MPP Skripta

>y
yyy
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
yyyyyyyyyyyyyyyyybjbjV
V.,<<&yy
yyyy
HHHHHyyyy\\
\8
D\
)aa"
$
D-
H
HHff
f|JHHf
ff-
$yyyy \\
\gf"EJ|u0)
y
fFy$
yH$X
f
f
)yyyyyyyyyyyy
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
Kreaimir
Sajko: Meunarodno privatno pravo
MPP KAO CJELINA
POJAM, METODE, ZADAA MPP I

SUSJEDNA PODRU
JA
Kad privatnopravne situacije

imaju isklju
ivo tuzemno obilje~je, na njih
doma a nadle~na tijela (sudovi
ili upravna tijela) uvijek
primjenjuju doma e pravo. Npr.
sklapanje braka izmeu dr~avljana
RH na podru
ju RH ( primjenjuje se hrvatsko
pravo tj. odredbe OZ); na ugovor
o prodaju izmeu dva hrvatska
trgova
ka druatva, koji je sklopljen i
treba se ispunjavati na podru
ju RH, primjenjuje se hrvatski
ZPP; naknada atete nastala pri
sudaru dva broda hrvatske
dr~avne pripadnosti, do koje je
doalo u rije
koj luci, ocjenjuje se po
hrvatskom PZ.
Kad nastaju pravne situacije

koje imaju meunarodno obilje~je,
pa se postavlja pitanje o tome
treba li na njih primijeniti
doma e ili strano pravo. Npr.
dvoje stranaca ~eli meusobno
sklopiti brak u RH; ugovor o
prodaju sklopljen u Austriji
izmeu hrvatskog i talijanskog
druatva; u portugalskim
unutarnjim vodama sudario se
brod hrvatske dr~avne
pripadnosti s brodom koji vije
panamsku zastavu.
Pravila MPP ureuju pravne

situacije s meunarodnim
obilje~jem pomo u triju metoda:
Kolizijskim pravilima
Pravilima neposredne primjene
Posebnim materijalnim pravilima
KAKO SE UREUJU SITUACIJE S

MEUNARODNIM OBILJE}JEM SKICA
RJEÈNJA
Na situacije s meunarodnim
obilje~jem, pod odreenim
pretpostavkama, dolazi do
primjene strano pravo; to se
propisuje pravilima o odreivanju
mjerodavnog prava, tj.
kolizijskim pravilima. Npr. u
pogledu uvjeta za sklapanje
braka mjerodavno je, za svaku
osobu, pravo dr~ave
iji je dr~avljanin u vrijeme
stupanja u brak (32/1 ZRS); za
ugovor je mjerodavno pravo koje
su izabrale ugovorne stranke
(19. ZRS); na nastalu atetu zbog
sudara broda primjenjuje se :
pravo dr~ave u
ijem se teritorijalnom moru ili
unutarnjim morskim vodama
dogodio sudar (
l.16.PZ).
Kolizijska pravila ureuju

situacije tako da samo upu uju
na mjerodavno strano ili doma e
pravo.
Kolizijska pravila su dio

unutarnjeg prava svake dr~ave, a
utvruju ih uglavnom propisi i
meunarodni ugovori. Unutar EU
donose se uredbama kolizijska
pravila i pravila meunarodnog
procesnog prava; tako se utvruju
jedinstveni MPP Unije, koji sve
viae zamjenjuju dotadaanji
nacionalni MPP dr~ava
lanica.
Tijelo primjene (sud, arbitra~a,

upravno tijelo) rjeaava
obilje~jem na osnovi kolizijskih
pravila svoje dr~ave.
Op inski sud u Zagrebu rjeaava o

rastavi braka stranih dr~avljana
na osnovi primjene kolizijskih
pravila iz
l.35. ZRS.
Da bi se na temelju kolizijskih
pravila primijenilo strano
pravo, pored stranog obilje~ja
treba se raditi o situacijama
koje pravo koje se mo~e
primijeniti eksteritorijalno; to
su uglavnom grane privatnog
prava (graansko, trgova
ko, obiteljsko, dio pomorskog i
radnog prava).
Pravila neposredne primjene

uvijek upu uju neposredno na
primjenu doma eg prava, iako se
radi o privatnopravnim
situacijama s meunarodnim
obilje~jem. Zakonodavac donosi
takve propise uglavnom radi
promicanja svojih osnivnih
pravnih na
ela ili zaatite odreenih pravnih
subjekata. Npr. i kad postoje
uvjeti za sklapanje braka po
pravu dr~ave
iji je dr~avljanin osoba koja
~eli sklopiti brak pred nadle~nim
tijelom RH, ne e se dopustiti
sklapanje braka ako, ato se ti
e te osobe, postoje po pravu RH
smetnje koje se odnose na
postojanje ranijeg braka i
nesposobnost za rasuivanje (32/2
ZRS); iznimno od odredbe
l.973. PZ (koji glasi: Na
ugovore o plovidbenim odnosima
primjenjuje se pravo koje su
stranke izabrale) primjenjuje se
na ugovore o iskoriatavanju
brodova PZ:
Na odgovornost prijevoznika za
oate enje, manjak ili gubitak
tereta, predvienu odredbama PZ,
ija se primjena ne mo~e isklju
iti sporazumom stranaka, ako se
luka odnosno pristaniate ukrcaja
ili odrediata nalazi u RH.
Ako bi putnik primjenom drugog
prava bio stavljen u
nepovoljniji polo~aj nego prema
odredbama PZ. Sporazum sklopljen
protivno odredbama nema pravni u
inak (974.PZ).
U hrvatskom MPP nema op e

odredbe o primjeni pravila
neposredne primjene, za razliku
npr. Od avicarskog i talijanskog
prava.
Metodom posebnih materijalnih

pravila odreuje se unutarnjim
propisima pravni polo~aj
stranaca, a ta metoda dolazi do
primjene pri ujedna
avanju materijalnog prava na
osnovi meunarodnih konvencija.
Radi se o propisima koji se
donose posebno za ureivanje
obilje~jem. Primjere takvih
materijalnih pravila nalazimo u
nekim hrvatskim zakonima (npr.
Zakon o strancima, Zakon o
koncesijama) kao i u raznim
meunarodnim ugovorima kojima se
izmeu dr~ava
lanica ujedna
uje privatno pravo (npr. trgova
ko ugovorno pravo ili pomorsko
pravo).
PRIVATNOPRAVNE I JAVNOPRAVNE
SITUACIJE S MEUNARODNIM OBILJE
}JEM
MPP kao grana unutarnjeg prava
ureuje privatnopravne situacije
s meunarodnim obilje~jem; to je
pravo meunarodno ne po izvoru,
nego samo po sadr~aju situacije
koju ureuje. U posljednje
vrijeme postoji i tendencija
eksteritorijalne primjene i
javnog prava. S MPP usko je
povezano meunarodno graansko
procesno pravo, budu i da sadr~i
pravila o meunarodnoj
nadle~nosti sudova i drugih
tijela, o postupku i priznanju i
ovrsi stranih odluka. Zbog toga
se privatnopravne i
procesnopravne situacije s
meunarodnim obilje~jem
esto ureuju jednim zakonom. Tako
je to u Hrvatskoj ureeno ZRS.
IME PREDMETA
Ime meunarodno privatno pravo
prvi put spominje Joseph Story u
svom djelu Komentar o sukobu
prava iz 1834. U Europi je to
ime uveo W. Schaeffer koji tako
i naziva svoje djelo iz 1841.
RATIO UPUIVANJA NA MJERODAVNO

PRAVO
Na pitanje zaato se uop e
primjenjuje metoda kolizijskih
pravila koja upu uje na primjenu
mjerodavnog (doma eg ili
stranog) prava, odgovor je dao
Savigny sredinom 19.st, navode i
da pravni poretci dr~ava imaju
jednake vrijednosti, pa stoga
treba pod odreenim
pretpostavkama prijateljski
dopustiti primjenu stranog
prava; po njemu se to
ini metodom koja se sastoji u
tome da se za svaki pravni odnos
tra~i pravni poredak pod koji
taj odnos po svojoj prirodi
potpada ili je podvrgnut, tj. u
kojem se nalazi njegovo
sjediate. Moderno
zakonodavstvo, sudska praksa i
doktrina uglavnom su usvojili
kolizijsku metodu, kao
najva~niju pri ureivanju
situacija s meunarodnim
obilje~jem; pri tome se polazi
od potrebe da se na te situacije
u pravilu primjenjuje pravo
(strano ili doma e) koje s njima
ima naju~u, bitnu vezu. Time se
u okviru mpp pridonosi pove anju
i produbljivanju meunarodne
pravne suradnje i ostvaruje
meunarodna ujedna
enost rjeaenja.
SUSJEDNA PODRU
JA
Postoje susjedna pravna podru
ja koja unutar svog polja
primjene ureuju razna pitanja
vezana uz materiju mpp (mgpp,
mjp).
Meunarodno graansko procesno

pravo podrazumijeva pravila
unutarnjeg prava i meunarodnih
ugovora kojima se u vezi s
privatnopravnim slu
ajevima s meunarodnim obilje~jem
ureuju razna procesna pitanja, i
to, kako procesnim propisima
tako i pravilima mpp. Najva~nija
su pitanja o nadle~nosti,
meunarodnoj nadle~nosti, polo~aju
stranaca u postupku, o
utvrivanju stranog prava, te o
priznanju i ovrsi stranih
sudskih i arbitra~nih odluka.
Mgpp uz pravila graanskog parni
nog procesnog prava, u airem
smislu obuhva a i meunarodno
izvanparni
no, ste
ajno i arbitra~no pravo. Mpp i
mgpp meusobno se dopunjuju. Mpp
odreene dr~ave se u pravilu
primjenjuje samo ako su npr.
sudovi te dr~ave nadle~ni.
Meunarodno pravo je sustav

pravnih pravila koja ureuju
odnose u meunarodnoj zajednici
priznatih subjekata. Izvori tog
prava su meunarodni ugovori, obi
aji i op a na
ela prava priznata od
civiliziranih naroda, te u
odreenoj mjeri sudske rjeaidbe i
doktrina. U mnogim pravnim
poretcima, tako i po hrvatskom
(140. URH), takvi meunarodni
izvori mpp imaju prednost pred
unutarnjim izvorima mpp.
Primjena mpp i meunarodnog prava
dolazi do izra~aja na raznim
podru
jima, npr. dr~ava putem svojih
tijela ima i vrai isklju
ivu vlast nad svakome na svom
podru
ju. Ograni
enja se utvruju meunarodnim
ugovorima i odnose se na razna
pitanja imuniteta.
POVIJESNI RAZVOJ I MODERNO

STANJE
ANTIKA
Stranci (barbari) nisu u~ivali
prava ako nisu bili pod
patronatom ili ako nije bio
sklopljen ugovor o njihovu
pravnom polo~aju. Doma i graanin,
pod
ijom je zaatitom bio stranac,
nazivao se u Ateni PROKSENOM.
Ugovori su utvrivali odreena
materijalna prava, s tim ato su
katkada sadr~avali uz to
procesna i kolizijska pravila.
Izvan Gr
ke razvilo se izmeu Grka razli
itih polisa neka vrsta zajedni
kog gr
kog prava.
U Egiptu je vladala pravna

podijeljenost primjenjivalo se
gr
ko i egipatsko pravo te su
postojali gr
ki i egipatski sudovi. S
vremenom, zbog postupnog
pro~imanja ta dva prava, razlike
se gube, a ujedna
enim pravnim rjeaenjima doprinose
pravila koja donosi kralj i koja
vrijede za sve stanovnike.
Povremeno se osnivaju i
mjeaoviti sudovi.
Ni u Rimu stranac nije imao

nikakva prava, ako ugovorima
nije bilo druga
ije odreeno. PEREGRINI su bili
osobe
iji su gradovi sklapali takve
ugovore. To su bili ugovori o
prijateljstvu (hospitum). Njima
su se utvrivala odreena
materijalna prava ili se
ugovarala pravna pomo , s tim da
se uvijek primjenjuje le fori.
Rimljani su pokorenim narodima
i plemenima ostavili primjenu
njihovog prava. Sporove izmeu
rimljana i stranaca, rjeaavao je
PRAETOR PEREGRINUS. Pri tom je
primjenjivao posebno rimsko
pravo, ius gentium, koje je
ureivalo samo poslovne odnose,
dok je npr. za obiteljske i
nasljedne odnose rjeaavao na
osnovi tzv. osobnog kolizijskog
prava.
RANI SREDNJI VIJEK

Seobom u nove postojbine plemena
prenose i svoje pravo. Plemensko
pravo iz po
etka nije imalo ograni
enu primjenu. Tek kasnije poato
su se plemena stalno nastanila
na odreenom podru
ju, njihovo pravo postaje vezano
za to podru
je. Dolazi do izra~aja tzv. na
elo primjene osobnih prava
(svatko treba imati svoje pravo,
a tko dolazi iz druge
provincije, treba ~ivjeti po
pravu svog zavi
aja, zemlje). Zbog toga je
trebalo npr. pri sastavljanju
isprava od 8. Do 14. St. Uvijek
navoditi kojem (plemenskom)
pravu osoba pripada tzv.
professio iuris. To je na
elo vrijedilo npr. kod
Langobarda i Franaka.
Osim plemenskog prava, u

sjevernoj Italiji primjenjivalo
se obi
ajno pravo. S vremenom se
plemena stapaju, pa se pravne
razlike gube te nastaju mjesna,
zemaljska prava. Dolazi i do
samostalnosti gradova koji
stvaraju svoje vlastito pravo.
`to se ti
e rimskog prava, ono se
esto posredno primjenjuje kao op
e zajedni
ko pravo.
KASNIJE RAZDOBLJE SREDNJEG

VIJEKA STVARANJE STATUTARNE
TEORIJE
ITALIJA
Moderni se mpp po
inje razvijati u gradovima
sjeverne Italije, koji postaju
sjediate prou
avanja rimskog prava. Ti gradovi
stvaraju vlastito pravo,
najprije obi
ajno, a potom ga (od sredine 11
.st) kodificiraju. Krajem 12.st.
gradovi donose svoje zakone,
propise (gradski statut). Po
njima se odreuje npr. da su za
kaznena djela ii delikte
stranaca nadle~ni doma i sudovi,
ako su takva djela po
injena na podru
ju tog grada. Isto tako se
odreuje nadle~nost doma ih sudova
za sporove o stvarima koje le~e
na podru
ju grada.
Sukobe zakona, tj. sukobe izmeu

tadaanjih statuta gradova,
doktrina rjeaava prou
avanjem i glosiranjem odreenih
tekstova rimskog prava. Tako se
u znatnoj mjeri, na osnovi
djelovanja glosatora, po
inje primjenjivati strano pravo
te dolazi u odreenoj mjeri i do
priznavanja stranih sudskih
odluka. Znanost tog vremena ima
sjediate u Bologni, te je usko
vezana s praksom.
Cardo de Tocco i Accursius

napuataju isklju
ivu teritorijalnu primjenu
prava. Aldius u
i da kad osobe s razli
itih podru
ja,
ija se obi
ajna prava meusobno razlikuju,
vode sudski postupak, sudac
treba primijeniti ono obi
ajno pravo (consuetudo), koje se
ini ja
e i korisnije, jer on treba
suditi po onome ato mu se
ini boljim.
Na po
etku 13.st. utvruje se da se
parni
na sposobnost odnosi samo na
podanike (subditi), pa su i
propisi gradova obvezatni samo
za njegove graane. Accursius je
sastavio glosu koja se smatra po
etkom modernog mpp. Ako je
graanin Bologne tu~en u Modeni,
ne smije mu se suditi po
zakonima Modene pod koje on ne
pripada. Tako dolazi do toga da
se na ugovore primijenjuje pravo
mjesta sklapanja, a na stvari
mjesto gdje se one nalaze (le
rei sitae, za voenje postupka
(ad litem ordinandam)
primjenjuje se le fori, ali to
pravo nije nu~no mjerodavno za
donoaenje odluke o meritumu
spora (ad litem decidendam).
FRANCUSKA
Na po
etku 13.st. mpp se intenzivno
prou
ava u Parizu, Toulouseu i
Orleansu. O mpp prvi opairnije
piau de Ravenis i de
Bellepetrica. Oni u
e da zakoni vrijede u na
elu samo za podanike, te
razlikuju procesno od
materijalnog prava. Ugovore
podvrgavaju mjestu njihova
sklapanja. Pored ostalog prou
avaju tzv. uestio anglica, tj.
prostorno polje primjene
engleskih pravila po kojem
nasljeuje samo prvoroeno dijete.
Oni tvrde da se to pravilo ne
prote~e na nekretnine koje le~e u
Francuskoj, jer uvieki treba
gledati na obi
ajno pravo mjesta gdje se stvar
nalazi.
KOMENTATORI (POST GLOSATORI)

piau prve povezane rasprave o
mpp. Najva~niji
komentatori bili su Bartolus de
Sazoferato, Baldus de Ubaldi,
Bartholomeus a Saliceto i
Aleander Targanus de Imola.
Bartolus de Sazoferato (prof. u

Bologni, 14. st.) komentirao je
itav Corpus iuris. On postavlja
dva pitanja: 1) vrijedi li
statut za strance u tuzemstvu i
vrijedi li statut za pravne
situacije u inozemstvu, te 2)
prostire li se djelovanje jednog
statuta izvan podru
ja zakonodavstva. `to se ti
e prvog pitanja, statut u na
elu ve~e samo podanike. Za oblik
i sadr~aj ugovora primjenjuje se
pravo mjesta sklapanja ugovora,
s tim ato se posljedice
ugovornih obveza treba
prosuivati po pravu mjesta ispunjenja, a podredno
po legis fori. Glede drugog pitanja, Bartolus razlikuje propise
koji zabranjuju (statuta prohibitiva) od onih koji dozvoljavaju
(statuta permisiva).
Kod zabrana se razlikuje da li se odnose na oblik pravnog posla,
na
st
v
ari ili osobe. Kad je rije
o osobama, treba utvrditi da li
je statut POVOLJAN (favoribile)
ili NEPOVOLJAN (odiosum).
Povoljan statut primjenjuje se
na osobe ma gdje se one nalaze,
a odiozni statuti imaju isklju
ivo teritorijalnu primjenu.
Bartolus razla~e i uestio

anglica te razlikuje dva mogu a
rjeaenja:
1) ako se statut odnosi na
stvari, pa glasi, ostavina
pripada najstarijem, tada
vrijedi statut legis registrae
za doma e osobe i za strance;
2) ako se statut odnosi na
osobe, pa glasi, najstariji
nasljeuje, tada se primjenjuje
na ostavinu stranca u Engleskoj,
ali ne i za ostavinu Engleza
koja le~i u Italiji.
Bartolusov u
enik Baldus de Ubaldi takoer
zastupa u
enje o tropodjeli statuta (svaki
se statut odnosi na osobe,
stvari ili pravne radnje).
Bartholomeus a Saliceto postavio

je pravilo da pokretnine nisu
podvrgnute mjestu gdje se
nalaze, nego da slijede svog
vlasnika odnosno posjednika.
Aleander Targanus de Imola se,

pri konkurenciji statuta,
atetnog i korisnog, zala~e za
primjenu korisnog statuta.
ISLAMSKO PRAVO
Prema javnom srednjevjekovnom
islamskom pravu, svijet je
podijeljen na islamski i
neislamski dio. Nemuslimanske
dr~ave se priznaju, ali to ne
zna
i i da se priznaje njihovo pravo
na islamskim podru
jima. `to se ti
e tzv. internih sukoba prava
unutar islamskih dr~ava,
situacija je bila slo~ena. Budu i
da na islamskim podru
jima ~ive razne nemuslimanske
zajednice, na njih se u na
elu primjenjuje njihovo osobno
pravo i obi
ajno pravo. U mjeaovitim pravnim
predmetima, sporovima izmeu
muslimana i nemuslimana,
primjena prava ovisi o rjeaenju
na osnovi interpersonalnog
kolizijskog prava. Sud svake
zajednice primjenjuje svoje
vlastito materijalno pravo. U
slu
ajevima kad je jedna stranka
musliman,
esto su isklju
ivo nadle~ni muslimanski sudovi.
Za sporove izmeu pripadnika
nemuslimanske zajednice, ako su
stranke pripadnici iste
zajednice, primjenjuje se
njihovo zajedni
ko pravo, a ako su pripadnici
razli
itih zajednica, mjerodavno je
islamsko pravo.
NOVI VIJEK
`PANJOLSKA
Ve sredinom 13.st. u `panjolskoj
dolazi do izjaanjavanja ato se ti
e ugovornih odnosa u prilog
primjene prava mjesta sklapanja.
Najpoznatiji predstavnici
apanjolske statutarne akole 16. i
17. st bili su Lopez, Cancer i
Ferreri.
Gregorio Lopez piae glose o

ugovornom pravu odnosno pravu
delikta. Tako sudac mjesta gdje
se nalazi prebivaliate
delinkventa mo~e donijeti
odluku, iako je delikt po
injen izvan njegove redovne
jurisdikcije.
Francisco Ferreri (16. st.)

sumnja da katalonska norma o
maloljetnosti treba biti
primjenjivana na pravne poslove
o stvarima ato le~e izvan
Katalonije. Smatra da tu normu
treba kvalificirati kao odiozno
pravilo, pa se mo~e
primjenjivati izvan podru
ja na kojem je doneseno.
FRANCUSKA `KOLA (16. i 17. st)

Rad komentatora u Francuskoj
nastavlja Charles Dumalin (16.
st.) Za oblik pravnog posla
proglaaava mjerodavnim pravo
mjesta sklapanja. To pravo
mjerodavno je op enito i za
ugovorne odnose, s tim ato se
locus antractus katkada smatra
mjestom sklapanja, katkada
mjestom ispunjenja ugovora.
Najva~nije njegovo djelo je
Conslusiones de statutis
consuetudinibus localibus .
Bertrand d Argentie (16. st.)

zastupa pravni partikularizam.
On utvruje da se zakon i obi
aji odnose bilo na osobe bilo na
stvari. Statuta personalia
slijede osobu i primjenjuju se
na nju i izvan njezina
prebivaliata. Statuta realia,
koji se primjenjuju na stvari,
imaju isklju
ivo teritorijalnu primjenu
(primjenjuju se na sve stvari
bez obzira na porijeklo ili
prebivaliate osoba).
U slu
aju sumnje statuti su realni,
Statuta mita su pravila koja se
ti
u i osoba i stvari te se
primjenjuju, kao i stvarni
statuti, na podru
ju na kojem le~e stvari.
To se u
enje naziva STATUTARNOM
TEORIJOM, koja je prevladavala u
doktrini mpp sve do 1800.g.
NIZOZEMSKA `KOLA (17. st.)

D Argentre je mnogo utjecao na
nizozemsku doktrinu mpp 17. st.
Njegovo su u
enje u znatnoj mjeri preuzeli i
dalje razvijali Nicolaus
Burgundus i Christian Rodenburg.
Nove ideje iznose Ulrich Huber,
Paul i Johanes Voet. Oni
ispituju razloge primjene
stranog prava. Smatraju, pod
utjecajem u
enja o suverenosti, da ne
postoji pravna obveza primjene
stranog prava, nego se ono
primjenjuje zbog meunarodne u
tivosti (prvi tako u
i P.Voet).
Huber se smatra ocem modernog

mpp. U svom djelu Praelectiones
iuris civilis iz 1689. obrauje
i sukobe prava, pa postavlja tri
na
ela:
1) zakoni svake dr~ave vrijede
unutar njenih granica i obvezuju
sve njene podanike, ali ne
djeluju izvan njezinih granica;
2) podanici dr~ave su sve osobe
koje se nalaze unutar njenih
granica, bez obzira da li se
tamo nalaze trajno ili
privremeno;
3) Vladari dr~ava dozvoljavaju
iz u
tivosti da pravo koje se
primjenjuje u dr~avi gdje je
doneseno , zadr~ava svugdje
pravno djelovanje, ako ne ateti
dr~avnoj vlasti ili pravu drugih
vladara ili njihovih graana.
Time se joa jasnije izra~ava
teritorijalitet prava, te se
uvodi novo na
elo, u
enje o comitas gentium kojim se
ubla~ava teritorijalitet; strano
pravo se primjenjuje iz
meunarodne u
tivosti, ato je preautno
dogovoreno izmeu naroda.
Razlika izmeu Huberovog u

enja i onog P. I J. Voeta je u
tome ato P. Voet i Huber
zastupaju isklju
ivu primjenu mjesta sklapanja
pravnog posla i za njegov oblik,
a po J. Voetu oblik se prosuuje
alternativno po le rei sitae
ili po pravu prebivaliata osoba
koje sklapaju pravni posao.
NJEMA
KA `KOLA (16. i 17. st)
Najpoznatiji predstavnici su
Andreas Gaill, Benedikt Carpzov,
Heinrich von Cocceji i Nikolaus
Hert.
U djelu De colisione legum
Hert iznosi argumente protiv
teorije comitas gentium: 1) Ako
se zakon odnosi na osobu, treba
uzeti u obzir propise dr~ave
kojoj osoba pripada, a to je
pravo dr~ave prebivaliata osobe;
2) Ako se zakon neposredno
odnosi na stvar, vrijedi pravo
mjesta, bez obzira na to tko i
kada poduzima pravni posao; 3)
Ako je zakonom propisan oblik
pravnog posla, treba uzeti u
obzir mjesto poduzimanja pravnog
posla, a ne prebivaliate ili
mjesto gdje stvar le~i.
PRVE KODIFIKACIJE MPP

Po
evai od druge polovice 18.st.
uglavnom preuzimaju u
enje statutarne teorije.
Najpoznatije kodifikacije su:
Code Maimilianeus Bavaricus

Civilis iz 1756.g. (za osobni
statut odreuje primjenu prava
prebivaliata, a za stvarni i
miksni statut mjerodavno je
pravo gdje stvar le~i).
Prusko op e zemaljsko pravo iz

1794. (za osobna prava i obveze,
kao i za pokretnine, mjerodavno
je pravo prebivaliata, a
podredno porijekla osobe;
zemljiata su podvrgnuta pod le
rei sitae, a oblik pravnog posla
mjestu njegova sklapanja).
Austrijski op i graanski zakonik

iz 1811. (za osobni statut
odreuje se primjena domovinskog
prava; za stvarni statut utvruje
se, za stvarna prava na
nekretninama, primjena legis rei
sitae, a za stvarna prava na
nekretninama upu uje se na
primjenu osobnog statuta njihova
vlasnika; za ugovorni statut,
tj. pravo mjerodavno za ugovorne
obveze, upu uje se na le fori,
le loci contractus ili le
autonomiae).
ENGLESKA I SAD
U Engleskoj je prvu sustavnu
raspravu o mpp iznio D. Home
(lord Cames) 1767. u djelu Na
ela euity . Na daljnji razvoj
mpp u Engleskoj i SAD mnogo je
utjecalo u
enje U. Hubera . Huberovo u
enje o mpp prenijele su u SAD
engleske sudske odluke u kojima
se na njega pozivao lord
Mansfield (odluka Robinskon v.
Bland iz 1760., te presuda
Holman v. Johnson iz 1775.,
kojom je utvreno da su engleski
sudovi du~ni priznati u
inak stranog prava; sudovi u SAD
upu ivali su kasnije na tu
odluku,
ime dolazi do izra~aja Huberovo u
enje o du~nosti i uzajamnoj
obvezi svih dr~ava da poatuju
strano pravo,
ak i onda kad na to ne obvezuju
meunarodni ugovori.
U znanosti je Hubreovo u
enje prihvatio Livermore u djelu
Disertacija o pitanjima koja
nastaju zbog razli
itosti pozitivnih prava razli
itih dr~ava i naroda iz 1828.,
a u SAD ga je najviae razradio
Joseph Story.
Story se poziva na Huberovo u

enje o comitas u svom djelu
Komentari o mpp, stranom i doma
em iz 1834., u kojem navodi da
treba primjenjivati strano
pravo, jer je to od uzajamnog
interesa i jer je u
inkovito, te da za to postoje i
moralne potrebe; kvalificira
takav pristup kao pravedan, jer
dovodi do toga da se u drugim
dr~avama,
ije se pravo primjenjuje,
zauzvrat jednako postupa. Zbog
isklju
ive suverenosti zakonodavne
nadle~nosti dr~ave na svom podru
ju, svaka dr~ava ureuje
cjelokupno imovinsko pravo
unutar svog podru
ja i njezino pravo primjenjuje
se na sve osobe koje se nalaze
na tom podru
ju, kao i na sve ugovore i ondje
poduzete druge pravne
ine. Propisi dr~ava ne
primjenjuju se na imovinu osoba
koje su izvan njezina podru
ja. Huberovo u
enje o comitas s vremenom gubi
privla
nost za ameri
ku sudsku praksu i doktrinu, a
istodobno se u ameri
kom mpp javlja tzv. teorija ste
enih prava. Ameri
ko u
enje o ste
enim pravima razvilo se pod
utjecajem engleske doktrine, u
kojoj se tim pitanjima prvi po
eo baviti Holland.
U svom djelu Elementi

filozofije prava iz 1880.
Holland se kriti
ki osvr e na Harrisonovo pitanje
o neplodnosti tra~enja op e
teorije o mpp, pa brani teoriju
o comitas. Pri tom se zala~e za
upotrebu izraza primjena
stranog prava odnosno
eksteritorijalno priznanje , ato
skre e pozornost na
injenicu da ono ato se stvarno
dogaa kad se tra~i
eksteritorijalni u
inak jest to da prava stvorena i
odreena po stranom pravu dobiju
priznanje od doma ih sudova.
To u
enje je u Engleskoj prihvatio A
..Dicey, koji 1884. tvrdi da se
pravila o mpp temelje na
priznanju stvarno ste
enih prava. On 1896. proglaaava
osnovnim na
elom br.1. tvrdnju da engleski
sudovi priznaju u
inak svakom subjektivnom pravu
koje je pravilno ste
eno po pravu neke uljuene
zemlje.
U SAD J.H. Beale potpuno

prihva a Diceyevo u
enje o tome da engleski sudovi
nikada ne primjenjuju stvarno
pravo, nego daju samo u
inak ste
enim pravima po stvarnom pravu.
Tako u djelu Izbor sudskih
predmeta o mpp iz 1902. Iznosi
da se predmet mpp odnosi na
priznanje i ostvarenje ste
enih prava u inozemstvu.
Priznanje stranog prava ne zna
i i njegovu primjenu, jer u
svakoj se dr~avi mo~e
primjenjivati samo njeno pravo,
pa strano pravo nema zakonsku
snagu, ve je samo
injenica u pravnom odnosu.
Bealovo u
enje o ste
enim pravima doalo je do izra~aja
u sudskoj praksi i u
Restatementu o mpp, ato ga je
1934. Prihvatio ameri
ki institut.
Teoriju ste
enih prava u SAD kritizirali su
i oborili W.W. Cook, Lorenzen i
ntema. Ta je teorija odba
ena i u Engleskoj gdje je
osnovno na
elo br.1. promijenjeno u
Diceyevom djelu iz 1949., u
kojem se utvruje da engleski
sudovi priznaju i op enito daju
u
inak svakom subjektivnom pravu
koje je ste
eno po pravu neke uljuene
zemlje, a koje se primjenjuje na
temelju engleskih kolizijskih
pravila. Strano se pravo
primjenjuje samo ako to izlazi
iz engleskog kolizijskog pravila
koje upu uje na primjenu tog
stranog prava.
Po Cooku kad sud treba rjeaavati

predmet sa stranim obilje~jem,
uvijek primjenjuje vlastito
pravo, s tim da pritom prihva a
i primjenjuje kao vlastito pravo
i pravilo koje je identi
no ili vrlo sli
no onome ato se nalazi u drugoj
dr~avi ili stranoj zemlji.
Pravilo koje se tako inkorporira
u pravo suda (le fori) mo~e se
nazvati doma im pravilom strane
dr~ave, koje se razlikuje od
njenih pravila ato se
primjenjuju na predmeta sa
stranim obilje~jem. Na
elo teritorijalne suverenosti
ukinuto je pomo u legis fori, a
teritorijalnost pravnog poretka
prebroena je time ato se prihva a
strano pravilo kojem le fori
daje eksteritorijalno
djelovanje. To je po
etak Cookove teorije lokalnog
prava
ije su kasnije pristaae Lorenzen
i Stumberg.
Lorenzen smatra da svaka

suverena dr~ava mo~e odrediti
pravila o rjeaavanju predmeta sa
stranim obilje~jem u skladu sa
svojim pojmovima o pravednosti.
Kad se radi o koliziji prava,
sve su dr~ave prvenstveno
zainteresirane za ispravno
dosuivanje prava, pa se zato
esto tra~i uzimanje u obzir
pravila stranih dr~ava.
Stumberg iznosi da sud

primjenjuje svoje vlastito
pravo. Ako uzme u obzir strana
pravila ili subjektivna prava
stvorena na temelju stranog
prava, to ne
ini radi primjene stranog prava
ili davanja u
inaka subjektivnom pravu
stvorenom u inozemstvu, nego
radi primjene vlastitih pravila
i radi stvaranja subjektivnih
prava na temelju tih pravila.
KRAJ STATUTARNE TEORIJE I NOVIJA

