnik iz te parnice u novom postupku pokrenutom protiv njega traiti utvrenje svog prava vlasnitva te iste stvari (VS, Rev 1406/86 od 29.10.1986. - PSP 33/182).

38

O subjektivnim granicama pravomonosti v. Juhart, str. 455. i sl.; Triva-Belajec-Dika, str. 532. i sl.; Ude, str. 247. i sl.; Zuglia, str. 495. i sl.

- 17 -

Navedeno osnovno pravilo o subjektivnim granicama pravomonosti trpi meutim brojne izuzetke kada pravomona odluka ne djeluje samo prema strankama, ve i u odnosu na tree osobe. Do toga dolazi u slijedeim sluajevima: a) Univerzalna sukcesija Kad pravni subjekt prestane postojati, njegova prava i obveze prelaze na njegove univerzalne sukcesore. Do toga dolazi kad fizika osoba umre, odnosno kod pripajanja odnosno spajanja trgovakih drutava (lanak 522. stavak 3. i lanak 533. stavak 5. Zakona o trgovakim drutvima - "Narodne novine" br. 111/93 i 34/99 - citirano: ZTD). U takvim sluajevima, ako je pravni prednik bio stranka u parnici u kojoj je donesena pravomona odluka, pravomonou te odluke vezani su i njegovi pravni slijednici. b) Singularna sukcesija Prema sudskoj praksi (VS, Rev 220/92 od 22.04.1992. - IO 1994/300) vezanost pravnog slijednika pravomonom sudskom odlukom postoji i u sluaju singularne sukcesije, to se obrazlae time da slijednik ne moe stei vie prava nego to ga je prije singularne sukcesije imao njegov prednik. c) Statusni sporovi Smatra se da pravomone presude, neovisno o tome jesu li konstitutivne ili deklaratorne, donesene u statusnim parnicama djeluju erga omnes i to upravo zbog posebne prirode statusnih odnosa39. Ako je, dakle, neiji brak pravomono rastavljen, on je rastavljen u odnosu na svakoga, a ne samo na bive brane drugove koji su bili stranke u parnici radi rastave braka. Ipak, Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj 162/98 - citirano: OBZ) sadri i posebne odredbe o vezanosti treih osoba pravomonom presudom donesenom u postupku radi utvrivanja ili osporavanja materinstva ili oinstva. Taj zakon, naime, propisuje (l. 289. do 291.) tko moe biti stranka u paternitetskim i maternitetskim parnicama. Sve tamo navedene osobe, meutim, ne moraju nuno biti stranke. U vezi s time OBZ u lanku 292. odreuje, da ako tubom nisu obuhvaene sve osobe koje mogu biti stranke u postupku, sud e ih obavijestiti o pokretanju parnice (valjda parninog postupka, op. I.G.) i pouiti da se mogu pridruiti tuitelju ili tueniku, kao i da e pravomona presuda djelovati prema svima, bez obzira jesu li se pridruili parnici. d) Intervencijski uinak pravomone sudske odluke U poglavlju o uincima pravomone sudske odluke (naprijed pod E/5) ve je izloen i taj uinak. Ovdje valja jedino naglasiti da se intervencijski uinak odnosi na tree osobe tj. umjeaa, osobu obavijetenu o parnici te imenovanog prethodnika. e) Uinak pravomone presude kao pravno relevantne injenice O tom uinku ve je bilo rijei naprijed pod E/6. Ono to je na ovom mjestu potrebno istai je da se taj uinak manifestira i u odnosu na tree osobe te se zato ponekad naziva i refleksnim uinkom. Tako npr. u smislu odredaba lanka 204. ZOO potraivanje naknade nematerijalne tete moe biti predmet ustupanja, prijeboja i ovrhe samo ako je priznato pravomonom odlukom ili pisanim sporazumom.

39

O tome detaljnije v. Triva-Belajec-Dika, str. 534. i sl.

