PITANJA ZA 2.

KOLOKVIJ
MEĐUNARODNA NADLEŽNOST
1. Što je međunarodno građansko postupovno pravo?
Međunarodno građansko postupovno pravo je skup materijalnopravnih i
kolizijskih pravila koja uređuju:
- nadležnost i druge pretpostavke za vođenje sudskih i drugih postupaka u
građanskim stvarima s međunarodnim elementom,
- institute i radnje u tim postupcima,
- radnje koje se u vezi s tim postupcima vrše u stranim državama, te
- priznanje učinaka stranih odluka.

2. Da li se procesno pravo primjenjuje exteritorijalno?

NE, jer je procesno pravo gotovo uvijek pravo suda – lex fori processualis.
Iznimke: izvođenje dokaza i postupci pred arbitražom.
Ipak, domaći procesni sustav treba se prilagoditi stranom elementu!

3. Zbog čega kažemo da ono pripada disciplini međunarodnog privatnog prava u

hrvatskom pravnom sustavu?
Dio je međunarodnog privatnog prava jer su pravila MGPP-a u nas smještena
u Zakon o međunarodnom privatnom pravu, tehnički su u sustavu ZRSZ-a.

4. Što je međunarodna nadležnost?

Razgraničenje nadležnosti sudbenih sustava različitih država, odnosno
određivanje sudbene vlasti države u cjelini!
Razgraničenje se vrši: konvencijama, sporazumima ili internim zakonima.
Svaka država propisuje vlastitu nadležnost.

Objektivna - djelokrug poslova određenog tijela.

Subjektivna – pravo i dužnost suda ili tijela da postupa u određenoj pravnoj
stvari ili da poduzme određenu radnju.
1
5. Elastični – krući sistem određivanja?
Elastični kriterij je angloamerička doktrina forum non conveniens - sudovi su
nadležni ako postoji određena veza s državom.
Ratio: sud mora biti u mogućnosti odbiti odlučivati u pravnoj stvari kada,
premda su ispunjene pretpostavke za postojanje nadležnosti, činjenične i
pravne okolnosti upućuju na sudove drugih država.

Kod krućeg kriterija propisi određuju kada postoji nadležnost. Prema

hrvatskom pravu domaći sud je nadležan kada je njegova nadležnost IZRIČITO
predviđena zakonom ili međunarodnim ugovorom.
Ratio: optimalno doprinosi pravnoj sigurnosti i uvažava procesnu
ekonomičnost.
Uredbe kombiniraju oba načela kroz transfer nadležnosti!

6. Vrste međunarodne nadležnosti?

Prema Kunšteku: 1) isključiva, 2) izberiva i 3) putem propisa o mjesnoj
nadležnosti.

7. Izravna – neizravna nadležnost?

Država svojim pravilima ne može IZRAVNO (direktno) utjecati na sudbenost
druge države.
Država NEIZRAVNO (indirektno) može utjecati nepriznavanjem učinaka
odluka stranih sudova.
Jednostavne konvencije (conventiones simple) uvode pravila o međunarodnoj
nadležnosti, ali samo kao pretpostavke za priznanje učinaka sudskih odluka.
Pokušaji univerzalnih konvencija (conventiones double) neuspješni!
Uspješna unifikacija direktne nadležnosti u EU.
Djelomično Haška konferencija, npr. Konvencija iz 1996.

2
8. Isključiva – izberiva/elektivna/konkurentna?
Isključiva međunarodna nadležnost postoji kada se država svojim propisima
bezuvjetno pridržava za svoju sudbenu vlast i druga tijela postupanje u
određenim pravnim stvarima (forum exclusivum) i to bez obzira na postojanje
nadležnosti sudova i tijela drugih država.

Kod izberive (elektivne, konkurentne) međunarodne nadležnosti postoji

osnova za nadležnost domaćeg pravosuđa, ali se ne isključuje nadležnost
stranog pravosuđa.
U pravilu subjekt koji pokreće postupak sam odlučuje hoće li to biti domaće
ili strano tijelo.
Ukoliko postupak ex offo pokreće sud onda on to čini ukoliko ima
međunarodnu nadležnost.

9. Sudovi i tijela s isključivom međunarodnom nadležnosti prema ZRSZ?

- u sporovima o pravu vlasništva na nekretninama ako se nekretnine nalaze
na području RH;
- u sporovima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili materinstva ako je
tužba podnesena protiv djeteta koje je državljanin RH
prebivalištem/boravištem;
- za davanje dozvole za stupanje u brak ako je maloljetnik koji traži dozvolu
državljanin RH, odnosno ako su obje osobe koje žele sklopiti brak
državljani RH, a brak se sklapa u inozemstvu;
- za proglašenje nestalog državljanina RH umrlim bez obzira na to gdje je
imao prebivalište;
- za provedbu stečajnog postupka protiv dužnika čije je sjedište poslovnog
djelovanja na području RH
- u sporovima o čuvanju, podizanju i odgoju djece koja su pod roditeljskom
skrbi, ako su oba roditelja državljani RH prebivalištem;
- posvojenje osobe koja je državljanin RH prebivalištem;
- starateljstvo državljanina RH bez obzira na prebivalište.
3
10. Opća – posebna nadležnost?
Opća nadležnost:
- Nadležnost suda Republike Hrvatske postoji ako tuženik ima prebivalište
odnosno sjedište u RH.
- Ako tuženik nema prebivalište u RH niti u kojoj drugoj državi, nadležnost
suda RH postoji ako tuženik ima boravište u RH.
- Ako su parnične stranke državljani RH, nadležnost suda RH postoji i kad
tuženik ima boravište u RH. (dakle neovisno o tome ima li drugdje
boravište, vidi čl. 46/2)
- Ako postoji osnova za opću MN naše pravosuđe može postupati neovisno
o vrsti spora
- Najčešći je kriterij država prebivalište tuženika: najprirodniji forum, tuženi
je ovdje lako dostupan pravosuđu, tuženik ništa ne potražuje
- Moguć i egzorbitantni kriteriji: uručivanje tužbe na teritoriju države (na
aerodromu u tranzitu!)

Posebna nadležnost:
- Ona u kojoj se nadležnost za postupanje zasniva u određenoj vrsti
sporova: parnična sposobnost, utvrđivanje očinstva, ugovori, delikti…
- Može ograničiti, ali i proširiti deseg opće;
- Poveznice: države prebivališta, boravišta, državljanstva, mjesta činidbe,
mjesta nastanka štete, smještaj imovine... - samostalno ili u kumulaciji.

11. Nadležnost za provođenje izvanparničnog postupka?

Kad se o pravnom odnosu odlučuje u izvanparničnom postupku, nadležnost
suda RH postoji ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev ima prebivalište
odnosno sjedište u RH.
Kad u postupku sudjeluje samo jedna osoba → ako ta osoba ima prebivalište
odnosno sjedište u RH osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

4
12. Retorziona nadležnost?
Druga strana uzajmnosti koja se danas se napušta.
Retorzija = odmazda!
Ako u stranoj državi postoji nadležnost stranog suda u sporovima protiv
državljanina RH po kriterijima o nadležnosti kojih nema u odredbama o
nadležnosti suda RH, ti ISTI će kriteriji biti mjerodavni za postojanje
nadležnosti suda RH u sporovima u kojima je tuženik državljanin te strane
države.