U
ENJA, POSEBNO U NJEMA
KOJ, ITALIJI, FRANCUSKOJ I
HRVATSKOJ
C.G. von Waechter i F.C. von

Savigny uo
avaju nedostatke statutarnog u
enja, kritiziraju ga te predla~u
svoja rjeaenja.
Waechter opisuje njema

ku statutarnu teoriju pa je
odbacuje. On polazi od toga da
sudac odlu
uje samo na temelju prava svoje
dr~ave te postavlja tri pravila:
1) Sudac u prvom redu treba
primjenjivati izri
ita pravila mpp svoje zemlje;
2) Pomo no, sudac treba donositi
odluku prvenstveno u smislu i
duhu zakona svoje zemlje koji
ureuje konkretan odnos;
3) Ako su ne mo~e sa sigurnoa u
izvesti rjeaenje iz materijalnih
pravila svoje zemlje, treba u
sumnji primijeniti
(materijalno) pravo svoje
vlastite zemlje (le fori).
Druga
iji pristup rjeaavanju mpp
problematike iznosi Savigny u
svom djelu Danaanji sustav
rimskog prava iz 1849. Po njemu
primjena stranog prava mo~e se
ozna
iti kao prijateljsko dopuatanje
meu suvremenim dr~avama. Koje e
se pravo primijeniti, doma e ili
strano, ovisi o tra~enju za
svaki pravni odnos onog pravnog
podru
ja kojem taj odnos prema svojoj
uroenoj prirodi pripada ili je
podvrgnut, dakle gdje taj odnos
ima svoje sjediate. To sjediate
je, ovisno o konkretnom odnosu,
prebivaliate osobe, mjesto gdje
le~i nekretnina, mjesto
ispunjenja pravnog posla. Time
su udareni temelji upu ivanja na
pravo s kojim situacije imaju
naju~u, bitnu vezu.
Dok statutarna teorija polazi od

pravnog propisa te se pita na
koje se pravno relevantne
injenice ti propisi primjenjuju,
Savigny polazi od pravnog odnosa
te tra~i odgovor na pitanje o
tome pod koje propise su ti
odnosi podvrgnuti. Ako se polazi
od pravnog odnosa, postoji
sloboda od prisile rjeaavanja
samo u okvirima tropodjele
statutarne teorije (statuta
realia, personalia, mita). Na
osnovi Savignyevog u
enja izraz statut viae ne ozna
ava pojedine zakone, ve postaje
sinonim za mjerodavno pravo.
U doktrini mpp 19.st. zna

ajno mjesto pripada talijanu P
.S. Manciniju. On 1851. Dr~i u
Torinu predavanje o
nacionalnosti kao temelju
meunarodnog prava. Njegova je
teza da meunarodno pravo trebaju
stvarati narodi, a ne dr~ave, te
da se po tom pravu name e
primjena stranog prava koje
treba primjenjivati bez obzira
na postojanje uzajamnosti. Svaka
je dr~ava obvezna respektirati i
primjenjivati domovinsko pravo
stranca,
ime se utvruje u
enje o dr~avljanstvu kao temelju
meunarodnog prava.
Mancini je svojim u
enjem utjecao na prvu
kodifikaciju talijanskog mpp
(GZ od 1865.), na u
enje talijanske akole te na
unifikaciju mpp putem
meunarodnih ugovora.
Poveznicu dr~avljanstva
preuzimaju i apanjolski GZ iz
1889., te Uvodni zakon za njema
ki GZ iz 1896.
Mancini navodi da je na
elo nacionalnosti ograni
eno na dva na
ina, i to javnim poretkom
(pravila koja se ti
u politi
kog ustrojstva dr~ave ili javnog
morala, koja obvezuju sve osobe
na podru
ju odreene dr~ave), te zakonima
privatnopravnog poretka (koji se
ti
u pojedinaca), koji se dijele na
dvije grupe:
a) propise prisilnog prava (tu
vrijedi na
elo dr~avljanstva; ovdje spadaju
osobna prava, osobito obiteljski
i nasljednopravni odnosi) i
b) propise dispozitivnog prava
(tu vrijedi na
elo autonomije stranaka; ovdje
spadaju obveznopravna rjeaenja).
Takvo se Mancinijevo u
enje naziva i neostatutarnim u
enjem, zbog podjele pravila
prema predmetu i obilje~avanje
tih pravila uzimanjem u obzir
njihovih osobnih i
teritorijalnih zna
ajki.
Talijanska akola mpp,

iji su glavni predstavnici
Esperson i Fiore u Italiji, te
Weiss u Francuskoj i Laurent u
Belgiji, uglavnom slijedi
Mancinijevo u
enje. Ta akola napuata poveznicu
prebivaliata, a umjesto nje
uzima dr~avljanstvo. Razlikuje
propise koji slu~e privatnim
interesima, koji vrijede za
osobe koje su dr~avljani doti
ne dr~ave bez obzira na to gdje
se nalaze i propise od javnog
interesa, koji se primjenjuju
teritorijalno, tj. samo u dr~avi
gdje su doneseni.
Pod utjecajem talijanske akole u

i u Francuskoj Antoine Pillet.
Postavlja dvije teze i to o
permanentnosti i op enitosti
polja primjene propisa. Propisi
vrijede permanentno slijede
podanike bilo gdje se nalaze, te
se primjenjuju generalno na
sve osobe koje se nalaze na
dr~avnom podru
ju. Sukob prava rjeaava se
primjenom na
ela manje ~rtve ; treba dati
prednost pravu dr~ave koja ima
ja
i interes za ostvarenja druatvene
svrhe propisa. Propisi o zaatiti
pojedinca mogu ostvariti svoju
svrhu ako se uvijek na njega
primjenjuju. Oni su permanentni
i imaju eksteritorijalnu
primjenu. Za njihovu primjenu
najviae je zainteresirana dr~ava
kojoj osoba pripada, pa zato,
pri odreivanju osobnog statuta
osoba, poveznica dr~avljanstvo
ima prednost pred poveznicom
prebivaliata. `to se ti
e propisa o zaatiti druatva, koji
imaju op enito i teritorijalno
zna
enje, oni ostvaruju svoju svrhu
ako se na dr~avnom podru
ju primjenjuju na sve osobe.
Najva~niji Pilletov u
enik bio je J.O. Niboyet, koji
proairuje polje primjene legis
fori.
U novijoj francuskoj doktrini H.

Batiffolu tvrdi da je zada a mpp
koordiniranje nacionalnih
materijalnih prava. Radi
ostvarenja svrhe mpp predla~e:
Rjeaenja trebaju tra~iti
pravednost i korisnost;
Rjeaenja trebaju voditi brigu o
op im interesima zajednice u
ije se ime izjaanjava zakonodavac
ili sudac;
Treba imati na umu i posebne
interese meunarodne zajednice;
U hrvatskoj pravnoj znanosti o
mpp zna
ajna su djela B. Eisnera i N.
Kati
i a, profesora PF u Zagrebu.
MODERNE TENDENCIJE U EUROPSKOM I

AMERI
KOM MEUNARODNOM PRIVATNOM PRAVU
Danaanji mpp europskih dr~ava joa
uvijek polazi od Savignyevog u
enja o upu ivanju na pravni
poredak koji s pravnim odnosom
ima naju~u vezu. Tendencije su
prema zaatiti slabije stranke,
proairenju polja primjene
autonomije stranaka, primjeni
povoljnog prava i alternativnih
poveznica,
estom primjenom tzv. pravila
neposredne primjene, kao i tzv.
izbjegavaju ih klauzula.
IZVORI HRVATSKOG MEUNARODNOG

PRIVATNOG I MEUNARODNOG
GRAANSKOG PROCESNOG PRAVA
Izvori mpp su dvovrsni:

unutraanji (zakoni i obi
ajno pravo) i meunarodni
(meunarodni ugovori).
UNUTRA`NJE PRAVO
U RH je meunarodno privatno i
procesno pravo ve im dijelom
kodificirano Zakonom o
rjeaavanju sukoba s propisima
drugih zemalja u odreenim
odnosima iz 1991. ZRS (to je bio
bivai savezni ZRS iz 1982. Koji
je preuzet u hrvatsko
zakonodavstvo), a odreena
pravila sadr~e i neki drugi
zakoni: Zakon o mjenici iz
1994., Pomorski zakonik iz
2004., Zakon o obveznim i
stvarnopravnim odnosima u zra
noj plovidbi iz 1998., Zakon o
parni
nom postupku, Ste
ajni zakon iz 1996., Zakon o
vlasniatvu i drugim stvarnim
pravima iz 1996., Zakon o
zaatiti tr~ianog natjecanja iz
2003., Zakon o arbitra~i iz
2001., Zakon o zaatiti potroaa
a iz 2003., Zakon o strancima iz
2003., te Zakon o hrvatskom
dr~avljanstvu iz 1991.
Uredbe o meunarodnom privatnom i

procesnom pravu sadr~e i razni
meunarodni ugovori koji su u nas
na snazi. Odnos unutraanjeg
prava prema meunarodnim
ugovorima propisuje Ustav RH,
zatim Ustavni zakon o ljudskim
pravima i slobodama i o pravima
etni
kih i nacionalnih zajednica ili
manjina u RH iz 1992., te ZRS
koji u
l.3. propisuje da se njegove
odredbe ne primjenjuju na odnose
koji su regulirani drugim
zakonom ili meunarodnim
ugovorima.
MEUNARODNI UGOVORI
Pravila meunarodnog privatnog i
procesnog prava sadr~e dvostrani
i viaestrani ugovori. Po Ustavu
RH, meunarodni ugovori po
pravnoj su snazi iznad zakona.
Meunarodni ugovori koji su

sklopljeni i potvreni u skladu s
Ustavom i objavljeni,
ine dio unutarnjeg pravnog
poretka Republike, a po pravnoj
su snazi iznad zakona. Njihove
se odredbe mogu mijenjati ili
ukidati samo uz uvjete i na na
in koji su u njima utvreni, ili
suglasno op im pravilima
meunarodnog prava.
l.140.URH
Ustavna odluka o suverenosti i

samostalnosti RH iz 1991.,
odreuje da e se meunarodni
ugovori, koje je sklopila i
kojima je pristupila SFRJ,
primjenjivati u RH ako nisu u
suprotnosti s Ustavom i pravnim
poretkom RH, na temelju odredaba
meunarodnog prava o sukcesiji
dr~ava u pogledu ugovora.
`to se ti
e dvostranih meunarodnih
ugovora, RH ima s drugom dr~avom
ugovornicom potvrenu tzv.
generalnu sukcesiju; to se
odnosi npr. na Austriju,
Belgiju,
eaku, Italiju, Japan, Kinu,
Nizozemsku, Njema
ku, Rumunjsku, Slova
ku, `vedsku i Tursku, a
pregovorima s odreenim drugim
dr~avama utvreno je koje takve
konvencije ve~u te dr~ave i
Hrvatsku.
DVOSTRANI MEUNARODNI UGOVORI
ugovori o pravnoj pomo i,
konzularne konvencije, ugovori o
trgovini i plovidbi.
VIÈSTRANI MEUNARODNI UGOVORI

haaake konvencije o meunarodnom
privatnom i procesnom pravu.
RH je postala
lanica Haaakih konvencija:
HK o graanskom postupku iz 1954.
HK o sukobu zakona u pogledu
oblika oporu
nih raspolaganja iz 1961.
HK o ukidanju potrebe
legalizacije stranih javnih
isprava iz 1961.
HK o mjerodavnom pravu za
prometne nezgode iz 1971.
HK o mjerodavnom pravu za
odgovornost proizvoa
a za svoje proizvode iz 1973.
HK o olakaanju meunarodnog
pristupa sudovima iz 1980.
HK o graanskopravnim aspektima
meunarodne otmice djece iz 1989.
`to se ti
e statusnih predmeta va~nije
konvencije su:
Konvencija o polo~aju izbjeglica

iz 1951., Konvencija o pravnom
polo~aju osoba bez dr~avljanstva
iz 1954., Konvencija UN o
ostvarivanju alimentacijskih
zahtjeva u inozemstvu iz 1956.,
Konvencija o izdavanju nekih
izvoda iz mati
nih knjiga namijenjenih
inozemstvu iz 1956., Konvencija
o dr~avljanstvu udanih ~ena iz
1957., Konvencija o pristanku na
brak, minimalnoj starosti za
sklapanje braka i registraciju
brakova iz 1962., Be
ka konvencija o konzularnim
odnosima iz 1963., Konvencija o
ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije iz 1966.,
Konvencija o jednoobraznom
zakonu o obliku meunarodne
oporuke iz 1973., Be
ka konvencija o izdavanju izvoda
iz mati
nih knjiga na viae jezika iz
1976., Konvencija o ukidanju
svih oblika diskriminacije prema
~enama iz 1979., Konvencija UN o
pravima djeteta iz 1989.
RH je stranka brojnih konvencija
o intelektualnom vlasniatvu, o
~eljezni
kom, cestovnom i zra
nom prometu, o arbitra~i i dr.
O POLJU PRIMJENE MEUNARODNIH

UGOVORA
Polje primjene meunarodnog prava

zasniva se isklju
ivo na sporazumu dr~ava
ugovornica. Erga omnes (prema
svima)-bez obzira na
dr~avljanstvo ili dr~avnu
pripadnost osobe, djeluju neke
novije haaake konvencije, kao
npr. ona o mjerodavnom pravu za
oporu
na raspolaganja iz 1961. Ili o
mjerodavnom pravu za prometne
nesre e iz 1971. Kolizijske
norme takvih konvencija djeluju
u okviru svog polja primjene
ratione materiae bez ikakva
ograni
enja dakle jednako kao autohtona
kolizijska pravila unutraanjeg
prava
ija se primjena ne uvjetuje
postojanjem uzajamnosti.
Ve ina konvencija ato sadr~e

pravila mpp i meunarodnog
procesnog prava, temelji se na
na
elu uzajamnosti; primjenjuju se
samo prema dr~avi koja je
stranka konvencije. Dvostrani
ugovori o pravnoj pomo i koji
sadr~e kolizijske norme, ili
pravila meunarodnog procesnog
prava, primjenjuju se izmeu
dr~ava ugovornica, inter partes,
dok odnose prema tre im dr~avama
ureuje unutraanji mpp. Takvi
meunarodni ugovori i njihova
pravila predstavljaju le
specialis s ograni
enim poljem primjene unutar
kojeg je isklju
ena primjena unutraanjeg mpp
odnosno meunarodnog procesnog
prava. Primjer kombinacije
djelovanja konvencije erga omnes
i inter partes je Neyoraka
konvencija o priznanju i
izvraenju stranih arbitra~nih
odluka iz 1958.; ona se
primjenjuje bez obzira na to je
li strana arbitra~na odluka
donesena u drugoj dr~avi
ugovornici, ali ugovorna dr~ava
mo~e izjaviti da ograni
ava konvencijsku primjenu samo
na arbitra~ne odluke donesene u
drugoj dr~avi ugovornici.
`to se ti
e meunarodnih ugovora koji
izjedna
uju materijalno privatno pravo
izmeu dr~ava ugovornica, naj
ea e se utvruje mogu nost da
potencijalne dr~ave ugovornice
pristupe samo dijelu konvencije.
Npr. UNIDROIT konvencija o
ukradenim ili nezakonito
izvezenim kulturnim dobrima iz
1995. Metodu djelomi
nog usvajanja konvencijskog
polja primjene utvruje BK o
meunarodnoj prodaji robe iz
1980. koja svojim odredbama o
rezervama omogu uje dr~avama
ugovornicama da samo djelomi
no preuzmu njena rjeaenja.
U slu
aju da su neka pitanja nejednako
rijeaena konvencijama i
unutarnjim pravom, treba
primijeniti konvencijske
odredbe. Ako se utvrdi da
konvencijska rjeaenja, zbog
nepotpunosti i svog ograni
enog polja primjene ratione
materiae ili personae, ne ureuju
pravna pitanja koja treba
rijeaiti, pribjegava se podredno
kolizijskopravnoj metodi radi
iznala~enja i primjene
mjerodavnog materijalnog prava.
INOZEMNI I UNIFICIRANI MPP I

MEUNARODNO GRAANSKO PROCESNO
PRAVO
Danas su u nekim dr~avama na

snazi posebni zakoni o mpp, a u
nekim dr~avama odredbe mpp sadr~e
propisi graanskih zakonika,
uvodnih zakona za graanski
zakonik ili drugih zakona.
U dr~avama common laa izvori

mpp su zakoni, sudska praksa i,
u odreenoj mjeri, mialjenja
pravnika.
U engleskom pravu postoji

vezanost sudova na presedane; to
je tzv. doctrine of stare
decidis, po kojoj su sudske
odluke presedani za slu
ajeve o kojima se odlu
uje u budu nosti. Pri tom razlozi
na kojima se odluka zasniva,
ratio decidendi, viaih sudova
ve~u ni~e sudove.
U pravu SAD ne postoji jedan

sustav mpp, ve svaka dr~ava ima
svoje mpp, osim ako se radi o
materiji koja je ureena
federalnim pavom i meunarodnim
ugovorima. Ameri
ki pravni institut donio je prvu
i drugu seriju tzv. Restatementa
o sukobu prava, privatnu ameri
ku kodifikaciju mpp. Glavni
izvjestitelj i tvorac
Restatementa I. o sukobu prava
iz 1934. Bio je Beale, a
Restatementa II. o sukobu prava
iz 1971. bio je Reese.
UNIFICIRANO PRAVO
U mnogim dr~avama znatan dio mpp
ureuju viaestrani ugovori i
dvostrani meunarodni ugovori.
Najpoznatiji viaestrani ugovori
su haaake konvencije, te
meunarodni ugovori ato se donose
u okviru djelatnosti Vije a
Rurope i EU; zatim konvencije
donesene u okviru meunarodne
komisije za osobna stanja, u
okviru Interameri
ke konferencije za mpp,
Skandinavske konvencije,
Montevideovski ugovori, te
Codigo Bustamante.
HAA`KE KONVENCIJE
Va~an su izvor ujedna
enog mpp i meunarodnog procesnog
prava. Donose se u okviru Haaake
konferencije za meunarodno
privatno pravo sa sjediatem u
Den Haagu, koja djeluje pod
okriljem nizozemske vlade uz
manje prekide od 1883. Danas
Konferencija djeluje na osnovi
Statuta iz 1955. Poslije II.
svjetskog rata doneseno je 30
konvencija.
Tehnika donoaenja konvencija:

izabrana pitanja, koja se odlu
i ujedna
iti, najprije temeljito
analizira tajniatvo
Konferencije. Potom se odr~avaju
sjednice posebne komisije, u
ijem radu sudjeluju, uz stru
njake Stalnog ureda i stru
njaci zemalja
lanica i zainteresiranih
meunarodnih organizacija, radi
donoaenja konvencijskog nacrta.
U odreenom trenutku imenuje se
glavni izvjestitelj. Kad je
tekst budu e konvencije
temeljito pripremljen i
usuglaaen izmeu stru
njaka dr~ava ugovornica, saziva
se diplomatska konferencija
koja, ako je uspjeana, prihva a
kona
ni tekst nacrta konvencije koji
se potom mo~e potpisivati.
Konvencije nose datum prvog
potpisivanja, a stupaju na snagu
kad ih ratificira onaj broj
dr~ava koji sama konvencija
odreuje i kad, ako je to
predvieno, proe utvreni rok.
RH je
lanica Haaake konferencije, s
kojom kao i njezinim Stalnim
uredom surauje hrvatsko
Ministarstvo vanjskih poslova.

EUROPSKE KONVENCIJE. UNIFIKACIJA

U OKVIRU VIJEA EUROPE.
lanovi VE zaklju
ili su sljede e meunarodne
ugovore koji ureuju
privatnopravne situacije s
meunarodnim obilje~jem:
EK o obavijestima o stranom
pravu iz 1968.
EK o oslobaanju od legalizacije
isprava koje izdaju diplomatski
ili konzularni
predstavnici iz 1971.
EK o imunitetu dr~ava iz 1972.
EK o dostavljanju zahtjeva za
pomo za procesne troakove iz
1977.
EK o priznanju i izvraenju
odluka o skrbi nad djecom i o
ponovnom stavljanju djece pod
skrb iz 1980.
EK o ste
aju iz 1990.
Hrvatska je pristupivai njegovom

Statutu postala
lanicom Vije a Europe 1996.
Na materiju mpp posredno utje

u EK o dr~avljanstvu iz 1997., te
Konvencija o zaatiti prava
ovjeka i temeljnih sloboda iz
1950. RH je stranka te
konvencije od 1997. Ta se
konvencija smatra nekom vrstom
europskog ustava o temeljnim
pravima, ato se odnosi
podjednako na viae od 40
europskih dr~ava u kojima je na
snazi i na EU.
UNIFIKACIJA U OKVIRU EUROPSKE

UNIJE
U okviru EZ donesene su EK o
meusobnom priznanju trgova
kih druatava i pravnih osoba iz
1968., Bruelleska konvencija o
sudskoj nadle~nosti, priznanju i
ovrsi odluka u graanskim i
trgova
kim predmetima iz 1968. (s dva
Protokola: Protokol o odreenim
pitanjima nadle~nosti i ovrhe iz
1968. I Protokol o tuma
enju konvencije po Europskom
sudu iz 1971.) i Rimska
konvencija o mjerodavnom pravu
za ugovorne obveze iz 1980.
Konvencijski sistem ujedna

avanja prava je napuaten. Radi
stvaranja zajedni
kog pravnog prostora EU,
Ugovorom o EZ u amsterdamskoj
verziji iz 1997. Utvruje se da i
tu materiju ureuje Vije e, dakle
da se mpp i meunarodno procesno
pravo utvruje europskim
sekundarnim pravom.
22.12.2000. donesena je Uredba

Vije a br.44/2001. o sudskoj
nadle~nosti, priznanju i ovrsi
odluka u graanskim i trgova
kim predmetima, koja je stupila
na snagu 2002. i zamijenila
Bruellesku konvenciju.
BRUXELLESKA KONVENCIJA O SUDSKOJ

NADLE}NOSTI, PRIZNANJU I OVRSI,
ODLUKA U GRAANSKIM I TRGOVA
KIM PREDMETIMA PRETE
A UREDBE BR.44/2001. I O
LUGANSKOJ KONVENCIJI
BK donesena je 27.9.1968. na
osnovi
l.220. Rimskog ugovora o
osnivanju EEZ. Njome se ujedna
uju, unutar polja primjene
propisi dr~ava ugovornica.
Stupila je na snagu 1973. izmeu
6 prvotnih
lanica, a kasnije su joj
pristupile druge
lanice EZ. U Preambuli se navode
konvencijski ciljevi: poja
anje pravne zaatite osoba koje se
nalaze unutar EZ. Smatra se
meunarodnim ugovorom. Konvenciji
ne mogu pristupiti dr~ave koje
nisu
lanice EZ, ali one mogu zaklju
iti tzv. paralelnu konvenciju,
ato je i u
injeno potpisivanjem Luganske
konvencije o istoj materiji
1988. BK je tzv. conventio
double, jer sadr~i pored
odredaba o nadle~nosti sudova
dr~ave ugovornice i pravila o
priznanju meunarodne nadle~nosti
sudova ostalih dr~ava
ugovornica. Konvencija sadr~i
odredbe o sudskoj direktnoj
meunarodnoj nadle~nosti u
imovinskim graanskim i trgova
kim predmetima,
ija primjena u na
elu ovisi o prebivaliatu tu~enog
u dr~avi ugovornici. Njome se
olakaava i ubrzava priznanje i
ovrha sudskih odluka donesenih u
dr~avama ugovornicama, bez
obzira na to jesu li te odluke
donesene na osnovi same
konvencije ili uz primjenu
nacionalnih prava; pri tom se u
na
elu ne ispituje meunarodna
nadle~nost suda odluke , a uvodi
se . umjesto kontradiktornog
postupka eksekvature brzi i
jednostavni postupak izvraenja.
Protokolom o tuma
enju iz 1971. koji je stupio na
snagu 1979. za tuma
enje Konvencije nadle~an je Sud
EZ. Predviene su dvije vrste
postupka.
Prva je vezana uz nadle~nost

Suda uz tzv. prethodno odlu
ivanje; odreeni nacionalni
sudovi mogu tra~iti takvo
prethodno odlu
ivanje, ako smatraju da im je to
potrebno radi donoaenja odluke.
Druga vrsta postupka oslanja se

na institut tzv. tu~be u javnom
interesu koja postoji u
romanskom pravnom krugu; predvia
se da dr~avni odvjetnici ili
druga tijela koja imenuje dr~ava
ugovornica mogu zahtijevati
stanoviate Suda, ako su pravomo
ne odluke sudova njihove dr~ave
protivne tuma
enju koje je dao taj sud ili
neki viai sud dr~ave ugovornice.
Tuma
enja Suda obvezuju sudove dr~ava
ugovornica.
LUGANSKA KONVENCIJA koja ureuje

istu materiju kao BK, potpisana
je u Luganu 198. od strane
lanica EZ i EFTE (Europske
udruge slobodne trgovine) radi
daljnjeg ujedna
avanja prava dr~ava te dvije
dr~avne grupacije.
Ovlasti Suda EZ o tuma

enju, ato ih sadr~i Protokol o
tuma
enju BK, ne odnosi se na tuma
enje Luganske konvencije, jer
taj Sud nema nadle~nost u
predmetima koji se ne ti
u prava i dr~ava EU. Zato je
donesen Protokol br.2. koji
obvezuje sudove dr~ava
ugovornica da pri tuma
enju Konvencije uzimaju u obzir
na
ela koja se utvruju mjerodavnim
odlukama donesenim u drugim
dr~avama ugovornicama; radi se o
odlukama sudova posljednje
instance i drugim va~nim
odlukama.
RIMSKA KONVENCIJA O MJERODAVNOM

PRAVU ZA UGOVORNE OBVEZE
Njom se ujedna
uje kolizijsko pravo za ugovorne
obveze, sklopljena je 19.6.1980.
u Rimu izmeu dr~ava EZ. Stupila
je na snagu 1991., nakon ato ju
je ratificiralo 7 dr~ava. Njene
lanice mogu biti samo
lanice EZ.
1988. potpisana su dva protokola

o njenom tuma
enju i oni su stupili na snagu
2004. Protokoli omogu uju
odreenim sudovima dr~ava
ugovornica da tra~e od Suda EZ
tuma
enje konvencije. Konvencija ima
op u primjenu, budu i da se
primjenjuje bez obzira na to ima
li bar jedna od ugovornih
stranaka prebivaliate ili
sjediate unutar dr~ava
ugovornica; za njenu primjenu
odlu
no je jedino to ato se spor
rjeaava u jednoj od dr~ava
ugovornica.
Osnovno konvencijsko na
elo o odreivanju mjerodavnog
prava je na
elo autonomije stranaka, po
kojem se na ugovor primjenjuje
pravo koje stranke izaberu. Ako
stranke ne izaberu mjerodavno
pravo, kao podredni statut
primjenjuje se naj
ea e pravo koje je u najbli~oj
vezi s ugovorom. Pretpostavlja
se da takva postoji s dr~avom u
kojoj stranka koja ispunjava
karakteristi
nu
inidbu ima u trenutku sklapanja
ugovora redovno boraviate
odnosno sjediate. Konvencija ne
predvia mogu nost ugovaranja
legis marcatoriae.
KONVENCIJE O GRAANSKOM STANJU

MEUNARODNE KOMISIJE ZA GRAANSKA
STANJA
Komisija je osnovana 1950. i ima
15
lanica meu kojima je i Hrvatska.
Njezina je zada a olakaavanje
meunarodne suradnje u predmetu
graanskog stanja i olakaavanje
razmjene informacija izmeu
slu~bi graanskog stanja dr~ava
ugovornica. U okviru te
organizacije donesene su brojne
konvencije: Pariaka konvencija o
olakaanju zaklju
enja braka u inozemstvu iz
1964., Istambulska konvencija o
promjeni prezimena i imena iz
1958., Bernska konvencija o
smanjenju slu
ajeva apatridije iz 1973., Be
ka konvencija o izdavanju
viaejezi
nih izvadaka iz knjiga osobnog
stanja iz 1976. i dr.
DRUGE VA}NIJE KONVENCIJE I

INSTRUMENTI UNIFIKACIJE, POSEBNO
U OKVIRU UNICITRAL I UNIDROIT
U Skandinaviji postoji pet
nordijskih konvencija koje se
odnose na brak, usvojenje,
starateljstvo to su:
konvencija o utjerivanju
alimentacijskih iznosa iz 1931.
Konvencija o kolizijskopravnim
odredbama o braku, usvojenju i
skrbniatvu iz 1931.
Konvencija o priznanju i
izvraenju graanskih odluka iz
1932.
Konvencija o ste
aju iz 1933.
Konvencija o nasljeivanju,
oporuci i podjeli ostavine iz
1934.
Od latinoameri
kih konvencija zna
ajne su Codigo Bustamante i
Montevideovske konvencije.
Codigo Bustamante je meunarodni

ugovor potpisan u Havani na VI.
Konvenciji Panameri
ke unije 1928. od strane 20
latinskoameri
kih dr~ava. CB predstavlja
opse~nu unifikaciju, jer sadr~i
437
lanaka, koji su sadr~ani u 4
knjige s Uvodnim dijelom. Obuhva
ene su grane meunarodnog
graanskog prava, meunarodnog
trgova
kog prava, meunarodnog kaznenog
prava i meunarodnog procesnog
prava.
Odredbe CB dijele se u 3 vrste:

