PREDAVANJE 04.03., prof.

Župan

*BITNO

**JAKO BITNO

IZVORI I UNIFIKACIJA (pogledati slajd!)

(ispitna pitanja piše onaj koji je ispredavao materiju).

*po jednom pravu je potraživanje palo u zastaru u drugom nije, kako to riješiti?

Mpp tu odgovara kada ćemo primijeniti pravo neke države. Način kodifikacije mpp-a može biti
različit.

*Npr. Njemačka ima u građanskom zakoniku ima pravila o mjerodavnom pravu, a međunarodni
proces ima u okviru zakona o parničnom postupku.

**Hrvatska, materija je odvojeno regulirana, u tom zakonu imamo pravila o nadležnosti, o

postupku...

**pravni izvori- imamo kategoriju međ. Ugovora koji su nadopunjavali zakon.

**Ulaskom Hrvatske u prekogranični prostor? EU, počele su se donositi UREDBE kojima je

regulirala određena pitanja iz ove materije koja je nekad bila u jednom razredu. Tu je načelo
supermaciju (obrisale dijelove nekog zakona).

**EU u jednoj presudi rekao da postoje vanjske nadležnosti- to znači da više nije država ta koja
može sklopiti međunarodni ugovor (za pitanja za koja postoji uredba), nego umjesto nas to čini
sama EU. **Npr. EU stupi u područje neke nove Haške konferencija i onda se to objavi na svim
jezicima EU i to je pravilo- uvod. Postoji normiranje koje je pretjerano, ali trenutno nema boljeg
rješenja. Države EU žele veće pravnu sigurnost, htjele bi ukloniti prepreke trgovini i bolje
preduvjete poslovanja, ali ne žele odstupiti od nacionalnog propisa!
**Kad Haška konferencija detektira da je neki predmet preveliki teret za prekogranični promet, one
„postupno nagovaraju” države da pristanu na donošenje nekog zajedničkog pravnog okvira. Dovodi
da se polje materijalne primjene jako „suzilo”, donosi se tekst UREDBE- mi imamo usko definirane
konvencije i uredbe.

**Na običan razvod braka sa 3 djece provodimo 2 uredbe i 3 konvencije! Jedna regulira pitanje
nadležnosti za razvod i roditeljsku odgovornost, druga je uredba samo nadležnost za uzdržavanje.
**po kojem pravu procjenjujemo da li su ostvareni uvjeti za razvod braka?

**po kojem pravu ćemo procijeniti s kim će dijete živjeti? Primjenjujemo jednu Hašku konvenciju
iz 1996.

**na pitanje mjerodavnog prava za uzdržavanje, visina- primjenjujemo Haški protokol uzdržavanja
(primjeri)

*pravni izvori se u pravilu nadopunjuju, nekad se preklapaju- tu moramo gledati prijelazne i

završne odredbe! Pravila EU nadjačavaju u pravilu sve ostalo.

**UVODNI DIO, KAKO FUNKCIONIRA SUSTAV MPP, ŠTO JE KOLIZIJSKA PRAVILO,

PRAVILA NEPOSREDNE PRIMJENE , KAD ŠTITIMO JAVNI POREDAK PA NE
PRIMJENJUJEMO STRANO PRAVO- znati!!!

**STATUTI- su mjerodavna prava za različita pravna pitanja. **Npr. osobni statut (u okviru njega
temeljnih pitanja npr. pitanje osobnog imena- koje ime ja mogu dati djetetu ako smo nas dvoje
njemački državljani i živimo u Danskoj, s obzirom da je u Njemačkoj zabranjeno davanje imena
koje čini više od jedne riječi, a u Danskoj može dijete imati i prezime oca i majke.

*Npr. udala se u Makedoniji Welcova (dodali joj „a”), rekli su joj da je hrvatska državljanka i može
imati svoje prezime, dodati muževo, ali ne može se dodati slovo „a”.

*Na statute najviše primjenjujemo ZRZ

**Na moodlu pogledati mapu sa pravnim izvorima!!

**Koja su TEMELJNA NAČELA, koje su TEMELJNE POVEZNICE koje se koriste za pravna
pitanja u određenim slučajevima, koji su TEMELJNI PRAVNI IZVORI- znati!!

*pogledati i riješiti pitanja!!

*Za većinu Uredbi treba jednoglasna odluka Vijeća. Onda nacionalni sudovi započinju pitanja u
prethodnom pitanju sudu u Luxembourgu.

**Pravilo o sprečavanju dvostruke konvencije?

**Ako nismo sigurni trebamo vidjeti je li riješeno pred sudom EU- ukoliko je riješeno, ono
obvezuje i nas! Tumačanja obvezuju sva tijela državna članica.

**Na popisu pitanja budu pitanja koja se tiču praksa suda EU, moguća su samo na usmenom dijelu
kolokvija!

**U našem sustavu sva pitanja prekograničnog prava su normirana jednim propisom. ZRSZ se
dugo primjenjivao, ali je bio izmijenjen kad smo ušli u EU, stupile su na snagu nove odluke.

*Novi Zakon o mpp- ima sve skupa 81 odredbu. Jedan dio odredbi su autohtone- to znači da imamo
definiciju kad vršimo kvalifikaciju, na koji način se primjenjuje strano pravo, to su naše, autohtone
odredbe. Ali za dijelove koji su međunarodni ugovor ili Uredba- naš zakonodavac je usvojio pravila
baltičkih država kako se brišu nacionalna pravila **npr. nema pravila, mjerodavnog pravila za
ugovore- ne zna se po kojem pravu rješavaju sporovi. Zato su unijete edukativna vrsta propisa-
ostavimo glavu Uredbe i piše- „za ovo pravilo primjenjuje se npr. Uredba 237 ili Haška konvencija
(za prava djeca), Haški protokol”.

**Svrha je prikazati sustav pravnih izvora tijelima primjene koja su orijentirana u pravilu
nacionalno- upućuje nas npr. na Konvenciju.

**Pravila o mjerodavnom pravilu za razvod braka (nisu u Obiteljskom pravu već u ZRSZ),
slično je bilo i o kupoprodaji.
*Naš zakonodavac je za neke uredbe donio provedbene zakone, ali oni su u pravilu samo pobijali
neke dijelove uredbe, nećemo ih obrađivati. To je unutrašnja radnja nekih pravnih izvora.

*imamo puno dvostranih međunarodnih ugovora. **Najčešće ćemo pravila Mpp-a naći u
ugovorima o pravnoj pomoći.

*Jugoslavija je nakon II. Svjetskog rata išla sklapati bilateralne ugovore sa svim državama sa
kojima je bila u nekim prijateljskim odnosima. Onda 90-ih je generalnom sukcesijom došlo do
preuzimanja ugovora u naš režim.

*Ugovor o pravnoj pomoći sa Češko-Slovačkom 1963.g

*Međunarodni ugovori u praksi gotovo da ne žive tj. nitko ih ne primjenjuje.

**EU ne želi situaciju prenormiranost pravnih režima, EU tumačenjem vanjskih ovlasti koje su
prenesene iz unutarnjih ovlasti- došla je do toga da je **donijela nekoliko odluka kojima je
propisala postupak pod kojem države mogu sklapati bilateralne režime (mora poštovati
Uredbu, protokol i sl.).

*Važni su višestrani ugovori, za razliku od dvostranih (koji su lex specialis) i imaju prednost!
Višestrani su novijeg datuma i moderniji.

Višestrani ugovori- ugovori koje donosi Haška konferencija za Mpp.

**Haška konferencija za Mpp- je međunarodna organizacija koja funkcionira po principu da postoji

stalno tajništvo koje je u komunikaciji sa državama članicama, detektiraju se problemi koji postoje
u praksi- razgovaraju o mogućnosti međunarodnog sporazuma kojim bi se problemi uklonili.

Ako eksperti kažu da su pravni sustavi uskladivi da je moguće usvojiti Konvenciju, tada se počinje
raditi na tekstu konvencije- kad Konvencija dobiva konačni tekst usvaja se na diplomatskoj
konferenciji. Nakon toga slijedi proces ratifikacije, nakon treće ratifikacije i 6 mjeseci primjenjuje
se Haška konvencija!
**Kad je EU počela regulirati MPP, postavilo se pitanje da li ima mjesta za jednu i drugu
međunarodnu organizaciju (i nju i Hašku konferenciju?) Europska unifikacija je regionalna,
ova druga je globalna.

*Globalnu ratifikaciju Uredbe podržavaju u prvom redu članice EU, ne toliko druge.

**unijeta promjena tj. došlo je **do izmjene statuta međunarodne organizacije- omogućeno da
osim nezavisnih samostalnih država i međunarodne regionalne organizacije mogu postati
ugovornice Haške konferencije.

**Konvencija o sustavu uzdržavanja 2007.- to je Konvencija koja nije objavljena kod nas u
Narodnim novinama, već jedino u službenom listu EU.

**Haška konferencija ili konvencija, znati ovo navedeno, ima u slajdu!- znati!!!

*Uredbe se formuliraju često da daju prednost formiranja za određena pitanja Haškoj!

**Haška konvencija o mjerodavnom pravilu za prometne nezgode- npr. ona se primjenjuje kod
sudara na cestu kad sudjeluju vozila različitih registracija. Uredba EU izvanugovorna odgovornost
za štetu općenito. U prijelaznim odredbama stoji da one države koje su prije ugovorile Hašku za
pitanja sudara i dalje primjenjuje Haška!

*Vijeće Europe, Hrvatska je stupila 1997, donosili su Konvencije koje su kombinacija mpp, često
primjena režima u odnosu na prekogranične pravne stvari. **Tumačenje statuta Mpp-a često se
veže uz standarde nekih drugih prava.

*Nadležnost i priznanje stranih odluka 1968.g smatra se začetkom u tom području

S time da je 60-ih bilo nedvojbeno da unija neće regulirati privatno ili građansko pravo, jer je to u
nadležnosti država članica, ali da bi funkcioniralo tržište (jer ima različite režime), smatralo se da bi
trebalo omogućiti jednostavniji režim za prekograničnu suradnju.
**O anonimnom? režimu za priznavanje odluka koje su donijele druge države članice tadašnje
EEZ.

Vrlo brzo je ambicija tih Konvencija koje su bile jedino moguće rješenje u to vrijeme (mogu je
potpisati samo države članice), pokazalo se da svaka država članica te odredbe tumači kako hoće,
ako to nije Europska pravna stečevina.

**Zato zaključak da se sklapaju **Protokoli- kojim se ovlašćuje sud u Luxembourgu da tumači

Konvenciju.

*1980.g. usvojena Konvencija o mjerodavnom pravu za ugovore i trebalo je da 11 godina da u svim

državama članicama prođe ratifikaciju. Dotad se tumačilo kako hoće.

*2004.g.sud u Luxembourgu je dobio ovlast da tumači tu konvenciju i taj sustav je nagnao države
članice da prenesu ovlasti EU da same donose odredbe.

*Kad Uredba stupi na snagu, ona se sad u svakoj državi automatski primjenjuje, ne mora proći
ratifikaciju u svakoj državi! Na taj način se sudu u Luxemborugu omogućava da ujednačava prava.

*Ugovor o EU- čl.65, u Amsterdamu ovlastio je institucije EU da u zakonodavnom postupku

donose Uredbe, Direktive, odluke (većinom u mpp Uredbe, samo jedna Direktiva).

**Nedostatak kod tog Amsterdamskom ugovora je da je potrebna jednoglasna odluka Vijeća, što
znači da se jako teško postiže konsenzus u usvajanju novih uredbi.

*U periodu 10 godina nakon toga (do danas) Unija je usvojila jako puno Uredaba iz ovog područja.
Države članice su počele kočiti proces i dolazi do usporavanja aktivnosti.

**Unije kreira Uredbe koja reguliraju procesna pitanja međunarodnog postupka (to je bilo u
početku), tj, međunarodnu nadležnost, priznanje i ovrhu odluka. Obuhvaća pitanja ugovorne i
izvanugovorne odgovornosti za štetu, građanska i trgovačka pitanja.

*Uredba 44 iz 1991.g- kad je Konvencija pretočena u Uredbu, nakon toga je revidirana i

modernizirana. Danas na snazi Uredba 1215 iz 2012.g.
**osim reguliranja procesnih pitanja, regulira se pitanje koje se pravo primjenjuje kad postoji sukob
prava! Npr. imamo 3 država- određivanje mjerodavnog prava.

**Da bismo odredili pred kojim sudom tužimo i za ugovornu i izvanugovornu odgovornost,
koristimo 1215! Ali da bi odredili koje se pravo primjenjuje, drukčije je ako je u pitanju
ugovor, a drukčije ako je izvanugovorna odgovornost za štetu (8864 primjenjujemo).

*Uredba 1347 iz 2000.g. bila prvo- ali je bila jako kratko u primjeni, a već je usvojen tekst revizije
iz 2003.

*Kad 90-ih rečeno da države članice daju ovlast da donosi zajedničke odredbe, mislilo se da se radi
o pitanjima reguliranja ugovora i delikata, ali brojne države imaju građanske zakonike i pitanja
prekograničnog obiteljskog prava!

**Unije nije imala nakanu donositi pitanje razvoda, uzdržavanja, jer se dolazi do kretanja radnika,
jer dolazi do prekograničnog elementa i Unija smatra da treba komepnzirati građanima nesigurnost,
ali veliki broj država smatra da Unija nema tu nadležnost!

**Unija nije regulirala pitanje mjerodavnog prava (po kojem pravu) samo piše da regulira
npr. roditeljsku odgovornost.

**to implicira pitanje definicije braka koji je različit u različitim državama (npr. države smatraju da
je protivno njihovom braku skalapanje braka različitim državama). To je prijelomno pitanje s kojim
se države nisu slagale. Zato se traže novi načini za unifikaciju propisa EU.

*Briselska uredba 2201 gdje možemo tužiti za razvod braka, neke države to primjenjuje na
istospolne razvode braka.

**Moramo znati definirati pojam koji regulira pitanje materijalnog polja primjene.

**MEHANIZAM POBOLJŠANE SURADNJE ILI NASLJEĐENE SURADNJE- mogućnost da

barem pola država članica žele usvajanje neke Uredbe, oni idu dalje sa tom Uredbom i ta uredba
vrijedi samo za njih! Ima sva obilježja Uredbe, ali ne vrijedi u svim državama članicama, vrijedi
samo za one koje su odredile i one koje države koje su naknadno pristupile.

**POBOLJŠANA SURADNJA- omogućava stvaranje Europe u više režima i suradnje.

Hrvatska nije ušla u taj sistem poboljšane suradnje. O tome nema puno napisanog.

**Unija prvo kreće sa Konvencijama koje su ograničene samo na države članice, onda počinje
donositi Uredbe koje vrijede za sve, onda kad neka „tema” bude državi članici neprihvatljiva, onda
se kreće sa MEHANIZMOM POBOLJŠANE SURADNJE.

*Europski sud- kad imaš nadležnost da doneseš uredbu, onda imaš nadležnost da reguliraš odnose
sa trećim državama- unutrašnja nadležnost zrcali se na vanjsku nadležnost. Unija počinje umjesto
članica ulaziti u međunarodne ugovore.

**Uredba br.4 iz 2000-ih? Ona ne regulira mjerodovno pravo nego kaže- „Za mjerodavno pravo
primjenjuje Haški protokol”. To je drugačiji način normiranja ovog pravnog područja.

*Mi skoro imamo europski mpp.

*2 Uredbe stupile na snagu u siječnju-

**MOGUĆE METODE UNIFIKACIJE MPP-a, moramo znati da postoje IZVORI IZ

NACIONALNE RAZINE, MEĐUNARODNE I EUROPSKE RAZINE I NAČELNO KOJI SU TU
NAJVAŽNIJI AKTERI- pitaju HAŠKU I EU, ali ne mora se znati sve nabrojati.

Ili će u testu biti napisane Haške konvencije (ima ih 30 i nešto) pa će biti napisano 5 i zaokruži koje
se primjenjuju kod nas! Ne treba baš puni naziv, godine, uredbe i brojeve, ali mora se znati na što se
Uredba odnosi (da li regulira nadležnost ili regulira mjerodavno pravo ili pitanja sveobuhvatno?)-
ZNATI!!!

*prvi kolokvij statusna pitanja, obiteljska, ugovore, nasljeđivanje, prvo se radi mjerodavno pravo,
kasnije nadležnost i priznanje stranih ugovora (ne sad).

*Haške ćemo prolaziti kroz svaki dio koji budemo kasnije radili!
*Sajko piše da nema mogućnost, klauzulu izuzeća- ali toga npr. ima u novoj literaturi. Renvoi je
ograničena primjena, ali po novom zakonu.