13. Zakonski – sporazumno određena nadležnost?

Prorogatio fori
Sporazum stanaka kojim one utvrđuju da će sud neke države odlučivati o
njihovoj pravnoj stvari.
To je realizacija procesne autonomije stranačke volje.
Derogacija – isključenje postojeće nadležnosti.
Prorogacija – ustanovljenje nepostojeće nadležnosti.
Vrijedi samo u granicama koje odrede zakonske norme, u nas Uredbe i ZRSZ
Ugovara se nadležnost prvostupanjskog suda, nadležnost države suda, ali
može i mjesno nadležnog suda. Sporazum obvezuje pravne slijednike.
O postojanju sporazuma o mn sud vodi računa po prigovoru stranke.

Sklapa se poseban ugovor za neki postojeći ili budući spor koji će proizaći iz
određenih pravnih odnosa (ne neodređeni, ne generalna prorogacija), a u
postojeći se uvrsti prorogacijska klauzula.
Prorogirani sud postaje isključivo nadležan.
Bitna razlika zakonske isključive od prorogirane isključive nadležnosti: ne
utječe na priznanje stranih odluka.

Kasnija prešutna prorogacija smatra se derogacijom toga i prorogacijom

drugog suda! Prorogaciju predviđaju u svom polju primjene sve EU uredbe,
ali u različitom obimu.
5
14. Dozvoljenost prorogacije nadležnosti – ZRSZ/uredbe?
ZRSZ pravila i dalje djelomično vrijede, prorogacija je zabranjena za:
- utvrđivanje/osporavanje očinstva,
- davanje dozvole za stupanje u brak

Ali ulaskom u EU stvari koje su regulirane Uredbama ne potpadaju pod ovo

ograničenje, što obuhvaća:
- bračne sporove,
- sporove o čuvanju, odgoju i podizanju djece (više nema ograničenja!),
- sporove o uzdržavanju,
- sporove o osobnim stanjima roditelja i djece.

15. Oblik prorogacije nadležnosti – nacionalni izvori – uredbe?

Načelno pisani ili usmeni, kako zakon/uredba propisuje:
- ZRSZ ne rješava
- ZPP u čl.70 traži pisanu formu
- ZA čl. 6. st. 2. traži pisanu formu

Uredbe imaju slične propise: sporazum o izboru suda u pisanom je obliku, a

sva priopćenja elektroničkim sredstvima koja osiguravaju trajni zapis su
ekvivalentni pisanim oblicima.

16. Neumjereni/egzorbitantni kriteriji nadležnosti?

Kriteriji koji čak iako široko usvojeni, nisu svima prihvatljivi.

Primjerice:
Čl. 14. francuskog CC - dovoljno je da je tužitelj domaći državljanin.

Isključeni po uredbama, a ne daje im se prostor ni u konvencijama!

6
17. Prešutna prorogacija?
Postoji kada jedna stranka pokrene postupak pred sudom neke države koji
nije međunarodno nadležan, a druga stranka ne prigovori nenadležnosti i
upusti se u rasporavljanje o meritumu. Podnošenje protutužbe ima isti
učinak.

ZRSZ, čl. 50.

Kad nadležnost suda RH ovisi o pristanku tuženika da sudi sud RH, smatra se
da je tuženik dao pristanak podnošenjem odgovora na tužbu odnosno
prigovora na platni nalog, a nije osporio nadležnost ili se upustio u raspravu.

Uredbe u pravilu prihvaćaju prešutnu prorogaciju.

18. Perpetuatio iurisdictionis (ustaljivanje nadležnosti)?

Čl. 81 ZRSZ “Za ocjenu nadležnosti suda Republike Hrvatske značajne su
činjenice koje postoje u vrijeme kad parnica počinje teći (trenutak dostave
tužbe tuženiku!).“
Čl. 15. st. 3. ZPP “Ako se u tijeku postupka promijene okolnosti... sud koji je
bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog
tih promjena bio nadležan drugi redovni sud iste vrste.”

Koristimo ZRSZ rješenje (lex specialis derogat lex generali).

Postojanje nadležnosti ocjenjuje se prema stanju u vrijeme pokretanja
postupka i kasnije promjene nisu odlučne. Ako je sud bio nadležan u vrijeme
pokretanja postupka, ostaje to i dalje.
HR usvaja načelo ustaljivanja nadležnosti.

19. Da li je nadležnost prema EU uredbama uvjetovana koneksitetom?

Za izbor mjerodavnog prava ne traži se koneksitet, tj. objektivna veza
ugovora ili stranaka s izabranim pravom, osim kod Uredbe 1215 (Bruxelles 1
a → traži se da tuženik ima prebivalište bilo gdje na području Unije).
7
 OBITELJSKE STVARI – Uredba BRISEL 2 bis (roditeljska odgovornost)

20. Nadležnost za bračni spor?

Kriteriji koji se odnose na oba bračna druga:

- zajedničko uobičajeno boravište bračnih drugova
- zajedničko državljanstvo

Kriteriji koji se odnose samo na osobu protiv koje se zahtjev podnosi:

- uobičajeno boravište tuženika (načelo actor sequitur forum rei)

Kriteriji koji se odnose samo na podnositelja zahtjeva:

- uobičajeno boravište podnositelja zahtjeva uz ispunjenje dodatnih
kriterija:
a. da su u toj državi bračni drugovi imali svoje posljednje uobičajeno
boravište;
b. da postoji zajednički zahtjev;
c. da je uobičajeno boravište podnositelja zahtjeva u toj državi trajalo
najmanje jednu godinu;
d. da je uobičajeno boravište podnositelja zahtjeva u toj državi trajalo
najmanje šest mjeseci, ako je on državljanin te države ili kad je riječ o
UK i Irskoj, u njoj ima svoj domicil (prebivalište).

21. U kakvom su odnosu pravila nadležnosti za bračni spor (čl. 3 uredbe

2201/2003)?

Osnove nadležnosti iz čl. 3. su alternativne (izberive):

→ one izričito dozvoljavaju koegzistenciju nekoliko potencijalno
nadležnih država
→ nema hijerarhije ili prioriteta između mogućih nadležnosti

8
22. Da li je u kontekstu bračnih predmeta i dalje moguće postojanje
nacionalnog kriterija nadležnosti?

Odluka Suda EU: „članke 6. i 7. Brisel II bis treba tumačiti na način da, kada u
postupku razvoda tuženik nema uobičajeno boravište u državi članici, a nije niti
državljanin države članice, sudovi države članice ne mogu zasnovati svoju
nadležnost na odredbama svog nacionalnog prava, ako bi sudovi druge države
članice bili nadležni na temelju odredaba Brisel II bis o općoj međunarodnoj
nadležnosti.”

