MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO

2015.
Sadržaj:

o Uvod u mpp
1. OPĆI DIO
o Povijesni dio
o Izvori mpp-a
o Kolizijska pravila – karakteristični sadržaj, favor negotii
o Prebivalište i boravište
o Izbjegavajuća klauzula
o Kvalifikacija
o Renvoi
o Pravne (zakonske) praznine – lacunae legis
o Javni poredak
o Zaobilaženje zakona – frauduloznost - fraus legis
o Oblik pravnih akata – locus regit actum
o Zastara
o Nejedinstv eni pravni poredak
o Utvrđivanje sadržaja stranog prava – iura novit curia
o Prilagođavanje
o Prethodno (incidentalno, prejudicijelno) pitanje
o Vremenski faktor u međunarodnom privatnom pravu – promjenjivost statuta
2. PRAVNI POLOŽAJ STR ANACA
o Državljanstvo
o Aktorska kauci ja – cautio judicatum solvi
o Siromaško pravo
o Zakon o strancima
o Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
3. POSEBNI DIO
o Pravo osoba
o Stvarno pravo
o Obvezno pravo
o Nasljedno pravo
o Obiteljsko pravo
o Pomorski zakonik
o Zakon o mjenici
o Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu
4. MEĐ. GR AĐANSKO PROCESNO PRAVO I PRAVO ME Đ. TRGOVAČKE ARBI TRAŽE
o Nadležnost i postupak po ZRSZ
o Zakon o arbi traži
o Newyorška konvencija o priznanju i izvršenju i nozemnih arbitražnih odluka
5. EUROPSKO MEĐUNARODNO PRIVATNO PR AVO I MEĐUNARODNO PROCESNO PRAVO
o Uredba /EC/ broj 593/ 2008. Europskog parlamenta i vijeća od 17. Lipnja 2008. O
mjerodavnom pravu za ugovorne obveze – RIM I
o Uredba vijeća (EZ) br. 44/2001. Od 22. 12.2000. O sudskoj nadležnos ti, priznanju i ovrsi
odluka u građanskim i trgovačkim predmetima – BRUXELLES I
 UVOD U MPP

MPP je jedna od tradicionalnih pravnih grana u državama europskog i američkog pravnog kruga.
Predmet MPP-a:
1. rješ avanje probl ema izbora mjerodavnog prava, koji proizlazi iz postojanja situacija s
međunarodnoim elementom. (To je pitanje koje proizlazi iz postojanja više paralelnih državnih sustava
privatnog prava. Ono se još naziva sukob zakona. Odgovor na njega daju pos ebne odredbe mpp –
kolizijska pravila.)
2. rješ avanje pitanja međunarodne nadl ežnosti sudova i drugih tijela koja postup aju u određenim
predmetima, kao i pitanje priznanja i ovrhe strane odluke. (To su pitanja koja proizlaze iz postojanja više
paralelnih državnih sustava pravosuđa. Ona se zajedničkim imenom nazivaju sukob jurisdikcija i u
većini držav a smatraju s astavnim dijelom međunarodnog privatnog prav a.)

Kad privatnopravne (građ, trg, obi t, rad, pom..) situacije imaju isključivo tuzemno obilježje, na
njih domaća tijela (sudovi ili upravna tijel a) uvijek primjenjuju domaće pravo (npr. državljani RH sklapaju
brak na području RH).
Katkada nastaju pravne situacije koje imaju međunarodno obilježje pa se pos tavlja pitanje treba li
na njih primjeniti domaće ili strano pravo ( npr. dvoje stranaca želi zaključiti brak u RH). Navedene i slične
situacije uređuju pravila međunarodnog privatnog prava pomoću triju metoda i to:
 kolizijskim pravilima (ona su dio unutrašnjeg prav a svake držav e)
 pravilima neposredne primjene (uvijek upućuju neposredno na primjenu domaćeg prav a)
 posebnim materijalnim pravilima (propisi koje se donose posebno za uređivanje situacija s
međunarodnim obilježjem).

Članak 1. Zakon o rješav anju sukoba zakona s propisima drugih zemal ja u određenim odnosima
Ovaj zakon sadrži pravila o određivanju mjerodavnog prav a za statusne, porodične i imovinske odnosno
druge materi jalnopravne odnos e s međunarodnim elementom.
Ovaj zakon sadrži i pravila o nadležnosti sudova i drugih organa Republike Hrvatske za raspravljanje
odnosa iz stavaka 1, ovog članaka, pravila pos tupka i pravila za priznanje i i zvršenje stranih sudskih i
arbi tražnih odluka.

Cilj mpp-a je:

- postizanje sigurnos ti
- poboljš anje pravnog položaja stranaka
Sredstva za ostvarivanje cilja:
- unifikacija (ujednačavanje) i harmonizacija (usklađivanje) rješenja
- koordi niranje nacionalnog sustava mpp-a sa sustavima drugih držav a

U kojem obliku se javlja međunarodni element?

Differentia specifica koja razdvaja međunarodno privatno pravo od privatnog prava, i bez koje bi
bilo teško konstruirati defi niciju međunarodnog privatnog prava može se javiti u tri oblika: u subjektu, u
objektu, te u pravima i obvezama.

ME u subjektu:
a) FIZIČKE OSOBE kao subjekti pravnog odnosa mogu imati:
- strano državljanstvo
- prebivalište u inozemstvu
- uobičajeno boravište u inozemstvu
b) PRAVNE OSOBE (trgovačka društva, držav na tijela) mogu imati :
- stranu državnu pripadnos t
- mjesto osnivanja u i nozems tvu
- sjedište u inozemstvu
- poslovnu jedinicu u inozemstvu

2
ME u objektu:
Stvari koje su predmet nekog prava:
- mogu se nalazi ti u inozems tvu
- mogu imati stranu državnu pri padnost (npr. pri jevozna sredstva)

ME u pravima i obvezama:
- radnja koja je predmet pravnog odnosa (npr. ispunjenje ugovora) može bi ti izvršena u
inozemstvu
- radnja relevantna za nastanak pravnog odnosa (npr. sklapanje braka, sklapanje ugovora) može
biti izvršena u inozemstvu

Promjenjivost međunarodnog elementa (pr omjenjivi karakter m. elementa)

Promatran kroz v rijeme međunarodni element na dva načina karakterizira svoj promjenjivi karakter.
1. U čisto unutarnjem odnosu mogu se tijekom vremena pojavi ti činjenice na osnovi kojih nastaje
međunarodni element: djelovanjem samih s udionika tog odnosa ili temeljem objektivnih okolnosti koje
nemaju nikakve veze s radnjama s tranaka. Kad se nakadno pojavi jedna ili više činjenica koje ga dovode u
vezu s nekom s tranom državom.
2. Međunarodni element koji je određeno vrijeme posto jao u privatnom odnosu može se naknadno izgubiti, tj.
prestati postojati. Međutim, sud ponekad mora voditi računa o ranijem postojanju međunarodnog
elementa u odnosu u kojem odlučuje.
Metode mpp-a su:
1. kolizijskopravna metoda,
2. metode koje isključuju ili dopunjuju kolizijskopravnu metodu:
a) metoda posebnih materijal nih pravila,
b) metoda pravila nepos redne primjene.

KOLIZIJSKOPRAVNA METODA
­ Potiče međunarodnu ujednačenost rješenja. Isključuje beziznimnu primjenu prava države foruma.
Ne daje riješenje nego upućuje na pravo u kojem ćemo naći ri ješenje, osim u slučaju RENVOI.
METODA POSE BNIH MATERIJALNIH PRAVILA
- Pravila koja izražavaju specifičnosti situacija s međunarodnim obilježjem, a isključuju primj enu
kolizijskopravne metode.
- Katkada se njihova primjena uv jetuje pos tojanjem uzajamnosti.
- Izvori takvih pravila su: unutrašnji propisi (o pravnom položaju stranaca, o državljans tvu),
međunarodni ugovori (koji ujednačavaju materijalno pravo između držav a ugovornica, npr. Bečka
konvencija), sudska praksa.
METODA PR AVILA NEPOSREDNE PRIMJENE
- Posebna pravila legis fori (zakon suda države).
- Donose se u istom zakonu s kolizijskim normama, a ponekad i u drugim propisima.
- Samo iznimno propisuju opću primjenu domać eg prava.
- Na domaće pravo najčešće upućuju kada je ono strože ili povoljnije nego materijalno pravo na
koje upućuju kolizijska pravila polaznog prava, te kada kao podredno pravo omogućuje stvaranje
novog pravnog stanja.
- Primjenjuju se na domaće državljane i na strance koji se nal aze u državi foruma.
- Katkada obvezuje domaće državljane bez obzira nal aze li se u zemlji ili inozemstvu, odnosno
primjenjuju se na događaje i prav ne odnose koji su nas tali ili zaključeni izvan države polaznog
prav a.
­ Štite, ugl avnom, domaće nacionalne interes e.
­ Primjer - čl. 32. st. 2. ZRSZ, čl. 977. st. 2. PZ.

3
 OPĆI DIO

POVIJESNI DIO

(Tko prvi koristi naziv „međ. privatno pravo“ i u kojem djelu? Tko ga uvodi u Europu i u ko jem djelu?)
 Naziv MPP prvi put spominje Joseph Story u svom djelu „Komentari o sukobu prava“ iz 1834.
 U Europu taj naziv uvodi W. Schaeffer 1841. u djelu „Međunarodno privatno pravo“.
 U državama angloameričkog pravnog kruga (common law države) koristi se još i naziv „sukobi
zakona“, kojeg prvi upotrebljava nizozemski pravnik Huber 1678.

POSTGLOSATORI
(Bartolus de Saxoferato, kad i gdje je djelovao i osnovne teze u njegovo m učenju ?)
Batrolus de Saxoferato djelovao je u 14. st. u Italiji i pripadao je školi postglostatora
(komentatora). Profesor u Bologni, istaknuti pravnik, komentirao je cijeli Corpus Iuris Civilis osim
Justinijanovih instituta. Postavlja slijedeća pitanja:
1. vrijedi li statut za strance u tuzemstvu i
2. vrijede li statuti za pravne situacije u inozemstvu?
Rješ enja:
1. Tvrdi da se za oblik i sadržaj ugovora primjenjuje pravo mjesta zakl jučenja ugovora, s tim što se
posljedice ugovornih obveza treba prosuđivati po pravu mjesta izvršenja, a podredno po legis fori.
2. Razlikuje propise koji zabranjuju od onih koji dozvoljavaju. Kod zabrana se razlikuje je li se
odnose na oblik pravnog posla, na stvari ili osobe. Kad je riječ o osobama val ja utvrdi ti dali je
statut povoljan ili nepovoljan. povoljni se primjenjuje na osobe ma gdje se one nalazile, a
nepovoljni imaju isključivo teritori jalnu primjenu.

FRANCUSKA ŠKOLA 16. i 17. St

Charles Dumoulin nas tavlja rad komentatora u Francuskoj.
 Za oblik pravnog posla proglaš ava mjerodavnim pravo mjesta zaključenja. To pravo mjerodavno
je općeni to i za ugovorne odnose.
 Kvalificira bračnoimovinski režim kao prešutni ugovor što su ga bračni drugovi podvrgli baš pod
pravo svog prvog prebivališta.

NIZOZEMSKA ŠKOLA 17. st

(Urlich Huber, nizozemska škola – obrazložite njegovo učenje o skubou prava.)
Urlich Huber smatra se ocem modernog mpp-a, koji je mnogo utjecao na razvoj tog predmeta u
drugim državama, posebno na razvoj engleskog mpp-a. U svom djelu „Praelectiones iuris civilis“ iz 1689.
obrađuje sukobe prava pa postavlja 3 sljedeća načela:
1. Zakoni svake države v rijede unutar njezinih granica i obv ezuju sve njezine podanike, ali ne djeluju izvan
njezinih granica;
2. Podanici držav e su sve osobe koje se nalaze unutar njenih granica, bez obzira nalaze li se tamo trajno ili
privremeno;
3. Vladari država dozvoljavaju iz učtivosti (ex comitate) da pravo koje se primjenjuje u državi gdje je
dones eno, zadržav a svugdje pravno djelovanje ako ne šteti državnoj vlasti ili pravu drugih vladara ili
njihovih građana.
Uvodi se novo načelo, učenje o comitas gentium; strano pravo se primjenjuje iz međunarodne učtivosti,
što je prešutno dogovorena između naroda.

NJEMAČKA ŠKOLA 16. i 17. St

(Nikolaus Hert, njemačka škola – argumenti protiv comitas gentium.)
Nikolaus Hert iznosi argumente protiv teorije o comitas gentium:
1. Ako se zakon odnosi na osobu, treba uzeti u obzir propise država kojoj osoba pripada, a to je pravo
držav e prebivališta osobe;

4
2. Ako se zakon neposredno odnosi na stvar, vrijedi pravo mjes ta, bez obzi ra na to tko i kada poduzima
prav ni posao;
3. Ako je zakonom propisan oblik pravnog posla, treba uzeti u obzir mjesto poduzimanja pravnog posla, a
ne prebivalište ili mjesto gdje stvar leži.

KRAJ STATUTARNE TEORIJE I NOVIJA UČENJA 19.st

(Izložite von Waechterovo učenje o mpp-u.)
C. G. von Waechter opisuje njemačku statutarnu teoriju pa je odbacuje. On polazi od toga da
sudac odlučuje samo na temel ju prav a svoje države. Postavlja 3 pravila:
1. Sudac u prvom redu treba primjenjivati izričita pravila mpp-a svoje zemlje;
2. Pomoćno, sudac treba donositi odluku prv enstv eno u smislu i duhu zakona svoje zeml je koji uređuje
konkretan odnos;
3. Ako sud ne može sa sigurnošću izves ti rješenje iz materi jalnih pravila svoje zemlje, treba u sumnji
primijeniti (materijalno) pravo svoje vlastite zemlje, dakle l ex fori.

(Izložite Savignyev pristup rješavnanju problematike mpp-a.)

F.C. von Savigny ima drukčiji pristup u rješavnanju problematike mpp i to u djelu „Današ nji
sustav rimskog prava“ iz 1849.
 Po njemu se primjena stranog prava može označiti kao „pri jateljsko dopuštanje“ (comi tas) među
suvremenim držav ama. Koje će se pravo primijeniti – domaće ili strano – ovisi o traženju za svaki
prav ni odnos onog prav nog područja kojem taj odnos prema svojoj urođenoj pri rodi pripada ili je
podvrgnut, dakle gdje taj odnos ima s jedište. To sjedište je, ovisno o konkretnom odnosu,
prebivalište osobe, mjesto gdje leži nekretnina, mjesto ispunjenja pravnog posla.
 Time je udario temelj upućivanja na pravo s kojim situacije imaju najužu, bitnu vezu.
 Uspio je u Njemačkoj postići povezivanje za stv arna prava na pokretninama na lex rei sitae, te
utvrđivanje mjerodavnosti jedins tvenog statuta za nasljeđivanje – prava prebivališta ostavitel ja.
 Za ugovorne odnose predlaže primjenu legis loci contractus, a za delikte legis loci delicti
commissi.

(Mancini – neostatutarno učenje.)

P.S. Mancini (Italija, 1817. -1888.) Njegova je teza da međunarodno pravo trebaju s tvarati narodi,
a ne držav e, te da se prema tom pravu nameće primjena stranog prava koje se mora primjenjivati bez
obzira na postojanje uzajamnosti.
 Tako zakl jučuje da je svaka država obvezna respektirati i primjenjivati domovinsko pravo
stranaca, čime s e utvrđuje ujedno i učenje o državljanstv u (nazionalita) kao temelju
međunarodnog prava.
 Navodi da je navedeno načelo nacinalnosti ograničeno na 2 načina. S jedne strane svaka država na
temelju svoje suverenosti može na svom području zahtijev ati pridržavanje onih pravila koja su u
vezi s političkim ustrojs tvom države ili jav nog moral a i poretka. Ta pravila, koja obv ezuju sve
osobe na području određene države naziva javnim poretkom. Ali osim njih postoje i zakoni
privatnoprav nog poretka koji se tiču pojedinca. Načelo državljanstv a vrijedi u strogom smislu
samo za prisilna pravila, među koja - tako Mancini navodi dvije grupe i to propise prisilnog prava
i dipozitivnog prav a – pripadaju osobna prava, osobito obi teljski i nasljednopravni propisi. Što se
tiče dispozitivnog prava v rijedi načelo slobode tj. autonomije stranaka.
 Opisana podjela pravila prema predmetu i obilježavnje tih pravila uzimanjem u obzir njihovih
osobnih ili teri torijalnih značajki dovodi do toga da se Mancinijevo učenje naziva i neostatutarnim
učenjem.

Antoine Pillet (1857. -1926.) pos tavlja dvije teze i to o permanentnosti i općenitosti polja primjene
propisa.

5
  Propisi vrijede permanentno (slijede podanike bilo gdje s e nal aze), te se primjenjuju
generalno ( na sve osobe koje se nalaze na državnom području).
 Taj se sukob rješava primjenom načel a „manje žrtve“; treba dati prednost pravu države koja
ima jači interes za os tvarivanje društvene svrhe propisa.
 Propisi ili štite pojedinca ili štite društvo protiv ekscesa pojedinca.
 Propisi o zašti ti pojedinca mogu ostvarivati svoju svrhu ako se uvijek na njega primjenjuju,
oni su dakle permanentni i imaju eksteritorijalnu primjenu.
 Što se tiče propisa o zaštiti društva, jer imaju općenito i teri torijalno značenje, oni ostvaruju
svoju svrhu ako se na državnom području primjenjuju na sve osobe.

(Kada i gdje je djelovao H. Batiffol i koje su osnovne teze o mpp-u u njegovo m učenju?)
H. Batiffol (Francuska, 1905.-1989.) tvrdi da je zadaća mpp-a koordini ranje nacionalnih
materijalnih prav a. Pri tom treba nastojati ostvariti svrhu mpp -a, pa predl aže sljedeće:
1. rješenja trebaju tražiti prav ednost i korisnost;
2. rješenja trebaju voditi bri gu o općim interesima zajednice u ime koje se izjaš njava zakonodavac ili sudac
3. treba imati na umu imati na umu i posebne interese međunarodne zajednice, ma kako ona bila
embrionalna.

IZVORI MPP-a

PRAVNI IZVORI su različiti oblici u kojima se pojavljuju pravna pravila.

IZVORI MPP-A su dvovrsni – jedni potječu iz unutrašnjeg prava, a drugi iz međunarodnih instrumenata (međ. ugovori, uredbe i
smjernice).
1) Unutarnji 2) Međunarodni
- Opći - ZRSZ - Dvostrani
- Posebni (ZČ, ZM, PZ..) - Višestrani

IZVORI EUROPSKOG PRAVA

1. Primarno pravo
- Osnivački ugovori (UEU, UEZ, UFEU) – predstavljaju osnovu za donošenje sekundarnih propisa
- osnovna načela prava
2. Sekundarno pravo - akti koje donose institucije EU – po načelu dodijeljenih ovlasti EU može odlučivati samo o onim
pitanjima u kojima je stekla nadležnost temeljem osnovačkog ugovora
3. Međunarodni sporazumi
4. Praksa Suda pravde EU

VRSTE AKATA EZ:

1. OBVEZUJUĆI AKTI
a. uredbe (regulations)
b. smjernice (directives)
c. odluke (decisions)
2. NEOBVEZUJUĆI AKTI
a. preporuke (recommendations)
b. mišljenja (opinions)
3. AKTI SUI GENERIS

Uredbe - akti opće primjene koji obvezuju u cijelosti i izravno su primjenjivi u državama članicama.
- zabrana prenošenja i objavljivanja u internom pravu
- obveza objavljivanja u Official Journal of the European Union
- obveza obrazloženosti
Smjernice - akti koji obvezuju svaku državu članicu kojoj su upućeni u pogledu rezultata koji se ima ostvariti, ali ostavljaju
mogućnost izbora oblika i metode ostvarivanja rezultata.
Odluke - akti koji u cijelosti obvezuju one kojima su upućeni, a to mogu biti i države članice i pravne i fizičke osobe.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
(Obrazložite temeljem odredbe jednog od pravnih izvora hrvatskog MPP-a rangiranje izvora.)
ZRSZ Članak 3.
Odredbe ovog zakona ne primjenjuju se na odnose iz članaka 1. ovog zakona ako su oni regulirani drugim
saveznim zakonom ili međunarodnim ugovorima.

Ustav RH Članak 141.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine
dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrv atske, a po prav noj su snazi iznad zakona. Njihove se

6
odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uv jete i na način koji su u njima utv rđeni, ili suglasno općim
pravilima međunarodnog prava.
Hijerarhija:
1) Dvostrani međunarodni ugovori
2) Višestrane međunarodne konvencije
3) Posebni propisi – ZM, ZČ,PZ....
4) ZRSZ

(Navedite sve unutrašnje izvore mpp-a ko ji su trenutno na snazi.)

UNUTRAŠNJI IZVORI MPP -A
1. Zakon o rješavanju sukoba zakona s p ropisima drugih zemalja u određenim odnosima iz 1991.
(ZRSZ), (NN 53/91, 88/01)
2. Zakon o mjenici (ZM), (NN 74/94, 92/10)
3. Zakon o čeku iz (ZČ), (NN 74/94)
4. Pomorski zakonik (PZ), (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13)
5. Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu (ZOSOZP), (NN 132/98,
63/08, 134/09, 94/13)
6. Zakon o parničnom postupku (ZPP), (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,
02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13)
7. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVD SP), (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,
73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12)
8. Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (ZZTN), (NN 79/09)
9. Zakon o arbi traži (ZA), (NN 88/01)

MEĐUNARODNI IZVORI MPP -a

1. Dvostrani (bilateralni) ugovori:
­ ugovori o međunarodnoj pravnoj pomoći,
­ konzularne konvencije,
­ ugovori o trgovini i plovidbi.

(Navedite Haaške konvencije koje su na snazi u RH?)

2. Višestrani međunarodni ugovori:
­ Haaške konvencije:
1. HK o građanskom sudskom postupku (1954),
2. HK o ukidanju potrebe legalizacije s tranih javnih isprava (1961),
3. HK o sukobu zakona u pogledu oblika oporučnih raspolaganja (1961),
4. HK o dostavljanju u inozemstvu sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim i trgovačkim
predmetima (1965),
5. HK o izvođenju dokaza u inozemstvu u građanskim i trgov ačkim predmetima (1970)
6. HK o zakonu koji se primjenjuje na prometne nes reće (1971),
7. HK o zakonu koji se primjenjuje na odgovornos t proizvođača za svoje proizvode (1973),
8. HK o olakšanju međunarodnog pristupa sudovima (1980),
9. HK o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djeteta (1980),
10. HK o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u odnosu na roditeljsku skrb i mjere
za zašti tu djece (1996).

(Kakvo je djelovanje (učinak) višestranih međunarodnih ugovora?)

Djelovanje (učinak) višestranih međunarodnih ugovora:
­ erga omnes - djelovanje prema svima (HK o mjerodavnom pravu za prometne nes reće iz 1971.
god. i HK o mjerodavnom pravu za oporučna raspolaganja iz 1961 god.),
­ inter partes - samo prema državi koja je s tranka ugovora,
­ erga omnes i inter partes - Newyorška konvencija o priznanju i ovrsi inozemnih arbitražnih
odluka (1958.).

(Kakav stav treba zauzeti glede ugovora zaključenih između bivše SFRJ i stranih država? Jesu li ti ugov ori i
danas na snazi?)
Važenje međunarodnih ugovora koje je sklopila SFR J s drugim državama

7
- Čl. 3 ZRSZ - Odredbe ovog Zakona ne primjenjuju s e na odnos e iz čl. 1 ovog Zakona ako su oni regulirani
drugim (saveznim) zakonom ili međunarodnim ugovorima.
- Čl. 140 Ustava R H - Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a
koji su na snazi, čine dio unutrašnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su s nazi iznad zakona. Njihove se
odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uv jete i na način koji su u njima utv rđeni, ili suglasno općim
pravilima međunarodnog prava.
- Toč. III Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti R H - Međunarodni ugovori koje je sklopila i
kojima je pristupila SFRJ primjenjivat će se u RH ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom
RH, na temelju odredaba međunarodnog prava o sukcesiji država u pogledu međunarodnih ugovora.

KOLIZIJSKA PRAVILA

Kolizijska pravila određuju koje će se od više različitih materijalnih prava primjeniti na pravnu situaciju koja ima vezu s pravima
više država. Ne rješavaju pravnu situaciju, nego upućuju na mjerodavno materijalno pravo koje treba primjeniti.
Razlika između kolizijskih pravila i normi materijalnog prava postoji i u njihovoj strukturi:
- materijalno pravilo sadrži apstraktnu zakonsku dispoziciju i apstraktnu pravnu posljedicu (sankciju);
- iste sastojke ima i kolizijsko pravilo, no njegova dispozicija sadrži dva elementa: kategoriju vezivanja i poveznicu:
1. kategorija vezivanja - je okvirni ili skupni pojam apstraktnih životnih odnosa, pravnih činjenica, pravnih situacija ili pravnih
odnosa koji se podvrgavaju pod određeno mjerodavno pravo (npr. poslovna sposobnost, oblik zaključenja braka). Kolizijsko
pravilo upućuje na pravo po kojem će se prosuđivati njegova kategorija vezivanja. Zavisno od sadržaja pravila na koje se tako
upućuje postoje npr. osobni, stvarni, ugovorni, bračni statuti.
2. poveznica - je pravna činjenica (npr. mjesto počinjenja protupravnog čina), sporazum stranaka ili pravni pojam (npr.
državljanstvo, prebivalište) što upućuje na pravo mjerodavno za kategoriju vezivanja.
Npr. Za poslovnu sposobnost fizičke osobe (KV) mjerodavno je pravo njezina državljanstva (P).
Podjela poveznica
1) s obzirom na vezu s pravnim poretkom;
2) s obzirom na mogućnost pravnih subjekata da sami određuju mjerodavno pravo;
3) s obzirom na broj poveznica u kolizijskom pravilu;
4) primarne i podredne poveznice.
1) Veza s pravnim poretkom
 veza pravnog subjekta s pravnim poretkom
­ fizičke osobe – državljanstvo, prebivalište, uobičajeno boravište, boravište
­ pravne osobe – sjedište, glavno poslovno mjesto, mjesto gdje se nalazi uprava
 veza objekta s pravnim poretkom - mjesto nalaženja stvari, mjesto registracije
 veza s pravnim djelovanjem - mjesto gdje se dogodio štetni događaj, mjesto nastupa posljedice štetnog događaja, mjesto
sklapanja braka, mjesto upisa u registar
2) Mogućnost pravnih subjekata da sami određuju mjerodavno pravo
 subjektivna poveznica – volja stranaka – sporazum o izboru prava
 objektivne poveznice - predvidljivost
 poveznica “najbliža veza” - prilagodljivost
3) Broj poveznica u kolizijskom pravilu
a. isključive poveznice
b. kombinacija poveznica
 alternativni odnos
 kumulativni odnos
o distributivna kumulacija
o potpuna kumulacija
Alternativno upućivanje - kombinacija poveznica kod koje sudac ili stranka trebaju, između dva ili više točno određenih pravnih
poredaka koji su ravnopravno ponuđeni na izbor, izabrati jedan pravni poredak, i to na temelju usporedbe materijalnopravnog
rezultata koji bi se dobio njihovom primjenom. Svrha je poticanje određenih materijalnopravnih učinaka:
 postojanje pravnog odnosa – oblik pravnog posla - čl. 7. i čl. 31. ZRSZ; čl. 983. PZ
 osnovanost određenog zahtjeva - čl. 28. ZRSZ
 stjecanje određenog statusa - čl. 43. st. 1. ZRSZ
Kumulativno upućivanje - potpuna kumulacija i distributivna kumulacija
 Potpuna kumulacija - kombinacija poveznica kod koje se dva ili više pravnih poredaka zajednički primjenjuju tako da pravna
posljedica nastupa samo onda ako je osnovana po svim pravnim porecima. - čl. 44. st. 2. i 3. ZRSZ
 Distributivna kumulacija - kombinacija poveznica prema kojoj se više pretpostavki jedne te iste pravne posljedice procjenjuju po
više pravnih poredaka. - čl. 32. st. 1. ZRSZ
4)Primarne i podredne poveznice - do podrednog upućivanja na drugi ili treći pravni poredak dolazi temeljem dodatne poveznice,
kada primarna, odnosno dodatna poveznica koja se nakon nje primjenjuje, zataje. Nastaje ljestvica poveznica. čl. 19. i 20. ZRSZ; čl. 36.
ZRSZ
 STATUT – mjerodav no pravo za određenu kategoriju vezivanja (ugovorni, izvanugovorni, nasljedni,
bračni, posvojenja, stvarni itd. – lex causae)
 LEX – mjerodavno pravo određeno poveznicom (lex patriae; lex domicilii; lex residentiae; lex firmae
habitualis; lex loci actus; lex loci delicti commissi; lex loci damni; lex rei sitae; lex autonomiae, lex fori,
itd.)
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

8
(Objasnite strukturu kolizijskih pravila?)
Kolizijska pravila s u ona pravila koja upućuju na mjerodavno pravo za privatnopravne situacije s
međunarodnim obilježjem.

Struktura kolizijskog pravila

Dispozicija Sankcija
Kategorija v ezivanja Primjena mjerodavnog
Poveznica prava

Kategorija vezivanja s adržaj za koji se kolizijskim pravilom određuje mjerodavno pravo.

Poveznica je prav na činjenica, sporazum stranaka ili pravni pojam što upućuje na pravo mjerodavno za
kategoriju v ezivanja.

(Vrste ko lizijskih pravi la?)

Podjela s obzi rom na:
1. Način upućivanja: izričita/skrivena
2. Doseg kategorije vezivanja : nepotpuna/potpuna
3. Upućivanje ili pomoć u upućivanju: s amostal na/nesamostalna
4. Rezultat upućivanja: bezuvjetna/uvjetna

1. Izričito kolizijsko pravilo je kolizijsko pravilo koje, onako kako glasi, izričito upućuje na
mjerodavno pravo. (čl. 14–45 ZRSZ, čl. 177–182 ZO SOZP, čl. 94–100 ZM)
2. Skriveno kolizijsk o pravilo je ono kolizijsko pravilo kod kojeg je, onako kako gl asi, upućivanje na
mjerodavno pravo skriveno:
­ u pravilu o isključivoj međunarodnoj nadležnos ti (čl. 57 ZRSZ), ili
­ u drugom kolizijskom pravilu (čl. 38 njem. ZM PP).
3. Nepotpuno ili jednostrano kolizijsko pravilo je ono kolizijsko pravilo koje, onako kako glasi,
upućuje ili samo na primjenu domaćeg prava ili samo na primjenu stranog prav a. Doseg njegove
kategorije v ezivanja može biti ograničen teritorijalno ili personalno. (čl. 970. PZ)
4. Potpuno ili dvostrano kolizijsko pravilo je ono kolizijsko pravilo koje, onako kako glasi, upućuje
kako na primjenu domaćeg prav a, tako i na primjenu stranog prava kao mjerodavnog. (čl. 14 – 45
ZRSZ, čl. 967-969, 971-973, 975-976, 978/1-2, 980, 981/1, 982-984, 985/1 PZ, čl. 177/1, 178,
17971, 180-183 ZO SOZP, čl. 94-100 ZM)
5. Samostalno kolizijsko pravilo je ono kolizijsko pravilo koje je, onako kako glasi, dovoljno da samo
uputi na mjerodavno pravo. (čl. 14 - 45 ZRSZ, čl. 967 - 985 ZPUP, čl. 177 - 182 ZOSOZP, čl. 94 - 100
ZM)
6. Nesamostalno ili pomoćno kolizijsko pravilo je ono kolizijsko pravilo koje, onako kako glasi, nije
dovoljno da uputi na mjerodavno pravo, već ono dopunjuje, usmjeruje ili nadzire samos talno
kolizijsko pravilo.
7. Bezuvjetno kolizijsk o pravilo je kolizijsko pravilo koje se, onako kako glasi, primjenjuje bez obzira
na to kakav će biti u konkretnom slučaju rezultat upućivanja na mjerodavno materi jalno pravo.
8. Uvjetno kolizijsk o pravilo je kolizijsko pravilo čija primjena ovisi o rezul tatu upućivanja
bezuv jetnog kolizijskog pravila.

(Obrazložite što je to jednos trano ili nepotpuno kolizijsko pravilo i navedite primjer iz PZ?)
Nepotpuno ili jednostrano kolizijsko pravilo je ono kolizijsko pravilo koje, onako kako glasi, upućuje ili
samo na primjenu domaćeg prav a ili samo na primjenu stranog prava.
PZ Čl.970. - Na pravo vlasništva i na stv arna prava na brodu u gradnji, a koji se gradi u Republici Hrvatskoj,
primjenjuje se hrvatsko pravo.

(Koji zakoni osim ZRSZ-a sadrže ko lizijska pravila?)

- ZM, PZ, ZOSOZP, ZN..

(Navedite dva potpuna kolizijska pravila ZRSZ-a i preoblikujte ih u nepo tpuna.)

 Za ugovor mjerodavno je pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili
međunarodnim ugovorom ni je drugačije određeno. Čl. 19. – potpuno
 Za ugovor koji je sklopljen u RH isključivo je mjerodavno hrvatsko pravo. – nepotpuno

9
  Za vlasničkopravne odnos e i druga prava na stv arima, te na pravo raspolaganja stv arima u
druš tvenom vlasništvu, mjerodavno je pravo mjes ta gdje se stv ar nalazi. Čl.18. - potpuno
 Za vlasničkopravne odnose i druga prava na stvarima, ako se spor vodi u RH, isključivo je
nadležno hrvatsko pravo. – nepotpuno.

(Navedite 2 kolizijska pravi la koja su primjer za po tpunu kumulaciju?)

Čl. 35. St 2.
Ako su bračni drugovi državljani različitih država u vrijeme podnoš enja tužbe, za razvod braka
mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani.

Čl. 44. st. 2. i 3. ZRSZ

 Ako su usvojitelj i usvojenik državljani različitih držav a, za uvjete zas nivanja usvojenja i prestanka
usvojenja mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani.
 Ako bračni drugovi zajednički usvajaju, za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja, osim
prav a države čiji je državljani n usvojenik, mjerodavna su i prava držav a čiji su državljani i jedan i
drugi bračni drug.

(Lex cause. Navedite najpreciznije značenje tog izraza. Dva primjera iz ZRSZ -a.)
Lex causae je pravo koje uređuje glavni predmet.
U hrv atskom zakonodavstvu govori se o:
­ prav u prema kojem se ocjenjuju glavna prava i obveze
­ prav u koje je mjerodavno uza odnos u cijelosti
­ prav u koje se primjenjuje za s adržaj pravnog posla
Članak 14.
Za pravnu i poslovnu sposobnos t fizičke osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin.
Članak 7.
Ako ovim ili drugim saveznim zakonom nije drugačije određeno smatra se da su pravni posao i prav na
radnja u pogledu oblika pravovaljani, ako su pravovaljani bilo po pravu mjesta gdje je pravni posao
sklopljen odnosno pravna radnja poduzeta, bilo po pravu koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla
odnosno pravne radnje.

(Navedite kolizijska pravila sadržana u ZRSZ kako mjerodavno pravo određuju lex loci actus, o dnosno lex loci
solutionis.)
Lex loci actus Članak 14 - Fizička osoba koja bi prema pravu države čiji je ona državljanin bila poslovno
nesposobna poslovno je sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nas tala obveza.
Lex loci solutionis Čl anak 23. - Pravo mjesta gdje se stvar mora predati mjerodavno je, ako ugovorne
strane nisu drugačije ugovorile, za način predaje stvari i za mjere koje treba poduzeti ako se odbije
preuzimanje stvari.
___________________________________________________________
Načela koja utječu na određivanje poveznica:
 Karakteristični sadržaj (čini dba) – veže se uz određivanje ugovornog statuta.
 Načelo povoljnosti – favor negotii
___________________________________________________________

(Objasnite dva pravna pitanja kojima se bavio A. Schnitzer.) Sajko 167. str - ne spada u povijesni dio.
To su načelo karakteristične činidbe i dvostupanjska kvalifikacija.
A. Schnitzer je 1944. dao opću formul aciju i važnost pojmu karakterističnog sadržaja za
određivanje m jerodavnog prava.
 Po njemu pravne odnose treba u pravilu ocjenjivati po prav u njihove karakteristične činidbe ili
sadržaja, što vrijedi ne samo za obvezno pravo, već i za općenito uređivanje privatnopravnih
situacija s međunarodnim obilježjem. Radi se na neki način o konkretizaciji načela najuže veze.

