UNIVERZITET U TRAVNIKU

PRAVNI FAKULTET

PROCESNO MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO

Predavač: Prof. dr Zijad Hasić

Azapovići i Maline, 26. februar 2022.

ISPITNA PITANJA-PRVA PARCIJALA

1. Objasnite i definišite pojam naučne discipline Procesno međunarodno privatno pravo? Kada se pred
domaćim organom vodi postupak za zasnivanje ili raskidanje nekog inostrano obilježenog
privatnopravnog odnosa ili pak radi rješavanja nekog spornog pitanja u tom odnosu ,nema dileme o
tome koje je procesno pravo mjerodavno: u primjeni procesnog prava naime vrijedi teritorijalni
princip,pa domaći organ uvijek primjenjuje domaće procesno pravo kao lex fori processualis.Pa ipak ,od
tog principa se katkad odstupi.To odstupanje moguće je iz tri različita razloga: Ako domaći organ
postupa po zamolnici stranog organa, može traženu procesnu radnju izvesti I prema procesnom pravu
države moliteljice Zbog prisustva inostranih elemenata, neka domaća procesna pravila su nepodesna ili
nedovoljna , pa se ukazuje potreba za posebnim pravilima Domaći zakonodavac nekad (rijetko) sam
nalaže da se vodi računa o stranim procesnim pravilima, koja imaju samo indirektan utjecaj na postupak
pred domaćim organom. Ukupnos pravila o međunarodnoj nadležnosti,međunarodnoj pravnoj pomoći,
procesnom položaju stranaca,te priznavanju i izvršavanju stranih sudskih i arbitražnih odluka čine
procesno međunarodno privatno pravo- specifično pravo postupka u privatnopravnim predmetima s
međunarodnim obilježjima. Procesno međunarodno privatno pravo, možemo reći da je to specifično
pravo postupka u privatnopravnim odnosima sa elementom inostranosti, a obuhvata pravila o
međunarodnoj nadležnosti, položaju stranaca,međunarodnoj pravnoj pomoći i priznavanju i izvršavanju
stranih sudskih odluka.
2. Navedite i objasnite bar četiri važna procesna načela (principa), koja se danas smatraju opće
prihvaćenim civilizacijskim dostignućima, a mogu imati primjenu u PMPP?

- Interes tuženika je da bude tužen u državi u kojoj je on državljanin,

- Države čije materijalno pravo uređuje pravni odnos sa stranim predmetom zahtijeva da njeni sudovi ili
drugi državni organi vode postupak prema njihovim procesnim normama međunarodne nadležnosti,

- Najtješnja povezanost težišnih kontakata vezanih za neku državu je indicator da ta država treba dati
svoje procesne norme međunarodne nadležnosti,