23. Kakav je modus operandi suda kod bračnih predmeta?

Sud provjerava je li nadležan sukladno čl. 3 - 5. Ako je, rješava predmet; ako
nije, provjerava je li nadležan sud neke druge DČ prema odredbama čl 17.
Ako je, po službenoj dužnosti će se oglasiti nenadležnim, a ako sukladno
uredbi nijedan sud DČ nije nadležan, nacionalni sud se može proglasiti
nadležnim sukladno pravilima o ˝rezidualnoj nadležnosti˝.

24. Koje je temeljno pravilo nadležnosti za spor o roditeljskoj odgovornosti?

Nadležan je sud države članice u kojoj dijete ima uobičajeno boravište u

trenutku pokretanja postupka.
U načelu promjena uobičajenog boravišta dovodi do promjene nadležnosti.

25. Koje su temeljne iznimke na nadležnost uobičajenog boravišta djeteta?

Iznimno nije nadležan sud UB djeteta:

1. ako postoji nadležnost suda ranijeg uobičajenog boravišta djeteta (čl.9.)
2. ako se radi o otmici djeteta (čl. 10.)
3. ako postoji prorogacija nadležnosti (čl. 12.)

9
26. Kada se primjenjuje kontinuirana nadležnost kod roditeljske odgovornosti?
Ako se dijete zakonito preseli iz jedne države članice u drugu i tamo ponovo
stekne uobičajeno boravište, sudovi države članice djetetova ranijeg
uobičajenog boravišta će, iznimno od članka 8., zadržati nadležnost:
- tijekom 3 mjeseca nakon preseljenja,
- u svrhu izmjene sudske odluke o pravu na kontakte donesene u državi
članici prije djetetova preseljenja,
- u slučajevima kad nositelj prava na kontakte i dalje ima svoje uobičajeno
boravište u državi članici djetetova dotadašnjeg uobičajenog boravišta (ako
prihvati nadležnost DČ novog djetetovog boravišta – nema ustaljivanja).

27. U čemu je specifikum pravila čl. 10 i 11 Uredbe 2201/2003 – jesu li to

klasična pravila međunarodne nadležnosti ili su uvjetovana kontekstom druge
međunarodne regulative?
Ne radi se o klasičnim pravilima međunarodne nadležnosti, već se moraju
sagledati u kontekstu HK 1980. o međunarodnoj otmici djece. Atipično je da
jedna uredba u sebe inkorporira dijelove konvencije (HK 1980.).

28. Po čemu se otmica djece unutar EU razlikuje od otmice izvan EU?

U situaciji nezakonitog odvođenja djeteta u neku drugu državu bez
dopuštenja nositelja roditeljske skrbi ili protivno sudskoj odluci može se
pokrenuti sudski postupak radi vraćanja djeteta. Tada (za države ugovornice
HK 1980., njih trenutno 98) se postupa u skladu sa HK 1980. o međunarodnoj
otmici djece. U odnosu prema državama članicama EU (njih trenutno 28)
konvencija je pojačana Uredbom 2201/2003.

29. Kada sud države članice EU ne smije odbiti povrat djeteta u drugu državu
članicu?
Sud ne može odbiti povrat temeljem čl. 13b HK 1980 ukoliko prethodno nije
zatražio da se osiguraju MJERE ZAŠTITE po povratku djeteta.

10
 Sud ne može odbiti povrat djeteta ako prethodno nije saslušao podnositelja
zahtjeva.

30. Koje postupanje predviđa uredba u slučaju odluke o odbijanju povrata

djeteta?
3 FAZE

a. Sud koji je odbio povrat mora:

- u roku od mjesec dana od donošenja odluke poslati kopiju odluke i
popratne dokumente sudu ili središnjem tijelu države uobičajenog
boravišta djeteta prethodno otmici
- sve odluke prema čl. 13 moraju se poslati (dakle ne i odbijanja povrata
prema čl. 12 ili čl. 20 HK)

b. Sud ranijeg uobičajenog boravišta djeteta (kod toga suda može već
teći postupak o meritumu ili će se raditi o novom meritornom
postupku) će:
- obavještava zainteresirane stranke o odluci o odbijanju
- poziva da podnesu zahtjeve, ako ih imaju, u roku od 3 mjeseca od
obavijesti

c. Ukoliko stranke podnesu zahtjeve taj sud (države ranijeg UB djeteta)

donosi odluku o meritumu kojom:
- potvrđuje odluku suda otmice (suda koji je odbio povrat) ili
- mijenja odluku suda otmice na način na naređuje povrat djeteta
(neposredna ovršnost takve odluke prema čl. 42!)

Ukoliko strane ne podnesu zahtjeve sud zatvara slučaj.

11
31. Zbog čega kažemo da je pravilo u odredbi o transferu nadležnosti
specifikum za kontinentalno europske sustave?
Za razliku od common law sustava, sud ovdje ne smije odbiti odlučivati o
predmetu, tj. mora odlučivati ako postoji BILO KAKVA veza s predmetom.

Transfer nadležnosti je upućivanje sudu koji je primjereniji za odlučivanje.

Radi se o kombinaciji elastičnog i krutog kriterija određivanja nadležnosti.
Sudovi države članice nadležni s obzirom na predmet spora mogu zastati s
postupkom ili dijelom postupka radi upućivanja predmeta primjerenijem
sudu.

Upućivanje se pokreće:
a) Na zahtjev stranke
b) Na prijedlog samog suda
c) Na zahtjev suda druge DČ s kojom dijete ima osobitu vezu

To mogu učiniti:
- iznimno;
- ako smatraju da bi sud druge države članice bio u boljoj poziciji da provede
postupak;
- ako dijete s tom državom ima osobitu vezu;
- kada je to u najboljem interesu djeteta.

Specifičnost se ogleda u tome što po elastičnom kriteriju su sudovi nadležni

ako postoji određena veza s državom, a po krutom kriteriju samo kad je
izričito propisana zakonom ili međunarodnim ugovorom; na ovaj način
odstupa se od krutog kriterija u korist djeteta.

32. Ima li prorogacija nadleženosti svoje mjesto u sporovima o roditeljskoj

odgovornosti – kako?
DA, u vezi s bračnim sporom i neovisno o njemu, a uvjeti su kumulativni!
12
33. Koji su kumulativni uvjeti za prorogaciju u sporovima o roditeljskoj
odgovornosti?

U vezi s bračnim sporom:

a. barem jedan od bračnih drugova ima roditeljsku odgovornost u odnosu
na dijete, i
b. kad je nadležnost sudova prihvaćena izrijekom ili na neki drugi
nedvojben način od strane bračnih drugova i nositelja roditeljske
odgovornosti, u trenutku pokretanja postupka, i
c. kad je to u najboljem interesu djeteta.

Neovisno o bračnom sporu:

- ako dijete ima bitnu vezu s tom državom članicom, osobito ako jedan od
nositelja roditeljske odgovornosti ima uobičajeno boravište u toj državi
članici ili je dijete državljanin te države članice;
- ako je nadležnost sudova prihvaćena izrijekom ili na neki drugi nedvojben
način od strane svih stranaka u postupku u trenutku kada je podnesen
zahtjev, i
- ako je to u najboljem interesu djeteta.

Potrebno je kumulativno ispunjenje uvjeta!