*TU JE BITNO POLJE PRIMJENE- većina Konvencija iz područja mjerodavnog prava- to samo
znači da će naša tijela primjene jer smo se ratifikacijom obvezali na primjenu, tu konvenciju
primjenjivati neovisno o tome što će npr. sudar biti sa vozilom koje je registrirano u državi koja nije
potpisala konvenciju.

(tu ne reći da se primjenjuju u državama koje su ih ugovorile i nisu!!!)

*Haške konvencije znači stupaju u primjenu autohtonog kolizijskog pravila!

*Zakonodavac je 80-ih nekih od Haških integrirao (oporučno raspolaganje npr.) dok neke haške
nisu integrirane. Kasnije nije došlo do 'osvježenja'.

*Konvencije koje su iz procesa djeluju po principu...? Primjenjivat će se u naša nacionalna pravila.

**Ako imamo konvenciju 'inter partes' onda nju primjenjujemo u reciprocitetu sa državama koje
su ugovorile isti taj standard.

**Može se dogoditi da neka država nije u toj Konvenciji ali s njom imamo dvostrani ugovor! Onda
ćemo s njom primijeniti režim dvostranog ugovora.

*Ima i kombinacija (ali to su metode, što sad ne predaje).

**Svaka konvencija ima nekoliko razina u kojima je moramo razgraničiti sa drugim

konvencijama ili pravnim izvorima!

To znači da ćemo razgraničiti po prostoru (gdje se primjenjuje konvencija), po vremenu i

materiju.

Imamo konvencije gdje ćemo definirati pravila i reći u kojem trenutku se prestaje primjenjivati neki
pravni režim, a počinje se primjenjivati neki drugi pravni režim.

**To isto imamo u europskim Uredbama!

Uredbe se primjenjuju na postupke započete nakon što je stupila na snagu ta uredba (većinom je
tako!) No jedna rijetka uredba iz 2009. je omogućila retroaktivnu primjenu (priznanje stranih
odluka o uzdržavanju- to kad ćemo raditi), tu se primjenjuje jedan drugi režim.

**zato u praksi problemi! Da li možemo izdati neki obrazac u kojem imamo sažetu odluku za one
odluke koje su donesen prije nego što je Uredba stupila na snagu ili možemo samo za one nakon što
je Uredba stupila na snagu?

*Ispravnije na postupke započete nakon stupanja na snagu Uredbe.

**Npr. sutkinja krenula sa postupkom pola godine prije nego smo ušli u EU i donijela odluku taman
kad smo ušli u EU i izdala je strankama taj obrazac, a to nije smjela.

**ŠTO ZNAČI OBRAZAC?Obrazac znači olakšano priznanje u drugoj državi, ali da bi došlo
do olakšanog priznanja u drugoj državi mi uzajamno vjerujemo drugim članicama da su
primijenile sve ostale standarde sadržane u toj Uredbi, a to su standardi koji se tiču
utvrđivanja zasnivanja nadležnosti po kriterijima koje predviđa ta Uredba.

**Ako je donijela (odluku) svoje nadležnosti prije nego što smo ušli u EU tj. kad se kod nas nije
primjenjivala Uredba, onda ni ta njena odluka nije odluka zasnovana na temelju te Uredbe!

**Mogući SUKOBI koji se mogu javljati- ti sukobi se najprije trebaju razgraničiti na

materijalno polje primjene! Ako je problem baš identičan i postoji mogućnost rješenja i u zakonu
i u konvenciji...onda moramo tražiti prostor za ograničenje. Ali mora biti isto tj. identično pitanje!

*Npr. imali smo razvod braka u zakonu, imali smo tu neku konvenciju i europsku uredbu- u pravilu
je tu Uredba nadjačala sve ostalo! Uredba je najjača.

*Ako imamo samo razgraničenje između zakona i konvencija, konvencija će nadjačati!

Konvencija tu može biti dvostrana ili višetrana. Ako reguliraju identično pitanje, prednost
ima dvostrana konvencija! Zašto? Zato jer je ona 'lex specialis'. To znači da moramo
pogledati prijelazne i završne odredbe da bismo odredili da li 'uredba nadjačava sustav'.

(to ćemo obraditi kod Statuta pa ćemo vidjeti da je dana prednost dvjema konvencijama u odnosu
na primjenu Uredbi i prolazit ćemo te konvencije).
 PREDAVANJE 12.03. prof. Puljko

*BITNO

**JAKO BITNO

KOLIZIJSKA PRAVILA i METODE KVALIFIKACIJE

KOLIZIJSKA PRAVILA

Tu imamo pravnu situaciju koja ima npr. više različitih pravnih poredaka i svaki taj pravni poredak
(svaka država ima svoj pravni poredak), svaki taj pravni poredak ima mogućnost da riješi neku
pravnu situaciju.

Npr. imamo Kandit i imamo kavu iz Brazila, pravna situacija se podvede pred neko od pravnog
poretka- ali koji pravni poredak će biti relevantan određuju KOLIZIJSKA PRAVILA.

**KOLIZIJSKA PRAVILA, ZAŠTO? Smatra se da su poreci u koliziji, da se sukobljavaju.

*MPP- international private law, to je noviji naziv, prije je bio Conflict of Law.

**Pravna norma- od čega se sastoji? „Tko drugoga liši života, kaznit će se kaznom zatvora...”

*KOJI SU DIJELOVI BILO KOJE PRAVNE NORME? 2 DIJELA- dispozicija+konkluzija ili

sankcija. Dispozicija određuje posljedicu.
*KOLIZIJSKO PRAVILO- ima „dispoziciju+sankciju”, odnosno ima kategoriju
vezivanja+poveznicu

**Državljanstvo osobe će nam reći je li osoba pravno ili poslovno sposobna. Npr. netko iz
Japana, kako ćemo znati je li poslovna sposobna?

Predočit će svoju ispravu gdje piše Japanac, Hrvat...ustanovit ćemo kojeg je državljanstva, ustanovit
ćemo da je državljanin te države, uzet ćemo propise te države i utvrditi po propisima države je li
pravno i poslovno sposoban. Npr. po kineskom pravu pravno sposoban sa 25 godina, ako ima 18
onda nije pravno spososban. **kolizijsko pravilo nas upućuje na to da li je osoba pravno
sposobna.

**SVRHA KOLIZIJSKOG PRAVA- da uputi na ono pravo koje će biti mjerodavno, svrha je da
uputi na pravo koje će biti mjerodavno za neku situaciju. Da odredi mjerodavno materijalno pravo
koje je najbliže sa nekom pravnom situacijom.

**TO PRAVO KOJE JE MJERODAVNO TREBALO BI BITI NAJUŽE POVEZANO SA TOM

PRAVNOM SITUACIJOM. Npr. državljanstvo osobe će odlučivati je li ta osoba pravno poslovna.

**Zakonodavac smatra da je državljanstvo najuže pravo vezano uz nekakvu osobu i da bi to

pravo državljanstva trebalo odlučiti o njegovoj pravnoj i poslovnoj sposobnosti”.

**Takav je primjer u RH, negdje drugdje ne mora biti! Može umjesto državljanstva biti nešto
drugo npr. prebivalište (njima može biti puno bliže).

*Npr. za ugovore mjerodavno je pravo to i to, za nekretnine mjerodavno je pravo to i to...TO JE

KATEGORIJA VEZIVANJA.

**KATEGORIJA VEZIVANJA- naziv za taj dio kolizijskog pravila npr. za nekretnine mjerodavno
je pravo to i to, za sklapanje ugovora mjerodavno je pravo to i to”.

**POVEZNICA- je drugi dio pravila koja upućuje na mjerodavno pravo za kategoriju

vezivanja, ona je neka posljedica.

(pravo državljanstva je poveznica?)

*Na mjerodavno pravo nas upućuje POVEZNICA (ona nas upućuje apstraktno), jer mi moramo
pronaći koje državljanstvo ima osoba.

**KOLIZIJSKA PRAVILA- su pravila općeg tipa, **apstraktna za razliku od pravila kaznenog

prava (Ako osoba liši drugog života, kaznit će se sa 10 godina zatvora). **Kolizijska pravila ne daju
konačno rješenje, ono samo upućuje...

* npr. za pravnu i poslovnu sposobnost fizičke osobe državljanina Austrije, mjerodavno je pravo
Austrije. Ali takva kolizijska pravila bi trebala postojati za sve države svijeta, a toga nema nigdje!

Zato zakonodavac kaže npr. mjerodavno je pravo državljanstva, ustanovite državljanstvo osobe i
tada vidite što kaže pravo te države- kada je osoba pravno i poslovno sposobna.

*to bi bilo previše pravnih pravila- npr. za pravnu sposobnost Austrijanca mjerodavno je pravo
Austrije, za pravnu sposobnost Hrvata mjerodavno je pravo Hrvatske...to zakonodavac ne radi!

Zato navodi da je za pravnu sposobnost mjerodavno pravo državljanstva čija je osoba državljanin-
to je NA OPĆI NAČIN. **to su dijelovi kolizijskog pravila, kategorija vezivanja je predmet tj.
ono za što tražite koje će biti mjerodavno pravo.

Npr. tražit ćemo prijevod kineskog zakona gdje piše kada se stječe pravna i poslovna sposobnost.

*Poveznica je drugi dio kolizijskog pravila koji nas upućuje na samo mjerodavno pravo.

**NA STJECANJE BEZ OSNOVE (npr.)- primjenjuje se pravo mjerodavno za pravni odnos (i
onda poveznica) koji je nastao, bio očekivan ili je postavljen, upućuje na mjerodavno pravo za
stjecanje bez osnove. To je isto kolizijsko pravilo.

*ZA NASLJEĐIVANJE- mjerodavno je pravo države, čiji je državljanin bio ostavitelj u vrijeme...to
je isto kolizijsko pravilo.

*pitanje iz kolizijskog pravila na kolokviju- znati!!!

*SVRHA KOLIZIJSKIH PRAVILA- da od više različitih mjerodavnih prava da odaberemo ono

materijalno pravo s kojima je ta pravna situacija u najbližoj i najužoj vezi!
**PRAVNA PRIRODA KOLIZIJSKIH PRAVILA-općenito može biti prisilna (kogentna) i
dispozitivna (mogu se i ne moraju se primjenjivati).

*JESU LI KOLIZIJSKA PRAVILA KOGENTNA ILI DISPOZITIVNA?

Npr. došao je Kinez u Hrvatskoj i ovdje želi raditi. Gdje ćemo vidjeti je li pravno i poslovno
sposoban i može ići na gradilište, da li ima 25 ili 18 godina? Da li mi moramo obvezatno uzeti
kolizijsko pravilo, utvrditi državljanstvo, tražiti u kineskom zakonu, dobiti prijevod?

Moramo! Tu je i osnovno pravilo IURA NOVIT CURIA.

Ovisno o pravnom sustavu! U Hrvatskoj su kolizijska pravila prisilne (kogentne) naravi, kao i u
većini kontinentalne Europe!

Postoje 2 velika pravna sustava- common law i civil law.

Common law kolizijska pravila su dispozitivna (Kanada, Australija...) Tu nema obveze npr.
konzultiranja stranog zakona (kineskog) oko pravne i poslovne sposobnosti. Ali, Kinez kao stranka
ima pravo reći „ali na mene se ne primjenjuje vaše englesko pravo, već kinesko. Ovdje je kineski
zakon i prijevod, po kineskom zakonu sam sa 18 stekao pravnu sposobnost, a ne kao Englez sa 25
godina”.

Organ primjene u tom slučaju će uvažiti kinesko pravo.

*VRSTE KOLIZIJSKIH PRAVILA?- znati??

KVALIFIKACIJA

*Što je i čemu služi?

*KVALIFIKACIJA- je metoda u Mpp-u, to je supsumiranje pravno relevantnih činjenica pod

određenu kategoriju vezivanja! (definicija Sajko). Znači pravne činjenice moraju odgovarati nekoj
normi, odnosno činjenice moramo podvesti pod pravnu normu. Onda smo pravno uobličili taj
događaj.

*KVALIFIKACIJA je metoda koja prethodi bilo kakvom rješavanju pravnog problema. Postoji u
bilo kojoj grani prava.

*Dati primjer za kvalifikaciju! Npr. u konkretnom slučaju određujemo je li nešto darovanje ili
zajam na temelju činjenica. Npr. policija nam šalje obavijest kako su se potukle osobe A, B, C,
ako ćemo tužiti onda ćemo trebati pravilno kvalificirati- reći ćemo da utužujemo osobu za
sudjelovanje u tučnjavi (osobu A), osobu B za sudjelovanje u tučnjavi i lakšu tjelesnu ozljedu,
netko tko je smirivao i pucao u strop, utužit ćemo za ugrožavanje opće sigurnosti itd.

*Ako u kvalifikaciji pogriješimo, činjenice podvedemo pod pogrešnu pravnu normu, posao
propada.

*U Mpp-u je kvalifikacija kompliciranija, problem je kad je kvalifikacija vezana uz više pravnih

poredaka.

**METODE KVALIFIKACIJE (4 METODE):

1. KVALIFIKACIJA PO LEX FORI

2. KVALIFIKACIJA PO LEX CAUSAE

3. STUPNJEVITA KVALIFIKACIJA- pogledati!

4. POREDBENO-PRAVNA/AUTONOMNA-KVALIFIKACIJA

Nema najbolje metode.

*Kvalifikacija je metoda koja prethodi primjeni kolizijskog pravila tj. primjeni stranog prava.

**Npr. po lex fori kvalificirat će po svojem domaćem pravu, podvest će pod pravnu normu i
odrediti da je to npr. ugovor o prijenosu tehnologije. I onda uzima npr. Zakon o mpp- piše
mjerodavno pravo za prijenos tehnologije je to i to.
**(Kvalificiranjem dolazimo do predmeta kolizijskog pravila, do kategorije vezivanja- o čemu se
radi i onda na osnovu toga kroz kolizijsko pravilo određujemo koje će biti mjerodavno pravo!)

*Npr. ako se po lex fori utvrdi da je nešto ugovor o patentu u kolizijskom pravilu, što je to?
Kategorija vezivanja?? I onda po ugovoru o patentu treba odrediti koje je mjerodavno pravo
i tek onda dolazimo do mjerodavnog prava. Putem poveznice dolazimo do mjerodavnog
prava.

1. KVALIFIKACIJA PO LEX FORI (po domaćem pravu), to je pravo foruma, to ne znači da je

hrvatsko pravo! To je pravo onog organa pred kojim se predmet nađe.

Npr. imamo kineskog radnika, ako ide raditi u Englesku i tamo traži dozvolu, lex fori koje odlučuje
je englesko pravo.

Npr. neko nadležno tijelo u Latviji treba riješiti problem vezano uz Mpp.

(Npr. hrvatsko pravo je za latvijsko pravo strano pravo, ne domaće).

2. KVALIFIKACIJA PO LEX CAUSAE- po mjerodavnom pravu

Zbog određenih pravnih stvari koje ne poznaje domaći pravni poredak, domaće pravo. To je za one
pojmove koje domaće pravo ne poznaje.

**Npr. kod nekretnine nemamo što kvalificirati po bilo kojem pravu, osim po pravu gdje se
nekretnina nalazi. Je li nešto kuća ili nije kuća- određuje pravni poredak gdje se građevina nalazi.

**kvalificiramo nešto po domaćem pravu, onda odredimo mjerodavno i ako nastane neka
razlika u kvalifikaciji između domaćeg i mjerodavnog to se može kvalificirati po lex causae.

4. POREDBENO-PRAVNA/AUTONOMNA KVALIFIKACIJA
Kvalifikacija koja je najbolja? Međunarodne konvencije autonomno tj. samostalno kvalificiraju
određene pravne pojmove.

Tako npr. kod **Haške konvencije odgovornost proizvođača za štetno djelovanje proizvoda.

**Haška konvencija za prometne nezgode (Vozilo je to i to).

**Konvencija o prodaji robe, Bečka (roba je to, prodaja je to).

Na početku je ta Konvencija kvalificirala sve bitne pojmove- „proizvod je to i to...””Proizvođač je

ta i ta osoba...”

Ako nešto zadovoljava da je nešto proizvod, onda je proizvod. Nema što kvalificirati po našem ili
drugom pravu. (No to tako univerzalno uglavnom ne vrijedi).

PREDAVANJE 19.03. prof. Puljko

*BITNO

**JAKO BITNO

RENVOI (uzvrat) i JAVNI POREDAK

*Renvoi- znači uzvrat. On je izmišljen odnosno nastao je u praksi.

*govorili smo što je kolizijsko pravilo, koja je svrha, upućuje na mjerodavno pravo (npr. pravnu i
poslovna sposobnost se određuje po državljanstvu osobe).
*slučaj Forgo (1878.g.)- Forgo je imao prebivalište u Parizu, a bavarski državljanin, zaradio je
dosta. Postavlja se pitanje nasljeđivanja, Forgo nije imao djece, žene, postavilo se pitanje
mjerodavnog prava za nasljeđivanje odnosno ostavine.