1) odredbe koje ve~u osobe na
osnovi dr~avljanstva ili
prebivaliata;
2) odredbe koje se primjenjuju
na sve osobe na odreenom podru
ju;
3) odredbe koje se primjenjuju
na osnovi strana
ke volje.
Osobni statut odreuje se po

pravu ugovornih dr~ava. Priznaju
se ste
ena prava, uz rezervu javnog
poretka. Renvoi se ne
primjenjuje, jer se upu uje na
supstancijalna pravila, osim pri
odreivanju osobnog statuta.
Prethodno je pitanje odreeno
samostalnim kolizijskim
pravilima, a o zaatiti javnog
poretka ne postoji op a odredba,
ve se predvia primjena
lokalnog, teritorijalnog prava.
Montevideovski ugovori, zaklju

eni 1889., meunarodni su ugovori
o graanskom, procesnom i trgova
kom pravu, koji su danas na
snazi izmeu Bolivije, Kolumbije
i Perua.
U sjevernoj i ju~noj Americi mpp

se unificira konvencijama ato se
donose u okviru Organizacije
Ameri
kih dr~ava, pa su do sada
donesene razne konvencije, npr.
Konvencija o mjerodavnom pravu
za ugovore iz 1994.
U okviru Un donesene su mnoge
konvencije: }enevska konvencija
o meunarodnom priznanju prava na
zrakoplovima iz 1948., }enevska
konvencija o pravnom polo~aju
izbjeglica iz 1951. (RH),
Protokol o pravnom polo~aju
izbjeglica iz 1967., Neyoraka
konvencija o pravnom polo~aju
osoba bez dr~avljanstva iz 1954.
(RH), Konvencija o ostvarivanju
zahtjeva za uzdr~avanje u
inozemstvu iz 1956. (RH),
Neyoraka konvencija o priznanju
i ovrsi inozemnih arbitra~nih
odluka iz 1958. (RH), Europska
konvencija o meunarodnoj trgova
koj srbitra~i iz 1961. (RH).
Zna
ajna je i aktivnost UNICITRAL i
UNIDROIT na ujedna
avanju privatnog, posebno trgova
kog prava s meunarodnim
obilje~jem.
UNICITRAL je osnovan 1966. kao

komisija Glavne skupatine UN.
Sastoji se od odreenog broja
izabranih dr~ava
lanica UN, stalnog Tajniatva i 6
radnih skupina. Te skupine
odr~avaju sastanke u pravilu dva
puta godianje i njihove odluke
prihva aju se konsenzusom. Pri
harmonizaciji prava UNICITRAL
primjenjuje, uz pripremanje
meunarodnih ugovora i model-
zakone, Pravila i Zakonodavne
vodi
e.
UNIDROIT je osnovan 1926. kao

specijalizirana organizacija
Lige naroda, radi ujedna
avanja materijalnog prava,
iznimno i kolizijskih normi.
2003.g. UNIDROIT ima 59 dr~ava
lanica, meu njima je i RH. Svrhu
svog postojanja ispunjava
pripremanjem meunarodnih
ugovora, model-zakona,
zakonodavnih vodi
a i na
ela.
KOLIZIJSKOPRAVNA METODA
KOLIZIJSKA PRAVILA
Odreuju koje e se od viae razli

itih materijalnopravnih pravila
primijeniti n apravnu situaciju
koja ima vezu s pravima viae
dr~ava. To pravilo ne rjeaava
pravnu situaciju, nego upu uje
na mjerodavno materijalno pravo
koje treba primijeniti. Npr.
sposobnost osobe da se mjeni
no obve~e odreuje zakon njezine
zemlje. (94./1 ZM)
Kolizijskopravno upu ivanje na

doma e ili strano pravo treba
razlikovati od upu ivanja jedne
materijalne norme na druge
propise.pri tom se uvijek radio
o upu ivanju unutar istog
pravnog poretka. (npr. 569. PZ).
Razlika izmeu navedenog upu
ivanja i onog kolizijskopravnog
je u tome da se tim upu ivanjem
proglaaava primjenjivim norme
ili norma doma eg materijalnog
prava, dok kolizijsko pravilo
upu uje na cijelu vrstu
materijalnih propisa doma e ili
strane dr~ave.
Kolizijskopravno upu ivanje

katkada je dosta konkretno ato
se ti
e primjene prava odreene dr~ave
(tako npr. kad se odreuje
mjerodavnost materijalnog prava
koje je utvreno zakonom koji
sadr~i kolizijsko upu ivanje,
npr. 985. PZ). Kolizijska
pravila ve inom ne upu uju na
konkretno odreeno pravo ili na
konkretni zakon
ije materijalne norme treba
primijeniti, ve samo na
cjelokupni pravni poredak
odreene dr~ave; tako je npr. pri
upu ivanju na pravo dr~avljanstva
(za pravnu i poslovnu sposobnost
fizi
ke osobe mjerodavno je pravo
dr~ave
iji je ona dr~avljanin).
Kolizijska pravila upu uju na

materijalno pravo neposredno.
Katkada je to posredstvom drugih
kolizijskih pravila mpp, npr. to
je u slu
aju renvoi, tj. uzvrata i upu
ivanja dalje. Osim toga,
kolizijska pravila upu uju i
katkada na mjerodavno pravo
posredno i na temelju
interlokalnih, inetertemporalnih
i interpersonalnih kolizijskih
pravila.
Pr. upu ivanje putem

interlokalnih kolizijskih
pravila Ako je mjerodavno
pravo dr~ave
iji pravni poredak nije
jedinstven, a pravila ovog
zakona ne upu uju na odreeno
pravno podru
je u toj dr~avi, mjerodavno pravo
odreuje se prema pravilima tog
poretka. (
l.10/1 ZRS)
Pr. upu ivanje putem

intertemporalnih kolizijskih
pravila Za nasljeivanje je
mjerodavno domovinsko pravo
ostavitelja u
asu smrti (
l.30./1 ZRS)
Kad se radi o nepostojanju
interlokalnog prava, upu uje se
na primjenu prava podru
ja dr~ave s kojom situacija ima
najbli~u vezu (
l10/2 ZRS).
Razlika izmeu kolizijskih

pravila i normi materijalnog
prava postoji i u njihovoj
strukturi. Materijalno pravilo
sadr~i apstraktnu zakonsku
dispoziciju i apstraktnu pravnu
posljedicu (sankciju). Takve
sastojke ima i kolizijsko
pravilo,
ija dispozicija sadr~i dva
elementa kategoriju vezivanja
i poveznicu, a pravna je
posljedica primjena doma eg
odnosno stranog prava.
VRSTE KOLIZIJSKIH PRAVILA I

NJIHOVA PRIMJENA
IZRI
ITA I SKRIVENA PRAVILA
Kolizijska pravila su izri
ita ili skrivena. Izri
ita pravila donosi zakonodavac.
Skrivena pravila nalaze se u
pravilima o sudskoj nadle~nosti
i to uglavnom u pravu SAD; kad
tamoanji sudovi svoju meunarodnu
nadle~nost temelje na
prebivaliatu stranaka te na
takve slu
ajeve primjenjuju svoju legis
fori, to zapravo dovodi do
primjene materijalnog prava
legis domicilii.
Takva skrivena pravila ne

postoje u hrvatskom pravu ni u
pravima drugih europskih dr~ava
civil laa. Razlog je taj ato
kolizijska pravila donosi
zakonodavac ili nastaju sudskom
praksom. U oba slu
aja, kolizijska pravila nastaju
primjenom na
ela ureivanja privatnopravnih
obilje~jem upu ivanjem na pravo
koje je s takvom situacijom u
najbli~oj vezi. Stoga se u
hrvatskom pravu situacije za
koje ne postoje izri
ita zakonska kolizijskopravna
norma, takva zakonska praznina
ne ispunjava uzimanjem u obzir
hrvatskih procesnih odredaba o
meunarodnoj sudskoj nadle~nosti,
ve se to
ini na osnovi op e odredbe ZRS
koja utvruje na
ine popunjavanja zakonskih
praznina. (odgovaraju e se
primjenjuju odredbe i na
ela ZRS, na
ela pravnog poretka RH i na
ela mpp
l.2.ZRS) Kolizijsko pravilo mo~e
biti skriveno u drugom pravilu;
tako je katkada u posebnom
pravilu skriveno op e kolizijsko
pravilo.
NEPOTPUNA I POTPUNA PRAVILA

Kolizijska se pravila mogu
podijeliti na nepotpuna
(jednostrana) i potpuna
(viaestrana); pri tom je u
pravilu kriterij podjele doseg
njihove kategorije vezivanja,
ato utje
e na prostornu dimenziju
mjerodavnog prava.
Nepotpuno kolizijsko pravilo upu

uje samo na primjenu doma eg
prava, a rjee postoje takva
pravila ato odreuju primjenu
stranog prava.
Npr. ZZTN iz 2003. propisuje da

se njegove odredbe primjenjuju
na pravne i fizi
ke osobe sa sjediatem i
prebivaliatem u inozemstvu, ako
njihovo sudjelovanje u prometu
robe i/ili usluga proizvodi u
inak na doma em tr~iatu. Po toj
kolizijskoj odredbi utvruje se,
pod pretpostavkom da
sudjelovanje navedenih osoba ima
u
inke na hrvatskom podru
ju, mjerodavnost hrvatskog
prava.
Potpuna kolizijska pravila upu

uju, ovisno o konkretnoj
situaciji, na primjenu doma eg,
odnosno stranog prava; pritom
doseg kategorije vezivanja (npr.
sposobnost, oblik oporuke,
ugovor, usvojenje) nije ograni
en ni personalno ni
teritorijalno.
Npr. Sposobnost osobe da se

mjeni
zemlje. (
l.94/1 ZM) Za ugovor mjerodavno
je pravo ato su ga izabrale
ugovorne strane, ako ovim
zakonom ili meunarodnim ugovorom
nije druga
ije odreeno. (
l.19 ZRS)
Nepotpuna i potpuna kolizijska

pravila donose se u unutarnjem
pravu, ali sadr~e ih i
meunarodni ugovori. Dok
dvostrane konvencije ureuju
odnose samo ato se ti
u dr~avljana dr~ava ugovornica,
viaestrani meunarodni ugovori
primjenjuju se ili samo na
dr~avljane dr~ava ugovornica ili
i na druge osobe koje imaju
odreenu vezu s ugovornim
dr~avama. U modernim
kodifikacijama mpp uglavnom se
donose potpuna kolizijska
pravila. Neka kolizijska pravila
imaju odreene zna
ajke nepotpunih pravila, ali
ipak ona to nisu.
Npr. I kad postoje uvjeti za

sklapanje braka po pravu dr~ave
postojanje ranijeg braka,
srodstvo i nesposobnost za
rasuivanje. (
l. 32/2 ZRS)
Iznimno od odredaba
l. 976. Zakonika, koje za
naknadu atete od sudara brodova
upu uju na primjenu stranog
prava, primjenjuju se: 1)
odredbe Zakonika ako je jedan
od brodova izmeu kojih je doalo
do sudara hrvatski ratni brod
ili hrvatski javni brod. (
l.977. PZ)
Nije dopuateno bra

nim ugovorom uglaviti primjenu
stranog prava na imovinske
odnose. (
l.257. OZ)
SAMOSTALNA I NESAMOSTALNA
PRAVILA
Kolizijska pravila dijele se na
samostalna i na nesamostalna
(pomo na) pravila. Samo se na
osnovi samostalnih pravila upu
uje na mjerodavno pravo.
Npr. Za razvod braka mjerodavno

je pravo dr~ave
iji su dr~avljani oba bra
na druga u vrijeme podnoaenja
tu~be. (
l.35/1 ZRS)
Nesamostalno pravilo samo

dopunjuje samostalnu normu.
Njime se ne odreuje mjerodavno
pravo, ve isklju
ivo slu~i kao dopuna, usmjerenje
ili kontrola potpunog
kolizijskog pravila.
Npr. Ne primjenjuje se pravo

strane dr~ave ako bi njegov u
inak bio suprotan Ustavom RH
utvrenim osnovama dr~avnog
ureenja. (
l.4 ZRS)
Pravo strane dr~ave primjenjuje

se prema smislu i pojmovima ato
ih sadr~i. (
l.9 ZRS)
Nesamostalna kolizijska pravila

(npr. odredbe o javnom poretku,
uzvratu i upu ivanju dalje,
zabrani fraudolznog zaobila~enja
doma eg prava, apatridiji i
polipatridiji) uglavnom su
sadr~ana u op im odredbama
kodificiranog mpp, dok su
samostalna pravila utvrena u
posebnom dijelu i njima se
odreuju razni statuti, npr.
osobni, bra
ni, nasljedni, ugovorni; tako je
to npr. u ZRS, austrijskom,
maarskom i talijanskom zakonu.
UVJETNA PRAVILA
Sve navedene vrste kolizijskih
pravila su bezuvjetna pravila;
primjenjuju se bez obzira na to
kakav e biti u konkretnom slu
aju rezultat upu ivanja na
mjerodavno materijalno pravo. S
druge strane postoje i tzv.
uvjetna kolizijska pravila.
Konstrukcija primjene
mjerodavnog prava na osnovi
uvjetnih pravila je sljede a:
mjerodavno je pravo dr~ave A,
ali pod odreenim pretpostavkama
primjenjuje se pravo dr~ave B.
Ratio donoaenja takvih pravila
jest pove anje pravne sigurnosti
i predvidljivosti, te
favoriziranje pravnog posla.
Npr. Sposobnost osobe da se

mjeni
zemlje. Osoba koja bi prema tom
zakonu bila mjeni
no nesposobna, ipak je
pravovaljano obvezana ako je
potpis dala na podru
ju zemlje po
ijim bi zakonima imala mjeni
nopravnu sposobnost. (
l.94/1 i 2 ZM)
Npr. Za strana
ku parni
nu sposobnost fizi
dr~ave
iji je ona dr~avljanin. Ako
strani dr~avljanin nije parni
no sposoban prema toj odredbi, a
parni
no je sposoban prema pravu RH,
mo~e sam poduzimati radnje u
postupku. (
l.79/1 i2 ZRS)
Podvrstu uvjetnih kolizijskih
pravila
ine pravila po kojima primjena
jednog od prava na koja se upu
uju zavisi od sadr~aja tog prava;
odreuje se tako primjena onog
prava koje je za odreenu stranku
povoljnije, odnosno po kojem je
pravni posao valjan.
Npr. Za pozakonjenje mjerodavno

je pravo dr~ave
iji su dr~avljani roditelji, a
ako roditelji nisu dr~avljani
iste dr~ave pravo dr~ave onog
roditelja po kojem je
pozakonjenje pravovaljano. (
l. 43/1 ZRS)
U tim slu
ajevima dolazi do primjene
odreenog materijalnog prava tek
nakon utvrenja materijalnog
prava na koje upu uje takva
kolizijska norma, dakle a
posteriori, pa se po tome takva
pravila razlikuju od svih
ostalih kolizijskih normi. Koje
e se usporeeno materijalno pravo
primijeniti, ovisi o
pretpostavkama utvrenim u
konkretnim kolizijskim pravilima
i o situaciji koja se supsumira
pod takva pravila.
PRIMIJENJUJU LI SE KOLIZIJSKA
PRAVILA OBVEZATNO
Op enito se smatra da se radi o
prinudnim normama koje stranke
ne mogu isklju
iti. Ako je npr. polazno
hrvatsko pravo, tj. ako je
nadle~an za rjeaavanje situacije
s meunarodnim obilje~jem
hrvatski sud ili drugo tijelo
primjene, to tijelo treba
obvezatno primijeniti odgovaraju
e kolizijsko pravilo.
Temeljni kriterij je primjena

prava najbli~e veze (najbli~e je
pravo dr~ave o
ijem se dr~avljaninu radi). Svrha
kolizijskih pravila nije da
uputi na bilo koje pravo, nego
na ono s kojim je situacija koja
se razrjeaava u naju~oj vezi
(primjena najbli~eg prava).
Kolizijsko pravilo ispunjava
svoju funkciju ako u konkretnom
slu
aju na osnovi poveznice dovede
do toga da se za njegovu
kategoriju vezivanja mo~e
primijeniti mjerodavno pravo.
Pravna priroda kolizijskih

pravila to su prisila pravila
ius cogens (sud ne mo~e ne
primijeniti neko kolizijsko
pravilo; stranke ne mogu tra~iti
da se ono ne primijeni).
Je li materijalno upu ivanje

dopuateno i koji je njegov
doseg, ocjenjuje se po
mjerodavnom pravu na koje upu
uje polazno mpp.
STRUKTURA KOLIZIJSKIH PRAVILA

Samostalno kolizijsko pravilo
sastoji se od dva elementa i to
kategorije vezivanja i
poveznice.
KATEGORIJA VEZIVANJA
Predstavlja okvirni ili skupni
pojam apstraktnih ~ivotnih
odnosa, pravnih
injenica, pravnih situacija ili
pravnih odnosa, koji se
podvrgavaju pod odreeno
mjerodavno pravo.
Npr. Poslovna sposobnost, oblik

zaklju
enja braka, posvojenje,
nasljeivanje, ugovorni odnosi.
Za zakonske imovinske odnose bra
nih drugova mjerodavno je pravo
dr~ave
iji su oni dr~avljani. (
l.36/1 ZRS) Kategorija vezivanja
zakonski imovinski odnosi bra
nih drugova jest pravni odnos,
jednako kao npr. ugovor ili
skrbniatvo. Najprije treba
utvrditi da li postoji pravni
odnos valjanog braka (prethodno
pitanje), a tek potom, ako
postoji, mogu se na osnovi
kolizijskog pravila odreivati
zakonski imovinski odnosi bra
nih drugova.
Kolizijsko pravilo upu uje na
pravo po kojem e se prosuivati
njegova kategorija vezivanja.
Ovisno o sadr~aju pravila na
koje se tako upu uje, postoje
npr. osobni, stvarni, ugovorni,
deliktni ili bra
ni statuti. Izrazom statut ozna
uje se sadr~aj materijalnih
pravila mjerodavnog prava.
Statut je mjerodavno pravo za
odreenu kategoriju vezivanja.
POVEZNICE VA}NIJE PODJELE
Poveznica je pravna
injenica (npr. mjesto po
injenja protupravnog
ina, mjesto gdje stvar le~i,
ugovorna odredba) ili pravni
pojam (npr. dr~avljanstvo,
prebivaliate) ato upu uje na
mjerodavno pravo za kategoriju
vezivanja.
PODJELA POVEZNICA S OBZIROM NA

VEZU S PRAVNIM PORETKOM
Neke poveznice temelje se na
odnosu osoba s odreenim pravnim
poretkom, druge na vezu pravnog
poretka sa stvari, a tre e s
pravnim djelovanjem. pri tom se
uvijek dakako polazi od na
ela upu ivanja na najbli~e pravo.
1) Neke poveznice uzimaju u

obzir pravne subjekte, pa upu
uju na pravo s kojim te osobe
imaju personalnu najbli~u vezu.
Tako su fizi
ke osobe
esto za statusne odnose
podvrgnute pravu dr~ave
iji su dr~avljani.
Npr. Za pravnu i poslovnu
sposobnost fizi
dr~ave
iji je ona dr~avljanin. (
l.14/1 ZRS)
U dr~avama common laa, umjesto
dr~avljanstva navedeni se odnosi
prosuuju po pravu dr~ave s kojom
osoba ima najbli~u teritorijalnu
vezu, a to je, za statusna
pitanja i zaklju
enje ugovora,
esto dr~ava njezina prebivaliata.
2) Druga vrsta poveznica utvruje

najbli~u vezu objekta s odreenim
pravnim poretkom.
Npr. U pogledu prava vlasniatva
i drugih stvarnih prava na
zrakoplovu primjenjuje se pravo
dr~ave u kojoj je zrakoplov
registriran. (
l.181. ZOSZP)
3) Tre a vrsta poveznica upu uje,

za odreene kategorije vezivanja,
na pravo mjesta djelovanja.
To se utvruje npr. pri
odreivanju izvanugovorne
odgovornosti za naknade atete
zbog sudara broda, za oblik
zaklju
enja braka, za upis u sudski
registar, ili u mjeni
nom pravu za oblik i rokove
protesta.
Npr. Na naknadu atete zbog

sudara brodova primjenjuju se:
1) pravo dr~ave u
ijem se teritorijalnom moru ili
unutarnjim vosama dogodio sudar.
(
l.976. PZ)
Za oblik braka mjerodavno je
pravo mjesta u kojem se brak
sklapa. (
l.33 ZRS)
Oblik i rokove protesta, kao i

oblik ostalih radnji potrebnih
za vraenje ili za odr~avanje
mjeni
nih prava, odreuje zakon zemlje
na
ijem se podru
ju mora podi i protest ili
izvraiti radnja. (
l. 96. ZM)
SUBJEKTIVNA, OBJEKTIVNA
POVEZNICA I POVEZNICA NAJBLI}A
VEZA
Osnova ove podjele poveznica je
mogu nost odnosno nemogu nost
zainteresiranih pravnih
subjekata da sami odreuju
mjerodavno pravo. Za odreene
kategorije vezivanja pravni
subjekti mogu izabrati
mjerodavno pravo, pa tako o
njihovoj pravnorelevantnoj volji
ovisi koje e se pravo
primijeniti. Takva mogu nost
strana
kog izbora mjerodavnog prava je
subjektivna poveznica, za
razliku od drugih poveznica koje
utvruje zakonodavac ili su
nastale u sudskoj praksi. Ako se
na mjerodavno pravo upu uje
objektivnim poveznicama, na
primjenu mjerodavnog prava ne
utje
e volja stranaka. Ve ina
obilje~jem ureena je objektivnim
poveznicama, kao npr.
dr~avljanstvo, dr~avna
pripadnost, prebivaliate,
redovno boraviate, mjesto gdje
stvar le~i. Subjektivna
poveznica samo potencijalno upu
uje na pravo koje se treba
primijeniti, a od pravnih
subjekata zavisi ho e li tu mogu
nost iskoristiti.
Npr. Za ugovor mjerodavno je
pravo ato su ga izabrale
ugovorne strane, ako ovim
zakonom ili meunarodnim ugovorom
nije druga
ije odreeno. (
l.19. ZRS)
Za materijalnopravnu valjanost
ugovora o arbitra~i mjerodavno
je pavo koje su stranke
izabrale. (
l.6 (7) ZA)
Poveznica najbli~e veze je

posebni mpp pojam
iji sadr~aj odreuje i ispunjava
tijelo primjene ovisno o
konkretnim okolnostima.
Npr. Ako osoba koja nije

dr~avljanin RH ima dva strana
dr~avljanstva ili viae stranih
dr~avljanstava, za primjenu ovog
zakona smatra se da ima
dr~avljanstvo one dr~ave
iji je dr~avljanin i u kojoj ima
prebivaliate. Ako nema
prebivaliate ni u jednoj dr~avi
iji je dr~avljanin, onda se
smatra da ima dr~avljanstvo one
dr~ave
iji je dr~avljanin i s kojom je u
najbli~oj vezi. (
l.11/2 i 3 ZRS)
U tim slu
ajevima se propisuje upu ivanje
na najbli~u, naj
vra u vezu, ako se utvrdi da se
ne mo~e primijeniti pravo na
koje upu uju prethodne
poveznice. Nadle~no tijelo
primjene, u takvim situacijama,
nakon ocjene relevantnih
okolnosti, utvruje koje je pravo
najbli~e veze.
Prednost poveznice naju~e veze

kao i subjektivne poveznice u
odnosu na objektivne poveznice
sastoji se u tome ato omogu uju u
konkretnom slu
aju uzimanje u obzir rjeaenja
koja su najbli~a strankama, ili
pravnoj situaciji.
ISKLJU
IVE POVEZNICE I KOMBINACIJA
POVEZNICA
Kolizijsko pravilo sadr~i jednu
ili viae poveznica.
Npr. Za stavljanje pod

skrbniatvo i prestanak
starateljstva, te za odnose
izmeu staratelja i osobe pod
starateljstvom, mjerodavno je
pravo dr~ave
iji je dr~avljanin osoba pod
starateljstvom. (
l.15/1 ZRS)
Oporuka je pravovaljana u
pogledu oblika ako je
pravovaljana po jednom od ovih
prava: 1) po pravu mjesta gdje
je oporuka sastavljena; 2) po
pravu dr~ave
iji je dr~avljanin bio oporu
itelju bilo vrijeme raspolaganja
oporukom bilo u vrijeme smrti;
3) po pravu oporu
iteljeva prebivaliata bilo u
vrijeme raspolaganja oporukom
bilo u vrijeme smrti; 4) po
pravu oporu
iteljeva boraviata bilo u vrijeme
raspolaganja bilo u vrijeme
smrti; 5) po pravu RH; 6) za
nekretnine i po pravu mjesta
gdje se nekretnina nalazi. (
l. 31/1 ZRS)
Kolizijska pravila s viae

poveznica upu uju na mjerodavno
pravo na alternativni ili na
kumulativni na
in.
Pri alternativnom upu ivanju

(pr.oporuke) u praksi se
primjenjuje ono od viae
mjerodavnih prava ato dovodi do
povoljnijeg rezultata.
`to se ti
e kumuliranja poveznica,
razlikuju se dvije vrste
rjeaenja.
Katkada se distributivno
kumulira viae mjerodavnih prava;
kao primjer za to je
pretpostavke za sklapanje braka
kolizijsko pravilo odreuje da se
za svaku osobu koja ~eli
sklopiti brak, te pretpostavke
prosuuju po njegovom domovinskom
pravu. (
l.32/1 ZRS).
Potpuna kumulacija; za
zasnivanje i prestanak
posvojenja primjenjuje se i
domovinsko posvojitelja i posvoj
eta (
l.44/2 ZRS). Takva se kumulacija
predvia i meunarodnim ugovorima,
kao npr. po Ugovoru o uzajamnoj
pravnoj pomo i izmeu bivae
Jugoslavije s Bugarskom iz
1956., kojem je Hrvatska postala
strankom notifikacijom o
sukcesiji (
l.40/1)
PRIMARNE I PODREDNE POVEZNICE
Kolizijsko pravilo ispunjava
svoji funkciju ako dovodi u
konkretnom slu
aju na osnovi poveznice do toga
da se za njegovu kategoriju
vezivanja mo~e primijeniti
mjerodavno pravo.
Npr. Za ugovor mjerodavno je

pravo koje su ugovorne stranke
izabrale. (
l.19.ZRS)
Ako u nekom drugom slu

aju stranke nisu ugovorile
mjerodavno pravo, tada stranke
ugovorne odnose trebaju ureivati
po pravu na koje upu uje
podredna poveznica.
Ako nije izabrano mjerodavno

pravo i ako posebne okolnosti
slu
aja ne upu uju na drugo pravo,
kao mjerodavno pravo primjenjuje
se: 1) na ugovor o prodaju
pokretnih stvari pravo mjesta
gdje se u vrijeme primitka
ponude nalazilo prebivaliate
odnosno sjediate prodavatelja. (
l.20.ZRS)
To podredno kolizijsko pravilo

primijenit e se u slu
aju kad se ne mo~e primijeniti
primarno kolizijsko pravilo to
e biti kad ne postoje okolnosti
koje se mogu supsumirati pod
poveznicu volje stranaka, tj.
kad stranke nisu ugovorile
mjerodavno pravo.
Do podrednog upu ivanja dolazi i

kod kategorije pravne i poslovne
sposobnosti. Po 14/1 ZRS za
pravnu i poslovnu sposobnost
fizi
dr~ave
iji je ona dr~avljanin. To
pravilo, budu i da sadr~i
poveznicu dr~avljanstva, ne
rjeaava slu
aj ako se radi o osobi bez
dr~avljanstva. Takvu prazninu
ispunjava podredno kolizijsko
pravilo iz
l.12/1 ZRS : Ako osoba nema
dr~avljanstva ili se njezino
dr~avljanstvo ne mo~e utvrditi,
mjerodavno pravo odreuje se
prema njezinu prebivaliatu.
Podredna poveznica koja dovodi

do podrednog upu ivanja na
mjerodavno pravo nu~na je i u
slu
aju kad primarna poveznica upu
uje na nepostoje i pravni
poredak.
Npr. Za izvanugovornu
odgovornost za atetu, ako za
pojedine slu
ajeve nije druga
ije odreeno, mjerodavno je pravo
mjesta gdje je radnja izvraena
ili pravo mjesta gdje je
posljedica nastupila, ovisno o
tome koje je od ta dva prava
povoljnije za oate enika.(
l.28/1 ZRS)
To kolizijsko pravilo sadr~i

alternativne poveznice mjesto
protupravnog
ina i mjesto nastupa atetne
posljedice; no ako se ta mjesta
nalaze na otvorenom moru, a
protupravni
in je nastao u vezi s
iskoriatavanjem rudnog bogatstva
podmorja nevezano s brodovima na
otvorenom moru, tada bi se tim
pravilom upu ivalo na nepostoje i
pravni poredak. Takve situacije
treba podredno ocjenjivati, per
analogiam po kolizijskom pravilu
PZ, koje za naknadu atete pod
odreenim okolnostima upu uje na
pravo RH.
Npr. Na naknadu atete zbog

sudara broda primjenjuje se:
.....
......2) odredbe Zakonika ako
se sudar dogodio na otvorenom
moru. (
l.976 PZ)
Do potpunog upu ivanja dolazi i

kad se primarno mjerodavno pravo
ne primjenjuje zbog zaatite doma
eg javnog poretka, kod
prijevarnog zaobila~enja doma eg
prava i kad se mjerodavno strano
pravo ne mo~e utvrditi.
Katkada zakonodavac ne odreuje

za odreene privatnopravne
obilje~jem ni primarno ni
podredno upu ivanje na
mjerodavno pravo (npr.
pretpostavke za zaklju
enje izvanbra
ne zajednice osoba razli
itog ili istog spola). U takvim
slu
ajevima ipak postoji mogu nost
utvrenja mjerodavnog prava na
temelju op e odredbe iz
l.2. ZRS o popunjavanju
praznine. Ako u tom zakonu nema
za neki odnos odfredba o
mjerodavnom pravu, odgovaraju e
se primjenjuju odredbe i na
ela ZRS, na
ela pravnog poretka RH i na
ela mpp.
UPUIVANJE NA MJERODAVNO PRAVO ZA

GLAVNO PITANJE (LEX CAUSAE),
MJERODAVNO PRAVO ZA POSEBNA
PITANJA TE POJAM LEX
Statut ozna
ava mjerodavno pravo za odreenu
kategoriju vezivanja. Mjerodavno
pravo po kojem se prosuuje
glavni predmet, op enito se
naziva le causae. U hrvatskom
zakonodavstvu govori se o pravu
prema kojem se ocjenjuju glavna
prava i obveze, pravu koje je
mjerodavno za odnos u cjelosti
odnosno pravu koje se
primjenjuje za sadr~aj pravnog
posla.
Npr. Za zastaru mjerodavno je

pravo koje je mjerodavno za
sadr~aj pravnog posla odnosno
pravne radnje.
Le causae, odnosno pravo koje

ureuje glavni predmet, nije
mjerodavno za sva pitanja vezana
uz valjanost ugovora ve samo za
sadr~aj pravnog posla, dok se,
npr. sposobnost stranaka i oblik
ugovora prosuuju po posebnim
statutima.
Posebna pitanja prosuuju se na

osnovi posebnih kolizijskih
pravila koja svojim poveznicama
upu uju na mjerodavno pravo. Pri
tome se tzv. posebnom upu ivanju
na mjerodavno pravo za dijelove
obilje~jem npr. za pravnu i
poslovnu sposobnost fizi
kih osoba mjerodavno je pravo
dr~ave
iji je ona dr~avljanin.
Poveznice kojima se ozna

uje mjerodavno pravo odreene
dr~ave:
le patriae ptavo dr~avljanstva
osobe
le domicilii pravo mjesta u
kojem osoba prebiva
le (firmae) habitationis
pravo redovnog boraviata
le loci actus pravo zaklju
enja pravnog posla
le autonomiae pravo koje su
stranke izabrale
le loci delicti commissi
pravo mjesta po
injenja protupravnog
ina
le loci damni pravo mjesta
nastanka atete
le rei sitae pravo mjesta
gdje stvar le~i
le fori pravo tijela koje
rjeaava predmet
Pod izrazom le ukazuje se na

rezultat kolizijskopravne metode
upu ivanja na mjerodavno pravo,
s tim ato se, pritom polazi od
poveznice.
POVEZNICE I MJERODAVNO PRAVO
DR}AVLJANSTVO
Dr~avljanstvo je pravna
pripadnost odreenoj dr~avi. Po
EK o dr~avljanstvu iz 1997. ono
ozna
uje pravnu vezu izmeu neke osobe
i dr~ave, a ne njezino etni
ko porijeklo. Ono ozna
uje pravno svojstvo na temelju
kojeg drugi propisi daju takvim
osobama odreena prava i obveze.
Dr~avljanstvo je najva~nija
poveznica u hrvatskom mpp; ta
poveznica ti
e se subjekta pravnog odnosa.
Njome se upu uje na mjerodavno
pravo za razna statusna pitanja
fizi
kih osoba, kao npr. za njihovu
pravnu i poslovnu sposobnost.
OSOBNI STATUT je pravni poredak

na osnovu kojeg se, na osnovi
poveznice dr~avljanstva,
procjenjuju svi osobni odnosi
osobe.
Po ZRS te mnogim meunarodnim

ugovorima, koji su u Hrvatskoj
na snazi, dr~avljanstvo je
poveznica za osobna, obiteljska
i nasljedna pitanja.
Ako se zanemari galicijski

Graanski zakonik iz 1792.,
dr~avljanstvo kao poveznicu za
odreivanje pravne i poslovne
sposobnosti prvi utvruje
francuski GZ iz 1804. sve do
tog vremena primjenjivalo se
prebivaliate. Dr~avljanstvo se
potom uvodi u mnoge kodifikacije
graanskog i mpp; za airenje te
poveznice zaslu~no je bilo
Mancinijevo u
enje izra~eno u raspravi O
dr~avljanstvu kao osnovi
meunarodnog prava iz 1851.
Ima li neka osoba dr~avljanstvo

odreene dr~ave, za to su po
meunarodnom pravu isklju
ivo mjerodavni unutraanji propisi
te dr~ave, dakle le causae.
Svaka dr~ava slobodno odlu
uje o tome tko joj pripada (tako
i Povelja UN). Privatnopravna
pitanja, o kojima ovisi
stjecanje ili gubitak
dr~avljanstva, ocjenjuju se po
pravu dr~ave o
ijem se dr~avljanstvu radi, a ne
po odredbama legis fori. Jedino
ograni
enje po meunarodnom pravu je to
da unutraanje pravo ne mo~e
nametnuti svoje dr~avljanstvo
osobi s koja s tim poretkom nema
dovoljne veze.
U verziju Ugovora o EZ iz 1997.

uvedeno je dr~avljanstvo EU,
koje dopunjuje dr~avljanstva
dr~ava
lanica. Dr~avljanin Unije je
osoba koja je dr~avljanin jedne
od dr~ava
lanica. Ono daje npr. pravo
slobodnog boravka u svim
dr~avama Unije, aktivno i
pasivno izborno pravo na
lokalnim izborima i za Europski
parlament i to u dr~avi svog
prebivaliata.
O STJECANJU I GUBITKU HRVATSKOG