34. Koja pravila nadležnosti predviđa HK 1996?

To je Haška konvencija o mjerama dječje zaštite.
Temeljno pravilo: nadležna su tijela države ugovornice uobičajenog boravišta
djeteta! Postoje određene iznimke, npr. kod transfera nadležnosti,
nadležnosti u vezi s razvodom…).
Promjena UB djeteta ⇨ promjena međunarodne nadležnosti.
Mjere poduzete u prethodnom UB novo nadležno tijelo može mijenjati →
prostor za zlorabu.

13
 Promjena UB djeteta → iznimno nije i promjena međunarodne nadležnosti
kada je preseljenje nezakonito.

ALI ČAK I NEZAKONITO PRESELJENJE MOŽE ZNAČITI PROMJENU MN AKO:

- se roditelj od kojega je dijete nezakonito odvedeno suglasi s nadležnosti
drugog suda (nužan pristanak svih vršitelja roditeljske skrbi),
- dijete u toj drugoj državi boravi najmanje godinu dana nakon što je
roditelj od kojega je dijete nezakonito odvedeno saznao/trebao saznati
gdje se dijete nalazi,
- ne traje postupak po zahtjevu za povrat, i još ako
- se dijete uklopilo u svoje novo okruženje (nije nužan pristanak svih
vršitelja roditeljske skrbi).

35. Koja su temeljna pravila nadležnosti za uzdržavanje?

Opće nadležan u predmetima uzdržavanja u drž. čl. je (4 pravila):
- sud uobičajena boravišta tuženika – forum actoris, procesno slabija strana
- sud uobičajena boravišta vjerovnika – ekonomski slabija strana u
predmetu uzdržavanja
- sud koji je, sukladno svom (nacionalnom) pravu nadležan za postupke o
osobnom stanju osobe čiji je predmet uzdržavanja povezan s tim
postupkom - atrakcija nadležnosti; osim ako se ta nadležnost temelji samo
na državljanstvu jedne od stranaka
- sud koji je, sukladno svom (nacionalnom) pravu nadležan za postupke o
roditeljskoj odgovornosti ako se u sporednoj stvari uz ovaj postupak
odlučuje o stvari uzdržavanja; osim ako se ta nadležnost temelji samo na
državljanstvu jedne od stranaka – isključivanje exorbitantnih kriterija!

36. U kakvom su odnosu 4 pravila opće međunarodne nadležnosti za

uzdržavanje prema relevantnoj uredbi?

Izberivo (alternativno) je, nema hijerarhije među njima.

14
37. Kada je kod spora o uzdržavanju moguć izbor foruma?

Ako sud niti jedne države članice nije nadležan prema čl. 3., 4., 5. i 6., sudovi
države članice iznimno mogu prihvatiti:
- nadležnost za predmet koji se opravdano ne može pokrenuti ili voditi u
trećoj državi s kojom spor ima blisku vezu
- spor mora biti u dovoljnoj / razumnoj vezi s državom članicom suda pred
kojom se postupak pokreće.

Npr. građanski rat, elementarna nepogoda

38. Postoji li ograničenje za postupanje u predmetima po izmjenama odluke o

uzdržavanju?

- za odluke koje se donose u državi članici ili državi ugovornici Haške

konvencije (u kojoj vjerovnik uzdržavanja ima uobičajeno boravište)

Dužnik uzdržavanja NE MOŽE pokrenuti postupak za promjenu odluke ili za

donošenje nove odluke ni u jednoj drugoj državi sve dok vjerovnik ima
uobičajeno boravište u državi u kojoj je odluka donesena!

39. Što je problem u pridruženim zahtjevima kod prekograničnih obiteljskih

predmeta u EU?

Problematika se sastoji u tome na koji ćemo način odlučiti u predmetu kada

je pred sudom jedne DČ pokrenut postupak za razvod braka, dok se pred
sudom druge DČ vodi postupak o roditeljskoj odgovornosti u odnosu na
dijete o zahtjevu koji se odnosi na njegovu obvezu uzdržavanja kao
akcesornom postupku – može odlučivati bilo koji od ta 2 suda!
15
 NASLJEĐIVANJE

40. Za koje ostavinske postupke se primjenjuje Uredba o nasljeđivanju?

Uredba se primjenjuje na nasljeđivanje zbog smrti što obuhvaća sve oblike
prijenosa imovine zbog smrti, bilo dobrovoljnim prijenosom ili zakonskim
nasljeđivanjem.
Uredba uređuje međunarodnu nadležnost u svim postupcima u kojima se
odlučuje o ostavini:
- ostavinski postupak
- parnica povodom spora u vezi ostavine

41. Koje je pravilo opće međunarodne nadležnosti uredbe o nasljeđivanju?

Za odlučivanje o cjelokupnom nasljedstvu nadležni su sudovi države članice u
kojoj je ostavitelj imao uobičajeno boravište u vrijeme smrti.

Načelo jedinstva ostavine – sud uobičajenog boravišta nadležan je za SVU

ostavinu.

42. Koji je značaj mjerodavnog prava koje je preminuli odabrao u sustavu

međunarodne nadležnosti ove uredbe?
Sporazum o nadležnosti ima značaj primarne poveznice:
- sud države čije je pravo ostavitelj odredio kao mjerodavno
- ako se stranke u postupku dogovore o nadležnosti toga suda
- mogu ugovoriti isključivu nadležnost toga suda
- u pisanom obliku

43. Kada je moguće da o nasljeđivanju ne odlučuje sud države uobičajenog

boravišta preminuloga?
Moguće je odbijanje nadležnosti:
- ako to traži jedna od stranaka u postupku, a sud smatra primjerenim
- ako se o tome sporazume sve stranke
16
44. Od kakvog je značaja za određivanje međunarodne nadležnosti upuštanje u
postupak?

Upuštanjem u postupak dolazi do ustaljivanja nadležnosti – perpetuatio

iurisdictionis.

45. Koji je sud nadležan za ostavinu u cjelini ako je ostavitelj umro s

uobičajenim boravištem u trećoj državi?

Ako je ostavitelj umro s uobičajenim boravištem u trećoj državi, za ostavinu

u cjelini nadležan je sud države članice u kojoj se nalazi njegova imovina, ako:
- je ostavitelj u vrijeme smrti bio državljanin te države, ili
- je ostavitelj imao u toj državi prethodno uobičajeno boravište, a od
promjene uobičajenog boravišta nije prošlo više od pet godina

To je supsidijarna nadležnost.
Ako sud nijedne države nije nadležan po tim kriterijima, sudovi države članice
na čijem se području nalazi imovina nadležni su odlučiti o nasljeđivanju samo
te imovine.

46. Kakvo ograničenje nadležnost predviđa uredba o nasljeđivanju?

U pogledu imovine koja se nalazi u trećoj državi, na prijedlog neke od

stranaka sud može odrediti da neće odlučivati o toj imovini, ako se može
očekivati da odluka neće biti priznata odnosno izvršena u toj državi.

47. Koji je značaj mjesta smještaja nekretnine u uredbi o nasljeđivanju?

Podredna poveznica (vidi 45).