10
  Smatra se da treba uputiti na onaj pravni poredak s kojim pravna situacija ne samo zbog
pojedinih vanjskih okolnosti već i zbog svog sadržaja ima najužu vezu. Tako se smatra da je onaj
sadržaj pravne situacije karakterističan koji je specificira od sličnih drugih situacija.
 Metoda je sljedeća: prvo se odredila ugovorna s trana čija je obveza tipična pa joj treba dati
prednos t, da bi se potom za određene vrste ugovora upućivalo na pravo one države s kojom takv a
osoba ima u releventno vrijeme najbližu teritori jalnu vezu (previvalište, boravište, s jedište). Do
ovoga dolazi samo ako stranke nisu samo odredile koje će pravo uređivati njihove ugovorne
odnose.

(Što je favo r negotii , gdje se primjenjuje i na što ut ječe i kako se to postiže?)

Favor negotii, tj. pogodnost (načelo povoljnosti) radi postizanja valjanos ti odnosno održav anja pravnog
posla ili pravnog odnos a primjenjuje se u materijalnom pravu (tako npr. kao favor tes tamenti ili favor
matrimonii), ali i u mpp-u: kao favor negotii utječe na određivanje mjerodavnog prava uglavnom za
određivanje poslovne sposobnosti i za oblik pravnog posla. To se pos tiže sa više metoda koje se isprepliću:
­ primjenom poveznica koje su strankama bliske (čl.14.)
­ određivanjem više alternativnih poveznica (čl.7.)
­ cijepanjem statuta – određivanjem posebnih poveznica za pojedine elemente pravnog posla.

Članak 14. - Za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin. Fizička osoba koja bi
prema pravu države čiji je ona državljanin bila poslovno nesposobna poslovno je sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu
mjesta gdje je nastala obveza.
Članak 7. - Oblik pravnog posla - Ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno, smatra se da su pravni posao i pravna radnja
u pogledu oblika pravovaljani ako su pravovaljani bilo po pravu mjesta gdje je pravni posao sklopljen odnosno pravna radnja
poduzeta (lex loci actus), bilo po pravu koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla odnosno pravne radnje (lex causae).
Članak 31. - Oporuka je pravovaljana u pogledu oblika ako je pravovaljana po jednom od ovih prava..

PREBIVALIŠTE I BORAVIŠTE (kao poveznice)

(Navedite sve što znate o poveznici prebivalište, uključujući i razliku u poimanju te pov eznice u mpp -u
kontinentalne Europe u odnosu na države common law-a.)
Značajna pov eznica u mpp-a jer se njome najčešće određuje opća međunarodna sudska nadležnost
fizičkih osoba. ZRSZ ne sadrži definiciju pojma pa s e za potrebe tog zakona primjenjuje pojam prebivališta
koji je određen u drugim hrvatskim zakonima, a 2 sadrže definiciju:
 Zakon o strancima 2011. čl. 146. – (Prebivalište je mjesto u kojem se stranac sa odobrenim
stalnim boravkom nastanio s namjerom da u njemu stalno živi.) i
 Zakon o prebivalištu 144/12 čl. 2. (Prebivalište je mjes to i adres a u Republici Hrvatskoj na kojoj
se osoba trajno nas tanila radi ostvarivanja svojih prav a i obveza v ezanih za životne interes e kao
što su obitel jski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.)
Za stjecanje prebivališta , jer se radi o voljnom stvaranju najbliže teri tiotorijalne veze s određenim
prav nim poretkom, traži se poslovna sposobnost. Poslovno nesposobne osobe (npr. djeca) nemaju
vlastito, već samo tzv. zavisno prebivalište.
Po ZRSZ prebivalište je poveznica podrednog kolizijskog pravila koje se primjenjuje ako nije moguće
prijeniti primarno pravilo s poveznicom državljanstva. Primjena u RH - za osobe bez državljanstv a, za
mnoge vrste ugovora, za učinke braka, za učinke izvanb račne zajednice. za odnose roditelja i djece, za
učinke posvojenja.
Postoje određene specifičnosti u common law držav ama. Po engleskom pravu prebivalište je poveznica
osobnog statuta, no katkada i cjelokupnog pravnog posla(lex caus ae); tako se sposobnos t poduzimati
osobne i obiteljske poslove ocjenjuje po pravu prebivališta, a po tom pravu se određuju i ti poslovi (npr.
pretpos tavke za zakl jučenje braka). Postoje i drugači ja rješenja pa se tako npr. sposobnost zaključenja
stvarnopravnih ugovora o nekretninama ocjenjuje po lex rei sitae. Sv aka osoba po engleskom i
američkom pravu može imati samo jedno prebivalište.

(Po kojem se pravu kvalificira/ određuje prebivalište? Pravilo i iznimke!)

11
Prebivalište se najčešće određuje na osnovi prav a države čije tij elo rješav a predmet, dakle po lex fori (ako
se predmet rješava pred nadležnim hrv atskim tijelom, prebivalište se određuje po hrvatskom pravu).
Katkad s e odstupa od navedenog pravila pa se prebivalište određuje po s tranom pravu.
To propisuju neke međunarodne konvencije koje ne s adrže autonomnu definiciju prebivališta - po njima
se, radi međunarodne ujednačenosti rješ enja, upućuje na određivanje po lex causae.

(Navedite sve što znate o poveznici redovno boravište i odredbe hrvatskog mpp-a koja ju sadrže.)
Pretpostavke za postojanje redovnog boravišta:
1. da borav ak traje duže v rijeme
2. bilo da je trajao ili da će prema okol nostima slučaja još duže vremena trajati
3. da osoba ima u takvoj državi težište životnih odnos a.
Redovno boravište se smatra vrs tom činjeničnog prebivališta, a razlikuje se od prebivališta u sljedećem:
a) osoba može imati više prebivališta, ali samo jedno redov no boravište ;
b) za prebivalište je potreban animus manendi (voljni čin), a za boravak se on pretpostavlja ;
c) za nes posobne osobe postoji samo tzv. izvedeno prebivalište, ali one mogu imati redovito
boravište.
Smatra se da boravište mora trajati najmanje 6 mjeseci da bi pos talo redovno, a mogu ga imati i
maloljetnici.
Počela se primjenjivati u međunarodnim ugovorima na početku 20. st. Poveznica redovno boravište ušla je
u HR pravo time što su neke konvencije kod nas na snazi, npr. HK o mjerodav nom pravu za oblik
oporučnih raspolaganja iz 1961., HK o mjerodavnom pravu za odgovornosti privođača za svoje proizvode
iz 1971., HK o mjerodavnom pravu za cestovne nes reće iz 1973.

ZAKON O PREBIVALIŠTU 144/12 čl.2.

Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila u smislu
odredbe stavka 1. ovoga članka.
Boravište u Republici Hrvatskoj mogu imati i hrvatski državljani koji žive ili borave izvan Republike Hrvatske.
Boravište se prijavljuje ako traje dulje od 3 mjeseca ili je uvjetovano ostvarivanjem samo pojedinih prava i obveza vezanih za životne
interese (zaposlenje, obrazovanje, dugotrajno liječenje i druge interese).

IZBJE GAVAJUĆA KLAUZULA

(Objasnite što je izbjegavajuća klauzula, navedite vrste i primjere istih.)

Izbjegavajuća klauzula kontrolira primjenu pov eznice tako da se ne primjenjuje pravo na koje upućuju
kolizijska pravila, nego ono s kojim postoji bliža veza.
One su dio kolizijskopravne metode rješavanja privatno pravnih situacija s međunarodnim obilježjem.
Vrste izbjegavajuće klauzule su:
1. opća - nalazi se među općim odredbama i može s e primjeniti kad god je oči to da, prema ukupnim
okolnostima, situaci ja o kojoj je riječ s mjerodavnim pravom ima tek neznatnu vezu, dok s drugim
pravom ima mnogo bližu vezu.
2. posebna - se odnos e na pojedi ne vrste kategorije v ezivanja. Što se tiče konkretiziranja primjene
mjerodavnog prava, neke od njih samo utvrđuju to pravo, druge upućuju na primjenu najbliže veze, a
treće samo isključuju primjenu utvrđenog mjerodavnog prava ostavljajući sudskoj praksi da odredi
koje pravo treba potom primjeniti. Oblici posebnih izbjegavajućih klauzula:
a) zatvorene izbjegavaju će klauzule - odbacuju primjenu i nače utv rđenog mjerodavnog prav a, i
propisuju primjenu određenog drugog prava. Primjer: Za izvanugovornu odgovornost za štetu
mjerodavno je lex loci delicti commissi, ali ako oštećenik i štetnik imaju prebivalište u istoj državi
primjenit će se pravo te države.
b) otvorene izbjegavaju će klauzule - odbacuju primjenu inače utv rđenog mjerodavnog prav a, i
propisuju primjenu prava bliže veze. Primjer: Za izvanugovornu odgovornost za štetu
mjerodavno je lex loci delicti commissi, ali ako postoji bliža veza s pravom neke druge države
primjenit će se pravo te države.
c) izbjegavajuće klauzule koje samo isklju čuju primjenu određenog mjerodavnog prava,
ostavljajući sudskoj praksi da odredi koje pravo treba potom primjeniti. Primjer: Za
izvanugovornu odgovornost za š tetu neće bi ti mjerodavno lex loci delicti commissi ako oš tećenik
ili štetnik nemaju stvarnu društvenu vezu s tim pravom.

12
Izbjegavajuće klauzule u međunarodnim ugovorim a:
 Haške konv encije:
- o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama (1971),
- o mjerodavnom pravu za odgovornos t proizvođača za svoje proizvode (1973)
 Rimska uredba o mjerodav nom pravu za ugovorne obv eze iz 2008. (čl. 4. i 8.)

KVALIFIKACIJA

Članak 9. ZRS Z
Pravo strane države primjenjuje s e prema smislu i pojmovima što ih sadrži.

(Što znate o kvalifikaciji? Razlika od tumačenja i kvalifikacije.)

Kvalifikacija je supsumi ranje pravno relev antnih činjenica pod odgovarajuću kategoriju v ezivanja. Od nje
ovisi primjena mjerodavnog materijalnog prava. Ona se odnosi na odabi r kategorije vezivanja , a ne na
utvrđivanje pov eznica (npr. državljanstvo, prebivalište, koje se kao pravni pojmovi ili činjenice - tumače!).
Tumačenjem se određuje točan smisao zakonskog teksta, a kvalifikacijom supsumiranje činjenica pod
prav ne pojmov e. Metode kvalifikacije:
1. Materijalnopravna kvalifikacija po nacionalnom pravu (2 s tanovišta):
a. kvalifikacija po polaznom pravu (lex fori)
b. kvalifikacija po mjerodavnom pravu ( lex causae)
2. Poredbenopravna kvalifikacija – kvalifikacija autonomnim pojmovima
3. Stupnjevita kvalifikacija – kvalifikacija u dva stupnja – u RH!!
­ Prvi stupanj – po pol aznom pravu (lex fori)
­ Drugi stupanj – po mjerodavnom pravu ( lex causae)

(Kako je u mpp-u ri ješen povijesni predmet Bartolo?)

Predmet Bartholo - odluka Alžirskog suda od 24. 12. 1889.
Dvoje malteških državljana sklopili su brak na M alti. U braku nisu imali djecu. Kasnije se sele u Alžir (koji
je tada pripadao Francuskoj), gdje suprug s tječe nekretnine. Po njegovoj smrti dolazi do spora o
nasljeđivanju tih nekretni na. Ostaviteljev a rodbina smatra da ih ona treba naslijediti, jer to izlazi iz
francuskog nasljednog međunarodnog privatnog prava - ono upućuje na francusko materijalno pravo po
kojemu udovica nema nikakvih prav a. Protivno tome, udovica traži primjenu francuskih kolizijskih pravila
o bračnoimovinskom statutu, po kojima je mjerodavno pravo prvog bračnog prebivališta, a to je mal teško
pravo; po tom pravu (tj. pod Code Rohan ), udovica bi imala pravo na l/4 ostavine. Treba li sud podves ti
navedene odnose pod nasljedno ili pod bračnoimovinsko pravo ? Sud je zaključio da se sa s tanovišta
francuskog prava radi o nasljednopravnom pitanju.

(Koje su dvije sudske presude dale po ticaj sistematskom istraživanju instituta kvalifikacije u mpp -u?
Objasnite te sudske odluke.)
1. Predmet Bartholo – vidi gore.
2. Predmet Tennessee mjenica - odluka njem. Vrhov nog suda od 4. 1. 1882.
Radi se o tužbi pred njemačkim sudom zbog isplate vlastite mjenice ( promissory note) izdane u državi
Tennessee, SAD. Na osnovi njem. kolizijskog prav a na tu mjenicu treba primijeniti pravo države
Tennessee, kao pravo mjesta izvršenja ugovora - lex loci solutionis. Tuženi je stavio prigovor zastare. Po
njem. mpp zastara se prosuđuje po legis causae, dakle po pravu te američke države, po kojem je pravu
zastarni rok šest godina, s tim da je u Tennessee zastara insti tut procesnog prava. S druge strane, po
njemačkom pravu zastarni je rok samo tri godine, a zastara se kv alificira kao materijalnopravni pojam.
Budući da je po prav u države Tennessee zastara procesna ustanov a, nas tala je apsurdna situacija. Naime,
sud, budući da je mogao primijeniti samo svoje (njemačko) procesno pravo, nije primijenio procesno
pravo države Tennessee kojim se određuje zas tara, a nije ni primi jenio njemačko materi jalno pravo, jer to
pravo nije mjerodavno.
Kasnija njemačka sudska praks a utv rđuje u sličnim predmetima da te strane proces ne propise treba
kvalificirati po lex fori, tj. po njem. pravu: na taj način njem. sudovi ih trebaju primjenjivati kao materijalno
prav ne propise.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Situacije koje mogu dovesti do problema u određivanju okvirnog pojma (kategorije vezivanja) kolizijskog pravila:
a) sistemske razlike između domaćeg i stranog materijalnog prava
b) sistemske praznine unutar domaćeg materijalnog prava

13
 c) sistemske razlike između domaćeg materijalnog i domaćeg međunarodnog privatnog prava
a) Sistemske razlike između domaćeg i stranog materijalnog prava
1. Jedan pravni institut (točnije: jedan u biti istovjetan pravni sadržaj) polazno materijalno pravo i strano materijalno pravo uređuju
u različitim dijelovima svojih pravnih sustava predmet Bartholo
- alžirsko pravo – mat. pravila o nasljeđivanju
- malteško pravo – mat. pr. o bračnoimovinskim odnosima
2. Sistemskoj razlici materijalnog prava odgovaraju okvirni pojmovi koji se koriste u različitim kolizijskim pravilima polaznog mpp
• predmet Bartholo - kolizijsko pravilo za nasljednopravni statut
- kolizijsko pravilo za bračnoimovinski statut
b) Sistemske praznine unutar domaćeg materijalnog prava
1. Jednom pravnom institutu (točnije: pravnom sadržaju) stranog materijalnog prava ne odgovara niti jedan pravni institut (točnije:
niti jedan u biti istovjetan pravni sadržaj) polaznog materijalnog prava. Strani pravni institut je polaznom /domaćem/ pravu
“nepoznat” i zbog toga se govori o “sistemskim prazninama vlastitog materijalnog prava”
• institut trust (kako će hrvatski sud odrediti pravo mjerodavno za anglo-američki institut?)
2. Ne postoji samostalno kolizijsko pravilo polaznog mpp; takvo pravilo se tek mora načiniti i to bilo proširenjem nekog od postojećih
ili stvaranjem nekog novog kolizijskog pravila (treba stvoriti kolizijsko pravilo za trust, postoji manjak kolizijskih pravila).
c) Sistemske razlike između domaćeg materijalnog i međ. privatnog prava
1. Pravni institut (točnije: pravni sadržaj) postoji u polaznom materijalnom pravu i uređen je u jednom određenom njegovom dijelu.
2. Taj pravni institut podvodi se pod kolizijsko pravilo polaznog međunarodnog privatnog prava koje sadrži, kao svoju kategoriju
vezivanja, drugi okvirni pojam (npr. sklapanje braka putem punomoćnika u materijalnom pravu kao pitanje oblika (formalna
pretpostavka), a u mpp kao materijalnopravna pretpostavka za sklapanje braka).

RENVOI

O uzvratu (u širem smislu) ili o renvoi govori se kad određeni pravni poredak koji je mjerodavan po kolizijskom pravilu, ne želi biti
mjerodavan (kad ne prihvaća upućivanje prvog prava), već sam označuje da se treba primijeniti neko drugo pravo, bilo da je to
polazno pravo (uzvrat u užem smislu, renvoi u užem smislu, renvoi u prvom stupnju), bilo da je to pravo neke treće države
(upućivanje na daljnje pravo, renvoi u drugom stupnju). U tom posljednjem slučaju može kolizijsko pravilo treće države, umjesto da
to daljnje upućivanje prihvati, vratiti natrag na drugo pravo ili uputiti dalje na neko daljnje, četvrto, pravo (upućivanje dalje u
drugom stupnju) ili vratiti natrag na polazno pravo, u kojem slučaju se, s gledišta tog prava, opet radi o uzvratu u užem smislu
(upućivanje u krug, posredan uzvrat).

Stavak 2. članka 6. ZRSZ rješava pitanje začaranog (logičkog) kruga (circulus vitiosus). Naime, ako kolizijsko pravilo države A
upućuje na pravo države B, pravo B upućuje natrag na pravo države A i tako nastaje logički zatvoreni i beskonačni krug. Rješava se
na način da se krug prekida kod polaznog kolizijskog pravila A i ujedno primjenjuje materijalno pravo države A.
Sukob kriterija upućivanja:
­ pozitivan sukob - kolizijsko pravilo svake države upućuje na mjerodavnost vlastitog prava
­ negativan sukob - svako kolizijsko pravilo upućuje na mjerodavnost stranog, a ne vlastitog prava
Kamo upućuje kolizijsko pravilo kad upućuje na strano pravo?
 materijalnopravno upućivanje - pod pravom strane države razumiju se samo njegova materijalna pravila, upućivanje s
gledišta polaznog prava je konačno, kolizijska pravila polaznog prava smatraju se materijalnim pravilima o upućivanju
(nije od važnosti želi li strano pravo na koje je kolizijsko pravilo polaznog prava uputilo tu privatnopravnu situaciju
uređivati ili ne, njegovo kolizijsko pravilo nije od važnosti).
 kolizijskopravno ili sveobuhvatno upućivanje - pod pravom strane države razumiju se i njegova kolizijska pravila,
upućivanje s gledišta polaznog prava nije konačno, kolizijska pravila polaznog prava smatraju se kolizijskopravnim ili
sveobuhvatnim pravilima o upućivanju (od važnosti je želi li strano pravo na koje je uputilo kolizijsko pravilo polaznog
prava tu privatnopravnu situaciju uređivati ili ne, od važnosti je njegovo kolizijsko pravilo).
Upućivanje drugog stranog prava na treće strano pravo
Treba stati kod dvostrukog upućivanja i, neovisno o tome upućuje li kolizijsko pravilo SP2 na kolizijska pravila SP3, ili ono upućuje
na materijalna pravila SP3, treba primijeniti materijalna pravila SP3. (2 SUKCESIVNA UPUĆIVANJA!)

SP1 SP2 SP3

HKP  WKP  XKP  YKP ili YMP

HKP –(hrvatsko) polazno kolizijsko pravilo WKP – kolizijsko pravilo države W

XKP – kolizijsko pravilo države X YKP - kolizijsko pravilo države Y
YMP – materijalna pravila države Y SP – strano pravo države 1, 2 i 3
Polje primjene renvoi, dali se primjenjuje?
­ ako upućuje na materijalna pravila domaćeg prava - ne
­ ako upućuje na materijalna pravila stranog prava - ne
­ protivnost smislu upućivanja na strano pravo – samo ako to odgovara svrsi radi koje se upućuje na to pravo
­ najuža veza – može, ali i ne mora
­ izbor prava – ne
Konkretna pravna područja – dali primjenjuju renvoi?
­ osobni statut – da
­ obiteljski statut – da
­ nasljedni statut – da
­ ugovorni statut – ne
­ deliktni statut - pomoću materijalnopravnog i kolizijskopravnog upućivanja odrediti pravo koje je za oštećenu osobu
povoljnije
­ stvarni statut - rijetko – općeprihvaćenost legis rei sitae

14
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
(Navedite sve što znate o renvoi, što je i kako ga normira ZRSZ.)
Renvoi je:
­ uzvrat ili renvoi u užem smislu ili renvoi u prvom stupnju, i
­ upućivanje na daljnje pravo ili renvoi u drugom stupnju
 Uzvrat - kad strani pravni poredak, na čiju je primjenu uputilo hrv atsko mpp, sa svoje strane
određuje primjenu hrvatskog prava.
 Upućivanje na daljnje pravo - kad pravni poredak na koji je uputilo hrvatsko mpp određuje
mjerodavnost prava neke treće držav e.
 Dakle, renvoi ima 2 oblika – uzvrat i upućivanje na daljnje pravo. U RH je dopuštena, ali ne i
obvezatana primjena renvoi.

Definira ga članak 6. ZRSZ:

1. Ako bi prema odredbama ovog zakona trebalo primijeni ti pravo strane države, uzimaju se u obzir
njegova pravila o određivanju mjerodavnog prav a.
2. Ako pravila strane države o određivanju mjerodavnog prava uzvraćaju na pravo Republike Hrvatske ,
primijenit će s e pravo Republike Hrvatske, ne uzimajući u obzir pravila o određivanju mjerodavnog
prav a.
 čl. 6. st. 1. ZRSZ prihv aća kolizijskopravno ili sveobuhvatno upućivanje
 čl. 6. st. 2. ZRSZ uređuje uzvrat na hrvatsko pravo (2 sukcesivna upućivanja!)

Pretpostavke za nastanak renvoi

1. teorijsk opravna pretpostavka - izražava stav zakonodavca o upućivanju njegovog kolizijskog
pravila na strano pravo
2. kolizijskopravna pretpostavka – uspoređuju se s trukture kolizijskog pravila polaznog prav a i
k.p. stranog prava. Poveznica k.p. polaznog prava mora biti različita od pov eznice k.p. prav a na
koje je polazno k.p. uputilo (npr. polazno k. p. – državljanstvo, a s trano k.p. – prebivalište)
3. činjenična pretpostavka - činjenične okolnosti privatnopravne situaci je s međ. obilježjem
moraju unutar pravnih poredaka biti tako razmještene da, zbog razlike u poveznicama, k.p. prava
na koje je pol azno k.p. uputilo ili vraća natrag na pol azno pravo ili upućuje na dal jnje pravo.
Dakle, tek kad se slože SVE 3 pretpostavke može doći do renvoi!

(Navedite 3 kategorije vezivanja kod kojih se renvoi ne primjenjuje i razloge.)

Pravne materije koje obično isključuju renvoi:
1. kod autonomije volje – jer se oprav dano može pretpostaviti da su stranke uputile na primjenu
samo materijalnih pravila, a ne kolizijskih pravila ugovorenog prava.
2. kad je mjerodavno pravo određeno pravilom locus regit actum - izuzimaju se oni ugovori koji se
odnose na nekretnine jer oblik i formalnu valjanos t ugovora o nekretni nama uređuje lex rei sitae.
3. kod međunarodnih konvenci ja koje unificiraju kolizijska pravila – to čine novije haške konvenci je
formulacijom o primjeni unutrašnjeg – internog prava (tj. materijalnog prava, a ne kolizijskih
pravila).

(Koji unutrašnji izvori hrvatskog mpp uređuju renvoi? Koja rješenja sadrže? Ka ko ZRSZ definira renvoi?)
Članak 6. ZRSZ – vidi pri je
Članak 94. ZM
Sposobnost osobe da s e mjenično obveže određuje zakon njezine zeml je. Ako taj zakon upućuje na zakon
koje druge zemlje, onda se primjenjuje zakon te druge zemlje.
Članak 23. ZČ
Na ček odgovarajuće se primjenjuju odredbe zakona o mjenici - o sukobima zakona (članak 94. do 100. ).

(Objasnite skriveni renvoi?)

Skriveni renvoi – vraćanje na polazno pravo.
U komparativnom pravu govori se u vezi s primjenom obiteljskog mpp -a pojedinih država SAD te
izraelskog mpp-a nasljeđivanja o tzv. skrivenom renvoi. Naime, u određenim predmetima, posebno

15
bračnog prava i odnosa roditel ja i djece postoje u tim pravima s amo pravila o međunarodnoj nadležnosti ,
koja se zasnivaju na prebivalištu s tranaka. Sudovi uvijek primjenjuju u takvim predmetima lex fori, a kako
njihovu nadležnost uvjetuju prebivalište stranaka na njihovom području, dolazi do primjene lex domicilli
stranaka.
(Npr. ako u konkretnom slučaju stranke nemaju prebivalište u takvoj državi (X) već u jednoj europskoj kontinentalnoj državi (Y),
tada nisu nadležni sudovi države X, već države Y. Zastupa se gledište da primjena prava države Y odgovara smislu navedenog
kolizijskog pravila države X, pa da dolazi zapravo do skrivenog vraćanja s prava države X na pravo države Y. Može li se takav skriveni
renvoi primjeniti u sličnom slučaju pred hrvatskim sudom, o tome se naša praksa treba tek izjasniti. )

(Na primjeru osobnog statuta fizičke osobe objasnite renvoi? Navedite barem dvije vrste pravnih odnosa s
kojima je taj insti tut inkompatibilan? Tj. navedite kad se taj institut uboičajeno isključuje?)
 Pred hrvatskim se pravosudnim organom rješava pitanje poslovne sposobnos ti Engleza koji ima
prebivalište u RH. Prema hrvatskom kolizijskom pravilu za prosuđen je poslovne sposobnosti
neke osobe mjerodavno je njezi no domovinsko pravo (lex patrae) tj. u ovom primjeru englesko
pravo. A prema engleskom kolizijskom pravilu bit će mjerodavno pravo prebivališta (lex
domicilii) tj. hrvatsko pravo, jer Englez ima prebivalište na području RH. Dakle, za ocjenu
poslovne sposobnos ti Engleza, hrv atsko kolizijsko pravilo upućuje na englesko pravo, a kolizijsko
pravilo englekog prava upućuje natrag na primjenu hrvatskog prava.
 Inkompatibilan je kod ugovornih odnosa i kod legis rei sitae.
 Pravne materi je koje isključuju renvoi: - vidi pri je

(Kako renvoi uređuje ZRSZ, a kako Rimska uredba?)

Članak 6. ZRSZ
Članak 20. Rimske uredbe 2008 . Isključuje uzvrat i upućivanje na treće pravo.
Primjena prava države određena ovom konv encijom znači primjenu prav nih pravila koja su na snazi u toj
državi, uz isključenje njezini h pravila međunarodnog privatnog prava.

PRAVNE (ZAKONSKE) PR AZNINE – LACUNAE LEGIS

(Lacunae legis - Koji izvor hrvatskog MPP-a najpo tpunije uređuje ovaj insti tut i kako? Obrazložite vaš odg.)
Članak 2. ZRS Z
Ako u ovom zakonu nema odredbe o pravu mjerodavnom za neki odnos iz članaka 1. stavaka 1. ovog
zakona, odgov arajuće se primjenjuju odredbe i načela ovog zakona, načela prav nog poretka Republike
Hrvatske i načela međunarodnoga privatnog prav a.

Mnogo bol ju i iscrpniju odredbu nalazimo u Pom orskom zakoniku članak 986. :
Ako u ovom Zakoniku nema odredaba o pravu mjerodavnom za koji odnos iz ovoga dijela Zakonika, na te
se odnose na odgov arajući način primjenjuju
­ odredbe i načela ovoga Zakonika
­ odredbe i načela drugih zakona koji uređuju odnos e s među narodnim obilježjem,
­ načela pravnog poretka Republike Hrv atske i
­ općeprihvaćena načela međunarodnoga privatnog prava.

Najkraću odredbu donosi Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu, čl. 183.
Ako u ovom Zakonu nema odredbe o prav u mjerodavnom za neki odnos primjenjuju se
­ načela pravnog poretka Republike Hrv atske i
­ opće prihvaćena načela međunarodnoga privatnog prava.

JAVNI POREDAK

(Što je javni poredak i kako je određen u unutrašnji m izvorima MPP –a?)

Javni poredak označav a one v rijednos ti domaćeg poretka koje se ne mogu žrtvovati, od kojih se ne može
odstupiti čak ni kada domaća pravila međunarodnog privatnog prava prihvaćaju mjerodavnos t stranog
prav a, odnos no kad smatraju adekvatnim procesne uvjete pod kojima je s trana odluka donesena.
(definicija sadrži materijalni i procesni as pekt).

16
Na javni poredak, dakl e i njegov materijalni i procesni aspekt, sud pazi po službenoj dužnos ti.

 ZRSZ Članak 4.
Ne primjenjuje se pravo strane države ako bi njegov učinak bio suprotan Ustavu Republike Hrv atske
utvrđenim osnovama državnog uređenja.
 ZOSOZP Čl anak 184. Kada se ne primjenjuje inozemno pravo
(1) Odredbe inozemnog prava ne primjenjuju se ako bi se učinak primjene očito protivio javnom poretku
Republike Hrv atske.
(2) Inozemno pravo koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovoga Zakona ne primjenjuje se ako je
mjerodavnost postignuta radi zaobilaženja odredaba prav a Republike Hrvatske.

(Objasnite na primjeru tzv. ublaženo djelovanje javnog poretka. Regulira li ga ZRSZ?)

U teoriji se posebno ukazuje i na mogućnos t tzv. ublaženog djelovanja javnog poretka, kod rješav anja
prav nih odnosa koji su nastali u inozemstvu po stranom pravu. Kad bi strani odnos bio u suprotnosti s
hrvatskim javnim poretkom ipak, nema zapreke da s e u Hrvatskoj ostv aruju pojedi ni učinci tog stranog
prav nog odnosa, koji sami nisu protivni javnom poretku. ZRSZ ga ne regulira izričito.
Prim 1. - Uobičajeni primjer za to jest slučaj poligamije. Naime, u Hrvatskoj kao monogamnoj državi nije
moguće sklopiti poligamni brak, jer to bi bilo protivno javnom poretku. Ali poligamni brak valjano
sklopljen u inozems tvu može proizvesti u Hrvatskoj određene učinke, npr. žena ili dijete iz poligamnog
braka imaju pravo ostv ariti zahtjev za uzdržavanje/alimentaciju.
Prim 2. - U inozemstvu su nupturijenti, svaki u dobi od 12 godina, međusobno zakl jučili brak u skladu sa
svojim domovinskim pravima. Taj brak u RH sigurno ne bi proizveo učinak u prvih nekoliko godi na nakon
zaključenja, zbog niske dobi nupturijenata. Međutim, ako bi se te iste osobe nakon osam godina nastanile u
RH i tu stekle prebivalište, tada prvotna situacija koja je bila protivna hrv atskom javnom poretku više ne
postoji pa bi se njihovoj vezi u RH trebali priznav ati učinci braka.

(Objasnite ulogu materijalnog i procesnog javnog poretka u mpp -u. Objasni te procesni.)
Iako se suštinski radi o jedi nstvenom institutu potrebno je skrenuti pozornost na različite aspekte javnog
poretka. Dakle, materijalnopravni poredak je usmjeren protiv sadržaja odluke, a procesni javni poredak
sprečava priznanje inozemnih odluka ako su donesene protivno osnovnim načelima procesnog prava
držav e priznanja. Za razliku od materi jalnog, procesni aspekt javnog poretka usmjeren je na:
1. zaštitu domaćeg procesnog javnog poretka, kojim se spriječava da strane sudske i arbitražne
odluke koje su nespojive s bitnim načelima domaćeg procesnog prava ostv aruju učinke u
tuzemstvu (npr. načelo saslušanja stranaka).
2. uskratu prav ne pomoći ako se traži na način bi tno nespojiv s domaćim procesnim pravom.

(Objasnite redoslijed postupanja suca u primjeni negativne funkcije javnog poretka.)

Negativna funkcija nije uperena protiv sadržaja određene norme stranog materijalnog prava, nego samo
protiv njene primjene na konkretni slučaj. Umjesto stranog prava se primjenjuje odgov arajuća norma
domaćeg, polaznog prava. Postupa se ovim redosljedom:
1. na osnovi polaznog kolizijskog pravila utvrđuje se mjerodavno s trano pravo
2. nakon što se ocjeni da bi primjena stranog prava bila protivna domaćem jav nom poretku, ne dolazi do
primjene tog stranog prava
3. umjes to stranog (mjerodavnog) prava primjenjuju se odgovarajuća pravila domaćeg polaznog prava,
odnosno tako da se to pravo prilagođav a.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Javni poredak pojavljuje se kao razlog za odbijanje primjene stranog prava još u XII. stoljeću kod postglosatora, no prvu sus tavnu
obradu nalazimo tek u XVIII. stoljeću, u radovima Savigny-a. Savigny razlikuje više vrsta odstupanja od primjene mjerodavnog
prava:
- zbog prinudnih domaćih propisa koji se zasnivaju na moralu ili su doneseni zbog javnog interesa,
- kad strano pravo sadrži institute koji nisu poznati, a niti priznati, u domaćem pravu.
Na Savigny-evu teoriju nedovezuje se u XIX. stoljeću Mancini, koji javnom poretku daje posve drugačije značenje, koje međutim nije
izdržalo kritiku. Umjesto iznimke, daje mu značaj temeljnog načela mpp-a pomoću kojeg se može opravdati teritorijalna primjena
različitih grana domaćeg prava. Uvodi i dva nova termina u mpp:
­ Ordre public interne – prinudni propisi domaćeg prava koji unutar privatnog prava isključuju sporazume stranaka koji su
im protivni
­ Ordre public international – osnovna načela domaćeg pravnog poretka, ili osnovna pravna pravila pravnog poretka i
načela, povreda kojih je protivna ideji pravde.

17
  Posljedice primjene instituta javnog poretka:
1. usljed inkompatibilnosti stranog prava slučaj treba riješiti primjenom principa i pravila lex fori;
2. ukoliko je strana odluka suprotna javnom poretku ne treba je priznati.
 Karakter javnog poretka:
1) Iznimni i nacionalni karakter
2) Relativni karakter s obzirom na prostor i vrijeme – mijenja se s vremena na vrijeme i unutar jedne države
 Funkcije javnog poretka
1) Negativna funkcija – kada se odbija primjena mjerodavnog stranog prava zbog toga što je protivan javnom poretku
domaće države
2) Pozitivna funkcija – kada se nalaže primjena određenih pravila domaćeg prava bez obzira na strano mjerodavno
pravo
 Strano pravo se iznimno ne primjenjuje u 2 slučaja:
1) ako je strano pravo protivno javnom poretku
2) kada je svrha mjerodavnosti stranog prava zaobilaženje zakona

ZAOBILAŽENJE ZAKONA – FRAUDULOZNOST - FR AUS LEGIS

(Fraus legis?)
 ZRSZ Članak 5.
Ne primjenjuje se pravo strane države koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovoga ili drugoga
saveznog zakona ako bi cilj njegov e primjene bio izbjegavanje primjene prav a Republike Hrvatske.
 PZ Čl. 978.
Ne primjenjuje se strano pravo koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovog Zakonika ako bi njegova
primjena bila pos tignuta isključivo radi izbjegavanja primjene prava RH.
 ZOSOZP Čl. 184. st. 2.
Inozemno pravo koje bi bilo mjerodav no prema odredbama ovog Zakona ne primjen juje se ako je
mjerodavnost postignuta radi zaobilaženja odredaba prav a RH.

O zaobilaženju zakona u mpp-u govorimo kada stranke nas toje namjerno izbjeći primjenu mjerodavnog
prav a, na način da svojevoljno mijenjaju državljanstvo, domicil ili neku sličnu poveznicu u kolizijskim
pravilima, kako bi pos tigli primjenu drugoga, za svoje interese, povoljnijeg prav a.
Namjerno se mijenja činjenično stanje na kojem se temelji poveznica!