DR}AVLJANSTVA
Zakon o dr~avljanstvu odreuje da
se hrvatsko dr~avljanstvo stje
e porijeklom, roenjem na podru
ju RH, priroenjem i po
meunarodnim ugovorima.
Porijeklom (ius sanguinis) stje

e dr~avljanstvo dijete:
ija su oba roditelja u trenutku

njegova roenja hrvatski
dr~avljani
iji je jedan od roditelja u

trenutku roenja hrvatski
dr~avljanin, a dijete je roeno u
RH
iji je jedan od roditelja u

trenutku roenja djeteta hrvatski
dr~avljanin, ili je
nepoznatog dr~avljanstva, a
dijete je roeno u inozemstvu
nadalje, podrijetlom hrvatsko
dr~avljanstvo stje
e i dijete stranog dr~avljanstva
ili bez
dr~avljanstva ako su ga prema
odredbama posebnog zakona
usvojili hrvatski dr~avljani sa
srodni
kim u
inkom; takvo se dijete smatra
hrvatskim dr~avljaninom od
trenutka roenja
uz to podrijetlom stje
e hrvatsko dr~avljanstvo dijete
roeno u inozemstvu,
iji je jedan
roditelj u trenutku njegova
roenja hrvatski dr~avljanin, ako
do navraene 18. ~ivota bude
prijavljeno radi upisa kao
hrvatski dr~avljanin kod
nadle~nog tijela RH u inozemstvu
ili u RH, ili se nastani u RH.
Dijete roeno u inozemstvu
iji je jedan roditelj u trenutku
njegova roenja hrvatski
dr~avljanin, a ne udovoljava
jednoj od navedenih
pretpostavaka, stje
e ipak hrvatsko dr~avljanstvo ako
bi ostao bez dr~avljanstva. u
navedenim slu
ajevima dijete se smatra
hrvatskim dr~avljaninom od
trenutka roenja (retroaktivno).
`to se ti
e stjecanja hrvatskog
dr~avljanstva na osnovi na
ela ius soli (roenjem na podru
ju RH), ZD odreuje da hrvatsko
dr~avljanstvo stje
e dijete koje je roeno ili naeno
na podru
ju RH, ako su mu oba roditelja
nepoznata ili nepoznatog
dr~avljanstva ili su bez
dr~avljanstva. Dijete gubi
hrvatsko dr~avljanstvo ako se do
njegove navraene 14. god ~ivota
utvrdi da su mu oba roditelja
strani dr~avljani.
Pri stjecanju hrvatskog

dr~avljanstva priroenjem postoji
viae vrsta situacija:
da je navraio 18 godina ~ivota te
da mu nije oduzeta poslovna
sposobnost;
da ima otpust iz stranog
dr~avljanstva ili da podnese
dokaz da e dobiti otpust ako
bude
primljen u hrvatsko
dr~avljanstvo;
da je do podnoaenja zahtjeva
imao prijavljen boravak najmanje
pet godina neprekidno na
teritoriju RH;
da poznaje hrvatski jezik i
latini
no pismo;
da se iz njegova ponaaanja mo~e
zaklju
iti da poatuje pravni poredak i
obi
aje u
Hrvatskoj i da prihva a hrvatsku
kulturu.
Ako strana dr~ava ne dopuata

otpust ili otpust postavlja
pretpostavke kojima se ne mo~e
udovoljiti, dovoljna je izjava
osobe koja je podnijela zahtjev
da se pod pretpostavkom
stjecanja hrvatskog
dr~avljanstva odri
e stranog dr~avljanstva.
Postoji viae vrsta posebnih slu

ajeva neposrednog stjecanja, i
to:
osoba koja je roena na
teritoriju RH, mo~e ste i
hrvatsko dr~avljanstvo, iako ne
udovoljava pretpostavkama ato se
ti
e punoljetnosti, tj. poslovne
sposobnosti, otpusta iz
stranog dr~avljanstva i
poznavanja jezika;
osoba koja je u braku s
hrvatskim dr~avljaninom i kojoj
je odobreno trajno nastanjivanje
na teritoriju RH, iako ne

udovoljava pretpostavkama koje
se ti
u punoljetnosti.....kao i
pretpostavci boravka u RH. Na
isti na
in priroenjem stje
e hrvatsko dr~avljanstvo i
iseljenik kao i njegovi potomci,
kao i stranac koji je u braku s
iseljenikom. Iseljenik je osoba
koja se iselila iz RH u namjeri
da u inozemstvu stalno ~ivi.
osoba
ije bi primanje u dr~avljanstvo
predstavljalo interes RH, mo~e
ste i
dr~avljanstvo, iako nisu
ispunjene potrebne pretpostavke.
Tako i njen bra
ni drug.
Maloljetna djeca priroenjem stje

u hrvatsko dr~avljanstvo posredno
i to alternativno:
ako oba roditelja stje
u dr~avljanstvo priroenjem
ako priroenjem stje
e dr~avljanstvo samo jedan od
roditelja, a dijete ~ivi u RH
ako priroenjem stje
e dr~avljanstvo samo jedan od
roditelja, drugi je bez
dr~avljanstva
ili nepoznatog dr~avljanstva, a
dijete ~ivi u inozemstvu.
nadalje, maloljetno dijete
stranog dr~avljanstva ili bez
dr~avljanstva, koje je hrvatski
dr~avljanin posvojio s
roditeljskim u
inkom stje
e hrvatsko dr~avljanstvo na
zahtjev usvojitelja, iako nisu
ispunjene pretpostavke koje se
ne tra~e ni za stjecanje
dr~avljanstva kad za to postoji
interes naae dr~ave;
hrvatsko dr~avljanstvo mo~e
priroenjem ste i pripadnik
hrvatskog naroda; pri tom se ne
tra~i da ima prebivaliate u RH;
pretpostavke za takvo stjecanje
su da poznaje hrvatski jezik i
latini
no pismo, da se mo~e iz njegova
ponaaanja zaklju
iti da e poativati pravni
poredak i obi
aje RH; kao i da dade usmenu
izjavu da se smatra hrvatskim
dr~avljaninom.
Propisuje se da hrvatsko
dr~avljanstvo prestaje otpustom,
odricanjem i po meunarodnim
ugovorima.
Otpust se mo~e odnositi na

punoljetne ili maloljetne osobe.
`to se ti
e punoljetnih osoba otpust se
mo~e dati osobi koja je
podnijela takav zahtjev i
udovoljava sljede im
pretpostavkama:
da nema smetnji glede vojne
obveze
da je podmirila du~ne takse,
poreze i druga javna davanja i
obveze prema pravnim i
fizi
kim osobama u RH, za koje
postoji izvrani naslov
da je pravno uredila imovinske
odnose iz bra
nih odnosa i odnosa roditelja i
djece prema
hrvatskim dr~avljanima i prema
osobama koje ostaju ~ivjeti u RH
da ima strano dr~avljanstvo ili
je dokazala da e biti primljena
u strano dr~avljanstvo.
Otpust ne e dobiti osoba protiv

koje se u RH vodi kazneni
postupak zbog djela koje se goni
po slu~benoj du~nosti ili ako je
u naaoj dr~avi osuena na kaznu
zatvora, sve dok tu kaznu ne
izdr~i.
Djetetu do navraene 18. godine

~ivota hrvatsko dr~avljanstvo
prestaje otpustom ako su
alternativno ispunjene sljede e
pretpostavke:
na zahtjev oba roditelja kojima
je hrvatsko dr~avljanstvo
prestalo otpustom, ako je
hrvatsko dr~avljanstvo prestalo
na taj na
in jednom od roditelja, a drugi
je roditelj strani dr~avljanin
ako je usvojeno od stranih
dr~avljana sa srodni
kim u
inkom, na zahtjev usvojitelja
otpustit e se iz dr~avljanstva.
Punoljetni dr~avljanin koji ima

prebivaliate u inozemstvu, a ima
strano dr~avljanstvo, mo~e se
odre i hrvatskog dr~avljanstva.
Ako hrvatski dr~avljanin nije
navraio 18 godina odricanjem
prestaje njegovo dr~avljanstvo
na zahtjev roditelja kojima je
hrvatsko dr~avljanstvo prestalo
odricanjem ili ako je to
dr~avljanstvo prestalo na taj na
in jednom od roditelja, a drugi
je roditelj strani dr~avljanin.
Prema ZD hrvatski dr~avljaninom

smatra se osoba koja je to
svojstvo stekla po va~e im
propisima do stupanja na snagu
ZD. Uz to se smatra hrvatskim
dr~avljaninom pripadnik
hrvatskog naroda koji na dan
stupanja na snagu ZD nema
hrvatsko dr~avljanstvo , no na
taj dan ima prijavljeno
prebivaliate u RH, ako da pisanu
izjavu da se smatra hrvatskim
dr~avljaninom.
MEUNARODNI UGOVORI O DR
}AVLJANSTVU
Njihova je svrha je uglavnom
rjeaavanje spornih pitanja
nastalih nakon stvaranja novih
dr~ava ili ujedna
avanje pravila kojima se sprje
ava stvaranje viaestrukog
dr~avljanstva. RH je 21.7.1992.
zaklju
ila Sporazum o prijateljstvu i
suradnji s BiH, kojim je
ugovoreno da e dr~ave ugovornice
svojim dr~avljanima omogu iti
stjecanje dvojnog dr~avljanstva.
POLJE PRIMJENE I
RASPROSTRANJENOST POVEZNICE DR
}AVLJANSTVA
DR}AVLJANSTVO U HRVATSKOM MPP
Dr~avljanstvo je primarna
poveznica za odreivanje
mjerodavnog prava za sva pitanja
vezana uz osobna stanja fizi
kih osoba, npr. Za odreivanje
pravne i poslovne sposobnosti
fizi
ke osobe (
l.14/1 ZRS), skrbniatvo (
l.15/1 ZRS), za proglaaenje
nestale osobe umrlom (
l.16 ZRS), za nasljeivanje (
L30 ZRS), za razna bra
na i obiteljska statusna pitanja
(OZ), za mjeni
nu sposobnost (
l.94/1 ZM), osobno ime.
Hrvatska je ugovornica samo

manjeg broja meunarodnih ugovora
koji utvruju poveznicu
dr~avljanstvo. To su odreene
dvostrane konvencije o pravnoj
pomo i ato ih je zaklju
ila bivaa Jugoslavija, a Hrvatska
je postala strankom
notifikacijom o sukcesiji (s
Bugarskom,
SSR, a Maarskom). Od viaestranih
meunarodnih ugovora,
dr~avljanstvo kao alternativnu
poveznicu utvruje npr. HK o
mjerodavnom pravu za oblik oporu
nih raspolaganja.
SUKCESIJA DR}AVA I NJEN UTJECAJ

NA DR}AVLJANSTVO
Sukcesija dr~ava je pojam
meunarodnog prava koji se odnosi
na ula~enje jedne dr~ave u odnose
druge dr~ave kao posljedica
osnivanja ili proairenja vlasti,
odnosno uspostave suverenosti te
dr~ave na podru
je koje je do tada pripadalo
drugoj dr~avi.
Vrste sukcesija dr~ava:

cesija promjena granica izmeu
dalje postoje ih dr~ava
secesija odvajanja,
odcjepljenje, dijela podru
ja dalje postoje e dr~ave te
osnivanje
nove dr~ave na odvojenom podru
ju
membracija raspad dr~ave u
dvije ili viae dr~ava, s tim ato
dotadaanja dr~ava prestaje
postojati
fuzija spajanje dviju ili viae
dr~ava u novu dr~avu s tim da
prestaje suverenitet ili
prestaje postojati doadaanja
dr~ava.
RH na osnovi Ustavne odluke o

suverenosti i samostalnosti od
25. lipnja 1991., nakon tromjese
nog roka, postala je sljednica
SFRJ 8.10.1991. U mpp, pod
pojmom sukcesije dr~ava
podrazumijeva se zamjena jedne
dr~ave drugom, glede
odgovornosti za primjenu prava
na odreenom podru
ju. Promjena suvereniteta na
odreenom podru
ju utje
e na dr~avljanstvo osoba koje
ondje ~ive. Prema Op oj
deklaraciji o ljudskim pravima
iz 1948. svaka osoba ima pravo
na dr~avljanstvo i nijedna se
osoba ne smije samovoljno liaiti
svog dr~avljanstva, niti prava
da promijeni dr~avljanstvo. Po
EK o dr~avljanstvu iz 1997. pri
odlu
ivanju o dodjeljivanju ili
zadr~avanju dr~avljanstva u slu
aju sukcesije dr~ava, svaka
dr~ava na koju se to odnosi
treba uzimati u obzir:
istinsku i stvarnu vezu doti
ne osobe s dr~avljanstvom
redovno boraviate osobe u
vrijeme sukcesije dr~ave
volju osobe
njezino podru
no porijeklo, s tim ato dr~ava ne
treba uvjetovati stjecanje ili
zadr~avanje
njezinog dr~avljanstva
odricanjem ili gubitkom drugog
dr~avljanstva, ako takvo
odricanje
ili gubitak nisu omogu ili ili
se razumno ne mogu tra~iti.
Pri stvaranju novih dr~ava na

podru
ju dr~ave koja se raspala i
prestala postojati, pitanja
vezana uz stjecanje
dr~avljanstava rjeaavaju se na
osnovi meunarodnih ugovora izmeu
novonastalih dr~ava, ili svaka
ta dr~ava ureuje na svom podru
ju svojim unutraanjim propisima
sva pitanja vezana uz
dr~avljanstvo fizi
kih osoba.
VIÈSTRUKO DR}AVLJANSTVO
Xvz|
468tv8:
&&:,<,1`122<3>3
;;HAJA\FFF
th4f\h6z5>OJJ\"h6zh6z5CJOJJ
\aJh4f\CJOJJaJ$h6zh6zCJOJJaJmHsHh6zCJOJ
JaJh4f\h6z>CJOJJaJh6z5CJOJJ
\aJ"h6zh6z5CJOJJ\aJh6zh6zCJOJJaJ-
VXz|
68
H
-
$
&
Fdà$gd6z$dà$gd6z
dgd6z
$da$gd6z.$d$d
d&ddNyOyPyya$gd6z
$da$gd6ztv8:
&&
$
&
Fdà$gd6z$dà$gd6z
$da$gd6z
$da$gd6z:,<,,1`1z122>3::
:;;HAJA\FF
FF
$da$gd4f\$dà$gd4f\ $a$gd6z
$da$gd6z
$da$gd6z$dà$gd6zFFFII
LLVV48a]]``fchc
.h0h-lllJmLmrrauuayz({
{..P|R|
h
4f\CJOJJaJmHsHh6zh6z5CJOJJ
\aJmHsH$h4f\5CJOJJ
\aJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsHh4f\CJOJJaJh6zh6
zCJOJJaJ"h6zh6z5CJOJJ\aJh4f\5CJOJJ\aJ/
FFII
LLVV468a]]`
`fchc
.h
$da$gd4f\ $a$gd6z$dà$gd4f\
$da$gd6z
.h0hDh-llLm6n8nrauurvay
z({{||0|
a
aaa
a
$da$gd4f\
$da$gd6z$dà$gd4f\ $a$gd6z
..P|R|v
TV
$da$gd4f\
$da$gd6z$dà$gd4f\ $a$gd4f\
$da$gd6zTVLN,
.24`b.0 ,E
.EDF
OO<>
,. v
-
III$h6zhvLCJ
OJJaJmHsHh6zCJOJJaJmHsHhvLCJOJJaJmHsH$h6zh
6zCJOJJaJmHsHh4f\CJOJJaJmHsH>Vld`
s\$YaLN,
.24
$a$gd6z
$da$gd6z
$da$gd6z$dà$gd4f\
.0N`b.0 ,E
.EDF
OO<>
$da$gd6z $a$gd6z
$da$gd6z$dà$gd4f\>
,E
,. F
$da$gd4f\$dà$gd4f\
$da$gd6z
$da$gd6z-6y
|TVXZ|
~D
$da$gdvL
$da$gd6z$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvL|DH
fhE\LN
-5588E8L9N9::::,;;;;
==XDZDGG\MMPP`REE
EEEEEEEEEEEEEEEEEE
EEEEEEhO)h6z>CJOJJaJmHsHhO)CJOJJaJmHs
Hh6zh6z5CJOJJaJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsHhvLCJ
OJJaJmHsHhvLh6z>CJOJJaJmHsH8DFHj
fhE\lLN
d0a
aa
aaaa
$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvL $
a$gd6z0(-l$fhj
1558
$
a$gd6z$dà$gdvL
$da$gd6z$
&
Fdà$gd6z88E8L9N9::,;;
==@@AXDZD~DGG\MM
\NN
$a$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvL
$da$gdO)
$da$gd6zNNOPPPbRRRRLSNSUU$
Vnps[[II
III
I
$a$gd6z$
dà$gdvL$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z
$da$gd6z`RdRRRLSNSUUnps[[4]6]h-h
iiJkLkpnrnn
p"puauLyNyP}}}}j,l,,, D|F||
IYvfhy
CJOJJaJmHsH$hy
5CJOJJ\aJmHsHh6zh6z5CJOJJ
\aJmHsH$hvL5CJOJJ
\aJmHsHh6zh6zCJOJJaJhvLCJOJJaJh6zCJOJJ
aJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsHhvLCJOJJaJmHsH([4]6]
h-hiiJkLkpnrn
p"pss6tuauLyNyN}
$
a$gd6z$dà$gdvL
$da$gd6z
$da$gd6z$
dà$gdvLN}P}}j,l, f
...
D|F|||H\O
$da$gdy
$
&
Fdà$gd6z$dà$gdy
$da$gd6z||FHOZ\OZZ
.0$s&s
sE$&(YYjlZ
--aOOOO
$h6zhT0CJOJJaJmHsHhT0CJOJJaJmHsHhy
h6z>CJOJJaJmHsHhy
mHsHh6zCJOJJaJmHsHhy
hy
mHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsHhy
CJOJJaJmHsH3ZZ.0$s&ss
dgdy
$a$gdy
$da$gd6z$dà$gdy
-
E&
$a$gdy
dgdy
+$$dd&ddNyOyPyya$gdy
gdy
$a$gdy
&(YYjlZ--
aH
$a$gdT0$dà$gdT0
$da$gd6z$dà$gdy
gdy
HJfhz|
Z~hj>@HJ"$
O"OZ NP
aavtvaTV
\24
jlEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE
EEEEEEhNCJOJJaJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsH
hT0CJOJJaJmHsHhT0h6z>CJOJJaJmHsHHHJ,f
hz|
Z~hj>@HJ
aaa
aaaaa
aa
$da$gd6z$dà$gdN$
dà$gdT0 $a$gd6z"$
O"OZ NP
aa
a
a
$da$gd6z $a$gd6z$dà$gdN
aaNvtvtv 2-u$
$da$gdN $a$gd6z
$da$gd6z$dà$gdN$aT
ys\
24 jl
Zaa
a
$da$gdN
$da$gd6z $a$gd6z$
dà$gdNs`b""$"""$
$$ &
&V)
a
a
$da$gd6z $a$gdN$
dà$gdNls`b""$"""$
$ &&++,a, /"/
1"155N6P6l8n8T<V<r=t=DCCC$DFaFG
G,IILLPP(>@B
$h6zhNCJOJJaJmHsH
h6zCJOJJaJmHsHh6zh6z5CJOJJ
\aJmHsHhNCJOJJaJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsH
V))++,a, /"/
1"155N6P6l8n8T<V<O<r=t=
BCaaaa
aaaaa
aaaa
aaa
aaaa
$da$gd6z$dà$gdN $
a$gd6zBCDC$DFaFG
G,IILLLLNMMNzNOÒOPP(,
.0
$dà$gdN
$da$gd6z02468:<>@B|
~sUUV|V
WWZZ4_
II
IIII
II
$dà$gdN $a$gd6z $
a$gdN
$da$gd6zB|~UUV|V
WWZZ4_6_aapcrceeffgg
i
i$m&mVpXp>r@r4s6sPtRttt|vvhjryty|
|P}R} aHJ"|$|||
`bZZZOEEEEEEEEEEEEEEEEE
EEEEEEEEEEEEEEEEEEhvYCJOJJaJmHsH$h
6zh6zCJOJJaJmHsHhNCJOJJaJmHsHhNh6z>CJOJ
JaJmHsHH4_6_aaNbpcrccld$ee@ffgVh
i$m&mVpXpaa
$da$gdvY$
&
F dà$gd6z
$da$gd6z $a$gd6z$
dà$gdvYXpp@r|r6sTssRttt|vv
jty
$
&
F dà$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvY$
&
Fdà$gd6z
$da$gdvYty
||P}R}~h~
2,J."|$||||

$
&
F
dà$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvY$
&
F dà$gd6z$
da$gdvY||
`bjZZO
$da$gdvY$
&
F
dà$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvY$
&
F
dà$gd6zaE
,|Osa`bZL
"$NPXZz|$$E<(>(E))
--$0&00022
p@OO
Uh6zh6zCJOJJaJhvYCJOJJaJhvYhvYmHsH
hvYCJOJJaJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsHG
aZE, . 0 |
a
a
aaOO
aaa
a$
&
F
dà$gd6z
$da$gd6zgdvY$dà$gdvY $
a$gd6z sa,---b
Z
$da$gd6z$
&
Fdà$gd6z$dà$gdvY$
da$gd6z$dà$gdvY$
&
F
dà$gd6zL
"$NPXZz|
$aaa
aaa
aaa
aa
aaa
$da$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvY $
a$gd6zFizi
ka osoba mo~e ste i i imati dva
ili viae dr~avljanstava
(dvostruko ili viaestruko
dr~avljanstvo). Takva pravna
situacija nastaje kad neka osoba
stje
e viae dr~avljanstava na osnovi
na
ela ius sanguinius i ius soli
(npr. djeca iz mjeaovitih
brakova, dodatno dr~avljanstvo
supruge koja ga stje
e brakom, stjecanje novog
dr~avljanstva bez gubitka
dotadaanjeg).
Tzv. sukob izmeu doma eg i

stranog ili stranih
dr~avljanstva uglavnom se rjeaava
davanjem prednosti doma em
pravu, ato dovodi i do promjene
doma eg dr~avljanstva.
Npr. Ako osoba koja je

dr~avljanin RH ima i
dr~avljanstvo neke dr~ave, smatra
se da ima dr~avljanstvo RH (
l.11/1 ZRS).
Takvu isklju
ivu primjenu doma eg
dr~avljanstva, pri postojanju
polipatridije, odreuje ZD po
kojem se takva osoba pred
tijelima dr~avnih vlasti RH
smatra isklju
ivo hrvatskim dr~avljaninom.
U nekim stranim zakonodavstvima

polazi se op eg na
ela mpp, pokojemu se i za
rjeaenja sukoba dr~avljanstava
odreuje primjena najbli~eg
prava, i to bez obzira da li u
konkretnom slu
aju osoba ima doma e i strano
dr~avljanstvo ili dva ili viae
stranih dr~avljanstava.
Kod sukoba dvaju ili viae

stranih dr~avljanstava, u
poredbenom se pravu naj
ea e se uzima kao konkretna
poveznica ono dr~avljanstvo koje
je efektivno, dakle koje upu uje
na bli~u vezu osobe s jednim od
njezinih domovinskih prava. Neka
novija zakonodavstva, pa tako
ZRS pobli~e odreuje ato
podrazumijeva pod najbli~om
vezom s jednom od viae dr~ava
ije dr~avljanstvo ima osoba.
Primjenjuje se pravo one od tih
dr~ava s kojom osoba ima naju~u
teritorijalnu vezu.
Npr. Ako osoba koja nije

dr~avljanin RH ima dva ili viae
sranih dr~avljanstava, smatra se
da ima dr~avljanstvo one dr~ave
iji je dr~avljanin i u kojoj ima
prebivaliate (
l. 11/2 ZRS).
Katkada to rjeaenje nije

primjenjivo jer polipatrid u
relevantno vrijeme nema
teritorijalnu vezu ni s kojom
dr~avom
iji je dr~avljanin, ili ima sa
svom tim dr~avama jednako
intenzivnu takvu vezu (npr. ima
prebivaliate u dvije dr~ave
iji je dr~avljanin). Za takve
vrste situacija predvia se op e
upu ivanje na najbli~e domovinsko
pravo (npr. 11/3 ZRS). Tada
organ primjene treba uzimanjem u
obzir svih relevantnih okolnosti
(npr. efektivno slu~enje jednim
od dr~avljanstava poznavanje
jezika, kasnije ste
eno dr~avljanstvo, dr~avljanstvo
na temelju ius sanguinis) prvo
utvrditi najbli~e domovinsko
pravo pa potom ga i primijeniti.
NEPOSTOJANJE DR}AVLJANSTVA
OSOBE BEZ DR}AVLJANSTVA I
IZBJEGLICE
Pod pojmom stranca razumijevaju
se strani dr~avljani osobe bez
dr~avljanstva (apatridi) i
izbjeglice. Apatidija nastaje
npr. roenjem u dr~avi koja
prihva a na
elo ius sanguinis, a roditelji
su osobe bez dr~avljanstva, ili
udajom za stranca ako time gubi
dosadaanje a ne stje
e mu~evo dr~avljanstvo. Do
apatridije mo~e do i i aneksijom
podru
ja koja je protivna meunarodnom
pravu ili debelacio (tj.
uniatenja neprijatelja u rat)
ako potom ne slijedi aneksija.
Naj
ea e apatridija nastaje
iseljavanjem ako osobe time gube
dotadaanje dr~avljanstvo, a joa
nisu stekli dr~avljanstvo
imigrantske dr~ave.
Mogu se razlikovati de iure

apatridi (osobe koje nemaju
dr~avljanstvo po nijednom zakonu
o dr~avljantvu) i osobe
ije se dr~avljanstvo ne mo~e
utvrditi.
Ako osoba nema dr~avljanstvo ili

se njezino dr~avljanstvo ne mo~e
utvrditi, mjerodavno pravo
odreuje se prema njezinom
prebivaliatu; ako mena
prebivaliata ili se ono ne mo~e
utvrditi, mjerodavno pravo
odreuje se prema njezinu
boraviatu; ako se ni boraviate ne
mo~e utvrditi mjerodavno je
pravo RH (
l.12. ZRS).
Prema Neyoraoj konvenciji o

pravnom polo~aju osoba bez
dr~avljanstva iz 1954., pod
osobom bez dr~avljanstva odreuje
se osoba koju nijedna dr~ava
svojim propisima ne smatra
svojim dr~avljaninom.
Konvencijske kolizijske odredbe

ti
u se osobnog statuta i
promjenjivosti statuta i rezerve
javnog poretka.
Meunarodnim intrumentima
neposredno se atite apatridi i
izbjeglice radi se o tzv. loi
uniforme, pa se stoga smatra da
u pravilu kad se upu uje na
strano pravo, ne dolazi do
primjene renvoi, svrha
konvencijskog upu ivanja je da
se dr~avljanstvo zamijeni drugom
poveznicom, tj. prebivaliatem
odnosno boraviatem, tako da te
osobe budu izjedna
ene s dr~avljanima dr~ava u kojoj
imaju prebivaliate odnosno
boraviate.
PREBIVALI`TE
POJAM, ULOGA I RASPROSTRANJENOST
Poveznica prebivaliate nema tako
zna
ajnu ulogu u mpp kontinentalne
Europe kao dr~avljanstvo. Ali
ona je najzna
ajnija poveznica u meunarodnom
procesnom pravu, jer se njome
naj
ea e odreuje op a meunarodna
sudska nadle~nost fizi
kih osoba.
U ZRS ne postoji definicija

pojma prebivaliata.
Po zakonu o strancima iz 2003.

prebivaliate je mjesto u kojem
se stranac s odobrenim stalnim
boravkom nastanio s namjerom da
u njemu ~ivi, a po Zakonu o
prebivaliatu i boraviatu graana
iz 1991. prebivaliate je mjesto
u kojem se graanin naselio s
namjerom da u njemu stalno ~ivi.
Za stjecanje prebivaliata, jer
se radi o voljnom stvaranju
najbli~e teritorijalne veze s
odreenim pravnim poretkom, tra~i
se poslovna sposobnost. Poslovno
nesposobne osobe (npr. djeca
koja nisu stekla poslovnu
sposobnost punoljetnoa u ili
sklapanjem braka prije
punoljetnosti) nemaju vlastito
ve samo tzv. zavisno
prebivaliate (o roditelju,
zakonskom zastupniku).
PO KOJEM SE PRAVU ODREUJE

PREBIVALI`TE
Naj
ea e se prebivaliate odreuje na
osnovi prava dr~ave
ije tijelo rjeaava predmet, po
le fori.. Prema tome ako se
predmet rjeaava pred nadle~nim
hrvatskim tijelom prebivaliate
se odreuje po hrvatskom pravu.
Katkada se odstupa od pravila
kvalifikacije po le fori, pa se
prebivaliate odreuje po stranom
pravu. To propisuju npr. neke
meunarodne konvencije koje ne
sadr~e autonomnu definiciju
prebivaliata po njima se, radi
osiguranja meunarodne ujedna
enosti rjeaenja, upu uje na
odrednice prebivaliata po le
teritorii, dakle po le causae
(tako npr. HK o mjerodavnom
pravu za oblik oporu
nih raspolaganja iz 1961.
Pitanje da li je oporu
itelj imao prebivaliate u
odreenom mjestu, ureuje pravo
tog mjesta.).
POLJE PRIMJENE PREBIVALI`TA
Po ZRS prebivaliate je uglavnom
poveznica podrednog kolizijskog
pravila (za osobe bez
dr~avljanstva, za mnoge vrste
ugovora, za u
inke braka, za u
inke izvanbra
ne zajednie, za odnose roditelja
i djece, za u
inke posvojenja). U tim slu
ajevima prebivaliate je poveznica
podrednog kolizijskog pravila
koje se primjenjuje ako nije
mogu e primijeniti primarno
pravilo s poveznicom
dr~avljanstva.
Prebivaliate je iznimno
poveznica primarnog odnosno
alternativnog kolizijskog
pravila.
Npr. Za jednostrani pravni posao

mjerodavno je pravo dr~ave
du~nikovog prebivaliata odnosno
sjediata. (
l.26. ZRS)
Oporuka je pravovaljana u
pogledu oblika ako je
pravovaljana po jednom od ovih
prava:..... ....3) po pravu
oporu
iteljevog prebivaliata bilo u
bilo u vrijeme smrti. (
l.31/1 ZRS)
Prebivaliate je zna
ajno kao poveznica i u hrvatskom
meunarodnom procesnom pravu,
osobito pri odreivanju op e
sudske nadle~nosti, te isklju
ive nadle~nosti i priznanja i
izvraenja odluka inozemnih
tijela, ako se radi o stranci
dr~avljaninu RH.
Npr. Nadle~nost suda RH postoji

ako tu~enik ima prebivaliate....u
RH. (
l.46/1 ZRS).
Ako je tu~eni bra

ni drug dr~avljanin RH i ima
prebivaliate u RH, nadle~nost
suda RH je isklju
iva. (
l.61/2 ZRS)
Pojam prebivaliata hrvatska

tijela tuma
e po le fori, tj. po hrvatskom
pravu.
Ako tu~enik nema prebivaliate u

RH niti u kojoj dr~avi,
nadle~nost suda RH postoji ako
tu~enik ima boraviate u RH. (
l.46/2 ZRS)
REDOVNO BORAVI`TE (UOBI