- Zahtjev da konkretni pravni odnos sa stranim obilježjem sudi sud ili neki drugi državni organ države
koja bi, prema pretpostavkama trebala izvršavati odluku toga donesenog državnog organa.
3. Objasnite značaj i dvostruki karakter izvora procesnog međunarodnog privatnog prava, te navedite
bar po tri iz svake kategorije? Pravila procesnog međunarodnog privatnog prava mogu biti sadržana u
unutrašnjim -nacionalnim i vanjskim - internacionalnim izvorima. U ovoj oblasti unutrašnji izvori su još
uvijek glavni oslonac. Proces unifikcije otpočeo je 60- tih godina prošlog vijeka. 1968 g je stupila na
snagu tzv. Briselska konvencija 1, a 20 g kasnije 1988 g I Rimska konvencija. Obje su danas pretočene u
regulative Evropskog vijeća, dakle u komunitarno pravo.Haška konferencija za MPP je ulagala napore da
se postigne i unifikacija procesnog MPP na širem internacionalnom planu. Te je donijeto niz konvencija u
oblasti procesnog MPP- a 1.Konvencija o građanskom sudskom postupku – 1954 2.Konvencija o
nadležnosti izabranog foruma kod međ.kupoprodaje robe – 1958 3.Konvencija o priznavanju i
izvršavanju odluka koje se odnose na obavezu izdržavanja prema djeci – 1958 4.Konvencija o ukidanju
potrebe legalizacije stranih javnih isprava- 1961 5.Konvencija o dostavljanju sudskih i vansudskih akata u
građanskim i trgovačkim stvarima- 1965 6.Konvencija o priznavanju odluka o razvodu i rastavi – 1970
7.Konvevcija o priznavanju I izvršavanju stranih sudskih presuda u građanskoj I trgovačkoj materiji –
1971 8.Konvencija o priznavanju I izvršavanju dluka koje se odnose na izdržavanje – 1973 9.Konvencija o
zaključivanju I priznavanju valjanosti braka – 1978 10.Konvencija o pristupu pravosuđu na
međunarodnom planu – 1980 11.Konvencija o zaštiti djece i saradnji u materiji međunarodnog usvojenja
– 1993 12.Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju I izvršavanju odluka koje se
odnose na odgovornost roditelja I mjere zaštite djece – 1996 Osim haških konvencija treba spomenuti I :
1.Varšavska konvenija o izjednačavanju izvjesnih propisa o međunarodnom prijevozu vazdušnim putem
1929 2.Ženevski Protokol o arbitražnim klauzulama 1923 3.Ženevska konvencija o priznavanju i
izvršavanju stranih sudskih arbitražnih odluka 1927 4.Njujorška konvencija o ostvarivanju alimentacionih
zahtjeva u inostranstvu 1958 5.Njujorška konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih
odluka 1958 6.Evropska konvencija o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži 1961