Za zaobilaženje zakona moraju bi ti ostvarene dvije/ obje pretpostavke:

1) Objektivna pretpos tavka – promjena pov eznice (državljanstvo, domicil i sl.)
2) Subjektivna pretpostavka – namjera da s e zaobiđe primjena domaćeg prav a; namjera se
smatra kons titutivnim elementom prijev arnog zaobilaženja prav a
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Elementi prijevarnog zaobilaženja prava
1. Subjektivni element (namjera mijenjanja činjeničnog stanja koje je temelj primjene određene poveznice, s ciljem postizanja
primjene povoljnijeg prava)
2. Objektivni element (samo ostvarivanje te namjere)
- promjena činjenica na kojima se zasniva poveznica (državljanstva, domicila, itd.)
- promjena se vrši na način koji je sam po sebi dozvoljem
- promjena se ne može simulirati, već mora stvarno postojati i to s frauduloznim ciljem.

Oblici prijevarnog zaobilaženja prava

1. tzv. neposredno zaobilaženje - podrazumijeva da se namjernom promjenom poveznice zaobišla primjena određene materijalne
(najčešće imperativne) norme, a umjesto nje primjenilo povoljnije pravno rješenje. Sankcija se ostvaruje na način da domaće
nadležno tijelo neće primjeniti strano već domaće pravo.
2. tzv. posredno zaobilaženje - podrazumijeva zaobilaženje polaznog kolizijskog pravila. Dakle, postoji kada se postupa na način koji
dovodi do neprimjene domaćeg kolizijskog prava time što se postupak vodi pred sudom strane države čije kolizijsko pravo upuću je
na povoljnije materijalno pravo – forum shopping.

Nema mogućnosti za prijevarno zaobilaženje prava:

- ako nije moguće mjenjati poveznicu (npr. lex rei sitae);
- u slučajevima kada je volja stranaka odlučna za određivanje mjerodavnog prava.
Zaključak:
- frauduloznost se sankcionira samo u slučaju tzv. neposrednog zaobilaženja prava,
- namjera zaobilaženja prava smatra se konstitutivnim elementom prijevarnog zaobilaženja prava,
- posljedica sankcioniranja je primjena domaćeg prava, a ne onog koje su stranke htjele postići manipulirajući poveznicom.
Primjer : predmet princeze Beauffremont (1878., odluka fra ncuskog suda)

18
Princeza Beauffremont, koja je udajom stekla francusko državljanstvo, dobila je 1873. godine od francuskog suda rastavu od stola i postelje;
razvod braka nije mogla dobiti, jer je do 1884. po francuskom pravu brak bio nerazrješiv; potom je stekla državljanstvo njemačkog
vojvodstva Sachsen - Altenburg; prema novom domovinskom pravu koje se primjenjuje na osnovi francuskog kolizijskog prava ,rastava od
stola i postelje bila je izjednačena s razvodom pa se ona mogla ponovno udati; ona se doista p onovno udala u Berlinu za rumunjskog
državljanina.
 francuski sud donio je odluku kojom je taj drugi brak proglašen ništavim, s obrazloženjem da je njemačko državljanstvo stečen o
fraudolozno, u svrhu izigravanja francuskog prava (pionirski stav o prijevarnom zaobilaženju prava ili fraus legis u okviru mpp-a);
 u opisanom slučaju došlo je do promjene poveznice državljanstva kako bi se ostvarilo zlonamjerno upudivanje; isključile su se pri
tome neželjene norme mjerodavnog prava, a umjesto njih uputilo se na pri mjenu povoljnijeg prava (tzv. neposredno prijevarno
zaobilaženje prava).

OBLIK PR AVNI H AKATA

(Objasnite značenje izraza locus regit actum i navedite dva primjera iz ZRSZ.)
Locus regit actum - mjesto vlada činom - aktom. To pravilo izražava shvaćanje da je za vanjski oblik,
formu prav nih akata mjerodavno pravo mjesta gdje je pravni akt sklopljen odnosno poduzet. Primjeri :
 Članak 33. Za oblike braka mjerodav no je pravo mjes ta u kojem se brak sklapa. (lex loci
celebrationis)
 Članak 44. Za oblik usvojenja mjerodavno je pravo mjesta gdje se usvojenje zasniva.

(Navedite rješenje ZR SZ-a o mjerodavnom pravu za obli k pravnih akata, te iznimke od općeg rješenja.)
Članak 7. ZRS Z
Ako ovim ili drugim saveznim zakonom nije drugačije određeno smatra se da su pravni posao i prav na
radnja u pogledu oblika pravovaljani, ako su pravovaljani bilo po pravu mjesta gdje je pravni pos ao
sklopljen odnosno pravna radnja poduzeta, bilo po pravu koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla
odnosno pravne radnje.
Članak 7. priznaje važenje pravila locus regit actum i to fakultativno jer će pravni posao i pravna radnja
glede oblika biti pravoval jani : bilo po pravu mjes ta gdje je prav ni posao sklopljen, odnosno pravna radnja
poduzeta (lex loci actus), bilo po pravu koje je mjerodavno za s adržaj pravnog posla, odnosno pravne
radnje ( lex causae). Dakle, pravni posao odnosno pravna radnja bi t će pravovaljani ako je uvažena forma,
koju za nji h propisuje bilo lex loci actus, bilo lex causae.
Iznimke od fakultativnog djelovanja pravila locus regit actum:
a) u obiteljskim odnosima - 2 izričito predviđena slučaja gdje je pravilo LRA obvezatno: za oblik braka i
oblik usvojenja,
b) u nasljednim odnosima - specifičnosti u pogledu oblika oporuke mjerodavno je čak 6 al ternativnih
prav a - čl. 31. ZRSZ( vidi u nasljednom prav u),
c) ugovorni odnosi - od općeg pravila LRA izuzimaju se oni koji se odnose na nekretnine, jer ih uređuje
pravo mjes ta gdje se nekretnina nalazi (lex rei sitae),
d) diplomatsko-konzularne forme pravnih akata - posebice kada ovi organi sudjeluju u sklapanju braka,
obavljanju poslova starateljstva, sastavljanju oporuke ili ovjerav anju isprava.

ZAS TAR A

(Je li zastara u smislu ZRSZ – a procesnopravni ili materijalnopravni institut. Objasnite vaš odgovor.)
Članak 8. ZRS Z
Za zastaru mjerodav no je pravo koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla odnosno pravne radnje.

ZRSZ u članku 8. pol azi od koncepcije da je zastara ins titut materijalnog prav a i zbog toga je za zas taru
mjerodavno pravo koje je mjerodavno za sadržaj pravnog posla, odnosno pravne radnje ( lex causae). Npr.
ako se radi o zastari zahtjeva iz nekog ugovora, pitanje zas tare treba prosuđivati po istom onom pravu
koje je mjerodavno za sadržaj dotičnog ugovora, jer to pravo mjerodavno za sadržaj ugovora ( lex causae)
odlučuje: o početku i svršetku zastare, o mirovanju i prekidu zastare te o učinku zastare.
Ako je zastara procesnopravni institut vrijedi zakon suda (lex fori). U angloameričkom pravu je zas tara
proces nopravni fenomen.

19
 NEJEDINSTVENI PRAVNI POREDAK

U današnjem svijetu određeni broj država nema jedinstveno pravo na cijelom svom teritoriju, jer se radi o državama na čijem
teritoriju postoji više različitih pravnih područja, odnosno pravnih poredaka. Takvi nejedinstveni pravni poretci česta su po java kod
složenih, federativnih država, premda mogu postojati i kod drugih oblika država. Postojanje država s nejedinstvenim pravnim
poretkom oduvijek predstavlja poseban problem kada treba određivati mjerodavno pravo pomoću kolizijskih pravila MPP-a (npr.
Ujedinjeno Kraljevstvo ima 3 pravna područja: Englesku sa Welsom, Škotsku i Sjevernu Irsku).
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
(Navedi rješenja ZRSZ za slučaj kolizijs kopravnog upućivanja na nejedinstveni p.p.)
(Objasnite određivanje mjerodavnog prava u slučaju nejedinstvenog p. p. po ZRSZ? Koje načelo o upućivanju
na nejedinstveni p.p ZRSZ prihvaća?)
Članak 10. ZRS Z
 Ako je mjerodavno pravo države čiji pravni poredak nije jedinstv en, a pravila ovog zakona ne
upućuju na određeno prav no područje u toj državi, mjerodavno pravo određuje se, prema pravilima
toga pravnog poretka.
 Ako se mjerodavno pravo države čiji prav ni poredak nije jedins tven ne može utvrdi ti na način
predviđen u stavku 1. ovog članaka, mjerodavno je pravo područja u toj državi s kojim postoji
najbliža veza.
Prihvaća se načelo najbliže veze.

UTVRĐIVANJE SADR ŽAJA STRANOG PRAVA

Članak 13. ZRSZ

Sud ili drugi nadležni organ po službenoj će dužnos ti utvrditi sadržaj stranoga mjerodavnog prava.
Organ iz stavka 1. ovoga članka može zatražiti obavijes ti o stranom pravu od Ministarstv a pravosuđa i
uprave Republike Hrv atske.
Stranke u postupku mogu podnijeti i javnu ispravu o sadržaju stranog prava.

(Određivanje mjerodavnog prava ako se ne može utvrditi sadržaj mjerodavnog stranog prava. Navedite
rješenja koje se u komparativno m pravu primjenjuju. Što određuje ZR SZ?)
Ako pravosudno tijelo ne poznaje strano pravo, mora po službenoj dužnosti upoznati i utvrditi njego v
sadržaj, koristeći se pri tome svim dopuštenim pravnim sreds tvima (suradnju stranaka, mišljenja
svjedoka-vještaka, pozivanje na određenu stručnu literaturu,obavijesti određenih državnih organa i sl.).
Po ZRSZ organ iz stavka 1. ovoga članka može zatraži ti obavijesti o stranom pravu od Ministarstva
pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.

(Daje li ZRSZ odgovor na pitanje koje se pravo primjenjuje ako se ne može utvrditi sadržaj mjerodavnog
stranog prava.)
Ako pravosudno tijelo ni na koji način ne uspije utvrditi sadržaj s tranog prava, javlja se pitanje kako
postupiti u dotičnom slučaju , ali na to pitanje ZRSZ u čl. 13. nije dao odgovor.
Novija hrv atska teorija mpp-a usvaja prevladavajuće gledište da se primjeni domaće pravo države suda
odnosno legis fori. Stoga, ako pravosudno tijelo ni na koji način ne us pije utvrditi sadržaj stranog
mjerodavnog prava, u tom slučaju primjenjuje domaće (hrvatsko) pravo.

(Objasnite načelo iura novit curia- sud poznaje pravo u kontekstu njegove primjene po ZRSZ.)
Strano pravo treba smatrati pravom (a ne činjenicom), i pravosudno ti jelo stoga je dužno poznavati i
primjenjivati strano pravo. Kao i za domaće pravo, i za strano pravo vri jedi načelo iura novi t curia – sud
poznaje pravo.
Članak 13. - Sud ili drugi nadl ežni organ po službenoj će dužnosti utv rditi sadržaj stranoga mjerodavnog
prav a.

(Je li po hrvatskom mpp-u dopuštena revizija zbog neprimjene mjerodavnog stranog prava? Obrazložite.)
Da, dopuš tena je revizija (izvanredni pravni lijek protiv odluka drugostupanjskog s uda) zbog neprimjene
mjerodavnog stranog prava. Po hrvatskom mpp -u strano se pravo smatra pravom. Do pogrešne
primjene ili do neprimjene mjerodavnog stranog prava može doći:

20
a) u vezi s pogrešnom primjenom polaznog kolizijskog pravila, još unutar prim jene pravnog poretka legis
fori. (npr. hrv sud je u konkretnom slučaju trebao primjeniti polazno kolizijsko pravilo A koje bi uputilo na
primjenu aus trijskog prava, a pogrešno je primjenio kolizijsko pravilo B koje je uputilo na mađarsko
pravo; onda tu imamo 2 razloga za reviziju: pogrešnu primjenu hrv prava, njenog kolizijskog pravila i
pogrešnu primjenu stranog prava),
b) nakon što je međunarodno nadležni hrv atski sud pravilnim izborom polaznog kolizijskog pravila uputio
na strano pravo (npr. hrv sud je ispravno povrgao pravno stanje pod domaće kolizijsko pravilo koje
upućuje na mjerodavno talijansko pravo, ali nije isprav no tumačio ni primjenio norme mjerodavnog
talijanskog prava).

PRILAGOĐAVANJE

(Kada se u mpp-u postavlja pitanje pri lagođavanja, i koji su načini rješavanja, metode.)
 Do prilagođavanja dol azi kad treba primjenjivati više prav a, domaće i strano, ili više stranih
prav a, a među tim pravima pos toje znatne razlike ili sadrže proturječna ili nedostatna rješenja.
Prilagođavanjem s e izbjegavaju proturječnosti primjenjivih normi, ali se pri tome ne kori giraju
norme, već samo učinci njihove primjene.
 Potreba za prilagođavanjem kao posebnim metodološkim sreds tvom postoji samo ako i nakon
primjene poznatih metoda određivanja sadržaja prava, npr. teleološkim tumačenjem kolizijskog
pravila, popunjav anjem praznina, ostaju proturječnosti između normi koje treba popuniti.
 Prilagođavaju se po potrebi materi jalna pravila pri njihovoj konkretnoj primjeni. Tim normama se
nastoji dati pri hvatljivo tumačenje kako bi njihovi učinci bili što primjereniji uređivanju situacija s
međunarodnim obilježjem. Pitanje prilagođav anja rješava se na jedan od slijedećih načina:
1) davanje prednosti jednom od konkurirajućih materi jalnih prava,
2) protezanjem primjene mjerodavnog prava i na situacije koje ne pokriva kategori ja vezivanja
polaznog kolizijskog pravila,
3) mijenjanjem mjerodavnog materijalnog prav a,
4) vrlo rijetko – primjenom legis fori.

Sve navedeno svodi se na modificiranu primjenu ili kolizijskog ili materijalnog prava, pa se govori o
kolizijskopravnom ili materi jalnopravnom rješenju. Izbor konkrente metode zavisi od vrednovanja
situacije, pri čemu treba uzeti u obzir i načela prav ne sigurnos ti i predvidljivosti.
(Primjer: na osnovi mjerodavnog engleskog prava nasljednik iza smrti Engleza ima pravo trusta na nekretninama koje leže u RH.
Kako to pravo hrvatski pravni poredak ne poznaje, nastaje proturječnost između hrvatskog i engleskog prava.)

PRETHODNO (INCIDENTALNO, PREJUDICI JELNO) PITANJE

(Definiraj ina primjeru objasni prethodno pitanje. Kada se postavlja prethodno pitanje?)
Prethodno pitanje je pitanje o postojanju nekog prava ili pravnog odnosa od čijeg prethodnog rješ enja
zavisi sudska odluka. Prethodno pitanje je s amostalna pravna cjelina. Problem u mpp-u se javlja samo ako
su kumulativno ispunjene pretpos tavke:
a) kada je za glavno pitanje je mjerodavno strano pravo,
b) strano kolizijsko pravo i pravo države foruma ne upućuju na primjenu istog prav a,
c) postoji razlika između mjerodavnih prava na koje upućuju kolizijska pravila lex ca usae i lex fori.

Iznimke od pravila (tj. kada prethodno pitanje nije problem):

1) ako je prethodno pitanje riješeno pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog državnog
tijela.
2) ako postoji ujednačeno kolizijsko pravilo po kojem se rješavaju i glavno i pr ethodno pitanje.
3) ako se radi o prethodnom pitanju koje izlazi i zavisi od stjecanja državljanstv a – uvijek zavisno
upućivanje.

21
Razlikuju s e 3 metode uređivanja prethodnog pi tanja:
1) metoda zavisnog upućivanja – mjerodavno materi jalno pravo za prethodno pitanje određuje se
primjenom kolizijske norme lex causae. (ratio – potreba za međunarodnom harmonizacijom rješenja.)
2) metoda nezavisnog upućivanja – mjerodav no materijalno pravo za prethodno pitanje određuje se
primjenom kolizijske norme lex fo ri. ( ratio – potreba za harmonizacijom rješenja u državi foruma.)
3) metoda pretežnosti interesa - prethodna pi tanja se prosuđuju zavisno od ocjene pretežnosti interesa
na pos tizanju unutrašnje, odnosno međunarodne ujednačenosti rješ enja (lex fori ili lex causae). (npr.
engleski sudovi)

Primjer: Talijanka tuži talijanskog državljanina, navodno svog supruga, pred hrvatskim sudom radi
uzdržavanja. Postojanje valjanog braka pretpostavka je za postavljanje tog zahtjeva. Tu je uzdržavanje
glavno pi tanje, a prethodno pi tanje je postojanje braka.
1. zavisno upućivanje – talijansko pravo (legis cause)
2. nezavisni upućivanje – kolizijsko pravilo legis fori
3. pretežnosti interesa – legis cause.

VREMENSKI FAKTOR U MEĐUNAR ODNOM PRIVATNOM PRAVU

Domašaj pravnih normi ima svoje granice:

1. prostorne (teritorijalne) - Do prostornog sukoba dolazi kada se u jednom životnom odnosu pojave elementi koji taj
odnos vezuju za više od jednog suvereniteta. Kako se prostorne granice važenja zakona ponekad povlače i u okviru jednog
suvereniteta, moguća je i pojava tzv. interteritorijalnog (unutrašnjeg) sukoba zakona. Dakle, prostorni sukob važenja
proizlazi iz koegzistencija zakona različitih država.
2. vremenske - Vremenski sukob zakona izazvan je činjenicom što se, tijekom vremena, najčešće voljom legislativne vlasti
određene države, mijenja sadržaj prava (donose se novi zakoni, mijenjaju stari) te se postavlja pitanje: treba li i kada
primjenjivati novo pravo, odnosno treba li i kada i nadalje primjenjivati staro pravo. Dakle, vremenski sukob zakona ne
proizlazi iz koegzistencije (u prostoru), već iz sukcesije zakona na jednom teritoriju. Ovaj se sukob često naziva
intertemporalnim sukobom zakona.
3. personalne - Tu spadaju plemenska i vjerska pravila, te pravila koja se odnose na određene manjine ili nacionalne
zajednice. Dakle, do personalnog sukoba zakona dolazi zbog pripadnosti određenoj nacionalnoj ili vjerskoj zajednici,
odnosno plemenu.

Intertemporalni sukob zakona

1. Promjene kolizijskih pravila legis fori - dosadašnje polazno kolizijsko pravilo sadržavalo je jednu poveznicu, a nakon promjene
sadrži drugu poveznicu. Radi se o dva zakona istog zakonodavca, s tim da jedan zakon zamjenjuje drugi. Posebna rješenja:
a) Završene situacije (facta praeterita) ove situacije i njihove pravne učinke uređuje ranije pravo, tj. ono na koje upućuju
kolizijska pravila koja su bila na snazi u času njihova nastanka. Hrvatsko pravo ZRSZ, čl. 32. st. 1. Za uvjete za sklapanje
braka mjerodavno je lex patriae osoba koje stupaju u brak. ZRSZ, čl. 20. Što se tiče podrednog ugovornog statuta upućuje, u
pravilu, na pravo prebivališta, odnosno sjedišta osobe koja obavlja naturalnu prestaciju u točno utvrđeno vrijeme. ZA, čl.
51. st. 1. Učinci ugovora o arbitraži, koji su sklopljeni prije stupanja na snagu ovog zakona, prosuđuju se na osnovi zakona
koji su bili prije na snazi.
b) Trajne situacije ove situacije, tj. njihov nastanak i učinci, do stupanja na snagu novog zakona ocjenjuju se po ranijem
pravu, a nakon toga (dakle pro futuro) po kolizijskim pravilima novog zakona.
c) Situacije in statu nascendi (facta pendentia) na ove situacije, na koje se još uopće nije primjenilo mjerodavno pravo,
primjenjuje se ono pravo na koje upućuju važeća pravila mpp.
2. Promjena materijalnog prava legis causae - određenom trenutku promijenile su se materijalne odredbe mjerodavnog prava.
Smatra se da tijelo u polaznoj državi treba postupiti na isti način kako u takvom slučaju postupa tijelo države legis causae, dakako,
pod pretpostavkom da se po polaznom pravu strano pravo primjenjuje ex officio. Prijelazne odredbe o vremenskom važenju legis
causae neće se primjenjivati ako bi time bio povrijeđen javni poredak polaznog prava (npr. kad je propisana retroaktivnost novog
zakona).
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
(Objasnite problem pro mjenjivosti statuta te navedite opća rješenja.)
(Objasnite kako se općenito rješava promjenjivost statuta na primjeru kolizijskog pravila ZRSZ –a za
završenu pravnu situaciju i trajnu pravn u situaciju.)
3. Promjenjivost statuta (con flits mobiles ) - pojav a koja se javlja kad za vrijeme trajanja pravnog
odnosa dolazi do promjene činjeničnog stanja na kojem se zasniva poveznica, što može utjecati na
promjenu mjerodavnog prava. Dakle, primjenjuje se isto kolizijsk o pravilo, no mi jenjaju se okolnosti na
kojima se zasniva poveznica. Takva s e pitanja javljaju s amo ako je mjerodavno pravo određeno pomoću
promjenjivih poveznica (npr. državljans tvo, državna pripadnost broda, prebivalište, mjesto gdje s tv ar
leži, ...). Kod stalnih, kao i kod trenutno djelujućih poveznica (npr. mjesto zaključenja braka, mjesto
osnivanja pravne osobe, mjesto gdje je nas tala š teta, ...) nije moguća promjenjivost statuta, jer nema
mogućnosti upućivanja na neko drugo pravo. Problem promjenjivosti statuta uglav nom se rješ ava
analognom primjenom pravila o rješav anju promjena kolizijskih pravila legis fori.

22
1. Završene situacije - na ov e situaci je ne utječe niti promjenjivost statuta, a niti kasnija promjena
kolizijskog pravila. Na njih s e primjenjuje pravo po kojem s u nas tale, odnosno priznaju se i po novom
prav u. ZRSZ čl. 33.
2. Trajne situacije - pravni nas tanak ovakvih situacija uređuje mjerodav nopravo koje je u to vrijeme
važilo, a ako dođe do promjene statuta, učinci takv e pravne situacije određuju se po tom novom pravu od
momenta te promjene. ZRSZ čl.36. st.1.
3. Situacije in statu nascendi - na ove situacije primjenjuje se ono pravo na koje upućuju važeća pravila
mpp.
Dakle, radi se o dva zakona različitih zakonodavaca koji ostaju na snazi na svom području, a pitanje je koji
od njih treba od određenog trenutka primjeniti.

(Objasnite posebno rješenje o promjenjivosti statuta na pri mjeru ko lizijskog pravi la ZRSZ –a o pravu
mjerodavnom za stjecanjem vlasništva. Koja dva slučaja se s tim u vezi mogu razli kovati.)
Stjecanje vlasništv a i drugih stv arnih prav a, na osnovi dviju pravno relev antnih pretpostavki titulus
(pravna os nova stjecanja) i modus (način s tjecanja), ocjenjuje se u hrvatskom mpp (čl. 18. st. 1. ZRSZ), kao
i mnogim pravima, po lex rei sitae, dakle po pravu gdje stvar leži.
Ako je pravo vlasništva stečeno po ranijem s tatutu, ono i dalje postoji, iako po novom statutu još ne bi bilo
stečeno. Ako međutim stv arno pravo još nije stečeno po ranijem pravu, jer nije bilo modusa, do takvog
stjecanja dolazi ako pokretnina stigne na područje države po čijem prav u modus nije pretpos tavka za
prijenos vlasništva (kao npr. francuskom). Ako naprotiv dođe na područje države po čijam pravu se traži
modus, tada vri jedi ponovno opće načelo tempus regit actum, pa će se stv arna prav a realizirati pod
pretpos tavkama i obliku novog statuta.
2 hipotetska slučaja:
1) ako je ugovor o prodaji neke stvari zaključen dok se ta stvar u trenutku zaključenja nalazila u Francuskoj obveznopravni
ugovor ima po francuskom pravu i stvarnopravne učinke pa za prijenos vlasništva nije potreban modus. Međutim, kada ta
stvar kasnije stigne u Hrvatsku, po čijem pravu je potreban modus, smatra se da je i bez modusa valjano preneseno
vlasništvo na hrvatskog kupca primjenom ranijeg statuta.
2) ugovor o prodaji zaključen je o stvari koja se u tom času nalazila u RH. Kad ta stvar kasnije bude prenesena u Francusku,
vlasništvo će se smatrati prenesenim i bez modusa, jer je po francuskom pravu za prijenos vlasništva dovoljan
obveznopravni ugovor.

23
 PRAVNI POLOŽAJ STRANACA
Državljanstvo označava pravnu vezu ili pravni odnos između pojedinca i države.
Ima li neka osoba državljanstvo određene države, za to su po mpp-u isključivo mjerodavni unutrašnji propisi te države - dakle,
mjerodavno je lex causae. Državljanska veza između pojedinca i države uobičajeno se stječe već samom činjenicom rođenja, bilo po
krvnoj vezi s njegovim roditeljima (načelo podrijetla – ius sanguinis) bilo prema mjestu rođenja djeteta (načelo područja – ius soli).
Navedena načela obično se kombiniraju, tako da se jedno od načela prihvaća kao temeljno (osnovno) za stjecanje državljanstva, a
drugo načelo kao dopunsko. 4 načina stjecanja:
1) podrijetlom (ius sanguinis - krvnom vezom između roditelja i djeteta)
2) prema mjestu rođenja djeteta (ius soli)
3) prirođenjem (naturalizacijom)
4) prema međunarodnom ugovoru
 3 načina gubitka hrvatskog državljanstva su odricanjem, otpustom i po međ. ugovorima.
Sukob državljanstva može biti pozitivan i negativan.
1. Pozitivan sukob postoji kad jedna ista osoba ima državljanstvo više država, dakle osoba je višestruki državljanin
(bipatrid ili polipatrid).
2. Negativan je sukob kad se radi o osobi bez državljanstva, o apatridu, jer takvu osobu nijedna država ne smatra svojim
državljaninom.
 Efektivno ili aktivno državljanstvo (za osobe sa više državljanstava) - državljanstvo one države s kojom dotična osoba ima
najbližu vezu.
 Reintegracija je ponovno stjecanje izgubljenog državljanstva.
4 osnovna oblika za uređivanje pravnog položaja stranaca su:
1. recipročnost (uzajamnost) – države u svojim međusobnim odnosima zahtijevaju jednak postupak obiju strana.
2. odmazda (retorzija) – protumjera koju poduzima jedna država kada druga s njezinim državljanima postupa
diskriminirajuće.
3. klauzula o najpovlaštenijoj naciji – države ugovarateljice obvezuju se da će njihovi državljani u oblastima dogovorenih
odnosa uživati sva ona prava koja druga država ugovarateljiaca priznaje ili će ubuduće priznati državljanima neke treće
povlaštene države (obično ugovori o trgovini i plovidbi).
4. režim kapitulacije – označavao je sklopljene ugovore između europskih država i država Bliskog ili Dalekog istoka, prema
kojima su od vlasti i prava teritorijalne države bili izuzeti državljani europskih država i podvrgnuti jurisdikciji konzula
domovinske države.

DRŽAVLJANSTVO

(ZRSZ - navedite ko lizijsku odredbu kojo m se rješava pitanje višestrukog državljanstva. )

(ZRSZ – navedi rješenje za slučaj pozitivnog sukoba državljanstva?)
(Navedite kol. pravilo koji m se u unutarnjem izvoru hrv. MPP -a uređuje osobni statut bipatrida i polipatrida.)
Članak 11. ZRS Z
 Ako osoba koja je državljani n Republike Hrvatske ima i državljanstvo neke druge države, za primjenu
ovog zakona smatra se da ima samo državljanstvo Republike Hrvatske.
 Ako osoba koja ni je državljanin Republike Hrvatske ima dva strana državljanstv a ili više stranih
državljans tava, za primjenu ovog zakona smatra se da ima državljans tvo one države čiji je državljanin
i u kojoj ima prebivalište.
 Ako osoba iz stav aka 2. ovog članaka nema prebivalište ni u jednoj od država čiji je državljanin, za
primjenu ovog zakona smatra s e da ima državljanstvo one držav e čiji je državljanin i s kojom je u
najbližoj vezi.
Višestruko državljanstvo - iako su slučajevi višestrukog državljanstva česti, treba ih izbjegavati ili smanjiti na najmanju moguću
mjeru, jer ono ne samo da izaziva probleme za dotičnu osobu, čije se državljanske dužnosti umnožavaju, nego može biti i
predmetom sporova između država (u pitanju vojne službe, diplomatske zaštite itd.).

(Navedi rješenja za slučaj negativnog sukoba državljanstva i međunarodne akte koji reguliraju to pitanje?)
(Navedite kolizijsko pravilo kojim se uređuje osobni statut apatrida?)
Članak 12. ZRS Z
 Ako osoba nema državljanstvo ili se njezino državljanstvo ne može utv rditi, mjerodav no pravo
određuje s e prema njezinu prebivalištu.
 Ako osoba iz stav aka 1. ovog članaka nema prebivalište ili se ono ne može utv rditi, mjerodavno pravo
određuje s e prema njezinu boravištu.
 Ako se ni boravište osobe iz stavaka 1. ovog članaka ne može utv rditi, mjerodavno je pravo Republike
Hrvatske.
Nepostojanje državljanstva - situacija apatrida je nesigurna i privremena gdje god boravio, tako da apatrid može biti protjeran
iz države u kojoj boravi, nema diplomatske zaštite i ne može dobiti urednu putnu ispravu.

24
 Da bi se poboljšao pravni položaj apatrida, donesena je 1954. NY konvencija o prav nom položaju
osoba bez državljanstva. Za apatride izbjeglice dol azi u obzir Ženevska konvencija o pravnom položaju
izbjeglica iz 1951. i Protokol o pravnom položaju izbjeglica iz 1967.

(Aktorska kaucija – cautio iudicatum solvi.) – INSTITUT OSIGUR ANJA PARNIČNIH TROŠKOVA
Članak 82. ZRS Z
Kad strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja nema prebivalište u Republici Hrvatskoj pokreće
parnicu pred sudom Republike Hrvatske, dužan je tuženiku, na njegov zahtjev, osigurati parnične
troškove.
Tuženik je dužan zahtjev iz stav aka 1. ovog članaka staviti najkasni je na pripremnom ročištu, a ako
pripremno ročište nije održano - na prvom ročištu za glavnu raspravu pri je nego što se upusti u ras pravu
o glavnoj stvari odnosno čim je saznao da postoje pretpos tavke za traženje osiguranja.
Osiguranje parničnih troškova daje se u novcu, ali sud može odobri ti da se osiguranje daje i u drugome
pogodnom obliku.

(Navedite iznimke kod obveze osiguranja parničnih troškova.) ili (Kada tuženik nema pravo na osiguranje
parničnih troškova?)
Članak 83. ZRS Z
Tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova:
1) ako u državi čiji je državljanin tužitelj državljani Republike Hrv atske nisu dužni dav ati osiguranje;
2) ako tužitelj uživa u Republici Hrvatskoj pravo azila;
3) ako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje tužitelja iz njegova radnog odnosa u Republici Hrvatskoj;
4) ako je ri ječ o bračnim sporovima ili sporovima o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materins tva te
ako je riječ o zakonskom uzdržavanju;
5) ako je ri ječ o mjeničnoj ili čekovnoj tužbi, protutužbi ili izdavanju pl atnog naloga.
Ako se sumnja da su državljani Republike Hrv atske u smislu točke 1. stavka 1. ovoga članka dužni dati
osiguranje u državi čiji je državljanin tužitelj, objašnjenje daje Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike
Hrvatske.

Članak 84. ZRS Z

Sud će u rješenju kojim se usvaja zahtjev za osiguranje parničnih troškova odrediti iznos osiguranja i rok u
kojem se osiguranje mora dati, a upozorit će tužitel ja na posljedice, što ih zakon predviđa ako ne bude
dokazano da je osiguranje dano u određenom roku.
Ako tužitelj u određenom roku ne dokaže da je dao osiguran je za parnične troškove, smatrat će se da je
tužba povučena odnosno da je tužitelj odustao od pravnog lijeka ako je zahtjev za osiguranje stavljen tek u
postupku u povodu pravnog lijeka.
Tuženik koji je pravovremeno s tavio zahtjev da mu tužitelj osigura pa rnične troškove nije dužan nas taviti
postupak u glavnoj stvari sve dok se pravomoćno ne odluči o njegovu zahtjevu, a ako zahtjev bude usvojen
- dok tužitel j ne položi osiguranje.
Ako sud odbije zahtjev za osiguranje parničnih troškova, može odlučiti da s e postupak nastavi i prije nego
što rješenje o odbi janju postane pravomoćno.

(Siromaško pravo – obrazložite pojam i navedite rješenje ZR SZ-a o tom institutu.) – OSLOBOĐENJE OD
PRETHODNOG PLAĆANJA TROŠKOVA POSTUPKA
Članak 85.
Strani državljani imaju pravo na oslobađanje plaćanja parničnih troškova uz uv jete uzajamnosti.
Ako se sumnja u postojanje uzajamnos ti, objaš njenje u pogledu oslobađanja pl aćanja parničnih troškova
daje Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske.
Uzajamnost iz stavaka 1. ovog članaka ne predstavlja uv jet za ostv arivanje prava na oslobađanje plaćanja
parničnih troškova, ako s trani državljanin ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.
Osoba bez državljans tva ima pravo na oslobađanje plaćanja parničnih troškova ako ima prebivalište i li
boravište u Republici Hrvatskoj.

(Razlika između aktorske kaucije i siromaškog prava?)

Aktorska kaucija je institut koji nalaže tužitelju (stranom državljaninu ili apatridu -bez prebivališta u
RH), a koji pokreće parnicu pred sudom RH da na zahtjev tuženika osigura parnične troškove.

25
Siromaško pravo oslobađa strane državljane plaćanja parničnih troškova pod uvjetom uzajamnos ti čime
otvara mogućnost i osobama slabijeg imovinskog stanja da traže zašti tu svojih prava i vode parnični
postupak pred sudom.

(Navedite i obrazložite vrste uzajamnosti - recipročnosti?)

Ako se pravni položaj stranca uređuje pod uv jetom uzajamnos ti odnos no reciprociteta, onda to znači da
držav e u svojim međusobnim odnosima zahtijevaju jednak postupak obi ju strana.
Prema načinu postanka razlikuje s e:
1. diplomatska uzajamnost ( na os novi međunarodnog ugovora ili izjava vlada dotičnih držav a),
2. zakonska uzajamnost (na osnovi zakona) i
3. faktična uzajamnost (na os novi prakse međudržavnih odnosa).
Prema sadržaju:
1. formalna (kada stranci u RH uživaju jednaka prava kao i hrvatski državljani, ali pod uvjetom da i
strančeva država pos tupa s hrv atskim državljanima jednako kao s a svojim državljanima) i
2. materijalna (kada je strancu u RH priznato određeno pojedi no pravo, pod uvjetom da i strančeva
držav a priznaje hrvatskom državljaninu isto pravo).
U slučaju dvojbe prav na teorija u prilog formalnoj uzajamnosti.

(Koji zakon i na koji način uređuje nasljedna prava stranaca u RH?)

­ Zakon o nasljeđivanju 48/03 - Čl anak 2.
(1) Sve su fizičke osobe pod istim pretpostavkama rav noprav ne u nas ljeđivanju.
(2) Stranci su, pod pretpostavkom uzajamnosti, u nas ljeđivanju ravnopravni s državljanima Republike
Hrvatske. Uzajamnost s e predmnijeva, dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev osobe koja u tome im a pravni
interes.
­ Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima 91/96 - Članak 356.
Strane fizičke i pravne osobe mogu, pod pretpos tavkom uzajamnosti, stjecati na temelju nasljeđivanja
vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske.
­ ZRSZ čl.30
­ Zakon o poljoprivrednom zemljištu (2008)
­ Zakon o zaštiti prirode (2005)

(Politička prava i pristup javnim funkcijama stranaca?)

Postoji jedna skupina prav a koja nisu dostupna strancima u RH, kao ni općenito u drugim državama, a to
su politička prava. Ona obuhvaćaju: aktivno i pasivno biračko pravo, te pravo na obavljanje javni h funkcija.
Ona podrazumijevaju izravno sudjelovanje u upravljanju državom, pa su rezervirana isključivo za domaće
državljane. Od tog s tava su u novije vrijeme moguća i odstupanja, jer s e strancima priznaju određena
izborna prava na razini lokalne samouprave (Konvencija VE o sudjelovanju stranaca u javnom životu na
lokalnoj razini) u članicama državama Vijeća Europe.