17
 GRAĐANSKE I TRGOVAČKE STVARI – Uredba Brisel 1 bis

48. Za koje predmete primjenjujemo uredbu 1215/2012?

Uredba 1215/2012 se primjenjuje na nadležnost, priznanje i ovrhu sudskih

odluka u “građanskim i trgovačkim stvarima”.

49. Kada postoji opća nadležnost u sporovima o građanskim i trgovačkim

stvarima?
- osobe s domicilom (prebivalištem) u državi članici, bez obzira na njihovo
državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice;
- osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima
druge države članice, samo na temelju određenih pravila (u stvarima
povezanim s ugovorom, s deliktima ili kvazideliktima itd.).

50. Po kojim pravilima može biti tužena osoba koja nema prebivalište u državi
članci EU?
- ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice
se utvrđuje pravom te države članice.
- radi utvrđivanja ima li stranka domicil u državi članici pred čijim je sudovima
pokrenut postupak, sud primjenjuje svoje unutarnje pravo.
- ako stranka nema domicil u državi članici pred čijim je sudovima pokrenut
postupak, tada, radi utvrđivanja ima li stranka domicil u drugoj državi članici,
sud primjenjuje pravo te države članice.

51. Po kojim pravilima može biti tužena osoba koja ima prebivalište u državi
članci EU?

Opće pravilo (vidi 49).

18
52. U kojim predmetima uredba 1215/2012 predviđa isključivu nadležnost?
Isključivu nadležnost, neovisno o domicilu stranaka Uredba predviđa u
postupcima čiji su predmet:
- stvarna prava na nekretninama ili najam/zakup nekretnina (nadležni
sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi);
- u postupcima u vezi registracije ili valjanosti patenata, žigova, dizajna ili
drugih sličnih prava koje je potrebno deponirati ili registrirati.... i drugo
prema čl. 24.

53. Gdje može biti pokrenut postupak za spor nastao iz ugovora?

Pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze.

54. Gdje može biti pokrenut postupak za spor nastao iz delikta?

Pred sudom mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja.

55. Gdje može biti pokrenut postupak za spor nastao iz potrošačkog ugovora?
Potrošač može biti tužen samo pred sudom države svog prebivališta.

56. Litispendencija prema ZRSZ , pojam, mogućnosti uvažavanja iste?

Za trajanja postupka u identičnoj stvari ne može se pokrenuti i voditi drugi
sudski postupak

• Identitet se odnosi na:

– Tužbeni zahtjev tj. predmeta spora
– Stranke

• Razlozi su
– Pravne naravi (paralelne i suprotstavljene odluke) i
– Praktične naravi (narušavanje procesne ekonomije).

• Općenito pozitivni stav prema litispendenciji

19
 • Pretpostavke:
– Da se strana odluka može priznati i ovršiti
– Da je ranije pokrenut strani postupak

ZRSZ predviđa:
Sud Republike Hrvatske prekinut će postupak na zahtjev stranke ako je u toku
spor pred stranim sudom u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, i to:
- ako je prvo pred stranim sudom pokrenut postupak u vezi s tim sporom;
- ako je riječ o sporu za čije suđenje ne postoji isključiva nadležnost suda
Republike Hrvatske;
- ako postoji uzajamnost.

Mjerodavno pravo za ustanovu litispendencije je lex fori, a za postojanje

litispendencije pravo države gdje je postupak pokrenut.

57. Litispendencija prema EU uredbama – pojam, reguliraju li litispendenciju i

prema trećim državama ili samo prema državama članicama EU?
Samo prema članicama reguliraju!
Uredba 1215/2012 - Članak 29.
1. Ne dovodeći u pitanje članak 31. Stavak 2., ako su pred sudovima
različitih država članica pokrenuti postupci u pogledu istog predmeta spora
između istih stranaka, svaki sud, osim onog koji je prvi pokrenuo postupak,
po službenoj dužnosti zastaje s postupkom sve dok se ne utvrdi nadležnost
suda koji je prvi pokrenuo postupak.
2. U slučajevima iz stavka 1., na zahtjev suda pred kojim je pokrenut
postupak povodom spora, svaki drugi sud pred kojim je pokrenut postupak
bez odgode obavješćuje prethodni sud o datumu pokretanja postupka u
skladu s člankom 32.
3. Ako se utvrdi nadležnost suda koji je prvi pokrenuo postupak, svaki sud
osim tog suda se proglašava se nenadležnima u korist tog suda.
20
58. Zašto EU uredbe govore o litispendenciji i povezanim postupcima?
Zato što prihvaćaju da u različitim državama postoje različite vrste tužbenih
zahtjeva (npr: u jednoj zahtjev za razvod, a u drugoj zahtjev za poništaj –
učinci su onda kontradiktorni, dok je identitet isti) koji toliko utječu na ishod
spora da se onda ishod međusobno isključuje.

59. Privremena mjera prema uredbi 2201/2003?

Članak 20. Privremene i zaštitne mjere
1.   U žurnim predmetima, odredbe ove Uredbe ne sprečavaju sudove države
članice da poduzmu takve privremene, uključujući i zaštitne mjere, u odnosu
na osobe i imovinu u toj državi, koje im omogućuje pravo te države članice
čak i ako je, u skladu s ovom Uredbom, stvarno nadležan sud druge države
članice.
2.   Mjere iz stavka 1. prestaju se primjenjivati nakon što sud države članice
koji je stvarno nadležan u skladu s ovom Uredbom poduzme mjere koje
smatra prikladnima

60. Predmet Detiček – značaj odluke Suda EU?

Primjer primjene za privremene mjere kod roditeljske odgovornosti
Detiček v. Sgueglia
• Gđa. Detiček, slovenska državljanka i g. Sgueglia, talijanski državljanin, 25
god. žive u Rimu.
• G. 1997. rodila se Antonelle, nakon 10 g. pokreću brakorazvodnu parnicu
• G. 2007. nadležni talijanski sud donosi odluku:
– privremeno dodjeljuje skrbništvo nad kćeri
– ocu naređuje privremeni smještaj djeteta u domu za djecu u Rimu.
• Istoga dana majka je s kćeri napušta Italiju i odlazi u Sloveniju.
• G. 2007. Okružni sud u Mariboru donosi odluku koju potvrđuje i Vrhovni sud
da je odluka talijanskog suda proglašena ovršnom u Sloveniji.
• Započinje ovršni postupak radi vraćanja djeteta ocu i smještanja u dom za
djecu.
21
 • G. 2008. gđa. Detiček podnosi zahtjev Okružnom sudu u Mariboru:
– da joj se dodijeli privremno skrbništvo nad kćeri
– sud je udovoljio (pravni osnov: odluku temeljio na čl. 20. BU II bis i čl.
13. HK 1980.)
• G. 2009. g. Sgueglia ulaže žalbu koja je odbijena – obraća se Višem sudu u
Mariboru koji je odlučio uputiti zahtjev za prethodno tumačenje Sudu EU.

Sud EU ističe:
- svrha je Brisel II bis zasnivanje nadležnosti koja je u najboljem interesu
djeteta;
- Uredba pretpostavlja da toj svrsi služi i načelo proksimiteta!