4. Definišite pojam međunarodne nadležnosti i dajte osnovne oznake karaktera pravila o

međunarodnoj nadležnosti? Odrediti međunarodnu nadležnost u konkretnom predmetu s
međunarodnim obilježjem ne znači odrediti nadležnost nekog međunarodnog suda (tribunala) u tome,
već odrediti nadležnost nacionalnog, domaćeg građansog pravosuđa u predmetu s međunarodnim
elementom.Ukoliko se radi o određivanju međunarodne nadležnosti u konkretnom predmetu s
međunarodnim elementom, to bi značilo određivanje nadležnog našeg domaćeg državnog organa, ako
je za rješavanje konkretnog predmeta nadležan naš pravosudni ili drugi organ. Ono što je mjesna
nadležnost u predmetima domicilnog prava to je veoma blisko međunarodnoj nadležnosti u predmetima
sa stranim elementom.Negdje međunarodnu nadležnost nazivaju drugim imenima, kao što su:- državna
nadležnost,- opća nadležnost, - jurisdikcija i sl., ali ni jedan od ovih izraza ne odražava u svom nazivu puni
kapacitet međunarodne nadležnosti. Pravila međunarodne nadležnosti donesena od međunarodnih
institucija kao konvencije i drugi akti, mogu biti i u većini slučajeva su dvostrana. U prirodi pravila
međunarodne nadležnosti je okolnost da ta pravila utiču na donošenje odluke (presude) u konkretnom
predmetu s međunarodnim elementom, te donesena odluka od nadležnog organa jedne države
obavezuje druge nadležne organe drugih država na provođenje te odluke, ali ne može uticati na
nadležna tijela i organe drugih država.
5. Navedite osnovne principe reguliranja međunarodne nadležnosti, uz kraće njihovo objašnjenje, te
navedite i kratko objasnite tradicionalne sisteme međunarodne sudske nadležnosti; 1. PRINCIP
SKLADNOSTI – nalaže da država utvdi svoju nadležnost samo ukoliko postoji odlučujuća veza slučaja sa
njenim suverenitetom. 2. PRINCIP NEOVISNOSTI DRŽAVE – prema kojem država propise o
međunarodnoj nadležnosti svojih organa donosi samostalno i nije obavezna obazirati se na pravila
pravnih poredaka drugih država. 3. PRINCIP JEDINSTVA – radi se o principu jedinstva pravila o
međunarodnoj nadležnosti i pravila o izboru mjerodavnog prava. 4. PRINCIP TERITORIJALITETA I
PRINCIP PERSONALITETA – gdje prvi princip favorizira povezanost slučaja sa državnom teritorijom, a
drugi državljansku pripadnost stranaka. 5. PRINCIP MJESTA URUČENJA – za međunarodnu nadležnost
sudova jedne države odlučna je činjenica da se na njenoj teritoriji može tuženom uručiti poziv na sud.6.
PRINCIP UZAJAMNOSTI – nalaže da se prilikom utvrđivanja nadležnosti za strance mora uvažavati stav
strane zemlje prema domaćim državljanima u istoj prilici. 6. PRINCIP UZAJAMNOSTI – nalaže da se
prilikom utvrđivanja nadležnosti za strance mora uvažavati stav strane zemlje prema domaćim
državljanima u istoj prilici. 7. PRINCIP AUTONOMIJE VOLJE STRANAKA – dopušta strankama da postignu
sporazum o tome čiji će sud biti međunarodno nadležan u njihovom eventualnom sporu. 8. PRINCIP
EFEKTIVNOSTI – zahtjeva da država, utvrđujući vlastitu međunarodnu nadležnost uzme u obzir
mogućnost priznanja I izvršenja odluke njihovih sudova u zemlji čiji su državljani stranke. I štetu državnih
interesa i interesa stranka. 9. PRINCIP NEMJEŠANJA – ide za tim da se izbjegnu sukobi nadležnosti tako
što države neče stavljati u djelokrug vlastite međunarodne nadležnosti predmete koji nemaju
teritorijalnu ili personalnu vezu većeg značaja sa njima. 10. PRINCIP ZABRANE ZLOUPOTREBE PRAVA –
države su dužne onemogućiti zloupotrebu pravila o međunarodnoj nadležnosti na štetu državnih
interesa i interesa stranka. U sudskim postupcima nadležnost je jedna od pozitivnih procesnih
pretpostavki za odlučivanje o biti predmeta spora. Sud je dužan postupati u stvarima za koje je nadležan.
Razlikuje se apsolutna od relativne nadležnosti. Pravila o relativnoj nadležnosti (nadležnost u užem
smislu, kompetencija) razgraničuju djelokrug poslova u okviru domaćega sudbenoga sustava, te sadrže
kriterije za utvrđivanje stvarne, funkcionalne i mjesne nadležnosti sudova. Nadležnost sudova utvrđuje
se zakonom. Nadležnost se prosuđuje s obzirom na činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme
podnošenja tužbe sudu, ali po propisima koji vrijede u vrijeme odlučivanja o nadležnosti.  

. 6. Definišite pojam i načine popunjavanja pravnih praznina u materiji međunarodne nadležnosti?

Pravna praznina u međunarodnoj nadležnosti je nedostatak pravne regulative određene oblasti, nastao
zbog propusta zakonodavca ili nekog drugog donosioca. Standardizirano je pravilo u svijetu da, u slučaju
nedostataka pravila o međunarodnoj nadležnosti u nekoj državi, ta država određuje pravila
međunarodne nadležnosti analognim izvođenjem iz pravila unutarnje mjesne nadležnosti. • Osnov ovog
standarda leži u okolnost da su pravila mjesne nadležnosti unutrašnjeg prava neke države suštinski
veoma slična i bliska pravilima međunarodne nadležnosti.
7. Pojmovno odredite i obrazložite imunitet u predmetima s međunarodnim elementom, kao i
međunarodnu nadležnost nesudskih organa BiH? suvlasnik u akcionarskim društvima, izloženim
tužbama u prednetima s međunarodnim elementom. Osim sudskih organa koji imaju obavezu
procesiranja pravnih odnosa s međunarodnim elementom, postoje i neki drugi, nesudski organi sa
sličnom funkcijom. • U prvom redu misli se na nadležne organe iz sfere socijalne politike, kao što su
centri za socijalni rad i drugi upravni i nadležni državni organi. • U tom smislu, naš Zakon o rješavanju
sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima na par mjesta spominje „nadležnost
drugih organa“. • U ogromnom broju slučajeva pozivanja na nadležne organe, naš zakon poziva na
sudske organe. Međutim, on u malom broju normiranih slučajeva kazuje i propisuje za druge državne
organe, ka što je: • „Odredba stava (1) ovog člana shodno se primjenjuje i na nadležnost drugih organa
Bosne i Hercegovine (izmijenio autor, jer u originalu stoji Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije).

