(sic!

)
^asopis za po-eti~ka
istra`ivanja i djelovanja/
Sarajevo/ Jesen 2011./
No. 10
2 Sic critic
(sic!)
Impresum

Izdava~
Udru`enje Interkultura, Sarajevo

Urednik
Mirnes Sokolovi}

Redakcija
Jasmina Bajramovi}, Kenan Efendi}, Jasna Kovo,
Edin Sal~inovi}, Mirnes Sokolovi}, Osman Zuki},
Haris Imamovi}, Almir Kljuno

Lektura
Redakcija

DTP
Nirmela Avdi}-Maksimovi}

Tira`
300 + (Zbog po`eljne mogu}nosti slobodnog
pre{tampavanja i kopiranja)

^asopis izlazi dvomjese~no

Kontakt
www.sic.ba
redakcija.sic@gmail.com
redakcija@sic.ba
 (s
Prikazi: Josip Mlaki}, Zilhad Klju~anin

TEMA broja: @ivot, literatura

Satira: Wolf, Imamovi}

Sic!itat: Moris Nado

Proza: Mirnes Sokolovi}

Poezija: Haris Imamovi}

Prevod: Günther Anders, Samuel Beckett

sic)
^asopis za po-eti~ka
istra`ivanja i djelovanja/
Sarajevo/ Jesen 2011./
No. 10
 (s
6 Sadr`aj
sic!)
Sadr`aj 7

8 Jasmina Bajramovi}: Anemi~nost (post)ratne

pri~e / 12 Maja Abad`ija: U~malost
romaneskne neinventivnosti / 22 Haris
Imamovi}: Logika metafore / 36 Mirnes
Sokolovi}: Ironija, gr~evitost / 48 Günther
Anders: Bitak bez vremena / 62 Haris
Imamovi}: \akomo i ljubav / 80 Haris
Imamovi}: Pjesme / 86 Mirnes Sokolovi}:
Lebdenje / 106 Friedrich Wolf: Govor o logici
poru~nika Krezubog / 108 Haris Imamovi}:
Gatanje / 116 Almir Kljuno: Amor fati /
122 Günther Anders: Nihilizam i egzistencija
/ 150 Samuel Becket: Tekst niza{to
8 Prikazi

Jasmina Bajramovi}
Anemi~nost
(post)ratne pri~e

(Josip Mlaki}: Na knji`evnom obzorju jo{ je jedan (biv{i) kandidat za

presti`nu knji`evnu nagradu regiona i prozno djelo oko ko-
Ljudi koji su
jeg su ve} vo|ene polemike – radi se o romanu „Ljudi koji su
sadili drve}e, sadili drve}e“ autora Josipa Mlaki}a. Mo`e se re}i, s obzirom
VBZ, Zagreb, na Mlaki}ev prija{nji opus, da je svoj tematski fokus strogo
2010.) uperio prema ratnim i poslijeratnim godinama, koje su, ~ini
se, opsesivna tema mnogih ovda{njih autora, poput imagi-
narnog praga koji moraju pre}i za polaganje knji`evnog ispi-
ta. I ve} tu po~inje problem: koliko je mogu}e autenti~no ispi-
sati ratno iskustvo, poratne godine i temeljno stanje pojedin-
ca u odrednicama „prije“ i „poslije“? [ta zna~i oznaka „auten-
ti~nog“ pisanja u kontekstu ovih tematskih preokupacija i ko-
liko se, savremenom knji`evno{}u, (ne) uspijeva zaobi}i
izan|alost pripovjeda~kog postupka? Mlaki} poku{ava ovaj
„status quo“ izbje}i, postavljaju}i romaneskne junake u ~emer
postratne stvarnosti, smje{taju}i ih u gradi} prikop~an na
aparate, poku{avaju}i ih suo~iti sa natruhama „slavne“ ra-
tni~ke pro{losti i sada{njeg odumiranja. Likovi poput Karla,
Kapetana, Slavka, Ivana i Brace su dobro skicirani, ali su{tin-
ski neuvjerljivi.
Promjenom narativne perspektive autor poku{ava distin-
givirati svoje likove, dati im svje`inu promatranja, li~ni „ko-
mentar“ na svakodnevne pojave, u skladu sa svakim pojedi-
na~nim iskustvom. Naime, njihove su (hi)storije raspore|ene
Prikazi 9

tako da pokrivaju svaku mogu}u traumati~nu poziciju uslov-

ljenu postratnom stvarno{}u; od alkoholi~ara u poricanju,
klasi~nog PTSP-ovca sa opsesivno-kompulzivnim pore-
me}ajem, arsenal se upotpunjuje krajnje rezigniranim i ra-
vnodu{nim likovima, kao i patolo{kim agresivcima.
Me|utim, ~ini se da svaki od likova na isti na~in pripovije-
da/razmi{lja/pri~a. Izmjenom poglavlja dolazi i do smjene na-
rativnih pozicija, te je ~italac tako u mogu}nosti komparirati
postupke svih likova i ustanoviti da li ova poliperspektivizaci-
ja doprinosi slojevitosti tuma~enja. Ipak, pri~a iznevjerava u
smislu nadogradnje svojih likova, jer autor olako odlu~uje ko-
ga }e ~itaocima predstaviti u potpunosti, a koga ostaviti u mra-
ku nedore~enosti. Tako je lik Slavka su{tinski stigmatiziran i
„cenzurisan“, jednostavno predstavljen kao figura bezra-
zlo`nog osvetnika, ~ovjeka koji jo{ uvijek ne primje}uje da ga
je ideologija iznevjerila, onog koji uvijek postupa pogre{no i
neeti~ki, naro~ito u kontrastu sa figurama Karla, Kapetana i
Brace. Dijametralno suprotno je postavljen lik Karla, koji uje-
dno predstavlja i dominantnu pripovjeda~ku poziciju. Manija
brojanja kao svojevrstan otpor mogu}oj psihi~koj krizi dobar
je aspekt njegovog lika, koji je ina~e i ponajbolje opisan.
Mo`da je najve}a gre{ka Mlaki}evog narativnog postupka
upravo ukr{tanje mnogobrojnih narativnih linija, kroz na-
knadno uvo|enje dodatnih likova u pri~u, kako bi se primar-
ni akteri upotpunili. Jo{ jedna linija odnosa, potpuno povr{no
predo~ena, jeste trougao Robert-Ivan-Sanja. Poku{avaju}i, li-
kom Roberta, uvesti dodatnu dimenziju – onu povratni~ku,
kulturolo{ko uslovljeni {ok, opet Mlaki} pada u naviku napu-
{tanja odre|ene posmatra~ke ta~ke, u trenutku kada ona za-
dovolji primarni cilj. Robert naizgled relativno lako uranja u
lagani, gotovo mrtva~ki ritam grada (o~ito zami{ljenog kao fi-
ktivni topos, gdje se suprostavljaju i razilaze sve mogu}e po-
sljedica rata kao primarnog motivacionog elementa i `ari{nog
polja svih ostalih postupaka), te jedno vrijeme pratimo njego-
vo koketiranje sa „maloljetni~kim“ nasiljem, drogama,
mra~nim likovima grada, da bi ga, u posljednjem dijelu roma-
na, samo izgubili iz vida, kao da ga nikad nije ni bilo. Sli~an
odstrijel do`ivljavaju i ostali likovi, padaju}i u drugi plan ka-
da vi{e nisu potrebni u pri~i (Sanja, Sabina).
Kako progresija teme nu`no upu}uje na tragi~an kraj i
„rasplet“ svih datih psihi~kih i fizi~kih boljki, tako za~u|uje
10 Prikazi

i svojevrstan terapeutski kraj, gdje preostali likovi (i to

nu`no oni koji su, intervencijom Pisca, izgleda zaslu`ili bo-
lje sudbine) promatraju nastanak vo}njaka, kojeg sami uz-
gajaju. Time se, vjerovatno, `eli ukazati na te`nju ka boljoj i
svijetlijoj budu}nosti, mogu}nosti gledanju ka ne~emu po-
zitivnijem, ali ovaj element kao da strukturno ne pripada
ovoj pri~i.
S druge strane, roman stilski ne uspjeva zadovoljiti samo-
postavljene ciljeve. Re~enice su, bilo da ih izgovaraju ili misle
Karlo, Ivan, Braco, Kapetan ili Slavko, uglavnom kratke, od-
sje~ne i vi{e djeluju kao nabrajanje i puko pojednostavljeno
opisivanje:
Karlo ga nije slu{ao. Gledao je kroz stakla vani. Bila su zama-
gljena. Ulicom su prolazili Ivan, Robert i Sanja. (...) Ivan je zastao,
gledao je prema njima. U donjem dijelu, ekran su ispunile torbe i
vre}ice. Ivan je klimnuo glavom i pro{ao. Obje ruke su mu bile za-
uzete.
Poku{avaju}i da opi{e svaku pojedinost koja se ti~e unu-
tra{njih i vanjskih stanja romanesknih likova, autor kao da
`uri kazati sve {to bi moglo imati strukturnog zna~aja za
pri~u. Tako|er, ni{ta se ne prepu{ta slu~aju ili imaginativnoj
viziji ~itaoca: jednostavno, ponu|ena su mu sva mogu}a rje-
{enja, a njegovo je samo da izabere jedno od njih i rije{i dile-
mu. Problemati~nost ovog postupka naro~ito je vidljiva u
prvom dijelu romana, kada se opisuje prijeratna ma{inerija
tvornice „Pobjeda“, sada svedene na lju{turu duhova i izne-
vjerenu viziju bolje budu}nosti. Arif i Dominiko, prijeratni
portiri tvornice, i sada ne posustaju, te tvrdoglavo odlu~uju
da ostanu na svom radnom mjestu, u poslijeratnom vreme-
nu potpuno obesmi{ljenom. Mnogo bi efektnije bilo, i za po-
tencijalnog ~itaoca i za roman, da je autor ovo pitanje ostavio
otvorenim tuma~enjima. Namjesto toga, on se odlu~uje na
nabrajanje i detaljno tuma~enje mogu}ih razloga, sa popra-
tnim primjerima iz `ivota ove dvojice portira:
Kao u kafkijanskoj groteski, portiri su tu iz ~etiri razloga: tu su
zbog sebe, tu su zbog tvornice, tu su bez ikakva razloga ili zato {to
nemaju gdje drugo biti. (...)
Nametnutu kompleksnost pri~e likovi mogu slijediti sa-
mo na nivou fabule, odnosno kauzalnosti doga|aja. Sekun-
darna motivacija izostaje, kao i prate}a (stereotipna) simbo-
lika, poput kafea „Magnum“, u kojem se likovi, gotovo i
Prikazi 11

protiv svoje volje, okupljaju; stalna ki{a koja monotono pa-

da, u istom ritmu i `ustrini, gotovo ~itavo romaneskno vri-
jeme; motiv mosta i Propovjednika u pozadini, koji apoka-
lipti~no izgovara dijelove iz Biblije; porculanske figurice pa-
sa kao imaginarna „mrtva stra`a“. Sve su ovo dijelovi koji
bi, druga~ije definirani ili sklopljeni, mogli bolje funkcioni-
rati. Ovako, ~ini se da se njima popunjavaju praznine i ru-
pe u naraciji, da se samo smjenjuju u nemogu}nosti da bu-
du svrsishodni.
Dakle, tendiraju}i ka inovaciji u tematskom izri~aju rata
(u svim njegovim varijacijama), kane}i se da ispri~a komplek-
snu storiju o funkcioniranju i mogu}nostima psihi~kog op-
stanka u jednoj umiru}oj sredini, Mlaki} upada u zamku ne-
dovr{enosti i simplificiranosti, ne uspijevaju}i su{tinski opi-
sati neke od dobro zami{ljenih likova, te naraciju ukomponi-
rati u zaokru`enu cjelinu. Sve, ipak, ostaje samo na nivou fa-
bule, a ta visoko postavljena „autenti~nost iskustva“ tako je
samo jedan od imaginarnih segmenata (po)ratne pri~e, koju
ovda{nji autori rijetko uspijevaju doku~iti.
12 Prikazi

Maja Abad`ija
U~malost romaneskne
neinventivnosti

(Zilhad Pitanje iskrenog i istinoljubivog kriti~kog pristupa pre-

ma piscima koji slove kao `ivu}i kanon veoma je delikatno.
Klju~anin, Ve}ina kriti~kih tekstova koji se takvim autorima bave kon-
Galebovi, taminirani su klicama apriorne namjere, i to one koja se, pa
Dobra knjiga, makar i za nijansu, razlikuje od jedinog legitimnog kri-
ti~kog cilja – a to je evaluacija knji`evnog teksta kao umje-
Sarajevo,
tni~ke strukture, a ne njegovom doprinosu u konstruiranju
2011.) nacionalnog identiteta i knji`evnosti. Ova pojava u na{oj
kriti~arskoj praksi mo`e se analizirati na primjeru Zilhada
Klju~anina, koji jo{ nije sasvim kanoniziran, lektiriziran i u
~itankama udoma}en pisac, no na tome se kroz praksu
knji`evnih nagrada i blagoglagoljivih recenzija ubrzano ra-
di. Autor [ehida uistinu slovi kao miljenik bo{nja~ke kriti~ar-
ske, ali ne uvijek i kriti~ne elite, no svaki kriti~ar bi se morao
zapitati da li je jedan takav tekst koji Drugost demonizira sa
srednjovjekovnom `estinom zaista literarno i jo{ va`nije: li-
terarnoeti~ki reprezentativan za period bh. postra}a? S dru-
ge strane, te`nja za detronizacijom autora takvih i tako lite-
rariziranih ideja savr{eno je legitimna, no od nje se mora za-
htijevati barem onoliko knji`evnokriti~ke argumentacije ko-
liko je na ’pravovjernoj’ kriti~arskoj strani nacionalnog en-
tuzijazma.
Sada kada je na policama knji`ara dostupan Klju~aninov
novi roman, vrijedi preispitati njegov status profesionalnog
Prikazi 13

umjetnika, kako stoji u njegovim biografskim bilje{kama. Ne

iznena|uje da je na strate{kom mjestu, pole|ini knjige,
ovjen~an recenzentskim hvalospjevom iz pera Mirzeta Ham-
zi}a u najboljoj tradiciji knji`evne propagande. ^ak i pseudo-
kriti~arske floskule ~ija je svrha odavno jasna odaju te{ko is-
korjenjivu bole}ivost da se knji`evnost jednog ’malog naro-
da’ deklarativno priklju~i na svjetske literarne tokove, {to je
te`nja potpuno anahrona, jo{ uvijek vitalna i pored aktuel-
nog postmodernog iskustva nivelizacije razlika izme|u ’ma-
lih’ i ’velikih’ kultura i njihovih knji`evnosti. Otud i kvalifika-
tivi koji se u ovom recenzentskom osvrtu javljaju djeluju u
najmanju ruku pateti~no – Galebovi su tako tekst foknerovskog
tipa za~injen stalnim koketiranjem sa hispanoameri~kom poetikom.
([ta oznna~ava tekst foknerovskog tipa? Tekst koji se ugleda
na Williama Faulknera ili samo u dalekim crtama podsje}a na
njegov stil? tematiku? na~in konstrukcije narativa? [ta je hi-
spanoameri~ka poetika? Je li to poetika svih knji`evnosti nas-
talih na podru~ju Latinske Amerike i je li ona samo jedna?).
Ovi ne samo zamjenjivi, nego i potpuno arbitrarni termini
smi{ljeno su stavljeni na pole|inu knjige da bi izazvali asoci-
jacije kod ~itaoca manje ili vi{e naviklog na visokoparnost in-
telektualno zvu~e}ih fraza. U tom smislu bi na istom mjestu
mogli stajati i ’nordijska poetika’ i ’singerovski tip teksta’ s
obzirom na potpuno odsustvo zna~enja i va`nost isklju~ivo
zvu~anja.
Uprkos recenzentskom entuzijazmu, Galebovi su po sva-
kom svom gradivnom elementu ni{ta vi{e nego prosje~an
roman bh. knji`evnog postra}a. Umjesto da prevazilazi nor-
me takvog pisma, autor ih potvr|uje stereotipizacijom neko-
liko njegovih neizostavnih elemenata. Najevidentniji je sva-
kako postratna potreba su~eljavanja sa traumom, uz dubin-
sko sondiranje porodi~ne unutra{nje tragike, a sve to u po-
modnom egzilantskom narativu koji opstoji na feti{isti~kom
evociranju nostalgije. Osim toga, u Galebovima postoji jedna
zanimljiva, do kraja neiskori{tena, ali itekako prisutna ten-
dencija ka romanu o intelektualcu, prije svega zbog ich-for-
me u kojoj je pisan i perspektive naratora-pisca koju preuzi-
ma. No, kako se ovaj tekst aktualizira u svome naslanjanju
na tri tematska sto`era savremene literature?
^ini se da je u sredi{tu interesa naratora razrje{enje po-
rodi~ne drame i povezivanje niti izme|u njenih ~lanova ko-
14 Prikazi

je je raskinuo ratni u`as i izbjegli~ka siva svakodnevnica, a

sve to povodom iznenadne bolesti i smrti oca. No, poro-
di~na intima se otkriva kao ru{evna zahvaljuju}i braku bez
ljubavi roditelja i strogom, formalnom odgoju djece bez
nje`nosti za kojom odrasli narator jo{ uvijek ~ezne. Te`nja
ka ponovnom uspostavljanju porodice i njenih bliskih spo-
na nepovratno je obilje`ena ratom i logorskim stradanjem
oca i najstarijeg sina, te izmje{tanjem porodi~ne matice u
sterilni egzilantski ambijent, koji, iako savr{eno ure|en po
mjerilima evropske civilizacije, nije dovoljan da ponovo
uspostavi patrijarhalnu harmoniju doma. Me|utim,
Klju~aninova obrada egzilantskih motiva ostaje na povr{ini
pore|enja nekad i sad, njihovog i na{eg, {to je ostvareno,
primjerice, u sekvencama {etnje naratora i njegove majke
pri ~emu posmatraju i porede nekada{nju maj~inu avliju
punu cvije}a i perfektno ure|ene {vedske vrtove. Metaforu
izbjegli~kog `ivotarenja ostarjelih roditelja narator vidi u
njihovom svakodnevnom ritualu hranjenja galebova, {to je
poentirano konstatacijom u finalu romana: Svi smo mi gladni
galebovi. Nije jasno da li se ovime evocira bliskost sa priro-
dom ljudi alijeniziranih od svog okru`enja ili se hranjenje
strvinara, u duhu Klju~aninovih misli o proteklom ratu, me-
tafori~ki povezuje sa nepresu{nom dobrotom istih tih ljudi;
ki~erajsko ozra~je scene dvoje staraca koji hrane ptice
mo`da govori dovoljno samo za sebe. [to se ti~e naratorove
opsesivne potrebe da uspostavi porodi~ni sklad, ona nailazi
na nepremostivu prepreku ratne traume oca ~ije je strada-
nje ujedno i stradanje cijele porodice, te tako roman napo-
sljetku postaje hronologija njegovog logorskog mu~eni{tva
nau{trb mu~eni{tva svih drugih ~lanova iste. Naposljetku,
tretiranje pitanja krvnika i `rtve, koliko god mu namjera bi-
la plemenita, uspijeva skliznuti u banalnost etiketiranja
krvnika kao malih, a stradalnika kao velikih ljudi. Treba
spomenuti i metaforu darovane glavice luka od strane Ra-
dovana Karad`i}a naratorovom ocu, ’dug’ koji on vra}a
posthumno, putem sinova koji donose tri vre}e luka u
scheweningensku }eliju. Ovaj simboli~ki gest treba da pot-
vrdi moralnu ’visinu’ jednog stradalnika koji ne zaboravlja
svoje dugove – u odnosu na krvnika, pa i naizgled neznatni
li~ni obra~un sa njim, no njen predimenzionirani afektivni
potencijal tako|er nosi sladunjav okus banalnosti.
Prikazi 15

Iako ovda{nji, u historijskom smislu vrlo turbulentni

prostori zahtijevaju suo~enje sa ratnim traumama i tra`enje
odgovornosti za tragedije, taj se vanknji`evni aspekt knji`e-
vnosti u toj mjeri predimenzionira da se onaj uistinu literar-
ni kvalitet konstrukcije teksta i odnosa prema mediju jezika
ne samo gura pod tepih anga`mana, nego i sasvim zanema-
ruje ozna~en nekom floskulom iz registra lijenog kriti~ara.
Po{to je zakazao na ravni tematike, pristav{i da se ponovno
podvrgne teroru normativne ratne i postratne pri~e, va`no
je uperiti analiti~ki okular na onaj segment teksta koji }e
ve}ina propagandista bh. postratne knji`evnosti presko~iti,
a to je odnos Klju~anina prema jeziku. Ruski formalisti izna-
{li su svojstvo svakog kvalitetnog knji`evnog jezika – a to je
njegova sposobnost da stalno prevazilazi uvrije`ene forme
izraza koje su u svijesti ~itaoca zahvaljuju}i tradiciji oko{ta-
le, i time njegovu percepciju u~inile tupom na jezik knji`e-
vnog djela. Svaki inovativni knji`evni talenat zna za ovaj,
mogli bismo re}i: podrazumijevani kvalitet knji`evnog jezi-
ka i bez bjesomu~nog gutanja teorije – dakle intuitivno. Na{
profesionalni pisac ba{ i ne, iako se u pojedinim sekvenca-
ma njegovog teksta vidi da je tome svojski te`io. Da bi se to
razjasnilo, potrebno je navesti nekoliko primjera iz samog
djela.
Ve} prva re~enica, strate{ki izuzetno va`na pozicija teksta,
~itaoca }e do~ekati neugodnim iznena|enjem: Maj~in glas me
katapultira iz fotelje kao kuglicu opruga u fliperu. Uistinu, ovdje
je prisutan onaj kvalitet kojim su formalisti te`ili: na ovoj
re~enici je apsolutno neophodno zadr`ati se, ali ne zato {to
ona lucidnom upotrebom pore|enja zadivljuje, nego jer u
~itala~kom umu stvara stanje potpune predvidljivosti. Slika
loptice flipera koju na po~etku igre izbacuje opruga je skoro
pa dio postmodernog kolektivnog nesvjesnog. Ali kako ljud-
ski glas, pa makar bio i maj~in, mo`e katapultirati ikog, i to,
iz fotelje? U ve}ini fotelja ovog svijeta ve} se nalaze opruge,
te je pisac ove re~enice morao po{tediti svog ~itaoca ponav-
ljanja onog {to se prirodno i intuitivno da pretpostaviti, i to
ponavljanja koje uklju~uje jedan od najbanalnijih prizora iz
va{arskog motivskog registra.
Na hodniku nas zapljusne hladno}a i vjetar s paperjem snijega.
Glagol ’zapljusnuti’ ve} samim svojim fonetskim sklopom
zahtjeva materiju u te~nom stanju, koju ni hladno}a ni vjetar,
16 Prikazi

a pogotovo ne vjetar sa paperjem snijega ne posjeduje. Da

sve bude jo{ gore, paperje je u takvom materijalnom stanju
da je njegova lepr{avost i laganost direktan opozit te`ini
te~ne materije koja mo`e zapljusnuti.
Smrt je brza, i tro{i `ivotno vrijeme kao balav nos maramice.
Da je smrt brza, uvrije`eno je, skoro pa religijsko zapa`anje;
no u istoj re~enici, njenu brzinu uporediti sa brzinom tro{e-
nja maramica balavog (sic!) nosa, zaista je stilska jeres. Uz-
gred re~eno, nosu koji tro{i maramice te{ko da pristaje epi-
tet balav, te smrt te{ko da mo`e imati vlastito `ivotno vrije-
me, i tro{iti ga, kako Klju~aninova re~eni~na konstrukcija
sugerira.
Ulazimo u stan. Naravno, dignuti be{umnim liftom kao Bo`ijim
elevatorom. Bilo ko mo`e otvoriti rje~nik da bi ustanovio da su
rije~i lift, glagol, i elevator, imenica, posu|enice iz engleskog
jezika sa skoro skoro sinonimskim zna~enjem (za one koji ni-
su znali, me|u njima mo`da i na{ profesionalni pisac, prva
zna~i podizati, a druga ozna~ava ma{inski mehanizam za po-
dizanje prisutan u visokim zgradama). Ukoliko je namjera bi-
la proizvesti dojam be{umnog, suptilnog podizanja koje kao
da dolazi od strane vi{e sile, odnosno podsje}a na lebde}i
odlazak na onaj svijet, engleska rije~ kojom se ponavlja
zna~enje bosanske rije~i, posu|enice iz engleskog, definiti-
vno nije adekvatno jezi~ko sredstvo. Jezi~ki purizam bio bi
zadnja zamjerka ovoj re~enici, temeljni problem je nespretni
poku{aj obremenjenja zna~enjem svakodnevnih rije~i koje
imaju nultu stilsku vrijednost.
Na prvoj fotografiji jedna prelijepa djevojka jo{ uvijek uspijeva
da iza zuba zadr`i svojih osamnaest godina koje se polahko skuplja-
ju u roj. Kosa joj jo{ mo`e pokriti sva mjesta na tijelu {to nisu za po-
kazivanje. Haljina, tzv. tergalka, ra{irila joj se taman toliko da nije
sigurno je li se djevojka spustila na zemlju, ili tek kani poletjeti. U
ovom kratkom opisu fotografije naratorove majke ima toliko
diskutabilnih mjesta da je pisac, pi{u}i ga, morao bar jedno
od njih uzeti u obzir, ako ne zbog vlastitog statusa profesi-
onalnog umjetnika, onda zbog dobrog ukusa svih svjetova.
Zadr`ati godine iza zuba je prvo od njih, {to iako nije fraze-
olo{ki izraz u bosanskom jeziku, naizgled disparantnim spa-
janjem fiziolo{ke pojavnosti {irokog osmijeha i apstraktnog
pojma godina zaista djeluje kao fraza, a znamo da svaka do-
bra knji`evnost izbjegava doslovnu upotrebu frazeme. Ovaj
Prikazi 17