Sud je zaključio sljedeće:

„Čl. 20. Brisel II bis mora se tumačiti na način da, u okolnostima kakve su u
konkretnom slučaju, ne dopušta sudu države članice poduzimanje
privremenih mjera u predmetima roditeljske odgovornosti, kojima se
skrbništvo nad djetetom koje se nalazi na području te države članice
dodjeljuje jednom roditelju; kada je sud druge države članice koji je prema
odredbama Brisel II bis nadležan za odlučivanje o glavnoj stvari već donio
odluku kojom privremeno skrbništvo nad djetetom dodjeljuje drugom
roditelju i kada je ta odluka proglašena ovršnom na području te države.“

61. Privremena mjera prema ZRSZ?

Prema ZRSZ moguće samo kod pitanja starateljstva.

Naša tijela NEĆE poduzimati mjere u stvarima starateljstva državljanina

Republike Hrvatske koji ima prebivalište u inozemstvu ako utvrde da je organ
nadležan po pravu strane države donio odluku ili poduzeo mjere kojima je
osigurana zaštita ličnosti, prava i interesa državljanina Republike Hrvatske.

22
 Naša tijela ĆE poduzeti nužne privremene mjere radi zaštite ličnosti, prava i
interesa stranog državljanina koji ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ako
zaštitu njegove ličnosti, prava i interesa nije osigurao organ države čiji je on
državljanin.
Moguća supsidijarno primjena ZPP-a (čl. 27) za ostale pravne stvari.

POLOŽAJ STRANACA

62. Koje pravne prepreke čine težim položaj stranca u postupku?

Pravne prepreke su:
a. uzajamnost i retorzija
b. osiguranje troškova postupka
c. nepoznavanje jezika suda

63. Po kojem se pravu određuje parnična sposobnost stranaca prema ZRSZ?

Primjena personalnog statuta - za stranačku i parničnu sposobnost fizičke
osobe mjerodavno je pravo države čiji je ona državljanin.

■ Ukoliko personalni ne daje procesnu spsobnost valja ići in favorem stranke

– Ako strani državljanin nije parnično sposoban prema odredbi stavka 1.
ovog zakona, a parnično je sposoban prema pravu RH, može sam
poduzimati radnje u postupku. Čl. 79. st. 2.
■ Ako takva osoba ima zakonskog zastupnika moguće kolidirajuće radnje!
– Zakonski zastupnik stranog državljanina iz st. 2. ovog članka može
poduzimati radnje u postupku samo dok taj strani državljanin ne izjavi
da sam preuzima vođenje parnice. Čl. 79. st. 3.
■ Ukoliko nastupi situacija iz čl. 79. st. 3. stranku obvezuju radnje koje je do
tada poduzeo zakonski zastupnik

23
64. Koji je smisao izricanja mjere prethodnog snošenja troškova postupka?
U pravilu predviđeno samo za strance.
Kad strani državljanin ili osoba bez državljanstva koja nema prebivalište u RH
pokreće parnicu pred sudom RH dužan je tuženiku, na njegov zahtjev,
osigurati parnične troškove. Čl. 82. st. 1.
Nema prema EU državljanima – to bi bila diskriminacija!

Svrha aktorske kaucije u međunarodno obilježenim postupcima je da štiti

interese tuženika zbog otežane naplate troškova postupka od tužitelja koji je
strani državljanin.

65. Jezik i stranci u postupku?

■ Službeni jezik suda strancu može biti nepoznat

■ ZPP predviđa usmeno prevođenje onoga što se na ročištu iznosi na jezik
stranke te usmeno prevođenje isprava koje se na ročištu koriste radi
dokazivanja.
■ Stranke i drugi sudionici u postupku poučit će se o pravu da usmeni postupak
pred sudom prate na svom jeziku uz pomoć tumača.
■ mogu se odreći prava na prevođenje ako izjave da znaju jezik na kojem se
vodi postupak
– U zapisniku će se zabilježiti da im je dana pouka te izjave
■ Prevođenje obavljaju tumači.
■ Troškovi prevođenja padaju na teret stranke ili sudionika kojega se tiču.

66. Vrste i rasprostranjenost uzajamnosti?

Uzajamnost može biti formalna i faktička.
Formalna se dijeli na zakonsku (koja je predviđena zakonom) i diplomatsku
(koja je predviđena međunarodnom konvencijom).
Faktička je ona uzajamnost koja postoji u praksi.

24
 U ZRS-u imamo dva slučaja:
1. čl. 82. kod osiguranja parničnih troškova
2. čl. 85. strani državljani imaju pravo na oslobađanje plaćanja parničnih
troškova uz uvjet uzajamnosti (ako nemaju prebivalište u RH).

PRIZNANJE I OVRŠNOST

67. Vrste postupaka za priznanje stranih odluka i razlike u njihovim učincima?

Automatsko priznanje (ipso iure)

– Kod nas svojstveno uredbama EU (vidi 79)

Priznanje kao prethodno pitanje

– Učinci ograničeni na glavni postupak, moguće i djelomično priznanje, na
zahtjev stranke u postupku

Priznanje kao glavno pitanje (u posebnom postupku)

– Delibacijski postupak, može pokrenuti svaka osoba koja u državi
priznanja ima koristi od te odluke

68. Pretpostavke za priznanje stranih odluka po ZRSZ?

Strane odluke podobne za priznanje - čl. 86.

- sudske odluke,
- sudske nagodbe,
- ali i odluke drugog organa koje su u državi u kojoj su donesene
izjednačene sa sudskom odlukom donesene u građanskopravnim stvarima
koje ulaze u polje primjene čl. 1. ZRS-a
- javne isprave stranih tijela koje su u državi odluke izjednačene sa sudskim
odlukama treba priznati i ovršiti kod nas
25
 Pozitivna pretpostavka:
- mogu se priznati samo one odluke koje su u državi odluke postale
pravomoćne (čl. 87.);
- kada sud priznanja odlučuje o učincima strane odluke ona treba biti
pravomoćna sukladno pravu države odluke (res iudicata)
- pravomoćnost se dokazuje formalnim aktom - potvrdom koju izdaje tijelo
odluke; obavezno se prilaže uz zahtjev za priznanje strane odluke.

Negativne pretpostavke (ZRSZ)

1. postojanje procesnih nepravilnosti u postupku donošenja odluke;
2. postojanje isključive nadležnosti hrvatskih ograna za odlučivanje u
predmetu;
3. postojanje pravomoćne odluke suda RH ili priznate druge strane sudske
odluke donesene u istoj stvari (res iudicata);
4. činjenica da je u tijeku ranije pokrenuta parnica u istoj pravnoj stvari i
među istim strankama (litispendencija);
5. protivnost javnom poretku RH;
6. nepostojanje uzajamnosti.

69. Kontrola nadležnosti suda odluke u fazi priznanja u državi priznanja?

Nema kontrole inače, no npr. HR kontrolira da li postoji isključiva nadležnost.

70. Kontrola javnog poretka u fazi priznanja strane odluke?

Kontrola je ex offo!

Protivan domaćem JP može biti neki segment postupka u kojem je odluka

donesena ili sadržaj odluke koji ovisi o mjerodavnom pravu.