U to doba, mjerodavno pravo francusko za imovinu, ostavinu-bilo je pravo državljanstva osobe koja
je umrla.

**No bavarski zakon vezan za ostavinu imao je drugačije rješenje- za ostavinu je bilo mjerodavno
pravo prebivališta (Forgo imao prebivalište u Parizu).

**Francuski sud je prvi put donio zaključak da polazno kolizijsko pravilo, upućuje na
njemačko pravo, a njemačko se vraćalo na francusko- sud je donio odluku da je ostavina
pripala francuskoj državi.

RENVOI

*upućuje se na neko mjerodavno pravo->a ono se vraća na polazno pravo.

*POLAZNO KOLIZIJSKO PRAVILO upućuje poveznicom___>MJERODAVNO PRAVO

vraća <____POLAZNO PRAVO, POLAZNO K.PRAVILO

*Polazno kolizijsko pravilo se upućuje poveznicom na mjerodavno pravo, a mjerodavno

pravo se poveznicom vraća na polazno kolizijsko pravilo.

*i drugi pravni poreci prihvaćaju renvoi, ali **moguća je još jedna situacija.

**Znači kolizijsko pravilo upućuje na mjerodavno pravo, a mjerodavno pravo tu može raditi što
hoće i kako hoće.

**Što bi bilo da je Forgo imao prebivalište u Genevi (Švicarskoj), a da je bavarski

državljanin? Uputilo bi na njemačko pravo, mjerodavno pravo bi poveznicom uputilo na neko
treće pravo.
**Npr. jedna osoba iz Australije (Australac), treba utvrditi da li ima pravnu i poslovnu
sposobnost u Hrvatskoj. Pravilo da je mjerodavno pravo za pravnu sposobnost prema pravu
državljanstva- upućuje na australsko pravo----australsko pravo kaže da pravnu i poslovnu
sposobnost neke osobe određuje prebivalište te osobe---Australac prebiva u Švicarskoj (Genevi), tu
će biti mjerodavno švicarsko pravo----švicarsko pravo kaže da je za pravnu i poslovnu sposobnost
mjerodavno boravište osobe, a taj Australac već boravi u Islandu, švicarsko pravo upućuje na
islandsko.

**Što tu renvoi radi? Polazno pravilo upućuje na jedno mjerodavno pravo___>mjerodavno

pravo može vratiti na polazno pravilo (poveznicom) ili na treće pravo.

*To su 2 oblika RENVOI! Upućuje na mjerodavno pravo, to mjerodavno pravo

može__>povrat na polazno pravo ili daljnje upućivanje na treće pravo!

**U KOJEM SLUČAJU JE RENVOI MOGUĆ? Da li bi mogao postojati da svi pravni poreci
svijeta kažu da je za pravnu i poslovnu sposobnost neke osobe mjerodavno pravo
državljanstva??

Onda ne bi!

UVJETI ZA RENVOI (2):

*Renvoi je moguć kad postoje:

1. RAZLIČITE POVEZNICE ZA ISTU KATEGORIJU! (npr. državljanstvo, prebivalište za pravnu

i poslovnu sposobnost). To je jedan od uvjeta renvoi!

2. (NE UPUĆUJE SE NA MJERODAVNO MATERIJALNO PRAVO), NEGO SE UPUĆUJE NA

CJELOKUPNO PRAVNI POREDAK, odnosno na KOLIZIJSKA PRAVILA TOGA PRAVNOG
PORETKA!

*Kolizijsko pravo upućuje na mjerodavno materijalno pravilo, ali ljudi koji zastupaju renvoi kažu
da kad kolizijsko pravilo uputi na materijalno pravo ono je završilo svoj posao, a to mjerodavno
pravo može raditi što hoće.

*Proizlazi da renvoi može vrijediti samo za određene skupine pravnih područja.

*Ne može kod npr. nekretnine, zašto? Zato jer ima čvrstu točku vezivanja, vrijedi pravo područja
gdje se nekretnina nalazi.

*Renvoi ne vrijedi za ona područja gdje je nešto vezano, odnosno gdje je „nepomično”.To su
nekretnine, delikti (zašto? delikt je uvijek nastao na nekom mjestu).

**Npr. porezi tu nisu, jer se postavlja pitanje čime se Mpp bavi? A to su privatno pravni odnosi.

Npr. nije ugovor, jer se može unijeti u ugovor o prodaji, mjerodavno pravo je to i to.

*RENVOI NE VRIJEDI ZA:

1. NEKRETNINE, 2. AUTONOMIJU STRANAČKE VOLJE, 3. DELIKTE, 4. OBLIK ILI

FORMU PRAVNOG POSLA

*RENVOI SE PRIMJENJUJE/MOŽE SE PRIMJENJIVATI za: fizičke osobe, statusna pitanja,

subjekte, gdje se mjerodavno pravo određuje poveznicama poput državljanstva, prebivališta,
boravišta.

*Stari zakon je prihvatio renvoi- uzvrat, treće pravo (novi zakon nije tako!).

*Čl.6 knjiga, st.1- Ako bi po odredbama ovog zakona trebalo primijeniti pravo strane države,
uzimaju se u obzir njegova pravila o određivanju mjerodavnog prava!

Zakonodavac u zakonu ne govori o kolizijskim pravilima, već pravilima o upućivanju na

mjerodavno pravo, što je ustvari kolizijsko pravilo.
*Ako kolizijska pravila tj. pravila strane države uzvraćaju (uzvrat) na prava RH (strano
pravo), primjenit će se pravo RH- to je RENVOI po zakonu.

**U novom zakonu renvoi se načelno ne prihvaća, osim za...taksativno navedeni članci za koja
pravna pitanja će renvoi vrijediti (**gdje se određuje mjerodavno pravo za pravnu i poslovnu
sposobnost fizičke osobe, proglašenje nestale osobe umrlom, na osobno ime, pretpostavke za
sklapanje braka i obvezno uzdržavanje).

*Renvoi kad je nastao imao je puno pristaša. Što će mjerodavno pravo raditi nije u nadležnosti
polaznog kolizijskog pravila (jer polazno je iz jedne države), a upućuje na pravo druge države!

*Renvoi ima i razloga „za” i „protiv”.

**Protivnici renvoi- renvoi treba izbaciti iz razloga, **KOJA JE SVRHA KOLIZIJSKIH

PRAVILA?

Da nađemo mjerodavno pravo koje je u najužoj vezi sa pravnom situacijom. Npr. kod nekretnine
najuže je vezana za zemljište gdje je nekretnina.

**Protivnici renvoi- ratio kolizijskih pravila negira tj. u određenim situacijima će biti pravno
pravilo koje nema nikakve veze sa tom pravnom situacijom. Renvoi negira svrhu mpp-a.

Druga stvar koja negira je uzvrat- polazno kolizijsko pravilo državljanstvo pa se vraća na francusko
pa na njemačko- bio bi ping pong (to iznose protivnici renvoi).

To je tzv. „ping pong efekt”.

*Primjer koji smo spomenuli za Australca (gore pogledati!)

Npr. mi u Hrvatskoj Hrvati više znamo o hrvatskom pravu, nego finskom, znači kriterij
državljanstva. No drugi zakonodavci se ne slažu s tim i misle da je prebivalište najbliža veza.

**Pristaše renvoi- donedavno su pobjeđivali, renvoi u zadnje vrijeme sve više gubi.

Pristaše tvrde da je polazno kolizijsko pravilo svoju svrhu ispunilo upućivanjem na

mjerodavno pravo! Da pravni poredak mjerodavnog prava ima slobodu da odredi za istu
kategoriju vezivanja različito mjerodavno pravo? (to je pravo slobode svakog zakonodavca).
Da to omogućava da dođe ujednačenih? rješenja za istu kategoriju vezivanja i zato treba prihvaćati
renvoi.

**Pristaše renvoi tvrde da se tzv. „ping pong efekt” rješava- Zakon, čl.6, st.2- ako polazno
kolizijsko pravilo upućuje na mjerodavno pravo, a mjerodavno pravo vraća ponovno na
polazno kolizijsko pravilo, primijenit će se pravo tog polaznog kolizijskog pravila tj. više ne
dolazi do „ping pong efekta”.

JAVNI POREDAK

*Što je javni poredak i što spada u njega?

*Javni poredak obuhvaća najveće vrijednosti jednog društvenog sustava, država- tu spadaju
socijalni, ekonomski, pravni pojmovi.

*Javni poredak je skup najvećih vrednota. Nije isti u svim državama. Promjenjiv (ovisi o vremenu,
društvenom uređenju. Npr. nekad je javni poredak predstavljao rasizam).

Relativan je, a ne apsolutan. Izuzetan je jer je iznad onog drugoga.

*OSOBINE JAVNOG PORETKA: 1. PROMJENJIVOST, 2. RELATIVAN, 3. IZUZETNOST.

*Kakve veze ima javni poredak sa Mpp-om? Jer Mpp ima veze sa stranim pravom npr. Talijan ima
pravnu sposobnost po svom talijanskom pravu.
**Početak razmišljana Akursius, treba dozvoliti primjenu stranog prava!

**Da li strano pravo (pa bilo ono i hrvatsko) treba prihvatiti bez ikakve rezerve i ograničenja takvo
kakvo je? Postavilo se pitanje.

Pravni sustavi su bitno različiti. Ako bi se npr. nešto primijenilo od stranog prava, može rušiti
temeljni pravni poredak neke druge države- zato se ne može prihvatiti bez ograničenja!

**prvo shvaćanje da se strano pravo ipak mora ograničiti i ne treba se prihvatiti bez ikakve rezerve-
nizozemac Huber, u svom trećem Aksiomu- dao osnovne postavke ograničenja primjene stranog
prava, 17.st.

Dao je moderno, današnje shvaćanje, idejni začetnik da strano pravo treba ograničiti.

Treći aksiom- „vladari država dozvoljavaju isključivosti? da pravo koje je doneseno u jednoj
državi/jednom pravnom poretku zadržavaju svugdje svoje pravno djelovanje- da svugdje vrijedi,
ali OGRANIČENJE- ako ne šteti državnoj vlasti, vladaru ili građanu”

Strano pravo izvan svoje primjene ne smije štetiti njima.

*pogledati čl.32, stari Zakon- znati!!- regulira tko može sklopiti brak.

Mjerodavno je za svaku osobu pravo države čija je ona državljanin u vrijeme sklapanja braka.

Ako je osoba državljanin osobe A, pravo države A će reći da li može sklopiti brak.

*čl. 32, st. 2. -I kada postoje uvjeti za sklapanje braka po pravu države čiji je državljanin osoba koja
želi sklopiti brak, neće se dopustiti sklapanje ako što se tiče te osobe postoje smetnje koje se tiču
postojanja ranijeg braka, srodstva i nesposobnost za rasuđivanje.

***po afganistanskom pravu osoba može imati više žena. Po njegovu pravu državljanstva
može sklopiti treći i četvrti brak, on želi oženiti Hrvaticu, Hrvatica pristaje. No mi smo
ograničili st.2 primjenu stranog prava! Znači da mi nećemo dozvoliti sklapanje toga braka-
smeta našem javnom poretku. **U čemu bi se tu kršio naš javni poredak?

Zato jer bi se narušila Ustavna odredba ravnopravnosti muškarca i žene (jedan dio), a drugi
dio se tiče neravnopravnosti osoba pred zakonima tj. u pravnom položaju- Afganistancu bi
njegovo pravo dalo više prava nego što imaju državljani RH. Zato se ne dozvoljava, jer šteti
građanima RH (kako je spomenuo Huber), a ne zato jer to nas „dira”.
(stari zakon čl. 4- ne primjenjuje se pravo strane države, ako bi njegov učinak bio suprotan Ustavu
RH. U novom zakonu je izbačeno Ustav RH pa umjesto toga stoji- ako bi učinak primjene stranog
prava bio očito protivan javnom poretku RH).

**Što se dešava ako se Hrvatica vrati u Hrvatsku, a drugdje se udala, što se dešava sa
učincima tog braka?

Učinci braka su valjani u Hrvatskoj?

*Npr. Hrvati hoće u Iranu sklopiti brak, a već je sklopio brak u RH. Morat će i tamo dati neki
dokument- njihovo polazno pravo poveznicom će uputiti na pravo RH, ako je npr. i tamo
mjerodavno pravo državljanstva- Iranci će reći „vi ste državljanin RH”.

„Nigdje ne piše krši se javni poredak i tu spada ovo ili ono...”

*Ne miješati JAVNI POREDAK I INSTITUT JAVNOG PORETKA- institut javnog poretka je
'policijac' koji će zabraniti povredu javnog poretka, štiti javni poredak od primjene stranog
prava koja bi dovela do kršenja javnog poretka. Ima ga svaki sustav, on nema osobine, ima
samo zadatak da štiti javni poredak.

INSTITUT JAVNOG PORETKA- Neće dozvoliti stranom pravu da krši javni poredak.

*Svi mi živimo u nekom životnom prostoru (stan, kuća), nekome smeta da se zapali cigareta, da se
nose cipele u kući, tu bi INSTITUT JAVNOG PORETKA- bila ulazna vrata stana, onaj tko pokuca
je strano pravo koje dolazi u našu kuću, ako krši naša pravila nećemo ga pustiti.

*FUNKCIJE JAVNOG PORETKA (2):

1. POZITIVNA (nameće primjenu domaćeg, polaznog prava)

2. NEGATIVNA (isključuje primjenu stranog pr ava)

*Pozitivna funkcija, npr. čl 32, st.2 u pogledu uvjeta za sklapanje braka (smetnje).

„Neće se primijeniti ako postoje smetnje...” *Onda koje ćemo pravo primijeniti?

Zapravo niti jedno pravo (ni strano ni domaće).

*Negativna funkcija- kolizijsko pravilo upućuje na strano mjerodavno pravo i vidi se da je to
strano mjerodavno pravo u suprotnosti sa javnim poretkom. No ako u stranom poretku postoji neko
drugo pravno rješenje koje je slično tome koje je suprotno javnom poretku, uzet će se drugo pravno
rješenje. Ili će se stvarno pravo prilagođavati pa će se u određenim institutima naći drugi način da se
strano prilagodi ili da se primjeni nešto iz domaćeg prava koje bi bilo tome slično.

*Primjer je tu kod kvalifikacije, ako bi kršilo javni poredak. Npr. u bivšoj SFRJ neće se
primijeniti strano pravo ako je suprotno Ustavu i socijalističkom pravu- firme iz bivše
Jugoslavije su odlazile da bi kupovale strojeve, ugovorom o leasingu su uzimali strojevi, no netko
se sjetio da ugovor o leasingu krši socijalističko pravo i svaki ugovor o leasingu je protivno javnom
poretku- no može se prilagoditi pa to više nije ugovor o leasingu, već ugovor o kupoprodaji sa
odgođenim plaćanjem!

*UBLAŽENO DJELOVANJE JAVNOG PORETKA

Tu se dešava da pravne situacije koje su nastale izvan nekog pravnog poretka, da te pravne situacije
ne bi mogle nastati u tuzemstvu, ali obzirom na činjenice, protok vremena i ostalo, takve situacije
neće odbiti primjenu javnog poretka, već će se prihvatiti, iako ne bi mogle nastati po javnom
poretku!

Npr. u afričkoj zemlji gdje je dozvoljeno sklapanje braka između djece, sklopili brak 12-13 godina,
dočekali 18 godina. Dolaze u Hrvatsku gdje je to protivno javnom poretku, imaju već djecu- taj
brak i djeca ako bi primijenili pravo ne bi bili prihvaćeni, tu dolazi do ublaženog djelovanja javnog
poretka.

PREDAVANJE 26.3. prof. Puljko

*BITNO

**JAKO BITNO

PRIMJENA STRANOG PRAVA i PRETHODNO PITANJE

-tu završava opći dio.

PRIMJENA STRANOG PRAVA

-treba omogućiti i primjenu stranog prava. Npr. u Hrvatskoj je pravo Japana strano pravo.

-sa poveznicom se primjenjuje na primjenu stranog prava (međunarodnopravno obilježene

situacije).

*STRANO PRAVO, KAKO SE PRIMJENJUJE, NA KOJI NAČIN?- 2 shvaćanja?

Kad nadležno tijelo dođe u situaciju da primjeni strano pravo, postavlja se pitanje to strano pravo
što će predstavljati, što kaže nadležno tijelo, kako ga treba shvatiti?

*Npr. treba organ primijeniti japansko pravo u Hrvatskoj- u javnim porecima postoje oko toga 2
shvaćanja!

*tu su poreci država podijeljeni na civil law ili common law, tako vezano za primjenu stranog prava
postoje 2 pristupa!