utisak se name}e jer smo beskona~no mnogo puta pro~itali

po ~asopisima da osmijeh podmla|uje, da je smijeh lijek, i ta-
ko dalje. No ako su godine iza osmijeha, ukoliko nestane
osmijeha, ili mo`da zuba, ho}e li one postati nezadr`ive, ne-
upitno vidljive? A {ta re}i na to da se godine, jo{ uvijek smje-
{tene iza zuba, pretvaraju u roj?! Nadrealizam na kojem bi
na{em profesionalnom piscu pozavidio i sam Dali uru{ava se
sam u sebe zanemarivanjem bilo kakve logike u gra|enju
onog {to bi trebala biti metafori~ka slika. Sli~an slu~aj je i sa
opisom kose koja jo{ pokriva ona mjesta na tijelu koja nisu za
pokazivanje... taman {to zamislimo Boticcelijevu Veneru sli-
ka se razara spominjanjem ra{irene haljine, ~ine}i onu kon-
stataciju o dugoj kosi posve izli{nom, naro~ito ukoliko znamo
da je rije~ o obi~aju seoskih djevojaka da je nose na takav
na~in.
Ovih nekoliko primjera ne~ega {to bi se moglo nazvati
negativno o~u|enje, odnosno, izraza u tolikoj mjeri proma-
{e nih i ne sla vno sko va nih da za is ta mo gu iza zva ti
o~u|enje bez o, su svi odreda u prvoj cjelini romana, kojih
ima pet. Shodno tome, ~itaocu je ostavljeno da sam prosu-
di kakav bi utisak moglo ostaviti pet puta vi{e ovakve je-
zi~ke vje{tine i da li takav roman zaslu`uje epitete koji mu
se pripisuju?
Va`no je analizirati jo{ jedan segment Klju~aninovog ro-
mana, mogu}e onaj za koji je uva`eni recenzent Mirzet
Hamzi} ustanovio da su foknerovski tip teksta, a to su dra-
mati~na su~eljavanja krvnika i `rtve u ne~emu {to narator
naziva svojim morbidnim ma{tanjima, a zapravo su imagini-
rane scene kojima poku{ava pojmiti traume koje je njegov
otac pro`ivio u logorima u proteklom ratu. Klju~anin ih je
zamislio u dramskoj formi sa pripadaju}im didaskalijama i
kratkim, napetim dijalozima, {to je odjek uvijek prisutnog
postmodernisti~kog feti{izma u na{oj postratnoj proznoj
praksi: te`nje da se u roman inkorporiraju na manje ili vi{e
opravdan na~in neke romanu strane knji`evne ili neknji`e-
vne forme. U didaskalijama se umjesto konciznog opisa
scene opet susre}emo sa Klju~aninovim nesretnim izra`aj-
nim sklopovima, kao u prvoj dramskoj sekvenci gdje naila-
zimo na re~enicu: Prostorija je mra~na, mada je dan. Postoje ta-
kve prostorije, mra~ne. Ovaj poku{aj da se nedostatkom os-
vjetljenja sugerira mrak mu~ili{ta je potpuno besmislen, jer
18 Prikazi

na{ profesionalni pisac bi morao znati da mra~ne prostori-

je postoje i bez potrebe da se u njima doga|aju mu~enja.
Slijede opisi triju mu~itelja, jednog sa elektri~nim kablom
koji povezuje krovove ku}a, kao duge kom{ijske ruke, drugog sa
bejzbol palicom koja mu nekako ne odgovara, suvi{e je mali da bi
glumio bejzbol igra~a (!?), te tre}eg koji na ruci ima bokser je-
dini vjen~ani prsten koji }e ikad imati. Da elektri~ni kabal za
mu~enog podsje}a na kom{ijske ruke, mo`e se razumjeti
kao traganje za posljednjim znakovima humanosti u pre-
dmetima, jer ih vi{e nije mogu}e tra`iti u ljudima. Sli~no je
i sa bokserom kao vjen~anim prstenom, iako i tu na djelu
imamo simptom nespretnog o~u|enja, no tre}i mu~itelj je
opisan kao nizak ~ovjek, {to nas dovodi do najneshvatljivi-
jeg postupka Zilhada Klju~anina. Naime, dramski pasa`i
kojima on poku{ava aktualizirati traumu u umu onog ko je
nije direktno do`ivio su izrazito alegori~ni. Metaforizacija
koju vr{i narator polazi od onoga {to on u~i od svoga oca,
a to je da su svi zli ljudi mali, odnosno, niski rastom, dok su
`rtve visoke i uspravne na poku{aje malih ljudi da ih uni-
ze. Naratorov otac sve lo{e ljude legitimi{e ne samo kao
niske, nego i kao snijet, otpadni, bolesni dio ploda kukuru-
za. Ova metaforizacija ima nekoliko klju~nih problema for-
malne prirode: doslovna podjela na visoke i niske ljude se
metafori~ki prenosi na moralnu razinu, no njome se ne os-
tvaruje nikakav pomak u zna~enju, jer bosanski jezik po-
znaje izraze visok i nizak moral kao sasvim doslovne, {to
~ini ovu ’podjelu’ ne samo tendencioznom nego i u toj ten-
denciji vrlo naivnom. Ovaj poku{aj Klju~anina da legitimi-
{e ruralnu fiziognomiju naratorovog oca, podvu~en je nje-
govim vi|enjem ljudskog olo{a kao kukuruznog snijeta, no
zakonitosti metaforizacije su jo{ jednom zanemareni kada
uzmemo u obzir da poistovje}ivanje niskog rasta i snijeta
nema previ{e smisla. No svrha ovakvog postupka nije for-
malna, nego sadr`ajna. Klju~aninu je va`nije metafori~ki
nazna~iti razliku izme|u mu~itelja i mu~enog nego dati
svome tekstu va`nu dimenziju pogleda ’odozgo’ koji bi je-
dnu ratnu kataklizmu mogao sagledati bez takve doslovne,
~ak fizi~ke stereotipizacije. To je ni{ta drugo nego dr`anje
linije manjeg otpora, svojevrsni knji`evni oportunizam ko-
ji direktno vodi u povla|ivanje zahtjevima tr`i{ta `eljnog
simplificiranih ratnih narativa i provincijalnog upiranja
Prikazi 19

prstom u krivca. Ve} je odavno jasno da je rat najeksploati-

sanija tema na{e knji`evnosti, tema kojoj su, da se po-
slu`imo Klju~aninovom metaforom, pristupali i veliki i ma-
li pisci, te je otud vrlo va`no odvojiti knji`evni snijet od ri-
jetkih, vrijednih ostvarenja koja su se usudila sagledati ka-
taklizmu na druga~ije, sveobuhvatnije na~ine. Tom bole-
snom, neproduktivnom knji`evnom tkivu pripada i ovaj
roman, koji je ni{ta drugo do jo{ jedan produkt na traci
egzilantske literature sa jakim nacionalnim nabojem, a koji
bi zahvaljuju}i reputaciji autora i njegovog [ehida, te blago-
glagoljivosti recenzentskih pera, umjesto na polici za
tre}erazrednu literaturu vrlo lako mogao zavr{iti u novom
izdanju.
20 Temat

@ivot,
literatura

Haris Imamovi}/ Logika metafore: Ostaje nam da poredi-

mo, jer poslije svake metafore svijet nam je razumljiviji, bli`i.
Preostaje nam da poredimo, jer }emo tako najmanje grije{iti.
Da tuma~imo, to nam predstoji, da poredimo mi{ljenja i
re~enice, `ivot i stvarnost, da poredimo `ivote i stvarnosti.
Ostaje nam da postajemo, sve do smrti. Ostaje nam da pore-
dimo sve do tada, kada nam pore|enje vi{e ne}e trebati.
Mo`da }e nam to pomo}i.

Mirnes Sokolovi}/ Ironija, gr~evitost: Zaspivanje u ironi-

ji i odricanju pred o{trim vri{te}im svijetom uvijek zahtijeva
snagu. Snagu misli, snagu stila! I ta stalna gr~evitost u zakla-
panju nezavr{ene stvarnosti – to je ustvari literatura. Una-
ka`eno, rastrgano, zgr~eno, neljudsko ~ovje~anstvo! I milost
uobli~enja, blagost `ivota koje ga posipaju odozgo.
Temat 21

Günther Anders / Bitak bez vremena: Izgleda da je farsa pos-

tala uto~i{te ~ovjekoljublja; spremnost tu`nih da poma`u do
definitivne utjehe. I ako je ono {to ni~e iz krajnje suhe podlo-
ge besmisla: taj puki ton ~ovje~nosti samo slaba utjeha; i ako
utjeha ne zna za{to tje{i i kojeg to Godota obe}ava – ona je do-
kaz da je toplina va`nija od smisla, i da nije metafizi~ar taj ko-
ji smije imati posljednju rije~, ve} samo prijatelj ~ovjeka.

Haris Imamovi} / \akomo i ljubav: ^ovjek je mogu}nost:

dakle, jo{ uvijek nije. On mo`e, ali i ne mora mo}i u~initi ne-
{to po pitanju svoje sudbine. Ali sve dok postoji kao mo-
gu}nost, sve dok postoji mogu}nost da mo`e ne{to u~initi,
dok ne zna da li ne mo`e, bilo bi kukavno, ravno samoubis-
tvu, da bilo koji ~ovjek odustaje od djelanja. Od ljubavi. ^o-
vjek mo`e u~initi onoliko koliko mo`e, ni{ta vi{e od toga. Ali
ne smije u~initi ni{ta manje od toga! Kada vi{e ni{ta ne bude-
mo mogli u~initi tada }emo znati da smo mrtvi.
22 Temat

Haris Imamovi}
Logika metafore

Na{a usta su previ{e mala da bismo mogli re}i istinu. To

znamo. Me|utim, to ne zna~i da bismo trebali prestati da go-
vorimo. Osim toga, mi to i ne mo`emo, makar govorili samo
sebi, u sebi. I tako sve dok misliti zna~i govoriti sebi. Kao {to
nema postojanja bez mi{ljenja. U tom smislu postoji ~ovjek:
onaj koji misli. Onaj koji govori: - postojim, dakle, mislim. I
mada su sigurni sudovi rijetki - ~injenica, {ta li je to? - u ovom
trenutku jedan postoji: pi{emo ove re~enice. Ali {ta isti~e iz
toga? Maloprije je re~eno da istina nije doku~iva, a jo{ uvijek
nismo prestali vezati rije~i. Za{to? Ako se misliti i govoriti
mora, makar s pisanjem stoji razli~ito. Ako je istina nedo-
ku~iva, da li to zna~i da treba prestati s pisanjem na ovome
mjestu?
Savremeni filozofi, teoretici, apoteoretici tolerancije, da-
kle, relativisti, ali ve} `reci, imaju jedno pripremljeno Ne ko-
je uvijek pote`u na gore postavljene prigovore. Oni vole slje-
de}u logiku: sve je jednako la`no, dakle, jednako istinito, sto-
ga, neosporno je opstojanje najrazli~itijih uvida u stvarnost:
~ime ih osporiti, ako nema istine? Svi su u pravu, niko nije u
pravu. Mi se ne sla`emo s tom jedan-dva-tri logikom. Naime,
ako je sve jednako istinito, la`no u jednakoj mjeri, onda ih
(tuma~enja stvarnosti) ne mo`emo uop}e razlikovati: po
~emu? po slaganju sa stvarno{}u? Ali svako vi|enje se jedna-
ko sla`e i ne sla`e. A ako ih ne mo`emo razlikovati onda su
Temat 23

istovjetna: dakle, ne postoje, kao mno`ina. Nula jest jednako

nula. Sve je to jedan uvid u stvarnost. A ako se radi o jedno-
me, onda je on, slijedimo li relativisti~ku logiku, jednako
la`an i jednako istinit, istovremeno. A ako je on jedan, istinit
i la`an, i uvijek takav, uvijek u jednakoj mjeri - kako bi mo-
gao biti druga~iji? - za{to onda pisati? Kada je sve ve} re~eno,
njime: on uvijek ve} postoji, jednak sebi, nepromjenjiv.
Mo`da bi se jo{ moglo ~itati. Ali i to bi zapravo bilo apsurdno:
za{to ~itati ako je na{e mi{ljenje jednako vrijedno, sa stanovi-
{ta istinitosti, stanovi{tu bilo kojeg pisca. [iparice koje su se
tek po~ele {minkati i Hegel imaju u jednakoj mjeri pravo ka-
da tuma~e stvarnost. Preostaje, dakle, samo volja da se pi{e i
~ita, ali izlazi izvan okvira obja{njenja. I vi{e nije razli~ita od
vjere u svom transcendiranju razloga. Credo quia apsurdum
est, to bi se moglo pripisati relativizmu. Tolerancija i jeste re-
ligija na{eg stolje}a. Toleranciju nije mogu}e zasnovati relati-
visti~kim osporavanjem, jer relativizam ni{ta, ba{ nikakvu
ideju, ne mo`e zasnovati, ba{ kao biljka ili kamen. Pravi rela-
tivist uop}e ne bi trebao pisati: relativist koji pi{e stoji u pu-
nom protivrje~ju. Kratil, koji je odlu~io prestati da govori
drugima, jo{ uvijek je unekoliko po{ten: on je jo{ samo poka-
zivao jednim prstom. Pravi relativist bi se, me|utim, i u po-
gledu djelanja trebao ugledati na biljke i kamenje.
Istina je nedoku~iva, ali postoje razli~ita tuma~enja stvar-
nosti. Sva su pogre{na. Neka su, me|utim, manje pogre{na.
Shodno tome, mi ne mislimo da je pisanje po sebi opravdano.
Ako postoji mogu}nost manje pogre{nog mi{ljenja, onda ni
mi{ljenje ni pisanje nisu li{eni smisla. Dalje pisati, to nije pro-
tuslovno: tra`imo manje pogre{no. Zanimaju nas pretpostav-
ke koje }e nam omogu}iti pravilnije mi{ljenje, koje su nam
omogu}ile ovakva tvr|enja. Zbog toga smo nastavili pisati.
Po~nimo od toga za{to odbacujemo istinu.
Postoji nekoliko ubjedljivih dokaza. Klasi~na definicija
ka`e da je istina slaganje suda sa stvarno{}u. Znanje,
me|utim, nikada ne mo`e biti identi~no stvarnosti; jer mo-
ra postojati razlika izme|u njih: ina~e su jedno, dakle, nema
saznavanja: {ta bi se saznavalo kad bi to {ta saznavalo i bilo
saznavano istovremeno. Objekat ne saznaje: nema objekti-
vnog uvida. Kakva je ta razlika? O njoj nam mo`e re}i ne-
posredno iskustvo ~ula: iskusili smo da ne postoje identi~ni
utisci. [tavi{e, jedna stvar uvijek razli~ito nadra`uje ~ula, a
24 Temat

ta razlika ~ak mo`e postati protivrje~nost. Filozof je nekada

mislio da su zapravo ~ula nepouzdan instrument saznanja,
a zapravo ta neizvjesnost koju nam ona prenose jeste ne{to
najizvjesnije {to se mo`e kazati o stvarnosti. ^injenica ne-
prestane mijene. Ona je osvije{tena i neposrednim i posre-
dovanim iskustvom, i ona sada ostaje kao glavna na{a pre-
tpostavka.
Mi smo unutar te stvarnosti i saznajemo je iz odre|ene
ta~ke gledi{ta: dakle, nu`no je deformi{emo. Ne mo`emo je
saznati u cjelini, jer smo njezin dio: saznati sve, zna~ilo bi
ukinuti razliku izme|u mene i onoga {ta saznajem, distancu
neophodnu za saznavanje: to bi bilo apsurdno. Mi zaustav-
ljamo tu stvarnost: `elimo znati {ta ova stvar zna~i za nas sa-
da. Naime, kvaliteti stvari, ne postoje samo objektivno. Stva-
ri za nas posjeduju kvalitete jer su o~ovje~ene. Orah je tvrd
za ljudske dlanove, ali za kopita? Dakle, i mi u~estvujemo u
oblikovanju tih kvaliteta. Stvari su po nama: stvari po sebi ne
postoje, bar su takve nedoku~ive na{em znanju: sve {to pos-
toji spram nas je. Bo`anska perspektiva nas se ne ti~e, samo
na{a. Muha ili slon, tako|er, imaju druga~iji osje}aj stvari,
svijet je za njih ne{to sasvim razli~ito. Osim toga, postoje ra-
zli~iti ljudi, s razli~ito ~vrstim dlanovima, u razli~itim situaci-
jama, razli~ito siti, na primjer, i orah ne postoji po nama: jer ne
postojimo mi, kao ne{to homogeno. Postojimo razli~iti, ti i ja.
Razli~iti jedno od drugog. Razli~iti od sebe samih. Hljeb vre-
menom postaje otrov. Ja sam ju~er bio sretan, a danas nisam.
Stvari ne samo da nisu jednake sebi, ve} unutar kretanja pre-
laze i u vlastitu protivrje~nost.
Stvarnost je obilje. Svijet je bespregled i neizmjer. Jer je
nedovr{en, nedokraj~en. Jo{ uvijek nije. Jo{ uvijek ne znamo
{ta }e biti: u toku je. Stvarnost ne zna {ta je to jednakost sebi.
U prirodi uistinu vlada pravo ludilo rasipanja. Time se vra}amo
pitanju odnosa stvarnosti i svijesti koja spoznaje tu stvarnost.
To je odnos diskrepancije: stvarnost je pregolema. Da je ko-
jim (te{ko zamislivim) slu~ajem svijest ve}a od stvarnosti, mi
bismo ve} sve znali i svako daljnje mi{ljenje, tuma~enje bilo
bi nepotrebno, nezamislivo: dakle, iskustvo potvr|uje nes-
klad, u korist stvarnosti. Nesrazmjer stvarnosti i na{e mo}i
spoznavanja sli~an je nesrazmjeru glave i planete: ko je lud
da vjeruje kako je mogu}e strpati stvarnost u ljudsku loba-
nju?
Temat 25

Kad u ovoj konstelaciji spoznaja `eli obuhvatiti stvarnost,

onda je ona mora i pojednostaviti, izlomiti i sa`vakati. Spo-
znaja je nu`no i deformacija stvarnosti: dakle, istine ne mo`e
biti. Vidjeli smo ve} kako ~ula upro{}avaju stvarnost, ali to ni-
je ni{ta spram onoga {to ~ini svijest. Jasno da u `ivoj spozna-
ji, ~ula i svijest uzajamno rade, i nema jednostranog protoka:
me|utim, jasno da svijesti ne bi bilo da nema ~ulnih podata-
ka. Svijest zapravo deformi{e ve} deformisano. ^ulni podaci
jo{ uvijek govore o neponovljivosti stvarnosti, svijest,
me|utim, uop{tava te ~ulne podatke na na~in koji im daje
privid jedinstva i istovjetnosti: {to se svijesti ti~e, strah je
strah. Spoznati, uvesti u svijest, prekinuti svijet, podijeliti,
zna~i umrtviti `ivo, zaustaviti. Misaono sa`ima mnogostruke
i raznolike, nikad istovjetne, utiske u jednu jedinstvenu, sin-
tetizovanu predstavu. Predod`ba je fikcija. Mi{ljenju je pre-
tpostavka davanje privida jedinstva tamo gdje ga nema;
stavljanje u jedan, jedna~enje. Svaka nova spoznaja, svaka
spoznaja novoga, jeste zapravo samo razvrstavanje i organi-
ziranje tog novog materijala prema starim shemama, prila-
go|avanje, utapanje novoga u staro, prepoznavanje staroga
u novom. Dakle, prije nego {to smo po~eli misliti i govoriti
ve} ispunjavamo sve uvjete da ne ka`emo istinu.
Postoji jedan uslov neistine, a koji je uvijek tu; to je jezik.
Jezik, zna~i la`. A svijest zna~i jezik. Jezik koji je izgra|en na
samim predrasudama. Svaki pojam postaje poistovje}iva-
njem neistovjetnoga, ka`e Ni~e. Pojam sa svojom stabilno{}u,
sa svojim na~inom popunjavanja opsega, sa prirodom svoga
dosega, nesukladan je stvarnosti, ili bar onome {to nam jo{ i
na{a ~ula {apu}u o njoj. Pojam jeste ukidanje razlike i pojedi-
na~nog: pojam je lonac u koji se trpaju sasvim razli~ite stva-
ri, ~iji je sadr`aj - opseg, jednoobrazna mje{avina svega toga,
a `iva razli~itost koja vlada me|u `ivim tim sastojcima nepri-
mjetno isparava. Pojam je jedno, a stvarnost i `ivot su ne{to
drugo: vi{estruko. Pojam je privid. Privid da je stvarnost sta-
bilna vi{e nego {to jeste: da postoje istovjetne stvari. To je svi-
jest sebi umislila. Pojmovi, dakle, logika po~ivaju na poisto-
vje}ivanju razli~itog. Dakle, na metaforama. Pojmovi su meta-
fore koje su zaboravile da to jesu - Ni~e. Svi pojmovi samo su fi-
kcije: ma{ta koja misli da je stvarnost, svijest koja je umislila
da je jednaka stvarnosti. Pojam, dakle, previ|a razlike me|u
individualnim pojavama i stvarima koje ulaze u njegov do-
26 Temat

seg, i njihovim razli~itim stanjima i vrijednostima. I ne samo

da pojam poistovje}uje razli~ito, on to ~ini i sa protivrje~nim.
Razli~iti pojmovi razli~ito to ~ine. Govorili smo ~ovjek i jo{
uvijek to ~inimo, a me|utim znamo da su ju~er ratovali neki
ljudi, da je danas jedan ~ovjek tla~io drugog, da }e sutra je-
dan ustrijeliti drugog: nismo pri pameti ako vjerujemo da po-
jam mo`e obuhvatiti ~ovjeka, kada je toliko ljudi u protista-
vu, ako vidimo da u dosegu jednog pojma, postoje stvari ko-
je su u odnosu kontradikcije: osim toga i jedna stvar, sagleda-
na s razli~itih stanovi{ta, u razli~itom smislu i vremenu, mo`e
samoj sebi protivrje~iti; kako onda jo{ uvijek da o~ekujemo
istinu. Onaj koji je rekao da se istina mo`e izraziti samo poj-
movima nalik je mjese~aru. Jezik nije nikakva ku}a bitka, ve}
je stvarnost jedno nepregledno i neuhvatljivo obilje.
Ka`e se da pojmovi ne mogu pokriti stvarnost, ali ipak
mogu uhvatiti njezine zakone, ako se u njima o~ituje su{tina
stvari. Me|utim, mo`da je preneoprezna ta na{a vjera u su-
{tinu. Ono po ~emu ne{to jeste nazivamo bit ili su{tina. Ako
je ne{to to {to jest po nekim svojstvima ili karakteristikama,
onda ta svojstva ili karakteristike zovemo i njegovim bitnim
svojstvima ili su{tinskim karakteristikama.
Smijemo li vjerovati da jedna ili dvije ili tri (ili ~etiri osobi-
ne itd.) ne~ega mogu biti istina tog istoga? Osim toga, prema
~emu mjerimo to ne{to? Boja ili oblik korijena ili boja li{}a ili
sposobnost prilago|avanja izvjesnom tlu jesu nesu{tinske
stvari kada se neka biljna vrsta tretira kao gra|evinski mate-
rijal. Dok, opet, te osobine postaju su{tinske sa aspekta borbe
protiv erozije, protiv pustinje ili sa estetskog aspekta, na pri-
mjer. Dakle, su{tina je poprili~no relativna stvar: osim toga,
svako drvo raste, ono i gnjije, i sve te karakteristike nisu stal-
ne. Uvijek se mjeri prema ne~emu, i dakako da mo`e posto-
jati hijerarhija motri{ta, jer postoje prioriteti za ljudsko tijelo,
me|utim, apsolutizirati jedno, zna~i misliti previ{e pogre{no.
Pitanje su{tine je zapravo pitanje da li je isto ako umrete da-
nas ili ako umrete za dvadeset i sedam godina. Mi mislimo da
to nije u su{tini isto. Stvarnost i `ivoti su ne{to vi{e od bilo ka-
kvih su{tina.
Ta stvarnost, takva, nije logi~na. Time je bilo gore po nju.
Jer se logika nadovezivala na pretpostavku da ima identi~nih
slu~ajeva: da je stvar jednaka sebi. To je, podsje}amo, prvi
aksiom Aristotelove logike. Me|utim, vidjeli smo, osjetili
Temat 27