Kontrolira se i procesni (ako je strana odluka donesena protivno osnovnim

načelima procesnog prava države priznanja) i materijalni (provjerava se
sadržaj odluke, ali bez ulaženja u suštinu odluke) JP!

26
71. U čemu je razlika u kontroli procesne nepravilnosti iz čl. 88 u odnosu na
kontrolu procesnog javnog poretka iz čl. 91?
Nije razlika u sadržaju kontrole, već u tom tko ju pokreće (čl. 88 je na zahtjev
stranke ⇨ jer nije sudjelovala u postupku, dok u čl. 91 je ex offo).

72. Pravomoćnost kao pretpostavka priznanju strane odluke?

Pozitivna pretpostavka za priznanje (vidi stranicu lijevo) + res iudicata
(pogledaj dolje).

• Priznavanje sudske odluke odbija se na zahtjev zainteresirane stranke:

a) ako je sudska odluka proturječna sudskoj odluci između istih stranaka u
zamoljenoj državi članici;
b) ako je sudska odluka proturječna ranijoj sudskoj odluci donesenoj u drugoj
državi članici ili u trećoj državi u pogledu istog predmeta spora i između
istih stranaka, pod uvjetom da ranija sudska odluka ispunjava uvjete
potrebne za njeno priznavanje u zamoljenoj državi članici.

73. Efekt res iudicata po ZRSZ-u?

• Pravomoćna odluka kojom je konačno riješen neki pravni spor

• Stranke ne mogu više tražiti sudsku zaštitu u stvari o kojoj je pravomoćno
odlučeno!
• O pravomoćno riješenoj stvari ne odlučuje se ponovno – ne bis in idem

• U nas nema izričitih propisa o učincima strane sudske odluke!

• U pravilu se uvažava postojanje pravomoćne strane odluke uz ove

pretpostavke:
– Da se učinci te odluke mogu priznati
– Da je sud bio nadležan
– Da nije bilo procesnih nepravilnosti

27
 Ako postoji strana odluka
 Stranka će:
• istaknuti prigovor res iudicata
• predočiti sudu stranu odluku

 Sud će:
• Uputiti u delibacijski postupak,
ili (prihvatljivije)
• Odlučiti o priznanju kao prethodnom pitanju.

Ako prizna učinke strane odluke tužba se odbacuje (čl. 86.)

74. Razlozi odbijanja priznanja po uredbi 1215/2012?

Građanske i trgovačke stvari; priznavanje sudske odluke odbija se na
zahtjev zainteresirane stranke (čl. 45.):
- ako je takvo priznavanje očigledno suprotno javnom poretku (ordre
public) u zamoljenoj državi članici;
- ako je sudska odluka donesen u odsutnosti tuženika, ako tuženiku nije
dostavljeno pismeno kojim se pokreće postupak ili jednakovrijedno
pismeno pravovremeno i na način koji mu omogućuje pripremu obrane,
osim ako tuženik nije propustio pokrenuti postupak pobijanja sudske
odluke kad je to mogao učiniti;
- ako je sudska odluka proturječna sudskoj odluci između istih stranaka u
zamoljenoj državi članici;
- ako je sudska odluka proturječna ranijoj sudskoj odluci donesenoj u
drugoj državi članici ili u trećoj državi u pogledu istog predmeta spora i
između istih stranaka, pod uvjetom da ranija sudska odluka ispunjava
uvjete potrebne za njeno priznavanje u zamoljenoj državi članici; ili
- ako je presuda suprotna sa odredbama Uredbe kada jer tuženik
ugovaratelj osiguranja, osiguranik, korisnik ugovora o osiguranju, oštećena
stranka, potrošač ili zaposlenik
28
75. Razlozi odbijanja priznanja po uredbi 2201/2003?
Obiteljske stvari:
a. Razlozi za odbijanje priznanja odluke o razvodu, rastavi ili poništaju
braka (čl. 22.)
- ako je takvo priznanje očito protivno javnom poretku države priznanja
- ako protustranci koja se nije upustila u postupak, nije dostavljeno pismeno
kojim je pokrenut postupak ili drugo odgovarajuće pismeno ili joj nije
dostavljeno pravodobno i na način koji joj omogućuje da pripremi svoju
obranu, osim ako je utvrđeno da je protustranka nedvosmisleno prihvatila
odluku
- ako je nespojiva sa sudskom odlukom donesenom u postupku između istih
stranaka u državi članici u kojoj se priznanje traži
- ako je nespojiva sa ranijom sudskom odlukom donesenom u drugoj državi
članici ili nečlanici između istih stranaka, pod uvjetom da ranija odluka
ispunjava uvjete neophodne za njezino priznanje u državi članici u kojoj se
priznanje traži

b. Razlozi za odbijanje priznanja odluke o roditeljskoj odgovornosti (čl.

23.)
- ako je takvo priznanje očito protivno javnom poretku države priznanja
uzimajući u obzir najbolji interes djeteta
- ako je odluka donesena, osim u slučaju hitnosti, bez da je djetetu dana
mogućnost da bude saslušano, protivno temeljnim postupovnim načelima
države članice u kojoj se priznanje traži,
- ako osobi koja se nije upustila u postupak pismeno kojim se pokreće
postupak ili drugo odgovarajuće pismeno nije bilo dostavljeno pravodobno
i na način koji bi joj omogućio da pripremi obranu osim ako je utvrđeno da
je ta osoba nedvosmisleno prihvatila odluku,
- na zahtjev svake osobe koja smatra da sudska odluka zadire u njezinu
roditeljsku odgovornost, ako je odluka donesena bez da joj je dana
mogućnost da bude saslušana,
29
 - ako je nespojiva s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku
odgovornost, donesenom u državi članici u kojoj se traži priznanje,
- ili je nespojiva s kasnijom odlukom koja se odnosi na roditeljsku
odgovornost, donesenom u drugoj državi članici ili u državi nečlanici u
kojoj dijete ima uobičajeno boravište pod uvjetom da kasnija odluka
ispunjava uvjete neophhodne za njezino priznanje u državi članici u kojoj
se priznanje traži,
- ako nije poštovan postupak propisan čl. 56. koji se odnosi na smještanje
djeteta u ustanovu za skrb ili u udomiteljsku obitelj, i to u drugoj državi
članici.

76. Razlozi odbijanja priznanja po uredbi o nasljeđivanju?

Odluka sude druge države članice se priznaje i proglašava ovršnom, osim:
- ako je očito protivna javnom poretku države članice u kojoj se priznanje
traži
- ako se radi o presudi zbog ogluhe (izostanka) u kojem slučaju stranci nije
bio pravodobno dostavljen podnesak kojim je postupak pokrenut
- postoji domaća odluka (res iudicata efekt)
- postoji strana odluka

77. Za koje predmete uredba 2201/2003 predviđa automatsku ovršnost?

a. Automatska ovršnost odluka o pravu na susrete i druženje (čl. 41.)

Ovršna sudska odluka o pravu na susrete i druženje donesena u nekoj državi
članici priznaje se i ovršna je u drugoj državi članici bez potrebe za
proglašenjem ovršnosti i bez mogućnosti protivljenja njezinom priznanju, ako
je uz nju priložena isprava predviđena čl. 37. i 39.

b. Automatska ovršnost odluka o povratku djeteta (čl. 42.)