8. Objasnite proširenje međunarodne nadležnosti po principu atrakcije, te pozitivni sukob

međunarodne nadležnosti (dvostruka međunarodna litispendencija)? U domaćem pravu, poznata je
nadležnost po atrakciji ili privlačenju. • Ona će biti u svim situacijama u kojima se nadležnost određenog
suda zasniva na okolnosti što se pred tim sudom već vodi postupak u određenom predmetu, a koji je u
određenoj vezi sa postupkom koji se treba pokrenuti. • Predmet koji se privlači prvom predmetu inače,
ne bi po redovnom toku stvari bio u nadležnosti toga suda ili drugog državnog organa i nema
prepostavke za nadležnost. Polazi se od odredaba zakona o parničnom postupku (državnog, entitetskog,
Brčko Distrikta) kojim se omogućuje da pred sudom koji vodi parnicu o određenom predmetu,
omogućuje se tom sudu da mjesno nadležni sud za glavnu stvar iz tog predmeta, može biti nadležan I
proširiti svoju nadležnost po pitanju atrakcije i za rješavanje prejudicijelnog pitanja. Def. Kada više
organa različito smatra ko je nadležan za konkretanmpravni odnos, kažemo da su u sukobu nadležnosti.
• Kod međunarodne nadležnosti, kako postoji mogućnost pokretanja postupaka pred organima različitih
država, nekad je očekivati da se I vode postupci pred organima različitih država.• Tada imamo slučaj
međunarodne litis pendencije.

9. Definišite i objasnite isključivu međunarodnu nadležnost, te to potkrijepite primjerima? Iskučiva

međunarodna nadležnost (Competentio internationalis exclusiva) je izuetna nadležnost koju zakon
isključivo propisuje. Ta isključivost propisivanja dolazi zbog specifičnih momenata koji se nalaze u nekim
pravnim odnosima u predmetima s međunarodnom nadležnošću. Najčeše je to vezano za: nekretnine
neke države, za statusne stvari svojih državljana, ali može biti i za određene specifične pravne odnose
svojih građana koji se vezuju za zaštitu prava intelektualnog vlasništva i sl. Svaka država koja propisuje
isključivu nadležnost, isključuje jurisdikciju strane države s namjerom da isključi nadležnost jurisdikcije
bilo kojeg drugog stranog suda, jer su joj od posebne važnosti određene vrijednosti, kao i stanja i
situacije njenih građana.
10.Definišite i objasnite konkurentnu (paralelnu) međunarodnu nadležnost, te to potkrijepite
primjerima? Ovu nadležnost, koja je i najčešća u međunarodnom privatnom pravunsvake države, još
zovu i paralelna, elektivna ili fakultativna nadležnost. I po ovoj nadležnosti, postoji međunarodna
nadležnost domaćeg pravosuđa, s tim da postoji mogućnost da domaće pravosuđe prizna I izvrši
preduse sudskih organa drugih država za predmete koji su isti ili veoma slični.Prema ovom konkretnom
nadležnošću svi pravni slučajevi koji imaju međunarodnu komponentu, ukoliko ih ne uzme u rješavanje
pravosuđe jedne države, došli bi na rješavanje u pravosuđe konkurentne države. Također, sam tužilac
može birati kojem pravosuđu će se priloniti, a njegov izbor i provođenje suđenja rezultirat će odlukom
(presudom) koju će druge države priznati i eventualno izvršiti. Tako, na primjer, naš Zakon ističe
sljedeće:„Ako u stranoj državi postoji nadležnost stranog suda u sporovima protiv državljana Bosne i
Hercegovine po kriterijumima o nadležnosti kojih nema u odredbama o nadležnosti suda Bosne i
Hercegovine, ti kriterijumi će biti mjerodavni za postojanje nadležnosti suda Bosne i Hercegovine u
sporovima, u kojima je tuženi državljanin te strane države.