smo, znamo, da nema identi~nih slu~ajeva u stvarnosti. On-

da su pogre{no postavljena temeljna na~ela logike, na~elo
identiteta i na~elo protivrje~nosti su, prema vi|enom, spo-
znaje koje prethode svakom iskustvu. Praznovjerje. Ni~e je
istinu nazvao voljom koja te`i da ovlada mno{tveno{}u sen-
zacija: “Mi smo ti koji smo stvorili ’stvar’, ’jednaku stvar’, su-
bjekt, predikat, ~injenje, objekt, supstanciju, oblik, po{to smo
i predugo bili zaokupljeni time da pravimo jednakim, grubim
i jednostavnim. Svijet nam se pojavljuje logi~nim jer smo ga
prethodno logizirali.”
Otkud tolike zablude?
Zbog straha.
Logika je proizvod ~ovjeka koji se pla{i nepoznatog, neiz-
vjesnog, obilja koje prijeti da postane haos. Jer okru`en ha-
osom, onaj koji ima potrebe, ne bi mogao pre`ivjati: on }e
zbog svog tijela svim silama poku{ati da uspostavi red. Bez
uop}avanja, izjedna~avanja, ure|ivanja ne bi bilo mogu}e ra-
zlikovati stvari: bez razlikovanja stvari (jestivo od nejestivog)
`ivjeti bi bilo nemogu}e. Ljudima je priop}avanje potrebno,
a priop}avati se mo`e o ne~emu ~vrstom: ina~e je nespora-
zum neminovan. Dakle, nagoni tra`e ure|ivanje stvarnosti;
ure|ivanje stvarnosti je nagon. Ukrotiti silnu masu iskustava!
- stvarnost nam izgleda logi~nom jer nam takva treba. Filozof
je apsolutizirao tu potrebu da se uredi: one je prezreo ~ula i
mijenu, on ho}e da nadi|e neposredno, ~ulno. On je ~ulno i
neposredno nazvao prosta~kim. On je stvarnost vidio kao
sistem, splet zakona.
Jedan ka`e sve je voda, drugi opovrgne: sve je vazduh,
tre}i tvrdi sve je vatra, a ~etvrti da je to rat, peti sve je ekono-
mija, {esti - seks, sedmi da je to tehnika, itd. itsl. Njihova
`elja za obja{njenjem bila je zapravo njihova volja da slo`eno
shvate kao prosto, da negiraju individualne pojave i da pro-
mjenu svedu na istovjetnost: dakle, volja za la`iranjem. Sves-
ti stvarnost na jedno, to je iluzija. Poistovijetiti razli~ito. Me-
tafore i metonimije! Sve je sve, samo nikada nije jedno. Sve je
razli~ito od samoga sebe.
Mnogi su ve} osporavali identitet, me|utim, pre~esto su i
zaboravljali da su to u~inili. Ve} Heraklit zna da su stvari u
vje~itoj promjeni, a uz to postavlja jednu metaforu kao uni-
verzalnu formulu svega, princip svega, jasan, jednak sebi sa-
mome: ne mijenja se. Sli~no i Ni~e, koji ka`e da je sve volja
28 Temat

za mo}, ali i da nije: “Sve {to je jednostavno puko je imagi-

narno, nije ’istinito’. [to je me|utim zbiljsko, {to je istinito,
nije ni jedno ni tek i svodljivo na jedno.” Sli~no i Hegel.
Sli~no i Marks. Sartr, sli~no.
Dijalekti~ka misao, na primjer, di~ila je se svojom spozna-
tom kretanja i njegovih principa, svojim osporavanjem iden-
titeta, otkri}em unutarnje protivrje~nosti, i posve je nerazu-
mljivo kako je brzo zaboravljala ta svoja otkri}a, kako je brzo
zaboravljala da se pojam razdvaja i cijepa u sebi, da u njemu
le`e unutra{nje razlike, protivrje~nosti, kako je brzo zaborav-
ljala relativnost pojma, kako brzo poistovje}ivala pojam sa
stvarno{}u, kako je brzo pravila sisteme. “Ja ne vidim ~ovje-
ka, ja vidim samo radnike, bur`uje, intelektualce”, ka`e Mar-
ks, a ponavlja Sartr kao primjer dijalekti~kog negiranja ideali-
zma, la`nohumanisti~ke identifikacije razli~itog. Me|utim,
upravo to {to Marks vidi samo bur`uje, proletere i intelektu-
alce (dakle, opet bur`uje) jeste negiranje dijalektike. Jer, kada
Marks ili marksist ka`e proleterijat on, pre~esto, misli na ne-
{to homogeno: ili ako ve} zna da nije homogeno, onda }e bi-
ti, morati biti homogeno po svaku cijenu. Me|utim, da li je
toga dostojna jedna dijalekti~ka misao? Da li bi mogao posto-
jati jedan tako monolitan subjekat koji }e provesti revoluciju
i dovr{iti historiju? Da li misao koja na~elno osporava stav
identiteta, mo`e tvrditi da odnosi unutar neke dru{tvene
grupe mogu ste}i toliki stepen saosje}anja i kohezija, toliki
otklon od me|usobnog protivstavljanja (i pored svih naci-
onalnih, spolnih, psihi~kih, intelektualnih razlika), da }e na
koncu ta grupa (ti milioni!) postati jedno? Kada ni Marks ni-
je jednak samome sebi: postoji pisac Klasnih borbi u Francus-
koj, koji ima mnogo vi{e smisla za slo`enost i kretanje negoli
pisac Manifesta, i jo{ uvijek vidi razlike i protivrje~nosti unu-
tar samog proleterijata i same bur`oazije. Manifest je, dakle,
ideologija: poistovje}ivanje pojma i stvarnosti. Vjera da se u
stvarnosti bore dvije klase, dvije rase, dvije ili tri nacije, civi-
lizacije, generacije, vjera da unutar tih grupa nema razlika ili
protivrje~ja, vjera da se protivrje~ja mogu ukinuti silom,
atentatom, otad`binskim ratom, revolucijom. Pojam, dakle,
koji te`i da postane stvarnost: stvarnost koja mora postati je-
dnaka pojmu! Iako je pojam kao i sud: uvijek dva ili vi{e po-
vezanih dijelova, ali ipak dijelova razli~itih, ~esto i proti-
vrje~nih, ako gledamo sa drugog stanovi{ta. To zaboravlja lo-
Temat 29

gika Manifesta: zaboravlja sebe, svoju osnovnu pretpostavku:

unutra{nju protivrje~nost. Autor Manifesta komunisti~ke parti-
je poistovje}uje pojam i stvarnost. On zaboravlja da pi{e ma-
nifest jedne politi~ke partije, koja }e silom poku{ati da pois-
tovijeti stvarnost i pojam, da homogenizira sadr`aj pojma:
dakle, da u~ini ono s ~ime se ne sla`e dijalekti~ka misao.
Autor Manifesta nije se slagao sa svojom definicijom koja da-
je primat egzistenciji nad svije{}u: on daje primat pojmu nad
egzistencijom. Pisac nije vidio ljude, ve} pojmove. Dakle, ni-
je bio materijalist.
Pro{lo stolje}e je vjerovalo u ~ovjeka, ali je u njegovo ime
ubijalo ljude. Osnivani su logori, koji su trebali pripomo}i da
se izjedna~e pojam i stvarnost. Danas je ostao samo pepeo od
te pro{lostoljetne antropologije koja je tra`ila stalnost i isto-
vjetnost tamo gdje je najvi{e nema: u pona{anjima ljudi. Da
bi se ~ovjekovo pona{anje, da ne govorimo pona{anje ljudi,
moglo opisati sistemati~no, nau~no, neophodno je da ono
podlije`e izvjesnim zakonitostima, me|utim, kako pretposta-
viti zakonitosti tamo gdje umjesto tipskih karakteristika
preovla|uju individualne crte.
[ta je ~ovjek? Ko je ~ovjek? Treba zamisliti sve pridjeve i
sve imenice, sve priloge i glagole, u svim kombinacijama i ni-
jansama, u svim vremenima i pade`ima, sa svim, doslovnim
i metafori~kim zna~enjima. Ako to mo`ete - spoznali ste ~o-
vjeka.
^ovjek je mrtav.
Zajedno s njim je i filozofija mrtva, mi{ljena kao metafizi-
ka, kao antropologija. Postoji niz pisaca, mahom francuskih,
koji su preuzeli Hegelove i Ni~eove zamjedbe upu}ene kla-
si~noj logici, kao i izvjesne kriti~ke modele, a zatim postali
svjetski poznati. Vrijeme je postmoderno i ~udno: filozofi
najvi{e napadaju na logiku. Sve {to filozofi danas ~ine, jeste
masakriranje same filozofije: stare filozofije. Danas jo{ samo
postoji kritika, koja tvrdi samo ako osporava, i koja, ako biva
osporenom, tvrdi da ni{ta ne tvrdi.
Postoji nekoliko re~enica koje je Aristotel napisao protiv
Kratila i Protagore, a koje i danas mogu dati razumu dovo-
ljno razloga da odbaci sofistiku i relativizam, kritiku koja po-
istovje}uje suprotne pojmove: zvala se ona dekonstrukcijom
ili dijalektikom, svejedno. Re~enice koje daju dovoljno razlo-
ga da se ponovo tvrdi sa stanovitom sigurno{}u.
30 Temat

Stvar je jednaka sebi.

Tako je nemogu}e da ne{to i jeste i nije.
Ve} smo vidjeli nekoliko na~ina na koje se mogu osporiti
ti aksiomi. Me|utim, postoji i mogu}nost njihove odbrane.
Prije svega, opovrgavanja stare logike pre~esto su bila
pra}ena predrasudom o Aristotelu kao zagovorniku is-
klju~ivosti. To, me|utim, nije tako. Jedno pa`ljivije ~itanje
njegovih re~enica otkriva jo{ neke dimenzije: njegovi su kri-
ti~ari zapravo bili isklju~ivi. Hegel, na primjer, govori o aris-
totelovsko-skolasti~ko-volfovsko-kantovskoj logici koja apso-
lutizuje stav identiteta. Jer mu takvo {to treba. Ali Aristotel je
pisao i druga~ije.
Stvari, koje postoje i samostalno, van mi{ljenja, uvijek su,
u izvjesnom smislu, neprotivrje~ne i sa sobom istovjetne.
Ina~e nisu, ne bi mogle postojati, ne bi se mogle me|usobno
razlikovati: jednu stvar ne bismo mogli razlikovati od druge:
po ~emu? Po ~emu bi ona mogla biti posebna stvar. Da bi He-
raklitova rijeka bila dva puta razli~ita, svaki put je morala bi-
ti ne{to odre|eno. Kada ne{to ne bi ostajalo jednako sebi, on-
da ono ne bi imalo razlikovna obilje`ja, ne bi bilo odre|eno:
mi ne bismo primje}ivali, kako ka`e Aristotel, tako grube ra-
zlike izme|u la|e, ~ovjeka i zida. Dakle, iskustvo tako|er ide
u prilog stavu identiteta. Aristotelov zakon precizno glasi:
“Isklju~eno je da isti predikat jednom te istom subjektu isto-
vremeno u istom smislu pripada i ne pripada.” U istome smi-
slu i u istome vremenu! Aristotelova ograda je pre~vrsta da bi
poricala ~injenicu kretanja i mogu}nosti unutarnje proti-
vrje~nosti. @eli se re}i da ono {to upravo gubi jedno svojstvo
jo{ uvijek ima ne{to od onoga {to se gubi, ako ne{to propada,
preostaje ipak ne{to od njega, a ako postaje nu`no je da nas-
taje iz ne~ega: nema istovjetnosti izme|u kvantitativne i kva-
litativne preobrazbe. Jedan gram i dva grama bra{na nisu je-
dnako razli~iti u tome smislu kao jedna i dvije vre}e bra{na,
ali ni od hiljada sjedinjenih vre}a bra{na isto tako ne}e pos-
tati `ivotinja.
Tako je nemogu}e i da jedno te isto u jednom te istom vre-
menu i jeste i nije. Kada Hegel izjedna~ava suprotne pojmo-
ve, on to ~ini samo zato {to mijenja stanovi{te, ali Aristotel je
preciznije postavio na~elo neprotivrje~nosti: “Zaista, bar oni-
ma koji, iz ranije izlo`enih razloga, uvjeravaju da je istinito
ono {to izgleda, i da je samim tim sve podjednako istinito i
Temat 31

la`no, pod izgovorom da sve stvari ili ne izgledaju svima iste

ili nisu uvijek iste istom pojedincu, ali da ~esto izgledaju kao
da su same sebi suprotne u isto vrijeme (jer kad prekrstimo
prste, opip pokazuje dva predmeta, a vid samo jedan), ovim
se mo`e odgovoriti da stvari zaista izgledaju kao da imaju su-
protna obilje`ja, ali ipak ne istom ~ulu, niti u istom odnosu,
niti pod istim uslovima niti u isto vrijeme; a sve su to
odre|ivanja nu`na za istinitost osje}anja.” Aristotelova ogra-
da da isto ne mo`e istovremeno i istosmisleno da obuhvata
dvije suprotnosti ostaje na snazi.
“O~igledno su isto tako malo u pravu oni koji ka`u da se
sve nalazi u mirovanju kao i oni koji tvrde da je sve u kreta-
nju.” To ka`e Aristotel. Gre{ke poti~u od isklju~ivosti. Mi se
sla`emo s time. Aristotel na jednome mjestu, u Metafizici,
uspijeva uma}i apsolutizaciji bilo identiteta, bilo promjene.
On, naime, defini{e pojam “sli~no” kao takvo istovjetno koje
nije apsolutno. Sli~no nije sasvim bezrazli~no, nego je istovje-
tno samo po formi: prema ~emu sli~nost ne zna~i samo isto-
vjetnost. Tu Aristotel jasno vidi istovjetnosti kao relativne,
kao va`e}e samo u odre|enom smislu i granicama, dakle,
sli~nosti. “ ’Sli~no’ se ka`e za stvari kojima se po svemu pri-
pisuju isti atributi, koje imaju vi{e sli~nosti nego razlike i ~iji
je sastav jedan. Najzad, ono {to ima ve}i broj suprotnosti s
nekom drugom stvari, ili zna~ajnije suprotnosti prema koji-
ma su stvari sposobne za promjenu, to je sli~no ovoj drugoj
stvari.” (Aristotel) Ako se jedna stvar cijepa na dvije, na dva
svoja razli~ita stanja unutar kretanja, onda su to dvije stvari,
razli~ite samo sa izvjesnog stanovi{ta, dok su nekog drugog
istovjetne: dakle, sli~ne. Onda ih, svejedno, mo`emo podves-
ti pod jedan pojam, ali ako se dr`imo onog stanovi{ta zbog
kojeg je sli~nost izvjesna. Ako smo njega postavili kao va`no.
Dakle, identi~nost u izvjesnom smislu. Pojam kao metafora.
Aristotel je podrazumijevao da su sve stvari razli~ite i ova-
ko postavljeno na~elo identiteta nikako nije apsolutna isto-
vjetnost. Ali Aristotel je isto tako brzo zaboravljao takvo svo-
je postavljanje. Ako se istovjetnost shvati kao sli~nost, ona se,
po Aristotelu, odnosi prije svega na op}u su{tinu ili “formu”
niza predmeta koji su, dakle, me|usobno i razli~iti. Su{tina
kao stanovi{te koje smo izabrali kao va`no. Ali ne jedino. Za
Aristotela jeste jedino: on vjeruje da postoji sr` svake stvari,
su{tina koja ostaje istovjetna, uvijek, postojana, nepromjenji-
32 Temat

va. Ostalo se mijenja, su{tina ostaje ista. Mijenjaju se povr{in-

ske osobine, ali ne i one va`ne. Otud vjera Aristotelove Meta-
fizike u apsolutni princip, su{tinu cjelokupne stvarnosti. Da-
kle, Aristotel se ipak u svome sistemu dr`i apsolutiziranja is-
tovjetnosti. I s tim u vezi Hegelova ili Ni~eova kritika ostaje.
Nepromjenjiva su{tina ne postoji: stvar uvijek ima vi{e nego
jednu va`nu karakteristiku, a jo{ ni te karakteristike nisu stal-
ne. Iako u odre|enom jednom trenutku, ne mora biti prije-
porna hijerarhija me|u kvalitetima. U traganju za sigurnim
osloncem, Aristotel je previdio da misao, ukoliko `eli da se
saglasi sa promjenjivom i protivrje~nom stvarno{}u, onda
mora da joj i odgovara, {to }e re}i, da joj se i prilago|ava. Mi-
sao mora biti elasti~na. Time dolazimo do osnovne ideje ovo-
ga eseja.
Stvar je jednaka sebi u istom smislu i vremenu.
Identitet izme|u dvije stvari o~ituje se kao sli~nost.
Pojam obuhva}a stvarnost poistovje}uju}i razli~ite stvari,
po principu metafore.
Koje su konsekvence svega toga? Identitet izme|u znanja
i stvarnosti tako|er mo`e biti samo kao sli~nost: nikakve isti-
ne ne mo`e biti. Znanje i stvarnost koja se spoznaje moraju
biti razli~ito: istina, cijela istina, kao potpuno poklapanje
re~enog sa postoje}im, previ{e je nelogi~na stvar. Nezamisli-
va. Takav identitet onemogu}io bi postojanje znanja o stvar-
nosti: oboje bi bilo jedno. Spoznaja je deformacija stvarnosti.
Spoznaja, dakle, kao metafora. Pojam kao fikcija. Svaka spo-
znaja pretpostavlja odre|en ugao gledanja, dakle, osnovu
pore|enja.
Metafora je na~in na koji na{a svijest razotkriva stvarnost.
Mislim, dakle, poredim.
Spoznaja je proistekla iz metafore. Najvi{e {to svijest koja
spoznaje mo`e u~initi jeste da to ne zaboravi.
Najgore {to ~ini je kada to zaboravlja. A kada to zaboravi,
onda `eli re}i istinu i samo istinu. Zaboravlja, dakle, da bi isti-
na, cijela, bila jednaka cijeloj la`i. Cijela istina bila bi nalik ~is-
toj svjetlosti, kao jasnost nepomu}enog vi|enja, a la` cijela
bila bi ~ista no}: u oba slu~aja ne bismo ni{ta vidjeli, u oba
slu~aja na{e o~i bila bi uzaludne. Gledanje u sunce! Na{e o~i
su premale da bi mogle vidjeti istinu. “^ista svjetlost i ~ista
pomr~ina jesu dvije praznine koje zna~e isto”, pi{e onaj koji
je, protivrje~no svom dijalekti~kom osporavanju identiteta,
Temat 33

vjerovao u mogu}nost apsolutnog znanja, cijele istine. ^o-

vjek koji je htio dosegnuti kona~nu istinu bio je nalik pjesni-
ku koji je napravio jednu metaforu, tako lijepu da je zatim
umislio da niko poslije njega nema pravo praviti metafore.
Dakle, suludo. “Svaka mjera prostora i vremena je relativna
jer po~iva na jednom od mogu}ih referentnih tijela, tj. koor-
dinatnih sistema.” Ajn{tajn je bio pravi predstavnik metafo-
ri~ke misli. A filozofi su mahom bili ludi pjesnici koji su zabo-
ravljali da su metafore samo fikcije, pjesnici koji su zaborav-
ljali da porede. Oni su nalik ~ovjeku koji bi mislio da je mjesec
ustinu gola `ena. Na{e u{i su, dakle, premale da bi mogle ~uti
istinu, jer svaki tekst zavr{ava sa tri ta~ke; ~ak i kada autor
obri{e dvije.
Osvijestiti da je spoznaja metafori~ka fikcija, zvu~i para-
doksalno, ali ipak zna~i li{iti se iluzije. Misliti i pisati manje
pogre{no. ^ovjek koji pravi metaforu nikada ne}e poistovije-
titi ~lanove, mada ih izjedna~uje po izvjesnom stanovi{tu:
mjesec nije bo`ije oko. Tako bi morao ~initi svaki pisac. Svako
ko pravi bilo kakav pojam. Proleterijat ili gra|anstvo, to su
metafore. Pojmovi koji ne smiju zaboraviti da jesu metafore.
Potrebno je relativizirati pojmove, biti svjestan njihovih ogra-
ni~enja. Ograni~iti okvir mi{ljenog, znati da se pi{e fikcija.
Praviti elasti~nu spoznaju. Da se poredi. Dr`ati se konkre-
tnog i posebnog, nesporednog i ~ulnog. A sve to ~ini, na pri-
mjer, umjetni~ka fikcija.
Tri Ni~eove re~enice.
“Istina je nesaznatljiva.
Sve {to je saznatljivo je privid.
Zna~enje umjetnosti kao zna~enje istinitog privida.”
Knji`evnost kao jedinstvo istine i la`i! - Knji`evna djela ta-
ko|er deformi{u stvarnost, me|utim, ona posjeduju nekoliko
oznaka koja ih ~ine specifičnim spram uobi~ajenog, pojmo-
vnog, spoznavanja. Knji`evna djela nikada ne pori~u da su fi-
kcija. To je gnoseolo{ki gledano njihova najve}a prednost: fi-
kcija koja zna da je fikcija, svakako je manje pogre{na. S dru-
ge strane, svaka pri~a nije li{ena odnosa prema stvarnosti, ni-
je li{ena odre|ene ta~ke gledi{ta. Umjetni~ko vi|enje je
deformativno. U jednom romanu se govori o tim situacijama
tih ljudi: biranje ljudi i situacija i njihovog rasporeda, ima vri-
jednost sugestije, tako autor poru~uje. Takva knji`evna proza
mnogo manje upro{}ava od bilo kakve antropologije ili meta-
34 Temat