(Koje tijelo i na koji rok izdaje odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji – ZS?) – Čl. 59. I 80.
O zahtjevu za izdav anje dozvole rješenjem odlučuje policijska uprav a, odnos no policijska postaja prema
mjestu boravišta stranca.
Odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitel ji izdaje se s rokom v aženja do godine dana
odnosno, do isteka roka v aženja odobrenja privremenog boravka stranca s kojim se traži spajanje obitelji.
Strancu koji je prethodno imao neprekidno odobren privremeni borav ak u svrhu spajanja obitelji u
trajanju od najmanje 2 godine, odob renje privremenog boravka u istu svrhu može se odobriti s rokom
važenja do 2 godine, odnos no do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka stranca s kojim se
traži spajanje obitelji.

ZAKON O STR ANCIMA (NN 130/11, 74/13)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

26
(1) Ovim se Zakonom propisuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka, rad stranaca i uv jeti rada i prav a
raspoređenih radnika u Republici Hrvatskoj.
(2) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na boravak i rad s tranaca ne primjenjuju se na članov e
diplomatskih misija, konzularnih ureda, članove misija organizaci ja Ujedinjenih naroda i drugih
specijaliziranih us tanova Ujedinjeni h naroda, članove misija međunarodnih organizacija akredi tiranih u
Republici Hrvatskoj te članove njihovih obi telji, odnosno zajedničkog kućanstva.
(3) U ovom Zakonu određene imenice navedene su u muškom rodu, a koriste se kao neutralne za muški ili
ženski rod.

(Vrste putnih isprava.)

Članak 2.
Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:
1. Stranac je osoba koja nije hrvatski državljanin.
2. Osoba bez državljans tva je stranac kojeg ni jedna država sukladno svom nacionalnom zakonodavstvu
ne smatra svojim državljaninom.
3. Putna isprav a je strana putna isprava i putna isprava za s tranca.
4. Strana putna isprava je isprava koju nadležno tijelo druge države izdaje svojim državljanima ili
strancima za putovanje u inozemstvo.
5. Putna isprav a za stranca je putni list za stranca, posebna putna isprava za stranca, putna isprava za
osobe bez državljanstva, putna isprava za azilanta izdana sukladno posebnim propisima i isprave koje s e
izdaju na temelju međunarodnih ugovora.

II. PUTNE ISPRAVE

Članak 6.
(1) Putna isprava za osobe bez državljanstv a izdaje s e pod uvjetima utvrđenim međunarodnim
konvencijama.
(2) Putni list za stranca izdaje se s rokom v aženja do 30 dana.
(3) Posebna putna isprava za s tranca može se izdati strancu koji u Republici Hrvatskoj ima odobren
privremeni borav ak, stalni borav ak ili odobrenu supsidijarnu zaštitu sukladno odredbama Zakona o azilu,
a koji, bez svoje krivnje, ni je u mogućnosti pribaviti nacionalnu putnu ispravu.
(4) Isprave koje se izdaju na temel ju međunarodnih ugovora mogu se izdav ati strancima pod uvjetima
utvrđenim tim međunarodnim ugovorima.

(U koji m slučajevima se izdaje putni list za strance?)

Izdavanje putnog lista za stranca
Članak 7.
(1) Putni list za stranca izdaje se strancu koji nema stranu putnu ispravu ako:
1. mu je prestalo hrvatsko državljanstvo – za odlazak u inozems tvo,
2. država čiji je državljanin nema svoju diplomatsku misiju, odnosno konzularni ured u Republici
Hrvatskoj niti njezine interes e zastupa druga držav a – za odlazak u inozemstvo,
3. je u i nozems tvu izgubio putnu ispravu za azilanta ili putnu ispravu za osobe bez državljanstva koju je
izdala policijska uprava, odnosno policijska pos taja – za povratak u Republiku Hrvatsku,
4. je u postupku prisilnog udaljenja – za odlazak u inozemstvo.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, putni list za stranca može se izdati i ako za to pos toje drugi
opravdani razlozi.
III. VIZE
(Viza i vrste vize?)
Članak 11.
(1) Viza je odobrenje za:
1. tranzit kroz područje Republike Hrvatske ili boravak na području Republike Hrvatske u najduljem
trajanju od 3 mjeseca u svakom šestomjes ečnom razdoblju od datuma prvog ulaska na područje Republike
Hrvatske,
2. tranzit kroz međunarodni tranzi tni prostor zračne luke.
(2) Na temelju vize stranac ne može raditi na području Republike Hrvatske.
(3) Vlada Republike Hrvatske, na pri jedlog ministarstva nadležnog za vanjske poslove, uredbom propisuje
vizni sustav Republike Hrv atske u skladu s člankom 4. Uredbe Vi jeća (EZ) broj 539/2001 od 15. ožujka
2001. u kojoj se nabrajaju treće držav e čiji državljani moraju imati vize za prelazak vanjskih granica i one
čiji su državljani oslobođeni od tog zahtjeva (SL L 81, 21.03.2001.).
(4) Ministarstvo u čijem su djelokrugu vanjski poslovi je središnje tijelo državne uprave za pi tanja viza.

27
Članak 12.
Vrste viza su:
1. zrakoplovno-tranzitna viza (viza A),
2. kratkotrajna viza (viza C).

Zrakoplovno-tranzitna viza
Članak 13.
(1) Stranac koji za vri jeme međupristajanja u zračnoj luci u Republici Hrvatskoj ili na međunarodnim
letovima ne napuš ta međunarodni tranzitni prostor ne treba vizu.
(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Vlada Republike Hrvatske može odredi ti da državljani određenih
držav a te nositelji putnih isprava koje su izdala nadl ežna tijela tih država trebaju zrakoplovno -tranzi tnu
vizu.
(3) Zrakoplovno -tranzitna viza izdaje s e strancu za jedan, dv a ili više prolazaka kroz međunarodni
tranzitni pros tor zračne luke.
(4) Rok valjanos ti zrakoplovno-tranzitne vize obuhv aća i dodatno vrijeme od 15 dana.
(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka dodatno vri jeme neće se odobriti ako to zahtijevaju razlozi jav nog
poretka.
(6) Višekratna zrakoplovno-tranzitna viza izdaje se s rokom val janosti do 6 mjes eci.

Kratkotrajna viza
Članak 14.
(1) Kratkotrajna viza izdaje se u svrhu tranzi ta kroz Republiku Hrvatsku ili u svrhu boravka na području
Republike Hrv atske.
(2) Kratkotrajna viza izdaje se za jedan, dv a ili više ulazaka u Republiku Hrvatsku.
(3) Rok valjanos ti kratkotrajne vize ne može biti dulji od pet godina.
(4) Kratkotrajna viza za višekratni ulazak izdaje se s rokom valjanosti između 6 mjes eci i 5 godina ako je
stranac dokazao:
1. potrebu ili opravdao namjeru da često i /ili redovito putuje, osobito iz poslovnih ili obiteljskih razloga i
2. svoje poštenje i pouzdanos t, osobito zakonitim korištenjem prethodno izdanih viza, svojom
financijskom situacijom u zemlji podri jetla i stvarnom namjerom da napus ti područje Republike Hrvatske
prije isteka vize koju je zatražio.
(5) U slučaju tranzita duljina odobrenog boravka odgovara vremenu potrebnom za tranzit.
(6) Rok valjanos ti vize obuhvaća i dodatno vrijeme od 15 dana.
(7) Iznimno od stavka 6. ovoga članka dodatno vri jeme neće se odobriti ako to zahtijevaju razlozi jav nog
poretka Republike Hrvatske.
(8) Izdana viza nije jamstvo da će strancu bi ti odobren ulazak u Republiku Hrvatsku.

Izdavanje vize na graničnom prijelazu

Članak 25.
Na graničnom prijel azu kratkotrajna viza može se izdati:
1. za boravak do 15 dana,
2. u svrhu tranzita,
3. pomorcu u svrhu tranzi ta.

Članak 26.
Viza se može izdati na graničnom prijelazu, ako stranac ispunjav a sljedeće uvjete:
1. ima valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu propisanu za prelazak državne granice,
2. opravda svrhu i ima dostatna s redstva za uzdržav anje tijekom boravka u Republici Hrvatskoj i povratak
u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu,
3. njegov je pov ratak u državu podri jetla ili boravišta ili tranzit oci jenjen sigurnim,
4. nema zabranu ulaska i boravka i nije obuhvaćen međunarodnim mjerama ograničenja ulaska koje
obvezuju Republiku Hrvatsku,
5. ne predstavlja prijetnju jav nom poretku, nacionalnoj sigurnos ti ili javnom zdravlju Republike Hrvatske.

(Pod kojim će se uvjetima strancu odobriti ulazak u RH – ZS?)

Odobrenje ulaska stranca u Republiku Hrvatsku
Članak 36.

28
(1) Strancu s e može odobriti ulazak u Republiku Hrvatsku pod uvjetima propisanim Uredbom (EZ) broj
562/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. kojom se us postavlja Zakonik Zajednice o
pravilima za kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama); (SL L 105, 13. 4. 2006.).
(2) Strancu koji ne ispunjava uvjete za ulazak iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti ulazak u
Republiku Hrvatsku na određenom graničnom prijelazu ako to zahtijevaju ozbiljni humanitarni razlozi,
nacionalni interes ili međunarodne obveze Republike Hrvatske. O odobrenju ulaska strancu se izdaje
potvrda.

V. BOR AVAK S TRANACA

Članak 44.
Stranac može boraviti u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku, privremenom ili stalnom boravku.

Kratkotrajni boravak
Članak 45.
(1) Kratkotrajni boravak je boravak stranca u trajanju do 3 mjeseca na temelju vize ili bez vize.
(2) Stranac kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku ne treba viza može boraviti u Republici Hrvatskoj
najduže 3 mjes eca u vremenskom razdoblju od 6 mjeseci, računajući od dana prvog ulaska.
(3) Stranac iz stavka 2. ovoga članka koji je iskoristio 3 mjes eca boravka prije proteka vremenskog
razdoblja od 6 mjes eci, može ponovno ući i boraviti u Republici Hrvatskoj kada protekne v remensko
razdoblje od 6 mjes eci računajući od dana prvog ulaska.

Privremeni boravak
Članak 47.
(1) Privremeni boravak odobrava s e strancu koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u
svrhu:
1. spajanja obitel ji,
2. srednjoškolskog obrazovanja i studiranja,
3. znanstvenog istraživanja,
4. humanitarnog razloga,
5. rada i
6. rada raspoređenog radnika.
(2) Privremeni boravak u svrhu rada iz stavka 1. točke 5. ovoga članka odobrava se kao dozvola za
borav ak i rad.
(3) Privremeni boravak u svrhu rada raspoređenog radnika može se odobriti državljaninu treće države
ako ispunjava uvjete iz članka 54. i članka 86. stavka 1. ovoga Zakona.
(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, strancu se može odobriti privremeni boravak i u druge svrhe do
godine dana. Zahtjev za reguliranje boravka u druge svrhe stranac može podnijeti nakon isteka roka od
šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe.
(5) Državljaninu države članice EEP-a vlasniku nekretnine u Republici Hrvatskoj može se odobriti
privremeni borav ak u druge svrhe do godine dana.
(6) Privremeni boravak može se odobriti i kao autonomni boravak u trajanju do godine dana sukladno
članku 60. ovoga Zakona.

(Pod kojim će se uvjetima strancu odobriti privremeni boravak u RH?)

Uvjeti za odobrenje privremenog boravka
Članak 54.
Strancu će se odobriti privremeni boravak ako:
1. dokaže svrhu privremenog boravka,
2. ima valjanu putnu ispravu,
3. ima sreds tva za uzdržav anje,
4. ima zdravstveno osiguranje,
5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj,
6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili jav no zdravlje.

(Kako ZS regulira rad stranaca u RH?)

Rad stranca u Republici Hrvatskoj
Članak 73.
(1) Stranac u Republici Hrvatskoj može radi ti na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potv rde o
prijavi rada osim ako ovim Zakonom ni je drugači je propisano.

29
(2) Dozvola za borav ak i rad može se izdati na temelju godišnje kvote i izvan godišnje kvote.
(3) Bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada mogu raditi stranci koji u Republici Hrvatskoj
imaju odobren:
1. stalni boravak,
2. azil, supsidijarnu ili privremenu zaš titu,
3. privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji s hrv atskim državljaninom, strancem na stalnom boravku,
azilantom te strancem kojem je odobrena supsidijarna ili privremena zaštita,
4. privremeni boravak iz humanitarnih razloga,
5. autonomni boravak,
6. status redovitog učenika ili studenta kada obavljaju poslov e posredstvom ovlaštenih posrednika, bez
zasnivanja radnog odnosa,
7. privremeni boravak u svrhu znanstv enog istraživanja iz članka 64. ovoga Zakona.
(4) Radom se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju
trgovačkog društva ili obrta.
(5) Stranac može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za
borav ak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca s kojim je zasnovao radni odnos.
(6) Poslodavac može zaposliti stranca samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i
rad, odnosno potv rda o pri javi rada.
(7) Poslodavac ne smije zapošljav ati stranca koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ni ti se koristiti
njegovim radom.
(8) Prije zasnivanja radnog odnosa poslodavac mora od stranca tražiti na uvid val janu dozvolu za boravak
i rad, potvrdu o prijavi rada ili odobrenje boravka iz stavka 3. ovoga članka, a presliku koje je poslodavac
dužan imati za vrijeme trajanja radnog odnosa.
(9) Ako je stranac predočio nev aljanu dozvolu iz stavka 8. ovoga članka, poslodav ac se neće smatrati
odgovornim za zapošljavanje s tranca koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj osim ako je poslodav ac
znao da je dokument koji je predočen kao dozvola za boravak i rad bio krivotvoren.
(10) Poslodavac koji zapošljava stranca iz stavka 3. ovoga članka dužan je u roku od 8 dana od dana
zasnivanja radnog odnosa ili početka rada stranca, o tome obavijestiti nadležnu policijsku upravu,
odnosno policijsku postaju.
(11) Odredbe ovoga članka koje se odnos e na poslodavca na odgov arajući način se primjenjuju i na
podizvođača.

Godišnja kvota za zapošljavanje stranaca

Članak 74.
(1) Vlada Republike Hrvatske Odlukom utvrđuje godišnju kvotu za zapošljav anje stranaca najkasnije do
31. listopada tekuće godine za sljedeću godi nu za produženje već izdanih dozvola i novo zapošljavanje.
(2) Prijedlog godišnje kvote za zapošljavanje s tranaca izrađuje ministarstvo nadležno za rad na temelju
mišljenja Hrv atskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore i
predstavnika socijalni h partnera.
(3) Godišnja kvota za zapošljavanje stranaca utvrđuje se u skladu s migracijskom politikom i stanjem na
tržištu rada.
(4) Godišnjom kvotom za zapošljavanje stranaca utvrđu ju se djelatnosti i zanimanja u kojima s e dopušta
novo zapošljavanje te broj dozvola za svaku od djelatnosti i zanimanja.
(5) Godišnjom kvotom za zapošljavanje stranaca može se utvrditi i kvota za sezonsko zapošljavanje.

Potvrda o prijavi rada

Članak 82.
(1) Na temelju potvrde o prijavi rada, do 90 dana u kalendarskoj godini, mogu raditi sljedeći stranci:
- Pogledajte sami u NN, ne treba znat napamet, nego načelno.

Prestanak važenja dozvole za boravak i rad

Članak 90.
(1) Dozvola za borav ak i rad prestaje važiti ako:
1. su ispunjeni uv jeti iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona,
2. prestankom pos tojanja uvjeta na temelju kojih je izdana,
3. stranac obavlja poslove za koje mu nije izdana dozvola za boravak i rad,
4. stranac radi za poslodavca za kojeg mu nije izdana dozvola za boravak i rad,
5. stranac ili poslodavac ne poš tuje propise o radu, zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge
propise u skladu s kojima se djel atnost mora obavljati.

30
(2) Protiv rješenja policijske uprave, odnosno policijske postaje iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti
žalba, o kojoj odlučuje Pov jerenstvo.
(3) Policijska uprava, odnosno policijska pos taja ne donosi rješenje o prestanku dozvole za boravak i rad
ako je zabrana ulaska i boravka iz članka 72. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona izrečena rješ enjem o
protjerivanju.

Stalni boravak
Članak 92.
(1) Stalni borav ak može se odobriti strancu koji do dana podnoš enja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima
neprekidno pet godi na zakoniti borav ak, što uključuje odobren privremeni borav ak, azil ili supsidijarnu
zaštitu.
(2) Smatra se da je stranac neprekidno boravio u Republici Hrvatskoj i ako je u razdoblju od 5 godina
izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do 10 mjeseci ukupno ili jednokratno do 6 mjeseci.
(3) U trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje s talnog boravka s tranac mora imati odobren
privremeni borav ak u Republici Hrvatskoj.
4) Strancu iz stavka 1. ovoga članka stalni boravak neće se odobriti ako mu je poništen azil ili supsidijarna
zaštita.

Članak 93.
(1) U vri jeme potrebno za odobrenje s talnog boravka iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona, ne uračunava
se:
1. borav ak na temelju izdane dozvole za boravak i rad sezonskim radnicima, dnevnim migrantima i
pružateljima usluga u ime inozemnog poslodavca,
2. vrijeme provedeno na izdržav anju kazne zatvora.
(3) Za strance koji imaju status azilanta ili supsidijarnu zaštitu u vrijeme potrebno za odobrenje stalnog
boravka iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona računa s e polovica razdobl ja od dana podnošenja zahtjeva za
odobrenje međunaro dne zašti te na temelju kojeg mu je odobren s tatus pa do dana odobrenja
međunarodne zaštite ili cjelokupno razdobl je ako je ono dulje od 18 mjeseci.
(4) Osobe bez državljanstva, stranci koji imaju status azilanta ili supsidijarnu zaštitu ne moraju ispunjav ati
uvjet iz članka 96. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona.
(2) Strancu kojem je odobren privremeni boravak u svrhu s tudi ranja, u vrijeme potrebno za odobrenje
stalnog boravka iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona, računa se samo polovica vremena prov edenog na
temelju odobrenog privremenog boravka u svrhu studiranja.

Članak 94.
Iznimno od članka 92. ovoga Zakona, stalni boravak može se odobri ti i:
1. strancu koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno 3 godine odobren privremeni boravak, a u
statusu izbjeglice je bio najmanje 10 godi na, što se dokazuje potvrdom nadležnog držav nog tijela za
izbjeglice,
2. strancu koji je imao prebivalište u Republici Hrvatskoj na dan 8. listopada 1991. godine, a koji je
korisnik programa povratka ili obnove ili stambenog zbrinjav anja, što se dokazuje potvrdom nadležnog
držav nog tijela za izbjeglice i za kojeg je utvrđeno da se vratio s namjerom da trajno živi u Republici
Hrvatskoj,
3. djetetu koje živi u Republici Hrvatskoj:
– čija oba roditelja u trenutku rođenja djeteta imaju odobren stal ni boravak,
– čiji jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta ima odobren stalni boravak (uz s uglasnos t drugog
roditelja),
– čiji jedan roditel j, u trenutku rođenja djeteta, ima odobren s talni borav ak u Republici Hrvatskoj, a drugi
je roditelj nepoznat, umro, proglašen umrlim, lišen roditel jske skrbi ili potpuno, odnosno djelomično lišen
poslovne sposobnos ti u odnosu na roditeljsku skrb,«.
4. strancu koji je rođen i od rođenja živi na području Republike Hrvatske, ali zbog opravdanih razloga na
koje nije mogao utjecati, nije imao reguliran borav ak.
(2) Stranac iz stavka 1. ovoga članka može ostati u Republici Hrvatskoj do dana izvršnosti odluke o
zahtjevu.

(Uvjeti za stjecanje stalnog boravka u RH?)

Članak 96.
(1) Stalni borav ak odobrit će s e strancu koji, uz uvjete iz članka 92. ovoga Zakona:
1. ima valjanu stranu putnu ispravu,

31
2. ima sreds tva za uzdržav anje,
3. ima zdravstveno osiguranje,
4. poznaje hrv atski jezik i latinično pismo te hrvatsku kulturu i društv eno uređenje,
5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili jav no zdravlje.
(2) Stranci iz članka 94. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona, ne moraju ispunjav ati uvjete iz stavka 1. točke
2., 3. i 4. ovoga članka.

Prava stranaca na stalnom boravku

Članak 98.
(1) Stranac na s talnom boravku ima pravo na:
1. rad i samozapošljavanje,
2. stručno usavrš avanje,
3. obrazovanje i studentske stipendi je,
4. socijalnu skrb, prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, pravo na doplatak za djecu te rodiljne i
roditeljske potpore,
5. porezne olakšice,
6. pristup tržištu roba i usluga,
7. slobodu udruživanja i povezivanja te članstva u organizacijama koje zastupaju radnike ili poslodavce ili
organizaci jama čiji članovi obavljaju posebno zanimanje, uključujući i naknade koje im takv e organizacije
daju.
(2) Stranac ostvaruje prav a sukladno propisima Republike Hrvatske kojima se uređuju pojedina područja
iz stavka 1. ovoga članka.

(Kada se stranac može prisilno udaljiti iz RH?)

Protjerivanje
Članak 102.
(1) Stranca se može protjerati iz Republike Hrvatske ako preds tavlja opasnost za javni poredak,
nacionalnu sigurnos t ili javno zdravlje.
(2) Odlukom o protjerivanju smatra se:
- odluka suda kojom je izrečana sigurnos na ili zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje,
- rješanje o protjerivanju koje je donijelo Ministars tvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja.

(Čime stranci u RH dokazuju svo j identitet?)

Članak 139.
(1) Stranac dokazuje svoj identi tet:
1. putnom ispravom,
2. osobnom iskaznicom za stranca,
3. ispravom koju izdaje brodar putnicima na brodovima na kružnom putov anju, tijekom putov anja,
4. drugom javnom ispravom koja sadrži fotografi ju.
(2) Stranac je dužan nositi, i na zahtjev službene osobe dati na uvid, ispravu kojom dokazuje svoj identi tet.
(3) Stranac je dužan na zahtjev službene osobe dati na uvid putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak
držav ne granice.
(4) Stranac koji nema ispravu o identitetu dužan je na zahtjev policijskog službenika dati osobne podatke.
(5) Stranac ne smije svoje isprav e dati drugome da se njima služi, odnos no ne smije se služiti nevažećom
ili drugom nevaljanom ispravom ili tuđom ispravom kao svojom.

 NAPOMENA: Stari ZS je imao radne i poslovne dozvole, a novi ima dozvole za boravak i rad i potvrde o
prijavi rada. (čl.73.)

Z A K O N O VLASNIŠTVU I DRUGIM STVARNIM PR AVIMA (NN 91/96, 79/06, 146/08)

STVARNA PRAVA STRANIH OSOBA

(ZVDSP stjecanje vlasništva nad nekretninama od strane stranca?)
Primjena zakona na s trane osobe - Članak 354.
(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju s e i na strane fizičke i pravne osobe, osim ako je š to drugo
zakonom ili međunarodnim ugovorom određeno.
(2) Ograničenja koja za s trane osobe postavlja zakon gl ede prava vlasništva nekretnina na području
Republike Hrv atske ne mogu se na odgov arajući način primijeniti na pravo vlasništva pokretnih stvari, niti
na ograničena stv arna prav a.

32
 Strane osobe - Čl anak 355.
(1) Fizička osoba smatra se sa s tajališta ovoga Zakona stranom kad nema državljans tvo Republike
Hrvatske, osim ako je š to drugo određeno zakonom.
(2) Ne smatraju se sa stajališta ovoga Zakona stranim osobama one koje nemaju državljanstvo Republike
Hrvatske, ali su iseljenici s područja Republike Hrvatske ili su njihovi potomci, a tijelo državne uprav e
nadležno za odlučivanje o državljanstvu utvrdilo je da ispunjav aju pretpostavke za s tjecanje državljanstva
Republike Hrv atske.
(3) Pravna osoba smatra se s a stajališta ovoga Zakona stranom osobom kad ima registri rano sjedište izvan
područja Republike Hrvatske, osim ako je što drugo zakonom određeno.

Vlasništvo nekretnina - Čl anak 356.

(1) Strane fizičke i prav ne osobe mogu, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati na temelju
nasljeđivanja vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske.
(2) Strane fizičke i prav ne osobe mogu ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom
uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to
dade ministar nadležan za poslove pravosuđa Republike Hrvatske .
(3) Suglasnos t iz stavka 2. ovoga članka je upravni akt.«

Suglasnost - Članak 357.

(1) Ako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine potrebna suglas nost ministra nadležnog za poslove
pravosuđa Republike Hrv atske, pravni posao kojemu je cilj stjecanje toga prava vlas ništva ništetan je bez
suglasnosti ministra nadležnog za poslove pravosuđa.
(2) O davanju suglas nosti za stjecanje prava vlasništva odlučuje nadležni ministar na zahtjev strane osobe
koja namjerava s teći vlasništvo određene nekretnine ili osobe koja namjerava otuđiti tu nekretninu.
(3) Strana osoba kojoj je uskraćena sugl asnost za stjecanje prava vlasništv a na nekretnini ne m ože
ponoviti zahtjev za dav anje suglasnosti na stjecanje prava vlasništva iste nekretnine pri je nego što
protekne pet godi na od dana podnošenja zahtjeva koji je odbijen.

Nekretnine na isključenom području - Članak 358.

(1) Strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i
sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne m ogu
imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno.
(2) Stranoj osobi koja je stekla pravo vlasništva na nekretnini pri je nego što je područje na kojemu
nekretnina leži proglašeno područjem iz stavka 1. ovoga članka, pres taje pravo vlasništva te nek retnine, a
ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.
(3) Ako strana osoba ne može na području iz stavka 1. ovoga članka steći vlasništvo nekretnine koje bi
inače stekla nasljeđivanjem, ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju, kao da joj je ta
nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja.
Članak 358.a
(1) Odredbe članka 354. do 358. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br.
91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06. i 141/06.) ne odnose se na državljane i pravne
osobe iz država članica Europske unije. Te osobe stječu pravo vlasništva nekretnina pod
pretpos tavkama koje vri jede za s tjecanje prava vlasništva za državljane Republike Hrvatske i pravne
osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na nekretnine u izuzetim područjima:
– poljoprivredno zemljište određeno posebnim zakonom,
– zaštićeni dijelovi prirode prema pos ebnom zakonu.
Članak 358.b
(1) Nekretnine za koje je stranoj osobi prestalo pravo vlasništva na temelju članka 358. stavak 2., kao i
nekretnine koje strana osoba ne može steći nasljeđivanjem na temelju članka 358. stavka 3. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima pos taju vlasništvo Republike Hrvatske, koja je obveznik naknade.
Nasljednik ostvaruje pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju, na temelju pravomoćnog rješenja o
nasljeđivanju kojim mu je to pravo utv rđeno.
(2) Založna prav a i druga stvarnoprav na osiguranja koja su teretila nekretni nu terete naknadu koju s tječe
nasljednik.
(3) Ostala stv arna prav a trećih osoba koja su teretila nekretninu ne prestaju.
(4) Odredbe ovoga članka primjenjuju se i na druge nekretnine koje s trane osobe ne mogu steći
nasljeđivanjem. «

33
 POSEBNI DIO

PRAVO OSOBA

Personalni ili osobni statut (LEX PERSONALIS) – mjerodavno pravo za uređivanje statusnih odnosa fizičke osobe. Personalni
statut se tijekom povijesnog razvoja određivao pomoću dviju osnovnih poveznica: najprije po domicili (prebivalištu) osobe, a poslije
prema državljanstvu osobe.
LEX PATRIAE – domovinsko pravo osobe, državljanstvo.
LEX DOMICILII – pravo domicila osobe.
Tako je današnji svijet podijeljen na dvije skupine država, od kojih jedna prihvaća domovinsko pravo osobe, a druga naprotiv pravo
domicila osobe.
Kada je u pitanju nasciturus (dijete začeto, ali još nerođeno), njegova subjektivna prava treba prosuđivati po lex cause, tj. po
pravnom poretku mjerodavnome za pravni odnos u okviru kojeg se priznaju prava nasciturusu, ako se rodi živo.
Strateljstvo obuhvaća sve oblike starateljske zaštite koju treba pružiti:
­ maloljetnicima bez roditelja
­ punoljetnim osobama koje su lišene poslovne sposobnosti
­ osobama koje su spriječene, odnosno nisu u mogućnosti da brinu o svojim pravima i interesima.
Nestala osoba je ona za koju se ne zna je li živa ili mrtva.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------
(Koje je mjerodavno pravo za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe? ZRSZ) - Članak 14.
1. Za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe mjerodav no je pravo držav e čiji je ona državljanin.
2. Fizička osoba koja bi prema pravu države čiji je ona državljanin bila poslovno nesposobna poslovno
je sposobna ako ima poslovnu sposobnos t po pravu mjesta gdje je nastala obv eza.
3. Za lišenje ili ograničenje poslovne sposobnosti fizičke osobe mjerodavno je pravo iz stavaka 1. ovog
članaka. Odredba stavaka 2. ovog članaka ne primjenjuje se na porodične i nasljedne odnose.

(Koje je mjerodavno pravo za skrbništvo ? ZRSZ) - Članak 15.

1. Za stavljanje pod starateljstvo i pres tanak starateljstva, te za odnose između staratelja i osobe pod
starateljstvom (štićenika), mjerodavno je pravo držav e čiji je državljanin osoba pod s tarateljs tvom.
2. Privremene zaštitne mjere prema stranom državljaninu i prema osobi bez državljans tva koji se
nalaze u Republici Hrvatskoj određuju se po pravu Republike Hrvatske i traju dok nadležna država ne
dones e odluku i ne poduzme potrebne mjere.
3. Odredba s tavaka 2, ovog članaka primjenjuje se i što se tiče zašti te imovine odsutnog a stranog
državljanina i osobe bez državljans tva koja se nalazi na teri toriju Republike Hrvatske.

(Koje je mjerodavno pravo za proglašenje nestale osobe umrlo m? ZRSZ) - Članak 16.
Za proglašenje nestale osobe umrlom mjerodavno je pravo držav e čiji je državljanin bila ta osoba u
vrijeme nes tanka.

(Koje je mjerodavno pravo za pripadnost pravne osobe?) (Navedi dvije poveznice i obrazloži ih .)
Članak 17.
Pripadnost pravne osobe određuje se po pravu države po kojem je ona os novana.
Ako pravna osoba ima s tvarno sjedište u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osnovana i po pravu te druge
držav e ima njezi nu pripadnos t, smatrat će se pravnom osobom te države.

Najvažniji kri teriji za određivanje državne pripadnosti pravne osobe su:

a) sustav osnivanja ili registracije pravne osobe (pravna osoba ima državnu pripadnost one države u
kojoj je osnovana, tj. registrirana),
b) teorija sjedišta pravne osobe (pravna osoba ima državnu pri padnost one države na čijem s e
području nal azi sjedište osobe). Prevladava mišljenje da treba uzimati u obzi r stvarno sjedište tj. mjes to
gdje radi glavna uprava pravne osobe.
 Po ZRSZ se prihvaća kao kriterij sustav osnivanja ili registracije, dakle, ako je pravna osoba
osnovana u RH prema hrvatskom pravu, ona ima hrvatsku državnu pripadnost i obratno. Ali se
ipak predviđa se jedna iznimka: u prilog kriterija stvarnog sjedišta pravne osobe, i to u slučaju
kada je pravna osoba osnov ana u jednoj državi, a svoje stvarno s jedište ima u drugoj državi i po
prav u te druge države ima njezinu pripadnost, smatrat će se prav nom osobom te držav e.

34
  Odredbe o mjerodavnom pravu za pravnu i poslovnu sposobnost pravne osobe ZRSZ nije izričito
donio. U mpp-u je načelo da o postojanju pravne osobe i o njenoj pravnoj i poslovnoj sposobnosti
odlučuje pravo držav e kojoj pripada dotična pravna osoba. Ono s e naziva osobnim ili personalnim
statutom osobe (lex personalis).

STVARNO PRAVO

REALNI ILI STVARNI STATUT – mjerodavno pravo za uređenje stvarnih prava

Lex rei sitae - pravo mjes ta gdje se stv ar nalazi –( nekretnine i pokretnine)
Lex loci destionationis – pravo mjesta odredišta (čl.18. toč.2.)
Lex banderae – pravo zastave broda
Lex carte sitae – mjesto gdje se papi r nal azi (vrijednos ni papiri)

Članak 18.
Za vlasničkopravne odnose i druga prava na stvarima, te na pravo ras polaganja s tvarima u
druš tvenom vlasništvu, mjerodavno je pravo mjes ta gdje se stv ar nalazi.
Za odnose iz stav aka 1. ovog članaka u pogledu stv ari koje su u prijevozu mjerodavno je pravo mjesta
odredišta (opredjel jenja).
Za odnose iz stav aka 1. ovog članaka na prijevoznim sredstvima mjerodavno je pravo države čiju
držav nu pripadnos t imaju ta sredstva, ako propisima Republike Hrvatske ni je drugačije određeno.

OBVE ZNO PR AVO

(Koje je pravo mjerodavno za ugovor?)
Članak 19. – potpuno kolizijsko pravilo
Za ugovor mjerodavno je pravo što su ga izabrale ugovorne strane, ako ovim zakonom ili
međunarodnim ugovorom ni je drugačije određeno.
 Renvoi se isključuje za autonomiju stranaka, strankama je dopušteno izabrati samo jedno
mjerodavno pravo za primjenu na ugovorni odnos.

Članak 20.
Ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnosti slučaja ne upućuju na drugo pravo, kao
mjerodavno pravo primjenjuje se: ................vidi u zakonu.....
 Kada stranke nisu izabrale pravo za primjenu na ugovorni odnos, supsidijarno mjerodavno
pravo se određuje pomoć u načela najbliže (najuže) veze i preko poveznice prebivališta,
odnosno sjedišta ugovorne stranke, koja je dužna izvršiti karakterističnu činidbu (radnju) u
ugovorim a navedenima od toč. 1. do toč 17.
 Iznimno u toč. 18 – pravo primatelja tehnologije i toč.19 – pravo držav e u kojoj se rad obavlja ili
se obavljao.

(Mjerodavno pravo za ugovore ko ji se odnose na nekretnine?) - Članak 21.

Za ugovore koji se odnose na nekretnine isključivo je mjerodav no pravo države na čijem se teritoriju
nalazi nekretnina.
 Autonomija stranaka nije dopuštena. Iznimka od čl. 19. i 20.
 Lex rei sitae – isključivo mjerodavno pravo za ugovore o nekretninama.

Članak 22.
U odnosima između ugovorni h strana, ako ugovorne strane nisu drugačije ugovorile, pravo iz članaka 20.
ovog zakona mjerodavno je i za:
1) određivanje časa od kojega stjecatelj odnosno preuzimatelj pokretne stv ari ima pravo na proizvode i
plodove stvari;
2) određivanje časa od kojega stjecatelj odnosno preuzimatelj snosi rizik u vezi sa stv arima.
Članak 23.
Pravo mjesta gdje se s tvar mora predati mjerodavno je, ako ugovorne s trane nisu drugačije ugovorile, za
način predaje s tvari i za mjere koje treba poduzeti ako se odbije preuzimanje s tvari.
 Lex loci solutionis – pravo mjesta ispunjenja, ako stranke nisu drugačije ugovorile.

35
Članak 24.
Na učinak ustupanja potraživanja ili preuzimanja duga prema dužniku odnosno vjerovniku koji nisu
sudjelovali u ustupanju odnosno preuzimanju primijenit će s e pravo koje je mjerodav no za potraživanje
odnosno dug.
 Cesija – ustupanje tražbine s jednog vjerov nika na drugog vjerovnika.

(Koje je pravo mjerodavno za kamate. Objasni te vaš odgovor.) - Članak 25.

Na akcesorni pravni posao, ako nije drugačije određeno, primijenit će s e pravo mjerodavno za glavni
prav ni posao.
 Akcesorni pravni posao zavisi od postojanja glavnog. Dopušta se autonomija, pa stranke mogu za
akcesorni pravni posao ugovoriti neko drugo mjerodavno pravo.

Članak 26.
Za jednostrani prav ni posao mjerodavno je pravo države dužnikova prebivališta odnosno sjedišta.
 Iznimka gdje je prebivalište pov eznica primarnog kolizijskog pravila.