*KOJA JE SVRHA KOLIZIJSKIH PRAVILA? Uputiti na mjerodavno pravo.

*pravna priroda kolizijskih pravila- prisilna (kogentna) i dispozitivna.

**Kakve pravne prirode su kolizijska pravila? Kod nas kogentna, ovisi o pravnom sustavu.

**PRAVNA PRAVILA- 1. KOGENTNA- moraju se primijeniti, nadležno tijelo mora ex offo naći
poveznicu, strano prvo mora pronaći po službenoj dužnosti.

2.DISPOZITIVNA- nadležno tijelo ne mora po službenoj dužnosti

primijeniti strano pravo. Ako npr. Japanac želi da se na njega primijeni japansko pravo, dođe i kaže-
Ja sam Japanac ne možete primijeniti domaće pravo. Podnijet će sve potrebne isprave, nadležno
tijelo će primijeniti strano pravo.

*Npr. ako netko sazna za kazneno djelo mora prijaviti, no po privatnoj tužbi (npr. kazneno djelo
uvrede), može se, ali ne mora prijaviti.

*Za poslovnu sposobnost fizičke osobe mjerodavno je pravo državljanstva- to je naše kolizijsko
pravilo.
*Npr. uputit će dopis japanskoj ambasadi ili ministarstvu pravosuđa (kad su pravila kogentna)-
osoba je državljanin Japana, za Japance pravna i poslovna sposobnost je takva i takva.

*Kad je kolizijsko pravilo dispozitivno- onda sam kaže „ja sam građanin Japana, po japanskom
pravu prilažem original i prijevod propisa Japana, zadovoljavam sve uvjete za pravnu i poslovnu
sposobnost i tražim na vas da na mene primijenite japansko pravo i primijenite kolizijsko pravilo”.

Nadleženo tijelo će to uzeti- donijeti rješenje da je pravno i poslovno sposobno. Ako Japanac u tom
sustavu ne poduzima ništa, tada nadležno tijelo primjenjuje domaće pravo.

**Čl. 9 Pravo strane primjenjuje se prema smislu i pojmovima što ih sadrži (ZRS)- to je
POLAZIŠTE VEZANO ZA PRIMJENU STRANOG PRAVA.

(**DODATNO- novi ZMPP čl.8- Pravo strane države primjenjuje se na način kako se to
tumači u toj državi. )

*Što se dalje događa? Primijenit će se strano pravo, sad je pitanje kako nadležno tijelo shvaća
to strano pravo?

U jednom sustavu na jedan način u drugom sustavu na drugi način.

U DISPOZITIVNOM SUSTAVU- strano pravo je činjenica.

To je starorimsko shvaćanje, ne možemo pravo dokazivati na sudu, ono je takvo kakvo je,
samo se dokazuju činjenica. Npr. ne možemo na sudu dokazivati da kd ubojstva ne postoji
kao pravo ili ga nema u zakonu.

DISPOZITIVAN SUSTAV- strano pravo je činjenica, ali može doći do pogreške. **Prilikom odluka
koja nadležna tijela donose vezano za primjenu stranog prava dolazi do pogrešaka, ispravljaju se
pravnim lijekovima!

**Pogreška- može primijeniti pogrešno kolizijsko pravilo, može uputiti na krivo strano pravo,
može uzeti dobro kolizijsko pravilo- doći do dobrog stranog prava, tj. uzeti nešto što ne
odgovara. Npr. krivo kvalificirao po lex causi.
*Ako po službenoj dužnosti mora pronaći strano pravo, prema IURA NOVIT CURIA.

**Ovdje dolje koji su pravni lijekovi dopušteni?

*PRAVNI LIJEKOVI PROTIV POGREŠNE PRIMJENE STRANOG PRAVA

SUSTAV STRANO PRAVO PRAVO SUSTAV STRANO PRAVO ČINJENICA

ŽALBA ŽALBA-radi pogrešno činjenično stanje

-pogrešna primjena materijalnog prava

-pogrešna primjena procesnog prava

ODLUČUJE II. ORGAN

REVIZIJA (ako II. organ „pogriješi)

-radi pogrešne primjene materijalnog prava (ovdje je to strano pravo)

-radi pogrešne primjene procesnog prava

 -ne može zbog pogrešnog činjeničnog stanja!

*ZAŠTO SE REVIZIJA NE MOŽE PODNIJETI ZBOG POGREŠNOG ČINJENIČNOG STANJA?

Zato jer je to izvanraspravno, **zašto se ne ide u utvrđenje činjeničnog stanja?

Radi NAČELA NEPOSREDNOSTI (neposredno ispitati svjedoka) i NAČELA SLOBODNE

OCJENE DOKAZA (neposredno zapažanje).

*U KOJEM SUSTAVU SE MOŽE ULOŽITI REVIZIJA KAO IZVANREDNI PRAVNI

LIJEK, A U KOJEM NE MOŽE?

U dispozitivnom sustavu ne može,jer strano pravo je činjenica (kako je stranka prezentira?),

ostaje činjenica, ako se zbog činjenica ne može uložiti revizija, onda ovdje revizija ne može
funkcionirati.

U kogentnom/prisilnom sustavu može (odnosno, SUSTAV STRANO PRAVO PRAVO tj. gdje
se strano pravo smatra pravom), gdje je I. tijelo pogrešno primijenilo pravo, tumačilo strano
materijalno pravo, revizija se može uložiti!

PRETHODNO PITANJE

*imamo pravni problem na sudu- nije svako pitanje prethodno pitanje.

*Prethodno pravno pitanje je samostalna pravna cijelina (bez njega se ne može odlučiti o glavnom
pitanju, ali nije neposredan predmet spora), o njemu se donosi posebna odluka.

**Npr. pitanje uzdržavanja djeteta, je li osoba otac djeteta- to je prethodno pitanje.

Ako nismo saznali tko je otac, kako ćemo riješiti uzdržavanje.

Npr. prije nego je osoba zatražila uzdržavanje djeteta, mogla je pokrenuti postupak utvrđivanja
očinstva.

GLAVNO PITANJE (U PRAVNOM PORETKU A I B

GLAVNO PITANJE

U PRAVNOM PORETKU

*Problem: Ovdje je glavno pitanje nastalo u poretku A, a prethodno pitanje o kojem ovisi
rješavanje glavnog pitanje je riješeno u poretku B.

*DA LI TO PRETHODNO PITANJE (o kojem ovisi rješavanje glavnog pitanja) riješiti po pravu
poretka A ili B?

Da li riješiti prethodno pitanje isto po poretku A, gdje je nastalo glavno pitanje ili po poretku B?

*Npr. kad smo govorili o javnom poretku- netko iz Irana želi oženiti Hrvaticu, već ima dvije
žene- čl.2.st.2. U Iranu tih prepreka nema, sklopili su brak u Iranu, dobili su dijete. Hrvatica
želi razvod i želi u Hrvatskoj uzdržavanje djeteta. Je li to dijete bračno ili izvanbračno?

Prethodno pitanje postoje brak. Da li to prethodno pitanje treba rješavati po pitanju Irana
gdje je brak nastao ili po pravu Hrvatske?

*Po hrvatskom braku dijete nije bračno, po iranskom je dijete bračno.

**2 METODE RJEŠAVANJA PRETHODNOG PITANJA:

1. metoda ZAVISNOG UPUĆIVANJA (lex causae)

2. metoda NEOVISNOG UPUĆIVANJA (lex fori)

*Ako rješavamo prethodno pitanje po pravu gdje je prethodno pitanje nastalo (država B) doći će
uvijek do istog rješenja, to je UJEDNAČENOST RJEŠENJA NA MEĐUNARODNOM NIVOU.

Bitno da se ovdje radi o ZAVISNOM UPUĆIVANJU (lex causae- pogledati skicu)

*Ako rješavamo prethodno pitanje po pravu gdje je nastalo glavno pitanje, onda će onoVRIJEDITI
SAMO U OKVIRU TOG PRAVNOG PORETKA.

Ovdje se radi o NEOVISNOM UPUĆIVANJU (lex fori- pogledati skicu).

ZAVISNO UPUĆIVANJE (LEX CAUSAE)

NEOVISNO UPUĆIVANJE

(LEX FORI)

**Ako Hrvatsko pravo kaže da takav brak ne vrijedi, krši javni poredak, to vrijedi samo u
Hrvatskoj, u okviru samo tog javnog poretka! Iz tog razloga što da je npr. Iranac i Kuvajčanin u
pitanju- ako bi se rješavalo pred Kuvajtskim sudom brak bi bio valjan i vrijedio bi samo u
okviru tog kuvajtskog poretka.

PREDAVANJE 9.4. prof. Puljko

*BITNO

**JAKO BITNO
ŽENEVSKA KONVENCIJA i MJENICA 1930.g., HAŠKA KONVENCIJA 1961. g.-
(o sukobu zakona kod oblika oporučnog raspolaganja)

(Župan će raditi obiteljski statut i ugovorni? Ili ugovorni, izvanugovorni i deliktni statut)

*Konvencije jedan od izvora u Mpp-u.

*Međunarodne konvencije vezane uz mpp, pokušavaju uvijek diktirati pravna rješenja- kao obveza
svim potpisnicima konvencija, one imaju obvezu rješenja iz konvencija ugraditi u svoj pozitivno-
pravni sustav.

*Ženevska konvencija o mjenici- Hrvatska je preuzela, Jugoslavija pristupila Ženevskoj

konvenciji, nakon II. svjetskog rata tadašnja SFRJ je pruzela tu konvenciju i nakon osamostaljivanja
Hrvatske, Hrvatska je preuzela rješenja Ženevske konvencije o mjenici.

*danas su rješenja te konvencije u našem Zakonu o mjenici.

*riješeno je samo malo pitanje vezano za mjenicu.

*Na međunarodnoj konferenciji pozovu se predstavnici inozemnih poslova, raspravljaju o mogućim

rješenjima i kad se postigne konsenzus oko rješenja se donosi ta konvencija.

*Konvencija nema svrhe ako nitko neće pristupiti. Moraju se usuglasiti različita gledišta, to je
teško.

*Iz tog razloga međunarodne konferencije/konvencije riješavaju uski krug problema. U

našem Zakonu u mjenici ta se rješenja nalaze samo u 6 članaka! (čl 94-100, ne treba znati!!)

*Konferencija u Ženevi- od 13.5.-13.6. (skoro mjesec dana) su raspravljali samo o jednom pitanju
vezanom uz mjenicu. Onda je ta konvencija sklopljena i zemlje su počele pristupati (oko 70-ak
zemalja pristupilo, nije bitno!)

*Svaka konvencija ima POLJE PRIMJENE.

*Polje primjene Ženevske konvencije o mjenici je- **POLJE PRIMJENE ODREĐIVANJA
MJERODAVNOG PRAVA ZA OBLIK PREUZIMANJA MJENIČNIH OBVEZA

- znači u kojem obliku se može preuzeti mjenična obveza, a da bi taj oblik bio formalno pravno
valjan. Znači tu se rješava samo oblik/forma, ne i sadržaj mjenične obveze! U kojoj formi jednog
mjeničnog obveznika može mjenica preći na drugoga.

*za svaki pravni posao (i mjenični) ima dvije valjanosti- **formalnopravna valjanost i
materijalnopravna.

*Formalnopravna je valjanost oblika ili formi (država određuje), npr. ugovor o prodaji se mora
ispuniti na obrascu, staviti npr. marku od 100 jedinicu.

*Materijalnopravna valjanost- je ono što je u sadržaju, npr. prodajemo cipele ili nešto drugo.

*ako nema formanopravne valjanosti, nema valjanog pravnog posla! (npr. sami napišemo
ugovor o prodaji, a ne na obrascu).

*podrazumijeva se znati nešto o mjenici, predznanje.

*Što je mjenica, čemu služi, zašto je mjenica nastala? Zašto nemamo npr. ugovor u dugovanju, već
mjenicu?

Netko izdaje mjenicu kad nema novaca. Netko nema novaca, izdaje mjenicu, očekujući da će te
novce dobiti.

Npr. netko prodaje mlijeko Dukatu, očekuje novce, ali mu treba stočna hrana i onda izdaje mjenicu-
ima rok dospijeća, recimo 90 kuna, izdaje mjenicu da može kupiti stočnu hranu da stoka ne ugine.

Onaj tko proizvodi stočnu hranu možda isto nema novaca, može tu mijenicu prenijeti dalje-
prenosivost (s vjerovničke i dužničke strane)

**U kojoj obliku ili formi se mjenica prenosi sa jedne osobe na druge npr. sa dužničke strane?

Problem nije kad postoji jedna država nego kad se prenosi iz jedne države u drugu.

To je riješila Konvencija o mjenici (oblik/forma u kojoj se može preuzeti mjenični dug).

**Ali postavlja se prethodno pitanje, tko i po kojem kriteriju može preuzeti mjeničnu obvezu-
dug, da li svatko ili ne? Koje će mjerodavno pravo odrediti pasivnu mjeničnu sposobnost?
U mjeničnom odnosu imamo mjeničnog dužnik i vjerovnika. Sposobnost da budete mjenični dužnik
zove se pasivna mjenična sposobnost. Sposobnost biti vjerovnik je aktivna mjenična
sposobnost.

*Što vrijedi da netko preuzme obvezu, a ne može biti mjenični dužnik? Npr. dijete od 10 godina ode
u banku, ono ne može biti kreditno obvezno.

*Koje će mjerodavno pravo odrediti pasivnu mjeničnu sposobnost, po kojem kriteriju?

Na konferenciji razmimoilaženja. Pasivnu mjeničnu sposobnost ima pravno i poslovno sposobna

osoba. (Za pravnu i poslovnu sposobnost mjerodavno je pravo državljanstva osobe.)

**Problem na konferenciji, zašto? Zato jer se svugdje u svijetu pravna i poslovna sposobnost ne
utvrđuje nužno po državljanstvu, već po prebivalištu. Države common law-a, za osobni status je
mjerodavno pravo prebivališta, a ne državljanstva. Zato taj krug država nije pristupio ovoj
konvenciji! Zato se ta konvencija smatra relativno uspjelom!

*Naš mpp, zakonodavac je stao na stranu državljanstva.

*Konvencija o mjenici- mjerodavno pravo je pravo državljanstva pasivnog mjeničnog

obveznika. To je to PRETHODNO PITANJE.

*tu su i dalja rješenja u vezi te konvencija vezana uz višestruko državljanstvo, polipatridiju,

apatridiju, za renvoi itd.

*nakon PRETHODNOG PITANJA, pristupa se GLAVNOM PITANJU- određivanje mjerodavnog

prava za oblik preuzimanja mjenične obveze.

*za oblik i formu svugdje na svijetu jedno i jedinstveno mjerodavno pravo je mjesto zaključenja
pravnog posla, tj. lex locii actus- znati!!!

*Znači zemljama common lawa je odgovaralo ono što se tiče pravila o obliku i formi, ali im nije
odgovaralo pitanje mjerodavnog prava- kod njih pravo prebivališta.
*Lex locii actus- propisuje pravo mjesta gdje preuzimamo mjeničnu obvezu, tu forma može biti
svakojaka. Ali npr. u nekom pravnom poretku za valjanost forme moramo javnom bilježniku ili kod
odvjetnika ili na trgovački sud.

*ovdje je preuzimanje mjeničnih obveza izvan jednog pravnog poretka (izvan Hrvatske)! Može se
dogoditi da taj oblik/forma nije odgovarajući tom mjestu.

Formalnopravno nismo preuzeli kako to zahtijeva mjesto preuzimanja i onda je to formalno

pravno nevaljano!

Zato je tu uskočila konvencija o mjenici.

**Npr. ja sam mjenični dužnik i dugujem Ivici 100 kuna, a meni duguje Pero 100 kuna- ja kažem
Pero će preuzeti mjeničnu obvezu 100 kuna, Pero dođe i potpiše, on je mjenični dužnik tj. obveznik.

Pero kaže- meni Marko duguje 100 kuna, on će preuzeti obvezu, on je sad mjenični dužnik. Ja
poznam Peru, ne poznam Marka- nije bitno da li se poznajemo.

*svaka mjenična obveza je samostalna, nema veze jedna s drugom, sve je to indosinirano i
prenešeno.

*tu se zauzelo stajalište NAČELO SAMOSTALNOSTI MJENIČNIH OBVEZA

Na svaku obvezu prema obliku treba se uzeti po mjestu gdje se obveza preuzima- ja sam izdao u
obliku kako treba, Pero je preuzeo u obliku kako treba, ali svako preuzimanje te obveze je
samostalno!

*Ovaj slučaj (Marko, Pero)- Pero nije poštivao lex locii actus (pravila o obliku/formi mjesta gdje je
preuzeo mjeničnu obvezu). Formalnopravno je to nevaljano.