fizike. Knji`evni junak nema pojmovni ekvivalent: on je bli`i

`ivotu, negoli je to bilo kakav pojam ~ovjeka, bilo kakav psi-
holo{ki tip i sl. To mo`e biti u satiri, ali i ona opet sugeri{e da
ljudi nisu svodivi na taj na~in: ~ini to samo zbog karikature,
svjesna je svoje fikcionalnosti, ismijava njome sulude poku{a-
je uspostavljanja identiteta. ^ovjek koji te`i da se pribli`i poj-
mu je smije{an. Knji`evni junak mo`e biti izraz nekog
odre|enog pojma ili moralne ideje, ali to je lo{ knji`evni ju-
nak. Takve junake ne prave ozbiljni prozaisti, ve} oni koji `ele
da nas navedu da vidimo vrlo jednostavnu kauzalnost, tamo
gdje vlada vrlo slo`ena uzro~nost. Tuma~iti sudbinu bilo ko-
jeg knji`evnog lika kao ljudsku sudbinu, zna~i raditi pogre-
{no. Umjetni~ka proza ne pretpostavlja postojanje jedne, je-
dinstvene i op}e ljudske sudbine. Ona poku{ava biti sukla-
dna, {to vi{e, mnogolikosti svijeta, razli~itosti me|u ljudima,
njihovim sudbinama. Ona zna da na~elo identiteta ne vrijedi
u apsolutnom smislu. Knji`evna proza ne pretpostavlja ~ovje-
ka, ve} uvijek tog ~ovjeka. Knji`evna proza ima hronotop,
ograni~en okvir. Ne `eli re}i o cijeloj stvarnosti. Takva skro-
mnost daje joj jo{ jednu prednost spram metafizike.
Knji`evna rije~ je rijetka rije~ koja uspijeva pratiti kreta-
nje. Knji`evna fikcija je elasti~na. Knji`evna proza vjeruje u
sli~nost. Pri~a jeste tu, sa svojim junacima, sa njihovim situ-
acijama, sa motivacijama njihovih ~inova i mi{ljenja,
me|utim pri~a je samo kostur. Tek na{e tuma~enje zna~i lije-
pljenje mesa po tom kosturu, ubrizgavanje krvi, davanje
`ivota toj pri~i. Razumije se, kostur je tu, i on sugeri{e - logi-
kom `anra, svojom unutranjom logikom - kojim redoslije-
dom treba popuniti praznine: ne bilo kako! Tuma~ pri~u pre-
lama u svoju stvarnost. Metodom pore|enja. Dakle, ne pois-
tovje}uje sebe ili bilo kojeg drugog ~ovjeka sa bilo kojim od
knji`evnih junaka. Ali poredi: uvi|a sli~nosti i razlike.
Izme|u samih junaka, a onda i izme|u junaka i ljudi koje po-
znaje. Tako spoznaje svoju stvarnost. Ne mora ne{to pro`i-
vjeti da bi znao {ta mo`e predstavljati, kako }e zavr{iti. Sabi-
re iskustvo, kao da pro`ivljava jo{ koji `ivot. Taj proces tu-
ma~enja neopisiv je: svako ima svoje asocijacije i analogije:
neko podari kosturu apolonsko tijelo, a ne~ije tuma~enje li~i
na sipljivog starca. Neko pak samo izlomi kostur, i usmr}uje
roman. Uskra}uje sebi `ivog sugovornika, njegovo iskustvo.
Pri~a transcendira vrijeme, ne zbog nekakvih ~udesa, ve}
Temat 35

zato {to je fikcija, {to je elasti~na, {to je ograni~ena, {to ostavlja

prostor za tuma~enje. Za analogije. Pisac Dange nije mogao
znati za staljinizam, ali njegova proza otvara mogu}nosti ~ita-
nja poslije kojih }emo re}i: kao da je znao. I on kao da govori
o na{oj stvarnosti, jer mi poredimo njegove likove sa `ivim lju-
dima oko nas. Ne poistovje}ujemo: da to ~inimo, onda bismo
tvrdili da `ivimo u dobu staljinizma. Tra`imo sli~no i razli~ito,
sli~ne ljude i situacije: fikcionalnost daje djelima gipkost koja
je jedini na~in da rije~ `ivi i u budu}nosti. Proza nije data, ve}
tra`i, ona tra`i tuma~enje, moli za analogiju. To je ta op}ost {to
u sebe uklju~uje pojedina~no: autor i ~italac, podjednako,
stvaraju i op}e i uklju~uju u njega posebno: tuma~enje mo`e
o`ivjeti djelo na nezamisliv na~in. Na}i sli~no i razli~ito zna~i
spoznati. Rasvijeliti jedno kroz drugo. Postoje razli~iti stepeni
sli~nosti, kao {to postoje proste i slo`ene metafore. Znati ~itati
prozu, zna~i imati pjesni~ko ~ulo: napraviti metaforu. (Uz-
gred, treba razlikovati pjesni~ku, lirsku, metaforu i njezine es-
teti~ke motive, i metaforu o kojoj mi govorimo u kontekstu tu-
ma~enja pri~e i stvarnosti, dakle, hermeneutsku metaforu, ko-
ja naprije poredi ljude, njihove rije~i i ~injenja.)
[ta prema tome ostaje?
@ivjeti i porediti!
To nam preostaje. Ne samo u ~itanju i pisanju knji`evnih
djela, ve} u mi{ljenju i govorenju uop}e uzev. Jer, da `ivimo,
to nam predstoji. Da govorimo i mislimo, to ostaje. Jedna ri-
je~ ve} je pore|enje, a mo`e biti i ~in. ^in mo`e biti pogre{an,
zbog jedne rije~i, zbog pojma koji se zaboravlja. Ostaje nam
da ~inimo, da preobra`avamo, susljedno na{im pojmovima:
da `ivimo i da pravimo pojmove. Da pravimo metafore. Os-
taje nam da poredimo, iako znamo da su pore|enja neiscrpi-
va. Iako su fikcija: ostaje nam ma{ta i stvarnost, da ih poredi-
mo. Da ne prestajemo porediti, dok mo`emo. Ostaje nam da
poredimo sebe sa sobom, sa drugima, druge sa sobom. Osta-
je nam da poredimo, jer poslije svake metafore svijet nam je
razumljiviji, bli`i. Preostaje nam da poredimo, jer }emo tako
najmanje grije{iti. Da tuma~imo, to nam predstoji, da poredi-
mo mi{ljenja i re~enice, `ivot i stvarnost, da poredimo `ivote
i stvarnosti. Ostaje nam da postajemo, sve do smrti. Ostaje
nam da poredimo sve do tada, kada nam pore|enje vi{e ne}e
trebati. Do tada nam pore|enje treba. Mo`da }e nam to po-
mo}i.
36 Temat

Mirnes Sokolovi}
Ironija, gr~evitost

Pisac {tampa svoje djelo i {alje ga u svijet, i samim tim

prihvata da ono ima neki smisao. Slo`iti knji`evno djelo,
montirati ga u izabranom `anru, pod odre|enim uglom,
zna~i opredijeliti se za dati sistem, eti~ki i esteti~ki; pisati
ve} zna~i priznavati neku vrijednost. Kao {to je to ve} do-
bro poznato: u vje{to napisanom knji`evnom djelu ne
osje}a se napor ili muka pisanja. Na kraju sve ostaje kao
zaokru`eno, skoro savr{eno, kao da je napisano s lako}om.
Ta~no je da stanoviti stav ili vrijednost doista bivaju konsti-
tuisani u zavr{enosti jednog djela, i to se da lako interpre-
tirati; ali ne treba zaboraviti da je to djelo samo jedna do-
bro izvedena simulacija `ivota. Par~e haosa svedeno po
knji`evnim zakonima vjerovatnosti i mogu}nosti, prema
unutarnjim zakonima jedne fikcije; djelo je moralo jednom
biti nekako zavr{eno, zar ne? Tako|er ne treba gubiti iz vi-
da i da se knji`evna tvorevina sigurno u jednom trenutku i
otela autoru iz ruku zaklapaju}i se po svojim unutarnjim
logi~nostima, ili pod pritiskom `ivotnih okolnosti; napri-
mjer, Crnjanskijeve Seobe su ruina: od predvi|enih {est
knjiga – na kraju su napisane samo tri. Joyceov Uliks je na
po~etku trebao biti samo jedna od pri~a u Dablincima; isto
kao {to je Vergilijeva smrt bila zami{ljena tek kao pripovijet-
ka. Te{ko koji pisac mo`e biti siguran da }e ostvariti sve
svoje namjere onako kako je to snivao prije pisanja djela.
Temat 37

Mi samo mo`emo naslutiti stvarne razloge zbog kojih je

pisac napisao odre|eno djelo; i uslovi koji su pratili nasta-
janje tog djela ostaju tako|er ponajve}ma nepoznanica.
Mi uzimamo i shvatamo od djela ponajvi{e ono {to je na-
ma blisko. Dati iskaz stoji u tekstu, i mi ga vidimo – on tu
ima svoje zna~enje, i mi saosje}amo onako kako je to
mo`da pisac `elio; knji`evni teoreti~ar vidi funkciju tog is-
kaza, njegovo mjesto u si`eu, i on to mo`e protuma~iti. Ta-
ko|er: on dobro zna kontekst jednog djela, njegovu soci-
opoliti~ku te`inu, itd. To je sve uredu.
Ali mi tako rijetko saznajemo stvarnu pobudu pisca da
stavi taj i takav iskaz na odre|eno mjesto; mi ne znamo
odakle on poti~e. Pisac ne razmi{lja povijesnopoeti~ki ili
knji`evnoteorijski; ili barem, on ne smije tako razmi{ljati.
Mi znamo da on svoju sudbinu u tekstu uzdi`e kao da je
to sudbina cijelog ~ovje~anstva, i mi ga zato razumijemo,
bez toga se ne mo`e; ali ti njegovi li~ni poticaji, li~ni trenu-
ci dostojni uobli~enja, u tom uzdizanju, nepovratno pro-
padaju. – @ivi `ivot nestaje kao prah propadaju}i u tekst.
Njegove impresije ~iji su impulsi zavr{ili u tekstu: gdje, ka-
da i za{to su pro`ivljeni; {ta je bio razlog ba{ njihovog uo-
bli~enja, za{to su bili specifi~ni? S kim to razgovara, koga
to li~no `eli ubijediti predo~enim svijetom? Mi }emo te{ko
doku~iti koji su to bili njegovi stvarni problemi koje je ima-
lo razrije{iti jedno knji`evno djelo, bez ~ega `ivot ne bi
mogao biti nastavljen. Nama u punoj datosti nikad ne}e
biti jasan totalitet koji je iznjedrio jedno djelo. Mnogo
otpada u tekstu.
Pisac rje{ava prvenstveno svoje preokupacije; on ih, is-
tina, zavija u op{terazumljivu (sociopoliti~ku) oblandu ko-
ja uspostavlja komunikativnost njegova svijeta; on izmi{-
lja ili autenti~no zastupljuje topose, on uspostavlja vrijeme
radnje, i to je sve ono {to mi interpretiramo, u potrazi za
zna~enjem tog djela. Mi se tako, recimo, bavimo literatu-
rom.
Ne}emo re}i da pisac nije svjestan te politi~ke kvalitete
svoga djela; ne}emo re}i ni da mu je svejedno – da je li{en
svake strasti dok uspostavlja tu dimenziju knji`evne stru-
kture; ali to nikada nije glavni razlog za{to on pi{e svoje
djelo. Osim ako nije pisac reporta`a, ili na{e najnovije
dru{tvenoanga`irane knji`evnosti.
38 Temat

On – kako je to ve} re~eno – u tekstu prije svega rje{a-

va li~ne probleme: svoje opsesije i svoje strahove. Ali ta-
ko|er: on }e s njima postati napadan i dosadan, ako ih bu-
de uobli~avao otprve, sirovo; ako ne pogodi pravi stil, sa-
op{tavaju}i ih izravno. Mi }emo u tom slu~aju ostati indi-
ferentni prema njegovim patnjama i zanosima, ~ak i ako su
oni i neobi~ni i zna~ajni. Njegovi li~ni problemi i patnje,
oni nas kao takvi ustvari i ne interesuju. Pisac ih mora na
pravi na~in iskrivljavati; pisac mora podesiti si`e koji }e ih
sukladno sopstvenoj logici transponovati i preoblikovati.
Pravo orkestriran i ta~no pode{en taj i takav citat `ivo-
ta, iskrivljen s mjerom, prelomljen na pravom mjestu, tako
da ne gubi mnogo od svog autentizma – daje tekstu onu
dimenziju koja }e nas uvjeriti da je to jedno djelo koje je
doista moralo biti napisano, da je postojala pi{~eva potre-
ba da se na~nu date nerazmrsivosti `ivota. To djelo }e nam
biti blisko i razumljivo; mo`da }e nas i potresati ili zanosi-
ti. – Ono {to je jo{ va`nije, takav tekst nas uvjerava da pi-
sac zna svoj zanat: da je dobro znao kako efektno transpo-
novati gra|u, i na kojem je ta~no mjestu prelomiti u uo-
bli~enju, u si`eu. Znala~ki otkrivati ta iskrivljenja, osje}ati
ta skrivanja – uvi|ati tehniku tih iskrivljenja – znati dozu
koliko se sve smije iskriviti da bi knji`evni svijet ostao po-
tresan i bolan kao pravi `ivot – da bi sve odavalo bolnu po-
trebu da se napi{e – dijagnosticirati taj olovni prah u grudi-
ma – procjenjivati tekst u svjetlu jedne takve ideje; sve su
to dobre preokupacije kriti~ara – i to su prave kvalitete je-
dnog pisca.
To je sve jasno, ali to nije ono o ~emu smo govorili na
po~etku. Mo`da je pisac govorio jednu stvar, a godinama
kasnije – to }e se razumijevati druga~ije; kao da je prote-
klo vrijeme mra~no kao ambis. Da li je on uspio uobli~iti
sve te citate svoje stvarnosti onako kako je `elio? Jednom
kad svoje djelo {tampa – da li }e do nas do}i ta emocija ko-
ju je on podesio u tekstu? Kada pro|e vrijeme, da li }e iko
vi{e razumjeti to djelo? On je snivao o zaokru`enosti svo-
ga djela, on se opredijelio za jedan sistem samim pisanjem;
ali vrijeme }e protjecati i sve }e se mijenjati: ho}e li na kra-
ju i{ta ostati od toga? On se opredijelio za datu vrijednost,
ona je ostala upisana u tekstu, sa~uvana po tekstu, i ona }e
do}i jednom u dodir sa smr}u. Smijemo li pitati {ta }e biti
Temat 39

sa pi{~evim li~nim impresijama, cijelim njegovim `ivotom,

ho}e li se on ukazati pred ne~ijim o~ima jednako (ili barem
pribli`no) onako kako se iskrio u njegovim zjenicama,
onomad. Smijemo li pomisliti {ta }e biti s nedovr{enim dje-
lom: da li }e veli~anstvenost jednog oklja{}enog torza dos-
tojno prenijeti ili naslutiti sistem vrijednosti ka kojem se
i{lo? A autor ne}e biti tu da nas uputi. Sve su to ta~ke u ko-
jima `ivot daleko prerasta literaturu.
Objavljuju}i svoje djelo pisac prihvata u~esni{tvo u svi-
jetu, upu{ta se u rukovo|enje proturje~nostima stvarnosti
– koji }e njega i njegovo djelo dijalekti~ki obezglavljivati.
To je izgleda neminovno, i on s tim mora ra~unati. Knji`e-
vnost mora biti odmjeravana u odnosu na `ivot.
Hlebnjikov je tor`estveno vjerovao u proro~anske zvu-
ke poetskog jezika: nije bilo rije~i, postoje samo zvukovna
kretanja! Prostor zvu~i kroz azbuku. Veli~anstveni ritmi~ki
nemiri iskre na bonaci postojanja; a bogovi zvuka raspo-
re|uju prah ~ovje~anstva na plo~i zemlje, slikaju}i njime
kao po staklenoj plohi. Domovina stvarala{tva bila je bu-
du}nost, i umjetnost je tada projekt `ivota. U tom razvede-
nom poetskom snu prona|en je ~udestveni kamen prelas-
ka svih slavenskih rije~i, jedne u drugu, a strune azbuke su
zvu~ale snovno, milozvu~no; ono {to se trebalo vasposta-
viti bija{e jezi~ko svejedinstvo i op{ti trijumf dobra, ~istote
i nekoristoljublja. Mislio je da sve dobro zna, i da se sli~ni
doga|aji u istoriji zbivaju po zakonu koji je otkrio.
@ivot i stvarnost su bile sasvim druge stvari. Taj pjesnik
je po Jakobsonu kasnije svrstan u jedan niz, u jednu gene-
raciju pjesnika koji gube; i to je bila generacija ruskih pje-
snika koji su u Revoluciju 1917. u{li formirani, ali bez
sna`nog i stabilnog poetskog sistema, jo{ uvijek misle}i
stvari u protivrje~nostima; – prou~avaju}i stvarnost u kre-
tanju. Zavr{ili su strijeljanjima, samoubistvima, duhovnim
agonijama, fizi~kim mukama, surovim li{avanjima, neljud-
skim patnjama. Oni koji gube!, ka`e Jakobson.
Zvuk je prema Hlebnjikovu natopljen zna~enjem. Ri-
je~i probadaju te zvukove kao ma~evi. Prostor se razmota-
va u svojoj ko`i vaseljenskih dimenzija. Sve su to poetske
slike pjesnika o kojemu govorimo. On kao somnambul
mjesecima luta ruskim prostranstvima, bez doma. Svaki
put kad Majakovski urgira da objavi knjigu i naplati svoj
40 Temat

rad, Hlebnjikov odlazi: Na jug! Prolje}e! I taj pjesnik }e se

buditi iz svog poetskog sna: opet obi~an `ivot, o{trine gla-
di! Pi{u da je od gladi lipsavao danima. Jedan drugi pje-
snik, me|u onima koji gube, Mandelj{tam, nastupi}e ve-
hementno pred ~inovnikom Ber|ajevom, tra`e}i smje{taj i
namje{tenje za svog prijatelja, lutaju}eg pjesnika, lakomog
na odricanje, nemarnog u imetku. Taj ~inovnik, Nikolaj
Ber|ajev, kasnije religiozni mislilac, mutni interpret Dos-
tojevskog, ostaje mirna lica pred Mandelj{tamom koji ga
obasipa gomilom uvreda. Bu|enja Hlebnjikova kao stvara-
oca bila su rijetka, ali ih je kritika pamtila; nisu mu opros-
tili njegovu pri~u ^ovjek s pu{kom koja je evocirala Lenjino-
vu re~enicu: „^ovjek s pu{kom – stra{an u pro{losti u sves-
ti radnih masa, nije stra{an sada kao predstavnik Crvene
armije.“ U posljednjim danima, kako pi{e Jakobson, Hle-
bnjikov se `iv raspada, i pjesnik moli da se u sobu unese
cvije}e kako se ne bi osje}ao njegov smrad.
Da li Hlebnjikov izgleda smije{no, dok slu{amo kako sa-
njari o tom svejedinstvu dobrote, u praskozorje jednog do-
ba koje }e neko nazvati ljudo`derskim? U tom dobu kada
se moralo danono}no biti budan kako bi se sa~uvao goli
`ivot. Mo`da nekome on mo`e izgledati smije{an. Mi zna-
mo da on nije nikada zaspivao. To je samo zaklapanje o~iju
pred o~iglednim o{trinama stvarnosti, to je san u koji dopi-
re taj vri{te}i svijet. I to je jasno iz njegove poezije: treba sa-
mo pogledati njegovu poemu @dral. Hlebnjikov je `ivio
onako kako je pisao; i ta preimu}na podudarnost `ivota i li-
terature – to je ono {to ga spa{ava od toga da bude smije-
{an. On nikada nije obitavao u drijeme`u; bio je to veli~an-
stven san otvorenih o~iju pred svijetom koji se raspada.
Stvarnost nam gotovo nikada nije naklonjena. Svijet ni-
je napravljen prema na{oj mjeri. Ta ma{ina koja gu`va go-
dine ljudskih `ivota nezaustavljiva je. Vrijeme stalno nes-
taje kad se pogleda unazad; godine su zgu`vane u besmi-
slu. Literatura je uvijek tu da – sada! – u ovom trenutku,
zaustavlja taj rad stravi~ne ma{ine, da popravlja ono {to je
ostalo zgu`vano; ona poma`e da na{i besmisli, na{e tuge,
na{a odricanja, na{a patnja, na{a poni`enja – da sve to iz-
gleda smisleno, i koliko je mogu}e: lijepo! Ako se slo`i
ubjedljivo i ukusno dozirano, u preimu}stvu jednog si`ea.
Ali za to sve – treba veliki Stil.
Temat 41

Mnogo smo puta vidjeli kako je i najve}i stil bespo-

mo}an u grotlu `ivota. Veli~anstvene sanjarije su bile utje-
ha Hlebnjikovu; ali kakva je to utjeha u kona~nici. I naj-
ve}e slike i najritmi~nije re~enice stravi~ni `ivot nekad
izme}e u grotesku; da li ih se uop{te tada sje}amo? Bora-
viv{i {est sedmica u bolnici me|u epilepti~arima, kao Rem-
bo u paklu, Crnjanski }e se po~eti gaditi literature, i ne}e
dugo nakon toga napisati pjesmu; varirati tugu rastanaka,
uzvi{enost misli, krasotu zvijezda, pouzdanost smrti, u sti-
hu, u metru, u tercini, u katrenu, u oktavi, u sonetu, sto-
lje}ima – sve je to u`asnije od epilepsije, pi{e. ^ini se ja-
snim ko odnosi pobjedu u tom sukobu `ivota i literature, i
mi bismo mogli o~ekivati da literatura jednom posustane.
No ona ne prestaje s tom ~e`njom za jedinstvom; ona
uspostavlja red. Ona je svjesna svog izgnanstva: ko je je-
dnom osjetio toplinu sunca – sje}a se ljeta i usred zime!
Stalno sje}anje na to jedinstvo se vra}a poput revolta, re-
kao bi Camus. I ono stvarno i jeste revolt – kao jaka mr`nja
na ono {to gu`va `ivot. Tu je odmah i korijen anga`mana.
– Anga`man je prihvatanje ma{tarije kao morala – o`ivo-
tvorenje literature – `ivljenje sanjarije; to je taj anga`man
kao Hlebnjikovljev. Takva dosljednost ma{tariji u kojoj se
konstitui{e moral mo`e se manifestirati i na politi~kom po-
lju, u vidu politi~kog anga`mana; ali to je samo jedna od
dosljednosti literaturi u samom `ivotu. Pisac ~esto zabo-
ravlja literaturu u svom anga`ovanju, samo politika biva
njegova sudbina, i mi to vidimo u njegovim djelima: ona
sve vi{e li~i prikazu i izvje{taju. To ~esto gledamo u litera-
turi danas.
Sje}amo se bljeska inventivnosti u nadrealisti~kim for-
mama. A oni su govorili kako njihovi ciljevi i nisu toliko
~isto umjetni~ki koliko su usredsre|eni na ispitivanje do-
tad neispitanih kontinenata `ivota. Oni ne `ele razmi{ljati
o pitanjima ove ili one knji`evne forme, nego prevasho-
dno pitanje jeste: kako `ivjeti. Literaturu je tu zaokupljena
velikim pitanjima `ivota, i slike su su zbog toga veli~ajne,
dotad nevi|ene. Misao se tu daje artificijelno, ali ona nije
razdvojena od `ivota. I samim tim doziva i anga`ovanje na
politi~kom planu; i to je samo jedan od anga`mana. Litera-
tura je kod nadrealista imenovana uop{te kao vidovita u
stvarima `ivotnim: ona je trebala osloboditi ~ovjeka od
42 Temat

svih njegovih blokiranih `elja. Samo luda ljubav, pi{e Bre-

ton, mo`e biti most ponad sku~enih `ivota koji vodi pomi-
renju mogu}eg i nemogu}eg, svjesnog i nesvjesnog, sna i
jave; san i java su se pribli`avali: slu~aj je proishodio iz
`elje – najdublje ja tada prirodno pronalazi u stvarnosti do-
ga|aje koji mu odgovaraju, kao da je u pitanju san.
@ivot se svejedno suprotstavio toj smislenoj koncepciji.
Jedan bistroumni bezumnik me|u njima, kao odba~enik iz
pokreta, isti~e da su nadrealisti upali u zamku zdravlja. –
Da zbog toga nasjedaju i u klopku dru{tvenog anga`mana.
[ta }e meni sva svjetska Revolucija, pi{e Artaud, ako znam
da ostajem vje~no bolan i bijedan usred svoje vlastite kos-
turnice. Nadrealisti su, re~eno je, ljubili `ivot koliko ga je
Artaud prezirao. Otkrilo se da su oni `ivot ipak shva}ali
suvi{e plo{no. Artaud jednostavno nije mogao cjelovito
prihvatiti nadrealisti~ki sistem – i zato je bilo krivo njego-
vo tijelo; kako bi sam on rekao: bio je neslobodan zato {to
je bio lo{e gra|en, i ~ovjek bi bio slobodan jedino ako mu
tijelo jednom konstrui{u bez organa. Artaudov ko{mar }e
se otkrivati kao zastra{uju}i negativ Bretonovog sna: Arta-
ud je doista ostao dosljedan nadrealisti~koj tezi da pisanje
nikad ne treba razdvajati od sopstvenog `ivota. – Svaki ti-
traj njegovog jezika je doista i dalje strujao kroz njegove
misli; ali on nije imao tijelo atlete da bi mogao ku{ati pras-
kavost, postojanost, magi~nost, i svu puninu lude ljubavi.
@ivot je jo{ jednom prevazi{ao stil. [iroka nadrealis-
ti~ka koncepcija koja je trebala obuhvatiti cijeli `ivot zabo-
ravila je na krhkost ljudskog tijela. Artaud }e Bretonovu
gr~evitu ljepotu ostvarivati svojom lucidno{}u. Ona }e ne-
prestano napeto kru`iti oko odsutnog – mrtvog vlastitog
jezgra. On }e taj negativ nadrealisti~kog `ovijalnog kon-
cepta odslikati, neubla`eno. On }e ostati dosljedan `ivotu,
literaturi na svoj na~in, onoj nadrealisti~koj opkladi prema
kojoj treba dobiti ili izgubiti ~itav `ivot. To }e biti novi de-
lirij; delirij razo~arenja, napu{tenosti, u`asa, kojim se opet
umi~e svakodnevlju. Patnja }e ustvari biti zaslu`na za sve
to. Tako je otvorena nova stranicu u stilu i mi{ljenju. Patnja
i lucidnost su babi~ile pri ra|anju jednog novog stila.
Taj stil je gr~evita ljepota ko{mara u o{trinama i tamnim
sjenama proturje~ne i nezavr{ene stvarnosti. Sva{ta je od-
slikano na tim ko{marnim negativima: posljednji dani ~o-
Temat 43