(Mjerodavno pravo za kvazi kontrakte?) ( Mjerodavno pravo za negotiorum gestio?) - Članak 27.
Na stjecanje bez osnove primjenjuje se pravo mjerodavno za pravni odnos koji je nastao, bio očekivan ili
pretpos tavljen, u povodu kojega je nastalo stjecanje.
Za poslovodstvo bez naloga mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja poslovođe izvršena.
Za obveze iz upotrebe stvari bez poslovodstva te za ostale izvanugovorne obveze koje ne potječu iz
odgovornosti za štetu mjerodavno je pravo mjesta gdje su se dogodile činjenice koje su uzrokoval e
obvezu.
 Izvanugovorne obveze – kvazikontrakti
­ stjecanje bez osnov e – condictio sine causa
­ poslovodstvo bez naloga – negotiorum gestio
­ upotrebe stv ari bez poslovodstva
­ ostale izvanugovorne obveze koje ne potječu iz odgovornosti za štetu

(Koje je pravo mjerodavno za izvanugovornu odgovornost za štetu?) - Članak 28.

Za izvanugovornu odgovornost za štetu, ako za pojedine slučajeve nije drugačije određeno, mjerodavno
je pravo mjes ta gdje je radnja izvršena ili pravo mjes ta gdje je posljedica nas tupila, ovisno o tome koje je
od ta dva prav a povoljni je za oštećenika.
Pravo iz stavaka 1. ovog članaka mjerodavno je i za izvanugovornu odgovornost za štetu koja je nastala u
vezi s pravnim odnosima iz članaka 27. ovog zakona.
Za protupravnost radnje mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvršena ili gdje je posljedica
nastupila, a ako je radnja izvrš ena ili je posljedica nastupila na više mjesta - dovoljno je da je radnja
protuprav na po pravu bilo kojega od tih mjesta.
 Lex loci delicti commissi (deliktni statut) – pravo mjesta gdje je delikt izvršen.

Članak 29.
Ako je događaj iz kojeg proizlazi obveza za naknadu štete nastao na brodu, na otvorenom moru ili u
zrakoplovu, pravom mjes ta gdje su se dogodile činjenice koje su uzrokov ale obvezu naknade štete smatra
se pravo države čiju pri padnost brod ima odnosno pravo držav e u kojoj je zrakoplov registriran.
 Iznimka od lex loci delicti commissi, jer je deliktno djelo nastalo na mjes tu koje ne prepada
nijednoj državi.

(Obrazložite i dajte pri mjere za pojmove ko lizijskopravna autono mija i materijalno pravna autono mija.)
Kolizijskopravna autonomija - primijeni t će s e dispozi tivni i prisilni propisi izabranog prava, pa se
isključuje primjena prav a države koje bi se inače primjenjivalo da nema takvog izbora prava.
Primjer: Hrv atsko TD i talijansko TD su u ugovoru o prodaji sporazumno odredili primjenu švicarskog
prav a. U tom slučaju se primjenjuje švicarsko pravo, a ne ni hrvatsko ni talijansko pravo.

36
 Materijalnopravna autonomija – s tranke inkorporiraju u svoj ugovor s amo dispozitivne norme
određenog pravnog poretka. Primjenjuju s e prisilni propisi prava određenog kolizijskim pravilima prava
suda, a pravila prava koje su ugovorne strane izabrale primjenjuju se samo na pi tanja koja su uređena
dispozitivnim propisima mjerodavnog prava. Primijenit će se samo dispozitivni propisi izabranog prava.
Primjer: Hrvatsko TD i tursko TD za ugovor o djelu izaberu primjenu prava X države. M eđutim, za sva
pitanja vezana uz zatezne kamate utvrđuju primjenu francuskog zakona.

NASLJE DNO PR AVO

NASLJEDNI STATUT - mjerodavno pravo za nasljeđivanje.

U RH za nasljeđivanje mjerodavno je domovinsko pravo (lex patriae) ostavitelja u vrijeme njegove smrti, bez obzira sastoji li se
ostavina od pokretnih ili nepokretnih stvari.
Da bi došlo do nasljeđvanja, odnosno zasnivanja nasljednopravnog odnosa, potrebno je ispunjavanje određenih pretpostavki:
 smrt ostavitelja ili proglašenjem umrlim,
 postojanje nasljednika,
 ostavina,
 osnova nasljeđivanja.
 Zakonsko nasljedno pravo - potencijalni zakonski nasljednici su one osobe koje su zakonskim normama ovlaštene na
stjecanje nasljednog prava (krvnim srodstvom, građanskim srodstvom (posvojenjem), bračnom vezom.)
 Oporučno nasljedno pravo - Oporuka je razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj
smrti.
 Nužno nasljedno pravo - je skup pravnih pravila kojima se određuje krug osoba kojima je oporučitelj dužan ostaviti određeni
dio svoje imovine.
 IZVORI MEĐUNARODNOG NASLJEDNOG PRAVA U RH
1. UNUTARNJI - ZRSZ, ZN, ZVDSP, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o zaštiti prirode.
2. MEĐUNARODNI
- Bilateralni ugovori (s Austrijom, Bugarskom,,,)
- Multilateralne konvencije
1) Haška konvencija o sukobu zakona u pogledu oblika oporučnih raspolaganja (1961)
2) Washingtonska konvencija o jednoobraznom obliku međunarodne oporuke (1973)
– ustanovila institut tzv. međunarodne oporuke.
 NASLJEDNA PRAVA STRANACA
- AKTIVNO NASLJEDNO PRAVO (pravo raspolaganja svojom imovinom za slučaj smrti)
- PASIVNO NASLJEDNO PRAVO (pravo stranaca da budu nasljednici)
 Dva osnovna principa za određivanje mjerodavnog nasljednog prava:
- PRINCIP JEDINSTVENE OSTAVINE
lex domicilii (Argentina, Danska, Norveška,..)
lex patriae (RH, Italija, Njemačka, Španjolska, Portugal, Nizozemska, Švedska, ...)
- PRINCIP PODIJELJENE OSTAVINE
za nekretnine – lex rei sitae
za pokretnine – lex domicilii (Belgija, Engleska, Francuska, SAD,...)
- lex patriae (Austrija, Mađarska, Rumunjska,...
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

(Koje je pravo mjerodavno za sposobnost sastavljanja oporuke, a koje za nasljeđivanje?) – Članak 30.
Za nasljeđivanje mjerodav no je pravo držav e čiji je državljanin bio ostavitelj u v rijeme smrti.
Za sposobnos t za pravljenje oporuke mjerodavno je pravo države čije je državljanstvo oporuči telj imao u
trenutku sas tavljanja oporuke.

(Mjerodavno pravo za oblike oporuke?) Članak 31.

Oporuka je pravovaljana u pogledu oblika ako je pravovaljana po jednom od ovih prava:
1) po pravu mjes ta gdje je oporuka sas tavljena;
2) po pravu države čiji je državljanin bio oporučitelj bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme
smrti;
3) po pravu oporučitel jeva prebivališta bilo u vrijeme ras polaganja oporukom bilo u vrijeme smrti ;
4) po pravu oporučitel jeva boravišta bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti;
5) po pravu Republike Hrvatske;
6) za nekretnine - i po pravu mjesta gdje se nekretnine nalaze.
Opozivanje oporuke pravovaljano je što se tiče oblika ako je taj oblik pravov aljan bilo po kojem pravu
prema kojem je, u skladu s odredbama stav aka 1. ovog dana, oporuka mogla biti pravov aljano sastavljena.

37
 OBITELJSKO PR AVO

(Pravni položaj stranaca u obiteljsko m pravu?)

U hrv atskom obi teljskom pravu nema nekih posebnih ograničenja za strance;
­ kod sklapanja braka, usvojenja i starateljstv a,
­ isto tako muž i žena u braku su u odnosu prema svojoj djeci ravnopravni ,
­ stranci u RH uživaju obiteljska prava i u tome su izjednačeni s hrvatskim državljanima,
­ izričito se priznaje pravo strancu na usvajanje djece hrv atsko g državljanstva, i to pod određenim
uvjetima (Čl. 127 OZ),
­ ne pos toje zapreke kod usvojenja djece stranaca od strane domaćih državljana.

(Mjerodavno pravo za uvjete za sklapanje braka ?) Članak 32.

U pogledu uvjeta za sklapanje braka mjerodav no je, za svaku osobu, pravo države čiji je ona državljanin
u vrijeme stupanja u brak. – (LEX PATR IAE NUPTURIJENATA)
I kad postoje uv jeti za sklapanje braka po pravu države čiji je državljani n osoba koja želi sklopiti brak pred
nadležnim organom Republike Hrvatske neće se dopustiti sklapanje braka ako, što s e tiče te osobe,
postoje po pravu Republike Hrvatske smetnje koje s e odnose na postojanje rani jeg braka, srodstvo i
nesposobnost za rasuđivanje.

(Koje je pravo mjerodavno za oblik braka? ) Članak 33.

Za oblike braka mjerodavno je pravo mjesta u kojem se brak sklapa.
 Lex loci celebrationis (matrimonii)
 Oblici (forma) braka su građanski i vjerski oblik sa građanskim učincima.

(Koje je pravo mjerodavno za nevažnost braka?) Članak 34.

Za nevažnost braka (nepostojanje i ništavost) mjerodavno je bilo koje pravo po kojem je brak sklopljen u
smislu članaka 32. ovog zakona.

(Koje je pravo mjerodavno za razvod braka? ) Članak 35.

1. Za razvod braka mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vri jeme
podnoš enja tužbe.
2. Ako su bračni drugovi državljani različitih država u vrijeme podnoš enja tužbe, za razvod braka
mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani.
3. Ako se brak ne bi mogao razvesti po pravu određenom u s tavku 2. ovog članaka, za razvod braka
mjerodavno je pravo Republike Hrv atske ako je jedan od bračnih drugova imao u vri jeme podnošenja
tužbe prebivalište u Republici Hrvatskoj.
4. Ako je jedan od bračnih drugova državljanin Republike Hrvatske koji nema prebivalište u Republici
Hrvatskoj, a brak se ne bi mogao razvesti po pravu određenom u stavku 2. ovog članaka. za razvod
braka mjerodav no je pravo Republike Hrvatske.

(Koje je pravo mjerodavno za osobne i zakonske i movinske odnose bračnih drugova?) Članak 36.
1. Za osobne i zakonske im ovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo države čiji su oni
državljani.
2. Ako su bračni drugovi državljani različitih država, mjerodavno je pravo držav e u kojoj imaju
prebivalište.
3. Ako bračni drugovi nemaju ni zajedničko državljanstvo ni prebivalište u istoj državi, mjerodavno je
pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko prebivalište.
4. Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema st. od 1. do 3. ovog članaka, mjerodavno je pravo
Republike Hrv atske.

(Koje je pravo mjerodavno za ugovorne imovinske odnose bračnih drugova?) Članak 37.
1. Za ugovorne im ovinske odnose bračnih drugova mjerodavno je pravo koje je u vrijeme sklapanja
ugovora bilo mjerodavno za osobne i zakonske imovinske odnose.

38
2. Ako pravo određeno u stavku 1. ovog članaka predviđa da bračni drugovi mogu izabrati pravo koje je
mjerodavno za bračno -imovinski ugovor, mjerodav no je pravo koje su oni izabrali.

(Koje je pravo mj. za osobne i imovinske odnose ako je brak nevažeći ili prestao ?) Članak 38.
1. Ako je brak nevažeći ili je pres tao, za osobne i zakonske imovinske odnose mjerodavno je pravo
određeno u. članku 36. ovog zakona.
2. U slučajevima navedenima u članku 36. ovog zakona za ugovorne imovinske odnose bračnih drugov a
mjerodavno je pravo određeno u članku 37. ovog zakona.

(Koje je mj. pr. za imovinske odnose osoba ko je žive u izvanbračnoj zajednici ?) Članak 39.
1. Za imovinske odnose osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo države čiji su
oni državljani. (primarna poveznica)
2. Ako osobe iz stav aka 1. ovog članaka nemaju isto državljanstvo, mjerodavno je pravo države u kojoj
imaju zajedničko prebivalište. (podredna poveznica)
3. Za ugovorne imovinske odnose između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici mjerodavno je pravo
koje je u v rijeme sklapanja ugovora bilo mjerodavno za njihove imovinske odnose.

(Koje je mjerodavno pravo za odnose između roditelja i djece?)

(Koje je pravo mjerodavno za dužnost roditelja da školuju djecu?) Članak 40.
1. Za odnose između roditelja i djece mjerodavno je pravo države čiji su oni drž avljani.
2. Ako su rodi telji i djeca državljani različitih držav a, mjerodavno je pravo države u kojoj svi oni imaju
prebivalište.
3. Ako su rodi telji i djeca državljani različitih držav a, a nemaju prebivalište u istoj državi, mjerodavno je
pravo Republike Hrvatske ako je di jete ili koji od roditel ja državljani n Republike Hrvatske.
4. Za odnose između roditelja i djece što nisu predviđeni u st. od 1. do 3. ovog članaka mjerodavno je
pravo države čiji je državljanin di jete.

(Koje je pravo mj. za utvrđivanje ili osporavanje očinstva odnosno materinstva?) Članak 41.
Za priznav anje, utvrđivanje ili osporavanje očinstva odnosno materinstva mjerodavno je pravo države
čiji je državljanin u vrijeme rođenja djeteta bila osoba čije se očinstvo odnosno materi nstvo priznaje,
utvrđuje ili osporava.

(Koje je pravo mjerodavno za obvezu uzdržavanja između krvnih srodnika?) Članak 42.
Za obvezu uzdržavanja između krvnih srodnika, osim roditelja i djece, ili za obvezu uzdržavanja
srodnika po tazbini, mjerodav no je pravo države či ji je državljanin srodnik od kojega se zahtijev a
uzdržavanje.

(Koje je pravo mjerodavno za pozakonjenje?) Članak 43.

1. Za pozakonjenje mjerodavno je pravo države čiji su državljani roditelji, a ako roditelji nisu
državljani iste države - pravo države onog rodi telja po kojemu je pozakonjenje pravovaljano.
2. Ako po pravu određenom u stavku 1. ovog članaka nema uvjeta za pozakonjenje, a roditelji i dijete
imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjerodavno je pravo Republike Hrvatske.
3. Za pristanak djeteta. druge osobe ili državnog organa za pozakonjenje mjerodavno je pravo države
čiji je državljanin dijete.
 Pozakonjenje je način stjecanja bračnog statusa djeteta naknadnim stupanjem izvanbračnih
roditelja u bračnu zajednicu ili odlukom nadležnog tijel a.

(Koje je pravo mjerodavno za uvjete zasnivanja i prestanaka posvo jenja?) Članak 44.
1. Za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja mjerodavno je pravo države čiji su državljani
usvojitelj i usvojenik.
2. Ako su usvojitelj i usvojenik državljani različitih držav a, za uvjete zas nivanja usvojenja i prestanka
usvojenja mjerodavna su kumulativno prava obiju država čiji su oni državljani.
3. Ako bračni drugovi zajednički usvajaju, za uvjete zasnivanja usvojenja i prestanka usvojenja, osim
prav a države čiji je državljani n usvojenik, mjerodavna su i prava držav a čiji su državljani i jedan i
drugi bračni drug.
4. Za oblik usvojenja mjerodav no je pravo mjesta gdje se usvojenje zasniva.

39
(Koje je pravo mjerodavno za učinke posvojenja?) Članak 45.
1. Za učinak usvojenja mjerodavno je p ravo držav e čiji su državljani usvojitelj i usvojenik u vrijeme
zasnivanja usvojenja.
2. Ako su usvojitelj i usvojenik državljani različitih držav a mjerodavno je pravo države u kojoj imaju
prebivalište.
3. Ako su usvojitelj i usvojenik državljani različitih držav a, a nemaju prebivalište u istoj državi,
mjerodavno je pravo Republike Hrv atske ako je jedan od njih državljanin Republike Hrv atske.
4. Ako ni usvojitelj ni usvojenik nisu državljani Republike Hrv atske, mjerodavno je pravo države čiji je
državljanin usvojenik.

(Sklapanje diplomatsko-konzularnog braka? Navodeći odredbu ZRSZ obrazložite i odgovorite s gledišta ZRSZ
na 3 pitanja koja se javljaju priliko m sklapanja d-k braka.) - Članak 102.
1. Državljani Republike Hrvatske mogu u inozemstvu sklopiti brak pred ovlaštenim konzularnim
predstavništvom ili diplomatskim predstavništvom Republike Hrvatske koje obavlja konzul arne
poslove, ako se tome ne protivi država u kojoj s e nal azi predstavništvo Republike Hrvatske ili ako je
to predviđeno međunarodnim ugovorom.
2. Funkcionar koji rukovodi Ministarstvom inozemnih poslova Republike Hrvatske odredit će
predstavništva pred kojima se u inozemstvu mogu sklapati brakovi između državljana Republike
Hrvatske.

Kod diplomatsko-konzularnog braka javljaju se tri specifična pitanja:

1. je li dipl-konz predstavništvo ima od strane svoje države ovlaštenje za sklapanje brakova? – RH im
daje ovlaštenje, i to uz citi rani članak 102. st. 1. i tako da ministar VP određuje preds tavništva pred
kojima se u i nozems tvu mogu sklopiti brakovi.
2. je li predstavništvo može sklapati brakove samo između svoji h državljana ili i mješovite između
svojih i strani h državljana? - ZRSZ ne predviđa mogućnost sklapanja mješovitog dipl -konz braka
između hrvatskog i stranog državljanina.
3. da li se priznaje takvi brak od strane države na čijoj s e teritoriji brak sklapa ? - Prema ZRSZ ako se
tome ne protivi država u kojoj se nalazi predstav ništvo RH ili je to predviđeno međunarodnim
ugovorom.Također se može zaključiti da RH na svojem području priznaje sklapanje di pl -konz
brakov a u predstav ništvima stranih država, ali pod uvjetom uzajamnosti s dotičnom državom i da
nijedan od budućih supružnika nema hrvatsko državljanstvo.

POMORSKI ZAKONIK

O MJERODAVNOM PRAVU I O NADLEŽNOSTI SUDOVA REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 966.
Odredbe ovoga dijel a Zakonika primjenjuju se na sve odnose iz pomorske plovidbe.

Članak 967.
Odredbe ov e glave Zakonika primjenjuju se na svaki plovni objekt koji je brod prema hrvatskom pravu te
na svaki plovni objekt koji je brod prema pravu države čiju državnu pripadnost ima.

Članak 968.
(1) Upućivanje na mjerodavno strano pravo znači upućivanje na njegove materijalne odredbe uz
isključenje njegovog kolizijskog prava.

(Što se sve ocjenjuje prema pravu države čiju pripadnost ima brod, Lex bandera.) - Članak 969.
(1) Prema pravu države čiju državnu pripadnost brod ima ocjenjuju se:
1) dužnosti i prava zapovjednika u upravljanju brodom i u zasnivanju prav a i obveza za vlasnika broda i
brodara,
2) stvarna prava na brodu,
3) pravne posljedice događaja na brodu n a koje se mora primijeniti zakon mjesta gdje je događaj nastao.
Lex bandera – pravo broda na vijanje zastave one države u čiji upisnik brodov a je upisan brod.

40
(Obrazložite što je to jednostrano ili nepotpuno kolizijsko pravilo. Navedite primjer iz PZ.)
(Koje je pravo mjerodavno za stvarna prava na brodu u gradnji.) - Članak 970.
Na pravo vlasništva i na stvarna prava na brodu u gradnji, a koji se gradi u Republici Hrvatskoj primjenjuje
se hrvatsko pravo.
 Nepotpuno ili jednostrano kolizijsko pravilo je ono kolizijsko pravilo koje, onako kako glasi,
upućuje ili samo na primjenu domaćeg prava ili samo na primjenu stranog prav a.

(Koje je pravo mjerodavno za privatnopravne odnose koji proizlaze iz ugovora o zapošljavanju članova
posade broda.) - Članak 971.
(1) Za privatnopravne odnose koji proizlaze iz ugovora o zapošljavanju članova posade broda mjerodavno
je pravo koje su s tranke izabrale. (LEX AUTONOMIAE)
(2) Ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno je pravo državne pripadnos ti broda ako
okolnosti ne upućuju na neko drugo pravo koje je činjenično ili prav no u bližoj vezi sa spornim odnosom i
strankama.

(Pravo mjerodavno za ograničenje odgovornosti brodara.)

(Pravo mjerodavno za ograničenje izvanugovorne odgovornosti fizičke osobe koja je pre ma to m zakonu
izjednačena s brodarom) - Članak 972.
(1) Na ograničenje odgovornosti brodara ili druge fizičke ili pravne osobe koja je prema ovom Zakoniku s
njim izjednačena primjenjuje s e pravo države či ju državnu pripadnos t brod ima.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuje se ovaj Zakonik ako su njegove odredbe o
ograničenju odgovornosti strože od propisa države čiju državnu pripadnost brod ima.

(Koje je pravo mjerodavno za ugovore o iskorištavanju brodova?)

Članak 973.
Na ugovore o pomorskim plovidbenim odnosima primjenjuje se pravo koje su stranke izabrale.
(LEX AUTONOMIAE, renvoi je isključen.)

Članak 974.
Iznimno od odredbe članka 973. ovoga Zakonika primjenjuje s e na ugovore o iskorištavanju brodova ovaj
Zakonik:
1) na odgovornos t pri jevoznika za oštećenje, manjak ili gubitak tereta, predviđenu odredbama ovoga
Zakonika, čija se primjena ne može isključiti sporazumom stranaka, ako se luka ukrcaja ili odredište nalazi
u Republici Hrvatskoj,
2) ako bi putnik primjenom drugog prava bio stavljen u nepovoljni ji položaj nego prema odredbama ovog
Zakonika.

Članak 975.
(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke izabrale za ugovor o iskorištav anju brodov a ne može primijeniti
na cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu iz ugovora i li ako stranke nisu izričito odredile pravo
koje se mora primijeni ti, a njihova se namjera o primjeni određenog prava ne može utv rditi ni iz okolnosti
slučaja, na ugovor ili na ugovorni odnos primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj vezi.
(2) Ako se ne može utv rditi koje je pravo u najbližoj v ezi s ugovorima o iskorištavanju brodova,
primjenjuju se:
1) pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen – za ocjenu glavnih prava i obveza ugovornih strana, (LEX LOCI
CONTRACTUS)
2) pravo države čiji je državljani n ili čiju držav nu pripadnos t ima prijevoznik – ako je ugovor o prijevozu
putnika ili stvari sklopljen na temelju unaprijed utvrđenih općih uvjeta prijevoznika,
3) odredbe ovoga Zakonika – na ugovor o tegljenju. (LEX FORI)
(3) Na način izvršenja sporednih prava i obv eza ugovornih strana (način krcanja i predaje tereta,
računanje vremena za stojnice i prekostojnice, način pl aćanja vozarine i sl.) primjenjuje se, u slučaju iz
stavka 2. ovoga članka, pravo mjesta gdje su pojedine radnje obavljene, odnosno gdje su moral e biti
obavljene. (LEX LOCI EXECUTIONIS) - alternativni statut za sporedna prava

(Mjerodavno pravo za naknadu štete zbog sudara brodova. Kad se neće se pri mijeniti strano pravo nego
hrvatsko pravo?) - Članak 976.

41
(1) Na naknadu štete zbog sudara brodova primjenjuju se:
1) pravo države u čijem se teritorijalnom moru ili unutarnjim morskim vodama dogodio sudar, (LEX LOCI
DELICTI COMMISSI)
2) odredbe Zakonika – ako se sudar dogodio na otvorenom moru. (IZNIMKA NAČELA UBIKVITETA)
(2) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, na naknadu š tete zbog sudara brodov a primjenjuju se:
1) ako svi brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju istu državnu pripadnost – pravo te držav e,
2) ako brodovi koji su sudjelovali u sudaru imaju različitu držav nu pripadnos t, ali je pravo svih tih država
isto – pravo tih država.

Članak 977.
Iznimno od odredaba članka 976. Zakonika koje za naknadu štete zbog sudara brodova upućuju na
primjenu stranog prav a primjenjuju se:
1) odredbe Zakonika – ako sve zainteresirane stranke imaju zajedničko državljans tvo ili uobičajeno
boravište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj;
2) hrv atsko pravo – ako je jedan od brodova koji je sudjelovao u sudaru hrvatski ratni ili javni brod.

(Mjerodavno pravo za ugovor o spašavanju broda?)

Članak 978.
(1) Ako se pravo čiju su primjenu stranke iz ugovora o spašavanju imovine izabrale ne može primijeniti na
cijeli ugovor ili na koji od odnosa koji proistječu iz tog ugovora, ili ako stranke nisu izričito izabral e pravo
koje će s e primijeniti, a njihova se namjera o primjeni određenog prava ne može utvrditi niti iz okolnosti
slučaja, na ugovor ili na ugovorni odnos primjenjuje se pravo koje je s njim u najbližoj vezi.
(2) Ako se ne može utv rditi koje je pravo u najbližoj v ezi s ugovorom o s pašav anju, primjenjuje se pravo
držav e one luke gdje je spašavanje okončano, odnosno pravo prve luke u koju je spašeni brod prispio
nakon završenog spašav anja.
(3) U svim drugim slučajevima primjenjuju se odredbe Zakonika.

Članak 979.
Iznimno od odredbe članka 978. Zakonika, primjenjuju se:
1) odredbe Zakonika – ako su se spaš avale osobe bez istodobnog spašavanja imovine, ako su sve osobe
državljani Republike Hrvatske, ili ako je brod koji je spašavao ili brod koji je bio spaš avan, a ako je bilo
više brodova jedan od njih, hrvatski ratni brod ili hrvatski javni brod,
2) odredbe članka 639. stavka 1. i 2., članka 773. – 777., te članka 781. i 783. Zakonika,
3) odredbe zakonika koji uređuje zas taru tražbina i odredbe Zakonika o rokovima zas tare (članak 788.),
4) pravo države čiju državnu pripadnost ima brod spašavatelj – na podjelu nagrade za spašav anje između
vlasnika broda ili brodara broda spašav atelja i pos ade tog broda.

(Koje je pravo mjerodavno za odnose iz ugovora o gradnji, preinaci ili popravku brodova?) - Članak 980.
Na odnos e iz ugovora o gradnji, preinaci ili o popravku brodova primjenjuje se pravo mjes ta
brodogradilišta ako stranke za te ugovore ili za dio tih ugovora nisu izabrale pravo koje će se primijeniti ili
ako se u cijelosti ili djelomično izabrano pravo ne može primijeni ti.

Članak 981.
(1) Na ugovor o pomorskom osiguranju i odnose koji iz njega proistječu primjenjuje se pravo koje su
izabrale ugovorne stranke. Ako stranke nisu ugovorile mjerodavno pravo, primijeni t će se pravo sjedišta
osiguratelja.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na odnose iz ugovora o pomorskom osiguranju
primjenjuje se hrvatsko pravo ako s u sve zainteresirane osobe u tom ugovoru državljani Repub like
Hrvatske s redovnim boravištem u Republici Hrvatskoj ili domaće pravne osobe sa s jedištem u Republici
Hrvatskoj, a ri ječ je o osiguranim predmetima koji su izloženi pokrivenim rizicima isključivo na području
Republike Hrv atske.

Članak 982.
Postojanje prava na izravnu tužbu utvrđuje se prema pravu koje je mjerodavno za gl avno potraživanje ili
prema prav u koje je mjerodavno za ugovor o osiguranju.

Članak 983.

42
Oblik pravnog čina u plovidbenom odnosu ocjenjuje se prema pravu mjesta gdje je čin izvršen, odnosno
gdje je morao biti izvršen (LEX LOCI ACTUS), ili prema pravu koje je m jerodavno za plovidbeni odnos u
cijelosti (LEX CAUSE).

Članak 984.
Odredbe Zakonika o spaš avanju na odgovarajući se način pri mjenjuju i na spašav anje imovine potonule
izvan teritorijalnog mora i unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske, a imovinu spašav a hrvatsko
trgovačko društvo, druga hrvatska prav na osoba ili državljanin Republike Hrv atske.

(Mjerodavno pravo za zajedničku havariju.) - Članak 985.

(1) U slučaju zajedničke hav arije, ako se pravo koje su stranke izabral e ne može primijeniti na koji od
odnosa što proistječu iz zajedničke havarije, ili ako stranke nisu izričito izabrale pravo koje se mora
primijeniti, a njihova s e namjera o primjeni određenog prav a ne može utvrditi niti iz okolnosti slučaja,
primjenjuje se pravo luke u kojoj je iskrcan posljednji dio tereta koji se nalazio na brodu u trenutku
izvršenja čina zajedničke havari je.
(2) Ako su sve stranke u slučaju zajedničke havari je državljani Republike Hrv atske ili hrvatske prav ne
osobe, u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka primijeni t će se hrvatsko pravo.

(Lacunae legis – pravna praznina.) - Članak 986.

Ako u ovom Zakoniku nema odredaba o pravu mjerodavnom za koji odnos iz ovoga di jela Zakonika, na te
se odnose na odgov arajući način primjenjuju odredbe i načela ovoga Zakonika, odredbe i načel a drugih
zakona koji uređuju odnose s među narodnim obilježjem, načela pravnog poretka Republike Hrv atske i
općeprihvaćena načela međunarodnoga privatnog prava.

(Frauduloznost.) - Članak 987.

Ne primjenjuje se strano pravo koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovoga Zakonika ako bi njegov a
primjena bila pos tignuta isključivo radi izbjegavanja primjene prava Republike Hrvatske.

Članak 988.
Hrvatski sud isključivo je nadležan za suđenje:
1) u sporovima o nagradi za spaš avanje hrvatskih ratnih brodova i hrvatskih javnih brodova, o naknadi
štete nastal e zbog sudara brodova od kojih je jedan hrv atski ratni brod ili hrvatski javni brod,
2) u sporovima iz članka 410., 411. i 412. ovoga Zakonika koji nastanu u tijeku i u vezi s provođenjem
postupka ograničenja odgovornosti brodara koji provodi hrv atski sud (članak 414.),
3) u sporovima koji nastanu u tijeku i u vezi sa sudskim ovršnim postupkom koji hrvatski sud provodi na
brodovima (članak 844. do 847.).

NN 146/08 Članak 37.

Iza članka 988. dodaje se članak 988.a koji glasi:
»Članak 988.a
Za suđenje u s porovima za naknadu š tete nastale zbog tjeles ne ozljede ili smrti člana posade broda ili zbog
narušavanja zdravlja koju član pos ade pretrpi na radu ili u vezi s radom na brodu, međunarodno je
nadležan hrv atski sud ako tuži telj ima prebivalište na području Republike Hrvatske.

ZAKON O MJENICI

SUKOBI ZA KONA
Članak 94.
(1) Sposobnos t osobe da se mjenično obveže određuje zakon njezine zemlje. Ako taj zakon upućuje na
zakon koje druge zemlje, onda se primjenju je zakon te druge zemlje.
(2) Osoba koja bi prema zakonu označenom u prednjem stavku bila mjenično-prav no nesposobna, ipak je
pravoval jano obvezana, ako je potpis dala na području zemlje po čijim bi zakonima imal a mjenično -pravnu
sposobnost.
(Oblik pri manja mjeničnih obveza. Izuzetci od primjene načela locus regi t actum.) - Članak 95.
(1) Oblik primanja mjeničnih obveza određuje zakon zemlje na čijem s u području te obv eze primljene.

43
(2) Iznimno od toga:
1) ako primljene mjenične obveze nisu pravovaljan e prema propisima iz stavka 1. ovoga članka, ali
odgovaraju zakonu zeml je gdje je neka kasnija obveza primljena onda okolnost da su prijašnje obveze
glede oblika nepravilne ne oduzima pravovaljanost tim kasnijim obv ezama,
2) mjenične obveze između naših državljana primljene u inozemstvu, ako odgov araju odredbama ovoga
Zakona, pravovaljane su, mada ne odgovaraju zakonu mjes ta gdje su nastale.
(Mjerodavno pravo za oblik i rokove protesta.) - Čl anak 96.
Oblik i rokove protesta, kao i oblik ostalih radnji po trebnih za ostvarenje ili za održavanje mjeničnih
prav a, određuje zakon zeml je na čijem se području mora podići protest ili izvršiti radnja.
(Učinak obveze akceptanta trasi rane mjenice i izdatnika vlastite mjenice.) - Članak 97.
(1) Učinak obveza akceptanta trasirane mjenice i izdav atelja vlasti te mjenice određuje zakon koji vrijedi u
mjestu gdje su ove isprave pl ative.
(2) Učinak koji proizvode obveze ostalih mjeničnih dužnika određuje zakon zemlje na čijem su području
dani potpisi kojima su te obveze primljene.

Članak 98.
(1) Rokove za ostvarivanje regresnih zahtjev a određuje u pogledu svih mjeničnih potpisnika zakon mjesta
u kome je mjenica izdana.
(2) Isto tako, zakon mjesta izdanja isprave određuje stječe ili imatelj mjenice tražbinu koja je dala povoda
izdanju isprave.

(Pravo mjerodavno za ocjenu je li imatelj mjenice dužan primiti djelomičnu isplatu.) - Čl anak 99.
(1) Pitanje može li se akcept ograničiti na jedan dio svote i je li imatelj mjenice dužan ili ne primiti
djelomičnu isplatu, rješava se prema zakonu zeml je gdje je trasirana mjenica plativa.
(2) Po istom zakonu raspravlja se i pi tanje djelomične isplate vlasti te mjenice.

(Pravo mjerodavno za krađu mjenice.) - Članak 100.

Zakon zemlje gdje je mjenica pl ativa određuje mjere koje se imaju poduzimati u slučaju gubitka ili krađe
mjenice.

 Na ček odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o mjenici - o sukobima zakona (čl. 94. do 100. ).
 Mjenica je isprava (vrijednosni papir) koja imatelju daje pravo da iznos novca naplati od osobe označene u mjenici kao dužnik.
 Ček je vrijednosni papir kojim izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu (banci)) da iz njegovog pokrića isplati iznos
korisniku (remitentu).

ZAKON O OBVE ZNIM I STVARNOPRAVNIM ODNOSIMA U ZRAČNOM PROMETU

NN 132/98, NN 134/2009, NN 34/13
O MJERODAVNOM PRAVU
Primjena odredbi ovoga Zakona na odnose koji nastaju u međunarodnom zračnom pro metu

Članak 176.
(1) Odredbe ovoga Zakona o ugovorima o prijevozu putnika, prtljage, stvari, poš tanskih pošiljaka te
obavljanju komercijal nih djelatnosti koje nisu prijevoz osoba ili stvari primjenjuju se i na odnose koji
nastaju u međunarodnom zračnom prometu ako međunarodnim ugovorom nije utv rđeno drugačije.
(2) Ugovori iz stavka 1. ovoga članka ne smiju biti u suprotnosti s odredbama uredaba i Montrealske
konvencije.
Članak 177. – Brisan i Članak 178. – Brisan NN 134/09

(Mjerodavno pravo za ugovor o osiguranju u zračnom pro metu.) - Članak 179.

(1) Na ugovor o osiguranju u zračnom prometu i odnose koji iz njega proizlaze primjenjuje s e pravo
sjedišta osiguratelja uz uv jet:
1) da s tranke nisu izričito odredile pravo koje se mora primijeniti na ugovor, a njihov a se namjera o
primjeni određenog prava ne može utv rditi ni ti iz okolnosti slučaja,

44
2) da s e pravo čiju su primjenu stranke odredile ne može primijeniti na dio tog ugovora ili na neki odnos iz
tog ugovora - ili samo na taj dio ugovora, odnosno na pravni odnos iz tog ugovora.
(2) Iznimno od odredaba stavka 1. ovoga članka, na odnose iz ugovora o osiguranju u zračnom prometu
primjenjuje se hrvatsko pravo ako s u sve zainteresirane osobe u tom ugovoru državljani Republike
Hrvatske s prebivalištem u Republici Hrvatskoj ili pravne osobe s hrvatskom državnom pripadnošću sa
sjedištem u Republici Hrvatskoj, a riječ je o osiguranim predmetima koji su izloženi pokrivenim rizicima
isključivo na teritoriju Republike Hrv atske.

(Određivanje mjerodavnog prava po kojemu se prosuđuje obli k ugovora .) - Članak 180.