Ali, nakon Pere je došao Marko koji je preuzeo mjeničnu obvezu, ali ju je preuzeo kako treba.

**Da li bi tu bilo u redu da sva mjenica propada zato jer je Pero pogriješio?

To nije u redu, posebno obzirom na samostalnost mjenične obveze.

Ako je jedna mjenična obveza preuzeta po obliku/formi nevaljano po mjestu preuzimanja, a

sljedeća je valjana, ova prethodna nevaljanost ne utječe na valjanost preuzimanja obveze!

-To je prvi IZUZETAK OD NAČELA LOCUS REGIT ACUTUM. Drugi IZUZETAK je kad
mjenični dužnik/obveznik preuzima mjeničnu obvezu u inozemstvu.
Prvi izuzetak

Država A (valjano)________>Država B (preuzeta nevajano)___>Država C (valjano)

(može opet biti preuzeta nevaljano, ne mijenja se).

Drugi izuzetak

Npr. Pero preuzima mjeničnu obvezu u Švicarskoj, javni bilježnik ne radi, preuzme mjenični dug po
svom hrvatskom pravu. Formalno pravo nije preuzeto po lex loci actus, ali je preuzeto po pravu
državljanstvu osobe koje preuzima obvezu. Smatra se da bi takvo preuzimanje obveze trebalo biti
valjano!

**To je ušlo u Ženevsku konvenciju, ali je dopustila državama da mogu pooštriti malo taj
izuzetak pa zahtijevaju da ne može samo po državljanstvu mjeničnog obveznika-dužnika, nego da
vrijedi ako je i vjerovnik iz te države odakle i ovaj.

**Znači ne vrijedi za Peru ako je preuzeo obvezu u Uzbekistanu, a vjerovnik je Uzbekistanac, ali
ako je vjerovnik Hrvat, onda vrijedi!

**Hrvatski zakon je prihvatio tu rezervu, ali je pooštrio rješenje Ženevsku konvencije traži- ako je
preuzimanje mjenične obveze u inozemstvu nevaljano po mjestu preuzimanja, ali je valjano po
hrvatskom pravu- zahtijeva se da i vjerovnik i dužnik budu istoga državljanstva!

*mjerodavno pravo za oblik preuzimanja mjenične obveze je lex loci actus (zakon mjesta
poduzimanja pravnog posla).

**Postoji izuzetak- u dva slučaja će biti mjerodavno mjesto plaćanja- kod izdatnika vlastite
mjenice, za učinak obveza akceptanta akceptirane mjenice.

*to je najvažnije o Ženevskoj konvenciji o mjenici, postoji i Ženevska konvencija o čeku, rješenja
su jednaka kao u mjenici.
HAŠKA KONVENCIJA O SUKOBU ZAKONA KOD OBLIKA OPORUČNIH
RASPOLAGANJA, 1961.g

*postavlja se pitanje oblika ili forme.

*Iz kojeg razloga je nastao praktičan problem?

*Oporuka se ne može popraviti ako nije formalnopravno valjana (npr. ako osoba nije otišla kod
javnog bilježnika).

*POLJE PRIMJENE- to je mjerodavno pravo za oblik oporuke.

*U kojem obliku/forma morate napraviti oporuku ili testament da bi bio formalnopravno

valjan?

Haška konferencija je došlo zaključaka koja su prihvaćena.

*Haška konvencija stoji na 2 načela: 1. FAVOR TESTAMENI, 2. JEDINSTVO OPORUČIVANJA

1. FAVOR TESTAMENTI(u korist oporuke)- nastoji se da oporuka bude prihvaćena i da se uzme da

je formalnopravno valjana.

Oporuku bi trebalo prihvatiti kao valjanu ako ima bilo kakvu razumnu vezu sa oporučiteljem,
njegovom imovinom, samom oporukom.

*to je načelo konkretizirano kroz mjerodavno pravo za oblik.

(kod Ženevske konvencije samo lex loci actus, ovdje se smatra da treba dati više različitih prava da
oporuka bude valjana).

**ZA OBLIK/FORMU (kod favor testamenti)- 5 mjerodavnih prava, to je konkretizacija tog načela
(favor testamenti)

1. LEX LOCI ACTUS

2. PRAVO DRŽAVLJANSTVA

3. PRAVO PREBIVALIŠTA

4. PRAVO REDOVNOG BORAVIŠTA

5. LEX REI SITAE- za nekretnine

= sve su to (1-5) alternativne poveznice! To znači da vrijedi bilo koja od ovih poveznica, ne
moraju sve.

Ako je oblik prema bilo kojem od ovih mjerodavnih prava, oporuka je valjana!

*potpisnici su još više išli u korist načela FAVOR TESTAMENTI- potpisnicama dali
mogućnost da dodaju još neko mjerodavno pravo!

*Tako u Hrvatskoj, uz 5 vrijedi i 6.- LEX FORI (pravo RH).

*Npr. puno ljudi imaju imovinu razasutu po svijetu (Hawaji, Miami)- prije konvencije, za svaku
nekretninu ako je bila u različitim pravima državama (za nekretnina lex rei sitae)- ako hoćemo
pokloniti, moramo onako kako to pravo propisuje.

Znači jedna oporuka vrijedi za svu nečiju imovinu koja se nalazi bilo gdje!

(drugi put Župan deliktni statut)

PREDAVANJE 16.04, prof. Župan

*BITNO

**JAKO BITNO

*Najbitnije ponavljanje
PRODUCTS LIABILITY- izvanugovorna, znati!

Mjerodavno pravo- primarno pravo mjesta prebivališta, onda pravo mjesta štete ali samo ako se
dogodilo uz druge okolnosti.

*Haška konvencija- mjerodavno pravo ćemo vezati uz osobu koja je bila neposredno oštećena

*Odredbe javnog poretka- znati!

*Npr. Mjerodavno pravo za nasljeđivanje više varijanti, zaokružiti!

*Profesor ima svoje konvencije (npr. Konvencija prometne nezgode)

________________________________________________________________________________

PREDAVANJE

NASLJEDNI STATUT

-ugovori, nasljeđivanje (to su problemska pitanja!)

Npr. Mađarska do pred 3 godine- žena nije nasljeđivala, imala je samo pravo uživanja- to su
**PRAVILA MATERIJALNOG PRAVA

*RAZLIKA U KOMPARATIVNOM MPP-U

Sustav jedinstvene ostavine i sustav podjeljene ostavine

**temeljna pitanja međunarodnog nasljednog prava- znati!

Mjerodavno pravo za zakonsko nasljeđivanje, za oporučno nasljeđivanje, za oporučnu sposobnost,

mjerodavno pravo za materijalnu valjanost oporuke (sadržaj), mjerodavno pravo za formalnu
valjanost oporuke (oblik)

*EU postoje priljevi predmeta, dvojbeno je gdje se proveo ostavinski postupak- Uredba 2012. (na
nasljednike koji umiru 2015. ili nakon toga)- pogledati!
MJERODAVNO PRAVO- odredbe mpp se mijenjaju univerzalno, može doći do primjene prava
države koja nije članica.

**Vezanje je za uobičajeno boravište ostavitelja za slučaj smrti!!

Mjesto gdje je osoba umrla i posljednje boravište, treba vrednovati kad se govori o više država.

Npr. Osobe koje rade u inozemstvu (Njemačka)- OTKLANJA SE HRVATSKA, postupak se treba
provesti gdje osoba živi.

*Ostavitelj može reći da se na njega primijeni pravo njegova državljanstva- to je *KOD

OPORUKE, stranačka autonomija- TO JE NOVO, ZA RAZLIKU OD ZRS!

-Onda se nasljednici mogu usuglasiti da se postupak provede u toj državi- to je PROROGACIJA

moguća po ovoj Uredbi!

**za bračnu stečevinu više nije presudno državljanstvo ako su sad u sustavu odvojene stečevine?

*MJERODAVNO PRAVO ZA PITANJE FORME- Haška konvencija iz ‘61- to je alternativna

mjerodavnost- znati!

*Haška načela- FAVOR TESTAMENTI I MJERODAVNA PRAVA (znati koja prava u

alternativnom odonosu), međutim postoji oporuka- znati!

*Ništava oporuka, ide se na zakonski režim- znati!

UGOVORNI STATUT

-u području ugovora zmpp je u načelu isti

-fleksibilnost, ZOO puno odredbi dispozitivnog karaktera- npr ako stranke ne ugovore rok, rok za
prigovor je taj i taj.

*Novi ZMPP, čl.25- Uredba Rim I zamijenila je Rimsku konvenciju.

**AUTONOMIJA- pogledati prezentacije!

MATERIJALNOPRAVNA AUTONOMIJA KOLIZIJSKOPRAVNA AUTONOMIJA

-prešutno izabrale materijalno pravo

Moguće djelomično

Npr. Za kamate, dio prava,

Za sve ostalo su odredbe mjerodavnog prava

MATERIJALNO PRAVNA AUTONOMIJA- samo dispozitivno

Npr.2 hrvatska društva, inkorporacija u materijalnom pravu

Npr. U ugovor o kupoprodaji odluče za skrivene nedostatke.....

*PREŠUTNI IZBOR- pogledati!

Npr. Ako stranke izaberu sud, smatra se da dolazi do primjene tog prava, jezik, valuta.

*INDICIJE- znati!

**Koja su ograničenja izbora prava, slučaj Ingmar-Leonard, znati!

Izabrali su kalifornijsko prvo.

ESLJP- je rekao pravila koja izviru iz EU uredbi i međunarodnih propisa, ali bi trebalo štititi
komercijalne agente (prema tome).

*OGRANIČENJE STRANAČKE AUTONOMIJE-znati!

Npr. Ugovor o prijevozu putnika i ostalo.

*Pitaju primarno pravilo, ograničenje po RIM I, ako nije izabrano mjerodavno pravo, onda ono s
kojim je ugovor u najbližoj vezi!- znati!

*Podredni ugovorni statut po RIM I- pogledati!

Nevezano ta prirodu ugovornog odnosa (npr. Gdje je ugovor sklopljen)

*Katalog Schnitzer- MJERODAVNO PRAVO NE VEŽEMO UZ PREBIVALIŠTE, VEĆ

UOBIČAJENO BORAVIŠTE!

*Posebna pravila- odstupamo, jer štitimo proizvođača

GRAĐANSKI DELIKTI

*mora se voditi računa o preklapajućim izvorima, često je štetni događaj u jednojo državi, a
posljedice u drugoj.

**Mpp je li potrebno vezati za štetni događaj- gdje se dogodio ili vezati za mjesto posljedice-
UBIKVITET je napušten, pogledati!

*uvodi se kriterij zajedničko boravište oštećenika i štetnika, najuža veza- znati!

*Pogledati najčešće poveznice!

*Mpp za izvanugovorne obveze primjenjujemo Rim II, ali za određena pitanja ne primjenjujemo
Rim II, već Haške.

*Uredba Rim II- pogledati poveznice, ali ako postoji izabrano pravo, onda se izabrano prvo
primjenjuje!

PREDAVANJE 7.5. prof. Župan

 *BITNO

**JAKO BITNO

*građa međunarodno građansko postupovno pravo koje se povezuje sa kolegijem građanskog

postupovnog prava.

*Mpp- govorimo o građanskim elementom sa međunarodnom obilježjem.

*U rješavanju građanskim predmeta sa međunarodnim elementom, nemamo izdvojenih sudišta na

koje bi stranke mogle doći i naći zaštitu. To rade ona tijela koja inače pružaju zaštitu kod različitih
privatnopravnih zahtjeva- npr. ako se u czss se treba ostvariti zaštita, czss ulazi u sustav mpp-a po
potrebi. Moguće i npr. javni bilježnik kad ima međunarodni element.

**u našoj državi nemamo specijalizirana tijela, izuzetak su tijela koja su visoko specijalizirana za
međunarodne trgovačke sporove i međunarodne investicijske sporove.

U tom se smislu razvio sustav međunarodne trgovačke arbitraže, posebna sudišta.

*U nekim sustavima se i u nacionalnom kontekstu izdvajaju posebna sudišta koja rade samo
predmet s međunarodnim elementom. Takvu vrstu specijalizacije nemamo u našem sustavu!

*Od 1.1. 2019. izuzetak koncentrirana nadležnost za građanske međunarodne otmice koja je
po implementacijskom zakonu smještena na jednak sud- za cijelu Hrvatsku se postupci za
povrat djeteta rješavaju na općinskom građanskom sudu u Zagrebu!

Ali i dalje to nije poseban sud formiran za rješavanje predmeta sa međunarodnim elementom, već je
sucima koji inače rješavaju tuzemne obiteljske predmete povjerena zadaća da rade te predmete
(prekogranični element?)

*kod zakonodavaca prijepor gdje smještamo tu materiju (građanski predmet sa međunarodnim

obilježjem).

**Kod nas imamo Zakon o mpp (naš sustav)- u sustavu u kojem ima autohtoni propis koji regulira
materiju za prekogranične odnose imamo i pitanje međunarodnog građanskog prava.
**Sustavi koji nemaju Zakon o mpp, već odrede o mjerdavnom pravu (sektorski pristup)- teoretski
mpp može biti disperziran u propise. (npr. Njemačka?)

Većina država ima autohtoni propis.

*PITANJA MEĐUNARODNE NADLEŽNOSTI, PRIZNANJA I PROGLAŠENJA OVRŠNOSTI

STRANIH ODLUKA- bitno!

*Gdje mogu tužiti, gdje tražiti zaštitu, gdje podnosim sporazumni zahtjev za ostvarivanje sudske
zaštite?- to je pitanje međunarodne nadležnosti!, drugi dio je činjenica i okolnost u kojoj odluka
donesena u drugoj državi može imati učinke u tuzemstvu- to je pitanje priznanja stranih odluka koje
donese tijelo RH i proizvodi učinke u inozemstvu- znati!!

*MGPP tu ulaze procesne radnje i instituti specifični u postupcima sa prekograničnim elementom-

pitanje trenutka pokretanja postupka koja je relevantno, jer se često događa da stranke pokreću
postupke u većem broju država pa moramo među njima razaznati koji je postupak prvi pokrenut i
pitanje privremenih mjera! (riješeno u Zmpp).

**pitanja postupovne sposobnosti stranaka, pravne pomoći, jedan dio tih pitanja nemamo u Zmpp,
već redoviti režim koji postoji prema procesnim pravilima kod nas primjenjujemo gpp.

*Vuković Kunštek udžbenik ima još nekih tema- imunitet država, to se ne pita!!

*prođe se malo aktorska kaucija (isto minorno)

*Važno da je došlo do značajnih promjena sa Zmpp! Kad se pogleda dio Zmpp, postupak je bitno
drugačiji od onoga u ZRSZ! Nešto je izostavljeno, upućuje na primjenu Haških konvencija i
sadržava malo autohtonih odredbi.

*Podjela na različite vrste nadležnosti (Kunštek), potpuno neupotrebljiva!

*Npr. podjela na isključivu i alternativnu nadležnost? U novom Zmpp, nemamo više kriterija za
isključivu nadležnost! I imamo u jednoj europskoj Uredbi jedan ključ za isključivu nadležnost.
*Isključiva nadležnost- to je nadležnost kojom se pridržava ekskluzivno pravo za rješavanje
određenog postupka. Imali smo je kod obiteljskog prava, stvarnog prava, nasljeđivanja.

Ako su bili kumulirani neki uvjeti, **ona je značila- ako se po pravilima neke države smije voditi
spor u toj državi i stranke odluče tamo napraviti postupak i donesu odluku, takva odluka kod
nas nikad nije proizvodila učinke!

*Gdjegod je propisana isključiva nadležnost automatski je postojao predmet priznanja strane

odluke.

*imali smo RETORZITORNU NADLEŽNOST- nje nema, imamo uzajamnost, novi Zmpp
nema jasno napisano pravilo niti opće međunarodne nadležnosti (prije je bilo, npr. prebivalište
tuženika prebačeno u prekogranični spor. Ono je i sada, ali ne piše baš u zakonu!).

*Čl.55 Zmpp, opća nadležnost- Nadležnost suda RH određuje se...uputili su na primjenu Uredbe i
članka (nisu napisali prebivalište tuženika). **Što manje se unosi novoga ako ima u međunarodnom
zakonodavstvu, što nije dobro.

*Posebna nadležnost u članku 46 nadalje, gdje nas Zmpp upućuje na primjenu Uredbi- što to znači?

**Naš sustav mpp je ulaskom u EU doživio transformciju, sudovi sude po Uredbama, ali smo
i dalje u ZRS imali odredbe koje su bile nacionalne, nekad su se primjenjivali nekad ne.

**To znači da europske Uredbe imaju različiti domašaj, drukčije vrše svoje funkcije u
različitim uredbama, neka od Uredbi ostavljaju prostor za primjenu nacionalnih odrebi, a
neke od Uredbi potpuno izbrisuju nacionalne nadležnosti!