vje~anstva, to olujno istorijsko nebo dvadesetog vijeka, i

olovni gromovi koji udaraju; i ma{ine koje uduplavaju lju-
de kao sjene, svemu skidaju}i auru, i neki ljudi razjaplje-
nih ~eljusti, sa svojim krhkim tijelima, u tom svom paklu
kako se otimaju za posljednja velika osje}anja, kidaju}i se
oko tih pla{teva s proturje~jima stvarnosti.
Ti ljudi znaju da velika osje}anja nisu prava ako nisu
nezemaljska, ako nisu posebna i nevi|ena, ako nisu bri-
zantna, ako ne nose tu auru trijumfalizma; ona vi{e ne mo-
gu biti takvim sama po sebi, i ona ponovo moraju vas-
krsnuti u tom stalnom gu{anju sa utvarama stvarnosti, ko-
je mra~no napadaju sa svih strana. Ti ljudi stoga moraju bi-
ti u jednom povi{enom stanju lucidnosti koja }e nadrasti
sve. Oni }e pro}i kroz taj pakao proturje~ja, gr~evito, ~es-
to izvrnute utrobe, kao lu|aci. Davno je pro{lo vrijeme ka-
da su sve do`ivljavali kao hipnotisani; pa`nja vi{e ne
mo`e biti slijepo i sanjala~ki zaustavljena na jednom liku.
– Likovi i stvari prolije}u uokolo kao na ubrzanom filmu. I
oni sada moraju hitati spa{avaju}i ta pokidana velika
osje}anja, u mraku pakla, me|u o{trinama. – To im je do-
voljan razlog da glavu razmrskaju o neki nevidljivi zid! Li-
teratura je taj san koji ih na moment obuzima kad se pri-
slone uz neki mra~ni zid; te slike koje vi|aju u tami dobi-
vaju svoju simboli~ku vrijednost kad se dovedu u sinta-
ksi~ku vezu: oni snatre da su spasili ne{to od toga za {to se
bore, oni u snu ponovo vide njihovu cjelovitost. Na njiho-
vim krvavim rukama su samo poderotine tih velikih
osje}anja, jedino preostalo iz stravi~nog kidanja sa utvara-
ma i o{trinama; ali u njihovom snu, ostaje ne{to od onoga
{to oni `ele. – U literaturi mi jo{ mo`emo vidjeti poneki
bljesak prosvijetlog lelujanja tih osje}anja. – Mo`emo ga
naslutiti u mraku okolnog pakla koji se prelijeva i u san.
Literatura kao san: kao `ivot kakav `elimo, ili pred kakvim
strepimo; uvijek tu postoji snaga da se propadne u san
usred prijete}eg `ivota. Pravi pisac silazi u taj pakao da sa-
nja; on dobro zna da ne}e upoznati ni{ta ako ne pro|e
kroz njega. – Osjetljiv na pakao, kao {to }e to biti i kada
bude prolazio kroz raj, on ustvari ispituje `ivot. Kao stilist,
on podjednako osje}a neke bo`anstvene klju~aju}e oblake,
i gasnu komoru; on je klju~ni provodnik svog u`asa svije-
ta, i ponekog impulsa blagosti.
44 Temat

Ne treba biti do kraja naivan i misliti da smo svagda u

tom paklenom lovu; ne treba biti naivan i vjerovati da se
na slici svijeta stalno kidamo sa utvarama stvarnosti. Neko
}e samo obrnuti taj film, okrenuv{i ga s druge strane, i mi
}emo se na njemu na}i u okru`ju pitomom, sa blagim smi-
je{kom, u `ivotu solidnom. – Ni{ta vi{e nije tako inferalno
i vehementno, nikakvih kidanja niti borbe; sva ona stra-
vi~na izobli~enja samo su nam se pri~injavala: taj film
`ivota gledali smo sa stra`nje strane, pogre{no. @ivot je
proturje~an: ljudi proizvode oru`je, ali istovremeno i gra-
de bolnice. Neki doista ginu, ali neki i pre`ivljavaju. Neka
djela }e progutati mrak, ali neka }e i pretrajati, onako kako
je to htio njihov autor. Nema stoga nikakve potrebe da na-
silno nasr}emo na svijet: nekad je sve oko nas blagost, kao
da le`imo u perinama.
Nama valja sau~estvovati u toj pitomosti i blagosti, sa
sje}anjem na onu drugu paklenu stranu. Trebali bismo
znati da se svaki ~as stvari mogu vrlo lako okrenuti; da }e
se cijeli `ivot mo`e jednom izvrnuti. Neka }e ruka ponovo
obrnuti onaj neizra|eni film `ivota: i mi }emo se, kao
ucrtani, na}i tamo gdje najmanje o~ekujemo. Svjesni smo
da je taj mir oko nas samo privid, i trebalo bi s tom svije{}u
i govoriti. Trebalo bi hinjiti da se sla`emo sa tom svom har-
monijom. Trebalo bi sa smije{kom prevladati proturje~ja
svijeta. Neukusno je uvijek napadati i kidisati na svijet,
kad je on ve} toliko umjestan da vje~no ne mori nas, da
nas ostavlja nekad na miru.

„Bilo je ve} dosta mrtvih. Navikli smo se. [ume su bile

sve lep{e; zlatne, crvene, mlade {ume.
[ta je nama ubiti tri miliona ljudi? Mi smo slobodni i
znamo da je nebo svud na svetu isto; plavo, oh tako plavo.
Do{la je smrt jo{ jednom kao nekad davno, ali }e iza nje
do}i sloboda...
Ah, je li istina da su tamo dole sve devojke obe{~a{}ene.
Ja vidim da }e do}i jedno bolje stole}e. Ono uvek dolazi...
Nekad sam htio biti vajar i mislio sam da govoriti gr~ki
to je raj. Danas sam `eljan ubijati, ubijati... A ja bih se ra-
dovao da kolju. Neka kolju.“
@ivot se ukazuje u literaturi, u neprekidnim nizovima,
kao nesanica. Crnjanski tu grozu stvarnosti shvata kao bla-
Temat 45

gost, i u tome je njegova mudrost. To je taj bar{unasti pro-

zra~ni dodir literature i `ivota: mno{tvo ubijenih i neke
zlatne, crvene, mlade {ume; ubijanje i sloboda u plavetni-
lu neba; sanjarija umjetnosti i radost klanja; i bolje stolje}e
koje uvijek dolazi. Neko }e re}i da je to ironi~an san – da
je to jedno hinjenje u tobo`njem mirenju sa zlom. To je je-
dan novi postupak zaborava – svesvejednosti, kojim se na-
gla{ava to ludilo i groza stvarnosti. To je ono kako se lite-
ratura suprotstavlja grozoti. @ivi dodir `ivota i literature u
knji`evnom tkivu.
Tu se stvara privid sre}e u odricanju pred `ivotom.
Odricanje, kao jedna velika tema literature, uvijek dolazi
zbog toga {to se ne mo`e osvojiti vje~nost, zato {to se ne
mo`e spasiti od smrti; zato {to je savr{enstvo tako daleko:
i zbog toga su nam u`as i grozota mrski, i odbijamo u~es-
tvovati u tome. No u odricanju ima uvijek ne~eg tako iro-
ni~nog i hinjenog, jer pravo odricanje zapravo i ne posto-
ji, ono je iluzija. – [ta je drugo odricanje nego ponovo
`ivotna grozni~avost – mu~no prihvatanje svega kao ne-
potrebnog i nedostojnog u na{oj slabosti pred o~evidnim
krajem; mi okre}emo glavu od te nakaze kojoj ne mo`emo
ni{ta, mi se udaljavamo od svega, u bolu. Kao da postoji
mogu}nost se tim odricanjem u|e u jednu novu fazu
obnove, u jednu pripremu vaskrsenja novog `ivota i stila.
Taj ~in kao takav mo`da jo{ ima neko zna~enje, ali }e nje-
govu istinitost stvarnost svakako osporiti.
I sama ironija jeste svojevrsna gr~evitost; to pregnu}e
da se odhinji nadmo} pred o~iglednom neprevazi|enom
snagom – ono nije jednako blagosti i olakotnosti kako se
misli. Daleko od toga. Takva ironija je bolna, podrazumije-
va i dalje sau~esni{tvo u svijetu, ona je neima{tina, jer ni-
{ta drugo ne preostaje za staviti u zalog.
Tako treba shvatiti i Bretonov crni humor. Ta~no je da
on nema nikakve veze sa po{alicama, podrugivanjem, vi-
cljivo{}u, itd. Taj crni humor, to je ustvari jedna pobje-
dni~ka subjektivnost u odnosu na vanjski svijet. Ali nika-
da ne treba zaboraviti da je ta pobjeda iluzorna. Crni hu-
mor hinji da je prevladao proturje~ja svijeta; ta pobjeda
uvijek uklju~uje sumnju. Sumnju zbog svoje nepotpunos-
ti, zbog proturje~nih na~ela svijeta. No sve se to izostavlja
i zaboravlja u jednom ko~operenju ega koji odbija patnju
46 Temat

zbog takve tri~arije kao {to je `ivot.

Otud dolazi namjerna ravnodu{nost, posvema{nja bes-
korisnost, zdu{no odmaganje. Taj sentiment pojavio se
kod Crnjanskog u ratu. @ak Va{e, me{tar nadrealizma,
usred Prvog svjetskog rata tako|er }e izjaviti: „Odbijam
umrijetu u ratu. Ubi}u se kratko nakon sklapanja mira!“ I
on je to uradio, to imate sprovedeno: i to je mo`da jedino
pravo odricanje! Pi{u tako|er da je nakon hap{enja sli~no
govorio i Mandelj{tam: „Bolje mi odmah ka`ite osloba|ate
li nevine ili ne. Vi mene morate pustiti – ja nisam stvoren
za tamnicu!“ To je taj sentiment, to je taj o~aj: svesveje-
dnost da li }emo pobijediti ili izgubiti! Ravnodu{nost da li
}emo na sjever ili jug! Ne mo`emo utjecati ni na pobjedu
ni na poraz. Izgleda da je taj koncept po pravilu sveprisu-
tan u doba ratova, represije, logora. Dakle, tako karakteris-
ti~an za dvadeseti vijek!
Zaspivanje u ironiji i humoru pred o{trim vri{te}im svi-
jetom uvijek zahtijeva snagu. Snagu misli, snagu stila! I ta
stalna gr~evitost u zaklapanju nezavr{ene stvarnosti – to je
ustvari literatura. Unaka`eno, rastrgano, zgr~eno, neljud-
sko ~ovje~anstvo! I milost uobli~enja, blagost `ivota koje
ga posipaju odozgo. Kako u tome izbje}i neukus? Prisus-
tvo samo nakaze, ili samo blagosti, podjednako jeste pre-
tjerivanje, ki~. Njihova kombinacija pak tjera na razmi{lja-
nje.
Taj strah da se pisanjem udaljava od `ivota punim
plu}ima, i to odricanje pred `ivotom u ime pisanja – to
dvoje vodi u krize, u kolebljivosti – i to je poprili~no stra-
{no; u ime takvog propitivanja trebalo bi samo ponovo
pro}i literaturom dvadesetog vijeka. Opredijeliti se za ne-
{to od toga: zna~i cijeli svoj `ivot i osje}anje svijeta staviti
na kocku. Nemogu}e je uspostaviti ta~nu mjeru u uo-
bli~enju i uspostavljanju jedinstva; nije mogu}e precizno
dozirati `ivot i literaturu u strukturi jednog djela, a da su-
tra budemo sigurni da stvarnost ne}e zbrisati to djelo kao
da nikad nije postojalo na svijetu. Pisac pi{e o `ivotu,
svom ili tu|em, spa{ava momente i impresije; kretanje }e
mo`da sutra u besmisao odnijeti cijeli njegov `ivot! On us-
tvari pisanjem izaziva taj `ivot opredjeljuju}i se za vrije-
dnost. On se opredjeljuje za jedan stil, za jedan ugao gle-
danja; sutra }e to biti anahronizam koji nikog ne doti~e.
Temat 47

Onda }e valjati iznova uobru~avati tu stvarnost koja je

provalila; ispo~etka, kao da nije bilo ni{ta prije toga. Forma
}e opet biti aktuelna! Onda }e ponovo uslijediti borba sa
`ivim `ivotom u kvadratima knji`evne strukture. Ponovo
osmi{ljenja, osmi{ljenja; ta ~e`nja za jedinstvom. Gotovo
da se ne mo`e ovako izre}i apriorno rje{enje. Spas je uvi-
jek na licu mjesta, u gr~evitosti.
48 Temat

Günther Anders
Bitak bez vremena

O Becketto- Izuzetno su aktivni oni negativni prosvjetitelji koji `ele da

nas ubijede kako je va`nije da se u svakom relevantnom knji`e-
vom komadu vnom tekstu otkrije religija, nego da se, kako su to ~inili na{i
„^ekaju}i o~evi, u svakom sakralnom tekstu otkriva knji`evnost. Tek {to
su u svojoj lakomislenoj pobo`nosti na taj na~in falsifikovali
Godota“ zna~ajno djelo F. Kafke, sad ve} pose`u i za Beckettovim klaun-
skim komedijanjem, kako bi ga ogrnuli la`nim pla{tom po~as-
ti. Mo`da ovaj put i uspije da se nakaradnoj interpretaciji pra-
vovremeno stane na put. Da ovom komadu me|utim ne bi tre-
balo uskratiti ~ast koju zaslu`uje, dokazuju sljede}e primjedbe.

1. Ovaj komad je negativna parabola

Svi komentatori se sla`u u tome da je ovdje rije~ o parabo-
li. Ali polemika o na~inu kako tu parabolu objasniti jo{ uvijek
je u punom jeku, a da ni jedan od onih, koji se prepiru oko pi-
tanja ko je i {ta je Godot, i koji na to pitanje (kao da je rije~ o
tablici mno`enja nihilizma) smjesta odgovaraju „smrt“ ili „smi-
sao `ivota“ ili „Bog“, nije razmislio o tome po kojem mehani-
zmu parabole funkcioni{u, pa prema tome i Beckettova para-
bola. Taj mehanizam se zove „inverzija“. [ta zna~i „inverzija“?
Kada su Aesop ili Lafontaine htjeli re}i: Ljudi su kao `ivoti-
nje – jesu li oni ljude prikazivali kao `ivotinje? Nisu. Oni su za-
mijenili – i u tom se sastoji neobi~no zabavni efekat otu|enja
Temat 49

koji se javlja u basnama – oba elementa ove jednad`be, subjekt

i predikat; to zna~i: ustvrdili su da su `ivotinje ljudi. To isto je
prije vi{e od ~etvrt vijeka u~inio Brecht, kada je u „Operi za tri
gro{a“ htio poru~iti: filistri su razbojnici; i on je subjekt pretvo-
rio u predikat i obratno, a razbojnike je prikazao kao filistre. To
quid pro quo pisaca basni ~italac mora prozrijeti prije nego {to
se pozabavi Beckettovom fabulom. Jer i Beckett postupa na is-
ti na~in. I to na krajnje rafinirani na~in: Da bi ispri~ao fabulu
(pri~u) o onoj egzistencijalnoj formi, koja vi{e ne zna ni za for-
mu ni za princip i u kojoj se `ivot vi{e ne kre}e, on razara i for-
mu i princip fabule: razorena fabula, koja se vi{e ne razvija,
postaje primjer za fabule o `ivotu koji je zaustavljen. Ukoliko
prema tome Beckettovu „inverziju“ ho}emo vratiti u prvobi-
tno stanje, njegova besmislena parabola o ~ovjeku je zapravo
parabola o besmislenom ~ovjeku. Sigurno je: da klasi~no-for-
malnom idealu vrste (basne) ova fabula vi{e ne odgovara. Po-
{to je ona me|utim fabula o onom `ivotu koji vi{e ne poznaje
„moral“ i koji se vi{e ne mo`e sa`eti u formi fabule, u tome je
njena gre{ka i zakazivanje njenog morala; a ako ova sebi do-
pu{ta nedosljednost, onda je to zato {to je upravo nedoslje-
dnost njen predmet pripovijedanja; ako ona sebi dozvoljava
da ne pripovijeda ni o kakvoj „radnji“, to je stoga {to je u njoj
rije~ o neaktivnom (ne-radnom) `ivotu; a ukoliko uzima sebi
za pravo da vi{e ne nudi ni „pri~u“, to je zato {to prikazuje lju-
de koji nemaju pri~u. Niko ne mora poricati da se doga|aji i
fragmenti govora, iz kojih se ovaj komad sastoji, pojavljuju ne-
motivirano, da se nemotivirano prekidaju ili se jednostavno
ponavljaju (~ak na perfidan na~in tako da to sudionici do-
ga|aja uop}e ne primje}uju): jer ta nemotiviranost je motivi-
rana svojim predmetom; a taj predmet je `ivot koji vi{e ne po-
znaje ni pokreta~ku snagu, ni motive.
Iako je ona dakle u izvjesnom smislu negativna fabula, ona
}e ipak uvijek ostati fabula, kao {to fotografija totalnog po-
mra~enja sunca (iako nevidljiva) uvijek ostaje fotografija. Ve} i
zato {to ona u nedostatku pouke koja bi se iz nje mogla izvu}i,
jo{ uvijek ostaje na nivou apstrakcije. Ako su se romani, nastali
posljednjih 150 godina, zadovoljavali prikazivanjem bezo-
bli~nog (amorfnog) `ivota, ona sad prikazuje bezobli~nost kao
takvu i nije samo ta njena tema apstraktna, ve} su apstraktni i
likovi; njeni „junaci“ Estragon i Vladimir su zami{ljeni kao
„ljudi uop}e“; {ta vi{e, oni su „apstraktni“ u najstra{nijem smi-
50 Temat

slu rije~i: naime abs-tracti, {to zna~i : svu~eni (ogoljeni), odrpa-

ni. Po{to su kao takvi otkinuti od svijeta, i u njemu vi{e nema-
ju {ta da tra`e, ni oni u njemu vi{e ni{ta ne nalaze, pa prema
tome i taj svijet postaje apstraktan: zato na pozornici i nema vi-
{e ni~ega; ni~ega osim onog predmeta, koji je za smisao ovog
komada neophodan, naime drveta (pandan biblijskom „drve-
tu `ivota“) u sredini pozornice, koja prikazuje svijet kao trajno
postoje}u spravu za mogu}e „samoubistvo“ ili pak, kao je-
dnad`bu „`ivjeti“ i „ne objesiti se“. „Oba ova junaka su jo{ samo
na `ivotu, ali ne vi{e u svijetu“. A to je sprovedeno tako nemilo-
srdnom dosljedno{}u, da ostali prikazi mirnog tubitka (Dasein)
– a savremena knji`evnost, filozofija i likovna umjetnost ne os-
kudijevaju prikazima takvog tubitka – u pore|enju s ovim dje-
luju jo{ donekle utje{no. Döblinov Franz Biberkopf je jo{ uvi-
jek stajao u vrtlogu svjetskih previranja, koje ga se vi{e nije ti-
calo; Kafkin geometar K. je ipak jo{ uvijek poku{avao da u|e
u svoj „zamak“; a da ne govorimo o pretku dana{njeg roda,
Michaelu Kolhaasu, koji se jo{ uvijek batrgao s ovim svijetom,
iako se prema njemu ophodio kao da je on moralno carstvo u
Kantovom smislu. Na neki na~in su svi oni jo{ uvijek imali
„svijet“: Biberkopf i previ{e od svijeta, ali zato to nije bio
odre|eni svijet; K. je jo{ gajio nadu u svijet; Kohlhaas je imao
la`ni svijet. Oni jo{ nisu stigli u ne-svijet. U taj su dospjela tek
Beckettova bi}a. Tek je u njihovim u{ima zanijemila buka pul-
siranja svijeta koja je Biberkopfa jo{ zaglu{ivala; tek oni zabo-
ravljaju da uop}e po`ele u}i u zamak svijeta; i tek se oni odri~u
da svijet mjere mjerilom nekog drugog svijeta. Jasno je da to
odsustvo svijeta, ukoliko ono treba da se prika`e literarno ili
teatarski, zahtijeva neobi~na sredstva. Po{to tamo gdje svijeta
nema, vi{e ne mo`e biti ni kolizije s tim svijetom, tu se izgubila i
mogu}nost tragi~nog. Ili ta~nije re~eno: Tragi~no se u ovom tu-
bitku sastoji u tome da mu se vi{e ~ak ne dozvoljava ni tragi-
ka, da je ono uvijek kao cjelina zapravo farsa (ne samo poput
tragedije na{ih predaka, koja je bila pro`eta farsama): da se
ono, prema tome, mo`e prikazati samo kao farsa: zapravo on-
tolo{ka farsa; ne kao komedija. I to ~ini Beckett.
Usku povezanost apstrakcije i farse nam je ve} pokazao
Don Quichote. Ali on je apstrahirao samo iz bivstva svijeta;
ne iz svijeta kao takvog. Filozofski gledano, Beckettova je far-
sa „radikalnija“: on svoju farsi~nu komiku ne izvodi na taj
na~in da ljude dovodi u neki svijet ili neke situacije koje nji-
Temat 51

ma ne odgovaraju, s kojima su u koliziji, ve} tako da ih pos-

tavlja, ali da ih ne postavlja na neko odre|eno mjesto. Na taj
na~in oni postaju klauni, jer metafizi~ka komika klauna se
sastoji u principijelnoj zamjeni postoje}eg i nepostoje}eg, u
tome da se oni spoti~u preko nepostoje}ih stepenica ili pak
da se prema stepenicama ophode kao da one ne postoje. Ali
za razliku od tih klauna (me|u koje jo{ spada i Chaplin), a
oni su, da bi neprestano nanovo izazivali smijeh, stalno
ne~im zaposleni i upravo se principijelno nalaze u koliziji,
Beckettovi protagonisti su lijeni ili paralisani klauni. Po{to za
njih ne nedostaje samo ovaj ili onaj predmet, ve} svijet kao
cjelina, oni se na njega vi{e uop{te ne osvr}u. Zato je tip nje-
govih fabulae personae, koje je izabrao kao zastupnike dana{-
njeg ~ovje~anstva, jednozna~no odre|en: to mogu da budu
samo klo{ari, bi}a koja su ispala iz koncepta svijeta (naime iz
sheme gra|anskog dru{tva); kreature koje nemaju {ta da ra-
de, jer s njim (tim dru{tvom) vi{e nemaju nikakve veze.