Ugovor i svaka druga prav na radnja izvršena u ispunjenju ugovora val jani su u pogledu oblika ako je
sklopljen, odnosno ispunjen, u obliku koji je propisan pravom mjes ta države u kojoj je sklopljen ugovor,
odnosno obavljena radnja ili pravom prema kojemu se ocjenjuju glavna prav a i glavne obveze iz ugovora.

(Određivanje mjerodavnog prava za prosuđivanje stvarnih prava na zrakoplovu.) - Članak 181.

U pogledu prava vlasništva i drugih stvarnih prava na zrakoplovu primjenjuje se pravo države u kojoj je
zrakoplov registriran.

(Mjerodavno pravo za odgovornost za štetu ko ju zrakoplo v u letu nanese na zemlji. U skladu s ko jim načelom
je to zakonsko rješenje.) - Članak 182.
Na odgovornost za štetu iz članka 108. ovoga Zakona primjenjuje se zakon države na čijem je teritoriju
nanesena šteta. (LEX DELICTI COMMISSI)

(Lacunae legis - popunjavanje zakonskih praznina.) - Članak 183.

Ako u ovom Zakonu nema odredbe o pravu mjerodav nom za neki odnos primjenjuju se načela prav nog
poretka Republike Hrvatske i opće prihvaćena načela međunarodnoga privatnog prava.

(Dva opća slučaja kada se ne primjenjuje strano pravo.) - Članak 184.

(1) Odredbe inozemnog prava ne primjenjuju se ako bi se učinak primjene očito protivio javnom poretku
Republike Hrv atske.
(2) Inozemno pravo koje bi bilo mjerodavno prema odredbama ovoga Zakona ne primjenjuje s e ako je
mjerodavnost postignuta radi zaobilaženja odredaba prav a Republike Hrvatske.

Članak 185.
Na odnose nastal e pri je stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjuju se propisi koji su bili na snazi u
vrijeme nastanka tih odnosa.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Brisani članci NN 134/09 – pitanja se i dalje pojavljuju u ispitima.
Kada se ne primjenjuju, odnosno primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ugovorima
Članak 177.
(1) Odredbe ovoga Zakona o ugovorima iz članka 176. ovoga Zakona ne primjenjuju se ako su stranke ugovorile primjenu
određenoga drugog prava.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka odredbe ovoga Zakona o ugovorima o iskorištavanju zrakoplova obvezno se
primjenjuju:
1) kada su obje ugovorne strane - naručitelj prijevoza i prijevoznik - fizičke ili pravne osobe s prebivalištem, odnosno sjedištem, u
Republici Hrvatskoj, a aerodrom se polaska ili odredišta nalazi u Republici Hrvatskoj,
2) ako bi se primjenom drugoga prava povrijedile prisilne odredbe ovoga Zakona, koje se sporazumom stranaka ne mogu isključiti i
mijenjati, a aerodrom se polaska ili odredišta nalazi u Republici Hrvatskoj,
3) kad bi putnik primjenom drugog prava bio stavljen u nepovoljniji položaj nego primjenom odredaba ovoga Zakona.
(3) Ugovor sklopljen protivno odredbama stavka 2. ovoga članka bez pravnog je učinka.

(Kad se primjenjuje lex loci executionis?)

(Određivanje supsidijarnog mjerodavnog prava za ugovore?)
(Koje je pravo mjerodavno za način plaćanja prevoznine u ugovoru o prijevozu stvari zrakom?)
Pravo najbliže veze
Članak 178.
(1) Ako se pravo čiju su primjenu ugovorne strane ugovorile ne može primijeniti na cijeli ugovor ili na neki od odnosa koji proistječu
iz ugovora, ili ako strane nisu izričito odredile pravo koje će se primjenjivati, a njihova se namjera o primjeni određenog prav a ne
može nedvojbeno utvrditi niti iz okolnosti slučaja, na ugovor se ili na ugovorni odnos primjenjuje pravo koje je s njim u naj bližoj vezi.
(2) Ako iz bitnih okolnosti ne proizlazi ništa drugo, na glavna prava i glavne obveze primjenjuje se, kao najbliže, pravo države u kojoj
je u vrijeme sklapanja ugovora prijevoznik imao prebivalište, odnosno sjedište.
(3) Na sporedna prava i sporedne obveze, kao što su način primanja i predaja stvari ili način plaćanja prevoznine i slično, primjenjuje
se pravo mjesta gdje su te radnje izvršene, odnosno gdje su trebale biti izvršene. (LEX LOCI EXECUTIONIS)

45
 MEĐUNARODNO GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO I
PRAVO MEĐUNARODNE TRGOVAČKE ARBITRAŽE

Opća međ. nadležnost? Opća međunarodna nadležnost u izvanparnič nom postupku – ZRSZ?) - Članak 46.
1. Nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište odnosno s jedište u
Republici Hrvatskoj.
2. Ako tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj niti u kojoj drugoj državi, nadležnost suda
Republike Hrv atske postoji ako tuženik ima boravište u Republici Hrvatskoj.
3. Ako su parnične stranke državljani Republike Hrvatske , nadležnost suda Republike Hrv atsk e postoji
i kad tuženik ima boravište u Republici Hrvatskoj.
4. Ako u parnici ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara, nadležnost suda Republike
Hrvatske postoji i kad jedan od tuženika ima prebivalište odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj.
5. Kad se o pravnom odnosu odlučuje u izvanparničnom postupku, nadležnos t suda Republike
Hrvatske postoji ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev ima prebivalište odnosno sjedište u
Republici Hrvatskoj, a kad u pos tupku sudjeluje samo jedna osoba ako ta osoba ima prebivalište
odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
 ZRSZ slijedi princip „acto r sequitur forum rei“.

(Navedite bar pet vrsta sporova u ko jima postoji isključiva nadležnost hrvatskog suda – ZRSZ?) - Članak 47.
Isključiva nadležnos t suda Republike Hrvatske pos toji kada je to ovim ili drugim zakonom Republike
Hrvatske izričito određeno.
Isključiva nadležnos t suda Republike Hrvatske pos toji u sporovima:
1. stvarnopravni sporovi na nekretninama
2. bračni sporovi
3. paternitetski i maternitetski sporovi
4. sporovi o čuvanju, podizanju i odgoju djece koja su pod roditel jskim staranjem,
5. za dav anje dozvole za stupanje u brak,
6. sporovi o raspravi nepokretne ostavine
7. proglašenje nes talog državljanina RH umrlim.

(Retorzijska nadležnost – ZRSZ?) - Članak 48.

Ako u stranoj državi pos toji nadležnost stranog suda u sporovima protiv državljana Republike Hrv atske
po kriterijima o nadležnosti kojih nema u odredbama o nadležnos ti suda Republike Hrvatske, ti će
kriteriji biti mjerodavni za pos tojanje nadležnos ti suda Republike Hrv atske u sporovima u kojima je
tuženik državljanin te strane države.
 Retorzijska nadležnos t - „Nadležnost temel jem uzajamnosti“.

(Sporazum o nadležnosti stranog suda i sporazum o nadležnosti suda RH – ZRSZ?) - Članak 49.
1. Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnos ti stranog suda samo ako je barem jedna od njih strani
državljanin ili pravna osoba sa s jedištem u inozemstv u a ni je riječ o sporu za koji postoji, prema
odredbama ovoga zakona ili drugog zakona Republike Hrvatske, isključiva nadležnost suda Republike
Hrvatske.
2. Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnos ti suda Republike Hrvatske ako je barem jedna stranka
državljanin Republike Hrvatske ili pravna osoba s a sjedištem u Republici Hrv atskoj.
3. Odredbe s t. 1. i 2. ovog članaka ne primjenjuju se kad je riječ o nadležnosti u stv arima iz čl. od 61, do
70. ovog zakona.
 Odredbe ovog članka st. 1. i 2. ne primjenjuju se kad je riječ o nadležnosti u: sporovima radi utvrđivanja postojanja ili
nepostojanja braka, sporovima za razvod braka, u paternitetskim i maternitetskim sporovima, u sporovima o čuvanju,
podizanju i odgoju djece, sporovima o zakonskom uzdržavanju djece, sporovima o osobnom stanju i odnosima između
roditelja i djece, o davanju dozvole za stupanje u brak.
 Sporazum o međunarodnoj nadležnosti može se sklopiti kao poseban sporazum (tzv. samostalni ugovor o prorogaciji) a
moguće se i u nekom drugom postojećem ugovoru uvrstiti klauzulu o nadležnosti (tzv. prorogacijska klauzula).
 Osim izričito ugovorene prorogacije međunarodne nadležnosti (prorogatio expressa) u čl. 49., postoji i tzv. prešutna
prorogacija međunarodne nadležnosti (prorogatio tacita) u čl. 50.
Članak 50.

46
Kad nadležnos t suda Republike Hrvatske ovisi o pristanku tuženika da sudi sud Republike Hrvatske,
smatra se da je tuženik dao pristanak podnošenjem odgovora na tužbu odnosno pri govora na platni nalog,
a nije osporio nadležnost ili se upustio u raspravu.

(Kad je hrvatski sud nadležan u spo rovima o imovinskopravni m zahtjevima – ZRSZ?) - Članak 54.
1. U sporovima o imovinskoprav nim zahtjevima nadležnost suda Republike Hrv atske postoji ako se na
teritori ju Republike Hrvatske nalazi imovina tuženika i1i predmet koji se traži tužbom.
2. Nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i u sporovima zbog obveza nastalih za vrijeme boravka
tuženika u Republici Hrvatskoj.
 Imovina mora biti tuženikova kako bi se zasnov ala nadležnost našeg sud a, a kada s e zasniva
nadležnost hrvatskog suda prema predmetu koji se traži tužbom dovoljno je s amo d a se taj
predmet (stvar) nalazi na području RH.

(Kad je hrvatski sud nadležan u spo rovima o imovinskim odnosima bračnih drugova?) - Članak 59.
1. U sporovima o imovinskim odnosima bračnih drugova š to se tiče imovine u Republici Hrvatskoj
nadležnost suda Republike Hrvatske postoji i kad tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, a
tužitelj u vri jeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj.
2. Ako se veći dio imovine nalazi u Republici Hrvatskoj, a drugi dio u inozemstv u, sud Republike
Hrvatske može odlučivati o imovini koja se nal azi u inozems tvu samo u s poru u kojem se odlučuje i o
imovini u Republici Hrvatskoj, i to samo ako tuženik pristaje da sudi sud Republike Hrvatske.

(Posebna nadležnost hrvatskog suda u paternitetskim i maternitetskim sporovi ma – ZRSZ?) - Članak 64.
U sporovima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materi nstva nadl ežnost suda Republike Hrvatske
postoji i kad tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj:
1) ako su tužitelj i tuženik državljani Republike Hrvatske, bez obzira na to gdje imaju prebivalište, ili
2) ako je tužitelj državljanin Republike Hrv atske i ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.
Ako je tužba podnesena protiv djeteta koje je državljanin Republike Hrvatske i ima prebivalište od nosno
boravište u Republici Hrvatskoj, nadl ežnost suda Republike Hrvatske je isključiva.

(Nadležnost suda RH u sporovi ma o zakonsko m uzdržavanju djece – ZRSZ?) - Članak 67.

Nadležnost suda Republike Hrvatske u s porovima o zakonskom uzdržavanju djece postoji i kad tuženik
nema prebivalište u Republici Hrvatskoj:
1) ako di jete podnosi tužbu i ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, ili
2) ako su tužitelj i tuženik državljani Republike Hrvatske, bez obzira na to gdje imaju prebivalište, ili
3) ako je tužitelj maloljetno dijete i državljanin je Republike Hrvatske.
Nadležnost suda Republike Hrvatske u s porovima o zakonskom uzdržavanju koji nisu navedeni u stavku
1. ovog članaka pos toji i kad tuženik nema prebivalište u Republici Hrvatskoj ako je tuži telj državljanin
Republike Hrv atske i ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.
Nadležnost suda Republike Hrvatske u s porovima o zakonskom uzdržavanju između bračnih drugov a i
između bivših bračnih drugova postoji i ako su bračni drugovi imali svoje posljednje zajedničko
prebivalište u Republici Hrvatskoj, a tužitelj u vrijeme suđenja i dalje ima prebivalište u Republici
Hrvatskoj.

(Nadležnost za davanje dozvole za stupanje u brak – ZRSZ?) - Članak 70.

1. Za davanje dozvole za stupanje u brak nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako je podnositelj
zahtjeva državljanin Republike Hrv atske odnos no ako je jedan od podnositelja zahtjeva državljani n
Republike Hrv atske, bez obzira na to gdje osobe koje žele stupiti u brak imaju prebivalište.
2. Nadležnost suda Republike Hrvatske isključiva je ako je maloljetnik koji traži dozvolu za stupanje u
brak državljanin Republike Hrvatske odnosno ako su obje osobe koje žele s tupi ti u brak državljani
Republike Hrv atske, a brak se sklapa u inozemstvu.
 Izvanparnični postupak - izdavanje dozvole za s tupanje u brak.

(Kad je hrvatski sud nadležan za raspravu nepokretne ostavine državljanina RH – ZRSZ?)

(Kad je hrvatski sud, po ZRSZ, nadležan za raspravu po kretne osta vine državljanina RH?) - Članak 71.
1. Za raspravu nepokretne ostavine (ostavštine) državljanina Republike Hrvatske postoji isključiva
nadležnost suda Republike Hrvatske ako se ta ostavina nalazi u Republici Hrvatskoj.

47
2. Ako se nepokretna os tavina državljanina Republike Hrvatske nalazi u inozemstvu, nadležnost suda
Republike Hrv atske postoji samo ako po pravu države u kojoj se nalaze nekretnine nije nadležan
njezin organ.
3. Nadležnost suda Republike Hrvatske za raspravu pokretne ostavine državljanina Republike Hrvatske
postoji ako se pokretnine nalaze na teritoriju Republike Hrvatske il i ako po pravu držav e u kojoj se
pokretni ne nalaze nije nadležan s trani organ odnosno ako taj organ odbija da ras pravlja ostavinu.
4. Odredbe s t. od 1. do 3. ovog članaka odnose se i na nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih
odnosa i na sporove o potraživanjima vjerov nika prema ostavini.

(Kad je hrv. sud nad ležan za raspravu nepo kretne osta vine osobe bez državljanstve – ZRSZ?) - Članak 73.
1. Za raspravu nepokretne ostavine osobe bez državljanstva, osobe čije se državljanstvo ne može
utvrditi ili osobe koja ima s tatus izbjeglice, isključiva nadležnost suda Republike Hrvatske pos toji ako
se nekretnina nalazi na teritoriju Republike Hrvatske.
2. Za raspravu pokretne ostavine osobe bez državljanstva, osobe čije se državljanstvo ne može utvrditi
ili osobe koja ima status izbjeglice, nadležnos t suda Republike Hrvatske pos toji ako s e pokretnine
nalaze u Republici Hrvatskoj ili ako je ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalište u Republici
Hrvatskoj.
3. Odredbe s t. 1. i 2. ovog članaka odnose se i na nadležnost u sporovi ma iz nasljednopravnih odnosa i u
sporovima o potraživanjima vjerovnika prema ostavini.
4. Ako ostavitelj nije imao prebivalište u Republici Hrvatskoj, odgovarajuće će s e primjenjivati odredbe
koje važe za ras pravu ostavine stranog državljani na, razumi jevajući pod stranom državom državu u
kojoj je os tavitel j u vrijeme smrti imao prebivalište.

(Nadležnost za odlučivanje o posvojenju – ZRSZ?) - Članak 74.

1. Organ Republike Hrvatske isključivo je nadležan da odlučuje o usvojenju te o prestanku usvojenja
osobe koja je državljanin Republike Hrv atske i ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.
2. Organ Republike Hrvatske nadležan je da odlučuje o usvojenju te o prestanku usvojenja ako je osoba
koja usvaja državljanin Republike Hrvatske i ima prebivalište u Republici Hrvatskoj
3. Kad bračni drugovi zajednički usvajaju, za nadl ežnost organa Republike Hrvatske dovoljno je da je
jedan od bračnih drugov a državljanin Republike Hrv atske i da ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.
 Dakle isključiva međunarodna nadležnos t postoji u ak o je posvojče hrvatskog državljanstva i ima
prebivalište u RH. Izberiva (elektivna) nadležnos t hrvatskog tijela je u os tala 2 slučaja.

(Pod kojim pretpostavkama tijelo RH neće donijeti odluku u postupku u kojem je stranka državljanin RH -
ZRSZ?) - Članak 76.
Organ Republike Hrvatske neće donijeti odluku i poduzimati mjere u stvarima starateljstva državljanina
Republike Hrv atske koji ima prebivalište u inozemstvu ako utv rdi da je organ nadležan po pravu strane
držav e donio odluku ili poduzeo mjere kojima je osigurana zaštita ličnosti, prava i interesa državljanina
Republike Hrv atske.

(Stranačka sposobnost strane pravne osobe – ZRSZ?) - Članak 79.

1. Za stranačku i parničnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin.
2. Ako strani državljanin nije parnično sposoban prema odredbi stavaka 1. ovog članaka, a parnično je
sposoban prema pravu Republike Hrvatske, može s am poduzimati radnje u postupku.
3. Zakonski zastupnik stranog državljanina iz stavaka 2. ovog članaka može poduzimati radn je u
postupku samo dok taj strani državljanin ne izjavi da sam preuzima vođenje parnice.
4. Za stranačku sposobnost strane pravne osobe mjerodavno je pravo predviđeno u članku 17. ovog
zakona.

(Utječe li litispendencija pred stranim sudom na litispendenciju pred sudom RH – ZRSZ?) - Članak 80.
Sud Republike Hrvatske prekinut će postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred stranim sudom u
istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, i to:
1) ako je prvo pred s tranim sudom pokrenut postupak u vezi s tim sporom;
2) ako je ri ječ o sporu za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnos t suda Republike Hrvatske;
3) ako pos toji uzajamnost.
 ZRSZ uvažav a litispendenciju ako se ispune određene pretpostavke.

48
  Ako su ispunjene pretpos tavke sud u RH će na zahtjev stranke preki nuti postupak, ali neće
odbaciti tužbu. Nastavak tog preki nutog postupka ovisit će o rezultatu suđenja pred stranim
sudom tj. o načinu okončanja spora i od toga dali će se strana odluka moći priznati u RH.
 Litispendencija (postojanje parnice) u mpp-u - ako su pred sudovima raznih držav a podnesene
tužbe o istom zahtjevu između istih s tranaka, sud kojemu je kasnije podnesena tužba preki da
postupak po službenoj dužnosti sve do trenutka dok s e ne utvrdi nadl ežnost s uda pred kojim je
prethodno podnesena tužba.

(Perpetuatio iurisdictionis po ZRSZ? Što je i kako je reguliran?) - Članak 81.

Za ocjenu nadležnos ti suda Republike Hrvatske značajne s u činjenice koje postoje u vri jeme kad parnica
počinje teći.
 Perpetuatio iurisdictionis je ins titut ustaljivanja međunarodne nadležnosti. Okolnosti se mogu
tijekom postupka (parnice) tako promijeniti da promijenjene okolnosti isključuju nadl ežnost
domaćih sudova, a zas nivaju nadležnost sudov a strane države. Ova odredba ZRSZa utvrđuje da su za
ocjenu nadležnosti suda RH značajne činjenice koje postoje u vrijeme kad parnica počinje teći. Dakle,
nadležnost suda RH ocjenjuje se prema činjeničnom stanju u vri jeme pokretanja parnice i ako je
hrvatski sud bio nadležan u vri jeme pokretanja parnice, ostaje na dležan i dalje jer su naknadno
(kasnije) promijenjene okolnosti irelevantne. Sv rha je ekonomičnost i pravna sigurnost.

 Aktorska kaucija i siromašk o pravo (čl. 82., 83., 84., 85.) su obrađeni u poglavlju Pravni
položaj stranaca.

(Utječe li litispendencija pred RH sudom na priznanje strane sudske odluke? – ZRSZ?) - Članak 90.
1. Strana sudska odluka neće se priznati ako je u istoj s tvari sud ili drugi organ Republike Hrvatske
donio pravomoćnu odluku ili ako je u Republici Hrvatskoj priznata neka druga strana sudska odl uka
koja je donesena u istoj stvari.
2. Sud će zastati s priznanjem strane sudske odluke ako je pred sudom Republike Hrvatske u toku ranije
pokrenuta parnica u istoj pravnoj stv ari i među istim strankama do pravomoćnog okončanja te
parnice.
 Dakle, u slučaju konkurencije između domaće i strane odluke daje se prednost domaćoj odluci.
 U slučaju konkurencije dviju stranih sudskih odluka dones enih u istoj prav noj stv ari, trebalo bi
prednos t dati prije priznatoj sudskoj odluci.
 Litispendencija nema značenje negativne pretpostavke (smetnje) za priznanje sudske odluke,
nego je samo razlog za zastoj odnosno prekid postupka priznanja s trane sudske odluke i to do
pravomoćnog okončanja parnice.

(Uzajamnost kao smetnja za priznanje strane sudske odluke. Radi li se o negativnoj ili pozitivnoj pretpostavci
– ZRSZ?) - Članak 92.
1. Strana sudska odluka neće se priznati ako ne postoji uzajamnost.
2. Nepostojanje uzajamnosti nije smetnja za priznanje strane sudske odluke donesene u bračnom sporu
i u sporu radi utvrđivanja i osporavanja očinstva ili materins tva te ako priznanje ili izvršenje strane
sudske odluke traži državljanin Republike Hrvatske.
3. Postojanje uzajamnosti što s e tiče priznanja strane sudske odluke pretpos tavlja s e dok se ne dokaže
suprotno, a ako se sumnja u pos tojanje uzajamnosti objašnjenje daje Ministarstvo pravosuđa i uprav e
Republike Hrv atske.
 Države u međusobnim odnosima zahtijev aju jednak postupak obi ju strana: hrvatski će sudovi
priznavati samo s trane odluke iz onih država u kojima se priznaju i hrvatske odluke. Dovoljna je i
faktična uzajamnost. Bitno je da li uzajamnost pos toji kad se odlučuje o priznanju, a n e u vrijeme
donošenja strane odluke. To je negativna pretpostavka za priznanje s tranih sudskih odluka.

(Posebna pretpostavka priznanja stranih sudskih odluka o osobnom stanju (statusu) državljanina RH?)
(Navedite pretpostavke za priznanje strane odluke o osobnom statusu državljanina države odluke – ZRSZ?)
Članak 93.
Ako je pri odlučivanju o osobnom s tanju (s tatusu) državljanina Republike Hrv atske trebalo po ovom
zakonu primijeni ti pravo Republike Hrvatske, strana sudska odluka priznat će se i kad je primijenjeno
strano pravo ako ta odluka bitno ne odstupa od prava Republike Hrvatske koje se primjenjuje na takav
odnos.

49
Članak 94.
1. Odluke stranih sudova koje se odnos e na osobno stanje (s tatus) državljanina države o čijoj je
odluci riječ priznaju se u Republici Hrvatskoj bez sudskog preispitivanja prema čl. 89, 91. i 92. ovog
zakona.
2. Ako nadležni organ Republike Hrv atske smatra da se strana sudska odluka odnosi na osobno stanje
(status) državljanina Republike Hrvatske, takv a odluka, da bi bila priznata, podliježe preispitivanju
prema odredbama čl. od 87. do 92. ovog zakona.
 Bez preispitivanja o osobnom s tatustu državljanina države o čijoj je odluci ri ječ priznat će s e ako:
­ ako ne postoji isključiva nadležost suda ili drugog organa RH (čl. 89.);
­ ako nije u suprotnosti sa Ustavom RH utvrđenim osnov ama državnog uređenja (čl. 91.);
­ ako postoji uzajamnost (čl. 92.).

ZAKON O ARBITR AŽI (NN 88/01)

 Nema arbitražnog sudovanja bez stranačkog sporazuma. Stranke koje žele da se njihov privatnopravni spor s
međunarodnim, ili samo s tuzemnim obilježjem, rješava arbitražnim putem, trebaju se o tome sporazumjeti. Stranački
sporazum, dakle autonomija stranaka, opća je osnova arbitražnog prava.
 Pod arbitražom smatra se suđenje pred arbitražnim sudom bez obzira organizira li ga ili njegovo djelovanje osigurava
arbitražna ustanova ili ne, a pod pojmom arbitražnog suda podrazumjeva se nedržavni sud koji svoja ovlaštenja za
suđenje crpi iz sporazuma stranaka. Dakle, arbitraža je privatno rješavanje spora koje stranke sporazumno povjeravaju
trećoj osobi ili osobama.
 Arbitrabilnost – ugovaranje o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

(Područje primjene) - Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje:
1) domaća arbitraža,
2) priznanje i ovrha arbitražnih pravorijeka,
3) nadležnos t i postupanje sudov a u vezi s arbitražom iz točke 1. ovoga članka te u drugim slučajevima
predviđenim ovim Zakonom.

Članak 2. - Definicije i pravila tumačenja

(1) U smislu ovoga Zakona:
1) »arbitraža« (izbrano suđenje) je suđenje pred arbitražnim sudom bez obzira organizira li ga ili njegovo djelovanje osigurava
arbitražna ustanova ili ne,
2) »domaća arbitraža« je arbitraža čije je mjesto na području Republike Hrvatske,
3) »arbitražni sud« (izbrani sud) je nedržavni sud koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka,
4) »arbitražna ustanova« je pravna osoba ili tijelo pravne osobe koje organizira i osigurava djelovanje arbitražnih sudova,
5) »arbitar« (izbrani sudac) je arbitar pojedinac ili član odnosno predsjednik vijeća arbitražnog suda,

6) »spor bez međunarodnog obilježja« je spor u kome su stranke fi zičke osobe s prebivalištem ili
uobičajenim boravištem u tuzemstvu, odnosno pravne osobe koje su osnovane po pravu Republike
Hrvatske, osim ako spor ispunjava uv jete iz točke 7. ovoga stavka,
7) »spor s međunarodnim obilježjem« je spor u kojem je barem jedna od stranaka fizička osoba s
prebivalištem ili uobičajenim boravištem u inozemstvu odnosno pravna osoba koja je osnov ana po
stranom pravu,
8) »pravorijek« je odluka arbitražnog suda o biti spora,
9) »konačni pravorijek« je odluka kojom je odlučeno o osnovi i visini pojedinog zahtjeva,
10) »sud« je tijelo državne sudbene vlasti,
11) »posrednik (izmiritelj)« je osoba koja na temelju pisanog sporazuma stranaka provodi posebni postupak mirenja.

(Arbitrabilnost) - Članak 3.
(1) Stranke mogu ugovoriti domaću arbi tražu za rješav anje sporova o pravima kojima mogu slobodno
raspolagati.

50
(2) U sporovima s međunarodnim obilježjem stranke mogu ugovoriti i arbi tražu čije je mjesto izvan
područja Republike Hrvatske, osim ako je posebnim zakonom propisano da takav spor može rješavati
samo sud u Republici Hrvatskoj.
(3) Stranke se mogu sporazumjeti o tome da sporove iz stavka 1. ovoga članka iznesu pred arbitražni sud
bez obzira na to organizira li njegovo djelovanje arbi tražna ustanova ili ne.

(Ugovor o arbitraži - pojam, oblik i mjerodavno pravo za ocjenu arbitrabilnosti) - Članak 6.

(1) Ugovor o arbi traži je ugovor kojim stranke podvrgav aju arbitraži sve ili određene sporove koji su
među njima nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili izvan-ugovornog. Taj se
ugovor može sklopiti u obliku arbi tražne klauzul e u nekom ugovoru ili u obliku posebnog ugovora.
(2) Ugovor o arbi traži je v aljan ako je sklopljen u pisanom obliku. Ugovor je sklopljen u pisanom ob liku
ako je unesen u isprave koje su stranke potpisale ili ako je sklopljen razmjenom pisama, tel eksa, tel efaksa,
brzojava ili drugih sredstava telekomuniciranja koja omogućavaju pisani dokaz o ugovoru, bez obzira jesu
li ih stranke potpisale.
.........
(7) Za materi jalnopravnu val janost ugovora o arbitraži mjerodavno je pravo koje su stranke izabrale. Ako
stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjero davno će bi ti pravo koje je mjerodavno za bit spora ili
pravo Republike Hrvatske.
(Prešutno sklapanje ugovora o arbitraži)
(8) Smatra se da je ugovor o arbitraži valjan i ako tužitelj podnese tužbu arbitražnom sudu, a tuženik ne
prigovori nadležnos ti arbitražnog suda najkasnije u odgovoru na tužbu u kome se upustio u raspravljanje
o biti spora.
Članak 7. - Sposobnost stranaka
(1) Sposobnost fizičkih, pravnih i drugih osoba da zaključe ugovor o arbitraži i da budu stranke u sporu pred arbitražnim sudom
ocjenjuje se prema pravu koje je za njih mjerodavno.
(2) Državljani Republike Hrvatske i pravne osobe hrvatskoga prava, uključujući i Republiku Hrvatsku te jedinice lokalne samouprave
i jedinice područne (regionalne) samouprave, mogu zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranke u sporu pred arbitražnim sudom.
Članak 19. - Mjesto arbitraže
(1) Stranke se mogu sporazumjeti o mjestu arbitraže.
(2) Ako takvog sporazuma nema, mjesto arbitraže odredit će arbitražni sud vodeći računa o okolnostima spora, uključujući i
pogodnost određenog mjesta za stranke.
(3) Ako mjesto arbitraže nije određeno u skladu s odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka, smatra se da je mjesto arbitraže ono mjesto
koje je u pravorijeku označeno kao mjesto njegovog donošenja.
(4) Ako se stranke o tome nisu drukčije sporazumjele, nezavisno od odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka, arbitražni sud može se radi
savjetovanja između svojih članova, saslušanja svjedoka, vještaka ili stranaka, radi pregleda robe ili isprava sastajati u bilo kome
mjestu koje smatra prikladnim.
Članak 27. Mjerodavno pravo – za bit spora
(1) Arbitražni sud odlučit će po pravnim pravilima koja su stranke izabrale kao mjerodavna za bit spora. Svako upućivanje na pravo
ili pravni sustav određene države tumačit će se, osim ako se stranke nisu izričito drukčije sporazumjele, kao neposredno upućivanje
na supstancijalna pravila te države, a ne na njezina pravila o određivanju mjerodavnog prava.
(2) Ako stranke ne postupe u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka, arbitražni sud će suditi po pravu za koje smatra da j e sa
sporom u najužoj vezi.
(3) Arbitražni sud odlučit će o sporu po pravičnosti (ex aequo et bono, en qualité džamiable compositeur) samo ako su mu stranke
izričito dale takvo ovlaštenje.
(4) U svakom slučaju arbitražni sud odlučit će u skladu s odredbama ugovora te će uzeti u obzir mjerodavne običaje.
Članak 31. - Pravna snaga pravorijeka
Pravorijek arbitražnog suda ima prema strankama snagu pravomoćne sudske presude, osim ako su se stranke izričito sporazumjele
da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja.

(Pravna sredstva protiv pravorijeka) - Tužba za poništaj pravorijeka - Članak 36.

(1) Protiv pravori jeka arbitražnog suda može se podni jeti tužba za poništaj u skladu s odredbama ovoga
članka. Međupravorijek s e može pobijati samo tužbom za poništaj podnesenom protiv pravori jeka kojim
je okončan postupak o zahtjevu u povodu kojega je on dones en. Protiv pravori jeka nisu dopuštena druga
prav na sredstv a sudu.
(2) Pravori jek može poništiti sud iz članka 43. stavka 1. ovoga Zakona, i to samo:
1) ako stranka koja podnese tužbu dokaže:
a) da ugovor o arbi traži iz članka 6. ovoga Zakona nije uopće bio sklopljen ili da ni je bio valjan,

51
 b) da stranka u postupku nije bila sposobna zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranka u s poru
(čl. 7.) ili da stranka nije bila uredno zas tupana,
c) da stranka koja je podni jela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila ured no obaviještena o
pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno
raspravljanje pred arbitražnim sudom,
d) da se pravorijek odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom, ili koji nije obuhvaćen
njegovim odredbama, ili da sadrži odluke o pred metima koji prekoračuju granice ugovora o
arbi traži, s time da s e, ako se odluka o predmetima koji su podv rgnuti arbi traži može odvojiti od
onih koja joj nisu po dvrgnuta, može poništiti samo onaj dio odluke u kome se nalaze odredbe koje
se odnose na predmete koji nisu bili podv rgnuti arbi traži,
(Sastav arbitražnog suda kao razlog za pobijanje pravo rijeka.)
e) da sastav arbitražnog suda ili arbi tražni pos tupak nisu bili u skladu s ovim Zakonom ili
dopuš tenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na s a držaj pravori jeka,
f) da pravorijek nije obrazložen ili potpisan u smislu odredaba članka 30. stavka 3. i 5. ovoga
Zakona, ili
2) ako sud nađe, i kad s e stranka nije pozv ala na taj razlog:
a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrv atske,
b) da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Repub like Hrvatske.
(3) Tužba za poništaj pravorijeka može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je stranci koja ju je
podni jela dostavljen pravorijek ili, ako je tužba podnes ena u jednom od slučajev a iz članka 33. ili 34. ovoga
Zakona, od dana kad je stranci koja je tužbu podnijel a dostavljena odluka arbi tražnog suda o jednom od
tih zahtjeva.
(4) Sud od koga s e traži poništaj pravori jeka može, ako nađe da je to prikladno ili ako to zatraži jedna od
stranaka, odgoditi pos tupak po tužbi za poništaj za vri jeme koje on odredi kako bi dao mogućnost
arbi tražnom sudu da nastavi postupak ili da poduzme nešto drugo što bi moglo ukloniti razloge za
poništaj pravorijeka.
(Pobijanje zbog novih činjenica i novih dokaza)
(5) Ako stranke to izričito predvide u ugovoru o arbitraži, pravorijek se može pobijati tužbom i ako
stranka koja ga pobija sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na
temelju kojih bi za nju mogao biti dones en povoljniji pravorijek da su te činjenice ili dokazi bili
upotrijebljeni prije zaključenja raspravljanja koje je prethodilo donošenju pobijanog pravori jeka. Ovaj
razlog može se isticati samo ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao te okolnosti iznijeti u arbitražnom
postupku.
(6) Stranke se ne mogu unaprijed odreći prava na pobi janje pravori jeka tužbom za poništaj.

(Državna pripadnost pravorijeka, dakle koji bi pravorijek bio strani?) - Članak 38.
Pravorijek arbitražnog suda ima pri padnost države u kojoj s e nalazi mjesto arbitraže (čl. 19.).
Dakle, strani pravorijek je ako s e mjesto arbi traže nalazi izvan područja RH.

Članak 39. - Ovrha domaćeg pravorijeka

(1) Sud će odrediti ovrhu domaćeg pravorijeka, osim ako sud utvrdi, i kad se stranka nije pozvala na taj razlog:
a) da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske,
b) da je pravorijek u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.
Članak 46. - Ovjera i polaganje pravorijeka
(1) Stranke se mogu sporazumjeti o ovjeri i polaganju pravorijeka te o načinu njegovog ovjeravanja i polaganja.
(2) Ako se sporazum iz stavka 1. ovoga članka odnosi na ovjeru i polaganje pravorijeka kod suda, sud će ovjeru i polaganje obaviti
prema pravilima za pružanje pravne pomoći arbitražnim sudovima.
(3) Ako su se stranke o tome sporazumjele, sud će dostaviti jednoj ili objema strankama prijepis pravorijeka koji je kod njega
položen.
Članak 48. - Prekid postupka priznanja ili ovrhe stranog pravorijeka
Ako je pred nadležnim tijelom pokrenut postupak za poništaj pravorijeka ili postupak za obustavu stranog pravorijeka, sud kome je
podnesen prijedlog za priznanje ili ovrhu može, ako to smatra svrhovitim, prekinuti postupak do okončanja postupka za poništaj ili
obustavu, a može, ako to zatraži stranka koja je podnijela prijedlog za priznanje ili ovrhu, prekid uvjetovati polaganjem odgovara-
jućeg osiguranja.

(Kada je došlo do promjene polja pri mjene ZR SZ-a ratione materiae (stvarna nadležnost) i u čemu se ta
promjena sasto jala?)

52
U rujnu 2001. god. donesen je Zakon o arbitraži. Sa njim se ujedno uređuje i priznanje i izvršenje
arbi tražnih odluka, a koje je do tada bilo uređeno ZRSZ.