*Novi Zmpp- za pitanja koja imaju neku uredbu nema više dodatnih pravila za ta pitanja,
nego je napisano da ta i ta pitanja primjenjuje se Uredba Brisel 1. I za ona koja se ne
primjenjuje Brisel 1, a ulaze u ta pitanja primjenjuje se isto. **Nemamo pravila za pitanja koja
su isključena npr. iz polja Uredbe ili za koje bi Uredba dala mogućnost primjene nacionalnog prava.

*Situacija sa nacionalnim pravom **kod Brisel 1 Uredbe (za građanske i trgovačke predmete)
i kod Brisel 2 uredbe (nadležnost za razvod braka i kod roditeljske odgovornosti)!
**treba se uzeti zakon i vidjeti da nečega nema, osnovne podjele znati!

**Opća nadležnost je nadležnost za sve vrste sporova po tom kriteriju se može tužiti neovisno o
kojoj vrsti spora se radi, a npr. mjesto isporuke robe, izvršenja neke radnje mogu biti kriteriji onoga
što ulazi u pomoćnu/posebnu nadležnost koja se primjenjuje samo na neke vrste sporova, ali to ne
znači da ne možemo koristiti opću nadležnost- jer ona vrijedi za sve vrste sporova!

**Ako nije niti jedan sud EU nadležan (nabroji se), onda svaka od tih uredbi predviđa samo jednu
posebnu vrstu nove nadležnosti to je **NUŽNI FORUM (forum necessitatis)- iznimno sud
članice može odlučivati i u situacijama u kojima ne bi bio nadležan, ako postoji bliska veza sa tim
sporom i ako stranke negdje drugdje u inozemstvu ne mogu ostvariti pravosudnu zaštitu!

*Znači da je prostor za postupanje mimo uredbi malen, zato jer za postupke za koje smo mogli
primijeniti nacionalne propise (postupci vezani za treće države- Sloveniju, SAD, Kinu)...nama su
izvan domašaja uredbi ako nemaju ovdje neka sjedišta, a mi za njih nemamo dodatne nacionalne
kriterije, iako su nam uredbe to omogućile.

**kod obiteljskih stvari više nemamo nacionalne slučajeve za razvod braka, osoba koje su vrlo
često naši državljani, npr. vjenčani sa Amerikancima, Kanađanima, ako nitko od njih nema
uobičajeno boravište u Hrvatskoj, više ne možete u Hrvatskoj tužiti za razvod braka! Prije se to
moglo.

**sada naš zakonodavac kaže- i ono što nije obuhvaćeno poljem primjene kod Uredbe, bit će
obuhvaćeno, ZAŠTO? Zato jer nema dodatnih pravila i zato primjenjujemo opća pravila
uredbe, da bi se olakšao posao- ne mora se razgraničavati. Za određenu pravnu stvar
primjenjuje isti pravni izvor- Uredbe primjenjujemo apsolutno za sve odnose!

**Iako je primjena Uredbi oduvijek bila vezana za stranke koje dolaze iz trećih država, jer primjena
Uredbi nije sadržavala personalni kriterij kojim bi se otklanjalo njenu primjenu za stranke iz trećih
država!

*Kad se donosilo zakon, Uredba se morala primjenjivati za ono za što je pisalo, ali da su ostavili
nacionalne kriterije na nekim mjestima bilo bi nezgodno i zastarjelo (pisano je 1975.godine!)
**Briselska konvencija 1968- o priznanju i ovrsi građanskih i trgovačkih predmeta i po toj
konvenciji , ona je bila preteča i prva pretočena u Uredbu, prvi instrument obuhvatio pravila o
međunarodnoj nadležnosti, ali i pravila o priznanju stranih odluka.

**za građanske i trgovačke stvari će se propisati zajednička nadležnost, ali se ona uvijek mora
vezati uz činjenicu da se prebivalište nalazi negdje u EU i onda se mogu primijeniti ta pravila!

Ako prebivalište izvan EU, tada se nije primjenjivala ta konvencija (danas uredba) nego su države
imale nacionalna pravila!

**Npr. ako je mjesto isporuke robe ili štetnog događaja bilo u Hrvatskoj, tuženik ne mora
imati prebivalište u RH, ali mora biti negdje u EU, da bi se ispunio kriterij isporuke robe i
zasnovala na njemu nadležnost! Ako on ima prebivalište u Kanadi, onda se ne može iskoristiti
kriterij iz uredbe!

(to je danas uredba Brisel 1512 iz Konvencije?, Brisel 1, Brisel 2).

**Kako se mijenjala, ona zadržava princip europskog spora- uvijek kriterij prebivalište tuženika u
EU!

**Međutim, 1968.g. smatralo se da se za europske sporove treba primijeniti? zajednička europska

pravila, a sve ono što nije europski spor trebati svaka država primjenjivati svoja pravila! To je 1968.
bilo prihvatljivo, niska razina povjerenja među državama.

**Uredba Brisel 2 Bis- tu se išlo na drugo rješenje, nije se jako identificirao eurospki spor i
personalni kriterij- države članice koriste kriterije za bračni spor i pitanje odgovornosti i onda su
pobrojani kriteriji (kriterij za bračni spor npr. od 3-7 set). Ako prema odredbi nije nadležan niti
jedan sud EU, može se primijeniti nacionalno pravilo o nadležnosti!

**U postupku razvoda braka sud države članice primjenjuje kriterije iz Uredbe i ako su se ispunili
kriteriji iz uredbe njega ništa drugo ne treba zanimati da bi zasnovao svoju nadležnost!

**Npr. ako je kriterij Uredbe zajedničko državljanstvo i uobičajeno boravište (npr. mora biti
najmanje 6 mjeseci u toj državi) (to su 2 kriterija) i onda uobičajeno boravište u različitim
varijantama!

*Sud utvrđuje te kriterije, ako dođu i podnesu zahtjev za razvod braka- Kanađanka i Bosanac koji
žive 6 mjeseci u Hrvatskoj, ako oni traže nadležnost našeg suda- sud RH će utvrditi svoju
nadležnost primjenom Uredbe, neovisno što je ona Kanađanka, a on Bosanac!
*Zato što Uredba nije napisala da će se Uredba primjenjivati sa osobama koje imaju posebnu vezu
sa EU.

*PRAVILA O NADLEŽNOSTI- primjenjujemo neovisno o vezi tih stranaka na bilo koji drugi
način, osim onaj koji je propisan kriterijima Uredbe. A ti kriteriji uredbe ostavljaju malo prostora za
razmišljanje, jer su fiksni, zakonom uređeni, kruti, nema elastičnosti (npr. ne mislim da sam
nadležan).

*Brisel 1- imao set pravila za europski spor, nacionalna pravila za sve vrste sporova kad
prebivalište tuženika nije u EU!

*Onda smo imali drugu vrstu Uredbe, Brisel 2- kod bračnog spora i roditeljske odgovornosti rekla-
imaš zajedničke kriterije, ali ako kojim slučajem dođe stranka i traži razvod braka, a ti nisi nadležan
po uredbi, moraš pitati je li neki drugi sud EU nadležan.

Ako nitko nije nadležan, onda ti i dalje možeš suditi ako si nadležan po svom nacionalnom pravu!

Ali prethodno se mora ispitati nadležnost drugih!

*Odredbe koje se tiču **nasljeđivanja i imovine u kojima uopće nemamo nikakvih dodatnih
kriterija nacionalnih, već samo primjenu te Uredbe!

*Uredba u dijelu u kojem se tiče priznanja stranih odluka se ne može tako primjenjivati.

Nema univerzalnu primjenu, zašto? Odluka druge države članice priznaje se, razlozi priznanja
druge dražave članice su ti i ti...ŠTO ZNAČI? Glava priznanja isključivo se odnosi na
prekogranični promet odluka unutar EU! **Odluku iz treće države trebamo filtrirati po
nacionalnom zakonu po zakonu koji predviđa pravila o priznanju ili kroz neku međunarodnu
konvenciju (npr. dvostranu odluku).

**Ulaskom u EU u većem djelu su potisnuti nacionalni kriteriji, a i u slučaju u kojem bi bili mogući
ih je zakonodavac uklonio (za sve ono što se tiče Uredbe).

**KRITERIJ MEĐUNARODNE NADLEŽNOSTI (Kunštek podjela)- u kontinentalnim sustavima

imamo propisan ključ, da li je ključ državljanstvo, zajedničko državljanstvo, prebivalište,
uobičajeno boraviše, mjesto isporuke robe...**ti kriteriji (poveznice) su propisane zakonom, ako su
ispunjeni, stranka koja radi na predmetu mora prihvatiti svoju nadležnost!

Premda bi teoretski predmet spora imao bolju vezu sa nekom drugom državom i bilo bi prikladnije
da se vodi spor. To je kruti kriterij?

*Sudac common law sustava bi mogao po nacionalnom pravu reći- ja neću o tome odlučivati, zato
jer nisam najpogodniji za taj predmet.

*to je svjetonazorski pravni pristup, upravo zbog toga se ne mogu dogovoriti države **kod
usvajanja Haških konvencija, države common law ne žele obvezna pravila za međunarodnu
nadležnost!

*Mi uopće nemamo pravila o direktnoj međunarodnoj nadležnosti, izuzev Konvencije iz 1996.!

*Te konvencije imaju samo pravila o priznanju stranih odluka- odluka drugih država ugovornica i
onda piše- odluka će se priznati ukoliko joj je donio sud u kojem je tuženik imao UB ili sud gdje je
bilo mjesto izvršenja!

*Kontrola nadležnosti se vrši u fazi priznanja, to je jedan razlog za odbijanje priznanja.

**države ako žele osigurati nesmetani protok odluka u drugim državama ugovornicama, one
će svoja nacionalna pravila o nadležnosti prilagoditi tim uvjetima za priznanje!

Razlozi za odbijanje priznanja će pisati- možeš odbiti priznati tu odluku ako ju je donio bilo koji
drugi sud, osim onih..to su PRAVILA NADLEŽNOSTI, ali ona nisu direktno propisana.

**Država ugovornica nema smisla da ulazi u međunarodne ugovore ako neće ishoditi da njene
odluke budu priznate u drugim državama ugovornicama- u nacionalnom zakonodavstvu će mijenjati
pravila o nadležnosti? da bi ga ushodila sa drugim pravilima.

**RAZLIKA DIREKTNE I INDIREKTNE NADLEŽNOSTI

**Kruti kriterij nadležnosti, mi smo kroz konvenciju iz 96. prvi put dobili *elastični kriterij za
nadležnosti, to je odredba o mogućem transferu ili prijenosu nadležnosti.
***Pitanja vezana za djecu, osobna odgovornost, omogućava da sud države (Bis uredba) koji je
nadležan, ali u tijeku postupka izgubi vezu s sporom. Moguće da se kroz postupak obraća sudu
države koji ima vezu sa sporom i tražiš da preuzme nadležnost. Ako se to realizira, onda se
prebacuje nadležnost i on rješava predmet.

**Transfer je moguć na zahtjev stranke i suda- mora se provjeriti da li će u roku države prihvatiti,
može se ustupiti dio predmeta ili cijeli predmet. Iznimno se prenosi, ali često se koristi u praksi.

**to je jedini slučaj upliva ELASTIČNE NADLEŽNOSTI u naš sustav, prebacuje se drugom tko je
blizak sa predmetom.

**Npr. to je situacija kad se spor vodi i onda se stranke negdje presele, sud ne može završiti ročište
ni postupak...

*Osoba može u većem broju država tužiti, unutar EU ne znamo kakva mogu biti pravila nadležnosti
niti nacionalna pravila- druga država ne može reći nadležnoj državi- ne želimo da imate nadležnost,
mi na to ne možemo utjecati! **Svaka država donosi svoja pravila o nadležnosti (europski spor), ali
teoretski jedan predmet sa međunarodnim obilježjem povezan sa više država može biti utužen u
više država.

**govori se O MEĐUNARODNOJ NADLEŽNOSTI- o razgraničenju između jurisdikcija različitih

država. (To je pitanje razgraničenje različitih pravosudnih aparata?)

„Nadležan je sud uobičajenog boraviša nekoga”- mislimo na državu u kojoj osoba ima uobičajeno
boravište, onda ćemo unutar države uzeti nacionalni gpp i riješiti pitanje mjesne nadležnosti.

*Npr. Njemačka- po mjestu imovine gdje se može naplatiti potraživanje može se osnovati
nadležnost.

**dokle god nadležnost države nije isključiva, dokle god su one alternativne, teoretski mi možemo
pokretati postupak u bilo kojoj od tih država!

**Stranke često pokreću postupak u jednoj državi, ali i u drugim državama, paralelno. **Zašto? Jer
stranke kalkuliraju hoće li ishod biti povoljniji u nekom sistemu ili drugom forumu.
**zabrana LITISPENDENCIJE- pogledati!

*Pravila nadležnosti su u većini slučajeva **elektivna. Ovisno gdje stranka aktivira nadležnost,
tamo je započeo postupak i trebao bi se okončati.

Elektivna nadležnost je prostor često za manipulaciju.

**postupak razvoda braka i zaštite patenata- u prvim se događaju jer stranke žele napakostiti
jedne drugima...Da li tu postoji elektivna nadležnost ili ne postoji? Pogledati!

*Postupak povrede intelektualnog vlasništva tzv. torpedne tužbe- pokretali podnositelji zahtjeva
koji su kršili nečiji patent, ali su koristili elektivnu nadležnost i išli su pokrenuti što prije postupak u
državi koja je usporila pravosuđe? (Italija).

**Tuži se sa tvrdnjom da ja ne kršim nečiji patent, postupak traje 5 godine, ja u tom periodu
koristim patent kad on najviše vrijedi. Tuženi ne može ništa napraviti, jer postoji zabrana
dvostruke litispendencije! Može ići u postupak i tvrditi da krši tvoj patent, ali je on već iskoristio taj
patent u nekom vremenu.

**Moramo imati elektivnu nadležnost, jer neki postupak može biti vezan uz veći broj država. Ne
možemo propisivati da se samo u nekoj državi može podnositi određeni zahtjev!

(sljedeći put će proći UREDBE, PRIZNANJE I NADLEŽNOSTI- ili samo nadležnosti i onda profesor
ARBITRAŽA. Pitanje na zaokruživanje, eventualno jedno pitanje sa većim brojem odgovora)
 PREDAVANJE 14.5. prof. Puljko

*BITNO

**JAKO BITNO

ARBITRAŽA

Mpp Kunštek

Arbitraža kao oblik jedna vrsta sudovanja, **postoji davno prije nego je postojalo sudovanje.

**povijesni dio pogledati!

Da bi postojali državni sudovi, potrebni su instance koje država financira, od izbora sudaca i
drugoga. Ukoliko je nastao problem između dva subjekta, problem je trebalo riješiti dok nije
postojao u ovakvom obliku.

Dok nisu postojali sudovi, izabirali su se ljudi pred koje se iznosio spor, oni su donosili odluku,
pisani tragovi **još u starom Rimu (postojala je arbitraža).

*Ciceron- Onaj tko želi sve dobiti i izgubiti ide na sud, a onaj koji želi zadržati i dalje neke odnose
taj ide na arbitražu. Arbitraža je bila dosta zastupljena. Poslije starog Rima, arbitraža bili su pisani
radovi (**Napoleon Code Civil 1804, uvodi vrste arbitraža, paralelno rješavanje sporova na
području Dalmacije- tu su se rješavali izvansudski pitanja nasljednog i obiteljskog prava, to je
arbitraža kakvu danas poznajemo).

Arbitraža dobiva na značenju poslije 1. svj rata, posebno nakon 2 svj. rata- iz 50-tih, arbitraža se sve
više širi.

**Zašto je arbitraža popularana zašto se ljudi odlučuju za arbitražu, a ne za državnu sudove?

Država koja organizira pravosudni sustav plaća sustav, pravosudnu mašineriju (zapisničari,
daktilografi, suci).
**Zašto država potiče razvoj arbitraže, premda plaća svoje sudove i ostalo? Država tu nema
nikakvu kontrolu niti kako će završiti, arbitražom se ne mora primjenjivati pravo države čiji
subjekti sudjeluju! Država gubi kontrolu nad sporom, arbitražni sporovi su visokih vrijednosti.

**Tu postoji više razloga: 1. da se rastereti pravosuđe, da sudovi nemaju toliko posla, 2.
ekonomični razlozi, državu arbitraža ne košta ništa.

**Razlozi protiv: 1. država voli kontrolirati pravna događanja na svojem teritoriju

*Što je arbitraža?

Nedržavno tijelo kojem su (tom stranom subjektu) stranke sporazumno povjerile rješavanje
spora.