2. Rje{enje: ostajem, dakle o~ekujem ne{to

Nemaju {ta da rade. – Otkako je Döblin prije vi{e od ne-
koliko decenija Biberkopfa prokleo da bude neradnik i na taj
ga na~in prikazao kao ~ovjeka bez svijeta, to je tokom najra-
znolikijih povijesnih kretanja „djelanje“ postalo jo{ dubiozni-
je nego tada; ne zato {to bi se pove}ao broj nezaposlenih, {to
nije slu~aj; nego zato jer milioni onih koji jo{ ne{to rade a pri-
tom imaju osje}aj „da zapravo oni bivaju ra|eni“ (tj. da se nji-
ma manipuli{e); zna~i da rade, a da ne mogu sami birati cilj
svog rada, niti ga mogu prozrijeti; ili pak rade sa svije{}u da
rade samoubila~ki posao – ukratko: Nemogu}nost samo-
odlu~ivanja je u toj mjeri totalna da i rad postaje jedna varijanta pa-
sivnosti ~ak i tamo, gdje je on naporan do smrti ili ~ak smrtonosan,
gdje se pretvorio u formu rada niza{ta ili naprosto nerada. Stoga
niko ne}e mo}i pore}i da su Estragon i Vladimir, koji ne rade
apsolutno ni{ta, reprezentativni za milione zaposlenih ljudi.
Naravno da su oni reprezentativni samo zato {to uprkos
svojoj neaktivnosti i besmislu svoje egzistencije ipak `ele da
„na isti na~in nastave dalje“, zna~i da nisu pretvoreni u kan-
didate za samoubistvo. Od bu~nog patosa junaka o~ajnika ko-
ji se pojavljuju u knji`evnosti 19. vijeka, oni su jednako dale-
ko kao i od histerije Strindbergovih likova. Oni su vjerodos-
52 Temat

tojniji: naime ne-pateti~ni i ne-konsekventni kao {to su to i

prosje~ni ljudi iz mase. Jer ti se ni u besmislenim situacijama
ne ubijaju, ~ak i nihilisti me|u njima `ele da `ive, oni barem
ne `ele „ne `ivjeti“ – ako ova negativno-voluntaristi~ka for-
mulacija nije suvi{e doktrinarna: jer ti Estragoni i Vladimiri u
principu „ nastavljaju `ivjeti“ upravo zato, {to `ive besmisleno,
naime zato {to je odluka „ne nastaviti `ivot“, to jest sloboda
da se „`ivot okon~a“, ve} paralisana njihovom „navikom na
nerad“ (Nichtstun), odnosno navikom da se „ne radi svojom
voljom“ (Nicht-selbst-Tun). Ili kona~no, bez ikakvog posebnog
motiva: oni nastavljaju `ivjeti, jer su ve} i tako tu; i zato jer ne-
{to drugo ve} „biti tu“ za `ivot ne dolazi u obzir.
O toj vrsti „`ivota“: o ~ovjeku koji ostaje, jer je ve} i tako tu,
izvje{tava dakle Beckettov komad. Ali on o tome izvje{tava
na na~in koji principijelno odudara od svih dosada{njih lite-
rarnih prikaza o~aja.
Deviza koju smo mogli staviti u usta svim klasi~nim figura-
ma o~ajnika (uklju~uju}i i Fausta) bi glasila: „Nemamo vi{e {ta da
o~ekujemo, dakle ne ostajemo.“ Estragon i Vladimir naprotiv ko-
riste „inverziju“ ove lozinke: ^ini nam se da govore, „Ostajemo,
dakle, ~ekamo“. I : „^ekamo, zna~i, imamo ne{to da o~ekujemo.“
Ove devize zvu~e pozitivnije od deviza njihovih predaka.
Ali one samo tako zvu~e. Jer nema ni govora da ova dvojica
zaista ~ekaju ne{to odre|eno. To se naime vidi po tome {to je-
dan drugoga moraju podsje}ati da ~ekaju i na {to ~ekaju. Za-
pravo ne ~ekaju ba{ ni na {to. Ali s obzirom i na osnovu nji-
hovog svakodnevnog nastavka egzistiranja nemogu}e im je
ne zaklju~iti, da ipak ~ekaju; a s obzirom njihovog svakodne-
vnog „~ekanja“ ne mogu a da ne misle da ne{to ~ekaju. Kao {to
ni mi ne mo`emo o ljudima koje vidimo kako u ki{noj no}i
stoje na nekoj stanici, a da ne zaklju~imo da su to ljudi koji
~ekaju, i da ih to {to ~ekaju, „ne}e dugo ostaviti da ~ekaju“.
Stoga je pitanje ko je ili {ta je Godot koga oni ~ekaju, besmi-
sleno. Godot nije ni{ta drugo ve} naziv za ~injenicu da tubitak ko-
ji se besmisleno nastavlja, sam sebe pogre{no shvata kao „~ekanje“,
kao „o~ekivanje ne~ega“. Pozitivni karakter i jednog i drugog
svodi se dakle na jednu dvostruku negaciju: na ne-sposobnost
da se prizna besmislenost; ne na ne{to jednostavno pozitivno –
pomo}u ~ega mi zapravo samo ponavljamo ono {to je Bec-
kett saop}io naslovom svog komada: da njemu naime nije
stalo do Godota, ve} isklju~ivo do „~ekanja“.
Temat 53

3. Beckett ne prikazuje nihilisti~ki nastrojene

ljude, ve} nesposobnost ljudi da budu nihilisti
Karakteriziraju}i `ivot u kojem se samo zato i dalje ~eka, jer
je ~ovjek i tako ve} tu, francuski komentatori su upotrebljava-
li Heideggerov izraz „ba~enost“. Pogre{no. Jer dok Heidegger
svojim terminom priznaje slu~ajnost svog sopstvenog tubitka
i jasno ga imenuje (kako bi taj slu~aj prkosno uzeo u svoje ru-
ke i od njega napravio sopstveni „koncept“), ni jedan od dvo-
jice protagonista Beckettovog komada ne ~ini ni jedno ni dru-
go, kao {to to ne ~ine ni milioni onih koje ova dvojica predstav-
ljaju. Niti oni svoj tubitak shvataju kao slu~ajnost; niti pomi{-
ljaju da tu slu~ajnost ukinu, dakle, da ono {to im je doba~eno
pretvore u neki pozitivni „koncept“. Oni su neuporedivo ma-
nje junaci nego {to je to Heideggerov tubitak, neuporedivo
povjerljiviji, neuporedivo „realisti~niji“. Kao {to pred nekom
stolicom ili nekom ku}om ne bi mogli priznati da ove nisu ni-
{ta drugo ve} da su „tu“ ili da su „tu niza{ta“, tako za njih ne
dolazi u obzir da svoju sopstvenu egzistenciju smatraju kao
„ni{ta“ ili da je smatraju ni{tavnom. Prije bi se moglo re}i da su
oni „metafizi~ari“: naime, da nisu u stanju da se odreknu pojma
smisla. Heideggerov izraz je izri~ita detronizacija pojma smisla;
Vladimir i Estragon, koji su svojim tubitkom usmjereni prema
ne~em o~ekivanom, su naprotiv ~uvari pe~ata pojma smisla u je-
dnozna~no besmislenoj situaciji. Da su „nihilisti“ (tako ih ~esto
ozna~avaju), je ne samo progre{no, ve} je to obi~no falsifikova-
nje onog {to Beckett `eli pokazati. Prije bi se reklo da su oni,
po{to ne gube nadu a nisu ni u stanju da ju izgube, naivni i be-
znade`no optimisti~ni ideolozi. Ono {to Beckett prikazuje, nije
zna~i nihilizam ve} nesposobnost ~ovjeka da u nevjerovatno bezna-
de`noj situaciji bude nihilista. Dio te u`asno `alosne ~injenice,
kojom ovaj komad zra~i, ne proizlazi u tolikoj mjeri iz bezizla-
znog polo`aja dvojice njegovih protagonista, ve} upravo iz
~injenice da oni, kao neko ko neprestano ~eka, toj situaciji
uop}e nisu dorasli, {to zna~i da nisu nihilisti. A snagu svoje ko-
mike oni zahvaljuju upravo toj svojoj nesposobnosti.
Da ni{ta ne djeluje komi~nije od neopravdane, totalne la-
kovjernosti, dokazala je ve} vi{e od dvije hiljade godina stara
praksa komi~nog pjesni{tva; naime svojom sklono{}u da pri-
kazuje figuru mu`a rogonje, mu{karca koji je, uprkos o~igle-
dnosti da je njegovo vjerovanje neopravdano, svojom priro-
54 Temat

dom sprije~en da ne vjeruje. A Estragon i Vladimir su zapravo

njegova bra}a; oni li~e na one „maris imaginaries“ iz francuske
bajke, koji – po{to su na ovaj svijet do{li kao „ro|eni supruzi“
– iako se nalaze na jednom pustom ostrvu i nikada nisu bili
o`enjeni, svake ve~eri iznova o~ekuju dolazak svojih supruga.
– A kao oni, takvi smo u Beckettovim o~ima i svi mi. –

4. Bo`ji dokazi „ex absentia“

Becket nije ni jednom jedinom rije~ju nagovijestio da „Go-
dot“ postoji i da }e do}i. Kao {to je sigurno da se ime „Godot“
skriva u engleskoj rije~i Bog (God), isto je tako sigurno da u
ovom komadu nije rije~ o njemu, ve} samo o pojmu Boga; i ni-
je, prema tome, nikakvo ~udo da slika Boga ostaje jednozna~no
nejasna; ono, kako glasi u teolo{kim tekstovima, {to Bog radi se
ne zna; na osnovu pri~a se pretpostavlja da ne radi ni{ta; a je-
dino {to njegov svakodnevno dolaze}i glasnik, brat Kafkinog
Barnabasa („Zamak“), mo`e da saop}i je upravo to da Godot da-
nas na`alost ne}e do}i, ali sutra sigurno – ~im Becektt dosta ja-
sno poru~uje da je upravo Godotov nedolazak to {to tako pos-
tojano odr`ava stanje ~ekanja i vjerovanja u njega. „Do|i, idemo
– Ne mo`emo. – Za{to ne mo`emo? – ^ekamo Godota. – A da. -“
Nemogu}e je tu ne prepoznati sli~nost s Kafkom; nemo-
gu}e je ne misliti na „poruku mrtvog kralja“. Ali sasvim je ire-
levantno da li je ovdje rije~ o direktnoj literarnoj povezanosti,
jer oni su obojica upravo enfants du meme siecle, preuzeti iz is-
tog pred-literarnog izvora. Bilo da je rije~ o Rilkeu, Kafki, ili
Beckettu – njihovo religiozno iskustvo paradoksalno uvijek
poti~e iz religiozne uzaludnosti, iz ~injenice da oni nemaju ni-
kakvo iskustvo Boga, dakle paradoksalno iz iskustva, koje di-
jele s bezvjerjem. Kod Rilkea je to iz nedoku~ivosti Boga (1.
Divinska elegija); kod Kafke iz nedoku~ivosti u traganju (Za-
mak), a kod Becketta iz nedoku~ivosti u ~ekanju. Bo`iji dokazi
za sve njih glase: „On ne dolazi, dakle jeste.“ „Parusija se ne}e
dogoditi, dakle postoji.“ Nega-tivnost koju poznajemo iz „ne-
gativne teologije“, izgleda da se ovdje prelila u domen religio-
znog – ~im se ona nevjerovatno intenzivirala: dok je to u ne-
gativnoj teologiji bilo samo odsustvo atributa koji su se upo-
trebljavali za opisivanje Boga, ovdje je rije~ o odsustvu samo
Boga, {to se opet navodi kao dokaz za njegovo postojanje. Ne
mo`e se pore}i da se to odnosi i na Rilkea i Kafku. Isto se tako
Temat 55

ne mo`e pore}i da se Heideggerova deviza, koju je posudio

od Hölderlina, – gdje ima opasnosti, ima i spasa – pripada is-
tom tipu dokaza ex absentia. A tu spadaju i Beckettovi likovi.
Njegovi likovi spadaju, ali Beckett, naravno, ne spada. On
sâm naime zauzima izuzetno mjesto; zaklju~ak da Godotov
nedolazak dokazuje njegovu egzistenciju, koji on ina~e stav-
lja u usta svojih likova, sâm ne dijeli, ve} ga ~ak prikazuje ap-
surdnim. Njegov komad prema tome nikako nije religiozan: u
krajnjem slu~aju je tu samo rije~ o religiji. „U krajnjem
slu~aju“; jer ono {to prikazuje je zapravo samo vjerovanje ko-
je ne vjeruje ni u {ta ve} samo u sebe. A to nije vjerovanje.

5. @ivot postaje razbibriga

Upitamo li se, na koji se na~in „odvija“ takav jedan raz-
gra|en a ipak ne i napu{ten `ivot, treba da se upitamo za
na~in protoka vremena u kojem se on odvija. Ka`em na~in
protoka, jer ono {to je nemogu}e (kako je poznato iz jezi~ke
prakse) vi{e i ne „proti~e“ ; ili pozitivno: jer vrijeme proti~e u
progresivnom pravcu samo za onaj `ivot, koji se i sam kre}e
(proti~e) prema nekom cilju. A to sa `ivotom Estragona i Vla-
dimira vi{e nije slu~aj. Zato Beckettov komad s pravom stoji
u mjestu; zato doga|aji i razgovori (isto kao uli~ni prolaznici
u teatru, koji na lijevoj strani napu{taju pozornicu kako bi
zdesna, kao tobo`e neki drugi, opet na nju stupili) po~inju da
se vrte u krugu; prije i poslije poistovje}uje se s desno i lije-
vo, dakle postaje vremenski neutralno; nakon nekog vreme-
na ta cirkulacija postaje stati~na, pa se ~ini da vrijeme stoji i,
ako se smijemo nasloniti na pojam Hegelove „lo{e besko-
na~nosti“, ono postaje „lo{a vje~nost“.
To Beckett provodi tako konsekventno da on (vjerovatno
bez ijednog prethodnika u povijesti drame) umjesto drugog
~ina jednostavno ponavlja prvi, iako s neznatnim izmjenama,
i, suprotno svakom o~ekivanju, nikada ne pokazuje ne{to
neo~ekivano ... ; tim on ne samo da posti`e jedan apsurdno
zapanjuju}i „utisak“, ve} u nama pobu|uje onu istu grozu ka-
kvu nam ulijeva svaki susret s amnezijom. Jer njegovi likovi
(osim jednog) o toj promjeni ne znaju ba{ ni{ta; pa ~ak i kad
ih se na nju upozori, oni su i dalje nesposobni da prepoznaju
kako je ono {to tu do`ivljavaju ili govore, zaista samo rekapi-
tulacija onoga {to su tek ju~er ili prekju~er do`ivjeli i govorili.
56 Temat

Ali uvo|enje te amnezije je potpuno konsekventno: jer tamo

gdje ne postoji vrijeme, nema ni sje}anja. Pa ipak, vrijeme ov-
dje nije tako „okamenjeno“ kao {to je to ~esto kod Kafke. Po-
{to Beckett jo{ ipak dopu{ta jedan minimum aktivnosti – ka-
kve je vrste taj rudiment, odmah }e se pokazati -, tu postoji
ipak jo{ i minimum vremena. Ono me|utim nije (pro)tok; ali
se materija od koje je sazdano ipak jo{ mo`e nekako potisnu-
ti, pogurati u stranu i pretvoriti u „pro{lost“: ono je prema to-
me u izvjesnom smislu stagniraju}a ka{a vremena. Pokrenuti ju,
mo`e naravno biti uspje{no samo na nekoliko sekundi, u naj-
boljem slu~aju minuta; povu~e li se me|utim ruka koja to vri-
jeme dr`i u pokretu, pa makar samo za momenat, sve se opet
slijeva u amorfnu masu, i ni{ta ne ukazuje na to da se bilo {to
dogodilo. Privremeno je me|utim ipak producirano „vrijeme“
i u njemu se u`ivalo.
Rudimentarna aktivnost, koja tu ka{u vremena privreme-
no ipak mo`e pokrenuti, svakako vi{e nije pravo „djelanje“;
jer ono nema nikakvu drugu svrhu ve} upravo tu da pokre-
ne vrijeme, {to u „normalnom“ aktivnom `ivotu nije cilj ve}
posljedica djelanja; prema tome, to je ~ista razbibriga (ubijanje
vremena) . Ako je „konsekvenca“ u smislu „protoka vremena“
jedina namjera aktivnosti, to se ona odrekla svake druge
vrste konsekvence. Ako ova dvojica glume „odla`enje“, oni
ipak ostaju; ako glume „pru`anje pomo}i“, gotovo da i ne po-
maknu prstom. ^ak i njihove pozitivne emocije ili pobune
spla{njavaju tako iznenada da taj ne-vi{e-tubitak (Nicht-mehr-
Dasein) uvijek djeluje kao negativna eksplozija. Ali uprkos tome
oni su uvijek nanovo „aktivni“, jer upravo ta aktivnost dr`i
vrijeme u pogonu, gura za njima nekoliko metara vremena i
pribli`ava ih tobo`njem Godotu.-
To ide tako daleko – i na ovom mjestu komad poprima is-
tinski srceparaju}e tonove -, da ova dvojica predla`u agitaci-
ju osje}aja i ganu}a, ~ak jedan drugome spektakularno pada-
ju oko vrata, jer je upravo i ganu}e neka vrsta kretanja i ono
kao takvo mo`e da do izvjesne mjere {ljam ustajalog vreme-
na potisne u pozadinu. „Kako bi bilo,“ predla`e Estragon, „da
se radujemo? I to je ne{to?“ A kad ga Vladimir upita {ta to „ne-
{to“ ima da zna~i, on odgovara „ne{to manje“, ~im ho}e da
ka`e: Vremenski put, koji nas dijeli od Godota, na taj na~in
}e se ne{to skratiti. Sredstvo utjehe da bi se izdr`alo mrtvilo
sastoji se zapravo u aktiviranju stanja zajedni{tva, u nepres-
Temat 57

tanim posezanjem za {ansom da besmislenost savladaju zaje-

dno. Bez njihove dirljive i o~ajni~ke me|usobne privr`enos-
ti, bez praznog hoda njihovog razgovora, bez njihovih pre-
pirki, bez me|usobnog napu{tanja i ponovnog vra}anja, za
{to je potrebno izvjesno vrijeme, bili bi stvarno izgubljeni. Da
nam Beckett prikazuje upravo jedan par ljudi nije motivira-
no samo tehni~ki, uzrok tomu nije samo ~injenica da ovaj ko-
mad jednog Robinzona ~ekanja mora da se svede na obi~nu
sliku, ve} u tome {to on `eli pokazati kako svaki od njih u
onom drugom nalazi razbibrigu; da dru{tvenost poma`e u
besmislenosti tubitka, ili ju barem prikriva. Naravno, da ni
ona nije apsolutno jamstvo za dalji protok vremena; ve} sa-
mo povremena pomo}. I kada na pitanje : „[ta sam uradio sa
svojom lulom?“ partner odgovara „Divno ve~e“, onda monolo-
{ke natuknice i replike li~e na udarce dvojice slijepih u~esni-
ka u dvoboju, koji solisti~ki udaraju negdje u tamu, a sami se-
be poku{avaju uvjeriti da u~estvuju u borbi.
Niko ne}e pore}i da „razbibriga“ postoji i u „normalnom
`ivotu“, u me|ufazama slobodnog vremena. Uobi~ajeni izraz
„razbibriga“ ukazuje na to, da igrom djelatnosti, dakle igra-
ma, poku{avamo pokrenuti vrijeme koje prijeti da stagnira.
Ali odmah }e neko re}i, mi to ~inimo samo u slobodno vrije-
me – zbilja i igra su kona~no sasvim jasno razdvojene; dok se
me|utim zbilja, ta~nije nevolja i, gledano u razmjerima real-
nog, zamr{ena irealnost Estragonovog i Vladimirovog `ivota
sastoji u tome da oni vrijeme moraju neprestano dr`ati u po-
kretu, da se neprestano moraju igrati. – A da li je ta razlika
izme|u njih i nas opravdana? Postoji li jo{ stvarno prepozna-
tljiva grani~na linija izme|u na{e zbilje i na{e igre? –
Mislimo, da ne postoji. O~ajni~ka borba, koju ova dvojica
vode za prividnu djelatnost, bit }e da je samo zato tako impre-
sivna, jer odra`ava na{u sudbinu, dakle sudbinu ~ovjeka koji
`ivi u masi. S jedne strane se danas rad na stroju, potpuno li-
{en vidljivog cilja, miljama udaljio od onoga {to se iluzionis-
ti~ki naziva „ljudska djelatnost“, tako da je i ona sama postala
neka vrsta prividne djelatnosti. „Stvarni“ rad i najprividniji
„rad iz nu`de“ ne razlikuju se u bilo kojoj ta~ki ni na osnovu
strukture niti psiholo{ki. S druge strane, ~ovjek je ovakvim
na~inom posla u tolikoj mjeri izba~en iz ravnote`e da se osje}a
prisiljenim na ponovo uspostavljanje ravnote`e, na „odmor“ i
na „razbibrigu“, prisiljen je da sebi potra`i „hobi“, dakle da pa-
58 Temat

radoksalno upravo u svom slobodnom vremenu sam sebi pos-

tavi neke prividne ciljeve i na taj na~in u`iva u slobodnom vre-
menu, to jest da, igraju}i se, zaista radi ... {to on, na primjer, os-
tvaruje izrazitim vra}anjem u neku vrstu produkcije koja je, u
pore|enju s radom za koji dobiva pla}u, zapravo zastarjela,
kao rad s testerom ili obra|ivanje ba{te. – Ukoliko ga rutinski
karakter svakodnevnog rada ve} nije definitivno ruinirao, da-
kle li{io sposobnosti da sam kreira slobodno vrijeme, on
„igru“, tj. „razbibrigu“ uzima sam u svoje ruke i, dok mu vrije-
me prolazi, ostaje upu}en jedino na teku}u traku radija. Ja~i
argument od svih teoretskih pore|enja ili od pore|enja
izme|u dana{nje djelatnosti i pasivnosti je ~injenica, da obje
danas teku istovremeno, naime u milionima domova i radioni-
ca gdje se tok rada i tok radio-emisija slijevaju u jedan jedin-
stveni tok. Ukratko: samo zato {to su u `ivotu dana{njeg ~ovje-
ka radno vrijeme i slobodno vrijeme, djelatnost i pasivnost,
zbilja i igra tako ~vrsto isprepletene, ova budalasta zbilja, ko-
jom se Estragon i Vladimir bore za privid svoje djelatnosti, dje-
luje na nas tako stra{no ozbiljno i tako fantasti~no aktuelno.
Za progresivno pokretanje vremena primjenjiva je dodu-
{e svaka djelatnost, ~ak i svaka prividna djelatnost; ali svaku
od njih je i jednako te{ko pokrenuti, jer raditi ne{to a pritom
ne misliti, ili praviti se kao da se ne{to radi, zahtijeva upravo
onu slobodu koja je pasivno{}u Estragonovog i Vladimirovog
`ivota paralisana. Otuda je krajnje konsekventno kad Beckett
dodu{e ovu dvojicu pu{ta da se igraju, ali uzalud: oni naime
vi{e nisu dorasli zada}i „kreiranja slobodnog vremena“.
To su naravno tim manje, po{to jo{ ne raspola`u, poput
nas, odre|enim i priznatim pravilima igre kreiranja slobo-
dnog vremena, niti sportom ili Mozartovim sonatama; oni su,
prije bi se moglo re}i, prisiljeni da svoje igre sami izmi{ljaju,
dakle da djelatnosti vade iz arsenala svakodnevnih poslova,
da bi te, u cilju razbibrige, pretvorili u igre. U onim situacija-
ma, u kojima mi, koji smo u boljem polo`aju, igramo fudbal
i, kad zavr{imo, po~injemo iznova, Estragon igra da capo-igru
„izuvanja cipele – obuvanja cipele“, i to ne da bi sebe prika-
zao kao ludu, ve} da izludi nas, naime da nam receptom „in-
verzije“ poka`e da i na{e igranje (~ija je ve} besmislenost po-
krivena javnim priznanjem) nije ni{ta bolje od njegovog.
Smisao inverzije scene „Estragon se igra izuvanja cipele -
obuvanja cipele“ glasi: „I na{e igranje je ’izuvanje cipele –
Temat 59

obuvanje cipele’, ustvari ne{to fantomsko, djelanje kao da

djelamo. Ta scena kona~no ~ak zna~i totalnu kutnu rotaciju :
„Na{e stvarno, ’izuvanje cipela-obuvanje cipela’, dakle na{a
svakodnevnica, nije ni{ta drugo ve} igra, klaunska igra bez po-
sljedica, koja proizlazi jedino iz nade da }e nam skratiti vrije-
me“. I: „mi smo kao ova dvojica prokleti na sjaj i bijedu od-
sustva konsekvence“, – samo {to ova dva klauna znaju da se
igraju; mi ne znamo. Na taj na~in su ova dvojica postala ozbi-
ljna; a mi izvo|a~i farse. I to je trijumf Beckettove „inverzije“.