11.Definišite i objasnite ugovorenu međunarodnu nadležnost, te to potkrijepite primjerima?

Međunarodna nadležnost može proisticati iz sporazuma stranaka, uz prisustvo izvjesnih okolnosti, koje
se prvenstveno tiču vrste spora.U takvom slučaju govorimo o ugovorenoj međunarodnoj nadležnosti,
kada se postupak vodi pred organima koje su odredile stranke ( sudom ili arbitražom ), a ne pred onim
koji bi bio međunarodno nadležan da sporazumanema . Ovaj institut prorogacije, odnosno derogacije
nadležnosti danas je široko prihvaćen na terenu ugovornih odnosa sa inostranim elementom.ZMPP
postavlja 2 vrste ograničenja kod ugovaranja međunarodne nadležnosti: u odnosu na materiju i u
odnosu na osobe. Tako, kada je materija u pitanju,ZMPP ne dozvoljava ugovaranje nadležnosti u
bračnim I paternitetskim sporovima, u sporovima o čuvanju, podizanju i vaspitanju djece ,itd.... S druge
strane , mogućnost ugovaranja nadležnosti stranog suda postoji samo ukoliko je barem jedna od
stranaka strani državljanin ili pravno lice sa sjedištem u inozemstvu. Nadležnost se ne može ugovoriti u
predmetima za koje postoji isključiva međunaro. nadležnost.Ugovaranje nadležnosti može biti : izričito i
prešutno.

12.Objasnite način rješavanja sporova putem međunarodne trgovačke arbitraže? međunarodna

trgovačka (privredna) arbitraža.Odgovor na pitanje: kada se javlja međunarodni element daje nam
Međunarodno privatno pravo. U slučaju da su subjekti određenog posla, a samim tim i spora fizička ili
pravna lica različitog državljanstva, te da je predmet spora roba, usluga ili druga poslovna aktivnost koja
ima strano porijeklo, to bi bili predmeti s međunarodnim elementom.Ako se pravi podjela unutar
međunarodne trgovačke arbitraže, tada razlikuju se:ad hoc I institucionalne arbitraže. I one se dijele na:
zatvorene arbitraže I otvorene arbitraže. trgovački sporovi, ali specijalizirani: ulje, sjemenje, pamuk (npr.
Arbitraža pri Međunarodnoj federaciji trgovaca uljima i sjemenjem-FOFSA u Londonu) i sl.
13.Dajte temeljit osvrt na problem međunarodne nadležnosti u materiji elektronske trgovine?
Posebno na udaru informatike su pravni odnosi, a time i pravni poslovi vezani za obligaciono pravo, kao i
cjelokupno građansko pravo. Ne treba zaboraviti i oblasti sigurnosti država, a posebno zaštite
intelektualne svojine.Važno je napomenuti da sporazumno određenje međunarodne nadležnosti
(autonomija volje) primjenjivo je u oblasti elekronskog ugovaranja, pa može biti veliki dio rješenja ovog
krupnog problema. U primjeni, kod predmeta obrađenih Internetom, teško je odgonetnuti mjesto
sklapanja ugovora.Zato tu poveznicu treba izbjegavati, a koristiti one koje su realne i jasne.U nekim
predmetima, imovina tuženog može biti tačka vezivanja, te se ona može koristiti.Također, mjesto
preduzimanja pravne radnje nije vezano za Internet, pa može biti odlučujući faktor koji određuje
mjerodavno pravo i postupak, a time i međunarodnu nadležnost.Države su već duži vremenski period u
ovim problemima. Oni već imaju određenu sudsku praksu iz koje je vidljivo da se kao rješenje problema
može uzeti i sjedište filijele ili ogranka (web stranice), te ono može odrediti međunarodnu nadležnost.

