VELEUČILIŠTE LAVOSLAV RUŽIĆKA U VUKOVARU

UPRAVNI STUDIJ

SASTAVNICE OKOLIŠA I
UTJECAJI OPTEREĆENJA

Marcel Kiefer

Vukovar,2020

1
SADRŽAJ

1. UVOD........................................................................................................................3
2. SASTAVNICE OKOLIŠA......................................................................................4
3. -ZAŠTITA ZEMLJINE KORE I TLA...................................................................5
4. ZAŠTITA ŠUMSKIH PODRUČIJA......................................................................6
4.1. Mjere zaštite šuma........................................................................................6
4.2.Načelo održivog razvoja šuma......................................................................6
5.ZAŠTITA ZRAKA....................................................................................................7
5.1.Državna mreža za trajno praćenje zraka....................................................7
5.2.Tvari koje oštećuju ozonski sloj....................................................................8
6.ZAŠTITA VODA.......................................................................................................8
7.ZAŠTITA MORA I OBALNOG PODRUČIJA.....................................................9
8.ZAŠTITA OD IONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA I NUKLEARNA SIGURNOST
......................................................................................................................................10
9. ZAŠTITA OD BUKE.............................................................................................10
10. GOSPODARENJE OTPADOM.........................................................................11
11. ZAKLJUČAK.......................................................................................................12
12. LITERATURA.....................................................................................................12

2
3
1. UVOD

Sastavnice okoliša moraju biti zaštićene od onečišćenja pojedinačno i u okviru ostalih

sastavnica okoliša, uzimajući u obzir njihove međusobne odnose i međuutjecaje.
Zaštita od onečišćenja i očuvanje pojedine sastavnice okoliša uređuju se ovim
Zakonom, posebnim zakonima, i propisima donesenim na temelju tih zakona.
Zaštita prirode odnosi se na očuvanje georaznolikosti, bioraznolikosti, krajobrazne
vrijednosti i raznolikosti te zaštitu prirodnih vrijednosti.
Zaštita prirode obuhvaća praćenje stanja prirode, uspostavu sustava zaštite prirodnih
vrijednosti radi njihova trajnoga očuvanja, osiguranje održivog korištenja prirodnih
dobara.

1
2. SASTAVNICE OKOLIŠA

Sastavnice okoliša moraju biti zaštićene od onečišćenja pojedinačno i u okviru ostalih

sastavnica okoliša, uzimajući u obzir njihove međusobne odnose i međuutjecaje.
Zaštita od onečišćenja i očuvanje pojedine sastavnice okoliša uređuju se ovim
Zakonom, posebnim zakonima, i propisima donesenim na temelju tih zakona.

Sastavnice okoliša su:

-Zaštita zemljine kore i tla
-Zaštita šumskih područja
-Zaštita zraka
-Zaštita voda
-Zaštita mora i obalnog područja
-Zaštita od ionizirajućih zračenja i nuklearna sigurnost
-Zaštita od buke

3. -ZAŠTITA ZEMLJINE KORE I TLA

2
Tlo je gornji sloj Zemljine kore, smješten između kamene podloge i površine. Sastoji
se od čestica minerala, organske tvari, vode, zraka i živih organizama. Tlo je
neobnovljivo dobro i mora se koristiti održivo uz očuvanje njegovih funkcija.
Nepovoljni učinci na tlo moraju se izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri. Tlo je, uz
zrak, vode, more, tlo, krajobraz, biljni i životinjski svijet te zemljinu kamenu koru,
sastavni dio okoliša.

S obzirom na važnost koju tlo kao osnova života ima za čovjeka, nužno je brižno
postupanje s njim te njegova zaštita

Tlo, gornji sloj Zemljine kore, je osnova za proizvodnju hrane, organskih tvari,
spremište za hranjive tvari za biljke i oborinsku vodu, a djeluje kao filtar koji obnavlja
i čisti podzemnu pitku vodu. Ono je neobnovljivo dobro i mora se koristiti održivo. 

Zaštita tla obuhvaća očuvanje zdravlja i funkcije tla, sprječavanje oštećenja, praćenje
stanja i promjena kakvoća tla te saniranje i obnavljanje oštećenih tala i lokacija.

Na tlo nepovoljno utječe:

 nepropisno korištenje kemijskih sredstava u poljoprivredi

 erozija zemljišta
 smanjivanje šuma
 demografska ekspanzija i urbanizacija
 industrija
 rudarstvo
 dezertifikacija.

Onečišćenje, odnosno oštećenje tla smatra se štetnim utjecajem na okoliš, a

utvrđivanje prihvatljivih graničnih vrijednosti kakvoće tla provodi se na temelju
posebnih propisa.