AJENO BORAVI`TE)
Postojanje redovnog (uobi
ajenog) boraviata pretpostavlja
da boravak traje du~e vremena,
bilo da je ve trajao ili da e
prema okolnostima slu
aja joa du~e vremena trajati, ato
dovodi do toga da takva osoba
ima u takvoj dr~avi ~ivotnih
odnosa.
Za pitanje da li se boraviate
treba smatrati redovitim, treba
uzeti u obzir trajanje i
postojanost, te druge osobne i
profesionalne razloge koji
ukazuju na trajniju vezu izmeu
osobe i njezinog boraviata.
Redovno boraviate smatra se

vrstom
injeni
nog prebivaliata, a razlikuje se
od prebivaliata u sljede em:
osoba mo~e imati viae
prebivaliata, ato je gotovo
nemogu e za redovno boraviate
za zasnivanje prebivaliata
potreban je voljni relevantni
in, tj. animus manendi, a taj se
pri odreivanja redovnog

boraviata pretpostavlja ako
osoba boravi na nekom podru
ju du~e vrijeme
za nesposobne osobe postoji tzv.
izvedeno prebivaliate, dok s
druge strane nesposobne
mogu imati redovno boraviate
(pretpostavka je da su se
uklopile u svoju druatvenu
sredinu, da su tamo socijalno
integrirane)
Smatra se da boraviate u pravilu

treba trajati 6 mjeseci da bi
postalo redovno, ako je uz
ostvarena druatvena integracija.
RASPROSTRANJENOST
Ta se poveznica po
ela primjenjivati u meunarodnim
ugovorima ve od po
etka 20. st. (npr. HK o
odreivanju skrbniatva nad
maloljetnicima iz 1902. nakon
toga, posebno nakon II. Sv. Rata
dolazi do airoke primjene te
poveznice u raznim meunarodnim
ugovorima kao i u odreenim
kodifikacijama mpp (npr. HK o
odreenim pitanjima sukoba zakona
o dr~avljanstvu iz 1930., HK o
mjerodavnom pravu za meunarodnu
kupoprodaju tjelesnih pokretnih
stvari iz 1955., HK o
mjerodavnom pravu za oblik oporu
nih raspolaganja iz 1961. i
dr.).
Poveznica redovno boraviate uala

je u hrvatsko pravo time ato su
neke od konvencija u nas na
snazi i to HK o mjerodavnom
pravu za oblik oporu
nih raspolaganja iz 1961., HK o
mjerodavnom pravu za odgovornost
proizvoa
a za svoje proizvode iz 1973.
kao i HK o mjerodavnom pravu za
cestovne nesre e iz 1974.
MJESTO GDJE STVAR LE}I

Poveznica gdje stvar le~i (locus
rei sitae) odnosi se prvenstveno
na odreivanje mjerodavnog prava
za odreene objekte pravnog
odnosa. Tako se njome upu uje na
mjerodavno pravo za stvarna
prava na pokretninama i
nekretninama stvarni je statut
dakle rei sitae. Uz to poveznica
u odreenim pravnim porecima upu
uje na mjerodavno pravo za
nasljeivanje nekretnina.
MJESTO GDJE STVAR LE}I I STVARNI

STATUT
Stvarni statut se odreuje
poveznicom u hrvatskom i
stvarnom meunarodnom privatnom
pravu te u odreenim meunarodnim
ugovorima.
Npr. Za vlasni
kopravne odnose i druga prava na
stvarima.....mjerodavno je pravo
mjesta gdje se stvar nalazi. (
l.18/1 ZRS)
Jednostrano kolizijsko pravilo

iz PZ, po kojem se primjenjuje
hrvatsko pravo na pravo
vlasniatva i stvarna prava na
brodu u gradnji koji se gradi u
RH, takoer polazi pri odreivanju
stvarnog statuta od poveznice
mjesta gdje se stvar nalazi. (
l.970. PZ)
Na osnovi le rei sitae

prvenstveno se odreuje nastanak,
trajanje i prestanak stvarnih
prava na pokretninama i
nekretninama, zatim njihov
sadr~aj i izvraavanje, prijenos i
akcesornost, te oblik pravnog
posla o stvarnim pravima na
nekretninama.
Poveznicom mjesto gdje stvar

le~i katkada se odreuje i
ugovorni statut, tj. pravo koje
je mjerodavno za ugovore.
Npr. Za ugovore koji se odnose

na nekretnine isklju
ivo je mjerodavno pravo dr~ave na
ijem se teritoriju nalazi

nekretnina. (
l.21. ZRS)
Postoji na
elo podjele razlikuje se
obveznopravni kauzalni posao i
pravni posao kojim se raspola~e
sa stvari. Kauzalni pravni posao
podvrgava se pod ugovorni, a
njegove stvarnopravne posljedice
pod stvarni statut.
Uvijek kad se postavlja pitanje

promjene stvarnih prava, koje se
mogu izvraiti samo uz
intervenciju dr~avnih organa
zemlje u kojoj se trenuta
no nalaze, kao poveznica se
primjenjuje svakodobno mjesto
gdje se stvar nalazi, tj.
svakodobni locus rei sitae;
organ intervenira primjenom
vlastitog prava, tj. legis fori.
Stvarni statut transportnih
sredstava, jer se brzo mijenja,
nepoznat je ili se nalazi izvan
svakog dr~avnog teritorija
(brodovi na otvorenom moru )
nije pravno relevantan. Smatra
se da ta sredstva imaju najbli~u
vezu s pravom dr~ave svoje
dr~avne pripadnosti npr. za
vlasni
kopravne odnose i druga prava na
stvarima mjerodavno je pravo
dr~ave
iju dr~avnu pripadnost imaju ta
sredstva, ako propisima RH nije
druga
ije odreeno (
l.18/3 ZRS); prema pravu dr~ave
iju pripadnost brod ima
ocjenjuju se: stvarna prava na
brodu (
l.969. PZ); u pogledu prava
vlasniatva i drugih stvarnih
prava na zrakoplovu primjenjuje
se pravo dr~ave u kojoj je
zrakoplov registriran (
l.181 ZOSZP).
Pod pojmom stvari

podrazumijevaju se samo tjelesni
predmeti. Vrijednosni papiri su
pokretnine i stoga pravo na te
papire ocjenjuje se prema mjestu
gdje se ti papiri nalaze upu
uje se na tzv. le cartae sitae.
Da li s prijenosom vlasniatva na
papiru prelazi i pravokoje
vrijednosni papir sadr~i, to se
ocjenjuje po posebnom pravu, po
statutu za vrijednosni papir, pa
se tako za obveznice upu uje na
ugovorni statut, a za udjele u
trgova
kim druatvima (dionice, udjeli)
na osobni statut trgova
kog druatva.
MJESTO GDJE STVAR LE}I I

NASLJEDNI STATUT
Za razliku od mnogih mpp
kontinentalne Europe, po kojima
se mjerodavno pravo za
nasljeivanje utvruje upu ivanjem
na domovinsko pravo ostavitelja
u trenutku njegove smrti, u
francuskom, belgijskom,
kanadskom pravu i pravu dr~ava
SAD i VB, nasljedni statut je
podijeljen.
Za nasljeivanje nekretnina upu
uje se na mjerodavno pravo pomo u
poveznice mjesto gdje nekretnina
le~i, a za pokretnine poveznica
je prebivaliate ostavitelja.
AUTONOMIJA, VOLJA STRANAKA

Primarna poveznica za odreivanje
mjerodavnog prava za ugovorne
odnose u modernom mpp je strana
ka autonomija mogu nost da same
sporazumno izaberu mjerodavno
pravo za svoj ugovor npr. Za
ugovor mjerodavno je pravo ato
su ga izabrale ugovorne stranke,
ako ZRS-om ili meunarodnim
ugovorom nije druga
ije odreeno (
l.19. ZRS); Za ugovore o
polovidbenim odnosima
primjenjuje se pravo koje su
stranke izabrale (
l.973. PZ).
Je li strana
ka autonomija dopuatena i koje su
njene granice to se ocjenjuje po
kolizijskim pravilima legis
fori. Smatra se da je modernom
razvoju strana
ke autonomije mnogo pridonijelo
Mancinijevo u
enje o individualnoj slobodi
volje.
KOLIZIJSKOPRAVNA I
MATERIJALNOPRAVNA AUTONOMIJA
Strana
ki izbor naj
ea e zna
i kolizijskopravno upu ivanje na
mjerodavno pravo.
Takvom kolizijskopravnom
autonomijom gotovo se isklju
ivo primjenjuje izabrano pravo,
pa se isklju
uje primjena prava dr~ave koje bi
se ina
e primijenilo da nema takvog
izbora prava.
Kod materijalnopravne autonomije
stranke inkorporiraju u svoj
ugovor samo dispozitivne norme
odreenog pravnog poretka. Tuma
enje izabranih propisa s pomo u
materijalnopravnog upu ivanja
jest tuma
enje sadr~aja ugovornih odredbi,
a ne pravnih normi.
Je li materijalnopravno upu
ivanje uop e dopuateno i koji je
njen domet, to se ocjenjuje po
mjerodavnom pravu na koje upu
uje polazno mpp. Ako je
ugovoreno takvo upu ivanje na
ugovorne odnose bez meunarodnog
obilje~ja, tada njezina
valjanost i domet ovisi o
pravnom poretku tuzemnog prava.
O IZBORU PRAVA- OPENITO,

MJERODAVNO PRAVO ZA IZBOR,
NASTANAK I VRIJEME IZBORA
Sporazumni strana
ki izbor prava kvalificira se
kao ugovor sui generis ato se
razlikuje od tzv. glavnog
ugovora za koje se ugovara
mjerodavno pravo.
Valjanost sporazuma o
mjerodavnom pravu ocjenjuje se
po pravu dr~ave koje su stranke
izabrale. `to se ti
e izjave volje o sporazumu o
mjerodavnom pravu, razlikuje se
izri
iti i preautni izbor.
Preautni sporazum treba biti

nedvosmislen te treba
proizlaziti iz ugovora ili iz
okolnosti slu
aja. Kao relevantne okolnosti
ato izlaze iz ugovora smatraju
se npr. ugovaranje sudske ili
arbitra~ne nadle~nosti,
ugovaranje mjesta izvraenja
ugovora, ugovorni jezik,
primjena uzanci i op ih uvjeta
odreene dr~ave. `to se ti
e okolnosti slu
aja, to su npr. zajedni
ki osobni statut stranaka,
ugovorena valuta, veza s drugim
ugovorima, terminologija
odreenog pravnog poretka.
Stranke obi
no biraju mjerodavno pravo prije
ili tijekom sklapanja glavnog
ugovora. Naknadna promjena
izabranog prava koja djeluje
ovisno o njihovom sporazumu e
nunc ili e tunc, ne smije biti
na atetu prava ili interesa tre
ih osoba.
GRANICE IZBORA I POLJE PRIMJENE

IZABRANOG PRAVA
Polazno mpp (legis fori) odreuje
okvire strana
ke autonomije. Op a je
pretpostavka da postoji
meunarodno relevantno obilje~je.
Za odreene vrste ugovora strana
ka je autonimija isklju
ena ili ograni
ena. U hrvatskom mpp ograni
enje strana
ke autonomije propisuje PZ,
ZOSZP, ZRS.
Npr. Zbog preuzetih meunarodnih

obveza (
l.974/1. PZ,
l.177/2 to
.2 ZOSZOP);
zbog toga ato se utvruje da su
odreena hrvatska zakonska
rjeaenja minimalna ili
maksimalna mjera koja se treba
poatovati (
l.974/2 PZ,
l.177/2 to
.3 ZOSZP);
zbog prete~ne veze s doma im
pravnim poretkom ili zbog
ureivanja takvih situacija koje
treba prosuivati uvijek po doma
em materijalnom pravu (
l.979/1, 985/2 i 981/2 PZ,
l.179/2 ZOSZP);
zbog uske povezanosti s doma im

pravnim poretkom, za ugovore
koji se odnose na nekretnine
isklju
ivo je mjerodavno pravo dr~ave na
ijem se podru
ju nalazi nekretnina (
l.21. ZRS).
Op e prihva eno na
elo mpp je da izabrano pravo ne
mo~e derogirati primjenu
prinudnih pravila legis fori.
Autonomija stranaka nije ograni

ena glede mogu nosti izbora viae
prava.
Daljnje ograni
enje autonomije stranaka vezano
je uz odredbe o tome da izbor
prava zna
i odreivanje materijalnog prava
izabranog pravnog poretka, ato
zna
i da nema pri tome upu ivanja na
cjelokupno izabrano pravo, dakle
i na kolizijska pravila tog
prava.
Ako se radi o ugovornim

sporovima
ije rjeaavanje je povjereno
izabranim sudovima, tj.
arbitra~nom sudu, strana
ka autonomija izbora mjerodavnog
prava za glavni ugovor mnogo je
aira, jer stranke mogu ugovoriti
rjeaavanje sporova e eauo et
bono, primjenu le mercatoriae
ili op ih na
ela prava priznatih od
civiliziranih dr~ava.
Polje primjene izabranog prava,

tj. ugovornog statuta, obuhva a:
tuma
enje ugovora, ispunjenje obveza
koje nastaju iz ugovora,
posljedice potpunog ili djelomi
nog ispunjenja, uklju
uju i utvrene naknade atete,
razli
ite na
ine prestanka obveza (npr.
zastare) te posljedice
niatavosti.
MJESTO `TETNE RADNJE I MJESTO

NASTANKA `TETE
POLJE PRIMJENE MJERODAVNOG PRAVA
ZA IZVANUGOVORNU ODGOVORNOST ZA
NAKNADU `TETE
Naj
ea e poveznice su mjesto atetne
radnje (locus delicti commissi)
i mjesto nastanka atete (locus
damni), koje upu uju na
mjerodavno pravo, tj. deliktni
statut.
Npr. Za izvanugovornu
odgovornost za atetu, ako za
pojedine slu
ajeve nje druga
tome koje je od ta dva prava
povoljnije za oate enika. (
l.28/1 ZRS)
Na naknadu atete zbog sudara

brodova primjenjuje se: 1) pravo
dr~ave u
ijem se obalnom (teritorijalnom)
moru ili na
ijim se unutarnjim vodama
dogodio sudar (
l.976 PZ)
`to se ti
e prava intelektualnog
vlasniatva, tj. industrijskog
vlasniatva i autorskog prava,
prihva eno je upu ivanje na
mjerodavno pravo za njihov
nastanak, sadr~aj i prestanak,
kao i za njihovu povredu, na
osnovi poveznica mjesta zaatite
(locus protectionis).
Mjesto atetne radnje smatra se

mjestom gdje je atetna radnja u
potpunosti ili djelomi
no izvraena.
Mjesto nastanka atete smatra se

mjestom u kojem je doalo do
povrede zaati enog pravnog
interesa.
Mjerodavno pravo ureuje

pretpostavke odgovornosti (tzv.
deliktna odgovornost),
protupravnost, krivnju,
kauzalitet, vrste i na
in naknade atete, kao i pitanja o
prijenosu i nasljeivanja
potra~ivanja. Po hrvatskom mpp
pri tome se upu uje na
mjerodavno materijalno pravo,
dakle ne dolazi u obzir primjena
ustanove renvoi.
Kolizijska rjeaenja unutarnjeg

prava
esto se temelje na na
elu ubikviteta, tj.
alternativnog upu ivanja bilo na
pravo dr~ave gdje je po
injena atetna radnja bilo mjesta
gdje je nastala ateta. Ta
distinkcija je pravno neva~na
ako se na podru
ju iste dr~ave nalaze oba ta
mjesta. Na
elo ubikviteta ne dolazi do
primjene u slu
ajevima protupravnih
ina u zrakoplovima i na
brodovima, jer se na takve
situacije primjenjuje pravo
dr~ave pripadnosti zrakoplova
odnosno broda.
Nadalje, ne dolazi do primjene

po hrvatskom pravu npr. kod
sudara brodova, jer su takve
situacije ovisno o mjestu sudara
(unutarnje morske vode,
teritorijalne vode, otvoreno
more), mjerodavno pravo utvruje
poveznice mjesta atetne radnje,
mjesta suda, tj. upu uje se na
hrvatsko pravo ako je hrvatski
sud meunarodno nadle~an
poveznicom (iste) dr~avne
pripadnosti brodova, kao i kod
zaatite tr~ianog natjecanja, jer
bez obzira na to gdje je atetna
radnja po
injena, ako pravne i fizi
prebivaliatem u inozemstvu
sudjeluju i u prometu robe i
usluga proizvode u
inke na hrvatskom tr~iatu,
primjenjuje se hrvatsko pravo.
Na
elo ubikviteta dolazi do
primjene kod tzv.distancijskih
delikata, tj. ako je atetna
radnja izvraena u dr~avi X, a
ateta nastala u dr~avi . Na
elo ubikviteta povezuje se tzv.
povlaa uju im na
elom , po kojem se upu uje na
primjenu prava koje je
povoljnije za oate enoga.
Sud po slu~benoj du~nosti
usporedbom prava dr~ave mjesta
atetne radnje s pravom dr~ave
mjesta atete treba utvrditi koje
je od tih prava povoljnije za
oate enog, pa potom takvo pravo
treba primijeniti (
l.28/1 ZRS)
ODSTUPANJA OD PRIMJENE MJESTA

`TETNE RADNJE ODNOSNO NASTANKA
`TETE
Ovisno o vrsti situacija,
mjerodavno se pravo utvruje
poveznicama autonomija stranaka,
zajedni
ko dr~avljanstvo ili zajedni
ko redovno boraviate, te u~a veza
s drugom dr~avom. Ratio iznimaka
je uklanjanje primjene klasi
nih poveznica u situacijama koje
ukazuju nma to da bi njihova
primjena bila neadekvatna i
neprimjerena, te da o
ito neka druga konkretna
poveznica upu uje na pravo koje
je bli~e toj kategoriji
vezivanja.
Po engleskom na
elu double actionability rule,
koje je gotovo u cjelosti
napuateno 1995., englesko se
pravo primjenjivalo na
protupravne
ine izvraene u inozemstvu pod
dvije pretpostavke:
1) takav
in po
injen u inozemstvu treba biti
utu~iv i po engleskom pravu ,

2) takav
in ne smije biti opravdan po
pravu dr~ave gdje je po
injen.
KONTROLA PRIMJENE POVEZNICA

IZBJEGAVAJUOM KLAUZULOM
Zada a mpp je da na osnovi
kolizijskih pravila upu uje na
primjenu prava koje s pravnom
situacijom ima naju~u, bitnu
vezu. Upu ivanje na pravo
najbli~e veze mo~e biti dvojako.
Za odreene vrste situacija
zakonodavac utvruje da je za
odreene kategorije vezivanja
poveznica najbli~a veza, ali je
pri tome ne konkretizira, pa to
treba
initi tijelo primjene. Ta je
metoda opravdana za ureivanje
onih situacija za koje unaprijed
ne mo~e sa sigurnoa u utvrditi da
e imati najbli~u vezu s pravom
na koje bi upu ivala odreena
objektivna poveznica
(npr.
dr~avljanstvo, prebivaliate
itd.). U svim drugim slu
ajevima upu ivanja na najbli~e
pravo utvruju se za pojedine
kategorije vezivanja takve
poveznice koje konkretiziraju na
elo najbli~e veze; tako se upu
uje npr. za odreivanje osobnog
statuta s pomo u dr~avljanstva,
jer se smatra da je domovinsko
pravo najbli~e za odreivanje
osobnih stanja ili za ugovore,
upu uje se s pomo u poveznice
strana
ke autonomije na le autonomiae.
Za te vrste situacija katkada se

utvruju odstupanja od primjene
prava na koje upu uju kolizijska
pravila, ako s drugim pravnim
postoji bli~a veza. Njima se
nastoji ostvariti primjena prava
nau~e veze,
ak protivno kolizijskim
pravilima koja ina
e upu uju na mjerodavno pravo
(izbjegavaju e klauzule). Takva
se odstupanja utvruju op om
klauzulom koja se primjenjuje na
cjelokupno kolizijskopravno upu
ivanje ili posebnim klauzulama
ato se odnose na odreene
kategorije vezivanja.
IZBJEGAVAJUA KLAUZULA U
UNUTRA`NJEM MPP
Op e klauzule utvruje avicarski
zakon. Posebne klauzule se
odnose na pojedine kategorije
vezivanja. Neke od njih utvruju
mjerodavno pravo (zatvorene
klauzule; odbacuje se primjena
ina
e utvrenog mjerodavnog prava, pa
se propisuje primjena odreenog
drugog prava), druge upu uju na
primjenu najbli~e veze (otvorene
klauzule), a tre e samo isklju
uju primjenu utvrenog
mjerodavnog prava ostavljaju i
sudu da odredi koje pravo treba
primijeniti.
IZBJEGAVAJUA KLAUZULA U
MEUNARODNIM UGOVORIMA
Npr. u HK o mjerodavnom pravu za
prometne nezgode na cestama iz
1971., u HK o mjerodavnom pravu
za odgovornost proizvoa
a za svoje proizvode iz 1973., u
RK iz 1980.
Sudac e odrediti pravo koje je
u najbli~oj vezi s ugovorom ili
ugovornim odnosom putem
izbjegavaju e klauzule.
ZNA
AJKE SITUACIJA I NA
ELA KOJA UTJE
U NA ODREIVANJE POVEZNICA
Zakonodavac nastoji donijeti

kolizijsko pravilo odreivanjem
takve poveznice koja za
kategoriju vezivanja upu uje na
najbli~e pravo.
Karakteristi
ni sadr~aj
Op u formulaciju i va~nost tog

pojma dao je A. Schnitzer 1944.
Po njemu, pravne odnose treba u
pravilu ocjenjivati po pravu
njihove karakteristi
ne
inidbe ili sadr~aja. Radi se na
neki na
in o konkretizaciji na
ela naju~e veze.
Smatra se da treba uputiti na

onaj pravni poredak s kojim
pravna situacija ne samo
pojedinih vanjskih okolnosti ve
i zbog svog sadr~aja ima naju~u
vezu; tako se smatra da je onaj
sadr~aj pravne situacije
karakteristi
an, koji se specificira od sli
nih drugih situacija.
Metoda upu ivanja na mjerodavno

pravo na osnovi karakteristi
nog sadr~aja primjenjuje se pri
odreivanju ugovornog statuta i
to u slu
aju kad stranke nisu same
izabrale pravo koje ureuje
njihove ugovorne odnose. Pri
tome se u pravilu podrazumijeva
da je ona
inidba karakteristi
na koja nije izra~ena u novcu.
Uz op e utvrenje na
ela karakteristi
ne
inidbe, u hrvatskom i poredbenom
pravu konkretizira se primjena
tog na
ela za pojedine vrste ugovora.
Npr. ako nije izabrano

mjerodavno pravo i ako posebne
okolnosti slu
aja ne upu uju na drugo pravo,
kao mjerodavno pravo primjenjuje
se:
za ugovore o prodaji pokretnih
stvari - pravo mjesta gdje se u
vrijeme primitka ponude
nalazilo prebivaliate, odnosno
sjediate prodavatelja
za ugovor o djelu, odnosno za
ugovor o gradnji - pravo mjesta
gdje se u vrijeme primitka
ponude nalazi prebivaliate
odnosno sjediate poslenika
(poduzima
a)
za ugovor o punomo i - pravo
mjesta gdje se u vrijeme
primitka ponude nalazilo
prebivaliate odnosno sjediate
opunomo enika
za odnose iz ugovora o gradnji,
preinaci ili o popravku brodova
- primjenjuje se pravo
mjesta brodogradiliata ako
stranke za te ugovore ili za dio
tih ugovora nisu izabrale pravo
Katkada je vrlo sporno ato

ini karakteristi
ni slu
aj (npr. kod mjeaovitih ugovora
slo~enih ugovora o gospodarskoj
suradnji, ili kod ugovora o
razmjeni). Ako se u takvim slu
ajevima ne mo~e utvrditi koja
stranka izvraava karakteristi
ni sadr~aj, tada se na
elo primjene naju~e veze treba
konkretizirati po slobodnoj
procjeni relevantnih ugovornih
elemenata.
Kad se radi o sukobu dva

priznata na
ela MPP, na
ela karakteristi
ne
inidbe i na
ela zaatite odreenih osoba, daje
se iz socijalno-politi
kih razloga prednost na
elu zaatite slabije ugovorne
stranke.
Na
elo povoljnosti
U pravilu uvjetno i alternativno
upu ivanje, dakle kad se
mjerodavno pravo za kategoriju
vezivanja utvruje s dvije ili
viae poveznica koje se uvjetno
ili alternativno mogu
primijeniti, utvruje se radi
postizanja povoljnih
materijalnopravnih rjeaenja.
Istu funkciju ima utvrenje viae

poveznica od kojih upu uje u
konkretnom slu
aju samo jedna od njih na
mjerodavno pravo i to ona koja
dovodi do primjene povoljnijeg
prava.
U takvim slu
ajevima, na osnovi na
ela povoljnosti, poveznice upu
uju na mjerodavno pravo koje je
npr. proairuje valjanost pravnih
poslova, daje prednost odreenoj
vrsti stranaka ili promi
e neke druge pravno-politi
ke ciljeve; radi se o tzv. favor
validitatis, favor laesi,
negotii, matrimonii.
UVJETNA KOLIZIJSKA PRAVILA

favoriziraju i promi
u valjanost pravnih poslova
radi se o tzv. favor validitatis
ato se ti
e sposobnosti fizi
kih osoba zaklju
ivati pravne poslove.
Tako se za kategoriju vezivanja

npr. sposobnosti fizi
ke osobe i neka druga pitanja
donose dva kolizijska pravila
koja imaju dvije razli
ite poveznice. Ako pravni posao
nije valjan po pravu na koje upu
uje prvo kolizijsko pravilo,
tada treba primijeniti drugo
kolizijsko pravilo.
Npr. za pravnu i poslovnu

sposobnost fizi
dr~ave
ije je ona dr~avljanin. Fizi
ka osoba koja bi prema pravu
dr~ave
iji je ona dr~avljanin bila
poslovno nesposobna, poslovno je
sposobna ako ima poslovnu
sposobnost po pravu mjesta gdje
je nastala obveza; sposobnost
osobe da se mjeni
zemlje& Osoba koja bi prema tom
zakonu bila mjeni
nopravno nesposobna, ipak je
pravovaljano obvezana, ako je
potpis dala na podru
ju zemlje po
ijim bi zakonima imala mjeni
nopravnu sposobnost. Favor
validitatis propisuje i
l 43./1. ZRS upu uje za
pozakonjenje na le patriae
roditelja, a ako su njihova
dr~avljanstva razli
ita, na le patriae onog
roditelja po kojemu je
pozakonjenje pravovaljano.
ALTERNATIVNIM POVEZNICAMA takoer

se ostvaruje favor negotii
odnosno favor validitatis.
Naj
ea e takve poveznice upu uju na
mjerodavno pravo za oblik
pravnog posla, ali i za utvrenje
raznih statusnih pitanja. Pravni
e posao biti valjan, ako je
takav po pravu na koje upu uje
jedna od poveznica koje su
alternativno propisane. Npr.
ako ovim zakonom ili drugim nije
druga
ije odreeno, smatra se da su
pravni posao i pravna radnja u
pogledu oblika pravovaljani bilo
po pravu mjesta gdje je pravni
posao sklopljen odnosno pravna
radnja poduzeta, bilo po pravu
koje je mjerodavno za sadr~aj
pravnog posla odnosno pravne
radnje.
Propisivanje dvije ili viae

poveznica koje se mogu
alternativno primjenjivati imamo
kod odreivanja mjerodavnog prava
za oblik oporuke. Oporuka je
pravovaljana u pogledu oblika
ako je pravovaljana po jednom od
ovih prava:
po pravu mjesta gdje je oporuka
sastavljena
po pravu dr~ave
iji je dr~avljanin bio oporu
itelj u vrijeme raspolaganja
oporukom bilo u
vrijeme u vrijeme smrti
po pravu oporu
iteljeva prebivaliata bilo u
bilo u vrijeme
smrti
po pravu oporu
iteljeva boraviata bilo u vrijeme
raspolaganja oporukom bilo u
vrijeme
smrti
po pravu RH
za nekretnine i po pravu gdje
se nekretnine nalaze
Na
elo povoljnosti dolazi do
primjene i pri upu ivanju na
deliktni statut: npr. za
izvanugovornu odgovornost za
atetu, ako za pojedine slu
ajeve nije druga
ome koje je od ta dva prava
povoljnije za oate enika.
Sud ocjenjuje sadr~aj

materijalnog prava oba poretka
na koje upu uju poveznice, pa
potom primjenjuje one norme
materijalnog prava koje su u
konkretnom slu
aju povoljnije za zaati enu
stranku, tj. za oate enog. Pri
tome nije potrebna intervencija
stranke sud po slu~benoj
du~nosti treba utvrditi, pa
potom primijeniti povoljnije
pravo.
KVALIFIKACIJA
Do primjene stranog prava dolazi

ako na to pravo upu uje
kolizijsko pravilo polaznog
prava. Da bi se mogla situacija
s meunarodnim obilje~jem uop e
rjeaavati, treba prethodno
utvrditi pod koju je kategoriju
vezivanja odreenog kolizijskog
pravila valja supsumirati. Prvo
treba privatnopravnu situaciju s
supsumirati pod kategoriju
vezivanja odreenog kolizijskog
pravila, da bi se potom na
osnovi poveznice tog kolizijskog
pravila uputilo na primjenu
mjerodavnog prava.
Kvalifikacija zna
i supsumiranje pravno
relevantnih
injenica pod odgovaraju u
kategoriju vezivanja.
Supsumiranje pod odreenu
kategoriju vezivanja
podrazumijeva potrebu i tuma
enja te kategorije, posebno
njeno razlikovanje od drugih
kategorija.
O kvalifikaciji ovisi primjena

mjerodavnog materijalnog prava.
Kvalifikacija se odnosi na
odabir kategorije vezivanja,
dakle ne na utvrivanje
poveznica, koje se kao pravni
pojmovi ili
injenice (npr. dr~avljanstvo,
prebivaliate, redovno boraviate)
tuma
e.
Tuma
enjem se odreuje to
an smisao zakonskog teksta, a
kvalifikacijom supsumiranje
injenica pod pravne pojmove.
Sistematskom istra~ivanju
kvalifikacije dala su poticaj
dva sudska spora: predmet
Bartholo odluka al~irskog suda
iz 1889., te predmet Tennesse
mjenica odluka njema
kog Vrhovnog suda iz 1882.g.
Klasifikacija je metoda po kojoj

se strana pravna pitanja
injenice, ~ivotni odnosi
supsumiraju pod odreenu
kategoriju vezivanja kolizijskih
pravila.
Naj
ea e se kvalificiraju pravna
pitanja. Katkada se to
ini konvencijskim odredbama
kojima se odreuje njihovo polje
primjene.
Tuma
enjem se odreuje sadr~aj i opseg
zakonskog pojma kategorije
vezivanja. To se
ini uglavnom po polaznom pravu,
dakle po legis fori, osim kad se
prihva a renvoi (kad se
kolizijskom normom polaznog
prava upu uje na cjelokupno
strano pravo, dakle i na stranu
kolizijsku normu, tada
kategoriju vezivanja strane
kolizijske norme treba tuma
iti po pravu dr~ave
ija je to kolizijska norma).
Poveznice koje su pravno

relevantne
injenice (npr. mjesto gdje stvar
le~i, mjesto redovnog boraviata
osobe) i pravni pojmovi (npr.
prebivaliate, dr~avljanstvo) u
pravilu tuma
e se po propisima dr~ave s kojom
poveznica stoji u najbli~oj
vezi.
Kvalifikacija rjeaava( Njome se

odgovara na pitanje je li
potonja premisa, tj. konkretno
pravno pitanje, za koje se tra~i
mjerodavno pravo, ispunjava
kriterije koje postavlja njoj
prethode a premisa, tj. odreena
kategorija vezivanja.
Metode kvalifikacije
Uglavnom postoje sljede a
rjeaenja statuta kvalifikacije:
mjerodavnost legis fori, legis
causae, na osnovi autonomnog
definiranja i rjeaenje pomo u
tzv. stupnjevite kvalifikacije.
U teoriji i praksi prote~e

kvalifikacija po le fori; po
polaznom pravu treba ocjenjivati
pod koje doma e kolizijsko
pravilo treba supsumirati
odreeni odnos. Uporiate tome je
u
injenici da je MPP grana
unutarnjeg prava svake dr~ave,
pa doma i zakonodavac suvereno
odlu
uje o tome koje e se strano
pravo primjenjivati (Kahn).
Iznimka od takve kvalifikacije
je razgrani
enje pokretnina od nekretnina,
ako se te stvari nalaze na podru
ju prava koje je mjerodavno.
Nedostatak kvalifikacije na
osnovi legis fori je taj ato se
ne uzima u obzir sistematizacija
pravnih pitanja po stranom
pravu.
Kategorizacija kvalifikacije po
legis causae mjerodavno je pravo
dr~ave na koje upu uje kolizijska
pravila legis fori. Takvu
kvalifikaciju trebalo bi
prihvatiti kad polazno
kolizijsko pravilo sadr~i
kategoriju vezivanja koja nije
ina
e usvojena u materijalnom pravu
legis fori. Strano pravilo treba
kvalificirati onako kako se to
ini po stranom mjerodavnom
pravu; time se sprje
ava primjena stranog prava koja
bi bila protivna duhu tog prava
(Wolff).
Rabel zaklju
uje kako je obvezatan samo
sadr~aj pravila, a ne i njihova
sistematika, ne mo~e se
kvalificirati ni po le fori, a
ni po le causae, nego jedino po
poredbenoj metodi, i to pomo u
autonomnih pojmova. Rabelovo u
enje nije provedivo u autonomnom
MPP-u. Teako je izvedivo, gotovo
nemogu e da nadle~no tijelo pri
rjeaavanju svakog konkretnog slu
aja poduzima preporu
eno sveobuhvatno usporeivanje
prava.
Stupnjevitu kvalifikaciju
postavio je Schnitzer. Sastoji
se u tezi da kolizijska i
materijalna pravila treba tuma
iti i kvalificirati uvijek po
onom pravnom poretku kojemu
pripadaju. Pritom se razlikuju
dva stupnja kvalifikacije. Prva
kvalifikacija supsumiranje
pravne situacije pod kolizijsko
pravilo polaznog prava
ini se po le fori. Do tzv.
druge kvalifikacije dolazi se
nakon ato polazno kolizijsko
pravilo uputi na mjerodavno
pravo; ta se kvalifikacija
ini po tom mjerodavnom pravu.
O kvalifikaciji u hrvatskom i
komparativnom pravu
U hrvatskom pravu MPP, kao i u
inozemnim pravima, kvalificira
se po legis fori. Pravo strane
dr~ave primjenjuje se prema
smislu i pojmovima ato ih sadr~i
l. 9. ZRS.
Ima li neka osoba dr~avljanstvo

odreene strane dr~ave, to ovisi
o pravu te dr~ave, dakle o legis
causae. Na
elo je meunarodnog javnog prava
da svaka dr~ava suvereno odreuje
pretpostavke za stjecanje svog
dr~avljanstva. Prema tome, osoba
koja tvrdi da je strani
dr~avljanin treba to i dokazati
primjenjuje se na
elo actori incubit probatio.
O kvalifikaciji i tuma
enju u okviru meunarodnih
ugovora
Za unificirana pravila ne
postoji pravni poredak koji bi
bio mjerodavan za kvalifikaciju
i tuma
enje. Usvajanje pravnih pojmova
jednog pravnog poretka nespojivo
je sa svrhom donoaenja ujedna
enih kolizijskih rjeaenja.
Prepuatanjem svakoj dr~avi
ugovornici da konvencijske
kategorije vezivanja tuma
i po svojoj legis fori, nastale
bi razlike, ato bi bilo protivno
svrsi donoaenja ujedna
enih rjeaenja. Ako sama
konvencija ne definira pojmove,
dolazi u obzir samo tzv.
autonomna (konvencijska)
kvalifikacija; ona se ne
naslanja na pravni poredak
nijedne dr~ave ugovornice, ve se
temelji na svrsi donoaenja
ujedna
enog konvencijskog rjeaenja.
Te~i se tome da se unificirana
pravila u svakoj dr~avi
ugovornici jednako kvalificiraju
i tuma
e. Posredno treba primjenjivati
teleoloaku kvalifikaciju koja se
upire u svrhu unificiranog
pravila i funkciju odgovaraju eg
instituta u pravima dr~ava
ugovornica.
UZVRAT I UPUIVANJE DALJE