6. Antipodi izlaze na scenu

Jasno je da se njima sudbina onih koji ne moraju sami da
ka{u vremena dr`e u pokretu; ili onih koji to ~ine kao ne{to
po sebi razumljivo jer ina~e ne bi znali {ta bi ina~e radili, mo-
ra ~initi kao ne{to na ~emu bi im trebalo zavidjeti. U paru Poz-
zo-Lucky oni se upravo susre}u s takvim antipodima.
Poku{aji da se ova dvojica de{ifriraju; da se prona|e ko su
oni i {ta zna~e, zaokupljalo je interpretatore ove igre u istoj mje-
ri kao i pitanje identiteta Godota. Ali svi poku{aji de{ifriranja su
propali, jer taj par je sam po sebi razrje{enje {ifre. [ta to zna~i?
To zna~i da je Beckett u njima, iz spekulativnog tubitka-{i-
fre, ponovo oslobodio ne{to {to je ve} ranije postojalo u shva-
tljivoj verziji i vratio u stanje ~ulnog; dakle, nije ~ulnu real-
nost pretvorio u apstraktnu {ifru. Ili?
Od vremena s po~etka tridesetih godina, kada je Hegelova
dijalektika i Marxova teorija klasa uzbudila duhove mladih u
Francuskoj, slika ~uvenog para „gospodar i sluga“ iz „Fenome-
nologije duha“ se tako duboko uvrije`ila u obrazovnu svijest
onih koji su ro|eni oko 1900., da se danas s pravom mo`e re}i,
da ona zauzima ono mjesto, koje je u 19.vijeku zauzimala sli-
ka „Prometeja“: postala je naime slikom ~ovjeka uop}e. Sartre je
krunski svjedok ove zamjene: U liku „Oresta“ on je u svom ko-
madu „Muhe“ jo{ jednom, posljednji put na pozornicu doveo
tipi~nu figuru Prometeja (onakvu, kakva se pojavljuje od Go-
ethea preko Shelleya, Byrona do Ibsenovog „Brandta“); da bi
taj simbol kasnije definitivno zamijenio Hegelovom slikom.
Od odlu~uju}eg zna~aja za novi simbol je „pluraliziranje“ i „an-
tagonizam“; dakle ~injenica da je „~ovjek“ ovdje otjelovljen u
„paru ljudi“; da je pojedinac (koji se kao metafizi~ki selfmademan
prometejski borio protiv bogova), sad zamijenjen ljudima i to
60 Temat

takvim, koji se me|usobno bore za dominaciju. Oni sad va`e kao

ono stvarno: jer ono {to „jest“ je dominacija i borba za domina-
ciju; a oni sami – i ovim smo stigli do prelomne ta~ke – su ne-
{to kao motor vremena; jer vrijeme je povijest; a povijest svoje
kretanje, u o~ima dijalekti~ke filozofije, zahvaljuje isklju~ivo
antagonizmu; i to u toj mjeri isklju~ivo da bi ono u trenutku
nestanka antagonizma, smjesta bilo okon~ano.
Ova hegelijanska figura mi{ljenja o principu progresivne
povijesti prolazi sad u figurama Pozzoa i Luckya pozornicom,
na kojoj je do sada agirao samo „bitak bez vremena“, ili
uop}e nije agirao. ^injenica, da pojava novog para pobu|uje
interes gledalaca, shvatljiva je iz vi{e razloga. Jednom je to es-
teti~ki razlog: Stagnacija koju je gledalac, po{to ju je najprije
odbacio kao provokaciju, na koncu ipak akceptirao kao „za-
konitost Godotovog svijeta“ , sada je zbunjen i pogo|en upa-
dom novih, zaista agiraju}ih figura. To je kao da se pred na-
{im o~ima jedna slika pretvara u film. – Tome jo{ doprinosi i
komplikovanost alegorije kao takve: jer ova se razlikuje od
gotovo svega {to poznajemo na osnovu tradicije. Dok nam
uobi~ajene alegorije (vrline, slobode, plodnosti i sl.) apstrak-
tno do~aravaju i otkrivaju na ~ulan na~in, ovdje alegorija ima
zadatak da apstraktno li{i svakog ukrasa, a da prostotu i bije-
du, koje u filozofskoj formuli „gospodar i sluga“ nisu bile do-
voljno jasno izra`ene, javno osudi u svoj njihovoj razgo-
li}enosti. Ogoljavanje je dakle smisao tog li{avanja, a funkcija ove
teatarske iluzije je li{avanje od iluzija. Taj nastup na scenu u ko-
jem se prikazuje dijalektika, i sam je dijalekti~an: i ako on os-
tavlja jedan u toj mjeri intrigantni utisak – i to ne samo na
nas, nego i na Estragona i Vladimira, koji ni u jednom trenut-
ku ovog susreta ne mogu prevladati izvjesnu bojazan – onda
je to dovoljno obrazlo`eno.
Ali ma koliko da je susret ove dvojice s novim parom pun
neke bojazni, jedno oni ne mogu sakriti: Da mu moraju zavi-
djeti. Ovo vi{e nije potrebno obja{njavati; krug tuma~enja
zatvara se sam od sebe. Nakon {to smo sistematski pokazali
paklenu sliku bezvremenog tubitka, evidentno je da u o~ima
onih, koji su osu|eni na „bitak bez vremena“, namjesnici vre-
mena, ~ak i ako su do{li iz pakla, moraju djelovati povla{te-
no. Pozzo, gospodar, pobu|uje zavist jer ne mora sam „pra-
viti vrijeme“ ili sam i}i naprijed, ili ~ak, ~ekaju}i Godota, i}i
mu u susret: jer Lucky ga i tako vu~e naprijed. – A Lucky, slu-
Temat 61

ga, pobu|uje zavist, jer on ne samo da „mo`e“ stupati napri-

jed ve} to ~ak i mora, jer Pozzo mu je za le|ima, on ga juri i
vodi brigu o tome. I ako oni i prolaze pored ove dvojice bez-
vremenih, ne znaju}i da su to ve} ~inili i ju~er – dakle, jo{ kao
„slijepa povijest“ koja svoje povjesnosti uop}e nije svjesna –
to su oni, bilo da su vu~eni, tjerani, svaki od strane onog dru-
gog, obojica u pokretu i kao takvi, u o~ima Estragona i Vladi-
mira, ipak ve} sretna bi}a. Sasvim je shvatljivo da oni za Poz-
zoa (iako ovaj nikada nije ~uo ni za ime njihovog roda) misle
da je Godot, a uz pomo} njegove kand`ije njihovom bi ~eka-
nju mogao do}i kraj. Ali isto tako nije slu~ajno da se Lucky,
tegle}i konj, zove „Sretnik“: jer iako je na njemu sav teret,
iako on ~itavog `ivota tegli pune vre}e pijeska, on je ipak po-
tpuno rastere}en; i kada bi oni smjeli biti na njegovom mjes-
tu, ne bi vi{e morali hodati u mjestu, mogli bi dalje, jer bi mo-
rali dalje, njihova Baba Zima bi izgubila svoju `estinu, a po-
nekad bi se domogli i poneke koske.
Poku{aj da se iz ove slike o ~ovjeku i svijetu jo{ ipak izvu-
ku neke pozitivne, ili ~ak utje{ne crte, svodi se nakon svega
na puko ubje|ivanje. Pa ipak se ovaj Beckettov komad po je-
dnoj svojoj osobini razlikuje od gotovo svih onih nihilisti~kih
dokumenata, u kojima se na literaran na~in iskazuje sada{-
njost: po tonu. Ton pomenutih dokumenata ili obi~no sadr`i
onu ozbiljnost, koja se (po{to jo{ ne poznaje onu humanu to-
plinu humora) opravdano naziva „`ivotinjskom“; ili je (po{to
mu uop}e nije stalo do ljudi) cini~an, dakle opet nehuman.
Klaun me|utim – a ve} smo pokazali u kojoj je mjeri ovaj
komad klaunski – nije ni `ivotinjski ozbiljan niti cini~an; ve}
on u sebi ima onu vrstu tuge koja, po{to ve} i tako odra`ava
tu`nu sudbinu ~ovjeka, posti`e solidarizaciju du{a svih ljudi i
tom im solidarizacijom donosi olak{anje. Nije slu~ajno da ni
jedan lik dvadesetog stolje}a nije izazvao toliko ljudske za-
hvalnosti kao tu`ni lik ranog Chaplina. Izgleda da je farsa pos-
tala uto~i{te ~ovjekoljublja; spremnost tu`nih da poma`u do
definitivne utjehe. I ako je ono {to ni~e iz krajnje suhe podlo-
ge besmisla: taj puki ton ~ovje~nosti samo slaba utjeha; i ako
utjeha ne zna za{to tje{i i kojeg to Godota obe}ava – ona je do-
kaz da je toplina va`nija od smisla, i da nije metafizi~ar taj ko-
ji smije imati posljednju rije~, ve} samo prijatelj ~ovjeka. -

Prijevod s njema~kog: Mira \or|evi}

62 Temat

Haris Imamovi}
\akomo i ljubav

Tragati za klju~em ljubavi. Naivnost! - posebno ako taj klju~

mislimo izlijevati od rahlih kovina na{ih misli: a od ~ega dru-
gog? Kakve, me|utim, veze imaju misli sa voljenjem! Kakav bi
to papirnati klju~ bio! [ta mogu slova spram `eljeza: ko je taj
koji je volio glavom? Ko li je taj smije{ni bravar. Zna li on, do-
vraga, da se voli nogama, i rebrima, i podlakticama! Voli se u{i-
ma, prstima, noktima se voli. U vratu `ivi ljubav, pod vratom se
skriva, u utrobi se vari, `ivi i raste, rita se u nama kao dijete.
Dok glava, ona koja se odri~e tog stanja mesa, trzaja sjenke pod-
svijesti, mo`e samo misliti da voli, a njezina bi ~ista ljubav, inte-
lektualna, hladna, zapravo, mogla biti samo nalik ljubavi jedne
~iste muzejske lobanje. Ljubav jest stanje. Obuzetost “mesa”.
Tragati za klju~em ljubavi. Me|utim, kakva neminovnost!
Jer, kako mo`emo pro~itati u Kazanovinoj istoriji, postojao je
jedan g. De Mo~enigo. On bje{e ~ovjek blage, osjetljive priro-
de, volio je `ene, strasno, i ~esto bio nesretan, jer nije umio da
odabere pravi put, jer nije imao vje{tinu da se bude sretan;
svisnuo je zbog toga. Dakle, iako je znao da voli, g. De
Mo~enigo nije umio da voli. Iako mu ljubav nije bila strana,
on ipak nije znao da voli. Na ovom mjestu nam se otkriva je-
dna razlika koja razbistruje izre~ene paradokse. S jedne stra-
ne, imamo ljubav kao stanje, u kojoj je De Mo~enigo bio, kako
pi{e njegov prijatelj, vrlo vje{t, strasan, `iv, dok, s druge stra-
ne, o~igledno nije imao ni par~e pojma o ljubavi kao postupa-
Temat 63

nju. Li~io je na bakalinsku lutku, ne`ivu hrpu mesa, li{enu

mozga. Voli li se samo glavom, samo op~injavanjem, voli li se
samo kao Don \ovani, onda se i ne voli. A, opet, volite li bez
glave, samo mesom, samo trncima, onda volite kao De
Mo~enigo, dakle, ne}ete biti sretni kao {to to nije bio De
Mo~enigo. Dakle, bez zrelog rasu|ivanje, bez mozga, ljubav
ostaje samo stanje, ne pretvara kroz pravu formu u djela-
tnost, i takvo stanje je osu|eno na nestanak, ono je predvor-
je svisnu}a: voda na vreloj plati. Sklad, mjera, ravnote`a
izme|u dva navedena aspekta ljubavi, to je ono {to nedosta-
je ljudima poput g. De Mo~eniga i zbog toga su nesretni. Naj-
prije zbog toga. Ljubav je zapravo umjetnost hodanja po `ici.
U mi{ljenju i pisanju o ljubavi, u refleksijama, lirskim i
onim drugim, u re~enicama najrazli~itijih pisaca, od Novog
`ivota do Kanconijera, od Petrarke i Ronsara, petrarkizama i
verterizama razli~itih, do lorda Bajrona, preko Anrija Bejla,
do Fransisa @ama i Ujevi}a, Ri|okose ljepotice i Oblaka u
hla~ama, od Sapfe ili Katula do Bretonovih nadrealista, od sa-
dista do feminista, dakle, sve do ju~era{njeg dana, mogli smo
nai}i uvijek na neravnote`u, nesklad, neumjerenost, koja je
davala lijepe plodove duha, lijepe kontraste i hiperbole, ali
koja je uvijek, ukoliko smo od nje o~ekivali savjetodavca, bi-
la recept za mizeru. Uzgred budi re~eno, svu liriku bi trebalo
spaliti ukoliko bi nam ona prije svega nudila misli i savjete.
Stendal je, na primjer, najcjenjeniji me|u onima koji su,
dakle, nelirski, pisali o ljubavi i dijelili savjete. A upitamo li
njega {ta je ljubav, opet }emo vidjeti onu lirsku neravnote`u.
Voljeti, prema Stendalu (O ljubavi), zna~i u`ivati u gledanju,
u dodirivanju ljubljene osobe, zna~i osje}ati je svim ~ulima i
iz najve}e mogu}e blizine. Voljeti zna~i kristalizirati nju:
u~initi je Njom. ’U napu{tene dubine salcbur{kih rudnika so-
li baca s grana ogoljela usljed zime; dva ili tri mjeseca kasnije
ona se izvla~i pokrivena blje{tavim kristalima: najmanje
gran~ice, one koje nisu deblje od sjeni~ine noge, ukra{ene su
sa bezbroj treperavih i zasjenjuju}ih dijamanata; prvobitna
grana ne mo`e se vi{e prepoznati. Kristalizacijom nazivam
rad duha koji iz svega {to se pred njim pojavljuje otkriva da
voljena osoba posjeduje nova savr{enstva. Neki putnik govo-
ri o svje`ini |enovskih narand`inih {uma, na obali mora, u
ljetnim danima punim `ege: kakvo zadovoljstvo u`ivati u toj
svje`ini sa njom.’
64 Temat

Ljubav je cirkus ma{te, neprestani bal unutra{njih glaso-

va, rad koji neprestano ukra{ava, kiti, dotjeruje, koji do sitni-
ca predo~ava sebi ljepotu, njezinu i ljepotu ~uvstva, dakle,
svu svoju sre}u sa neizmjerom sanjala~kog samozadovolj-
stva. Ljubav je snovi|enje. Rastrojstvo ~ula. Senzacija. Lju-
bav je preobra`avanje kosmosa u oblike koje posjeduje volje-
na osoba: ki{a ili dim iz cigarete, to je njezina kosa, a mjesec
je njezina ko`a koja svjetli u mraku. Bo`anski, dakle, ~in. Lju-
bav je i jedno bezmjerno upro{}avanje stvarnosti, pravcati
redukcionizam, sli~an, na primjer, religijskom fundamentali-
zmu, sli~an i u pogledu zanosa, ali i razli~it, jer je bezazleniji.
@ivotinje ne vole! @ivotinja koja bi uskoro trebala postati ~o-
vjekom, ta ne mo`e da voli. Ljubav jeste ma{ta. Ljubav jeste
jezik. Ljubav je, ba{ kao i ljepota, samo ljudska. Na tome i
Stendal insistira i ni{ta mu nije mrskije od tutanjave nadola-
ze}eg gra|anskog morala (1826). Ni{ta nije vi{e strano ljuba-
vi od `ivotinjskog sno{aja. Dok ni{ta mrskije gra|anskome i
`ivotinjskome nije nego sanjalica; a ba{ je sanjalica za Sten-
dala onaj koji zna da voli. ’Ne treba mi onaj vrijedni mladi}
koji je, u toku iste godine kad je industrijalac zaradio sto hi-
ljada franaka, nau~io savremeni gr~ki jezik, zbog ~ega je toli-
ko gord da ve} te`i da izu~i arapski. Molim da ovu knjigu ne
otvara nijedan ~ovjek koji nije bio nesretan zbog imaginarnih
uzroka stranih sujeti, i zbog kojih bi osjetio veliki stid kad bi
~uo da se prepri~avaju po salonima.’ (Prvi predgovor). Kako
divno pisane re~enice! [teta {to su prave stranputice u ra-
su|ivanju o ljubavi.
Sanjalice koje je Stendal sanjao, u mal de siecleu, su i posto-
jale, nekoliko decenija kasnije, u fin de siecleu. Simbolista, na-
ime, zatvara o~i da bi gledao. On dogoni kristalizaciju do kra-
ja pi{u}i (i `ive}i) re~enicu svojoj (podrazumijeva se) bo`an-
skoj `eni da je ne `eli, da bje`i od nje zato {to je odve} voli. On
je i ne `eli upoznati nego o~ima! Valeri, taj dvojnik g. Glave,
nikada nije razmijenio rije~i ili dodire sa gospo|om de Rovi-
ra, iako govore}i o njoj ka`e ’ljubav’. On zapravo samo `eli
kristalizirati, gledati, ona je po njegovom mi{ljenju suha kao
suha grana. Zamislimo onda situaciju u kojoj bi taj voajer na-
i{ao na prozeblu draganu. On bi se naravno zabrinuo za nju,
jer na sebi ona ima samo jednu laganu, modru vestu ~iji ru-
kavi skon~avaju na podlakticama, ~ak bi joj ponudio na po-
sudbu svoj gra|anski kaput. A kada bi ona rekla kako se ne}e
prehladiti jer ima potko{ulju (zadigla bi ~ak vestu kao do-
Temat 65

kaz!), on bi od{etao za~u|en vi{e nego razo~aran, jer zna ka-

ko joj zapravo i nije mogao objasniti da nije zabrinut za nju
koliko samo sretan {to je na{ao ~uvstvo u kojemu mo`e
u`ivati. Osim toga, on bi jo{ samo potvrdio svoje mnijenje po
kojemu djelatnost ukida sre}u: sljede}i put treba ostati pasi-
van i samo u`ivati (u osje}aju sa`aljenja) dok se ona smrza-
va. Mo`da moliti boga za snijeg. Ljepota voljene osobe je za
simbolistu obe}anje sre}e, ali sre}a njegova je samo u njemu.
Samo u njemu, misli on. Zato {to je pesimista. On postaje ci-
nik. Lijepo je ono {to ne postoji! Stvarnost je ru`na: stvarnost
je njezin suhi duh. On zna da ona nije Ona: ona je samo be-
zli~na zamjenica, njen duh je kao decembarska grana, i {to bi
je vi{e poznavao vi{e bi je i prezirao. Zato je ne treba upozna-
vati. Ona mora ostati nepoznata prolaznica. Ljubav je kon-
templacija, sanjarija. Gledanje.

Tu si, a daleko,
kao da te gledam na ekranu.
Ne pomi{ljam dotaknuti te,
samo bih pokvario sliku.
([ta zatim?)

Ecce deus fortitor me, qui veniens dominabitur michi. Gledati i

samo gledati! Gledati i samo sanjati. Dakle, ni{ta. Jer na tom
mjestu, u tim snovima, na mjestu gdje je dosegla apsolut,
kristalizacija postaje, neminovno, vlastita suprotnost. On ne
voli. Jer koga on voli? On sebe kristalizira - kristaliziraju}i
nju. Obo`avaju}i nju on sebe obo`ava. Obo`avaju}i nju na
takav na~in, on je prezire. Gnu{a se izlazaka iz rudnika svoje
imaginacije, jer zna da je ona tu, na zemljinoj kori, na danu,
na dlanu, jedna suha grana koja, li{ena kristala, listova i tre-
{anja, i nije neko obe}anje sre}e. Takva ona mo`e obe}avati
sre}u samo glodarima. U snovima Stendalovih idejnih unuka
ljubav se pretvara u prezir. To vi|enje `ivota je ~e`nja za
smr}u. To gledanje! Voajer, mrtvac.
Ljubav, dakle, nije stanje. Ljubav ne smije biti samo stanje.
Jer to stanje postaje stanje mr`nje i to vi{e nije `ivot! Ljubav
nije samo jezik, samo ma{ta, i bez `ivotinjskog nema ljubavi,
nema ~ovjeka! Sjenka ne mo`e da voli. Nema ~ovjeka bez ti-
jela, potreba, `elja. Tako su i nadrealisti opovrgavali svoje
prethodnike. Nadrealisti su pokazali, i to je od najve}eg
66 Temat

zna~aja, kako g. Glava ide nau{trb `ivota. Oni su, kako to pa-
radoksalno zvu~i, ukinuli sanjala~ke iluzije, prezreli pasi-
vnost onog profesora engleskog jezika {to je kupio ku}u u
mjesta{cu Valve, pored {ume Fotenblo, da bi mogao pisati
svoje eufoni~ne katrene i tercine. Oni su tra`ili oslobo|enje
`ivota iz okova tih simbolisti~kih aleksandrinaca. U ime `ivo-
ta prezreli su literaturu i zato im pru`amo ruku.
S druge strane, njihova pobuna je motivisana i konzerva-
tivnim prilikama dru{tva u kojemu su `ivjeli, izme|u dva ve-
lika rata, vrijeme vjernog braka izme|u industrijalizma i na-
cionalisti~ke zabrinutosti za tradicionalne vrijednosti. Tako je
njihova pobuna samo nastavak bunta protiv platonsko-
kr{}anske metafizike koji traje jo{ od Sapfe ili Katula (’@ivi-
mo, Lezbijo moja, u`ivajmo. Briga nas za rije~i strogih
star~ina. Ne vrijede one ni prebijene pare. Briga nas, ba{ bri-
ga za starkelje te stare.’), preko Rubaija, renesanse, ateizacije
zakona modernih dr`ava i poslije uskrsnu}a Ni~ea u pro{lom
vijeku, uslijed goleme liberalizacije prilika na{eg vremena, ta
pobuna je sve manje motivisana, jer asketski moral uop}e vi-
{e nije toliko sna`an unutar evropske kulture. Razapet je. Na-
drealisti su jedan sasvim drugi kontinent, spram nas, dana{-
njana, i avangarda je danas besmislena zato {to mi `ivimo u
svijetu u kojemu je, na primjer, seksualni egzibicionizam pos-
tao dnevni~ki lajtmotiv. Danas je proizvodnja sebi dala zada-
tak da oslobodi sve `elje ~ovjekove, sve prili~no jeftino. Osim
toga, dijapazon `elja ~ovjeka, onog koji dnevice bulji u rekla-
mni bal, sve je ve}i. ’@ivio Ni~e!’, povikao bi vam producent
filmova za odrasle, kada biste mu, u dvije-tri crte, morali
objasniti ko je u intelektualnom smislu bio taj {vicarski filo-
log. To je to Ni~eovo uskrsnu}e: i Raspetog su prvo banalizi-
rali prije negoli su ga uskrsnuli. Danas svaka {iparica mijenja
seksualne partnere, kao {nale, jer se vodi ni~eanskim princi-
pom: `ivjela ~ula! Ljubav se dakako po`ivin~uje, i to ne po-
malo. U slu~aju prevelikog gojenja ona biva, kako znamo, i
kandidat za klanje. I ukoliko bi uslijed kakve magije us-
krsnuo g. Andre Breton i sl, on bi svakako morao priznati da
kapitalisti~ko dru{tvo plus konzervativni moral nije formula
na{e nesre}e. Ne voli se samo ~ulima. Nije dovoljno samo
osloboditi `elje.
Vidjeli smo kako nipodava{ta~i ~ula nikako ne mogu biti
sretni, jer oni, kako ka`e dionizijska formula, time obesmi{-
ljavaju postojanje, svoje i postojanje Zemljino. A me|utim,
Temat 67

vidimo i ljude kako revno `deru svojim ~ulima sve {to

po`ele, odmah, a opet nisu sretni. Rigidni klerici i ateisti~ki
hedonisti su sli~ni. Prvi, svaki svoj ~in shva}aju kao pripremu
za budu}u, rajsku sre}u, suzdr`avati se za najve}e u`itke, bi-
ti vjeran hurijama. Drugi rade sli~no: hedonizam postaje ne-
zadovoljstvo, navika, osjetila su prenapu}ena, postaju neo-
sjetljiva, u`ivaju ali ~ekaju, nadaju se onom pravom, veli-
kom, potpunom u`itku, trajnom, a ovaj se odga|a u bu-
du}nost, u nepregled futura. Kao raj. Sre}a je toliko udaljena
da je nevidljiva. Kao raj. Je li ~ovjek osu|en na nesre}u?
Prije svega, ne postoji ~ovjek. Sa stanovi{ta pona{anja ~o-
vjek je mutan pojam. Kad govorimo o ~ovjeku uvijek govori-
mo o tom ~ovjeku. O tom ~ovjeku u toj situaciji. Mi }emo sto-
ga govoriti o Kazanovi. O nekim epizodama iz njegovih me-
moara koje su nam se u~inile kao zanimljive i poticajne za ra-
zmi{ljanje. Kazanova je, na primjer, jedno vrijeme jako volio
gospo|u Foskarini u ~ijoj je ku}i slu`io kao pomo}nik:

Ona se `estoko ubola pribada~om u prst, a kako joj sobarica ne

bje{e u blizini, zamoli me da joj iz uboda isi{em krv. ^itao~e, ako si
ikada ljubio, onda mo`e da zamisli{ kakvim sam se `arom odazvao
toj molbi, jer {ta je drugo cjelov no posljedica `elje da usi{e{ djeli}
ljubljena bi}a? Zahvaliv{i, re~e mi neka posisanu krv ispljunem u
maramicu.
- Ja sam je progutao, gospo|o, i sam bog zna sa kakvim u`itkom.
- Progutali ste krv sa u`itkom? Zar ste od rase ljudo`dera?
- Mislim da nisam, gospo|o, progutao sam je nehotice, ali sa
u`itkom.