Sporazumno rješavanje problema? Cilj da svaka strana bude zadovoljnija u konačnici.

**U svim pravnim porecima tko osniva i kako uređiva pravosuđe?

Sudovi od državne vlasti.

**Osobine arbitraže: 1. to su nedržavana tijela, 2. sporazum obje strane da arbitraža riješi spor,
povjeravaju spor arbitraži

**Koji je zadatak arbitraže? Osnovni cilj je rješavanje spora! Nije izmirenje.

**Što dvije strane moraju napraviti da bi arbitraža uopće imala pravo donijeti odluku?

Te dvije strane se moraju dogovoriti i ovjeriti arbitraži, moraju suglasno dozvoliti arbitraži da
rješava spor.

**Arbitraža Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaljeva- subjekti koji pravno sudjeluju nisu
privatnopravni subjekti (a MPP rješava privatnopravne situacije sa međunarodnim
obilježjima).
**VRSTE ARBITRAŽE:

1. javna i privatna ( sa Slovenijom je javna, ribari plaćaju kaznu, gdje je granica, tu sudjeluju
države). **Privatne spadaju u MPP, gdje sudjeluju privatnopravni subjekti, npr. Pero iz Hrvatske
i Hans iz Njemačke.

2. organizacijski- kako je organizirana- pogledati!!

Arbitraže povremene ili 'ad hoc' i institucionalne ili stalne (to je organizacijska podjela??)

**'Ad hoc' arbitraža nastaje za jedan slučaj ili spor, nakon što riješi taj spor, prestaje postojati.

**Institucionalne ili stalne arbitraže- postoje kao stalne, imaju svoje stalne službe, svoje sjedište,
zgradu, popis arbitara sa liste arbitara, posluju kao neka firma, njima strane povjeravaju da rješavaju
svoj spor, daju svu podršku (tehničku, prostor). Stalno sudište pri HGK, sjedište u Zagrebu!! Kod
nas stalna arbitraža.

3. opća arbitraža i specijalizirana (to su nadležnosti?). Opća arbitraža rješava sve sporove koji su
joj povjereni za rješavanje. Institucionalne arbitraže su u pravilu opće arbitraže- rade kao firme.
Mi plaćamo troškove arbitraže ovisno o visini samog spora.

*Specijalizirane- rješavaju određenu problematiku, određene vrste sporova, recimo specifična robe
i usluga, **npr. u Londonu specijalizirana arbitraža za žitarice, za pamuk, za naftu i naftne
prerađevine, Washingtonska arbitraža (rješava investicijske sporove). Tu su potrebna
određena stručna znanja.

**Pravila arbitraže su zakoni arbitraže- procesna pravila, možete ih koristiti ili ne morate, ICC
arbitraže? Zagrebačka pravila (HGK), to su zakoni arbitraže.

**Privatnopravne arbitraže dijele se na 2 vrste! Domaće i međunarodne.

*Npr. Ako u nekoj arbitraži sudjeluju dvije strane, ako sudjeluju Giovanni i Giorgo iz Italije, strane
koje sudjeluju iz istog pravno poretka, iz iste države, to je onda domaća arbitraža.

*Npr. međunarodna arbitraža- strane koje sudjeluju u arbitraži ne pripadaju istom pravnom
poretku!

Tu fizičke osobe imaju različito državljanstvo, prebivalište ili boraviše, a ako su pravne osobe
imaju sjedište u različitim državama.
**TKO MOŽE BITI ARBITAR, DA LI POSTOJE OGRANIČENJA?

Arbitar može biti bilo tko, nema ograničenja! Jedini uvjet je da je osoba pravno i poslovno
sposobna.

Zabluda da arbitar mora biti npr. pravnik.

**Kod specijaliziranih arbitraža sudjeluju stručnjaci za pojedine slučajeve- ako su žitarice,

onda netko tko se razumije u žitarice.

**Npr. spor između investitora HAC-a i kineskog investitora za Pelješki most i oni idu na
arbitražu. Što mi možemo reći ili zaključiti kao pravna struka?

To su stručna znanja za koja su potrebni stručnjaci i tu spada specijalizirana arbitraža.

**ARBITRAŽA KAO PRAVNI POJAM, NA KOJIM PRAVNIM OSNOVAMA POČIVA?

**PRAVNA PRIRODA ARBITRAŽE?

Pravna priroda kolizijskih pravila- kogentna ili dispozitivna, ovisi o zakonodavcu.

Tako kod arbitraže, **da li arbitraža treba zamijeniti sud, u kojoj mjeri?

Sud donosi pravorijek ili presudu, ona ima **zaštitu državne vlasti. Jer ako bi sud donio presudu
koja ništa ne znači, ne bi bila važna, iza odluke suda stoji državna vlast koja će pokazati pravnu
snagu države i nekog suda! Npr. uzet će auto i auto će prodati.

**Kad arbitraža donese odluku, da li će država stati iza te presude ili neće? (to je pitanje
pravne prirode arbitraže).

Ako su pravna pravila kogentna(prisilna) onda se primjenjuju ex offo, a ako su dispozitivna (ako
predloži dobro, ako ne, ništa...)

*PRAVNA PRIRODA ARBITRAŽE- tu je pravni temelj ugovor o arbitraži, radi se o ugovoru

direktno, ali posljedice indirektno te pravne prirode se vide sve do pravorijeka arbitraže.
**PRAVNA PRIRODA ARBITRAŽE (odnosno 2 shvaćanja teorije), ZNATI!!:

1. MATERIJALNOPRAVNA ili KONTRAKTUALNA (civilistička teorija),

2. JURISDIKCIJSKU ILI PROCESNOPRAVNU ili PUBLICISTIČKA

3. EKLEKTIČKO GLEDIŠTE

1. KONTRAKTUALNA TEORIJA- arbitraža je institut materijalnog prava. Zasniva se na tome

što su stranke suglasno svoja materijalna prava prenijele na arbitražu i da je ugovor o arbitraži
materijalnopravne prirode. Po toj teoriji kod ove je ovako, kod one onako...stoje države kao
Engleska, Velika Britanija, Njemačka, Francuska.

**Arbitraža nije u pravnom smislu sudbeno tijelo, nije izjednačena sa državnim sudovima, prema
tome ni odluka arbitraže nije izjednačena sa presudama državnih sudovima! Smatra se da je
pravorijek arbitraže vrsta nagodbe sa procesnopravnim posljedicama.

**Zašto je tome tako?

Ako su se 2 strane dogovorile da povjere spor trećoj strani da je riješi. Npr. dvoje djece se posvađa
oko igračke i učiteljica će riješiti spor, te dvije strane su se dogovorile, povjerile trećoj strani da
arbitrira i donese neku odluku, te dvije strane tu odluku trebaju poštovati, tj. smatra se da su se te
dvije strane kroz odluke arbitraže sklopile nagodbu!

**Zato arbitraža nije sudsko tijelo i nije izjednačena sa sudskom odlukom, već je nagodba- to
je KONTRAKTUALNA TEORIJA.

To su države sasvim drukčijih pravnih sustava (common law, civil law)

2. JURISDIKCIJSKA- SAD, Švicarka i Hrvatska. Znači da nije vezano za određene pravne

sustave!

**Jurisdikcijska smatra da je arbitraža izjednačena sa državnim sudskim odlukama, ona ima

procesno pravni i javnopravni karakter i baš iz toga razloga (što arbitraža zamjenjuje sud),
treba biti izjednačena sa sudskom odlukom i odmah je pravomoćna i ovršna!

**Zašto je tome tako u jurisdikcijskoj teoriji (arbitraža izjednačena sa sudskom odlukom)?-

pristaše: ako država, pravni poredak prihvaća to da arbitraža presudi u nekom sporu umjesto suda
(suda više nema), arbitraža u cijelosti zamjenjuje sud, arbitraža je jedna vrsta sudbenog tijela!
(umjesto one prve teorije).
**Tome je tako je pravni poredak daje tu ovlast i javnopravni karakter.

3. EKLEKTIČKA- pokušava pomiriti obje, arbitraža se osniva po materijalnom pravu, a donosi po

procesnom pravu, većina pravnih sustava joj nije naklonjena, priklanja se jednoj ili drugoj teoriji.

**PREDNOST KONTRAKTUALNE TEORIJE-

Mpp tiče se materijalnog prava? **procesno pravo nije eksteritorijalno- niti jedan poredak neće
suditi po stranom pravu, postupak se uvijek provodi po tamo gdje organ zasjeda.

**Pravorijek- je materijalno pravo pa se on puno lakše prihvaća, priznaje i izvršava izvan zemlje
gdje je donešen, tj. puno lakše se prihvaća materijalno pravo.

*Formalni put priznanja i ovrhe je ovdje lakše (za razne države?)- to je prednost ove teorije i
nedostatak druge?

**PREDNOST JURISDIKCIJSKE TEORIJE- pravorijek je izjednačen sa sudskom odlukom i ona

je pravomoćna i ovršna! Za razliku od kontraktualne teorije gdje je sudska odluka nagodba i **traži
jednu vrstu egzekvature!

*Za i protiv pojedinih teorija- pogledati!!

**KONTRAKTUALNA TEORIJA- na snazi do kraja 2 svj.rata, 50-ih godina, nakon toga većina je
prešla na JURISDIKCIJSKU TEORIJU (kakvih 50-ak godina), danas ponovno
KONTRAKTUALNA TEORIJA.

**ARBITRAŽA IMA PREDNOSTI I NEDOSTATKE-

Da li je bolje ići na arbitražu ili na državni sud?

**PREDNOSTI ARBITRAŽE- nije javna, brzina?

**tajnost arbitraže je najveća prednost! može se pročitati odluka, ali je ona javna. Npr. firma
Huawei ima problema i ne želi to davati u novine.

**jednostupanjska arbitraža
**mjesto sjedišta arbitraže biraju stranke

**kao strane biramo pravo po kojem će arbitraža voditi cjelokupni spor

*Arbitraža je načelno brža, ali ovisi o pravnim porecima, odnosno državama kako je organizirano
pravosuđe i sudstvo.

**NEDOSTACI ARBITRAŽE-

**skupost arbitraže (ako je spor 10 miljuna nečega), arbitraža nema ovršne odnosno izvršne
organe (problemi sa izvršenjem, tj. ovrhama).

**KOJU VRSTU SPORA MOŽE RIJEŠITI ARBITRAŽA? Da li su to svi privatnopravni sporovi

ili postoje neki izuzeci? Većinom su trgovački sporovi. **Je li to taksativno navedeno? Ne piše u
zakonu o arbitraži.

**Mora postojati opće pravilo po kojem možemo znati za koju vrstu spora je nadležna
arbitraža za bilo gdje u svijetu, ne samo u Hrvatskoj!

Ta osobina se zove ARBITRABILNOST SPORA.

**ARBITRABILNOST SPORA-je osobina da je spor podoban za rješavanje pred arbitražom.

A koji je spor podoban, odnosno koji sporovi su arbitrarni?

**ARBITRABILNOST SPORA IMA 3 VRSTE:

1. RATIONE PERSOANAE, 2. RATIONE MATERIAE, 3. RATIONE IURISDICTIONIS

Te 3 vrste moraju biti kumulativno zadovoljene, spor mora zadovoljiti kumulativno sve 3 vrste!

Ako jedna nedostaje, spor nije tada arbitraran!

*govori se o arbitrabilnosti spora za međunarodnu arbitražu ovdje! Domaća je kad su svi
sudionici iz istog pravnog poretka, npr. Pero i Đuro, ako su Pero i Hans iz različite države, onda je
to međunarodna arbitraža.

**1. ARBITRABILNOST RATIONE PERSONAE- znači da bi arbitraža bila međunarodna, jedna

od strana u arbitraži mora biti strana fizička ili pravna osoba! Dvije strane ne mogu biti iz istog
pravnog poretka.

**2. RATIONE MATERIAE- vrsta arbitrabilnosti koja će odrediti koja materija, koje pravo je
podobna da može rješavati arbitražu!

**to su procesna prava (stranke disponiraju procesnim pravima) da možemo priznati, osporiti ili
sklopiti sudsku nagodbu- tada možemo ići na arbitražu.

**Ne možemo ići na arbitražu ako ne možemo disponirati procesnim pravima, ako nemamo
pravno ovlaštenje!

Ne možemo taksativno nabrajati, već moramo naći opće pravilo. **Npr. ugovor o patentu je bio
isključen iz arbitraže!

**Opće pravilo proizlazi iz samoga onoga što smo rekli- obilježja arbitraže- rješava se arbitraža ako
strane prihvaćaju arbitražu, strane moraju ovlaštenje iz spora prenijeti da ga ima arbitraža, a ne sud!

**Npr. vi ste mene tužili da sam dužan 1000 kn, općinski sud u Rijeci zakazao raspravu za povrat
kuna, što ja mogu kao tuženik napraviti? Mogu priznati tužbeni zahtjev, mogu osporiti, mogu se
nagoditi.

*Npr. pitanje uzdržavanje djece, nema tu priznanja ovoga ili onoga, već sud donosi odluku, bez
obzira da li roditelji hoće više ili manje- tu se ne može disponirati, ne može ići na arbitražu!

**3. RATIONE IURISDICTIONIS- kosi se sa ratione materiae, iz razloga što kaže da spor neće biti
arbitraran, ako za određenu vrstu sporova postoji isključiva nadležnost državnih sudova!

Ako država smatra da je nešto toliko važan, da rješava samo sud, ne može se ugovoriti arbitraža!
Bez obzira koji smjer (trgovački ili neki drugi).

(još će riješiti jednom arbitražu dodatno!)

UGOVOR O ARBITRAŽI

To je ugovor između dvije strane, dvostranoobvezujući?

**Kad ugovorite arbitražu, sklopite ugovor o arbitraži, koje pravne posljedice izaziva sklapanje
ugovora o arbitraži?

Što kada je npr. sklapaju strane pravne ili fizičke osobe...

**postoje 2 vrste posljedica! On je procesnopravni i materijalno pravni, zato ima procesnopravne

posljedice i materijalnopravne posljedice.

**PROCESNOPRAVNE POSLJEDICE- kad sklopite ugovor o arbitraži više nema povratka na sud,
to je derogacija nadležnosti državnog suda.

Ako sklopite ugovor o arbitraži, a idete sa tužbom pred državni sud, državni sud će se oglasiti
nenadležnim!

*MATERIJALNOPRAVNA POSLJEDICA- da strane koje su sklopile ugovor o arbitraži obvezuju

se da će ispuniti odluku arbitraže koje se tiču materijalnog prava.

**SKLAPANJE ili UGOVARANJE ARBITRAŽE- može se sklopiti kao ugovor o arbitraži i kao
arbitražna klauzula. **Koja je razlika?

Ugovor o arbitraži se sklapa kao poseban ugovor.

*Npr. imamo ugovor o prodaji robe, prodavatelj se obvezuju isporučiti robu, a ja kao kupac plaćam.

Sad je došlo do nekakvog spora, izašao je konac, htio bi dati manje od 1000 kuna koje smo
dogovorili, idemo na arbitražu. Ugovor o prodaji je glavni, (ugovor o arbitraži ne može stajati sam!)

Ugovor o arbitraži možemo sklopiti kao poseban ugovor ili kao arbitražnu klauzulu (kao
jednu od klauzula u okviru tog glavnog ugovora o prodaji).
**Kada sklapamo ugovor o arbitraži, a kada arbitražnu klauzulu?

Ugovor o arbitraži kao poseban ugovor ćemo sklopiti kad je spor već nastao!

*Arbitražna klauzula se stavlja kao dio ugovora za buduće sporove.

*Npr. imamo ugovor o prodaji, napravili smo i potpisali, ali kad smo ga radili nismo ni mislili da će
doći do spora, da ne bismo tužili sklapamo poseban ugovor o arbitraži za sporove koji su nastali.

*Ugovor o arbitraži sklapamo nakon što je spor nastao, a arbitražnu klauzulu donosimo u
okviru glavnog ugovora (napravili smo npr. ugovor o prodaji i na kraju ugovora staviliarbitražnu
klauzulu- da ukoliko bi došlo do spora iz ovog ugovora o prodaji, za isti spor će biti nadležna
arbitraža!)

**Kakav je odnos između glavnog ugovora i ugovora o arbitraži?

U pravnom odnosu, odnosno to je pitanje što se dešava sa ugovorom o arbitraži ukoliko je glavni
ugovor ništav?

Npr. tu je nemoguća činidba ili extra commercium (razlozi)- npr. umjesto torbe smo ugovorili pola
kilograma uranija. Ja plaćam toliko, isporučuje se, ali uranij nije zadovoljavajuće kvalitete (to je
recimo izvan prometa i ništav je ugovor).

**Što se onda događa sa ugovorom o arbitraži? Da li vrijedi bez obzira što glavni ugovor ne
vrijedi?

Vezano za problematiku odnosa između glavnog ugovora i ugovora o arbitraži, postojala su

različita mišljenja.