- 18 -

f) Izriite zakonske odredbe Ponekad je zakonom izriito propisano da pravomona sudska odluka djeluje i u odnosu na tree osobe. Odredbe o tome nalazimo u slijedeim zakonima: aa) lanak 111. stavak 6. Ovrnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96 i 29/99 citirano: OZ) U postupku namirenja iz prodajne cijene nekretnine u ovrnom postupku sud e osobu koja je osporila neiju trabinu uputiti da protiv osobe iju je trabinu osporila pokrene parnicu. Presuda donesena u toj parnici djeluje protiv ovrenika i svih vjerovnika. bb) lanak 181. stavak 1. Steajnog zakona "Narodne novine" br. 44/96 i 29/99) U steajnom postupku pravomona odluka kojom se utvruje trabina i njezin isplatni red ili kojom se utvruje da trabina ne postoji, djeluje prema steajnom duniku i svim steajnim vjerovnicima. cc) lanak 953. Pomorskog zakonika "Narodne novine" broj 17/94) U vezi s prisilnom prodajom broda odluka donesena u sporu o prigovorima iznesenim u postupku razdiobe kupovnine djeluje prema svim vjerovnicima i ovlatenicima kojih se razdioba tie te prema duniku. dd) lanak 364. ZTD Ako sud pravomonom presudom utvrdi da je odluka glavne skuptine dionikog drutva nitava, ona djeluje prema svim dioniarima i lanovima uprave i nadzornog odbora ak i kada nisu bili stranke u tom postupku. 3. Vremenske granice pravomonosti Pravni odnos stranaka, moe se tokom vremena mijenjati pa i prestati. Kad se u vezi s tim odnosom vodi parnica, sud autoritativno ocjenjuje njegov sadraj pri emu pravomona sudska odluka proizvodi uinke koje sam naprijed pod E) nastojao opisati. Postojanje pravomone sudske odluke nije, meutim, zapreka razvitku pravnog odnosa. Voljom stranaka ili neovisno o njoj moe doi do promjena faktinog odnosno pravnog stanja, tako da ono moe postati posve drugaije od onoga koje je imao u vidu sud kad je odluivao. Zato je od ogromne vanosti utvrditi trenutak na koji se odnosi pravomonost sudske odluke 40. Promjene u pravnom odnosu nastale nakon tog trenutka pravno su relevantne te o njima valja voditi rauna bez obzira na postojanje pravomone odluke, jer one nisu obuhvaene pravomonou. Prema jedinstvenom shvaanju kako doktrine41 tako i judikature42 trenutak na koji se odnosi pravomonost je zakljuenje glavne rasprave, jer je to krajnji as do koga je strankama omogueno raspravljanje pred sudom. Trenutak zakljuenja glavne rasprave nije odluan samo za odreivanje vremenskih granica pravomonosti, nego i za primjenu odredbe lanka 355. stavak 2.ZPP. Naime, nepotpuno utvreno injenino stanje kao razlog za albu protiv prvostupanjske presude ne postoji kad na to upuuju injenice nastale nakon momenta na koji se odnosi pravomonost
40

O vremenskim granicama pravomonosti v. Juhart, 458. i sl.; Triva-Belajec-Dika, str. 536. i sl.; Ude, str. 248. i sl.; Zuglia, str. 502. i sl. 41 Tako Juhart, str. 460.; Triva-Belajec-Dika, str. 538.; Ude, str. 248.; Zuglia, str. 504. i sl. 42 VS, Rev 1021/81 od 16.09.1981. PSP 22/167; Rev 1911/86 od 22.07.1987. PSP37/67; Rev1841/87 od 10.09.1987. PSP 38/123; Rev 2295/87 od 18.04.1989. PSP 42/27.