RENVOI
Kolizijska pravila naj

ea e upu uju neposredno na
materijalna pravila mjerodavnog
prava.
Katkada polazna kolizijska

pravila upu uju na kolizijska
pravila mjerodavnog prava. U
takvim slu
ajevima od poveznice kolizijskog
pravila ovisi u znatnoj mjeri
kona
na primjena materijalnog pravila
odreene dr~ave.
Kad polazno kolizijsko pravilo

uputi i na kolizijsko pravilo
mjerodavnog prava, to mjerodavno
pravo katkada vra a na primjenu
polaznog prava ili upu uje sve
to sa svojom poveznicom na
primjenu prava neke tre e dr~ave.
U takvim slu
ajevima govori se o uzvratu
odnosno upu ivanju na daljnje
pravo renvoi.
Prvi puta je primijenio u

Engleskoj sud u Canterberyju
1841. u predmetu Collier v.
Rivas, ali naj
ea e se spominju odluke
francuskog Kasacijskog suda iz
1878. i 1882. u predmetu Forgo.
Razlozi za prihva anje ustanove

renvoi:
postojanje razli
itih poveznica za odreivanje
osobnog statuta fizi
kih osoba
olakaavanje rjeaenja kad se
kategorija vezivanja razli
ito kvalificira
doprinos ujedna
avanju rjeaenja za istu
kategoriju vezivanja u razli
itim pravnim
porecima
upu ivanje na strano pravo
obuhva a i upu ivanje na
kolizijske norme tog prava, jer
su
kolizijska pravila odredbe o upu
ivanju na mjerodavni pravni
poredak, a o njemu ovisi ho e
li se primijeniti vlastito
materijalno pravo ili svojim
kolizijskim pravilima uputiti na
neko drugo pravo.
Poredbena i hrvatska pravila o

renvoi
Metoda renvoi odnosi se na slu
ajeve vra anja na polazno pravo
ili na upu ivanje na neko tre e
pravo. Neki pravni poreci prihva
aju obje metode, a drugi samo
odreuju vra anje na polazno
pravo.
U hrvatskom MPP-u postoji op a i

jedna posebna odredba o renvoi.
ZRS zauzima pozitivni stav o

ustanovi vra anja natrag i upu
ivanja dalje.
Ako bi prema odredbama ZRS

trebalo primijeniti pravo strane
dr~ave, uzimaju se u obzir
njegova pravila o odreivanju
mjerodavnog prava.
Ako pravila strane dr~ave o

odreivanju mjerodavnog prava
uzvra aju na pravo RH,
primijenit e se pravo RH, ne
uzimaju i u obzir pravila o
odreivanju mjerodavnog prava.
U hrvatskom MPP-u prihva en je,

dakle, potpuni renvoi.
Posebnu odredbu sadr~i ZM:

sposobnost osobe da se mjeni
zemlje. Ako taj zakon upu uje na
zakon druge zemlje, onda se
primjenjuje zakon te druge
zemlje.
Prihva anjem uzvrata na polazno

pravo proairuje se primjena
polaznog materijalnog prava, tj.
legis fori. Nadle~ni sud u
takvom slu
aju primjenjuje svoje pravo koje
poznaje, ato dovodi do br~eg
rjeaenja te smanjuje troakove
vezane za utvrivanje stranog
materijalnog prava.
Engleski sudovi prihva aju

renvoi kao tzv. foreign court
theory. Po toj teoriji engleski
sudac koji po svom engleskom
polaznom pravu treba primijeniti
strano pravo, katkada pri tome
treba postupiti onako kako bi
postupio sudac u dr~avi
ije je pravo mjerodavno da
rjeaava isti slu
aj. To se odnosi samo na
privatnopravne situacije s
meunarodnim obilje~jem, ako je
poveznica prebivaliate.
Strano kolizijsko pravilo treba

primijeniti onako kako se
primjenjuje u toj (stranoj)
dr~avi.
Ako polazno kolizijsko pravilo u

konkretnom slu
aju upu uje na primjenu vlastitog
prava (legis fori), dolazi do
primjene materijalno polazno
pravo. Pri tome uop e se ne
treba utvrivati je li polazno
pravo prihva a renvoi ili ne. Na
isti na
in, neovisno o stavu polaznog
prava o primjeni renvoi, dolazi
pod odreenim pretpostavkama do
primjene polaznog materijalnog
prava, ako se strano mjerodavno
pravo ne mo~e primijeniti zbog
toga ato je protivno javnom
poretku legis fori.
Renvoi se ne primjenjuje za
oblik za oblik pravno posla te
za ugovorni i deliktni statut.
Renvoi se gotovo uvijek isklju

uje u meunarodnim konvencijama
koje ujedna
uju kolizijska pravila, ato
doprinosi meunarodnoj ujedna
enosti odluka. Ali ako
konvencijska kolizijska pravila
upu uju na prava dr~ava
neugovornica, smatra se da zbog
promicanja meunarodne ujedna
enosti rjeaenja treba primijeniti
renvoi.
Renvoi se ne predvia ni u
dvostranim konvencijama koje
sadr~e kolizijska rjeaenja.
Argumenti protivnika renvoi:

polazno kolizijsko pravilo upu
uje na primjenu odreenog prava
koje ima najbli~u vezu s
konkretnom kategorijom
vezivanja, te uvijek treba upu
ivati baa na materijalno pravo
tako odreenog mjerodavnog prava,
pa je stoga neprihvatljivo i
apsurdno upu ivanje i na
kolizijska pravila takvog
mjerodavnog prava. Nadalje,
primjena te metode relativizira
vrijednost polaznog kolizijskog
prava te stvara teako e pri
utvrivanju inozemnog kolizijskog
prava.
Polje primjene renvoi

U komparativnom MPP-u o tome
postoji viae vrsta rjeaenja:
izri
ito se navode pravne situacije,
kategorije vezivanja, koje se
ocjenjuju pomo u
cjelokupnog upu ivanja na
mjerodavno pravo
propisuje se op e rjeaenje o
primjeni renvoi, pa se uz to
utvruju kategorije vezivanja u
kojima se upu uje isklju
ivo na materijalne norme
mjerodavnog prava
renvoi se primjenjuje samo na
osnovi sudske prakse
u nekim drugim pravnim porecima
primjena renvoi se uvjetuje time
da takvo upu ivanje
dovodi do razumnog rjeaenja.
U hrvatskom MPP-u zakonodavac

samo odreuje svoj pozitivni stav
prema renvoi, bez odreivanja
polja primjene te metode. Iz
l. 6./1. SRZ da se pravila o
odreivanju mjerodavnog prava
pravnog poretka na koje je upu
eno uzimaju u obzir zaklju
ujemo da ne postoji obvezatna
primjena renvoi. Ta pravila
treba uvijek uzeti u obzir, ali
ne i primijeniti. Treba ih
primijeniti samo u onim slu
ajevima kad je po op e prihva
enom stajaliatu njihova primjena
razumna i u skladu s na
elom upu ivanja na najbli~e
pravo. To su razna pitanja u
vezi s odreivanjem osobnog
statusa fizi
kih i pravnih osoba. Nikako se
ne primjenjuje pri odreivanju
mjerodavnog prava za oblik
pravnog posla i odreivanje
ugovornog statuta.
Kad dvostruko upu ivanje dalje

upu uje na kolizijske norme tre e
dr~ave, treba stati kod
dvostrukog upu ivanja i
primijeniti materijalno pravo
tre e dr~ave.
Renvoi se naj
ea e primjenjuje kad je poveznica
polaznog prava dr~avljanstvo ili
prebivaliate.
Skriveni renvoi vra anje na

polazno pravo
U komparativnom pravu se u vezi
s primjenom obiteljskog MPP-a
pojedinih dr~ava SAD-a te
izraelskog MPP-a nasljeivanja o
tzv. skrivenom renvoi. U
odreenim predmetima, posebno bra
nog prava i odnosa roditelja i
djece postoje u tim pravima samo
pravila o meunarodnoj
nadle~nosti, koja se zasnivaju
na prebivaliatu stranaka. Sudovi
uvijek primjenjuju u takvim
predmetima le fori, a kako
njihovu nadle~nost uvjetuju
prebivaliatem stranaka na
njihovom podru
ju, dolazi tako do primjene le
domicilii stranaka.
Posebna vrsta renvoi upu ivanje

na nejedinstveni pravni poredak
Na podru
ju nekih dr~ava postoji viae
razli
itih pravnih poredaka. Ta
podjela katkada je
teritorijalna, a katkada
personalna.
Pravne situacije koje su

povezane s viae razli
itih teritorijalnih pravnih
podru
ja iste dr~ave ureuju
interlokalni
(interteritorijalni) kolizijski
propisi, a na osnovi
interpersonalnog (kolizijskog)
prava ocjenjuju se situacije ato
su povezane s raznim
personalnim, vjerskim i
plemenskim pravima unutar iste
dr~ave.
Teritorijalno nejedinstveni
pravni poreci postoje npr. u
SAD-u, Kanadi, Velikoj
Britaniji, Meksiku.
Interpersonalno, intergentilno i
interreligijsko pravo
primjenjuje se u odreenoj mjeri
u nekim islamskim dr~avama
Bliskog istoka i nekim afri
kim dr~avama.
U hrvatskom i komparativnom
pravu postoje izri
ita kolizijska pravila o na
inu upu ivanja na mjerodavno
pravo koje nije teritorijalno
jedinstveno. Npr. ako je
mjerodavno pravo dr~ave
iji pravni poredak nije
jedinstven, a pravila ZRS-a ne
upu uju na odreeno pravno podru
je u toj dr~avi, mjerodavno pravo
odreuje se prema pravilima tog
pravnog poretka.
Ako se pri upu ivanju na

jedinstveni pravni poredak
utvrdi da ne postoje
interlokalne norme na razini
takve dr~ave (kao npr. u SAD-u),
u hrvatskom i komparativnom
pravu ta se situacija rjeaava
supsidijarnom kolizijskom
normom; njome se upu uje na
mjerodavno podru
no materijalno pravo primjenom
na
ela najbli~e veze. Prema ZRS-u,
tada je mjerodavno pravo podru
ja u toj dr~avi s kojom postoji
najbli~a veza.
PRIJEVARNO ZAOBILA}ENJE PRAVA
Prijevarno zaobila~enje prava

(frans legis) sadr~i dva
elementa: subjektivni, tj.
namjenu mijenjanja
injeni
nog stanja koje je temelj
primjene odreene poveznice kako
bi se zaobiala primjena odreene
materijalne (naj
ea e prinudne) norme, a umjesto
nje primijenilo povoljnije
pravno rjeaenje; te objektivni
element, samo ostvarivanje te
namjere.
Uz postojanje objektivnog
elementa, treba utvrditi zlu
namjeru koja predstavlja povredu
dobre vjere. Poticaj za
zauzimanje stava o prijevarnom
zaobila~enju prava u okviru MPP-
a bila je odluka francuskog
Kasacijskog suda u predmetu
Beauffremont iz 1878.

mo~e se poduzeti pravnim poslom
koji dovodi do promjene
kvalifikacije.
Ako je i nakon promjene

relevantnih okolnosti, polazno
isto kolizijsko pravo, dolazi do
neposrednog zaobila~enja.
Postoji i tzv. posredno
zaobila~enje, koje nastaje kad
se zaobilazi polazno kolizijsko
pravilo.
Kako fraudulozno zaobila~enje

prava pretpostavlja voljnu
promjenu okolnosti koje dovode
do promjene mjerodavnog prava,
ako se te okolnosti uop e ne
mogu mijenjati, isklju
eno je fraudulozno postupanje.
Npr. nekretnine se ne mogu
premjeatati, pa se na njih
uvijek primjenjuje le rei
sitae.
U slu
ajevima u kojima je volja
stranke odlu
na za odreivanje mjerodavnog
prava, isklju
ena je mogu nost prijevarnog
zaobila~enja prava. To se
uglavnom odnosi na autonomiju
stranaka kao poveznicu za
odreivanje ugovornog statuta.

treba dokazati. Pri tome je
teret dokaza na onome koji tvrdi
da je doalo do takvog
zaobila~enja.
Kad se utvrdi prijevarno

zaobila~enje doma eg materijalnog
prava, ne primjenjuje se
inozemno pravo koje je postalo
mjerodavno kao posljedica
manipuliranja s poveznicom, nego
se primjenjuje doma e pravno
rjeaenje na koje bi upu ivala
poveznica da nije bilo
prijevarnog postupanja. Tako se
postupa samo ako se utvrdi da su
okolnosti i svrha zaobila~enja
takvi da se protive osnovnim
pravnim na
elima, samo ako je takvim
postupanjem doalo i do povrede
doma eg javnog poretka
(ocjenjuje se na osnovi
teleoloakog tuma
enja).
Do posrednog zaobila~enja dolazi

ako se postupa na na
in koji dovodi do neprimjene
doma eg kolizijskog prava time
ato se postupak vodi pred sudom
strane dr~ave
ije kolizijsko pravo upu uje na
povoljnije materijalno pravo.
Takav na
in zaobila~enja primjene doma eg
kolizijskog prava nema
negativnih pravnih posljedica,
jer se institut frauduloznog
zaobila~enja prava ne mo~e vezati
uz pojam forum shopping, tj. s
koriatenjem zakonske mogu nosti
izbora izmeu viae meunarodnih
sudskih nadle~nosti u razli
itim dr~avama. Ako tu~itelju
procesna pravila daju takvu mogu
nost, pa je koristi tako da
izabere meunarodnu nadle~nost
stranog suda, time on
ini ato mu propisi dopuataju pa
time ne postupa fraudulozno.
Komparativni i hrvatski propisi,

te sudska praksa
Samo u nekim dr~avama postoje
izri
iti zakonski propisi o zabrani
frauduloznog zaobila~enja prava.
Takvu op u zabranu sadr~i i ZRS.
Uglavnom se odreuje da se strano
pravo koje bi bilo mjerodavno po
kolizijskim odredbama ne e
primijeniti, ako se njegovom
primjenom izbjegava primjena
doma eg prava. Npr. ne
primjenjuje se strano pravo koje
bi bilo mjerodavno prema
odredbama ZRS-a ili drugog
zakona ako bi cilj njegove
primjene bio izbjegavanje
primjene prava RH.
Pored op ih klauzula postoje i

posebne odredbe o zabrani
frauduloznog zaobila~enja doma eg
prava. Npr. ne primjenjuje se
strano pravo koje bi bilo
mjerodavno prema odredbama PZ-a,
ako bi njegova primjena bila
postignuta isklju
ivo radi izbjegavanja primjene
prava RH. Inozemno pravo koje bi
bilo mjerodavno prema odredbama
ZOSZP-a ne primjenjuje se ako je
mjerodavnost postignuta radi
zaobila~enja odredaba prava RH.
U praksi se na prijevarno
zaobila~enje prava najviae
pozivaju francuski sudovi. U
engleskom pravu taj institut
nije uop e poznat, pa se ni ne
ispituje pitanje postojanja
namjere isklju
enja engleskog prava.
Primjenjuje se institut javnog
poretka. U pravu SAD-a
frauduloznost se ispituje u
odreenoj mjeri pri odreivanju
meunarodne sudske nadle~nosti te
priznanja i ovrhe stranih odluka
vezano uz u
enje o forum non conveniens koje
se smatra sredstvom ograni
enja forum shoppinga.

PRETHODNO PITANJE
Prethodna pitanja su pravni

odnosi iz dispozicije
materijalne norme legis causae.
Takvo se pitanje postavlja tek
nakon ato je kolizijsko pravilo
na mjerodavno strano materijalno
pravo.
Od prethodnog pitanja treba

razlikovati tzv. djelomi
no pitanje koje je dio
kategorije vezivanja (npr. pri
odreivanju mjerodavnog prava za
ugovor ili izvanugovornu
odgovornost za naknadu atete
ato su glavna pitanja djelomi
no pitanje je poslovna odnosno
deliktna sposobnost).
Prethodno pitanje pretpostavlja
postojanje glavnog pitanja.
Problem odreivanja prethodnog

pitanja javlja se samo ako su
kumulativno ispunjene sljede e
pretpostavke:
za glavno pitanje mjerodavno je
strano pitanje
strano kolizijsko pravo i
kolizijsko pravo dr~ave foruma
ne upu uju na primjenu istog
prava
postoji razlika izmeu
mjerodavnih prava na koje upu
uju strano i doma e kolizijsko
pravo
Komparativna rjeaenja
Uglavnom se razlikuju 3 metode
takvih situacija:
metoda ovisnog upu ivanja
prethodno se pitanje prosuuje po
kolizijskim pravilima legis
causae,
ime se posti~e meunarodna ujedna
enost rjeaenja
neovisna metoda prethodno
pitanje ureuje se kolizijskim
pravilima legis fori,
ime se
posti~e ujedna
enost rjeaenja u dr~avi foruma
(osobito u bra
nom pravu)
metoda prete~nog interesa
prethodna pitanja se ureuju
ovisno o ocjeni prete~nosti
interesa na postizanju
unutraanje (legis fori), odnosno
meunarodne ujedna
enosti rjeaenja (legis causae)
Op e je prihva eno da se
privatnopravna prethodna pitanja
koja izlaze i ovise o stjecanju
ili gubitku dr~avljanstva ureuju
se zavisnim upu ivanjem; prihva a
se na
elo da svaka dr~ava sama odlu
uje o tome tko je njen
dr~avljanin.
Kada se rjeaava prethodno

pitanje u okviru primjene
meunarodnog ugovora, odbacuje se
tzv. neovisno upu ivanje, jer
ono ne dovodi do ujedna
enog rjeaenja u dr~avama
ugovornicama, te se usvajaju
uglavnom 3 rjeaenja:
prethodno se pitanje ureuje, kao
i glavno pitanje, kolizijskim
ujedna
enim pravilom
ako se u dr~avama ugovornicama
prethodno pitanje rjeaava razli
itim upu ivanjima,
donose se dodatna ujedna
ena kolizijska pravila koja se
primjenjuju u konvencijskim
okvirima
ureenje prethodnog pitanja
prepuata se unutarnjem pravu
dr~ava ugovornica.
Iznimke od pravila: navedeni

pristupi rjeaavanju prethodnog
pitanja ne dolaze do primjene
ako je ono rijeaeno pravomo nom
sudskom odlukom ili odlukom
drugog dr~avnog tijela.
PRILAGOAVANJE
Do potrebe prilagoavanja dolazi

kad se treba primjenjivati viae
prava, doma e i strano, ili viae
stranih prava, a meu tim pravima
postoje znatne razlike ili
sadr~e proturje
na ili nedostatna rjeaenja.
Za prilagoavanje postoji potreba

samo ako i nakon primjene
poznatih metoda odreivanja
sadr~aja prava ostaju proturje
nosti izmeu normi koje treba
primijeniti.
Prilagoavanjem se izbjegavaju
proturje
nosti primjenjivih normi. Pri
tome se ne korigiraju norme, ve
samo u
inci njihove primjene. Njime se
posti~e ujedna
enost rjeaenja i pravna
sigurnost.
Metode prilagoavanja
davanjem prednosti jednom od
konkuriraju ih materijalnih
prava
protezanjem primjene mjerodavnog
prava i na situacije koje ne
pokriva kategorija
vezivanja polaznog kolizijskog
pravila
mijenjanjem mjerodavnog
materijalnog prava
primjenom legis fori (vrlo
rijetko)
Prilagouju se po potrebi
materijalna pravila pri njihovoj
konkretnoj primjeni. Izbor
konkretne metode ovisi o
vrednovanja situacije, pri
emu treba uzeti u obzir i na
ela pravne sigurnosti i
predvidljivosti.
U praksi do potrebe
prilagoavanja dolazi kad je
potrebno korigirati
neprihvatljiva rjeaenja
kolizijsko-pravnog upu ivanja. U
tom pogledu postoji odreena sli
nost sa zaatitom javnog poretka i
nijedan od ta dva instituta ne
napada odreeno strano pravilo,
ve nastoji odstranjivati
konkretni rezultat njegove
primjene. Meusobni redoslijed
primjene te dvije metode je taj
da se prvo po potrebi
ini prilagoavanje, a tek nakon
toga ispituje se eventualna
protivnost mjerodavnog stranog
prava doma em javnom poretku.
PRIMJENA STRANOG PRAVA
O prinudnoj primjeni polaznih

kolizijskih pravila
Do primjene stranog prava mo~e

do i samo ako polazno kolizijsko
pravilo MPP-a, i konkretnom slu
aju na osnovi svoje poveznice,
uputi na strano pravo.
Kolizijska pravila, kao dio
pravnog poretka legis fori,
sudovi i druga nadle~na tijela
trebaju primjenjivati po
slu~benoj du~nosti, ako su za to
ispunjene pretpostavke:
da se radi o privatnopravnoj
situaciji s meunarodnim
obilje~jem
da prema okolnostima slu
aja u konkretnom predmetu baa
dolazi do primjene odreenog
kolizijskog pravila
Kolizijske norme su u tom

pogledu prinudni propisi, pa
njihovu nadle~no tijelo ne mo~e
zaobi i.
Primjena stranog prava nije

uvjetovana postojanjem
uzajamnosti; mo~e biti kod
primjene posebnih materijalnih
pravila.
Ako prvostupanjsko tijelo ne

primijeni kolizijska pravila ili
ih pogreano primijeni, to se mo~e
smatrati ~albenim razlogom, jer
se time ne primjenjuju odnosno
krae kogentne (kolizijske)
norme.
Iznimka od prinudne primjene

doma eg kolizijskog prava
postojala je u francuskoj
sudskoj praksi.
U angloameri
kom pravu, strano pravo se ne
smatra pravom, ve
injenicom, pa stoga u takvim
dr~avama primjena polaznih
kolizijskih pravila, iako npr. u
konkretnom slu
aju upu uje na strano pravo,
nu~no ne dovodi do primjene
stranog prava.
Pravna priroda stranog prava i

uloga tijela primjene pri
utvrivanju tog prava
U mnogim dr~avama, tako i u RH,
strano pravo je za doma e tijelo
primjene pravo, a ne relevantna
injenica, kao ato je to u
dr~avama common laa. Pritom
strano pravo ne postaje dijelom
doma eg pravnog poretka; ono se
u tuzemstvu primjenjuje samo
onda ako to izlazi iz primjene
tuzemnih kolizijskih pravila.
Sud treba utvrditi i
primjenjivati strano pravo po
slu~benoj du~nosti.
ZRS odreuje da e sud ili drugo

nadle~no tijelo po slu~benoj
du~nosti utvrditi sadr~aj stranog
mjerodavnog prava. Sud ili drugo
nadle~no tijelo mo~e zatra~iti
obavijest o stranom pravu od
Ministarstva pravosua RH, a
stranke u postupku mogu
podnijeti i javnu ispravu o
sadr~aju stranog prava. Kako je
predmet utvrivanja strano pravo,
nije dopuateno izvoenje dokaza
sasluaanjem svjedoka ili
stranaka te ne dolaze do
primjene dokazna pravila.
Ta pitanja ureuje i EK o
obavijestima o stranom pravu iz
1968. (RH nije
lanica). Dr~ave ugovornice
obvezuju se davati obavijesti o
svojem privatnom pravu, GPP-u i
organizaciji pravosua. U tu
svrhu osnivaju ustanovu za
prijem, koja prima zahtjeve iz
inozemstva na koje sama odgovara
ili ih prosljeuje drugim
dr~avnim tijelima, privatnim
tijelima ili
ak i odvjetnicima. Uz to dr~ave
ugovornice mogu osnovati
ustanove za prijenos koje
primaju tuzemne zahtjeve te ih
prosljeuju nadle~nim inozemnim
ustanovama za prijem. Ako nije
osnovana ustanova za prijenos,
tada zahtjev postavlja sud.
Zahtjev mo~e postaviti samo sud
u tijeku postupka, i to na
jeziku dr~ave primitka ili popra
en prijevodom na tom jeziku.
Tra~ena obavijest daje se na
vlastitom jeziku i to ato je
mogu e br~e i u pravilu je
besplatno i ne mo~e se
uskratiti.
Primjenjuje se strano pravo koje
va~i u trenutku donoaenja odluke.
Pri njegovu tuma
enju treba postupati u skladu sa
sudskom praksom i u
enjem pravne znanosti te strane
dr~ave. Prema
l. 9. ZRS-a, pravo strane dr~ave
primjenjuje se prema smislu i po
pravima ato ih sadr~i.
Koje se pravo primjenjuje ako se

ne mo~e utvrditi sadr~aj
mjerodavnog stranog prava(
U komparativnom pravu za
takvu vrstu slu
ajeva predviaju se sljede a
rjeaenja:
propisuje se primjena legis fori
rjeaava se na osnovi primjene
prava koje je najbli~e stranom
neutvrenom pravu
na temelju se sli
nog polaznog kolizijskog pravila
upu uje na mjerodavno pravo
O tome ne postoji u ZRS-u izri

ito rjeaenje.
Radi pravne sigurnosti i

predvidljivosti, u pravilu,
treba dati prednost primjeni
legis fori. Ako se sadr~aj
stranog prava u razumnom roku ne
mo~e utvrditi, primjenjuje se
hrvatsko pravo.
Strano pravo i revizija