*Oko 1950-ih i 60-ih- ugovor o arbitraži i klauzula slijedi pravnu sudbinu glavnog ugovora!

Danas je drukčije, glavni ugovor i ugovor o arbitraži tj. klauzula su NEOVISNI JEDAN O
DRUGOME!
*Ako glavni ugovor ne vrijedi, arbitražni ugovor tj. klauzula je i dalje pravno valjana i zadržava
svoju pravnu moć.

*Ako je propao ugovor o prodaji, što će nam arbitražni ugovor ili kaluzula, što će nam
arbitraža?

Arbitražni ugovor ne slijedi sudbinu glavnog ugovora, *iz kojeg razloga?

Ugovori koji su specijalizirani (specijalizirana arbitraža), imaju tisuće stranice, uz meritum-glavnu

stvar, može postojati i niz sporednih.

Arbitraža rješava neke sporedne stvari koje proizlaze iz glavnog ugovora, npr. troškovi transporta,
npr. predujam od milijun eura, npr. brodski motori kod specijalizirane arbitraže, ako je arbitraža
ugovorena rješavat će pitanja iz glavnog poretka koja su nastala, a koja nisu postala ništava!

PREDAVANJE 21.5., prof. Župan

*BITNO

**JAKO BITNO

*prošli smo sve NADLEŽNOSTI- pogledati!

PRIZNANJE I PROGLAŠENJE OVRŠNOSTI STRANIH ODLUKA

*MGPP- u situaciji pred našim tijelima moramo donijeti odluku koja ima prekogranični element.

*imamo dilemu što je oportunije- kad pokrećemo postupak sa stranim elementom- da li da tužimo u
državi gdje je postupak jednostavniji, u kojoj ćemo moći bez problema sudjelovati u postupku, ali
znamo da naš dužnik nema u Hrvatskoj ni bankovni račun ni ništa, znamo da ne možemo
potraživati i naplatiti u tuzemstvu.
*ako izabremo drugu, alternativnu nadležnost, imat ćemo problem ovršiti odluku u inozemstvu.

**napravimo si kompliciraniji postupak da dobijemo tu odluku – domaća odluka na tom terenu gdje
treba provesti ovrhu, nemamo međupostupka, šansu da nam netko odbije naplatiti potraživanje
temeljeno na toj ovrsi.

**EU NAČELO UZAJAMNOG POVJERENJA- uvjetuje uzajamno priznanje odluka.

**Briselska konvencija 1960-ih- mi ćemo osigurati da stranke na jednostavan način da odluku iz

jedne države članice mogu imati priznate ili ovršiti u drugoj državi članici.

*PETA TRŽIŠNA SLOBODA- odluka može biti provučena kroz različite pravne sustave i
pojedinac ima zaštitu i europski javni prostor ima taj svoj smisao.

*tradicionalno MPP- strogi teritorijalitet- pa ublažavanje teritorijaliteta sa našim principima-

omogućavali smo priznanje određenih prava koji bi proizlazi iz materijalnih prava stranih odluka-
pa prenošenja tog učenja na domenu priznanja stranih odluka-

mi moramo prihvatiti da je zbog elektivnih pravila nadležnosti, postupak proveden u jednoj državi,
ali kod nas se treba nešto provesti, upisati u knjige- morat ćemo uzimati u obzir odluke iz drugih
država.

*NAČELO TERITORIJALITETA- kočilo prodiranje stranih odluka u naš sustav.

*Nacionalni sustav- moramo paziti da naš pravni poredak ne bude ugrožen, da činom
priznanja stranih odluka ne damo učinak sudskih domaćih odluka. Želimo stranu odluku
kontrolirati, provjeriti da li primjenom materijalnih prava na koje su uputila k. Pravila- da li
su ispoštovani elementarni standardi koji vrijede kod nas.

* ne možemo reviziju imati ispočetka, da ponovno cijeli postupak provodimo.

*ali stranu odluku možemo iskontrolirati po različitim kriterijima- to sugerira da čin priznanja
strane odluke mora biti proveden u određenom postupku.
*za strane odluke moramo provesti sudski postupak u kojem preispitujemo stranu odluku- nećemo
ispitivati da simuliramo novi postupak, ali ispitujemo parametre i tek ako se zadovolje- tek onda
ćemo je PRIZNATI I PROGLAŠITI OVRŠNOM.

*u tradicionalnom režimu stranke moraju kad ishode odluku ići u novi postupak u državi u kojoj
žele naplatu potraživanja ili uknjižbu. Tek kad novi postupak isto prođe, onda će moći imati pravnu
zaštitu.

*uvijek rizik da se stranoj odluci neće dati učinci koje ima domaća odluka.

*ako strana odluka 'padne', ne može biti priznati. Npr. stranka je platila vještačenja, trajao je
postupak, ali ta odluka nije priznata.

**DA LI STRANKA MOŽE NAPRAVITI, AKO KOD NAS MORA PROVESTI ODLUKU?

Sudac je ispitao pretpostavke (izvanparnično), postoje razlozi za odbijanje- odbio je, **da li se
stranka može žaliti? Ta odluka ništa ne vrijedi u odluci priznanja.

**STRANKA JEDINO MOŽE AKO ŽELI PROVEDBU SVOG POTRAŽIVANJA, MOŽE

POKRENUTI NOVI POSTUPAK U HRVATSKOJ.

*Da li povući bliži oblačić ili daleki?

*Mpp ima puno alternativa, ali moramo biti svjesni sa rizicima različitih alternativa.

**U izvanparničnom postupku, sudac ispituje da li je ta odluka u državi odluke pravomoćna! A sve
ostale su negativne- znači da ne smiju biti ispunjene! Provjeravat će okolnosti, tražit će da nije bilo
procesnih nepravilnosti, povrede javnog poretka, da nije predviđena isključiva nadležnost naših
sudova.

**po starijim režimima se uvijek tražila uzajamnost, što ako ne možemo reći da postoji uzajamnost.

**UZAJAMNOST- znači da se odluke hrvatskih sudova u toj državi priznaju bez diskriminacije,
da postoji mogućnost da naša odluka tamo bude priznata!
*ta pretpostavka više ne postoji, nema UZAJAMNOSTI za mpp!

**pravila statusnih stvari- mogli smo priznati pod nekim uvjetima te odluke.

**toga više nema u ZMPP-u! Jednostavan režim priznanja stranih odluka, ali i dalje taj režim
iziskuje postupak- strana odluka se priznaje ili u posebnom postupku ili kao prejudicijalno
pitanje u nekom drugom postupku- ranije smo to imali u teoriji.

**Npr. ja imam stranu odluku u kojoj se utvrđuje očinstvo nad djetetom, mogu tražiti priznanje te
strane odluke- u izvanparničnom postupku podnesem zahtjev za priznanje- kad jednom sud donose
odluku da se priznaje odluka o očinstvu, odem sa tom odlukom i ona mi vrijedi.

**Ali ako tražim uzdržavanje od toga oca, ja imam 'bosansku?' odluku o tome da je on otac, dam tu
odluku- sud koji odlučuje o uzdržavanju uzme odluku i ona mu je zakonska osnova za uzdržavanje i
on će u tom postupku o uzdržavanju provesti prejudicijalno priznanje te odluke o očinstvu.

**Ali će onda to njegovo priznanje odluke vrijediti samo za potrebe tog postupka!

*Sud može ispitati odluku, stranka se poziva na nju, ali to priznanje ne vrijedi za nešto drugo!

Ne vrijedi npr. u maticu upisati očinstvo djeteta.

**taj režim u ZMPP-u je jedinstven, neovisno o predmetu spora.

*sad imamo set pravila po kojom ćemo preispitivati stranu odluku- spor o uzdržavanju, razvodu, o
kupoprodaji...

Neovisno o vrsti predmeta spora! Isti kriteriji po kojima ćemo preispitivati tu odluku.

*ZMPP isti kriteriji po kojima ćemo ispitivati odluku- ZAŠTO?

*Zato jer imamo razliku u predmetu spora koji dolazi iz EU!

*kad odluka bude prolazila testove koje su propisale Uredbe, možda ćemo imati različite
pretpostavke koje ćemo ispitati, obzirom na vrstu spora.

**No u nacionalnom režimu nema različitih vrsta spora!

*Unutar europske zajednice '68. (Briselska konvencija), HK nakon II. svj.rata nekoliko ugovora
koje su se ticale priznanja i ti su sporazumi imali labaviji režim za protok odluka koje dolaze iz
drugih država ugovornica.

*mi smo imali mogućnost da ovaj nacionalni režim bude drugačiji, samo ako je država ušla u neku
konvenciju koja je propisivala da sa malo manje opreza promatramo odluke koje dolaze iz iste
države, konkretno u predmetu spora.

*Imamo Konvenciju koja propisuje uzajamno priznanje stranih odluka u predmetima uzdržavanja
pa imamo Francusku kao ugovornicu, 'labavi režim' prema Francuskoj primjenjujemo samo u
odnosu na ta uzdržavanja!

*A u odnosu na naknadu štetu zbog nezgode primjenjujemo nacionalni režim- krut.

*tržišna sloboda EU, tada je imala 6 država članica, bilo je slično pravosuđe. Kako se EU širila,
priča je postojala kompliciranija. Jednostavni protok odluka- prihvatili da pravosuđe druge države
radi dobro kao mi i odrekli se mogućnosti da ga kontroliramo!

*Uredba korak dalje i ona je za sve pravne stvari koje imamo unutar EU uvela
**automatskopriznanje.

**Automatsko priznanje- odluke neke države članice automatski prozvodi učinak u drugoj državi
članici.

Ali ako se netko protivi toj odluci, može pokrenuti postupak da se odbije to priznanje.

**Npr. bosanska odluka o priznanj očinstva, nema učinak u našoj državi, moraju priznati u
izvanparničnom postupku, ali kad se radi o odluci iz EU a po predmetu spora ulazi u neku od uredbi
(mora biti u vremenskom polju važenju uredbu), iako je zadovoljila sve uvjete (npr. prijepis)- ta
odluka ima jače značenje nego bosanska, automatski vrijedi. No netko može osporavati!

*Bosanska ne vrijedi dok ne dođe do priznanja.

**EU omogućila državama da odbiju priznati stranu odluku, ali u nekom režimu da automatski
priznaju učinak- samo na odluke u predmetu spora za što postoji Uredba!

*Ako nema Uredbe, nema slobodnog protoka, nema automatskog priznanja (obiteljsko,
stvarno)!.

**sve mora biti u vremenskom važenju (piše od kad se počinje primjenjivati!)

*Npr Hrvatska koja uđe u EU, uđe u taj režim.

**Da li odluka koju je donio Njemački sud 2010. (Hrvatska tada nije bila u EU)- ta odluka je u
kontekstu priznanja izvan režima Uredbe (kod nas)!

*Mi ćemo tu odluku još uvijek provlačiti kroz nacionalni režim!

**Odluke donešene u postupcima započetim...nakon što su jedna i druga država bile punopravne
članice!- PRAVILO!

*Znači nakon 1.7.2013.- postupak je ovdje započeo dok nismo bili u zajedničkom režimu.

**Eu ideja o zajedničkom režimu, vjeruju si države, načela- uzajamno, veliko povjerenje i sud na
mala vrata uvodi mogućnost da neke odluke ne budu samo automatski priznate, već automatski
ovršne!

**Automatska ovršnost- znači da se u državi provedbe odluke ne može pokretati postupak za

preispitivanje te odluke, osim možda u ovrsi neka pravna sredstva koja imate po nacionalnom
ovršnom zakonu).

**Brisel II- to su uveli kod roditeljske otmice djece!

**situacija kad bi se odbio zahtjev za povrat djeteta- Uredba napisala u roku mjesec dana hrvatska
tijela moraju dostaviti Austriji dokumentaciju, u Austriji će u roku 3 mjeseca pokrenuti postupak za
donošenje odluka o roditeljskoj skrbi, austrijski sud će utvrđivati gdje je djetetu najbolje, voditi
računa o našoj odluci o odbijanju, ali se može dogoditi da sud kaže da je djetetu bolje u Austriji.
**Takva odluka austrijskog suda je po Briselskoj odredbi automatski ovršna!

Kod nas se samo provodi ovrha. Ne možemo reći da je došlo do povrede nečega.

**Za sve odluke o uzdržavanju uveo je isti režim!

**DVOTRAČNI REŽIM PRIZNANJA ILI DVOJAKI- odluke koje dolaze iz država koje su vezane
Haškim protokolom, one su automatski ovršne. A odluke koje dolaze iz država koje nisu vezane
Haškim protokolom, one su (Vb, Irska, Danska), za te odluke postoji samo automatsko priznanje!

*što znači da se netko može usprotiviti.

**kad naš sud u Os donese odluku o uzdržavanju, a dužnik uzdržavanja radi u Austriji, automatski
se provodi u toj državi- on se može pozvati i reći da nije bio pozvan na ročište- što mu kaže
Uredba?

**Imaš se pravo pozivati na neke elementarna procesna prava, ali to ne možeš raditi u državi
u kojoj ti se naplaćaju uzdržavanje, jer ta država samo provodi stranu odluku!

*ta država ne preispituje tu oduku, samo je provodi, ako imaš protiv odluke, idi u državu gdje
je ona donesena!

*moramo razlikovati situaciju u kojima se 1. UČINCIMA STRANIH ODLUKA pristupa

tradicionalno ( nacionalnim režimom), za razliku od 2.KONVENCIJSKIH REŽIMA koje imamo
kako smo ušli u neke HK koje imaju pravila o priznanju. I onda treća vrsta! One po
3.UREDBAMA- tu su nijanse (u pravilo automatsko priznanje, ali kod nekih uredbi automatsku
ovršnost)!- ZNATI!!

*RAZLOZI ZA ODBIJANJE PRIZNANJA, kad su mogući, BAZIČNA 4?

1. Možemo se pozivati na procesnu nepravilnost (nije bilo dostave, razumno vrijeme), 2. povreda
javnog poretka (rijetko se poziva), 3. ako već postoji ranija odluka u tuzemstvu i 4. ako postoji
odluka u nekoj trećoj državi, a ona je podobna (za nas same?)
*dodatni razlozi BIS 1 (imamo posebna pravila za potrošače)!

Iznimno BIS 1 prebacila u aspekte kod odbijanja priznanja strane odluke.

**BIS 1- 4 ova pravila+ da sud odluke nije poštovao pravila nadležnosti za te kategorije 4 ugovora!

**Npr. predmet povreda javnog poretka (Njemačka, Austrija)- građanski postupak povezan sa
kaznenim, adhezijski, došlo je do povrede postupovnih prava. U okviru kaznenog postupka se
odlučivalo o gp postupku.

**Inače u pravilu ne preispitujemo nadležnost drugog suda- ZABRANJENO ISPITIVATI

NADLEŽNOST SUDA DRUGE DRŽAVE.

*Npr. kod roditeljske odgovornosti dodatni uvjet da dijete nije bilo saslušano, kod roditeljskih
otmica da podnositelj zahtjeva nije bio saslušan, kod prekograničnog smještaja djeteta da je do
smještaja došlo, a da nije poštovana procedura koju propisuje (čl. 56, vezano za prekogranični
smještaj).

**KOLOKVIJ, PITANJE- npr. priznanje odluke u potrošačkom sporu, a) ako odluka dolazi iz EU,
b)ako odluka dolazi iz treće države- znati!!

Pod a) napisati Brisel režim, odnosno da postoji automatsko priznanje tih odluka, navesti ta 4
razloga, tu će biti i peti!

Pod b) napisati za ZMPP.

*ako stavi odluku o bračnom sporu, o roditeljskoj odgovornosti- onda navodimo razloge iz uredbe
BIS 2!

**Zakon ne razlikuje pretpostavke za priznanje ovisno o vrsti spora!

*Npr. ako piše radni spor, spor o uzdržavanju, o otmici djeteta, spor o nekretninama- nama je isto,
ako odluka dolazi iz neke treće države i priznanje odluke po nacionalnom režimu.

*Znači, stavit će minimalno ta 4, a onda još neki dodatni razlog (+1)

(Bis 1 je i za potrošačke ugovore i osiguranje i rad).

*naučiti o POSTUPCIMA, kako EUROPSKI REŽIM, kako NACIONALNI, RAZLOZI ZA

PRIZNANJE- znati!

**UKIDANJE I EGZEKVATURA- to nema u skripti, knjiga!

*postupak za priznanje stranih odluka, to zovemo ili DELIBACIJSKI POSTUPAK ili POSTUPAK
EGZEKVATARU. Kad govorimo o kontekstu EU onda ako smo u potpunosti ukinuli postupak,
govorimo o UKIDANJU EGZEKVATURE.