3
4. ZAŠTITA ŠUMSKIH PODRUČIJA

4.1. MJERE ZAŠTITE ŠUMA

U šumi ili na šumskom zemljištu te na zemljištu 50 metara od ruba šume ne
smije se ložiti otvorena vatra i paliti drveni ugljen.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u šumi ili na šumskom zemljištu u

vlasništvu Republike Hrvatske dopušteno je ložiti vatru u svrhu uspostave
šumskog reda i paliti drveni ugljen uz mjere opreznosti koje odredi javni
šumoposjednik i Ustanova.

U šumi je zabranjeno odlagati otpad.

Šumoposjednici i druge pravne osobe koje koriste šume u vlasništvu Republike

Hrvatske dužni su otpad ukloniti iz šume, a nastale troškove u vezi s tim
poslovima imaju pravo naplatiti od osobe koja je taj otpad odložila u šumu.
Opožarene šume i šumska zemljišta
Na opožarenim površinama šuma i šumskih zemljišta ne može se
promijeniti namjena 5 godina od opožarenja.

4.2.NAČELO ODRŽIVOG RAZVOJA ŠUMA

U šumi ili na šumskom zemljištu te na zemljištu 50 metara od ruba šume ne

smije se ložiti otvorena vatra i paliti drveni ugljen.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u šumi ili na šumskom zemljištu u

vlasništvu Republike Hrvatske dopušteno je ložiti vatru u svrhu uspostave
šumskog reda i paliti drveni ugljen uz mjere opreznosti koje odredi javni
šumoposjednik i Ustanova.

U šumi je zabranjeno odlagati otpad.

Šumoposjednici i druge pravne osobe koje koriste šume u vlasništvu Republike

Hrvatske dužni su otpad ukloniti iz šume, a nastale troškove u vezi s tim
poslovima imaju pravo naplatiti od osobe koja je taj otpad odložila u šumu.

Opožarene šume i šumska zemljišta

Na opožarenim površinama šuma i šumskih zemljišta ne može se
promijeniti namjena 5 godina od opožarenja.

4
5.ZAŠTITA ZRAKA

Kvaliteta zraka u Republici Hrvatskoj prati se na državnoj i lokalnoj razini kroz

mrežu mjernih postaja koju čine državna mreže za trajno praćenje kvalitete zraka i
lokalne mreže za praćenje kvalitete zraka u županijama i gradovima koje uključuju i
mjerne postaje posebne namjene.

5.1.DRŽAVNA MREŽA ZA TRAJNO PRAĆENJE ZRAKA

Sukladno Zakonu o zaštiti zraka (NN 130/11, 47/14), Državni hidrometeorološki

zavod upravlja radom državne mreže i odgovoran je za provođenje programa mjerenja
kvalitete zraka. Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada obavlja praćenje
kvalitete zraka u postajama iz državne mreže u dijelu koji se odnosi na uzorkovanje i
fizikalno-kemijske analize lebdećih čestica PM10 i PM2,5, a Fond za zaštitu okoliša i
energetsku učinkovitost osigurava financiranje provedbe Programa mjerenja razine
onečišćenosti u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka.

Državna mreža za trajno praćenje kvalitete zraka i mjerna mjesta za trajno praćenje
kvalitete zraka propisana su Uredbom o utvrđivanju Popisa mjernih mjesta za
praćenje koncentracija pojedinih onečišćujućih tvari u zraku i lokacija mjernih postaja
u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka (NN 22/14) i Programom mjerenja
razine onečišćenosti zraka u državnoj mreži za trajno praćenje kvalitete zraka (NN
103/14 i 117/14).

5.2.TVARI KOJE OŠTEČUJU OZONSKI SLOJ

Postupno smanjivanje i ukidanje potrošnje tvari koje oštećuju ozonski sloj

(kontrolirane i nove tvari) te smanjivanje emisija fluoriranih plinova propisane su
Uredbom o tvarima koje oštećuju ozonski sloj i fluoriranim stakleničkim plinovima
(NN 92/12), donesenom na temelju Zakona o zaštiti zraka, a mjere se provode
nadzorom potrošnje tih tvari, zabranom korištenja proizvoda koji te tvari sadrže,

5
smanjivanjem propuštanja iz proizvoda, prikupljanjem i uništavanjem tih tvari te
drugim mjerama koje na troškovno učinkovit način pridonose zaštiti ozonskog sloja.