(Navedite i definirajte vrste arbitraža.)

a) Po načinu organiziranja:
1. povremene ili ad hoc - stranke same, bez pomoći neke arbitražne us tanove, odlučuju kako će se
ista prov esti. Zemljopisna je lokacija ad hoc arbi traže vrlo važna, zato što će se većina problema
koji iz nje proizlaze, rješav ati prema nacionalnom pravu mjesta arbitraže.
2. institucionalne arbitraže (ili administri rana arbi traža), gdje se postupak odvija uz pomoć neke
arbi tražne ustanove, a na strankama je ili na arbi tražnoj ustanovi ili pak nekoj trećoj osobi koju
stranke odrede, osnovati arbi tražno vijeće. Oni su oni arbitražni sudovi koje u okviru već
postojeće organizacije koja ih je utemeljila rješavaju sporove među strankama. Te arbitraže imaju
svoje organe, kao š to je u pravilu lista arbitara, tajništvo, tajnik arbitraže, admi nistrativni aparat.
b) Po vrsti sporova:
1. opće arbitraže - rješavaju sve vrste sporova. Kako se općim arbitražama nema potrebe navoditi
njihove karakteristike, dovoljno je samo kazati da se pred tim arbitražnim sudovima mogu vodi ti
sve vrste sporova bez obzira na specifičnost i predmete spora.
2. specijalizirane arbitraže - rješavaju sporove iz određenog trgovačkog područja. One su
razvijene u pojedinim trgov ačkim strukama, najčešće su organizirane kao ins titucionalne
arbi traže pri različitim trgovačkim udruženjima.
c) Po tomu čije sporove rješavaju di jele se na:
1. međunarodne arbitraže - su oni međunarodni sporovi pred kojima u pos tupku sudjeluju
stranke koje imaju s jedište u različitim državama u momentu zaključivanja ugovora o
arbi tražnom sudovanju.
2. nacionalne arbitraže - s u one arbitraže koje vode arbi tražne postupke između stranaka koje
pripadaju istoj državi, odnosno imaju s jedište u državi u kojoj se vodi arbitraža. U pravilu se
osnivaju pred nadležnim gospodarskim komorama pojedi ne držav e, imaju domaće arbitražne
suce, primjenjuje s e domaće materijalno i procesno pravo.

NEWYORŠKA KONVENCIJA O PRIZNANJU I IZVRŠENJU INOZEMNIH AR BITRAŽNIH ODLUKA (1958),

RATIFICIR ANA 1981 (izvaci)

 Djelovanje (učinak) ovog višestranog međunarodnog ugovora je erga omnes i inter partes jer se primjenjuje bez obzira na to je
li strana arbitražna odluka donesena u drugoj državi ugovornici, no ugovorna država može izjaviti da ograničava primjenu
samo na arbitražne odluke donesene u drugoj državi ugovornici (čl. I. toč. 1. i 3.).
 Konvencija je objavljena u Sl.l. bivše SFRJ MU 11/81. Notifikacijom o sukcesiji Hrvatska je postala strankom Konvencije 8.
listopada 1991. (NN MU 4/1994).
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
(Navedite naziv konvencije i godinu donošenja.)
(Polje primjene.)
(Definicija arbitražne odluke?)
(Tko može donijeti arbitražnu odluku da bi ta odluka bila arbitražna odluka u smislu NYK. čl.1 st.2)
(Koje rezerve sadrži (primjenjuju li se u RH)?Kako NY konvencija iz 1958. uređuje pitanje rezervi?) st.3
(Dozvoljava li ugovaranje rezervi? Obrazložite.)
Članak I.
1. Ova se konvencija primjenjuje na priznanje i izvršenje aribtražnih odluka u s porov ima između fizičkih
ili pravnih osoba donesenih na području neke druge držav e, a ne one u kojoj se traži priznanje i
izvršenje odluka. Ona se isto tako primjenjuje na arbitražne odluke koje s e ne smatraju domaćim
odlukama u državi u kojoj se traži njihovo priznanje ili izvršenje.
2. Pod “arbitražnim odlukama” razumijevaju se ne samo odluke koje donesu arbitri imenovani za
određene slučajev e nego i one koje donesu s talna arbitražna tijel a kojima s u se stranke podvrgnule.
3. U trenutku potpisivanja ili ratifikacije ove konv encije, pristupa ili notifikacije o njezinom proširenju
predviđenom u članku X., svaka će držav a moći, na osnovi uzajamnosti, izjaviti da će Konvenciju
primjenjivati na priznanje i izvršenje jedino onih odluka koje su donesene na području neke druge
držav e ugovornice. Isto tako moći će izjaviti da će Konvenciju primjenjivati samo na sporove što
potječu iz pravni h odnos a, ugovornih ili neugovornih, koji se prema njezinom nacionalnom
zakonodavstvu smatraju trgovačkim.

53
(Navedite odredbu o obliku ugovora o arbitraži?)
(Što se smatra pisanim sporazum o arbitraži ?)
(Obrazložite odredbu kojo m se uređuje upućivanje na arbi tražu.)
(Navedite kako konvencija određuje ugovor o arbi traži i vrste ugovora o arbitraži?)
Članak II.
1. Svaka držav a ugovornica priznaje pismeni ugovor kojim se stranke obvezuju da stave u nadležnost
arbi traži sve sporove ili neke od sporova koji nastanu ili bi mogli nastati između njih po određenom
prav nom odnosu, ugovornom ili neugovornom, koji s e odnosi na pitanje koje je prikladno za
rješavanje arbitražom.
2. Pod pismenim s porazumom razumijevaju s e arbitražna klauzula unes ena u ugovor ili kompromis,
koje su potpisale stranke ili su sadržani u razmijenjenim pismima ili brzojavima.
3. Sud države ugovornice kojem je podnes en na rješ avanje spor o nekom pitanju o kojem su stranke
sklopile ugovor u smislu ovog članka uputi t će s tranke na arbitražu, na zahtjev jedne od njih osim ako
ustanovi da je taj ugovor prestao biti valjan, da je bez učinka ili neprikladan za primjenu.

(Mjerodavno pravo za postupak priznanja i ovrhe arbitražne odluke?) – LEX FORI

(Može li zainteresirana stranka zatražiti primjenu nac. pravila o priznanju i ovrsi stranog pravor ijeka?)
Članak III.
Svaka s trana ugovornica priznat će važnost arbitražne odluke i odobriti izvršenj e te odluke prema
pravilima pos tupka koja vrijede na području na kojem se poziva na odluku, uz uvjete utvrđene u
slijedećim člancima. Za priznanje i izvršenje arbi tražnih odluka na koje se primjenjuje ov a konvencija ne
mogu se nametnuti osjetno strožiji uv jeti niti znatno veći sudski troškovi od onih koji se zahti jevaju za
priznanje ili izvršenje domaćih arbitražnih odluka.

(Pozitivne pretpostavke za priznanje i ovrhu stranog pravori jeka.)

Članak IV.
1. Za priznanje i izvršenje iz prethodnog članka, stranka koja traži priznanje i izvršenje treba uz zahtjev
podni jeti:
a. propisno ov jeren izvornik odluke ili prijepis tog izvornika koji udovoljava svim uvjetima
potrebnim za njegovu autentičnost;
b. izvornik ugovora označenog u članku II. ili prijepise koji udovoljav aju svim potrebnim
uvjetima za njegovu autentičnost;
2. Ako nav edena odluka ili spomenuti ugovor nisu sastavljeni na službenom jeziku zemlje u kojoj se
poziva na odluku, stranka koja traži priznanje i izvršenje odluke bit će dužna podnijeti pri jevod tih
dokumenata na tom jeziku. Prijevod treba ovjeri ti službeni prevoditel j ili zakleti prevoditelj ili neki
diplomatski ili konzularni agent.

(Navedite pretpostavke zbog ko jih će priznanje i ovrha s tranog pravorijeka biti odbijeni na zahtjev stranke, a
na koje sud države priznanja pazi po službenoj dužnosti.)
Članak V.
1. Priznanje i izvršenje odluka bit će odbijeni, na zahtjev stranke protiv koje se odluka ističe, jedino ako
ta stranka podnese dokaz nadležnoj vlasti u kojoj su traženi priznanje i izvršenje:
(a) da su stranke iz ugovora o kojem je ri ječ u članku II. na temelju prava koje se na njih primjenjuje,
nesposobne ili da spomenuti ugovor nije val jan po prav u kojem su ga stranke podvrgnul e ili, ako nema
oznake u tom pogledu, na temelju prava zeml je u kojoj je donesena odluka; ili
(b) da stranka protiv koje se ističe odluka nije bila uredno obaviještena o određivanju arbitra ili o
arbi tražnom postupku ili da joj iz nekog drugog razloga nije bilo moguće upotrebljavati svoja sreds tva;
ili
(c) da se odluka odnosi na spor koji nije predviđen u kompromisu ili nije obuhv aćen arbitražnom
klauzulom, ili da sadrži odredbe koje premašuju granice kompromisa ili arbi tražne klauzule; ipak, ako
odredbe odluke koje se odnose na pi tanja podv rgnuta arbi traži mogu biti odvojene od odredaba koje
se odnose na pitanja koja nisu podvrgnuta arbutraži, prve će moći biti priznate i izvršene; ili
(d) da osnivanje arbitražnog suda ili arbi tražnog suda ili arbitražni postupak nije bio u skladu s ugovorom
stranaka ili, ako ne pos toji ugovor, da nije bio u skladu s pravom zeml je u ko joj je obavljena arbitraža;
ili
(e) da odluka još nije postal a obvezna za stranke ili da ju je poništila ili obustavila nadl ežna vlast u zemlji u
kojoj ili na temelju čijeg prava je dones ena odluka.

54
2. Priznanje i izvršenje arbitražne odluke mogu također biti odbijeni ako nadležna vlast u zemlji u kojoj
je traženo priznanje ili izvršenje odluke utvrdi:
(a) da, prema pravu te zemlje, predmet spora nije priklada za reguliranje arbitražom; ili
(b) da bi priznanje ili izvršenje odluke bilo protivno javnom poretku te zemlje.

Članak VI.
Ako se od nadležne vlasti označene u članku V, stavku 1. (e) zahtijeva poništaj ili obustava odluke, vlast
pred kojom se poziva na odluku može, ako to smatra umjesnim, odgoditi rješ avanje o izvršenju odluke, a
isto tako može, na zahtjev stranke koja traži izvršenje odluke, narediti drugoj strani da podnese
odgovarajuće osiguranje.
Članak VII.
1. Odredbe ove konvenci je ne diraju u važnos t mul tilateralni h ili bilateralnih sporazuma koje su
sklopile držav e ugovornice u pogledu priznanja i izvršenja arbitražnih odluka i ne lišavaju ni jednu
zainteresiranu stranku prava koje bi mogla imati da se koristi nekom arbitražnom odlukom na način i u
mjeri koji su dopušteni zakonodavstvom ili ugovorima zemlje u kojoj se poziva na odluku.
2. Ženevski protokol iz 1923. godine koji se odnosi na arbitražne klauzule i Ženevska konvencija iz
1927. godi ne o izvršenju stranih arbitražnih odluka prestat će se učinkom između držav a ugovornica od
dana kada i u onoj mjeri u kojoj one pos tanu obavezne po ovoj konv enciji.

(Pripadnost pravorijeka?)
Određuje se po mjestu arbitraže i po mjerodavnom pravu za postupak.

(Tko je nadležan za poništaj pravorijeka?)

Nadležna vlast u zemlji u kojoj ili na temelju či jeg prava je donesena odluka.

(Arbitrabilnost u postupku priznanja?)

NYK ne sadrži kolizijska pravila o mjerodavnom pravu o tome je li spor prikladan za rješav anje
arbi tražom. Smatra se da u fazi ocjene ugovora o arbitraži treba mjerodavno pravo za arbitrabilnost spora
ocjenjivati na osnovi kolizijskog pravila utv rđenog u konvenciji za stadij priznanja i ovrhe strane
arbi tražne odluke, tj. za tu arbitrabilnost mjerodavna je lex fori koju sud primjenjuje ex offo.

(Koje je pravo po NYK mjerodavno za valjanost ugovo ra o arbitraži?)

Lex causae – pravo koje uređuje glavni predm et.

(Kakvu će odluku sud priznanja donijeti ako stranka pro tiv koje se priznanje pravo rijeka traži ne dokaže
negativnu pretpostavku?)
Ako ta stranka ne dokaže negativnu pretpostavku onda će Sud priznati odluku.
Ako stranka dokaže negativnu pretpostavku onda će Sud odbiti priznanje pravori jeka.

55
 EUROPSKO MEĐUNARODNO PRIVATNO I MEĐUNARODNO PROCESNO PRAVO

UREDBA /EC/ BROJ 593/ 2008. EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJE ĆA OD 17. LIPNJA 2008. O
MJERODAVNOM PRAVU ZA UGOVORNE OBVEZE - RIM I –

 Uredba Rim I zamijenila je Rimsku konvenciju iz 1980.

 Uredba se primjenjuje na ugovorne odnose ako ti odnosi imaju vezu s pravima različitih država.
 Kao i općenito pri određivanju ugovornog statuta, Uredba na mjerodavno pravo upućuje primarno subjektivnom
poveznicom autonomije stranaka, a podredno, objektivnom poveznicom.
 I Rim I i ZRSZ prihvaćaju da je za nekretnine isključivo mjerodavno lex rei sitae.
 Cijepanje ugovornog statuta - izbor različitih mjerodavnih prava za različite dijelove ugovora.
 Ograničenja stranačke autonomije
1. Potrošački ugovori (čl. 6.)
2. Ugovori o osiguranju (čl. 7.)
3. Ugovori o radu (čl. 8.)

 Načelo karakterističnog sadržaja - za svaki pravni odnos mjerodavno pravo treba odrediti prema onome što je za taj
odnos karakteristično. Zašto pravo karakteristične činidbe?
1. najčešće ispunjava glavnu gospodarsku i društvenu svrhu ugovora
2. čl. 4. Uredbe Rim I: redovno boravište odnosno mjesto uprave ili, kod profesionalnih djelatnosti, glavno poslovno mjesto ili
drugo poslovno mjesto u vrijeme sklapanja ugovora.
_________________________________________________________________________________________________________________________

( Sl. l. Europske unije L 177 od 4. srpnja 2008. )

Europski Parlament i Vijeće Europske Unije usvojili su ovu Uredbu :
POGLAVLJE I. - POLJE PRIMJENE

(Navedite točan naziv Uredbe i objasni te polje primjene prava mjerodavnog po Uredbi.)
(Pravo mjerodavno za ugovorne obveze koje se odnose na nasljeđivanje. )- st. 2. toč.3 - ISKLJUČENO
Članak 1. Polje primjene (Materijalno područje primjene)
1. Ova se Uredba primjenjuje na kolizijskopravne situacije ugovornih obveza u građanskim i
trgovačkim predmetima. Ne primjenjuje se naročito na porezne, carinske i upravne predmete.
2. Iz područja Uredbe isključena su :
(a) pitanja statusa i pravne sposobnosti fizičkih osoba, ne dirajući u članak 13 ;
(b) obveze nastale iz obiteljskih odnosa i iz odnosa koji po mjerodavnom pravu za te odnose imaju
usporedivi učinak, uključujući obveze uzdržav anja ;
(c) obveze iz bračnoimovinskih režima ili koji se zas nivaju na imovinskopravnim odnosima koji po
mjerodavnom pravu imaju usporedivi učinak, kao i na bračne, nasljedne i oporučne predmete ;
(d) obveze iz mjenica, čekova, vlastitih mjenica i drugih vri jednosnih papira, ukoliko obveze iz takvih
drugih vrijednosnih papi ra izlaze iz njihovog svojstva prenosivosti ;
(e) ugovori o arbi traži i ugovori o sudskoj nadležnosti;
(f) pitanja vezana uz pravo trgovačkih društava te drugih tvorevina, bilo da su to pravne osobe ili ne,
kao osnivanje, registracijom ili na drugi način, pravne i poslovne sposobnosti, unutrašnjeg us troja
ili prestanka trgovačkih društava, udruženja i pravnih osoba, kao i osobnu odgovornos t drugara i
organa za obv eze trgovačkog društva, udruženja ili pravne osobe ;
(g) pitanje da li zas tupnik može obv ezivati nalogodavca ili organ obvezivati trgovačko društvo ili
drugo ti jelo, registrirano ili ne, u odnosu na treću osobu ;
(h) osnivanje trusta i odnosi između raspolagatel ja, skrbnika i korisnika;
(i) obveze iz predugovorni h pravnih odnosa ;
(j) ugovori o osiguranju iz djelovanja drugih organizacija od onih na koje se odnosi članak 2. Smjernice
2002/83/EC Europskog Parlamenta i Vijeća o životnom osiguranju čiji je predmet davanje usluga
zaposlenim ili samozaposenim osobama poduzeća ili grupa poduzeća ili pripadnicima zanimanje ili
grupe zanimanja, u slučaju smrti ili ostanka na životu ili smanjenja poslovne s posobnosti, ili bolesti
povezane s radom ili nes reće na poslu.
3. Ova se Uredba ne primjenjuje na dokazivanje i na pos tupak, ne dirajući članak 18.
4. U ovoj Uredbi izraz ' držav a članica ' z nači države članice na koje se Uredba primjenjuje. Međutim, u
članku 3., stavak 4. i članku 7., izraz znači sve držav e članice.

(Navedite rješenje Uredbe o pri mjeni prava država neč lanica.)

Članak 2. Univerzalna primjena
Svako pravo koje utvrđuje ova Uredba primjenjuje se bez obzira na to da li je to pravo države članice.

56
 POGLAVLJE II. - UJE DNAČENA KOLIZI JSKA PR AVILA
(Može li temeljem Uredbe za ugovor biti mjerodavno hrvatsko pravo?)
(Objasnite primarni ugovorni statut prema Uredbi.)
(Sloboda izbora prava i valjanost ugovora u pogledu oblika.) + čl 11.
(Cijepanje ugovornog statuta.) – stavak 1. reč.2.
(Objasnite rješenje o mogućnosti naknadnog izbora mjerodavnog prava i ograničenja u s vezi s ti m.) – st. 2.
Članak 3. - Sloboda izbora
1. Ugovor je podv rgnut pravu koje su stranke izabrale. Izbor prava treba biti izričit ili nedvojbeno izlaziti
iz ugovornih odredaba ili iz okolnosti slučaja. Pri izboru prava, s tranke mogu utv rditi pravo za cijeli
ugovor ili za njegov dio.
2. Stranke mogu u svako doba ugovor pov rgnuti pod drugo pravo nego ono koje je utvrđeno kao
mjerodavno na osnovi ranijeg izbora prava po ovom članku ili na osnovi drugih odredaba ove Uredbe.
Promjena odredbe o mjerodavnom pravu nakon zaključenja ugovora, ne dira u valjanost ugovornog
oblika u smislu članka 11. i prava trećih.
3. Ako su svi drugi el ementi relevantni za predmet u času izbora prava nalaze u drugoj državi, a ne u
državi čije je pravo izabrano, stranački izbor ne dira u primjenu odredaba prava te druge države koje
se sporazumom ne mogu isključiti..
4. Ako su svi drugi el ementi predmeta u času izbora prava nalaze u jednoj ili više država članica,
stranački izbor mjerodavnog prava neke treće države ne dira primjenu odredaba prav a Zajednice –
koje se u datom slučaju primjenjuju u državi članice foruma - koje se sporazumom stranaka ne mogu
isključiti..
5. Na postojanje i valjanost stranačkog sporazuma o mjerodavnom pravu primjenjuju se članci 10., 11. i
13.

(Navedite i objasnite «izbjegavajuću klauzulu» koju sadrži Uredba.) – stavak 4. i čl. 8. st. 4.
Članak 4. Mjerodavno pravo u slučaju kad ga ugovorne stranke nisu odabrale
1. Ako stranke nisu na osnovi članka 3. odredile mjerodavno pravo, određuje se za ugovor mjerodavno
pravo, ne dirajući članke 5., do 8., kako slijedi :
a) ugovori o kupoprodaji pokretni na povrgnuti su pravu držav e u kojoj prodavalac ima redovno boravište ;
b) ugovori o uslugama, povrgnuti su pravu države u kojoj dav alac usluga ima redov no boravište;
c) ugovori čiji je predmet stvarno pravo na nekretnini , najam ili zakup nekretnine, povrgnuti su pravu
držav e u kojoj leži nekretnina;
d) bez obzira na slovo c) najam i zakup nekretnine do najviše uzastopnih šes t mjeseci radi privatnog
korištenja, podvrgnuti su pravo države u kojoj najmodavac ili zakupodav ac ima redovno boravište,
ukoliko je najmoprimac ili zakupoprimac fizička osoba s redovnim boravištem u istoj državi;
e) ugovori o franchisingu podvrgnuti su prvu držav e u kojoj davalac franchisinga ima redov no boravište ;
f) ugovori o distribuciji povrgnuti su pravu držav e u kojoj distributer ima redov no boravište ;
g) ugovori o prodaji pokretnina na aukciji podvrgnuti su pravo države u kojoj se aukcija održava, ukoliko se
može odrediti mjesto aukcije;
h) ugovori zaključeni unutar multilateralnog s ustav a, koji unapređuju interese mnogi h trećih oso ba na
kupnju i prodaju financijskih instrumenata u smislu članka 4., stav ak 1, broj 17 Smjernice 2004/39/EC, u
skladu s nediskriminirajućim pravilima i na koje se primjenjuje jedno pravo, povrgnuti su tom pravu.
2. Ako ugovor nije obuhvaćen stavkom 1., ili ako su dijelovi ugovora obuhvaćeni s više od jednog slova a)
do h) stavka 1., ugovor je pov rgnut pravu držav e u kojoj stranka, koja obavlja za ugovor karakterističnu
činidbu, ima redovno boravište.
3. Ako iz ukupnosti okolnosti predmeta izlazi da ugovor očito ima užu vezu s državom drugom od one koja
je označena u stavkama 1. i 2., tada se primjenjuje pravo te države.
4. Ako se mjerodavno pravo po stavcima 1. i 2. ne može utvrdi ti, ugovor je povrgnut pravu države s kojom
ima najbližu vezu.

Članak 5. Ugovori o prijevozu

1. Ukoliko stranke nisu na osnovi članka 3. izabrale mjerodavno pravo za ugovor o prijevozu robe, primjenjuje se pravo države u
kojoj prijevoznik ima redovno boravište, ako se u toj državi nalazi mjesto primanja ili mjesto predaje ili redovno borav ište
pošiljaoca. Ako nisu ispunjene navedene pretpostavke, primjenjuje se pravo države mjesta predaje što su ga stranke ugovorile.

57
2. Ako stranke nisu za ugovor o prijevozu putnika utvrdile mjerodavno pravo po podstavci 2., mjerodavno je pravo države u kojoj
putnik im redovno boravište, ukoliko se u toj državi nalazi i mjesto odlaska ili mjesto dolaska. Ako navedene pretpostavke nisu
ispunjene, primjenjuje se pravo države u kojoj prijevoznik ima redovno boravište.
Stranke mogu izabrati kao mjerodavno pravo za ugovor o prijevozu putnika u skladu sa člankom 3. samo pravo države :
a) u kojoj putnik ima svoje redovno boravište; ili
b) u kojoj prijevoznik ima svoje redovno boravište; ili
c) u kojoj prijevoznik ima svoju središnju upravu; ili
d) u kojoj se nalazi mjesto odlaska; ili
e) u kojoj se nalazi mjesto odredišta.
3. Ako iz ukupnosti okolnosti izlazi da ugovor u slučaju neizbora prava ima očito bližu vezu s državom drugom od one naznačene
u stavci 1. i 2., tada se primjenjuje pravo te druge države.

Članak 6. Potrošački ugovori

1. Ne dirajući u članke 5. i 7., ugovor fizičke osobe zaključen u svrhu koja se može smatrati izvan njezine profesionalne ili
poslovne djelatnosti ('potrošač') s drugom osobom koja obavlja svoju profesionalnu ili poslovnu djelatnost ('poduzetnik'),
podvrgnut je pravu države u kojoj potrošač ima redovno boravište, ukoliko poduzetnik:
a) obavlja svoju profesionalnu ili poslovnu djelatnost u državi u kojoj potrošač ima redovno boravište, ili
b) takvu aktivnost na bilo koji način usmjerava na tu državu ili na više država, uključujući i tu državu, a ugovor ulazi u polje
primjene takvih aktivnosti.
2. Bez obzira na stavak 1, stranke mogu na ugovor koji ispunjava pretpostavke iz stavka 1., izabrati mjerodavno pravo u skladu sa
člankom 3. Izbor ne smije dovesti do toga da se potrošača liši zaštite koja mu daju odredbe koje se ne mogu isključiti
ugovorom po pravu koje bi bilo mjerodavno prema stavci 1. u slučaju neizbora prava.
3. Ako pretpostavke stavke 1, slova a) i b) nisu ispunjene, mjerodavno pravo za ugovor između potrošača i poduzetnika određuje
se prema člancima 3. i 4.
4. Stavci 1. i 2. se ne primjenjuju :
a) na ugovor o uslugama ako se usluga treba pružiti potrošaču isključivo u državi u kojoj on nema svoje redovno boravište;
b) na ugovor o prijevozu osim ugovor o paušalnom putovanju u smislu Smjernice Vijeća 90/314/EEC od 13.6. 1990. o paušalnom
putovanju ;
c) ugovor o stvarnim pravima na nekretninama ili o najmu ili zakupu nekretnina, uz iznimku ugovora o time-sharingu na
nekretninama u smislu Smjernice 94/47/EC;
d) prava i obveze koje utvrđuje financijski instrument te prava i obveze koje su uvjeti o izdavanju ili za javnu ponudu, i jav ne
ponude preuzimanja prenosivih vrijednosnih papira te upis ili ponovnu kupovinu dijelova organizama, ukoliko te aktivnosti ne
predstavljaju davanje financijskih usluga ;
e) na ugovor zaključen unutar tipa sustava na koji se primjenjuje članak 4, stavak 1, slovo h).

Članak 7. Ugovori o osiguranju

1. Ovaj se članak primjenjuje na ugovore iz stavka 2., bez obzira na da li se pokriveni rizici nalaze ili ne nalaze u državi članici, kao
i na sve ostale ugovore o osiguranju koji pokrivaju rizike što se nalaze na području države članice. Ne primjenjuje se na
ugovore o reosiguranju.
2. Ugovori o osiguranju, koji pokrivaju veliki rizik u smislu članka 5., slovo d) Prve smjernice 73/239/EEC Vijeća od 24. 7. 1973. o
koordiniranju pravnih i upravnih propisa o preuzimanju i obavljanju poslova djelatnosti direktnog osiguranja ( uz izuzimanje
životnog osiguranja ), podvrgnuti su pravu koje stranke izaberu u skladu sa člankom 3. ove Uredbe.
Ako stranke nisu izabrale pravo, ugovor o osiguranju povrgnut je pravu države u kojoj osiguravatelj ima svoje redovito
boravište. Ako iz ukupnosti okolnosti predmeta izlazi da ugovor ima očito bližu vezu s jednom drugom državom, primjenjuje
se pravo te druge države.
3. Za ugovore o osiguranju koji ne potpadaju pod stavak 2., stranke mogu, u skladu sa člankom 3., izabrati samo slijedeća prava :
a) pravo države članice u kojoj se u času zaključenja ugovore nalazi rizik ;
b) pravo države članice u kojoj osiguranik ima svoje redovno boravište ;
c) kod životnog osiguranja, pravo države članice čije državljanstvo ima osiguranik ;
d) za ugovore o osiguranju, kojih se pokriveni rizici ograničavaju na štetne događaje što mogu nastati u drugoj državi članici a ne
u državi članici u kojoj se rizik nalazi, pravo takve druge države članice ;
e) kad osiguranik iz ugovora u smislu ovog stavka obavlja trgovačku ili industrijsku djelatnost ili je slobodne profesije, a ugovor
o osiguranju pokriva dva ili više rizika, koje su s takvom djelatnošću u vezi i nalaze se u različitim državama članicama, pr avo
jedne od takvih država članica ili pravo države redovnog boravišta osiguranika.
Ako u slučajevima utvrđenim u slovima a), b) ili e) navedene države članice daju veću slobodu izbora prava za ugovor o
osiguranju, stranke mogu iskoristiti takvu slobodu.
Ukoliko stranke nisu izabrale pravo u skladu s ovim stavkom, takav ugovor povrgnut je pravu države članice u kojoj se nalazi
rizik u času zaključenja ugovora.
4. Slijedeće dodatna pravila primjenjuju se na ugovore o osiguranju što pokrivaju rizike za koje države članice propisuje
obvezno osiguranje:
a) Ugovor o osiguranju ispunjava obvezu obveznog osiguranja samo ako odgovara posebnim odredbama o tom osiguranju što ih
propiše država članica koja nameće takvu obvezu. Ako se pravo države članice gdje se rizik nalazi protivi pravu države članic e
koja propisuje obvezno osiguranje, to posljednje pravo ima prednost.
b) Država članica može propisati, odstupajući od stavaka 2. i 3., da se na ugovor o osiguranju primjenjuje pravo države članice
koja propisuje obvezu osiguranja.
5. Ako ugovor pokriva rizike koji se nalaze u više od jedne države članice, za svrhe stavka 3., podstavka 3. i stavka 4., ugovor se
smatra da se sastoji od više ugovora od kojih se svaki odnosi na samo jednu državu članicu.
6. U svrhu ovog članka država u kojoj se nalazi rizik određuje se po članku 2, slovo d) Druge smjernice 88/357/EEC od 22. 6.
1988. o koordiniranju pravnih i upravnih propisa o neposrednom osiguranju ( uz iznimku životnog osiguranja ) i za olakšanje
stvarnog obavljanja slobodnog pružanja usluga, a u slučaju životnog osiguranja, država u kojoj se nalazi rizik je država obv eze
u smislu članka 1., stavka 1., slova g) Smjernice 2002/83/EC.

58
(Navedite rješenje Uredbe o mjerodavnom pravu za pojedinačne ugovore o radu.)
Članak 8. Pojedinačni ugovori o radu
1. Pojedinačni ugovori o radu povrgnuti su pravu koje su s tranke izabrale u skladu sa člankom 3. Izbor
prav a međutim ne smije doves ti do toga da se posloprimcu oduzme zašti ta koju mu daju odredbe od
kojih se, po prav u koje bi bilo mjerodavno po s tavku 2.,3. i 4. ovog članka u slučaju neizbora prava ne
može isključiti sporazumom.
2. Ukoliko za ugovor o radu mjerodavno pravo stranke nisu izabrale, ugovor je podvrgnut pravu države
u kojoj, ili ako to nije slučaj, iz koje posloprimac redovito obavlja rad izvršavajući ugovor. Držav a u
kojoj posloprimac redovito obavlja rad ne mi jenja se ako posloprimac privremeno zaposlen u drugoj
državi.
3. Ako se mjerodavno pravo po stavku 2. ne može odredi ti, ugovor je podvrgnut pravu države u kojoj se
nalazi poslovni nastan koji je zaposlio posloprimca.
4. Ako iz ukupnosti okolnosti izlazi da ugovor ima užu vezu s državom koja nije naznačena u stavcima
2. i 3., tada s e primjenjuje pravo te druge države. (izbjegavajuća kl auzula)

(Kako konvencija normira pitanje prinudnih propisa prava suda. )

Članak 9. Prinudni propisi
1. Prinudni propisi su propisi čiju primjenu država smatra odlučujućom za očuvanje svog javnog
interesa, osobi to svoje političke, socijalne ili gospodarske organizacije, u takvoj mjeri da su
primjenjuju na sve situacije koja ulaze u njihovo polje primjene bez obzi ra na pravo koje je
mjerodavno po ovoj Uredbi.
2. Ova Uredba ne ograničava primjenu prinudnih pravila prav a države foruma.
3. Može se dati učinak pri nudnim propisima države u kojoj se ugovorne obveze trebaju izvršiti ili su
izvršene, ukoliko je po tim prinudnim propisima nezakonito i zvršenje ugovora. Pri ocjenjivanju da li
tim prinudnim propisima dati učinak, uzima se u obzir svrha tih pravila kao i posljedice njihove
primjene ili neprimjene.

(Pravo mjerodavno za postojanje i valjanost stranač kog sporazuma. )

(Kako navedena konvencija uređuje pristanak i materijalnu valjanost.)
Članak 10. Pristanak i materijalna valjanost
1. Postojanje i valjanost ugovora ili bilo koje njegov e odredbe, ocjenjuje s e po pravu koja bi se po ovoj
Uredbi primijenilo da je ugovor ili odredba valjana.
2. Ako iz okolnosti izlazi da ne bi bilo opravdano ocjenjivati učinak ponašanja stranke po pravu što ga
utvrđuje stavak 1., može s e ta s tranka, što se tiče tvrdnje da nije dala pristanak na ugovor, pozivati na
pravo države svog redov nog boravišta.

(Koje je pravo mjerodavno za oblik ugovora sklopljenog između prisutnih a koje za oblik ugovora sklopljenog
između odsutnih.) – stavci 1. i 2.
(Koje je pravo po RIM I mjerodavno za ugovore koji za predmet imaju prava vlasništva, tj. stvarna prava na
nekretninama ili pravo iskorištavanja nekretnina.) – stavak 5.
(Pravo mjerodavno za obli k ugovora.)
Članak 11. Formalna valjanost (Oblik )
1. Ugovor koji je zakl jučen između osoba, ili njihovih zastupnika, koje se nalaze u času zaključenja
ugovora u istoj državi, valjan je što se tiče oblika, ako su ispunjene pretpostavke o obliku po pravu
koje po ovoj Uredbi uređuje mjerodavno materijalno pravo ili pretpostavke o obliku po pravu države
u kojoj je zaključen.
2. Ugovor koji je zakl jučen između osoba, ili njihovih zastupnika, koje se u času zakl jučenja ugovora
nalaze u različitim državama, valjan je što se tiče oblika, ako su ispunjene pretpostavke o obliku po
mjerodavnom materijalnom pravu koje određuje ova Uredba, ili pretpostavke o obliku po pravu
držav e u kojoj se jedna ugovorna stranka ili njezin zas tupnik nal azi u času zaključenja ugovora, ili
pretpos tavke o obliku ugovora po pravu države u kojoj jedna od ugovornih stranaka u tom času ima
svoje redovno boravište.
3. Jednos trani pravni posao koji se odnosi na postojeći ugovor ili ugovor koji se namjerava zaključi ti,
valjan je š to se tiče oblika, ako ispunjav a pretpostavke o obliku po materijalnom pravu koje se po ovoj

59
 Uredbi primjenjuje na ugovor ili bi se trebalo primijeniti na ugovor, ili pretpos tavke o obl iku po
prav u države u kojoj je taj jednostrani pravni posao poduzet, ili u kojoj osoba koja je poduzela pravni
posao ima u tom času svoje redov no boravište.
4. Stavci 1., 2. i 3. ovog članka ne primjenjuju se na ugovore koji ulaze u polje primjene članka 6. Za oblik
takvih ugovora mjerodavno je pravo države u kojoj potroš ač ima svoje redovno boravište.
5. Odstupanjem od stav aka 1. do 4., za ugovore čiji je predmet s tvarna prava na nekretnini, najam ili
zakup nekretnine, podv rgnuti su što se tiče oblika, pravu države u kojoj leži nekretnina, ako po pravu
te držav e :
a) te propise treba primjenjivati nezavisno od države gdje su ugovori zaključeni i nezavisno od
prav a koje je mjerodav no za ugovor, i
b) te propise s e ne može isključiti stranačkim sporazumom. (LEX REI SITAE)

(Polje primjene mjerodavnog prava za ugovor.)

(Što se sve ocjenjuje po izabranom pravu?)
Članak 12. Polje primjene mjerodavnog prava - Opseg mjerodavnog prava
1. Pravo koje s e primjenjuje na ugovor, osobito je mjerodavno za :
a) njegovo tumačenje,
b) ispunjenje ugovornih obveza,
c) u granicama koje sudu daje njegovo procesno pravo, za posljedice potpunog ili
ili djelomičnog neispunjenja, uključujući i utvrđenje naknade štete ako s e to propisuje,
d) različite načine prestanka obveza, kao i zastaru i gubitak prava, što nastaju protekom roka,
e) posljedice ništavosti ugovora.
2. Što se tiče načina ispunjenja i mjera koje su trebali poduzeti vjerovnici u slučaju nepotpunog
izvršenja, treba uzeti u obzir pravo držav e izvršenja.