- 19 -

presude (VS, Rev 429/88 od 16.03.1988. PSP 40/96). Isto tako, protiv rjeenja o ovrsi na temelju ovrne isprave ovrenik moe izjaviti albu uz ostalo i onda ako je trabina prestala na temelju injenice koja je nastala u vrijeme kad je ovrenik nije vie mogao uspjeno istaknuti u postupku iz kojega potjee odluka (lanak 46. stavak 2. toka 9. OZ). U vezi s vremenskim granicama pravomonosti u sudskoj su praksi zauzeti slijedei stavovi: - Okolnost da je u ranijoj parnici tuitelj pravomono odbijen sa zahtjevom za predaju kupljene stvari u posjed zato to njegov zahtjev jo nije bio dospio (tuitelj jo nije bio isplatio kupoprodajnu cijenu) nije zapreka da tuitelj poslije, nakon to je isplatio kupoprodajnu cijenu, pokrene protiv istog tuenika parnicu o istom zahtjevu (VS, Rev 1885/92 od 24. 11. 1992. - IO 1994/301). - Nakon to je u odtetnoj parnici u povodu tuenikove albe ukinuta prvostupanjska presuda, tuitelj je ovlaten poveati tubeni zahtjev zbog povienja cijena usluga i materijala kao i inae visinu tete nastale nakon momenta na koji se pravomonost odnosi jer se kod odtetnog zahtjeva visina naknade tete odreuje s obzirom na vrijeme zakljuenja rasprave (VS, Rev 1021/81 od 16. 9. 1981. - PSP 22/167). - Pravomono odbijanje tubenog zahtjeva da se zbog promijenjenih okolnosti raskine ugovor nije zapreka da se s istim zahtjevom pokrene nova parnica zbog naknadno promijenjenih okolnosti (VS, Rev 1281/85 od 23. 10. 985. - PSP 30/119). - Kad je tuitelj u prethodnoj parnici traio zatezne kamate po stopi nioj od one na koju je po zakonu imao pravo, pripada mu pravo da u novoj parnici trai razliku od iznosa stope kamata na koje je imao pravo u prethodnoj parnici. Kad nakon zakljuenja glavne rasprave doe do poveanja stope zateznih kamata, vjerovnik je takoer ovlaten traiti u novoj parnici razliku izmeu dosuene manje i poveane stope zateznih kamata (VS, Rev 1911/86 od 22. 7. 1987. - PSP 37/67; Rev 2295/87 od 18. 4. 1989. - PSP 42/27). - Kad je tuitelj u prethodnoj parnici traio zatezne kamate po stopi nioj od one na koju je po zakonu imao pravo, pripada mu pravo da u novoj parnici trai razliku od iznosa stope kamata na koje je imao pravo u prethodnoj parnici. Kad nakon zakljuenja glavne rasprave doe do poveanja stope zateznih kamata, vjerovnik je takoer ovlaten traiti u novoj parnici razliku izmeu dosuene manje i poveane stope zateznih kamata (VS, Rev 1911/86 od 22. 7. 1987. - PSP 37/67; Rev 2295/87 od 18. 4. 1989. - PSP 42/27). - Okolnost da je u ranijoj parnici pravomonom presudom odbijen tuiteljev zahtjev za uzdravanje istaknut za vrijeme trajanja braka, nije zapreka tuitelju da u novoj parnici koja se vodi radi rastave braka, prema istom tueniku postavi jednaki zahtjev, ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija presuda (VS, Rev 668/00 od 16. 05. 2000. IO 2/00-152). Ako se stanje nakon trenutka na koji se odnosi pravomonost sudske odluke izmijenilo, to nema utjecaja na samu odluku. Ona postoji i dalje kao i njena pravomonost. Meutim, ako na temelju nekog izvanrednog pravnog sredstva pravomona presuda bude ukinuta ili preinaena, ona e tada prestati postojati. g) ZAKLJUNE NAPOMENE Kao to se iz naprijed iznesenog vidi, pravomonou sudske odluke ostvaruju se oni ciljevi zbog kojih se vodi parnini postupak. Sud daje autoritativan odgovor na pitanje koje je pred njega postavljeno, a neizvjesnost stranaka prestaje. Bile zadovoljne s odlukom ili ne, one znaju na emu su i kako se u budunosti trebaju ponaati. Sudska odluka poinje proizvoditi

- 20 -

cjelinu svojih uinaka, a oni su vrlo znaajni i dalekoseni. Zato bi trebalo oekivati da pravomonost sudske odluke ujedno znai i njenu neizmjenjivost. U stvarnosti to, meutim, nije tako i to ne samo u Republici Hrvatskoj ve i u drugim dravama, ali u tom pogledu postoje znatne razlike izmeu nae i drugih drava, posebno onih iji su nam graanski postupci slini. Karakteristika naeg parninog postupka je naroito u tome da pravomonost sudske odluke nastupa vrlo rano, tj. po okonanju drugostupanjskog, albenog postupka. Na taj nain presuda relativno brzo raa brojne uinke koje sa sobom nosi pravomonost. ini mi se da je to dobro, jer dvostupanjski postupak, ako je razumno ureen i voen, prua dovoljnu garanciju da e odluka biti zakonita. Ono to mi se ini da nije nikako dobro je, meutim, velika mogunost pobijanja pravomone sudske odluke koju na pravni poredak daje u daleko veoj mjeri nego u drugim dravama. Ne samo da je revizija, koja je drugdje redovan pravni lijek (a takav je i kod nas bila ranije), u Republici Hrvatskoj izvanredni pravni lijek, ve u naem pravu postoje i druga pravna sredstva (zahtjev za zatitu zakonitosti i ustavna tuba) na koja ne emo naii u mnogim drugim dravama. O mnoini tih izvanrednih pravnih sredstava i mogunosti njihova koritenja u velikoj mjeri zavisi stabilnost pravomonih sudskih odluka, a time i pravna sigurnost. Valja, naime, imati na umu da ukidanje ili preinaka pravomone sudske odluke, pa makar ona i ne bila zakonita, znai redovito jedan veliki potres i ok, i to ne samo za stranku u iju je korist bila ta odluka donesena, ve esto i za druge osobe. Zato, ako ve nije mogue uiniti to da pravomona presuda bude neopoziva, treba nastojati postii da mogunost njene izmjene bude to manja. Izvanredna pravna sredstva, to je samo po sebi razumljivo, imaju za cilj anuliranje uinaka pravomone sudske odluke, sve u cilju postizavanja zakonitog rjeenja spora, ali treba paziti da ona ne donesu vie tete nego koristi. Kad je pravomona sudska odluka ve proizvela svoje uinke, uspostaviti stanje kakvo je bilo prije toga esto je nemogue ili pak dovodi do tekih posljedica. Nije stoga udno da zakonodavac u najdrastinijim sluajevima nastoji otkloniti tu opasnost. To je naroito dolo do izraaja u vezi s postupkom u branim sporovima. Bivi Zakon o braku i porodinim odnosima (proieni tekst Narodne novine br. 51/89 i 59/90) je dodue bio dopustio izvanredne pravne lijekove protiv pravomone presude donesene u branom sporu 43, ali je zatim kompliciranim odredbama l. 327. i 328. te izvanredne pravne lijekove zapravo pretvorio u redovne vezujui pravne posljedice pravomone presude kojom se utvruje da brak ne postoji ili se brak ponitava ili razvodi, uz okonanje postupka po tim pravnim lijekovima. OBZ je stvari posve pojednostavnio. U lanku 288. on je, naime, propisao da protiv drugostupanjske presude donesene u branom sporu revizija nije doputena, dok protiv pravomone presude kojom se utvruje da brak ne postoji, ili se ponitava ili rastavlja, nisu doputeni izvanredni pravni lijekovi niti druga pravna sredstva. Moda ovo rjeenje pokazuje da bi i kad se radi o drugim vrstama sporova zakonodavac trebao krenuti u smjeru maksimalnog ograniavanja mogunosti koritenja izvanrednih pravnih sredstava . U Zagrebu, 15. rujna 2002.