14.Objasnite problem eksteritorijalnog dejstva sudskih odluka te navedite I objasnite sisteme

priznavanja i izvršavanja stranih sudskih odluka? Eventualno neprihvatanje odluke i njeno
neprovođenje, samo zbog toga što ju je donijelo nadležno tijelo strane države ima za posljedicu da se
ponovo postupak provede I da ponovo, bez obzira na vremensku ili financijsku njegovu pozadinu,
donese se nova odluka. To je: neracionalno. Za takvu neracionalnost zna svaka država, a isto tako zna da
bi tim činom stvorila se pravna nesigurnost, također, to bi uvjetovalo blokadu međunarodnog pravnog
saobraćaja te dovelo do nesagledivih posljedica za čovječanstvo. Priznavanjem i izvršavanjem stranih
odluka, jača međunarodna saradnja država, pa je to od izuzetne važnosti. Kad se govori o aktivnostima
na prihvatanju strane sudske ili neke druge odluke, tada se kaže da se odluka podvrgava priznavanju
(recognition) i izvršavanju (execution, enforcement) od nadležnih tijela druge države. Aktivnost
nadležnih tijela na priznavanju i izvršavanju strane sudske ili druge odluke znači da neka država
priuhvata da njn nadležni organ provede postupak priznavanja strane saudske odluke te da, ukoliko ta
odluka bude priznata, poduzme sve korake da se i ona izvrši, ako je to traženo zahtjevom i ako iz same
odluke proizilazi obaveza te druge države da je u nekom dijelu ili cjelokupno provede. To ujedno znači da
su aktivnosti priznavanja strane sudske ili druge odluke I njenog izvršenja, dvije različite aktivnosti.
15.Objasnite kako je uređeno priznavanje i izvršavanje stranih sudskih odluka u Bosni i Hercegovini?
Predmet priznavanja mogu biti odluke ili akti koji imaju svojstvo strane sudske odluke:presuda stranog
suda,rješenje, poravnanje (nagodba) skopljena pred stranim sudom, odluka arbitraže koja se po
međunarodnom pravu smatra stranom odlukom, nagodba sklopljena pred stranom arbitražom za koju j
mjerodavno procesno pravo države sa kojom je Bosna I Hercegovina zaključila bilateralnu konvenciju
koja predviđa uzajamno priznavanje i izvršavanje nagodbi sklopljenih pred arbitražom, zaključci,
arbitražne odluke i sl. Priznati i izvršiti mogu se sve ove odluke, bez obzira na njihov naziv. Odluke
nastale u parničnom, vanparničnom, krivičnom, administrativnom i bilo kojem drugom posupku,
podobne su za izvršenje, uz napomenu da se njima odlučivalo u u građanskopravnom smislu.Predmet
postupka priznavanja i izvršavanja primijenit će se na odluke bilo da su djelimične, dopunske, na osnovu
priznavanja, zbog izostanka I sl. Zakon taksativno nabraja uslove bez čijeg kumulativnog ispunjenja
strana odluka kod nas nemmože biti priznata. Radi se o tzv.opšteprihvaćenim uslovima , koji su dobro
poznati u uporednom pravu i koji su karakteristični za zemlje koje primjenjuju sistem ograničene
kontrole.To su :1. Međunarodna nadležnost suda koji je donio odluku 2. Pravosnažnost odluke 3.
Poštivanje prava na odbranu tuženog 4. Nepostojanje ranije odluke domaćeg suda u istoj stvari 5.
Saglasnost sa domaćim javnim poretkom 6. Uzajamnost 7. Posebni uslovi za statusne odluke.