Revizija je izvanredni prani
lijek protiv pravomo nih
drugostupanjskih presuda i
rjeaenja kojim se okon
ava postupak.
Revizija je dopuatena npr. u

austrijskom, gr
kom i avicarskom pravu, te u
ograni
enom obujmu u francuskoj sudskoj
praksi.
U njema
kom pravu implicitno je revizija
isklju
ena; revizijski sud ima funkciju
osiguranja tuzemnog pravnog
jedinstva. Revizija je iznimno
dopuatena, kao npr. ako primjena
njema
kog prava ovisi o uzvratu sa
stranog kolizijskog pravila, ako
meunarodna nadle~nost ovisi o
sadr~aju stranog prava, ako
priznanje strane sudske odluke
ovisi o uzajamnosti.
U angloameri
kim dr~avama pitanje dopuatenosti
revizije zbog pogreane primjene
stranog prava uop e se ne
postavlja kad se strano pravo
smatra
injenicom.
Po hrvatskom MPP-u strano se

pravo smatra pravom. Zbog toga
se mo~e izjaviti ~alba, ako ono
ne bude uop e utvreno pa ne bude
primijenjeno ili ako je ono
pogreano primijenjeno. Prema
tome, se iz istih razloga mo~e
izjaviti i revizija. Do pogreane
primjene ili do neprimjene
mjerodavnog stranog prava mo~e
do i u vezi s pogreanom primjenom
polaznog kolizijskog pravila,
kao i nakon ato je meunarodno
nadle~ni hrvatski sud pravilnim
izborom polaznog kolizijskog
pravila uputio na strano pravo.
Primjena stranog prava u

dr~avama common laa
U
enje o stranom pravu kao
injenici prvi je iznio lord
Mainsfield.
Strano pravo mo~e se uzeti u

obzir samo ako se na njega
poziva u tu~bi ili odgovoru na
tu~bu, a ako se ono osporava,
treba ga u pravilu dokazati.
Teret dokazivanja sadr~aja
stranog prava je na stranci koja
zasniva svoj zahtjev ili obranu
na tom pravu.
U pravilu se strano pravo

dokazuje tzv. epert evidence,
koju mogu dati suci, prakti
ari iz strane dr~ave, profesori
prava.
Kad epert daje mialjenje o

stranom pravu, dolazi do
sasluaanja i unakrsnog
ispitivanja. Pri tome engleski
sud sam ne istra~uje strano
pravo, ali ako stru
njak za strano pravo uputi na
strane propise, sudske odluke
ili znanstvena djela, sud to
razmatra kao dio dokaza.
Engleski sud prihva a tako
izvedene dokaze, osim ako utvrdi
da su o
ito la~ni, nejasni ili o
ito apsurdni. U takvim slu
ajevima, sud ih odbija te
ispituje strane izvore prava
radi donoaenja vlastitih zaklju
aka.
RK o mjerodavnom pravu za
ugovorne obveze iz 1980. u
Velikoj Britaniji preto
ena je u zakon o mjerodavnom
pravu za ugovore iz 1990.g.
Ako su stranke ugovorile

primjenu stranog prava, ali se
na to ne pozivaju u postupku,
engleski e sud donijeti odluku
isklju
ivo primjenom engleskog prava.
Strano se pravo smatra

injenicom i po kanadskom i
australskom pravu.
U SAD-u pitanja vezana uz strano

pravo ureuje common la dr~ava,
te dr~avni i federalni propisi.
Ako strano pravo nije utvreno,

sudovi primjenjuju le fori.
Slu
ajevi neprimjene stranog prava:
suprotnost javnom poretku
prijevarno zaobila~enje prava
renvoi
KAKO UTJE
U PROMJENE PRAVA NA PRIMJENU
MJERODAVNOG PRAVA
Kao ato se teritorijalni i

personalni sukobi prava
rjeaavaju kolizijskim pravilima
interlokalnog i interpersonalnog
prava, tako postoje posebna
intertemporalna kolizijska
pravila koja ureuju tzv. sukobe
prava u vremenu. Ta pravila
dolaze do primjene
ak i onda ako kolizijska pravila
MPP-a preciziraju trenutak upu
ivanja.
Razlikuju se 3 vremenske
promjene prava:
promjena kolizijskih pravila
legis fori
promjena materijalnog prava
legis causae
utjecaj promjene
injeni
nog stanja na tzv. promjenjivost
statuta
Promjene kolizijskih pravila

legis fori
Takve se promjene, ako druk
ije nije odreeno meunarodnim
ugovorima, naj
ea e ureuju na osnovi prijelaznih
prava dr~ave foruma. Obi
no se pri tome propisuje odnosno
pretpostavlja u pravilu
neretroaktivnost novih pravila.
Obi
no se zakonima kojima se
kodificira nacionalno MPP
odreuje samo trenutak njihova
stupanja na snagu.
ZRS propisuje da taj zakon se ne

primjenjuje na odnose nastale
prije njegova stupanja na snagu.
Na te odnose primjenjuje se
ranije pravo, a po ZRS-u
ocjenjuju se situacije nastale
nakon njegovog stupanja na
snagu. Tempus regit actum!
Katkada meunarodne konvencije

sadr~e izri
ite odredbe o svom vremenskom
polju primjene pri
emu se prihva a na
elo neretroaktivnosti.
Neke novije nacionalne

kodifikacije MPP-a takoer polaze
od na
ela neretroaktivnosti novog
kolizijskog prava, ali uz to
daju i odreena posebna rjeaenja
koja uzimaju u obzir vremensku
dimenziju pravnih situacija s
meunarodnim obilje~jem. Tako se
razlikuju 3 vrste situacija:
zavraene situacije npr.
sklopljeni brak, ste
eno vlasniatvo na pokretninama
ili
nekretninama, ste
ena punoljetnost i njihove
pravne u
inke ureuje ranije pravo, tj.
ureuju se po kolizijskim
propisima koji su bili na snazi
u trenutku njihova nastanka. To
se utvruje op im
intertemporalnim pravilom ili
posebnom normom ograni
enog dometa
trajne situacije npr.
osobnopravni i imovinskopravni u
inci braka koje su nastale po
prijaanjim kolizijskim
pravilima, njihov nastanak i u
inci do stupanja na snagu novog
zakona ocjenjuju se po ranijem
pravu, a nakon toga te situacije
ureuju kolizijska pravila novog
zakona
situacije in statu nascendi na
koje se joa uop e nije
primijenilo mjerodavno pravo,
primjenjuje se ono pravo na koje
upu uju va~e a pravila MPP-a
Za zavrane i trajne situacije

primjenjuje se kolizijsko
pravilo u skladu s na
elom tempus fugit actum.
Promjenjivost statuta
-je pojava koja se javlja kad za
vrijeme trajanja pravnog odnosa
dolazi do promjene
injeni
nog stanja na kojem se zasniva
poveznica, ato mo~e utjecati na
promjenu materijalnog prava.
Primjenjuje se isto kolizijsko
pravilo, ali mijenjaju se
okolnosti na kojim se zasniva
poveznica (npr. mijenja se
dr~avljanstvo, dr~avna pripadnost
broda, prebivaliate ili mjesto
gdje stvar le~i).
Takva se pitanja javljaju samo

ako se mjerodavno pravo odreuje
pomo u tih promjenjivih, a ne i
stalnih poveznica (npr. mjesto
gdje nekretnina le~i, mjesto
sklapanja braka, mjesto nastanka
atete). Kad tih stalnih, kao i
kod onih trenutno djeluju ih
poveznica (mjesto sklapanja
braka, mjesto osnivanja pravne
osobe, mjesto nastanka atete) a
priori je isklju
ena problematika conflits
mobiles, jer nema uop e mogu
nosti upu ivanja na neko drugo
pravo.
Promjenjivost statuta rjeaava se

uglavnom analognom primjenom
pravila o rjeaavanju promjena
kolizijskih legis fori. Izmeu te
dvije vrste promjenjivosti
razlika je u tome ato se kod
promjenjivosti kolizijskih
pravila radi o dva zakona istog
zakonodavca, s tim ato jedan
zakon zamjenjuje drugi, dok je
kod promjenjivosti statuta rije
o dva zakona razli
itih zakonodavaca koji ostaju na
snazi na svom podru
ju, a pitanje je samo koji od
njih treba od odreenog trenutka
primjenjivati.
Na zavrane pravne situacije ni

promjenjivost statuta niti
kasnija promjena kolizijskog
pravila ne utje
u. Ne njih se primjenjuje pravo
po kojem su nastale odnosno
priznaju se i po novom pravu.
Ovdje se radi o stalnoj odnosno
trenutno djeluju oj poveznici.
Promjenjivost statuta je pravno

neva~na, iako postoji
promjenjiva poveznica, ako se
radi o navedenim zavraenim
pravnim situacijama.
Ako kolizijsko pravilo utvruje

tzv. trajne situacije, njen
pravni nastanak ureuje
mjerodavno pravo koje je u to
vrijeme va~ilo, a ako doe do
promjene statuta, u
inci takve pravne situacije
ocjenjuju se po novom pravu od
trenutka te promjene.
Katkada se u vezi s promjenom

statuta javljaju tehni
ki problemi prilagoavanja, kao
npr. u bra
noimovinskim odnosima. Smatra se
da nastale pravne odnose, koji
se ne mogu supsumirati pod novi
statut, treba i dalje prosuivati
po ranijem pravu po kojem su
valjano nastali. U
inci poligamnog braka, ato se ti
u uzdr~avanja i nasljeivanja,
prosuuju se nakon ato su bra
ni drugovi stekli npr. hrvatsko
dr~avljanstvo i dalje po
njihovom osobnom statutu na
osnovi kojeg su valjano sklopili
brak.
Daljnji razlog odstupanja od

primjene prava na osnovi na
ela tempus regit actum je na
elo priznanja prava ato su ste
ena po ranijem mjerodavnom pravu
(statutu).
Promjena materijalnog prava

legis causae
Ako se promijeni materijalno
pravo dr~ave na
ije su pravne norme uputila
kolizijska pravila polaznog
prava, postavlja se pitanje koje
pravo treba primijeniti polazno
tijelo ranije pravo ili pravo
koje je u trenutku donoaenja
odluke na snazi, na situacije
nastale prije promjene
materijalnog prava.
Smatra se da tijelo u polaznoj

dr~avi treba postupiti na isti
na
in kako postupa u takvom slu
aju tijelo dr~ave legis causae,
pod pretpostavkom da se po
polaznom pravu strano pravo
primjenjuje po slu~benoj
du~nosti.
Prijelazne odredbe o vremenskom

va~enju legis causae ne e se
primjenjivati ako bi time bio
povrijeen javni poredak polaznog
prava.
-interlokalna kolizijska pravila

su pravila kojima se ocjenjuju
situacije povezane s viae razli
itih teritorijalnih podru
ja iste dr~ave
-intertemporalna kolizijska
pravila su pravila koja se
primjenjuju u slu
aju kada treba odrediti koje e
se pravo primijeniti ako je u
dr~avi donesen novi zakon;
odreuju ho e li se primijeniti
novo ili staro pravo; ureuju
sukobe prava u vremenu
-interpersonalna kolizijska
pravila su pravila kojima se
ocjenjuju situacije ato su
povezane s raznim personalnim,
vjerskim i plemenskim pravima
unutar iste dr~ave
JAVNI POREDAK; ZA`TITA OSNOVNIH

PRAVNIH NA
ELA DOMAEG I EUROPSKOG PRAVA
Pitanja o granicama primjene

mjerodavnog prava postavljali su
ve u 14. st. komentatori
(postglosatori); oni su u
ili da se tzv. akodljivi statuti
(statuta adiosa) primjenjuju
samo teritorijalno. Time su
postavljeni temelji institutu
javnog poretka, koje dalje
razmatra Huber u 17. st. time
ato odreuje granice primjene
stranog prava. Moderno u
enje o tom institutu ve~e se uz u
enje Savignya, koji navodi da do
odstupanja od primjene
mjerodavnog prava dolazi zbog
prinudnih doma ih propisa ato se
zasnivaju na moralu ili su
doneseni zbog javnog interesa.
Uz to tvrdi da se strano pravo
ne primjenjuje ako sadr~i pravne
institute koji nisu ni poznati
ni priznati u doma em pravu.
Veliki utjecaj na talijansko i

francusko pravo imalo je u 19.
st. Mancinijevo razlikovanje
ordre public interne (prinudni
propisi doma eg prava koji
unutar privatnog prava isklju
uju sporazume stranaka koji su
im protivni) od ordre public
international (javni poredak
koji kontrolira primjenu stranog
prava).
javni poredak je institut kojim
se atiti doma i pravni sustav od
primjene stranog prava
protivnog osnovnim pravnim na
elima doma eg prava
interni javni poredak
podrazumijeva prinudne propise
polaznog prava
Odredbe o zaatiti javnog poretka

sadr~e propisi unutarnjeg MPP-a
i razne viaestrane meunarodne
konvencije. U njima se propisuje
neprimjenjivanje stranog prava
koje je protivno doma em javnom
poretku ili da strano pravo ne
smije biti protivno ni javnom
poretku ni dobrim obi
ajima ili neprimjena stranog
prava ako bi u
inci njegove primjene bili
protivni javnom poretku.
ZRS u
l. 4. sadr~i definiciju javnog
poretka: Ne primjenjuje se pravo
strane dr~ave ako bi njegov u
inak bio suprotan Ustavnom RH
ureenja.
Odredbu o zaatiti doma eg javnog

poretka sadr~i i ZOSZP, ato se ti
e polja primjene tog zakona.
U javni poredak ulaze ustavna na

ela te rjeaenja Konvencije o
zaatiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda iz 1950.,
ija su konvencijska ljudska
prava i njihova zaatita va~an dio
kolizijskopravnog javnog poretka
svih dr~ava ugovornica.
`to se ti
e klauzula o javnom poretku u
meunarodnim ugovorima, one se
gotovo nikada ne donose u
dvostranim konvencijama. Takvim
konvencijama koje sadr~e
kolizijska pravila, a to su
uglavnom konvencije o pravnoj
pomo i, ujedna
ena kolizijska pravila upu uju
samo na pravo jedne ili druge
dr~ave ugovornice, a to je
unaprijed poznato. Isklju
eno je da to mjerodavno pravo
bude proglaaeno protivnim javnom
poretku dr~ave polaznog prava,
tj. javnom poretku jedne od
dr~ava ugovornica.
Haaake konvencije o MPP-u,

kojima se u potpunosti ili
djelomi
no ujedna
uje kolizijsko pravo, odreuju da
se mjerodavno materijalno pravo
ne e primijeniti ako je o
ito protivno javnom poretku.
Javni poredak ne predstavlja

samo zaatitu doma eg prava od
primjene inozemnog materijalnog
prava, nego i od inozemnih
kolizijskih pravila koja mogu
biti neprihvatljiva za polazno
pravo, pa se takva MPP ili
intertemporalna kolizijska
pravila u slu
aju renvoi ne e primijeniti.
Zaatita doma eg javnog poretka
postoji i pri priznanju odnosno
ovrsi inozemne sudske ili
arbitra~ne odluke.
Po
l. 91. ZRS-a strana sudska
odluka ne e se u RH priznati ako
je u suprotnosti s Ustavom RH
ureenja. Sli
no utvruje Zakon o arbitra~i iz
2001. ato se ti
e kako poniatenja doma ih
pravorijeka tako i priznanja
ovrhe stranih arbitra~nih
odluka.
Pretpostavka za primjenu javnog

poretka veza s legis fori
Opravdanost pozivanja na zaatitu
doma eg javnog poretka ovisi i o
tome ima li predmet koji se
rjeaava usku vezu s tuzemstvom i
njegovim pravom, tj. s le fori.
Takva veza postoji npr. kad je
primjena stranog prava imala u
tuzemstvu trajnije u
inke ako se radi o osobi koja
prebiva u tuzemstvu ili je
tuzemni dr~avljanin.
`to situacija koja se rjeaava ima

labaviju vezu s tuzemstvom, to
postoji manje opravdanje za
neprimjenu mjerodavnog stranog
prava. To se osobito ti
e situacija u kojima se
pojavljuje tzv. prethodno
pitanje.
Za hrvatsko MPP prihvatljivo je

glediate koje respektira u
inke pravnih stanja nastalih
primjenom stranog prava u
inozemstvu, iako takve situacije
ne bi mogle nastati primjenom
stranog prava koje je protivno
tuzemnom javnom pravu. Radi se o
pojavi tzv. ubla~enog djelovanja
javnog poretka u
inak takve strane situacije
priznaje se u tuzemstvu, on se
isklju
uje, pozivanjem na zaatitu doma
eg javnog poretka.
Funkcija javnog poretka, njegov

sadr~aj i posredno mjerodavno
pravo
Pravnotehni
ki javni poredak ima dvostruku
funkciju: pozitivnu, kojom se
name e primjena doma eg, polaznog
prava, i negativnu, kojom se
isklju
uje primjena mjerodavnog stranog
prava, ako ta primjena nije
spojiva s osnovnim pravnim na
elima polaznog prava.
Npr. i kad postoje uvjeti za

tijelom RH ne e se dopustiti
srodstvo i nesposobnost za
rasuivanje primjer pozitivnog
djelovanja javnog poretka.
Negativna funkcija nije uperena

protiv odreene norme stranog
materijalnog prava, tj. njenog
sadr~aja, ve samo protiv njene
primjene na konkretni slu
aj. Umjesto stranog prava u
pravilu se primjenjuje
odgovaraju a norma doma eg,
polaznog prava. Pri tome se
postupa ovim redoslijedom:
na osnovi polaznog kolizijskog
pravila utvruje se mjerodavno
strano pravo
nakon ato se ocijeni da bi
primjena stranog prava bila
protivna doma em javnom poretku,
ne dolazi do primjene tog

stranog prava
umjesto stranog (mjerodavnog)
prava, primjenjuju se odgovaraju
a pravila doma eg
polaznog prava, odnosno tako da
se to pravo prilagoava samo se
iznimno propisuje izri
ita primjena polaznog prava
Do potrebe prilagoavanja dolazi

zbog nastanka pravne praznine
zbog primjene stranog prava koje
je protivno doma em javnom
poretku pa je pitanje da li je
popunjavati pravilima stranog
mjerodavnog prava ili po doma em
pravu. To se rjeaava na osnovi
na
ela pravi
nosti, u okviru materijalnog
polaznog prava.
Ne mo~e se isklju
iti primjena mjerodavnog prava
pozivanjem na javni poredak ako
se radi o pravu dr~ave ili vlade
koja nije meunarodno priznata,
jer ta priznanja imaju politi
ku konotaciju te ne trebaju
utjecati na privatnopravne
odnose.
Relevantno vrijeme za ocjenu

protivnosti stranog prava doma
em javnom poretku jest trenutak
donoaenja odluke.
Na zaatitu javnog poretka

nadle~na doma a tijela, dr~avni
sudovi i arbitra~na tijela, paze
po slu~benoj du~nosti.
Procesni javni poredak

`titi se i doma i procesni javni
poredak kojim se sprje
ava da strane sudske i arbitra~ne
odluke koje su nespojive s
bitnim na
elima doma eg procesnog prava
ostvaruju u
inke u tuzemstvu. Uz to uskra uje
se pravna pomo ako se tra~i na
na
in nespojiv s doma im procesnim
pravom.
U hrvatskom, kao ni u stranom

pravu, ne postoji op a klauzula
procesnog javnog poretka.
Posebne odredbe sadr~i npr. ZRS,
ZPP i ZA.
Strana sudska odluka ne e se

priznati ako je u suprotnosti s
Ustavom RH utvrenim osnovama
dr~avnog ureenja; priznanje i
ovrha stranog pravorijeka odbit
e se ako sud utvrdi da bi
priznanje ili ovrha pravorijeka
bili u suprotnosti s javnim
poretkom RH.
I na zaatitu procesnog javnog

poretka pazi se, u pravilu, po
slu~benoj du~nosti.
Polazi se od poativanja samo

bitnih na
ela procesnog prava dr~ave
priznanja, a ne svih njezinih
prinudnih normi.
ZRS propisuje da e hrvatski sud

odbiti priznati stranu odluku,
ako povodom prigovora stranke
protiv koje je donesena, utvrdi
da ta osoba nije mogla
sudjelovati u postupku zbog
nepravilnosti u postupku, s tim
ato e se osobito smatrati da ta
osoba nije mogla sudjelovati u
postupku zbog toga ato joj
poziv, tu~ba ili rjeaenje, kojim
je zapo
et postupak, nije bilo osobno
dostavljeno odnosno ato uop e
nije ni pokuaana osobna dostava,
osim ako se na bilo koji na
in upustila u raspravu o glavnoj
stvari u prvostupanjskom
postupku.
OSTALE METODE
METODE KOJE ISKLJU

UJU ILI DOPUNJUJU
KOLIZIJSKOPRAVNU METODU

Katkada se situacije s
meunarodnim obilje~jem ureuju na
osnovi posebnih pravila legis
fori (pravila neposredne
primjene). Ona uvijek upu uju na
primjenu doma eg prava.
Takva pravila donose se u istom

zakonu s kolizijskim normama, a
katkada ih sadr~e drugi propisi.
Npr. i kad postoje uvjeti za

srodstvo, nesposobnosti za
rasuivanje.
Iznimno od odredaba PZ-a, koje

za naknadu atete zbog sudara
brodova upu uju na primjenu
stranog prava, primjenjuje se
hrvatsko pravo ako je jedan od
brodova koji je sudjelovao u
sudaru hrvatski ratni ili javni
brod.
Naj
ea e se doma e pravo treba
primijeniti ako je to stro~e ili
povoljnije nego materijalno
pravo na koje upu uju kolizijska
pravila polaznog prava, odnosno
kao posredno pravo koje omogu
uje stvaranje novog pravnog
stanja. Npr. ako se brak ne bi
mogao razvesti po pravu po kojem
je za razvod mjerodavno
kumulativno domovinsko pravo oba
bra
na druga, za razvod braka
mjerodavno je pravo RH ako je
jedan od bra
nih drugova imao u vrijeme
podnoaenja tu~be prebivaliate u
RH.
Katkada ta pravila utvruju

primjenu doma ih javnopravnih
propisa na strane fizi
ke i pravne osobe, ako njihove
pravne radnje i/ili poslovi u
inozemstvu imaju u
inak u RH. Npr. ZZTN primjenjuje
se na pravne i fizi
prebivaliatem u inozemstvu, ako
njihovo sudjelovanje u prometu
robe i/ili usluga proizvodi u
inak na doma em tr~iatu.

primjenjuje se na doma e
dr~avljane i strance koji se
nalaze u dr~avi foruma. Katkada
takva pravila obvezuju doma e
dr~avljane bez obzira na to gdje
se nalaze u zemlji ili u
inozemstvu.
Samo odreene vrste pravila

neposredne primjene polaznog
prava vrae tzv. pozitivnu
funkciju javnog poretka,
neposredno ureuju situacije s
primjenom, odnosno
konkretiziranjem, temeljnih
pravnih na
ela dr~ave polaznog prava, dok
duge vrste pravila odreuju
primjenu polaznog prava, ali ne
i bezuvjetno, ve samo ako bi
mehanizam kolizijskopravne
metode doveo do neprihvatljivog
pravnog rezultata. Tako odreena
pravila neposredne primjene,
isklju
uju kolizijskopravnu metodu
odnosno dovode do neprimjene
prava odreenog kolizijskopravnom
metodom.
Ako se odreene situacije ureuju

u potpunosti pravilima
neposredne primjene, otpada mogu
nost, ali i potreba u takvim slu
ajevima primjenjivati
kolizijskopravnu metodu.
Posebna materijalna pravila
Za razliku od pravila neposredne

primjene kojima se atiti doma i
pravni poredak, posebna
materijalna pravila neposredno
ureuju situacije s meunarodnim
obilje~jem. Ratio njihova
donoaenja je utvrivanje pravila
koja izra~avaju specifi
nosti situacija s meunarodnim
obilje~jem.
Donose se tako da prvenstveno

uzimaju u obzir meunarodne
obilje~ja situacija koje ureuju.
Njima se odstupa od rjeaenja
koja postoje za isklju
ivo interne pravne odnose
stvaraju se posebna pravila za
meunarodne situacije. Izvori tih
pravila su unutraanji propisi,
meunarodni ugovori i u odreenoj
mjeri i sudska praksa.
Tom se metodom isklju

uje, u okviru pravila koja se
donose, primjena
kolizijskopravne metode.
Kolizijska metoda ureivanja
privatnopravnih situacija s
meunarodnim obilje~jem dolazi do
primjene ako utvrenim posebnim
materijalnim pravilima nisu izri
ito rijeaena sva pitanja vezana
uz materiju na koju se ta
pravila odnose.
U hrvatskom pravu posebna

materijalna pravila sadr~e npr.
Zakon o konvencijama iz 1992. i
Zakon o strancima iz 2003.
Katkada se primjena posebnih

materijalnih pravila uvjetuje
postojanjem uzajamnosti (npr.
kod stjecanja nekretnina, pla
anja aktorske kaucije).
Mnogi meunarodni ugovori sadr~e

posebna materijalna pravila
kojima se ujedna
uje izmeu dr~avnih ugovora
materijalno pravo. Ali katkada
se donose konvencije koje sadr~e
odredbe o nacionalnom postupku,
posebna materijalna pravila
tzv. minimalna priznata prava i
kolizijske norme (npr. Bernska
konvencija za zaatitu knji~evnih
i umjetni
kih djela iz 1886. i Pariaka
konvencija o zaatiti
industrijskog vlasniatva iz
1883.)
Sustavno takve konvencije donose

npr. UNCITRAL, UNIDROIT, te Vije
e Europe i Organizacija Ameri
kih Dr~ava. Uz to i razna
nevladina tijela i organizacije
doprinose stvaranju posebnog
meunarodnog materijalnog prava
(npr. ork Anterpenska
pravila ILA, INCOTERM MTK u
Parizu, Na
ela meunarodnih trgova
kih ugovora UNIDROIT iz 1994. i
2004.)
Konvencija UN-a o meunarodnoj

prodaji robe iz 1980.
Na snazi je u RH i u 60-ak
drugih dr~ava i odnosi se na
meunarodnu prodaju. Primjenjuje
se na ugovore o prodaji robe
sklopljene izmeu stranaka koje
imaju poslovni nastan na podru
ju razli
itih dr~ava:
kad su to dr~ave ugovornice ili
kad pravila MPP-a upu uju na
primjenu prava jedne od dr~ava
ugovornica.
Uz to se Konvencija primjenjuje
na ugovore o isporuci robe koja
se treba izraditi ili
proizvesti, osim ako je strana
koja je robu naru
ila, preuzela obvezu da isporu
i bitan dio materijala potrebnog
za tu izradu ili proizvodnju,
kao i na ugovore u kojima se
manji dio obveza stranke koja
isporu
uje robu sastoji u obavljanju
nekog rada ili pru~anju usluga.
Konvencija se ne primjenjuje na
odgovornost prodavatelja za smrt
ili tjelesne ozljede koje roba
uzrokuje bilo kojoj osobi.
`to se ti
e osobnog polja primjene
(ratione personae), Konvencija
ne sadr~i ograni
enja na osnovi dr~avljanstva ni
statusa stranaka primjenjuje
se bez obzira na to jesu li
stranke trgovci ili nisu.
Po Konvenciji, njezino polje

primjene ratione materiae,
odnosi na sklapanje ugovora o
prodaji te prava i obveza
prodavatelja i kupca koja
proistje
u iz takva ugovora.
Stranke mogu isklju

iti primjenu Konvencije u
potpunosti ili djelomi
no (samo izri
ito).
Stranke mogu utvrditi primjenu

konvencijskih rjeaenja na svoje
ugovore o prodaji koji su izvan
njezinog polja primjene ratione
materiae (tzv. materijalnopravna
autonomija stranaka).
Pri tuma
enju Konvencije imat e se na umu
njezin meunarodni karakter i
potreba da se unaprijedi
jednakost njezine primjene i
pravne savjesnosti u meunarodnoj
trgovini.
UNIDROIT konvencija o ukradenim

ili nezakonito izvezenim
kulturnim dobrima iz 1995.
Na snazi je u RH i u mnogim
europskim, te odreenim azijskim
i ameri
kim dr~avama.
Njome se ureuju zahtjevi za

povratom ukradenih kulturnih
predmeta, te za povratom takvih
predmeta odstranjenih s podru
ja jedne dr~ave ugovornice
protivno njezinim propisima o
izvozu, radi zaatite kulturnog
nasljea. Takvi zahtjevi trebaju
biti od meunarodnog zna
aja (pretpostavka).
Pitanja povrata ukradenih i

ilegalno izvezenih kulturnih
predmeta Konvencija ne rjeaava
donoaenjem ujedna
enih materijalnih pravila, ve
utvruje pravne posljedice tih
dviju vrsta situacija. Njezine
odredbe uzimaju u obzir interes
vlasnika koji su liaeni posjeda
predmeta i interese kupaca
takvog predmeta koji je u dobroj
vjeri, odnosno dr~ave iz koje je
izvezen kulturni predmet.
Konvencija ne odreuje nikakva

ograni
enja ato se ti
e dr~avljanstva, dr~avne
pripadnosti, teritorijalne veze
osoba i tijela povezanih
postavljanjem zahtjeva.
Konvencija se primjenjuje i u
slu
aju kad je predmet ukraden u
dr~avi neugovornici, pa je potom
prenesen u jednu dr~avu
ugovornicu.
Izvoz je ilegalan ako su

povrijeeni propisi o izvozu.
Izvoz se smatra ilegalnim ako se
radi o predmetima koji nisu
proglaaeni etra commercium i za
koje je izdana izvozna dozvola,
te koji ne podlije~u nikakvim
izvoznim ograni
enjima.
Kulturni predmeti su predmeti

koji su iz religioznih ili
svjetovnih razloga va~ni za
arheologiju, pretposvijest,
povijest, literaturu, umjetnost
i znanost.
Ako Konvencija neka pitanja izri

ito ne ureuje, a ni njenim tuma
enjem se ne mo~e do i do
konvencijskih rjeaenja, tada se
praznine trebaju popunjavati na
temelju nacionalnih prava, i to
po legis fori.
MODERNE METODE U SAD
Specifi
nosti ameri
kog sudskog sustava i MPP-a
SAD su dr~ava common laa i
primjer federacije u kojoj
postoji na podru
ju privatnog prava velika
zakonodavna nadle~nost njenih
sustavnih dijelova 50 dr~ava.
Common la prete~e u svim

dr~avama SAD-a, osim u Lousiani,
ije privatno pravo stoji pod

utjecajem francuskog GZ-a, tako
da se u njezinom pravu isprepli
e civil la i common la, a MPP
je kodificiran zakonom iz 1991.
Federacija mo~e donositi

jedinstvene propise samo ako joj
takvu nadle~nost daje Ustav.
Zbog toga najve i dio ameri
kog privatnog i kolizijskog
prava nije savezno pravo ve
pravo pedesetak dijelova SAD-a.
Ustav iz 1787. odreuje se da su

Vrhovni sud i ni~i federalni
sudovi nadle~ni za rjeaavanje
svih predmeta ato se ti
u Ustava, federalnog prava,
meunarodnih ugovora i pomorskog
prava (tzv. federalno podru
je). Ti sudovi su nadalje
nadle~ni u sporovima i izmeu
dviju ili viae dr~ava
SAD-a, jedne dr~ave SAD-a i

dr~avljana druge dr~ave, izmeu
dr~avljana koji imaju razli
ita ameri
ka dr~avljanstva (tzv. diversity
cases), kao i izmeu dr~avljana
stranih dr~ava.
Dr~avni sudovi primjenjuju
vlastito procesno i kolizijsko
pravo, ako ne postoje kolizijska
rjeaenja u federalnom pravu ili
meunarodnim ugovorima.
Moderne metode osnova ameri

ke sudske prakse
Cheatham i Reese u
lanku iz 1952. navode 9 svrha
prava koje sud treba
primjenjivati pri rjeaavanju
predmeta sa stranim obilje~jem
(potreba meudr~avnog i
meunarodnog sustava, sigurnost,
predvidivost i ujedna
enost rjeaenja, zaatita o
ekivanja, primjena prava dr~ave
prete~nog interesa, lako a pri
odreivanju mjerodavnog prava i
pri radu suda, nastojanje suda
da ostvari svrhu svog
supstancijalnog prava pri
rjeaavanju pitanja izbora prava
i pravednost u konkretnom
predmetu).
David Cavers u svom djelu

Postupak izbora prava opisuje
kao prvu zada u suda ispitivanje
svrhe norme supstancijalnog
prava i njezin odnos prema
konkretnom predmetu. On vjeruje
da treba biti mogu e postaviti
ograni
en broj kolizijskih na
ela davanja prednosti, koja se
primjenjuju na odreeni predmet
kad postoji sukob u svrhama.
Brainard Currie, u svojoj knjizi