43

Te je dapae u lanku 325. propisao da je protiv drugostupanjske presude donesene u branom sporu revizija uvijek doputena.

- 21 -

PRAVOMONOST ODLUKA U PARNINOM POSTUPKU

(Saetak)
Predmet napisa je pravomonost kao svojstvo koje sudska odluka stjee u odreenom trenutku postupka. Nakon uvodnih napomena razmatra se pojam pravomonosti te se istie da u trenutku pravomonosti sudska odluka poinje proizvoditi cjelinu svojih uinaka, ali da tada jo uvijek postoji mogunost njene preinake ili ukidanja. Ukazuje se na sadraj i razlike izmeu formalne i materijalne pravomonosti kao i na to koje sudske odluke mogu postati pravomone. U vezi s nastupanjem pravomonosti javlja se vie spornih pitanja koja se u napisu izlau te se na njih nastoji dati odgovor. Posebna je panja posveena uincima pravomone sudske odluke koji joj omoguavaju da autoritativno i trajno uredi odnose meu strankama i pridonese pravnoj sigurnosti. Detaljno se govori o slijedeim uincima: zabrani ponovnog odluivanja, vezanosti sudova i stranaka za pravomonu odluku, ovrnosti, intervencijskom te injeninom uinku. Od goleme je vanosti utvrditi to je objekt pravomonosti, u odnosu na koje osobe djeluje pravomona odluka te na koji se trenutak odnosi pravomonost. Ta se materija razrauje u dijelu napisa o objektivnim, subjektivnim i vremenskim granicama pravomonosti. Napis zavrava zakljunim napomenama u kojima autor iznosi svoja shvaanja o tome to bi u budunosti trebalo uiniti da bi se u potpunosti ostvarili ciljevi kojima slui institut pravomonosti sudske odluke.

- 22 -

KRATICE
IO OS OZ PSP Izbor odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Okruni sud Ovrni zakon (Narodne novine br. 57/96 i 29/99) Pregled sudske prakse

Ustavni zakon Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (proieni tekst Narodne novine, br.49/01) VPSH VS ZA ZOO ZPP ZTD S Vii privredni sud Hrvatske Vrhovni sud Hrvatske odnosno Vrhovni sud Republike Hrvatske Zakon o arbitrai (Narodne novine broj 88/01) Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) Zakon o parninom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92 i 112/99) Zakon o trgovakim drutvima (Narodne novine br. 111/93 i 34/99) upanijski sud

- 23 -

LITERATURA
Dika, O biti i granicama pravomonosti, Zagreb, 1991. (citirano: Dika) Juhart, Civilno procesno pravo FLR Jugoslavije, Ljubljana, 1961. (citirano: Juhart) Radolovi, Pravomonost (i definitivnost) sudske presude i nemogunost odnosno nedopustivost sadraja ili predmeta obveze (sudska praksa), Vladavina prava, broj 6/1998, str. 95. do 119. Triva-Belajec-Dika, Graansko parnino procesno pravo, Zagreb, 1986. (citirano: TrivaBelajec-Dika) Ude, Civilni pravdni postopek, Ljubljana,1988. (citirano: Ude) Zuglia, Graanski parnini postupak FNRJ, Zagreb, 1957. (citirano: Zuglia)