Kontrolirane tvari obuhvaćaju: klorofluorougljike (CFC), druge potpuno halogenirane

klorofluorougljike, halone, ugljik tetraklorid, 1,1,1-trikloretan, metilbromid,
bromofluorougljikovodike (HBFC), klorofluorougljikovodike (HCFC),
bromoklormetan i mješavine kontroliranih tvari.

Nove tvari obuhvaćaju: dibromodifluorometan, 1-bromopropan, bromoetan,

trifluorojodometan i klorometan.

6.ZAŠTITA VODA

Voda nije komercijalan proizvod nego opće dobro i ograničen resurs koji je potrebno
zaštititi i upotrebljavati na održiv način i u pogledu kvalitete i u pogledu količine.
Međutim, pritisak na taj resurs velik je zbog brojnih načina uporabe u raznim
sektorima, poput poljoprivrede, turizma, prometa i energije. Komisija je 2012.
donijela Plan zaštite europskih vodnih resursa, dugoročnu strategiju čiji je cilj
zajamčiti da za sve legitimne uporabe na raspolaganju bude dovoljna količina
kvalitetne vode, što će se postići tako da se bolje provodi postojeća vodna politika
EU-a, integriraju ciljevi vodne politike u druga politička područja te popune praznine
u sadašnjem okviru. Planom se predviđa da države članice uvedu vodne račune i
ciljeve u pogledu učinkovite uporabe vode te da izrade standarde EU-a za ponovnu
uporabu vode.

Postignuća

Politikom EU-a uspostavljena su dva glavna pravna okvira za zaštitu i upravljanje

našim slatkovodnim i morskim resursima u holističkom pristupu temeljenom na
ekosustavu, a to su Okvirna direktiva o vodama i Okvirna direktiva o pomorskoj
strategiji.

6
7.ZAŠTITA MORA I OBALNOG PODRUČIJA

Zaštita morskog okoliša je od ranije djelomično implementirana kroz Zajedničku

ribarstvenu politiku (ZRP) i kroz ODV, ali ovi instrumenti, iako ključni u svom
djelokrugu, doprinose zaštiti mora samo u određenim segmentima, odnosno od
određenih pritisaka.
Zato je EU usvojila dva instrumenta koja daju integriran i sveobuhvatan pristup zaštiti
europskih obala i morskih voda:-2002. Integralno upravljanje obalnim područjem
(ICZM Protokol) i -2008. Okvirnu direktivu o morskom strategiji (ODMS)Okvirna
direktiva o morskoj strategiji EU uspostavlja pravni okvir za zaštitu i očuvanje
morskog okoliša i obalnog područja kao dio integralne strategije koja će omogućiti
njihovo održivo korištenje.
Okvirna direktiva o morskoj strategiji(Direktiva2008/56/EC, MSFD ili ODMS)–traži
od DČ da razviju strategije za postizanje dobrog stanja okoliša u svojim morskim
vodama do 2020.•Cilj: čista, zdrava i produktivna mora u Europi ODMS –ekosustavni
pristup u upravljanjuljudskim aktivnostima koje utječu na morski okoliš,integrirajući
koncepte zaštite okoliša i održivog korištenja. Veza s drugim EU okolišnim
politikama:Upravljanje vodama Zaštita prirode Zajednička ribarstvena politika
Integrirana pomorska politika Prostorno planiranje mora Integralno upravljanje
obalnim područjem

8.ZAŠTITA OD IONIZIRAJUĆIH ZRAČENJA I NUKLEARNA

SIGURNOST

Osnovni cilj radiološke i nuklearne sigurnosti je zaštita ljudi i okoliša od štetnih

posljedica ionizirajućeg zračenja. Taj cilj, namijenjen pojedinačnoj i kolektivnoj
zaštiti ljudi i zaštiti okoliša, treba postići tako da se u što manjem opsegu ograničava
rad postrojenja ili obavljanje djelatnosti, koja mogu dovesti do povećanja rizika od

7
ionizirajućeg zračenja. Rad postrojenja i obavljanje djelatnosti treba provoditi tako da
su zadovoljeni najviši standardi sigurnosti koje je razumno moguće postići. Da bi se
to postiglo, potrebno je:

a) provoditi nadzor nad izlaganjem ljudi ionizirajućem zračenju i nad ispuštanjem

radioaktivnih tvari u okoliš;

b) smanjiti vjerojatnost događaja koji mogu dovesti do gubitka nadzora nad izvorima
ionizirajućeg zračenja;

c) ublažiti posljedice takvih događaja, ukoliko do njih dođe.