(Pravna i poslovna nesposobnost.)

Članak 13. Pravna i poslovna nesposobnost
U ugovoru zaključenom između osoba koja se nalaze u istoj državi, fizička se osoba, koja bi bila sposobna
po pravu te držav e, ne može pozivati na svoju nesposobnost po prav u druge države, osim ako je pri
zaključenju ugovora druga ugovorna stranka znal a za njenu nesposobnost ili ju je previdjel a zbog
nemarnosti.

Članak 14. Ustup tražbine (Dobrovoljni ustup tražbine i ugovorna subrogacija)

1. Za odnos e između ustupitelja ( cedenta ) i primatelja ( cesionara ) iz ustupa tražbine koju ustupitelj
ima prema drugoj osobi ( ' dužniku ' ), mjerodavno je pravo koje je po ovoj Uredi mjerodavno za
ugovor između ustupitelja i primatelja.
2. Pravo koje je mjerodavno za ustupljenu tražbinu uređuje njenu prenosivost, odnos između us tupi telja
i primatelja, pretpostavke pod kojima s e na pri jenose može pozvati protiv dužnika, te oslobađajući
učinak dužnikove činidbe.
3. Pojam ' ustup' u ovom članku uključuje potpuni ustup tražbi ne, ustup tražbine radi osigura nja kao i
založna prava ili druga prava osiguranja tražbine.

Članak 15. Zakonska subrogacija

Ako osoba ( 'vjerovnik' ) ima ugovornu tražbinu protiv druge osobe ( 'dužnika' ) i ako je treća osoba u
obvezi da namiri vjerov nika ili ako ga je nami rila na temelju takv e obveze, pravo koje uređuje obveze
treće osobe da nami ri vjerovnika utvrđuje da li je treća osoba ovlaštena i u kojoj mjeri ostvarivati prava
protiv dužniku koja ima vjerovnik prema dužniku po pravu što uređuje njihov e odnose.

Članak 16. Višestruka odgovornost - Odgovornost više osoba

Ako vjerovnik ima tražbinu protiv više dužnika koji su odgovorni za istu tražbinu, te jedan od dužnika
namiri u potpunosti ili djelomično, pravo koje je mjerodav no za obv ezu dužnika prema vjerovniku također
je mjerodavno za pravo dužnika da traži namirenje od ostalih dužnika. Ostali dužnici mogu se pozivati na

60
prigovore koje imaju protiv vjerovnika u mjeri koja je dozvoljena po mjerodavnom pravu za njihove
obveze prema vjerov niku.
Članak 17. Prijeboj
Ako stranke nisu ugovorile pravo na prijeboj, za prijeboj je mjerodavno pravo koje s e primjenjuje na
tražbinu protiv koje s e pri jeboj izjavljuje.

Članak 18. Teret dokaza

1. Pravo mjerodavno za ugovorne obv eze po ovoj Ur edbi primjenjuje se u mjeri u kojoj u predmetu
ugovornih obveza sadrži pravila o zakonskoj presumpciji ili utvrđuje teret dokaza.
2. Da ugovor ili pravni čin imaju prav ni učinak može se dokazivati bilo kojom v rstom dokaza koje
utvrđuje pravo države suda ili bilo koje pravo na koje upućuje članak 11. po kojem je ugovor ili pravi
čin valjan, ako se dokaz takve vrste može izvesti pred sudom.

POGLAVLJE III. OSTALE ODREDBE

Članak 19. Redovno b oravište (Uobičajeno b oravište)
1. Za svrhe ov e Uredbe, redovno boravište trgovačkih društav a, udruženja i pravnih osoba je mjesto
njihove s redišnje uprave.
Redovno boravište fizičke osobe, u okviru obavljanja njezine poslovne djelatnosti, je mjesto njezina
glavnog poslovnog nastana.
2. Ako je ugovor zaključen u okviru djelatnosti podružnice, agenture ili drugog poslovnog nastana, ili
ako je po ugovoru za izvršenje odgovorna takva podružnica, agentura ili poslovni nastan, uzima se
kao mjesto redov nog boravišta mjesto gdje se nalazi podružnica, agentura ili drugi poslovni nas tan.
3. U svrhu određivanja redovnog boravišta mjerodavno je vri jeme zaključenja ugovora.

(Navedite odredbu ko ja se odnosi na renvoi.)

Članak 20. Isključenje uzvrata i upućivanja na treće pravo ( renvoi )
Primjena prava države koju određuje ov a Uredba znači primjenu pravnih pravila koja su na snazi u toj
državi uz isključenje njezinih pravila međunarodnog privatnog prava.

Članak 21. Javni poredak države suda

Primjena pravni h odredaba određena ovom Uredbom može se odbiti, samo ako je tak va primjena oči to
nespojiva s jav nim poretkom države suda.

(Kako je normirano pitanje nejedinstvenih pravnih poredaka. )

Članak 22. Države bez jedinstvenog pravnog poretka (Države s više pravnih sustava)
1. Ako se država sas toji od više prav nih područja što imaju vlastite propise za ugovorne obveze, tada za
određivanje mjerodavnog prava po ovoj Uredbi svako pravno područje smatra državom.
2. Država u kojoj postoje različita pravna područja što imaju vlastite pravne propise za ugovorne
obveze nije dužna primijeniti ovu Uredbu na sukobe prava tih pravnih područja.

Članak 23. Odnos prema drugim propisima prava Zajednice

Uz iznimku članka 7., ova Uredba ne dira primjenu propisa prava Zajedni ce koji u posebnim predmetima
sadrže kolizijska pravila o ugovornim obv ezama.

Članak 24. Odnos prema Rimsk oj konvenciji

1. Ova Uredba u državama članicama zamjenjuje Rimsku konvenciju, osim što se tiče područja države
članice koja su unutar teritorijalne primjene te Konv encije i na koje s e ova Uredba ne primjenjuje na
osnovi članka 299. Ugovora.
2. U mjeri u kojoj ov a Uredba zamjenjuje odredbe Rimske konvencije, svako upućivanje na tu
Konvenciju znači upućivanje na ovu Uredbu.

Članak 25. Odnos prema postojećim međunarodnim ugovorima

61
1. Ova Uredba ne dira u primjenu međunarodnih ugovora kojih su stranke jedna ili više držav a članica
u času usvajanja te Uredbe i koji sadrže kolizijska pravila o ugovornim obvezama.
2. Međutim, ova Uredba u odnosima između država članicama ima prednost pred međunarodnim
ugovorima zaključenim između dvije ili više držav a članica ako se takvi međunarodni ugovori odnos e
na predmete koje uređuje ova Uredba.
…………………………………………..26. I 27. ne treba…………………….
Članak 28. Vremensko polje primjene (ratione temporis)
Ova se Uredba primjenjuje na ugovore zaključene poslije 17. prosinca 2009.
POGLAVLJE IV. ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 29. Stupanje na snagu i primjena
Ova Uredba stupa na s nagu dv ades et dana nakon njezine objave u Službenom listu Europske Unije.
Ona se primjenjuje od 17. prosinca 2009., osim članka 26. koji se primjenjuje od 17. lipnja 2009..

(Usporedite odredbe Rim I s odredbama ZRSZ-a o supsidijarno mjerodavnom pravu za ugovore?)

Čl 4. Uredba Rim I
1. čvrsta pravila za 8 vrsta ugovora – načelo karakteristične činidbe – nema pretpostavki
2. sve ostale vrste ugovora o pružanju usluga – pretpostavka – načelo karakteristične činidbe
3. ako se usluga ne može utv rditi – pravo najbliže veze – lex connexitatis
Čl 20. ZRSZ
1. toč. 1. – 17. – oborive pretpostavke
2. izuzeci; toč. 18 – ugovor o pri jenosu tehnologije - pravo primatelja tehnologi je i toč. 19 -
imovinska potraživanja iz ugovora o radu - pravo države u kojoj s e rad obavlja ili se obavljao.

(Koje je tijelo nadležno za tumačenje Uredbe i povodom čijeg zahtje va?)

Europski sud - na temelju zahtijev a sudova i drugih ti jela.

UREDBA VIJEĆA (E Z) BR. 44/2001. OD 22.12.2000. O SUDSKOJ NADLE ŽNOSTI, PRIZNANJU I OVRSI
ODLUKA U GR AĐANSKIM I TRGOVAČKIM PREDMETIMA – BRUXELLES I.

 Donesena 22.12.2000. Stupila na snagu 01.03.2002. Sastoji se od 76 članaka.

 Uredba se primjenjuje između država članica Europske unije umjesto Bruxelleske konvencije iz 1968., koja je više od 30
godina uređivala istu materiju.
 U pravilu Uredba se primjenjuje na osnovi prebivališta tuženoga na području država članica, a državljanstvo je pravno
nevažno (čl.2 st.1.).
 Nadležnosti su:
1. opća – čl. 2. - osobe s prebivalištem u jednoj od država članica, utužuju se, bez obzira na njihovo državljanstvo,
pred sudovima te države.
2. posebna – čl. 5. - osoba s prebivalištem u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici...
3. isključiva – utvrđuje se prema najbližoj vezi vrste predmeta s određenim pravnim poretkom države članice - čl. 22. Bez
obzira na prebivalište, isključivo su nadležni...
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
(Na kojem se latinsko m pravno m načelu temelji opća nadležnost u BU I?)
Usvaja se pravilo actor sequitur forum rei - tužitelj slijedi forum tuženika; za rješavanje spora mjesno je
nadležan sud prebivališta tuženika.

(Koje je stvarno polje pri mjene BU I – ratione materiae?)

(Koje su materije isključene iz polja primjene BU I?)
(Primjenjuje li se uredba na zahtjev na uzdržavanje između bračnih drugova.)- DA!
(Primjenjuje li se uredba na arbi tražu?) – NE! – Arbitraža treba biti u potpunosti isključena iz Uredbe ako
se radi o postupku koji je u suštini predmet arbitraže ili podređen arbi traži.

Članak 1. POLJE PRIMJENE

1. Ova se Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim predmetima, bez obzira na prirodu i vrstu
suda. Ta se ne odnosi posebno na porezne, carinske i upravne predmete.
2. Uredba se ne primjenjuje na:

62
 a) osobna stanja i prav nu sposobnost fizičkih osoba, vlasnička prav a iz bračnih odnosa,
oporuke i nasljeđivanje;
b) stečajeve, prinudne nagodbe i slične postupke;
c) socijalno osiguranje;
d) arbi tražu.
3. U ovoj Uredbi izraz držav a članica znači država članica, osim što se tiče Danske.

Članak 2. OPĆA NADLEŽNOST

1. Uz rezervu primjene odredaba ove Uredbe, osobe s prebivalištem u jednoj od držav a članica,
utužuju se, bez obzira na njihovo državljanstvo, pred sudovima te države.
2. Na osobe koje nisu državljani države u kojoj imaju prebivalište, primjenjuju se propisi o
nadležnosti što važe za tuzemce.

(Navedite posebno pravilo o nadležnosti ako se radi o predmetu uzdržavanja.) - st. 2.

(Navedite 2 primjera kada osoba s prebivalištem u državi članici može biti tužena u drugoj državi
članici.)
(Posebna nadležnost ako je predmet postupka ugovor?)
Članak 5. – POSEBNE NADLE ŽNOSTI
Osoba s prebivalištem u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:
1. a) ako je predmet postupka ugovor ili zahtjevi iz ugovora, pred sudom mjesta gdje je
obveza izvršena ili treba biti izvršena ;
b) za svrhe ov e odredbe, ako drugačije nije ugovoreno, mjesto je izvršenja obveze:
- u slučaju prodaje robe, mjes to u državi članici, u kojem je po ugovoru roba isporučena ili
treba biti isporučena,
- u slučaju pružanja usluga, mjes to u državi članici, u kojem je po ugovoru usluga izvršena ili
treba biti izvršena.
c) primjenjuje se odredba pod (a), ako se ne primjenjuje odredba pod (b);
2. ako se radi o predmetu uzdržavanja, pred sudom mjes ta gdje ovlaštenik uzdržavanja ima
prebivalište ili redovno boravište, ili u slučaju uzdržavanja o kojem se odlučuje u vezi postupka o
osobnom stanju, pred sudom koji je po svom pravu nadležan za takav postupak, osim ako se ta
nadležnost zasniva samo na državljans tvu jedne od stranaka;
3. ako se radi o predmetima izvanugovorne odgovornosti ili sličnim predmetima, ili ako su zahtjevi
iz takvih radnji predmet postupka, pred sudom mjesta gdje je štetna radnja učinjena ili može biti
učinjena
4. ako se radi o tužbi radi naknade štete ili za uspos tavljanje prvotnog stanja koja se temelji na
djelovanjima koja podliježu kaznenom pos tupku, pred kaznenim sudom pred kojim je takav
postupak pokrenut, ukoliko je taj sud po svom pravu nadležan za građanskopravne predmete;
5. ako se radi o sporovima nastalim iz djelovanja podružnice, agenture ili drugih poslovnih mjesta,
pred sudom mjesta gdje se te nalaze;
6. ako je ta osoba u svojstv u osnivača, trustee ili korisnika trusta, koji je os novan po zakonu ili na
osnovi pravnog posla u pismenom obliku ili usmeno uz pismeno uvjer enje, pred sudom države
članice gdje trust ima s jedište;
7. ako s e radi o sporu o plaćanju s pašav anja tereta i pružanja pomoći, koje s e traži za takve poslove,
pred sudom u čijoj nadležnos ti je teret ili odgovarajuće potraživanje vezano uz teret:
a) bilo zaplijenjeno radi osiguranja pl aćanja, ili
b) moglo biti zaplijenjeno ali je za to dato jams tvo ili drugo osiguranje;
ta s e odredba primjenjuje samo ako se tvrdi da tuženi ima pravo na teretu ili ima potraživanja na
teretu ili da je imao takva prava u času spašav anja ili pružanja pomoći.

(Koje vrste nadležnosti su u toj Uredbi obuhvaćene posebnom nadležnošću (kao višim rodnim pojmom).
Objasnite odgovor i navedite primjere)
(Navedite posebne nadležnosti iz Uredbe).

63
Tužitelju stoje na raspolaganju i razne vrste posebnih nadležnosti. One se utvrđuju, jednako kao u
nacionalnim unutraš njim pravima, bilo zbog uske veze predmeta spora s određenim držav nim područjem,
bilo zbog davanja procesne prednosti tužitelju. Mogu se primjeni ti samo u državi članici u kojoj tuženik
nema prebivalište (čl.5. t.1.).
Odredbe o posebnoj nadležnos ti sadrže čl. od 5. do 21. :
1. nadležnost mjes ta izvršenja ugovora čl.5. t.1.
2. nadležnost u predmetu uzdržavanja čl.5. t.2.
3. nadležnost u predmetu izvanugovorne odgovornosti za naknadu štete čl.5. t.3.
4. nadležnost za adhezijske postupke čl.5. t.4.
5. nadležnost za podružnice čl.5. t.5.
6. nadležnost po uskoj povezanosti tužbenih zahtjeva čl.6.
7. nadležnost u predmetu potroš ačkih ugovora čl.15. -17.
8. nadležnost u pojedinačnim ugovorima o radu. čl 18.-21.

Članak 6. NADLEŽNOST ZA SUPARNIČARE

Osoba s prebivalištem na području države članice može također biti tužena:
1. ako s e više osoba zajedno tuži, pred sudom na čijem području ima prebivalište jedan od tuženika,
ako su zahtjevi tako usko povezani da je opravdano zajedno o njima postupati i odlučivati radi
izbjegavanja rizika nepomirljivih odluka donesenih u odvojenim postupcima;

(Navedite sporove za ko je Uredba predviđa isključivu nadležnost.)

Članak 22. ISKLJUČIVA NADLEŽNOST
Bez obzira na prebivalište, isključivo su nadležni :
1. za tužbe kojima su predmet stvarna prav a na nekretninama, kao i najam i zakup nekretnina,
sudovi države članice gdje leže nekretni ne. Međutim, za tužbe kojima je predmet najam ili zakup
nekretnina što je zaključen za privremeno korištenje najviše za neprekinutih šest mjeseci, sudovi
držav e članice u kojoj tuženik prebiva također s u nadležni, ako je najmoprimac/zakupnik fizička
osoba te najmodavac/zakupodavaci i najmoprimac/ zakupoprimac prebivaju u istoj državi članici;
2. za tužbe kojima je predmet valjanos t, ništavost ili prestanak trgovačkog društva ili druge prav ne
osobe ili udruženja fizičkih ili pravnih osoba, ili valjanosti odluka njihovih ti jela, sudovi države
članice na čijem području trgovačko društvo, pravna osoba ili udruženje ima s jedište. Radi utv rđenja
tog sjedišta, sud primjenjuje svoja pravila međunarodnog privatnog prava;
3. za tužbe kojima je predmet v aljanost upisa u javne registre, sudovi države članice na či jem
području se vode ti registri;
4. za tužbe kojima je predmet val janost patenata, žigova, uzoraka i modela ili sličnih prava koja treba
položiti ili registrirati, sudovi države članice na čijem je području zatraženo ili izvršeno polaganje ili
registriranje ili se smatra da je izvršeno na osnovi instrume nta Zajednice ili međunarodnog ugovora;
Ne di rajući u nadležnost na osnovi Konvencije o davanju europskog patenta, potpisane u Münchenu
5. listopada 1973., sudovi svake držav e članice imaju isključivu nadležnos t, bez obzira na
prebivalište stranaka, o tužbama što se tiču registracije ili valjanosti europskog patenta izdanog za
tu državu;
5. za tužbe vezane uz prisilno izvršenje odluka, sudovi države članice na čijem se području ovrha
treba prov esti ili gdje je ov rha provedena.

(Sporazum o nadležnosti? Usporedi sa ZRSZ?) –Čl. 49. ZRSZ

(Dopušta li Uredba zakljčivanje neisključivih sporazuma o nadležnosti?) - D A. Toč. 1.reč.2.
Članak 23. i 24. SPOR AZUM O NADLEŽNOSTI
1. Ako su se stranke, od kojih barem jedna ima prebivalište na području jedne države članice,
sporazumjele da će sud ili sudovi jedne države članice biti nadležni za rješavanje već nas talog spora
ili budućeg spora koji će nastati iz određenog pravnog odnosa, tada je taj sud ili ti sudovi nadležni.
Ta nadležnost je isključiva, osim ako se stranke nisu drugačije sporazumjele. Takav sporazum o
sudskoj nadležnosti treba bi ti zaključen :
a) pismeno ili usmeno s pismenim dokazom, ili

64
b) u obliku koji odgovara praksi što su je stranke međusobno uspostavile, ili
c) u međunarodnoj trgovini, u obliku što odgovara tr govačkom običaju (usansi) kojeg su s tranke
poznavale ili trebali poznav ati, i kojeg ugovorne s tranke takvih vrsta ugovora općenito poznaju i
redovito primjenjuju.
2. Svako priopćenje elektronskim putem koje omogućuje trajno bilježenje sporazuma izjednačuje se
s pismenim.
3. Ako su takav sporazum zaključile stranke od kojih nijedna nema prebivalište na području jedne
držav e članice, sudovi drugih država članica nisu nadležni za rješ avanje njihovih sporova, osim ako
se sporazumno određeni sud ili sudovi proglase nenadležnim.
4. Sud ili sudovi države ugovornice kojima je pismenim dokumentom o osnivanju trusta određena
nadležnost, isključivo su nadležni za tužbe protiv osnivača, trustee ili korisnika, ako se radi o
odnosima između tih osoba ili o njihovim pravima i obv ezama u okviru trusta.
5. Sporazum o s udskoj nadležnosti i odgovarajuće odredbe u pismenom dokumentu o osnivanju
trus ta nemaju pravni učinak, ako su protivne odredbama čl. 13., 17. ili 21.,ili ako se njima isključuje
nadležnost sudova koji su na osnovi čl. 22. isključivo nadležni.

Članak 24. Prešutna sudska prorogacija – prorogatio taci ta

Pored nadležnosti na osnovi drugi h odredaba ove Uredbe, sud držav e članice je nadležan ako se
tuženi upus ti u postupak. To pravilo ne vrijedi u slučaju kad se tuženi upus ti u postupak samo radi
osporav anja nadl ežnosti ili ako je na os novi čl. 22. isključivo nadležan neki drugi sud.

(Kad se sud države članice proglašava se po službenoj dužnosti nenadležni m?)

Članak 25. ISPITIVANJE NADLEŽNOSTI I NJENE DOPUŠ TENOSTI
Sud države članice progl ašava se po službenoj dužnosti nenadl ežnim, ako je pred njim pokrenut
postupak radi spora za koji su na osnovi čl. 22. isključivo nadležni sudovi druge države članice.

Članak 26.
1. Ako je tuženi koji ima prebivalište u jednoj državi članici tužen pred sudom druge države članice
pa se ne upus ti u postupak, sud se treba po službenoj dužnos ti proglasiti nenadl ežnim, osim ako se
njegova nadležnos t temelji na odredbama ov e Uredbe.
2. Sud prekida postupak tako dugo dok ne utv rdi da je tuž enome bilo moguće podnes ak kojim se
pokreće postupak odnosno ekvivalentni podnesak tako pravovremeno primiti da je mogao
pripremiti obranu, ili da su u tu svrhu poduzete sve potrebne mjere.

(Litispendencija - usporedite odredbe ZRZS-a i BU I.)

ZRSZ čl. 80
Sud Republike Hrvatske prekinut će postupak na zahtjev stranke ako je u toku spor pred stranim sudom u
istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, i to:
1) ako je prvo pred s tranim sudom pokrenut postupak u vezi s tim sporom
2) ako je ri ječ o sporu za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnos t suda RH
3) ako pos toji uzajamnost.

Članak 27. LITISPENDENCIJA I POVEZANI POSTUPCI (čl.27. – 30.)

1. Ako su pred sudovima raznih država članica podnesene tužbe o istom zahtjevu između istih
stranaka, sud kojem je kasni je podnes ena tužba preki da postupak po službenoj dužnosti sve do
trenutka dok se ne utvrdi nadležnost suda pred kojim je prethodno podnes ena tužba.
2. Čim se utvrdi nadležnost suda kojem je prethodno podnesena tužba, sud kojem je kasni je
podnesena tužba proglaš ava se nenadležnim u korist nav edenog suda.

Članak 28.
1. Ako su podnesene tužbe koje s u povezane pred sudovima različitih država članica, može sud,
kojem je tužba kas nije podnesena, preki nuti postupak.

65
2. Ako prvostupanjski postupci teku, sud pred kojim je kasnije podnesena tužba može se na zahtjev
jedne stranke proglasiti nenadl ežnim, ako je s ud pred kojim je najranije pokrenut postupak
nadležan za takve tužbe te njegovo pravo dozvoljava povezivanje tužbi.
3. U smislu ovog članka tužbe su povezane, ako između njih pos toje tako uske veze da je opravdan
zajednički postupak i odluka, kako bi se izbjeglo donošenje proturječnih odluka u odvojenim
postupcima.

Članak 29.
Ako za tužbe postoji isključiva nadležnost više sudov a, treba se svaki sud, pred kojim nije najpri je
pokrenut pos tupak, proglasiti nenadležnim u korist suda pred kojim je najprije pokrenut postupak.

(Obrazložite kad se po Uredbi, za svrhe litispendencije, smatra da je po krenut postupak.)

Članak 30.
Za svrhe ovog odjela, smatra se da je pred sudom pokrenut postupak:
1. u času kad je podnesak kojima se pokreće postupak ili ekvivalentni podnes ak podnesen s udu, pod
pretpos tavkom da tužitel j ni je kasni je propustio poduzeti što je trebao da se izvrši dostava
tuženome, ili
2. ako se podnesak treba dos taviti pri je podnoš enja sudu, u času kad ga je primio organ odgovoran
za dos tavljanje, pod pretpostavkom da tuži telj nije kasnije propustio poduzeti što je trebalo da se
podnesak dostavi sudu.

(Navedite kako Uredba određuje po jam odluke.)

Članak 32.
U smislu ove Uredbe, pod "odlukom" podrazumijeva s e svaka odluka s uda države članice, bez obzi ra
na njezin naziv kao odluka, uključujući rješenje ili nalog za izvršenje, kao i odluku sudskog
službenika o utvrđenju troškova.

(Objasnite važnost njenih odredaba o tzv. neposredno j (izravnoj) nadležnosti.)

Odredbama o tzv. nepos rednoj nadl ežnosti utvrđene su pretpos tavke za priznanje i ovrhu
inozemnih sudskih odluka – čl. 33. st. 1. i 38. st. 1.

(Priznanje?)
Članak 33. PRIZNANJE
1. Odluke donesene u državi članici priznaju s e u drugim državama članicama; za to se ne traži
nikakav pos ebni pos tupak.
2. Svaka stranka koja zahtjeva priznanje odluke kao glavno pi tanje spora, može na osnovi postupka
utvrđenog u 2. i 3. odjelu ovog poglavlja tražiti priznanje odluke.
3. Ako ishod pos tupka o priznanju pred sudom držav e članice zavisi od utvrđenja priznanja
incidentalnog pitanja, taj sud može odlučiti o priznanju.

(Kada će se po Uredbi odbiti priznanje odluke druge države članice?)

Članak 34.
Odluka se ne priznaje:
l. ako bi priznanje bilo očito protivno javnom poretku držav e u kojoj se traži;
2. ako tuženiku, koji se nije upustio u postupak, nije pravilno dos tav ljen podnes ak kojim se započeo
postupak ili ekvivalentni podnesak, ili mu takav podnesak ni je tako pravovremeno dostavljen da bi
se mogao brani ti, osim ako je tuženik propustio započeti postupak za podnošenje prav nog lijeka
protiv odluke iako mu je to bilo moguće;
3. ako je odluka nespojiva s drugom odlukom koja je dones ena između istih stranaka u državi članici
u kojoj se traži priznanje;

66
4. ako je odluka nespojiva s prethodnom odlukom koja je donesena u drugoj državi članici ili u trećoj
državi u sporu o istom zahtjevu i između istih stranaka, ukoliko ta odluka ispunjava potrebne
pretpos tavke u državi u kojoj se traži priznanje.

Članak 35.
1. Nadalje odluka se ne priznaje, ako bi time bili povrijeđeni propisi 3., 4. i 6. odjela II. poglavlja ili
kad se radi o slučaju iz čl. 72.
2. Pri ispitivanju nadležnos ti iz prethodnog stavka, sud ili organ držav e u kojoj se traži priznanje
vezan je utvrđenim činjenicama na osnovi kojih je sud države članice porijekla zasnovao svoju
nadležnost.
3. Nadležnost suda države porijekl a ne smije se ispitivati, osim što se tiče propisa iz stavka l;
odredbe o nadležnosti ne spadaju pod javni poredak iz članka 34. stavka 1.

(Dopušta li BU1 ispitivanje strane odluke s obzirom na njezin sadržaj. Ako da pod kojim okolnosti ma.)
Članak 36.
Inozemna odluka s e ne smije ni pod kakvim okolnostima ispitivati s obzirom na njezin sadržaj.

Članak 37.
1. Sud države članice pred kojim se traži priznanje odluke dones ene u drugoj državi članici, može
preki nuti postupak, ako je protiv odluke uložen redovni pravni lijek.
2. Sud države članice pred kojim se traži priznanje odluke donesene u Irskoj ili Velikoj Britani ji,
može prekinuti postupak, ako je izvršenje odluke u državi gdje je odluka donesena privremeno
obustavljeno zbog uloženog prav nog lijeka.

Članak 38. OVR HA

1. Odluka dones ene u jednoj državi članici koja je u toj državi ovršna, ovrš na je u drugoj državi
članici, ako je tamo na zahtjev ovlaštenika proglašena ov ršnom.
2. Međutim u Ujedinjenom Kral jevstvu, takva je odluka u Engleskoj ili Walesu, Škotskoj ili Sjevernoj
Irskoj ovršna, ako je na zahtjev ovlaštenika registrirana za ovrhu u tom di jelu Ujedinjenog
Kral jevstva.

(Mjerodavno pravo za određivanje prebivališta fizičkih osoba.)

(Po kojem se pravu određuje nadležnost sudova ako tuženi k nema prebivalište u jedno j državi članici?)
Članak 59.
1. Za odlučivanje o tome da li stranka ima prebivalište na području države članice pred čijim
sudovima je pokrenut postupak, sud primjenjuje svoje unutrašnje pravo.
2. Ako s tranka nema prebivalište u državi članici pred čijim sudovima je pokrenut pos tupak, tada
sud, ako odlučuje o tome da li stranka ima prebivalište u drugoj državi članici, primjenjuje pravo te
držav e.
 Dakle, ako tuženik nema prebivalište na području držav a članica, čl.4.st1. se ne primjenjuje, već
se nadležnos t u svakoj državi članici prosuđuje po njenom nacionalnom pravu, osim u slučajevima
isključive nadležnosti (čl.22.) i sporazuma o nadležnosti (čl.23. i 24.)

(Kako je normirano prebivalište pravnih osoba?)

Članak 60.
1. Za svrhu ove Uredbe, trgovačko društvo, druga pravna osoba ili udruženja fizičkih ili pravnih
osoba, imaju prebivalište u mjestu u kojem imaju:
a. statutarno sjedište, ili
b. glavnu upravu, ili
c. glavno poslovno mjesto.

(Što određuje uredba o obvezatnosti i načinu njene pri mjene?)

67
Članak 66.
1. Ova Uredba se primjenjuje samo na pokrenute pravne postupke i na isprave koje s u formalno
sastavljene ili registri rane kao javne isprave nakon njezinog stupanja na snagu.
2. Međutim, ako je u državi članici podrijetla pokrenut postupak prije stupanja na snagu ov e Uredbe,
odluka dones ena poslije tog dana priznaje se i ovršuje u skladu s pogl avljem 3. (priznanje i ovrha).

Članak 76.
Ova Uredba stupa na snagu 1. ožujka 2002.
Ova Uredba je obvezatna u cjelini i nepos redno se primjenjuje u držav ama članicama u skladu s
Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

(Objasnite zašto se BU1 naziva dvostrukom uredbom - convention double?)

Bruxelleska Uredba je convention double jer sadrži ;
1. pravila o nadležnosti
a) pravila o “izravnoj”, “direktnoj” ili “primarnoj nadležnosti”
b) pravila o “pos rednoj”, “prenesenoj” ili “delegiranoj” nadležnos ti
2. pravila o priznanju i ovrsi

Može li hrvatski državljanin biti stranka u postupku u ko jem se primjenjuje BU I?

Može, ako ima prebivalište u nekoj od držav a članica EU.

(Koje je tijelo nadležno za tumačenje U redbe i povodom čijeg zahtjeva? Kako se naziva taj postupak
tumačenja?)
Europski sud - na temelju zahtijeva nacionalni h sudova i drugih tijel a, koristeći autonomno tumačenje.
Utvrđuje pos ebna značenja raznih izraza Uredbe koji nisu uvijek isti kao oni u unutrašnjem pravu država
ugovornica, jer u njima nemaju isto značenje. Koristi teleološku metodu tumačenja, pri čemu se polazi od
poredbenopravne metode da bi se došlo do autonomne definicije pojmova.

(Kada se priznanje i ovrha strane sudske odluke prema Uredbi može odbiti zbog nenadležnosti suda
koji je donio odluku?)
Članak 35. st3. Nadležnost suda države porijekla ne smije se ispitivati, osim što se tiče:
­ nadležnost u predmetu osiguranja
­ nadležnost u predmetu potroš ačkih ugovora
­ isključivoj nadležnost, te
­ određenih sporazuma u skladu s kojima su se države članice obv ezale, prije stupanja na s nagu ove
Uredbe.

NADLEŽAN JE SUD - MJERODAVNO JE PRAVO

68
lex causae pravo koje uređuje glavni predmet
lex connexitatis pravo najbliže veze
lex patriae domovinsko pravo osobe, državljanstvo
lex domicilii pravo mjesta prebivališta
lex (firmae) habitationis pravo (redovnog) boravišta
lex loci actus pravo mjesta gdje je pravni posao sklopljen, odnosno pravna radnja poduzeta
lex autonomiae pravo koje su stranke izabrale
lex loci delicti commissi pravo mjesta gdje je delikt izvršen
lex loci damni pravo mjesta nastanka štete
lex rei sitae pravo mjesta gdje se nekretnina nalazi
lex fori pravo države čije tijelo rješava predmet, pravo države suda
lex loci solutionis pravo mjesta izvršenja ugovora, gdje se stvar mora predati
lex loci celebrationis pravo mjesta u kojem se brak sklapa
lex loci destionationis pravo mjesta odredišta
lex banderae pravo zastave broda
lex carte sitae pravo mjesta gdje se papir nalazi
lex loci contractus pravo mjesta gdje je ugovor sklopljen
lex loci executionis pravo mjesta gdje su te radnje izvršene, odnosno gdje su trebale biti izvršene
lex personalis pravo države čiju državnu pripadnost ima fizička ili pravna osoba
locus regit actum mjesto vlada činom - aktom

OPĆE ZNANJE
 Pravna sposobnost je sposobnost biti nositeljem prava i obveza.
 Poslovna sposobnost je svojstvo fizičke i pravne osobe da vlastitim očitovanjima volje stvaraju pravne učinke, odnosno
stječu prava i obveze.
 Deliktna sposobnost je sposobnost odgovaranja za pričinjene protupravne radnje.
 Tumačenje se određuje kao otkrivanje ili utvrđivanje značenja pravne norme.
 Protupravnost znači povredu nekoga pravnoga pravila pozitivnoga pravnoga poretka.
 Nupturijenti su osobe koje namjeravaju sklopiti brak.
 Komorijenti su osobe koje su nastradale u istoj nesreći ili slučaju, ali tako da se redoslijed njihove smrti ne može točno
utvrditi, a nalaze se u nekom položaju mjerodavnom za nasljedno pravo.
 Suparničarstvo je subjektivna kumulacija, procesnopravni odnos između više osoba koje se u istoj parnici nalaze u istom
stranačkom položaju.
Suparničarstvo je aktivno kada u parnici ima više tužitelja, a pasivno kada ima više tuženika.
Materijalni su suparničari oni koji se u pogledu predmeta spora nalaze u pravnoj zajednici ili oni čija prava, odnosno
obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove.
Formalni suparničari su oni u čijim su parnicama predmet spora prava, odnosno obveze iste vrste, koji se osnivaju na
bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
Obični su oni suparničari protiv kojih se može donijeti sadržajno različita presuda.
Jedinstveni suparničari su oni prema kojima se spor po zakonu ili zbog prirode spornog odnosa može riješiti samo na
jednak način.
 Litispendencija je postojanje parničnog postupka koji se između istih stranaka i po istom tužbenom zahtjevu već vodi
pred parničnim sudom, poslijedica je odbacivanje tužbe koja bi bila kasnije podnijeta.
 Perpetuatio fori - pravilo o ustaljivanju nadležnosti propisano je da bi se spriječila eventualna zlouporaba procesnih
ovlaštenja i osiguralo provođenje načela ekonomičnosti. Kada vi u takvoj situaciji postojala dužnost ustupanja predmeta
nenadležnom sudu, stranke bi, nenamjernim promjenama okolnosti tijekom postupka, mogle prouzročiti odugovlačenje
parnice.
 Brak ne može sklopiti:
- osoba koja nije navršila 18 godina života,
- osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti ili nesposobna za rasuđivanje,
- osobe koje su međusobno krvni srodnici u ravnoj lozi ( beskonačno) i pobočnoj lozi (u stupnjevima)
- osoba koja je već u braku.
 AKTIVNO NASLJEDNO PRAVO čl. 7/1 ZN: Svatko je ovlašten da za slučaj svoje smrti oporukom odredi sebi nasljednika, a i
dapravo svojega nasljednika ograniči i optereti, na način i u granicama određenim ovim Zakonom.
 PASIVNO NASLJEDNO PRAVO čl. 2/2 ZN: Stranci su, pod pretpostavkom uzajamnosti, u nasljeđivanju ravnopravni s
državljanima RH. Uzajamnost se predmnijeva dok se suprotno ne utvrdi na zahtjev osobe koja u tome ima pravni interes.
 Parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku, a parnični postupak pokreće se tužbom.
 Zastara je gubitak zahtjeva zbog nevršenja sadržaja subjektivnog prava kroz zakonom određeno vrijeme.
 Delibacioni postupak – ispitivanje kojim se utvrđuje ispunjava li strana sudska odluka pretpostavke kao i domaća da bi
se mogla priznati i izvršiti.

69