Isto kao i o pravu na kontakte (vidi pod a.)

30
78. Što znači ukidanje egzekvature, za koje pravne stvari je uvedeno?
To znači ukidanje postupka priznanja odluke!
Odluka donesena u državi članici vezanoj Haškim protokolom 2007. koja je
ovršna u toj državi članici bit će priznata u drugoj državi članici bez potrebe
provođenja ikakvog posebnog postupka i bez mogućnosti protivljenja njezinu
priznanju (čl.17.).

Odnosi se na Uredbu o uzdržavanju glede odluka o pravu na susrete i

druženje s djetetom i glede odluka o povratu djeteta (vidi prethodno pitanje).

79. Što znači pojam „automatsko priznanje“?

Automatsko priznanje (ipso iure), (čl. 21. st. 1. i 2.)
- sudska odluka donesena u jednoj državi članici priznaje se u drugim
državama članicama bez ikakvog posebnog postupka
- sud ne može ex offo ispitivati razloge za odbijanje iz čl. 34. i 35.
- strana odluka istovremeno proizvodi učinke i u državi odluke i u državi
priznanja
- stranka koja je dobila meritornu odluku u jednoj državi članici ne može
protiv iste stranke u pogledu istog zahtjeva u drugoj državi članici zahtijevati
donošenje iste odluke – može samo zahtijevati njeno priznanje i ovrhu
- za upis pravomoćne odluke države članice odluke u građanskopravni
registar države članice priznanja ne zahtijeva se poseban postupak priznanja
- čl. 21. st. 2.

80. Smije li po eu uredbama sud priznanja ispitivati nadležnost suda odluke?

Ne.

81. Smije li po EU uredbama sud priznanja ulaziti u meritum suda odluke?

Ne (zabrana ispitivanja suštine, tj. merituma).

31
82. Zašto kažemo da je uredba o uzdržavanju uvela dvotračni režim priznanja?
Poglavlje 1. će se primjenjivati na odluke donesene u državama članicama
vezanim Haškim protokolom 2007. (odluke su automatski ovršne).
Poglavlje 2. će se primjenjivati na odluke donesene u državama članicama
koje nisu vezane Haškim protokolom 2007. (odluke se mogu osporiti).
Poglavlje 3. će se primjenjivati na sve odluke.

83. Što je „pravo na priziv“ prema uredbi o uzdržavanju?

Specifičnost Uredbe - pravo na PRIZIV (ispitivanje) (čl. 19).

Tuženik koji se nije upustio u postupak u dč odluke ima pravo podnijeti

zahtjev za ispitivanje odluke pred nadležnim sudom te dč kada:
- mu podnesak kojim se započinje postupak ili ekvivalentan podnesak nije
dostavljen u razumnom vremenu i na taj je način bio onemogućen prirediti
svoju obranu
- je bio spriječen osporavati potraživanje uzdržavanja zbog više sile ili
izvanrednih okolnosti, a koje su nastupile bez njegove krivnje; osim
ukoliko je propustio osporiti odluku kada je to mogao učiniti.

ARBITRAŽA

84. Kad se arbitraža smatra domaćom?

Domaća arbitraža je arbitraža čije je mjesto/sjedište na području RH.
Veza zbog koje se arbitraža u nekoj od država ipak smatra domaćom može
biti izražena u tome što:
1. sjedište arbitraže (arbitražnog vijeća) je na području jedne države (kao što
predviđa hrvatsko pravo), ili
2. primjenjeno je postupovno pravo određene države, ili
3. arbitražni postupak vođen je na području jedne države (osobito u slučaju
ad hoc arbitraže), ili
4. arbitražna odluka (pravorijek) donesena je na području jedne države.
32
85. Koje vrste odluka mogu donositi arbitraže?
Međunarodna arbitraža može donositi razne odluke u tijeku arbitražnog
postupka:
a. odluke o postupku – koje se mogu odnositi na upravljanje arbitražnim
postupkom, poput odluka o zakazivanju i odlaganju rasprava, polaganju
predujma za troškove, o dokazivanju itd.;
b. odluke kojima se arbitražni postupak završava bez meritornog
odlučivanja, kao u slučaju kad se arbitraža proglašava nenadležnom;
c. odluke o prethodnim pitanjima;
d. meritorne odluke kojima se završava arbitražni postupak (pravorijek).
Prema hrvatskom zakonu arbitražni sud donosi pravorijek i zaključak, a može
donositi i djelomični pravorijek i međupravorijek.

86. Arbitražni ugovor – teorije o njegovoj prirodi.

Arbitražni ugovor predstavlja sporazum među strankama da će eventualni spor ili
spor koji je već nastao, riješiti pred institucionalnom ili ad hoc arbitražom.
Dileme o pravnoj prirodi arbitražnog ugovora su sljedeće:
Prema jednima prevladava mišljenje da arbitražni ugovor ima građansko-pravni
učinak te da se može pobijati kao i svaki drugi građansko-pravni ugovor.
Međutim, u švicarskom i austrijskom pravu drži se da arbitražni sporazum ima
procesno-pravni učinak, a prema njemačkom pravu ima autora koji tvrde da
arbitražni sporazum ima isključivo materijalni učinak.

87. Koje je pravo mjerodavno za meritum spora prema ZA?

Za materijalnu valjanost ugovora o arbitraži prema ZA mjerodavno je:
1. pravo koje su stranke izabrale
2. ako stranke nisu izabrale mjerodavno pravo, mjerodavno će biti pravo koje
je mjerodavno za bit spora ili pravo RH
33
88. Može li arbitraža odlučivati po pravičnosti?

Može, pretpostavke za arbitražu po pravičnosti:

a. sporazum stranaka
b. dopušteno međunarodnim pravilima
c. dopušteno internim propisima države

Odlučivanje prema pravičnosti omogućava nalaženje boljih rješenja za

presuđivanje sporova modificiranjem i upotpunjavanjem pravnih normi.
Odlučivanje po pravičnosti ne znači samovolju i moraju se uzeti u obzir
osnovna pravna načela, prinudne norme i trgovački običaji.

Sukladno Zakonu o arbitraži arbitražni sud može odlučivati po pravičnosti

kada su ga stranke na to izričito ovlastile.

89. Kada se odbija priznanje stranog arbitražnog pravorijeka ex offo?

Priznanje i ovrha stranog pravorijeka odbit će se ako sud (proprio motu)
utvrdi:
1. da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske,
2. da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom
Republike Hrvatske.

90. Kada se odbija priznanje stranog arbitražnog pravorijeka na zahtjev

stranke?
Protivna stranka može prigovoriti:
1. da postoji neki razlog za poništaj pravorijeka ili
2. da još nije postao obvezatan za stranke ili
3. da ga je sud zemlje u kojoj je i/ili po čijem je zakonu donesen poništio ili
4. da je odgodio nastupanje njegovih učinaka
– u tom slučaju će sud odbiti priznanje i ovrhu strane arbitražne odluke.

34