Osnovni cilj radiološke i nuklearne sigurnosti odnosi se na sva postrojenja i

djelatnosti, uključujući planiranje, lociranje, projektiranje, proizvodnju, izgradnju,
pokusni rad i pogon te razgradnju i zatvaranje postrojenja.To se također odnosi i na
prijevoz radioaktivnih materijala kao i na zbrinjavanje radioaktivnog otpada.

Za postizanje osnovnog cilja radiološke i nuklearne sigurnost, potrebno je primijeniti

deset načela radiološke i nuklearne sigurnosti, zajedničkim djelovanjem svih
uključenih sudionika u području radiološke i nuklearne sigurnosti.

9. ZAŠTITA OD BUKE
Buka je svaki zvuk koji može uzrokovati uznemirenje, nelagodnost i psihološku
napetost osobi koja joj je izložena, ili svaki zvuk koji može uzrokovati stvarnu
fiziološku ozljedu osobi koja joj je izložena, ili fizičko oštećenje na nekoj građevini
koja joj je izložena.

Buka i vibracije predstavljaju uobičajene probleme industrije a izvore buke nalazimo

u svim industrijskim sektorima. Buka iz tehnološkog postupka u postrojenju koja se
ispušta u okolinu čimbenik je koji je do sada izazvao mnogo pritužbi a prikupljene su
i informacije o uzrocima i pristupima sprječavanju i smanjivanju buke i vibracija.
Učinak buke na operatere unutar postrojenja nije predmetom ovih smjernica. Veliki
izvori buke su promet i rukovanje sirovinama i proizvodima, tehnološki postupci,
uključujući brušenje i drobljenje, uporaba crpki i ventilatora, ispuštanje pare i sustavi
uzbunjivanja i obavještavanja bez nadzora. Buka i vibracija mogu se mjeriti na niz

8
načina no s tim vezane pojedinosti specifične su za svaku lokaciju, kao i s obzirom na
uzimanje u obzir frekvencije zvuka te blizine naseljenih područja.

10. GOSPODARENJE OTPADOM

Gospodarenje otpadom vrlo je složena djelatnost koja zahvaća sve grane
gospodarstva, proizvodnje i potrošnje, a sadrži čitav niz postupaka i tehnologija od
kojih se velik dio primjenjuje u različitim oblicima.

U okviru cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, zastupljeni su sljedeći važniji

postupci, zavisno o vrsti i svojstvima otpada:

 Izbjegavanje nastajanja otpada i smanjivanje opasnih svojstava:

 Skupljanje i prijevoz otpada,
 Vrednovanje – uporaba otpada:
o odvojeno skupljanje,
o reciklaža,
o mehanička obrada,
o spaljivanje s i bez rekuperacije energije
o piroliza
o biološka obrada - anaerobna, aerobna i mehaničko-biološka
o termička obrada,
o kemijsko-fizikalna obrada,
 Konačno zbrinjavanje ostatnog otpada - odlaganje na deponiju s i bez
proizvodnje bioplina

11. ZAKLJUČAK

Čovjek svojim aktivnostima utječe na stanje okoliša: na čistoću zraka, vode i zemlje,
na koncentraciju stakleničkih plinova koji utječu na klimatske promjene, na količinu
otpada koji stvara. Svaki novi proizvod, pa čak i obična bočica vode koju kupimo, ne
bi mogli nastati bez energije i materijala, a kad ih jednom potrošimo ili prestanemo
koristiti, one postaju otpad koji se mora odvajati, reciklirati, koristiti za proizvodnju

9
električne i toplinske energije, a tek zatim, ako ništa od ovog nije moguće, odložiti na
siguran način.

Uza sve izazove, s jasno definiranim principima i ciljevima te energičnim

djelovanjem, okoliš je u Republici Hrvatskoj moguće dugoročno očuvati. Od osobite
je važnosti zaštita okoliša i održivo korištenje prirodnih resursa, unapređivanje
upravljanja okolišem, sprečavanje onečišćenja okoliša, integracija okoliša u druge
sektore (turizam, energetiku, industriju, poljoprivredu, šumarstvo, rudarstvo, promet),
jačanje svijesti i uključivanje javnosti u proces donošenja odluka i provedbe mjera, te
uloga Fonda u sufinanciranju programa i projekata zaštite okoliša.

12. LITERATURA
Linkovi:
https://www.zakon.hr/z/194/Zakon-o-za%C5%A1titi-okoli
%C5%A1a
http://www.fzoeu.hr/hr/zastita_okolisa/
https://mzoe.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug-4925/vode-i-
more/propisi-iz-podrucja-zastite-mora/5341
Knjige:

Okoliš i Održivi Razvoj, Nevenko Herceg

10