Izabrani eseji o sukobu prava
iz 1963., kriti
ki se odnosi prema
tradicionalnim, apstraktnim
pravilima, te odbacuje teoriju
ste
enih prava i glavne postavke
Restatementa II. o najbitnijem
odnosu. Po njemu, pri primjeni
prava najva~niju ulogu ima svrha
prava, dr~avni interes i ustavne
relevantne odredbe.
Von Mehren i Trautman, u svojoj

knjizi Pravo viaedr~avnih
problema iz 1965., razrauju
metode funkcionalnog pristupa
ili analize koje te~e
rezultatima na temelju razumne
razrade i primjene svrhe prava.
Oni polaze od toga da je zada a
sukoba prava otklanjanje
kolizije interesa izmeu razli
itih dr~ava.
Robert Leflar poznat je po svom

u
enju o primjeni boljeg prava,
koje se u posljednje vrijeme
esto primjenjuje u praksi. On
odreuje okolnosti koje utje
u na izbor prava:
predvidivost rjeaenja
odr~avanje meudr~avnog i
meunarodnog poretka
pojednostavljenje sudskog
zadatka
promicanje interesa foruma
primjena boljeg prava
Albert Ehrenzeig bio je poznat

po svom le fori pristupu
rjeaavanju situacija sa stranim
obilje~jem (primjena prava dr~ave
foruma). Strano se pravo
primjenjuje samo ako se to tra~i
po nekoj svrsi prava foruma, a
ako to nije tako, mjerodavno je
le fori.
Restatement II.
Za ugovore propisuje se upu
ivanje na pravo dr~ave koje su
stranke izabrale. To pravo se ne
e primijeniti:
ako izabrano pravo nema bitni
odnos sa strankama ili s
ugovorom, a ne postoji druga
razumna osnova za izbor stranaka
ako bi primjena izabranog prava
bila protivna javnom poretku
dr~ave koja ima znatno ve i
interes nego izabrana dr~ava u
odreivanju konkretnog pitanja
Podredno, ako stranke nisu

stvarno izabrale mjerodavno
pravo, poveznice koje se trebaju
uzeti u obzir radi odreivanja
prava uklju
uju:
mjesto sklapanja
mjesto pregovora
mjesto ispunjenja ugovora
mjesto gdje se nalazi predmet
ugovora
prebivaliate, boraviate,
dr~avljanstvo, mjesto
registracije i mjesto strana
kog poslovanja
PAGE
PAGE 60
$$E<(>(E)) --->.
$0&00025s55Z;;>
$a$gd6z$dà$gdvY
$da$gd6zp@r@ B"BDDDD E
E@FBFDGFGG,II
K"KK
$da$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvYp@r@
B"BDDDD EE@FBF,II
K"KJMLMNNÒbOOOTTVWXW`ZbZZ
[[\\`à|asbbLdNdll
p
psssJL$y&y|y&z(z}Z}
"h6zh6z5CJ
OJJ\aJhvY5CJOJJ
\aJhvYCJOJJaJh6zh6zCJOJJaJ$h6zh6zCJOJ
JaJmHsHhvYCJOJJaJmHsH
KLLMNNbOOOPPTTVWXW|W`ZbZZ
[
$
dà$gdvY $a$gd6z
$da$gd6z$dà$gdvY$
da$gdvY$
&
Fdà$gd6z
[[\\`à|asbbLdNdfll
p
p`prsss
aa
aI
$a$gdvY
$da$gd6z $a$gd6z$
dà$gdvYsJL$y&y|y&z(z
{}Z}
,|
$da$gd6z$dà$gd$
dà$gd
$da$gd6z$dà$gdvY
,VXZZ "$`b Z s
s$ & 8:--:<H
DFZ\,
.
$h5CJOJJ
\aJmHsHh6zh6z5CJOJJ
\aJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsHhCJOJJaJmHsHh6z
h6zCJOJJaJ"VX8ZZ
"$`bZ s
saaa
aa
aaaa
aaa
a$
dà$gd
$da$gd6z$dà$gd $a$gd6z
s$ & 8:--H
D
$dà$gd
$da$gd6z$dà$gdDFZ
\,
.ZE@BLN~a
aaa
a
$da$gd6z
$da$gd6z
$da$gd8
$da$gd6z$dà$gd $
a$gd6z@BLN~JILIjlO
Es2XRT4I
IItdh
h6z5CJOJJaJh6zh6z6CJOJJ
]aJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsHh
CJOJJaJ"h6zh6z6CJOJJ]aJ"h6zh6z5CJOJJ
\aJh6zh6z;CJOJJaJh6zh6zCJOJJaJ
h8h6z5>CJOJJ\aJJILIjl
.hÈ02
$da$gd6z$
&
Fdà$gd6z$dà$gd
2XRTfahasrt&`t
.
$
&
Fdà$gd6z
$da$gd
$da$gd6z$dà$gd $dà$gd
$da$gd6z4fahasrt$&`,
.Z\s
yyb|np&8LOY,{i
ii"h6zh6z6CJOJJ]aJ
h8h8h6z>CJOJJaJh8h6z>CJOJJaJ$h6zh8
CJOJJaJmHsHh6zCJOJJaJmHsHh
h6z5CJOJJaJ$h6zh6zCJOJJaJmHsHh
CJOJJaJh6zh6zCJOJJaJ).Z
\
sy|n
gd8
dgd8
$da$gd6z$
&
Fdà$gd6z$dà$gd np2
4 46B
D
,
0s8
:
$da$gd6z$dà$gd $dà$gd
$da$gd6zL 2 4 46B
D
,
V
X
\
0s8
:zl4aZ,r
h6zh6z
;CJOJJaJh6zCJOJJaJ( jh6zh6z6CJOJJ
]aJh 6CJOJJ]aJ"h6zh6z5CJOJJ\aJh
5CJOJJ\aJh CJOJJaJ"h6zh6z6CJOJJ
]aJh6zh6zCJOJJaJ)D !!
D$F$$)+++
,,
,,,r.t.
$da$gd8$dà$gdke$dà$gdke
$da$gd6z
$da$gd6z$dà$gd D !!
F$$)++
,
,,
,,,r.t.r000p11R2T2r4t445nG
G"h6zh6z6CJOJJ]aJ(h6zh6z56CJOJJ
\]aJh8h856>OJJ\]h6z56>OJJ
\]h8h6z56>OJJ\]h8h6z5>OJJ
\h6zh6zCJOJJaJhke
CJOJJaJ"h6zh6z5CJOJJ\aJh6zh6z
;CJOJJaJ$h6zh6zCJOJJaJmHsHt.00R2T22@33
t4|465566E678s8
s
$dà$gdke
$da$gd6z$da$gdke$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z$dà$gdke
45655566E678s8999
9::<<j<<<<=>"@$@z@@.
C0CCCGH$HZH\HHH
IJJK,KK<O|
hke6CJOJJ
]aJ"h6zh6z6CJOJJ]aJ"h6zh6z5CJOJJ
\aJh6zh6z;CJOJJaJh6zhke
CJOJJaJh6zCJOJJaJh6zh6zCJOJJaJhke
CJOJJaJ-s8999
9::<<<<=>"@$@.
C0CCCG\
HHJJK
$da$gd6z
$da$gd6z$dà$gdke
K,K<O>O@OlOOPP
RR0SjSlSXX2Z4ZZZ
$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z
$da$gd6z
$da$gd6z$dà$gdke<O@OlOOPP
.
S0SjSlSTTXXX2Z4ZZZZN[F_J__``HcJcLe
NehhFkHk .
v`h6zh6z5CJOJJ
\aJmHsHh6zhkeCJOJJaJh6zCJOJJaJhke
h6zCJOJJaJhkeh6zCJOJJ\aJhke
CJOJJaJh6zh6zCJOJJaJ"h6zh6z5CJOJJ
\aJh6zh6z
;CJOJJaJ$h6zh6zCJOJJaJmHsHZZN[F_H_J__
``HcJcLeNehhFkHkk|k<n>n
gd8
dgd8$dà$gdke$dà$gdke
$da$gd6z
$da$gd6zHk,kk|kllmm<n>n8p:
pr2rr-rttvvO{{}}a~ bd
fj.l.a|~
h6zh8CJOJJaJ"h6zh6z5CJOJJ
\aJh6zh6z;CJOJJaJh6zCJOJJaJhke
CJOJJaJ"h6zh6z6CJOJJ
]aJh6zh6zCJOJJaJ
h8h8h6z>CJOJJaJh8h6z>CJOJJaJ
,>n8p:
pr-rttvvO{{}}bdfj.l.
$dà$gdke
$da$gd6z
$da$gd6z$dà$gdkel.
z~ZZLsfh
$da$gd6z$
&
Fdà$gd6zgd8 dgd8
$da$gd6z$dà$gdke
ZZtZZfh(-
>Oda
XZZzhh
"h6zh6z5CJOJJ\aJh6zh6z
;CJOJJaJmHsHh6zh6z
;CJOJJaJh6zCJOJJaJmHsH"h6zh6z6CJOJJ
]aJhkeCJOJJaJh6zh6zCJOJJaJ
h8h8h6z>CJOJJaJh8h6z>CJOJJaJ-
da`
Zl
$
&
Fdà$gd6z$dà$gdke$
da$gdke$dà$gdke$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6zbYdYfY,YY|Ybda
46"$vgvgvTG7vgvgvh6zh6z
;CJOJJaJhke;CJOJJaJ$h6zh6zCJOJJaJmHsHhke
5CJOJJ\aJ"h6zh6z5CJOJJ
\aJh8h8>CJOJJaJh6z>CJOJJaJh8h6z>CJ
OJJaJh6zhke
CJOJJaJh6zCJOJJaJh6zh6zCJOJJaJ"h6zh6
z6CJOJJ]aJhke6CJOJJ]aJbYdYfYY|Ybd
a6
"
$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z$dà$gdke
$da$gd8
$da$gd6z$dà$gdke
"$EO--j-l-l>@
$
&
Fdà$gd6z$dà$gd8
$da$gd8$dà$gdke
$da$gd6zEO--j->@
rt68
-&(R
.
pdh6zCJOJJaJ(h6zh6z5
6CJOJJ\]aJh8
;CJOJJaJh6zh6zCJOJJaJh85CJOJJ
\aJh6zh6z
;CJOJJaJh8h6z>CJOJJaJh6z5CJOJJ
\aJ"h6zh6z5CJOJJ\aJhke5CJOJJ
\aJrt68-&(-O|
ÈEE
$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z$dà$gd8Oz|
~EEEErtvJL,\
`bjlE
o_L$h6zh8CJOJJaJmHsHh8CJOJJaJmHs
Hh6zCJOJJaJmHsH$h6zh6zCJOJJaJmHsHh6zCJOJJ
aJh85CJOJJ\aJ"h6zh6z5CJOJJ
\aJh6zh6zCJOJJaJ jh6zh6z
;CJOJJaJh6zh6z
;CJOJJaJh6zh8CJOJJaJEErtv
JL,\
`bdfhjlERT
$
dà$gd8
$da$gd6zERTLNFH
RTz|
"$`b,Edf
t_(h6zh6z56CJOJJ
\]aJh8h8>CJOJJaJh6z>CJOJJaJh8h6z>C
JOJJaJh6zh8CJOJJaJh6zCJOJJaJh6zh6zCJ
OJJaJh85CJOJJ\aJ"h6zh6z5CJOJJ\aJ
h6zh6z5;CJOJJ\aJ!TLNFH
RT"$l
$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z$
dà$gd8`b>aZaadfhvJ
L
"02Z
$da$gd6z$
&
Fdà$gd6z$dà$gd8
$da$gd8fhvJL
"02Z~8pabd024`
Z-\-Hh--| ~
aOOOOOOOOOOOOOYa|
OOOOOOOOOh6zh6z5CJOJJ\aJmHsHh8
;CJOJJaJh6zh6zCJOJJaJ(h6zh6z56CJOJJ
\]aJh85CJOJJ\aJ"h6zh6z5CJOJJ
\aJh6zh6z
;CJOJJaJh8CJOJJaJ0Z8bd24`
Z-\---
$da$gd6z$dà$gd8$da$gd8$
&
Fdà$gd6z| ~ p
r
"
$
,.@B02z|
~
$da$gd8
$da$gd8
$da$gd6z$dà$gd8 p
r
"
$
.0p>@BD.024zz|
a}k}kXHh8h6z>CJOJ
JaJ$h6zh6zCJOJJaJmHsH"h6zh85CJOJJ
\aJh6z5CJOJJ\aJ(h6zh6z56CJOJJ
\]aJ"h856CJOJJ\]aJh85CJOJJ
\aJ"h6zh6z5CJOJJ\aJh6zh6z;CJOJJaJh8
;CJOJJaJh6zh6zCJOJJaJfhH
,Ò,pr - l!n!DF
>Z((++---
2.00X2Z2Z55566,r
,rh6zh6z
;CJOJJaJh6zh8CJOJJaJh6zCJOJJaJ"h856
CJOJJ\]aJ(h6zh6z56CJOJJ
\aJh8>CJOJJaJh6z>CJOJJaJ,fhOprX
- l!n!DF
Z((++--
$da$gd6z$
&
Fdà$gd6z$dà$gd8--
2.00X2Z2Z555688::"==j>>
H@J@
$da$gd8$
&
Fdà$gd6z$dà$gd8
$da$gd6z667788::::h>j>\
H@J@DZDjElENFPFRFTF,FHHII
KKXLZL<M>M`b
ta$h6zh6zCJOJJaJmHsHh6zh6z
;CJOJJaJ"h6zh85CJOJJ\aJh6z5CJOJJ
\aJh6zh6z5CJOJJ
\aJmHsHh6zh6zCJOJJaJh85CJOJJ
\aJ"h6zh6z5CJOJJ\aJ(h6zh6z56CJOJJ
\]aJ$J@BDZDjElEPFRFTF,FHHII
KKXLZL<M>Mbdfhjln
$da$gd6z$dà$gd8bd~
RRRVRS-SpTrTVVXX"[$
[D[F[H\J\__``Xasa:e<efffh
hhh|kkn~~i~i(h6zh
6z56CJOJJ\]aJh6zh6zCJOJJaJh85CJOJJ
\aJ"h6zh6z5CJOJJ\aJh6zh6z
;CJOJJaJh8h6z>CJOJJaJh8h6zOJJh6zh8
CJOJJaJh8CJOJJaJh6zCJOJJaJ
)nprtvz|~
RRRVRS-SpT
$dà$gd8
$da$gd8.$d$d
d&ddNyOyPyya$gd8
$da$gd6zpTrTVV
XXH\J\__``:
e<effffhh|kkDlnnnn
$da$gd6z$dà$gd8nnnnpplsnsvv
vv{{|}D~F~~~
HJ-YYYv
g[h8CJOJJaJh6zh6zCJOJJaJh6zh85CJOJ
J\aJmHsH$h6z5CJOJJ
\aJmHsH(h6zh6z56CJOJJ\]aJh6zh6z
;CJOJJaJh6zh8CJOJJaJh6zCJOJJaJ"h6zh6
z5CJOJJ\aJh85CJOJJ\aJnpplsnsvv vv
`{{|D~F~
HJ
$
&
Fdà$gd6z
$da$gd6z$dà$gd8bd |
| ZZ
$da$gd8
$da$gd6z$dà$gd8bd ||
ZZZ
"jZDh6zh6z5CJOJJ
\aJmHsHh6zh6z
;CJOJJaJh8>CJOJJaJh6z>CJOJJaJh8h6z>
CJOJJaJh6zh8CJOJJaJh8CJOJJaJh6zCJOJ
JaJh6zh6zCJOJJaJ(h6zh6z56CJOJJ
\aJ"bdRszs|
sss02>@BDs
$
dà$gd8
$da$gd6z"bdvss|
ss.Hs02,
>Dl-n-bd
jl|
lh6zh6z5CJOJJaJ$h6zh6zCJOJJ
aJmHsHh5CJOJJ\aJ(h6zh6z56CJOJJ
\]aJh6zh6z;CJOJJaJh8
;CJOJJaJh6zh6zCJOJJaJh85CJOJJ
\aJ"h6zh6z5CJOJJ
\aJ(s$hn--d
$
&
F!dà$gd6z
$da$gd6z$dà$gd$
&
F
dà$gd6z6jlnrtz~
|s
EE
h]
hy&`$d
$da$gd6z$
&
F"dà$gd6zlnptvz|
,|-
h+
0JmHnHuh8
h80Jjh80JUhEEjhEEUh6zh$2CJOJJaJ
,1h,. A!"$
j

6666666
66vvvvvvvvv66666>6666
666666666666666666666
666666666666666
66666hH66666666666666
6666666666666666666666
6666666666666666666666
666666662
0@P`p2(
0@P`p
0@P`p
0@P`p
0@P`p
0@P`p
0@P`p8XV~
OJPJJ_HmHnHsHtHJ`yJ
6zNormal
dECJ_HaJmHsHtH N@N
6zNaslov 1$$@&a$5CJOJJ\aJN@N
6zNaslov 2$d@&5CJOJJ
\aJ>A`y>
Zadani font odlomkaViyV
0Obi
na tablica4
l4a
.k y.
0
Bez popisa
PP
6z
Naslov 1 Char5CJOJPJJ\JaJPP
6z
Naslov 2 Char5CJOJPJJ\JaJFOF
6zOdlomak popisa1
m$fC@"f
6zUvu
eno tijelo teksta
<<CJOJJaJmHsHl1l
6zUvu
eno tijelo teksta Char
CJOJPJJJaJmHsH8 @B8
6zPodno~je
pBB
6z
Podno~je CharOJPJJJ2)@a2
6z
Broj straniceLB@rL
6z
Tijelo teksta5CJOJJ\aJZZ
6zTijelo teksta Char5CJOJPJJ
\JaJRP@R
6zTijelo teksta 2CJOJJaJmHsH`
`
6zTijelo teksta 2 Char
CJOJPJJJaJmHsHPK!
,[Content_Types].ml-j0E-.r(I},Oa-j4
P-tb{U TUh.d})1P-
W0)T9<l $yi};~@|(Huu
D zE/0 u
$
X3aZO,D0 j~3b~i>I3\`/[-G\ !-
Rk.s..ayyPK!6
_rels/.relsj0
|.}Ov/C/}( h"O
-=u sChv= ,.[p|
{_P<I1H0ORBdOJE4b$ _6LR7`y0O
,En7Liab/SeuyyPK!ky
theme/theme/themeManager.ml
M
@}7c(EbCA OY7K
,
eI.|,H,lIEs}. +!,$j=GW-)E+&
8yyPK!
r]@Otheme/theme/theme1.mlMoEF{ocvGuHF
[;Ijf7 7J\
AgfIOFPA}H13tH<i{5M{!
pÒDz6 W D)/-I
S11V(@Zmu)4P,c`{k<>A
HDI31CÀ]aTv@|=!<T[3"
e)!ol
y\Z]<zfKWtnu:f+25 1|_66|
slv,~uOZmM: ~9|g(E|"1O
\=.@|Msd}H.ZG,b-\zc|9e!
s-a f=y |GEIXzug >
2>uP>3u|uagO|=o
<|4&$GhY`9
LI(,
=9S8zt;Ga E+$DuZUrpJvN|
{fZ8j1((B-K]
.uXu0tZlsm2f-pVe9tPU(
$u<8b91+;VT0Zz
{KAT9/A7Z.$c Un.gN|
NOi4Kf"t,U;8cFv
+2mmUUvs$
zyuhgPlFa<
O
sIbJsu
lhASfu(ro|!]caSlX.\P1MhY I-VdL
VJZfZ0b8o,.
H n-<,&
"d1Ovn, >afOy$Jy
D9\,AGm\nzEi)D].|lYZgl|EP|k
-9>
ljW
DK/7eIbe
_|W`VcJuD1,4b!:UJs0A
=sy6-Wg1K[]y[B TRl~SL_)4Y-)X t|
zm{\CJ-
@],|,d_Ca|
jY|HPT$dfl,EdTI]ZGazo-PnI
dB=aI!kkY|l1n6MyB]O|-_-F -
MZ5gr3W8o1,
-=Hy
YzC}~h m /iG08ELsum6:iO.stv1ZHggv|
m"{DaidL`/Z_z
-LIL0zL@[|t/yyPK!
Ytheme/theme/_rels/themeManager.ml.relsM
0-,oo&a5
6$
,.|aic21h:smZ@RN
;d`,Zo7gK(M&$R(.1rJTu8Va"AEH-u} |$b{
Psy8g/]As.(L[yyPK-!
,[Content_Types].mlPK-!
6
+_rels/.relsPK-!ky
theme/theme/themeManager.mlPK-!
r]@Otheme/theme/theme1.mlPK-!
Ys
theme/theme/_rels/themeManager.ml.relsPK]
<ml version="1.0" encoding="UTF-8" standalone="yes">
<a:clrMap
mlns:a="http://schemas.openmlformats.org/draingml/2006/main"
bg1="lt1" t1="dk1" bg2="lt2" t2="dk2" accent1="accent1"
accent2="accent2" accent3="accent3" accent4="accent4"
accent5="accent5" accent6="accent6" hlink="hlink"
folHlink="folHlink"/>
,yyyy
(F`R|lBp@4L45<OHk
Ef6bn"l]afknr|
-
F
.hV>D08N[N}-&H$V)
BC04_Xpty| $K[ssD2
.nt.s8KZ>nl."ETZ-
J@npTnsZ[
\_`bcdeghijlmopstuv
yz{}~
,a
uy
!(!!
y8@yyy
-0(
B
S
y +,
;Elm
Z
p||
: ;
Z O
E
mn
yzY
Xb
.9R
!!"""R"$$$$
&&RS((s(((()
)++,,g,h,----../
/001122V2W2t2v2223344555
566667797<7E7788r8s8y89
9!999::::;$;<
<="=====>>>>!
@&@@@A"AB(BPBB C,COCC!D
DyD{DDaD"E(E"F+FFFG
)G6G9GGGH0HI3III$J(JKKK
KKKLLM(MMMMM$NNNNO
)OOO&P,PPsP|}(R,RS!
S(S3S(T/T(U0UUU)V.VVVW-
WX3X1Z.Z
ZZ+[1[+\1\f\g\,]6]]]-6-_
/_``.`0`.a1a"bb/b4b/c1c/d8de
e0e5e0f4fDfEf1g=ggYggg3h7hhh
ii4iAidigiii4j7jj.j5k
;k5l@lmm6m8m6n<noo7o>o7pAppyp
8C8r=r8s<sss:t=ttt;u>u
;v>vvv<E<B<yEy<zCzzz{zzz
>{F{j{s{{{|
|>|C|||>}H}>~E~j~s~~~~~y~
" $ C I CICF-C,L,CF
DMdeE.K...
F|L|||G|M|6@GL 25I
KTWIT]`
KNKKNKZWZZZZZLL
MPMPMMRMSMVON
PN[bd--
[fmySsZssOsT
XTVz|T[,-UZUYXYZYYV
VVX-/Shpa
S_ty02DWX
]ZbZd[]I
\s]-b-
]UVZaa[_
\89LR]_bf
]adf_b_h
_a_i56`js{u3>`
e|"{}
$ij-
mnZ
y
EEKf
}
II
GHXOOOOOO|
}$
HI=>
@45
$
mnEyaaa
aPP
RIOtu.
Z[
TUOO
:E
} --uuuu+
LM.
/z{KyLyyy46
aMO I
a /
1
|
~
KTPz{Ir
(67+hrZu
-ru !!
"
"K"P"t""""""-"y"
=A|-
$
$$$$$&&&&BCO( ()
))y)++s++ ,,,u,--------.
.6.;..... /
/ /)/z/{///
00.0|000
11
2222
33
44+4,4{4 444555 5B5F5s55555566(6
)6R6T677C7D7|7777884858_8f8889 9:
:::S:T:::;;;;4;8;.;;;;<"<r<s<=
=L=U===> >>>!NO
@@D@E@z@~@@@AAAAnAoA BB0B1BBB C
C"CC`CgCrCCCECCC$DD$E+E EEF+FFF&G
)G&H/HnHrHHHI0IJ
,JcJdJlJmJ J+K2KL"L+L0L+M2MAMCM[McMMMM
MNN
.N3NiNjNsN{NNINNN1O4O1P9P14RR1R8R
IRORUR]RRR
S
S3S5SFSGS4T;TTT4U;UVV5V7VVV/W1WWW8X
:XXX9=9Z<ZIZZ:
[=[|[[;\B\;]C]<D<_C_R_S_=`H`=aCacadaa
abCbbb@cDcccAdDdddd-dCeEeCfFff
fDgFgggggFhHhi
iGiViGjMjrjvjGkPkGlJlGmImmmsmGnKnGoUojokoo
oIpPpppJU-
rrLrrvrrrrGsIsKssKtNtgtht5u7uMuPu u
uuuKvLvNvPv vv-v-
vOWUyVyzzRzXz{R{S{{S|W|
||T}}}}}}V~_~~~W \ X
[hiZ\I[,,[[_[.b...\||
\|_||-|]j]a
aKL_g89acuaZdZlZmZbh
dpy:<fiflfkgjRhs
BGhpyis!
irkllspsssms
5Bnp-oupuYvYYY s u
t}u}uv|vy|y
CJ }GIz~z-|-z,
pYST<=YZ
sa-
,1DMafYKLY[
\sY <=
)UY
su>F OP$
.
89UEVEEE
47`c-.
/48-
IsII,I-II-r-
ahijk0O9OBOLOfOoOvOyO
OOOOOO>@GH
;<Z()/0=.
)BCo{
Y
mo
Eaa|
fpt
FR@A
)35~
=
>zY
68fgED-L-
-Y----- p=u>uZu
\uuuuu!"=
IyKy_yayfymyy.yyy
JKLMEEIJgi
()

.
|
op&(Wefy}[
\OO-u
rvu Zny5
EH-.
~ V`RS[eWgi4
5 !s!!!!!!!
@"A"g"t"""""""$$Z
&&\_&((((a((_)`)))
))+++|,},,,--
9.:.O.R.p.t...//00|
11112222222222222253
3V33333333!
444444n5p5555-566K7L777778u8
9999:
:N:P:::L;M;E;;;;<<=-=-==2>3>>>u>
cfyz@@@U@W@@-@@A
AAAAAAAAABBBXBZBbBcB|B
}BB,BBCaCbCCCCDDDDDyDE>EEF
FSF
\FeFhFFFGGGGGGHHHHHHIIIIVIXII
IIIJJKKSKTKLLLLLLM MMM$MM7M
NNNNOOOO P
PP,P
RR
SSdSeSTTTTTT
UUU_UVV7V8VVVVVVVWWEWGWHWXWkWnWXX=
XX@XPXcXfXXX.0ZZ[[[[\
\5\;\J\T\\\\\]]] ]g]h]]
]]]]]__R_V_____``\`]à!
aHaIabbcc+c,cEcGcccd de!
eneoef"fffffffgghhh!
hOhhi"ij"jmjjjjjjjjkkk2kkk
llllmm!m$m!n$n7n:n,nnnno
o"o(oToUooooo$p&p$(r,r[r
\rIrr&s-ssst
.tt,t(uuuuuuv3vDvEv+1+4Vmtv
;yBy{y|yyy=z@z{{>{A{{{|B|
7}>}}B}H}P}}}@~B~/ 0 A C BHR\
suBOB,D,,-,
CF$DJD.F.i.j...E|P||||
|G|O|||HSHR\]IN
IR|sJLJO.
yZ$Z
,Z4Z7ZKZXZEZZZ-ZLNpNS,,
8KOPSfh{}S-RZRXu
vT\s +-UX||"$WZ
)/67Zf[b
\ss~s sss]fsNW_ja=
JP`h`baYjY> b j be
ckEfls
g
dj|WX
&07AH[bgjy

y WX
y "u`Pyyyyyyyyy|
0yyyyyyyyyN
yyyyyyyyyy,
;V yyyyyyyyyR
yyyyyyyyy_8yyyyyyyyy-ra"Z@yyyyyyyyy
r0lyyyyyyyyyyI:XyyyyyyyyyXMdX
yyyyyyyyy-a)
LyyyyyyyyyibO.fyyyyyyyyyhr0Ayyyyyyyyy}51rsyyyyyyyyy
7yyyyyyyyy>m7ZidvyyyyyyyyyZ8,{yyyyyyyyyC:>9)Jyyyyyyy
yyVtY;&yyyyyyyyy2o=nyyyyyyyyy7>-
yyyyyyyyyfC BPyyyyyyyyyy/4D 3yyyyyyyyyKyyyyyyyyy!
/MfH[yyyyyyyyyU9X "syyyyyyyyy
i,jfyyyyyyyyy: n8Kyyyyyyyyy
pyyyyyyyyyoKp~JyyyyyyyyyuNyyyyyyyyy\uOjTyyyyyyyy
yucWuJ
yyyyyyyyyEUy
K~yyyyyyyyyh
`|hH.h
`|hH.h
pLyp`Ly|hH.h
@
@
`|hH.h
`|hH.h
Ly`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH .h
PLyP`Ly|hH.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.,PLyPP`Ly.h
`|hH)h
`|hH.h
pLyp`Ly|hH.h
@
@
`|hH.h
`|hH.h
Ly`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH .h
PLyP`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH.h
pLyp`Ly|hH.h
@
@
`|hH.h
`|hH.h
Ly`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH .h
PLyP`Ly|hH.h
`|hH)h
`|hH.h
pLyp`Ly|hH.h
@
@
`|hH.h
`|hH.h
Ly`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH .h
PLyP`Ly|hH.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.,PLyPP`Ly
.h`
.h `.h
pLypp`Ly.h@
@
@
`
.h`.h
Ly`Ly.h`
.h`
.hPLyPP`Ly
.h`
.h `.h
pLypp`Ly.h@
@
@
`
.h`.h
Ly`Ly.h`
.h`
.hPLyPP`Ly
.h`
.h `.h
pLypp`Ly.h@
@
@
`
.h`.h
Ly`Ly.h`
.h`
.hPLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.,PLyPP`Ly
.h
uu`|hH.h
EE`|hH.h
Ly `Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH.h
.Ly.`Ly|hH.h
UU`|hH.h
`|hH .h
Ly`Ly|hH.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.,PLyPP`Ly
.h
`|hH.h
II`|hH.h
Ly`Ly|hH.h
m
m
`|hH.h
==`|hH.h
Ly
`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH .h
}Ly}`Ly|hH.h
`
.h`.h
-Ly--`Ly.h|
|
|
`
.hLLL`.h
Ly`Ly.h`
.h`
.hLy`Ly.
ò()
ò(),pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.,PLyPP`Ly
.h
`|hH.h
`|hH.h
pLyp`Ly|hH.h
@
@
`|hH.h
`|hH.h
Ly`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH .h
PLyP`Ly|hH.
ÒJPJJJo(-
ÒJJo(o
pppÒJJo(
@
@
@
ÒJJo(
ÒJJo(o
ÒJJo(
ÒJJo(
ÒJJo(o
PPPÒJJo(ò
()
`|hH.,
pLyp`Ly|hH.
@
@
`|hH.
`|hH.,
Ly`Ly|hH.
`|hH.
`|hH .,
PLyP`Ly|hH.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.,PLyPP`Ly
.h
))`|hH.h
uu`|hH.h
Ly `Ly|hH.h
`|hH.h
ii`|hH.h
9Ly9`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH .h
Ly`Ly|hH.h
`
.h`.h
-Ly--`Ly.h|
|
|
`
.hLLL`.h
Ly`Ly.h`
.h`
.hLy`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.,PLyPP`Ly
.h
`|hH.h
`|hH.h
pLyp`Ly|hH.h
@
@
`|hH.h
`|hH.h
Ly`Ly|hH.h
`|hH.h
`|hH .h
PLyP`Ly|hH.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly.
ò()
`.,pLypp`Ly.
@
@
@
`.`.
,Ly`Ly.
`.`
.
,PLyPP`Ly."VtY;u
\u,
;}51/4D7>N
R>m7-rayI
KZ8
fC B
iucWuibO.!
/MEUy-a)oKp
XMhr0U9X7
2o=_
puC:>9:
nyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy"
yy"
BV
y
vL O)T04f\6zvYke+
8EEN$2y@
(",03569
:HIKOSbeijor|
ZY
$8;CST````
,`2`F`L```h`nà@`
t`z`|
``s````Ò``
```````$``
@`D`F`N`P`R`V`h`p`t
`,``|```
`````````
``$`D`N`P``~`|`Z
``
yy
UnknonyyyyyyyyyyyyG
yA yTimes Ne Roman5
Symbol3.
yC yArialCN
|YComic Sans MS7.yy-@
YCalibri= yC
yCourier Ne
;WingdingsA
BYCambria
Math"1|f|feeB<[eeB
<[
0,,
2
HP y$Pyyy
yyy yyy yyy yyy 6z 2!

yyTomislavM
ario"
y
.YuOh+0
p -
TomislavNormalMario2Micros
oft Office
Word@@2@2<eeB
y
I.+,u0
hp
E
Helett-Packard[,

NaslovTitle

!"$&()+,-.
/0123456789:
;<=>
@ABCDEFGHIJKLMNOP
RSTUVWXZ[\
]_àbcdefghijkl
mnoprstuvyz{|
}~ ,.||
Z
sY
-
EIO
a
-uy
!"$&(
)+,-./0123456789:
;<=>
@ABCDEFGHIJKLMNOPRSTU
VWXZ[\
]_àbcdefghijklmnopr
stuvyz{|}~ ,.
||Z
sY -
E
IO
a
-uy
!"$&(
)+,-./0123456789:
;<=>
VWXZ[\
stuvyz{|}~ ,.
||Z
sY -
E
IO
a
-uy
yyyyyy !"$
&()+,-.
/0123456789:;<=>
VWXZ[\
stuvyz{|}~ yyy,.
||yyyZyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
yyyysyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyRoot
Entryyyyyyyyy

F@gData
yyyyyyyyyyyy1Tab
ley
yyyWordDocu
mentyyyy
.,SummaryInfor
mation(yyyyyyyyyyyy
DocumentSummary
Information8yyyyyyyy
CompObj
yyyyyyyyyyyy,
yyyyyyyyyyyy
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
yyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyyy
yyyy F0Dokument programa Microsoft Office
Word 97-2003
MSWordDocWord.Document.89

MPP Skripta

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

MPP Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

>y

MPP KAO CJELINA

POJAM, METODE, ZADAA MPP I

Kad privatnopravne situacije

Kad nastaju pravne situacije

Pravila MPP ureuju pravne

KAKO SE UREUJU SITUACIJE S

Kolizijska pravila ureuju

Kolizijska pravila su dio

Tijelo primjene (sud, arbitra~a,

Op inski sud u Zagrebu rjeaava o

Pravila neposredne primjene

U hrvatskom MPP nema op e

Metodom posebnih materijalnih

RATIO UPUIVANJA NA MJERODAVNO

Meunarodno graansko procesno

Meunarodno pravo je sustav

POVIJESNI RAZVOJ I MODERNO

U Egiptu je vladala pravna

Ni u Rimu stranac nije imao

RANI SREDNJI VIJEK

Osim plemenskog prava, u

KASNIJE RAZDOBLJE SREDNJEG

Sukobe zakona, tj. sukobe izmeu

Cardo de Tocco i Accursius

KOMENTATORI (POST GLOSATORI)

Bartolus de Sazoferato (prof. u

Bartolus razla~e i uestio

Bartholomeus a Saliceto postavio

Aleander Targanus de Imola se,

Gregorio Lopez piae glose o

Francisco Ferreri (16. st.)

FRANCUSKA `KOLA (16. i 17. st)

Bertrand d Argentie (16. st.)

NIZOZEMSKA `KOLA (17. st.)

Huber se smatra ocem modernog

Razlika izmeu Huberovog u

PRVE KODIFIKACIJE MPP

Code Maimilianeus Bavaricus

Prusko op e zemaljsko pravo iz

Austrijski op i graanski zakonik

Story se poziva na Huberovo u

U svom djelu Elementi

U SAD J.H. Beale potpuno

Po Cooku kad sud treba rjeaavati

Lorenzen smatra da svaka

Stumberg iznosi da sud

KRAJ STATUTARNE TEORIJE I NOVIJA

C.G. von Waechter i F.C. von

Waechter opisuje njema

Dok statutarna teorija polazi od

U doktrini mpp 19.st. zna

Talijanska akola mpp,

Pod utjecajem talijanske akole u

U novijoj francuskoj doktrini H.

MODERNE TENDENCIJE U EUROPSKOM I

IZVORI HRVATSKOG MEUNARODNOG

Izvori mpp su dvovrsni:

Uredbe o meunarodnom privatnom i

Meunarodni ugovori koji su

Ustavna odluka o suverenosti i

VI`ESTRANI MEUNARODNI UGOVORI

Konvencija o polo~aju izbjeglica

O POLJU PRIMJENE MEUNARODNIH