Gospo|a Foskarini, iako je tako|er imala ljubavna

osje}anja prema mladom a|utantu, ipak je ustrajavala u svi-
repom nasilju prema njemu i prema vlastitoj prirodi. Dozvo-
ljavala mu je samo da o~ima u`iva u njoj. Samo {to on nije bio
simbolisti~ki pjesnik, ve} zdrav mladić. Razumljivo bi bilo za-
{to mu jedna gospo|a ne dozvoljava ni{ta vi{e od pogleda,
me|utim, razlozi njezinog suzdr`avanja nisu poticali iz ne-
kakve vjernosti suprugu. Postoji neobi~na replika kojom go-
spo|a Foskarini obja{njava svoje filozofske razloge: ’Ljubav
treba dr`ati na uzdama i smijati se njenom negodovanju, jer
uprkos gvozdenoj stezi kojom smo je sputali u`ivat }emo u
bla`enom ushitu koji }e zadovoljiti na{u `udnju.’ Ali junak
68 Temat

Kazanova u tom trenutku, razumljivo, niukoliko ne sla`e s

tom filozofijom: ’Prestani, ljubavi moja, da se zavarava{ sofi-
zmima. Podajmo se sre}i i budimo sigurni da }e na{e `elje
bujnije da se ra|aju {to }emo ih ~e{}e zadovoljavati nasla-
dom.’ Ona, me|utim, ~vrsto brani svoje mi{ljenje: ’Kako
mo`e{ da se `ali{ - govorila mi je - kad na{a ljubav uzdr`ava-
njem postaje besmrtna? Poslije svakog u`ivanja ja te vi{e vo-
lim, a voljela bih te manje da si dokraja iscrpio moju radost
zadovoljiv{i sve moje `elje.’ Uistinu je Kazanova dao najve}i
kompliment `enama, dopu{taju}i da najljep{e misli u njego-
voj knjizi iza|u ba{ kroz `enske usne. Ljubav treba dr`ati na
uzdama! Gospo|a Foskarini je potpuno u pravu, spram mla-
dog ljubavnika koji u tom trenutku, razumljivo, zaboravlja
skrivenu i okrutnu logiku `elje: kada je zadovoljena ona nes-
taje. Nije jednako zadovoljstvo u poljupcu sa `enom koju ste
upoznali prije dvije sedmice i poljupcu sa onom pred kojom
strepite vi{e od godinu dana. Kazanova u tom trenutku ne
zna da ljudi kojima bi se odmah ispunjavale sve njihove `elje
bi bili veoma nesretni.

Jedno ve~e, poslije odlaska gospodina D. P., gospodin Foskarini,

ne ustru~avaju}i se od mene, re~e svojoj `eni da }e, po{to napi{e sva
pisma, do}i u njen krevet. ^im je iza{ao, mi se zgledasmo i gonjeni
istim porivom padosmo jedno drugom u naru~je, izgaraju}i u ljuba-
vi. Ona se sva predala i ja prodrijeh u sveti{te, a du{a mi zapliva u
sre}i. No, ona me zadr`a samo jedan tren, ne daju}i mi da se bar
na~as opijem saznanjem da sam u posjedu ovog blaga. Odjednom se
izmakla, odgurnula me, ustala i smu}ena pogleda bacila se u naslo-
nja~u. Ostao sam nepomi~an i opsjednut, i gledao je drhte}i cjelim
tijelom, ne shvataju}i otkud joj ovaj neprirodni poriv. Gledaju}i me
o~ima za`arenim od ljubavi, ona mi re~e:
- Prijatelju moj, mi smo bili na ivici propasti.
- Na ivici propasti! Ubili ste me, okrutnice.

S druge je strane gospo|a Foskarini, o~evidno, potpuno u

krivu. Ako je mladi Kazanova u svojoj filozofiji nalikovao
onima nepromi{ljenim (nadrealistima) {to tra`e potpuno
oslobo|enje `elje, dakle, pogre{no, onda je gospo|a Foskari-
ni sli~na simbolistima, dakle, g|a Glava. Ljubav treba dr`ati
na uzdama! Da, ali ljubav nije konj. A ako je ve} poredimo s
konjem, onda je onda nalik onome konju koji ne bi mogao
Temat 69

pre`ivjeti kada bi stalno bio pod uzdama. Ljubav tra`i slobo-

du koliko i uzap}enost. Ljubavi treba i pu{tati na volju. Osta-
ju}i pri svojim na~elima, Kazanova i g|a Foskarini nisu mo-
gli izbje}i nesre}u. Naime, dok je ona vjerovala kako }e joj
uzde donijeti vje~nu sre}u, Kazanova je posjetio jedne ve~eri
kurtizanu Melulu. Koja mu je ’u{trcala u krv otrov svog pa-
kla’. Gospo|a Foskarini je postala ravnodu{na prema mla-
di}u. To je kraj pri~e.
S tre}e strane, mo`emo razumjeti strah g|e Foskarini i
opreznost, njezinu `elju da sa~uva ljubav. Ona ima ve} neko
iskustvo, ve} neke traume, trzavice, nemire u svijesti i pod-
svijesti. ’Otkad se znam, uvijek je moje bi}e treperilo od lju-
bavne `elje. Kad bih vidjela mu{karca, obuzimao bi me zanos
jer mi se u~inilo da u njemu gledam drugu polovinu svog
bi}a. Osje}ala sam da sam ja stvorena za nj, a on za mene, i
jedva sam ~ekala da se spojimo vezom braka. Mislila sam da
ono {to se zove ljubav dolazi poslije sjedinjenja i zato sam se
iznenadila kad mi je mu`, u~iniv{i me `enom, nanio samo
bol, a od u`itaka ni nagovje{taja. Stekla sam saznanje da mi
je moja ma{ta u manastiru bila od mnogo ve}e koristi. Zato je
shvatljivo {to smo postali dobri prijatelji, a hladni supru`ni-
ci, koji ne mare, mnogo jedno za drugo i tek rijetko zajedno
spavaju. Uza sve to dobro se sla`emo jer kad god me po`eli
nalazi u meni poslu{nu `enu. No, po{to u`ivanje bez za~ina
ljubavi nema prave slasti, tra`i ga samo kad osjeti potrebu.
Da zna{ kako sam bila zadovoljna kad sam primjetila da si
me zavolio.’ Gospo|a Foskarini, sasvim opravdano, najma-
nje `eli brak sa onim kojega je zavoljela.
Gra|anski brak, sa svojim ustaljenim formama i procedu-
rama, najve}i je neprijatelj ljubavi. Kazanova je pisao, a i mi
se sla`emo s njime, da je vjernost `ene u braku, kad ne pos-
toji ljubav, protivprirodna stvar. Zlo~in. Me|utim, dana{nje
gra|ansko obrazovanje se ne sla`e s Kazanovom. Jer je ono
proces pripitomljavanja malih ~ovjekolikih `ivotinja, koristi
se {kolskim stolicama i psiholo{kim bi~evima, promovira je-
dnu metafiziku koja ljude nastoji u~initi {to je mogu}e vi{e
uporabljivima, pribli`iti ih nepogrje{ivosti stroja, pribli`iti ih
ustrojstvu, postrojiti ih. Nau~iti ih poslu i braku. Nau~iti ih
du`nostima, koje se razlikuju od slasti, nau~iti ih slastima
du`nosti. Jednoli~nost koja neminovno pora|a dosadu, je-
dnoli~nost {to je sa sobom nosi svaka makinalna djelatnost,
70 Temat

svaki ceremonijal, kancelarija ili formular, svaka djelatnost s

kojom se ne identifikujemo, unaprijed znana radnja u svim
svojim varijacijama, radnja koja ko~i ma{tu, dakle, ceremoni-
jal umiranja rukotvorenja, umiranja homo fabera, ta jedno-
li~nost legitimizira se u gra|anskom moralu ne samo kao ne-
{to {to vrijedi podnositi ve} i kao ne{to oko ~ega, kako nam
se to promovi{e, obigrava nekakva vi{a dra`. Dakle, feti{.
Nau~iti ne{to {to nas se ne ti~e. Nau~iti prihvatiti to {to nas se
ne ti~e. Nau~iti biti zadovoljan s prihva}anjem toga ne~eg {to
nas se ne ti~e. To zna~i biti perfektan gra|anin. Dakle, izje-
dna~iti svoj perfekt sa futurom. Nemati istinskog futura. @i-
vjeti kao {to sat `ivi. Brak i rad, u gra|anskom dru{tvu, ispos-
tavljaju se kao jednoli~nosti: biti u braku sa `enom koju (vi-
{e) ne volite ili raditi posao s kojim se (vi{e) ne poistovje}uje-
te, svejedno. Gra|anin ne ma{ta o svojoj `eni, on je ne `eli,
zato {to je posjeduje; za ono {to svojim radom proizvodi on
}e rijetko, ili nikada, re}i da je njegovo. To je samo posao. Nje-
gova je samo pla}a, njegova su kola, ku}a je njegova. I on i
`ena zara|uju. O tome stanju, kao idealu, u~ili su u {koli, u
roditeljskom domu, na televiziji, u~ili su da je to sre}a. To ni-
je sre}a. To je magija koja izvjesnim abrakadabra-rije~ima
(’du`nost’ ili ’sigurnost’) ~ini da ~ovjek u`iva, da mu se
pri~ini da u`iva, u svojoj bijedi. Feti{ i ni{ta drugo. To je na-
ravno osaka}eno u`ivanje. Mizera. To nije sre}a. Bolje re}i -
pola smrti na dlanu.
Sre}a je uvijek ta sre}a. Nikada nisu isto pojam sre}e i sa-
ma sre}a. Pojam sre}e je, ba{ kao i sloboda, samo sredstvo ko-
jim poku{avamo dosegnuti vlastitu sre}u. Osim toga postoje
i razli~iti pojmovi sre}e. Samo, ovo nije nikakav pledoaje za
relativizam. Pojmovi sre}e jesu razli~iti, ali oni po na{em mi{-
ljenju, nisu jednake vrijednosti, jer u sebi imaju razli~ite su-
dove o stvarnosti. Pojmovi nikada ne mogu pokriti obilje u
kojemu se manifestuje `ivot, ali svi pojmovi nisu u jednakoj
mjeri svjesni toga, niti su svi jednako blizu stvarnosti. Neki su
manje pogre{ni. Tako su neki pojmovi sre}e siguran recept za
nesre}u.
Maloprije smo kazali, ’dosegnuti sre}u’. Ve} u toj frazi se
krije jedan pogre{an pojam sre}e. Dakle, onaj koji nu`no vo-
di u nesre}u: zato pogre{an. Sre}a kao stanje koje treba dose-
gnuti. Stanje za koje se nadamo da }e trajati bez prestanka:
slijed u`itaka ~iju progresiju ne}e naru{avati stanja ne-sre}e.
Temat 71

Samo, taj pojam po~iva na pogre{noj pretpostavci: da se

stvarnost mo`e zaustaviti. Golema zabluda! Vjera zapravo,
na kojoj je po~ivala velika utopijska misao pretpro{log vijeka,
vjera koja je donijela velike nesre}e pro{loga stolje}a: samo,
umjesto crvenila stida tekla je krv. Vjera na kojoj, uostalom,
po~iva i djelanje velikog broja individua. Ljudi koji stupaju u
brak, naj~e{}e vjeruju da bi mogli dosegnuti stanje sre}e. Da
`ive sretno do kraja `ivota. Kao gospo|a Foskarini. Ljudi vje-
ruju u bajke, mada iskustvo, neposredno iskustvo na{ih ~ula,
revno govori da nema istovjetnih stanja, da je u stvarnost u
kretanju. Zemlja je nezaustavljiva u svome kretanju. Sre}a,
kao i sve ostalo, nije ne{to {to treba misliti izvan kretanja. I
svaki je poku{aj - svejedno radi li se o revolucionarnom mar-
ksizmu ili o braku gospo|e Foskarini - nasilnog, vje{ta~kog
zaustavljanja stvarnosti, zarad prave sre}e, doveo do velikih
nesre}a. Sre}a kao stanje bla`enstva. ’O bla`eni sati, i ti vrije-
me samo, zaustavi tok!’ Lamartin, a pjesma se zove Jezero. Po
tom stanovi{tu su gra|ani, pijanci, romanti~ari, futuristi, sim-
bolisti, {iparice, vjernici i komunisti jedno. Opet ~e`nja za
smr}u, jer samo ona zaustavlja.
Osim toga, ~ak i kada bi bilo mogu}e ostvariti stanje po-
tpune sre}e, zamislimo da mo`e postojati Dembelija, to opet
ne bi valjalo. O tome je lijepo, stotinama godina prije Huser-
la i njegove (kao [varcvald te{ke) fenomenologije, obja{nja-
vala jedna osamnaestogodi{nja gospo|ica, a Kazanova to
prenosi u svojim memoarima: ’[ta ljudi podrazumijevaju -
re~e mi jednog dana Anrijeta - pod rje~ju ’trajan’? Ako time
misle vje~it, besmrtan, tad imaju pravo, ali kako ~ovjek nije ni
vje~an ni besmrtan, ni sre}a ne mo`e da bude takva.
Me|utim, van ovih velikih pojmova svaka je sre}a trajna, jer
da to bude, dovoljno je samo da postoji. Ali, ako pod savr{e-
nom sre}om podrazumijevamo nikad neprekinuti slijed
u`itaka, opet smo u zabludi, jer se poslije svakog u`itka pre-
dajemo pri~inu koji je potreban ~ulima zasi}enim nasladom,
a ovi ~asovi dati su nam da spoznamo stanje sre}e u svoj nje-
noj zbilji. ^ovjek ne mo`e da bude sretan ako nije svjestan da
to zaista i jeste, a to mo`e da postane samo u miru i spokoju.
Bez spokoja, dakle, ne bi bio nikad sretan. Iz toga pak slijedi
da u`itak, da bi uop{te bio u`itak, mora da ima svoj kraj. [ta
se onda podrazumijeva pod re~i ’trajan’? Za svakog od nas
svakog dana do|e ~as kad po`elimo san i kad ga pretpostavi-
72 Temat

mo svakom drugom u`itku, a ipak je san prava slika smrti.

Njegovu blagodat mo`emo da osjetimo tek kad nas napusti.’
Dakle, distanca je potrebna: potrebno je i ne imati ono {to se
`eli. Potrebno je da ono nekada nije tu. Sre}i je, da bi posto-
jala, potrebna i ne-sre}a. Umjesto dosegnuti sre}u bi trebalo
stajati dosezati. Umjesto sre}u trebalo bi dosezati sre}e. Potre-
bno je `ivjeti.
Gospo|ica Anrijeta je lijepo govorila o sre}i, ali {ta je s nje-
zinim `ivotom? Kazanova ka`e o tome sljede}e: Oni su mje-
secima bili skupa, ali jedne ve~eri na jednom koncertu, Anri-
jeta je u~inila ~udesnu stvar. Naime, zamolila je violon~elistu
da joj pozajmi svoj instrument i onda je bez najave, odsvira-
la sama jo{ jedan koncert. Ovako je to podnio sam \akomo.
’Kako sam se tek osje}ao kad je ona odsvirala svoj solo, a
bu~ni aplauz umalo ne nadja~a orkestar! Od naglog prelaza
iz strepnje u nabujalu radost tijelom mi prostruji toliko `es-
tok drhtaj da bolnijeg ne bih osjetio ni u najja~oj vru}ici ~ak
kad bi se udvostru~ila. Aplauz na Anrijetu uop}e nije ostavio
utisak, ili to bar ni~im nije pokazala. Ne skidaju}i o~iju sa no-
ta koje je poznavala samo koliko ih mo`e da poznaje onaj ko
za vrijeme koncerta pa`ljivo prati u~iteljevu svirku, ona se di-
gnu tek po{to je {est puta odsvirala svoj solo. Nije zahvalila
dru{tvu na aplauzu, ve} se ljupko i otmjeno obratila u~itelju
rekav{i da nikad nije svirala na boljem instrumentu. Potom
se okrenu prisutnima i sa smije{kom ih zamoli za opro{tenje
{to je zbog njene sujete koncert potrajao pola ~asa du`e. Te
me rije~i sasvim smuti{e. Iskradoh se iz dvorane da se is-
pla~em u ba{ti gdje niko ne}e da me vidi. Ko je zapravo An-
rijeta? Kakvo je to blago kojem sa ja postao gospodar? ^inilo
mi se nepojmljivim da sa upravo ja onaj sretni smrtnik kojem
ju je sudbina podarila.’ Kazanovina proza djeluje naivno,
naoko, ali i taj prividni izgled njegove proze, koja u su{tini
nije nimalo naivna, daje joj jo{ vi{e {arma.
Ljubav je nu`no u paradoksu. Me|utim, to je dobro, jer
tek kao paradoks ona se osloba|a od giljotine. [ta `elimo re}i.
Ovdje ljubav vi{e ne mislimo kao osje}anje jednoga, ve}
odnos dvoje njih. Ljubav nije samo sklad, niukoliko nije ko-
na~an sklad izme|u dvoje, ve} uvijek izvjestan nesklad. Ne
smije biti potpun sklad! Skladan je brak gospo|e Foskarini,
skladan je satni mehanizam, skladan je krug: ali tu nema lju-
bavi. Ljubav je radoznalost. Zato ona mora biti proizvodnja
Temat 73

novoga, upoznavanje neobi~nog, ukidanje ceremonijalnog,

kamenog, staklenog. Ono {to se voli jeste novo i za~udno, i
da bi se i dalje moglo voljeti potrebno je da je voljeni objekt
`iv, dakle u kretanju, da uvijek, nanovo, postaje nov i o~ara-
vaju}i prostor za upoznavanje. Elijar je napisao lijepe stihove
o tome:

Ti nikad nema{ isti izgled

Zadovoljstva sa tobom uvijek su nova
Ljepota tvoja ne smiruje se nikad
Ona nema gnijezda ve} samo krila.

Krilata ljepota! Voljeti zna~i loviti ptice u letu. Voljeti je-

dnu pjesmu, zna~i dopustiti joj da ostane lijepa: ne dozvoliti
sebi nau~iti je napamet i recitovati je, svakodnevice. Recito-
vati je drugima, svakodnevice, zna~i omogu}iti im da je za-
mrze. Lijepa pjesma je kao lice u koje ste zaljubljeni. Voljeti
zna~i dopustiti joj da se obu~e kad god `eli. A kada ona voli,
ona }e se obu}i zbog te ljubavi. Ne skidati se kad god `eli.
’Sutradan joj rekoh da mi je dosadna i da vi{e ne}u da joj do-
lazim, a to mi bje{e i namjera, jer vi{e nisam bio radoznao.’
Voljena osoba je dakle u paradoksu. Voljeti zna~i znati i ne
znati. Ujedno. Jer voljeti, iako zna~i upoznati, zna~i i htjeti
upoznati jo{ vi{e. Zavoljeti se mo`e lijepo, ali voljeti je mo-
gu}e samo ono {to ne poku{ava da se zaustavi, i {to uvijek,
ma koliko ga upoznavali, promatrali, ostaje zagonetno, ne-
isu{ivi kladenac novoga. Nema objektivne ljepote, ve} samo
o~i kojima za~udnosti kradu san, ustreptale vje|e iz kojih ci-
jede snovi|enja, ljubi~asta ma{ta velika kao kosmos: kosmos
kao Ona. Voljeti i omogu}iti nekome da nas voli zna~i `ivjeti.
Zna~i uvijek biti i ne{to novo, postajati. Omogu}iti nekome
da vas voli zna~it odsvirati jedne ve~eri posve neo~ekivano,
ali i savr{eno, koncert na violon~elu. ^initi sli~no koliko god
je to mogu}e i potrebno. Voljeti to zna~i ne biti profesor, koji
tridesedet i pet godina na jednak na~in tuma~i jednake pje-
sme, dakle bezosje}ajno, be`ivotno. Ljubav i ljepota su `ivot!
Na~elno mi ne osporavamo brak. Ali isto tako mi ga i ne
opravdavamo. Me|utim, ono {to nam se ~ini kao zao duh je-
su gra|anski pojmovi o ljubavi i sre}i. Na primjer, iskrenost
kao oznaka gra|anskog pojma sretnog braka. Apsolutna is-
krenost. S prozodijom uzdaha, ka`e se: ’Koji je ~ovjek, u lju-
74 Temat

bavi ili u braku, toliko sretan da mo`e da saop}i svoje misli,

onako kako mu se pojavljuju, `eni sa kojom provodi `ivot?’
Te{ko mu`u koji bi tako radio. Jer bi radio nau{trb ljubavi.
Vjen~ani ljudi ~esto izgovaraju jednu frazu: da oni, jedno
drugome, sve govore, sve {to se de{ava u njima, i u vezi s nji-
ma, i da se, shodno tome, poznaju do tan~ina, a u ~emu se i
vidi svekolika njihova, savr{ena, vjerna, ljubav. To nema pre-
velike veze s pame}u. Poznavati do tan~ina jednu osobu, ili
jedan predmet, zna~i onemogu}iti ljubav prema toj osobi ili
predmetu: ljubav je radoznalost! Kazati sve svojoj `eni ili
svome mu`u, to zna~i htjeti da vas prestane voljeti. Mi ne
ka`emo da treba varati, lagati i samo }utati, ve} samo to da se
voljeti mo`e samo zagonetno. Ko bi to lagao i varao voljenu
osobu, ili samo }utao pred njom! Nema ljepote bez distance,
niti ima ljubavi bez ljepote. Dopustiti nekome da nas voli,
zna~i ostaviti mu prostora za upoznavanje, ispitivanje, otkri-
vanje, za ma{tanje. @ena koja ne zna }utati ne mo`e biti lije-
pa. Ba{ kao pjesma koja nam sve ka`e. Mi po~injemo zazirati
od nje jer nam je usmrtila u`ivanje u naslu}ivanju. Ba{ kao
{to gola `ena nikada nije ljep{a od sebe odjevene. Ali i `ena
koja }utnjom prikriva odsustvo pameti, sigurno }e nam pres-
tati biti lijepa. Ljepota je pravomjerno raspore|ivanje }utnje
i govora. Dakle, sugestija.
’Nije shvatala da voljeti ubija ljubav’, jadikuje Saint-Be-
uve. Lijep stih, ali to ba{ i nije nu`no tako. Voljeti samo, to jest
samo osje}ati, biti obuzet, a ne djelati u korist obnavljanja,
o`ivljavanja ljubavi, to dakako zna~i ubijati ljubav. Me|utim,
mi ne vidimo ljubav samo kao stanje, ve} i kao akciju. Kada
voljeti o`ivljava ljubav. Gra|enje ljubavi; ljubav kao rad, kao
udvaranje, kao negacija stanja i stajanja. Ljubav kao `ivot!
Gra|anski bezjak svaki dan ka`e svojoj supruzi da je vo-
li. Pametan ~ovjek to ne bi radio ni najve}em neprijatelju. [ta
se, naime, skiva u toj frazi? Suho granje samo. Ukoliko su-
prug dr`i da je ta re~enica pravi odraz njegovih osje}aja, uko-
liko vjeruje da to svakodnevno pjevuckanje njegovog srca,
{to je dosko~ilo na njegov i{~etkani jezi~i}, vjeran gest inten-
ziteta tih njegovih osje}aja, to onda zna~i da je njegova lju-
bav sli~na ljubavi koju osje}a jedan semafor. Jer milijarde
drugih ljudi ka`u, rekli su, re}i }e isto tako: kako onda da
znamo da i ne osje}aju isto? Po ~emu se njihova srca razliku-
ju od onih licitarskih? Ljubav je neodvojiva od lirike.
Temat 75

Osje}anje g. Supruga, dakle, nije ni{ta posebno, autenti~no.

Ve} obi~no. Dosadno, kao pozdrav ili kao dr. Bovari. Kao se-
mafor. Dakle, bezosje}ajnost. Takva fraza mo`e zna~iti samo
prezir prema `eni, jer ona (naravno nesvjesno, prikriveno,
ali ipak) govori joj kako i sama ta `ena nije ne{to posebno, ka-
ko ne izaziva jedinstvene osje}aje, kako je neva`na, svakida{-
nja, neautenti~na: ta za{to bi ga onda ona voljela? Gra|ani i
simbolisti ne vole `ene. Nemogu}e je voljeti neautenti~nu
osobu. Jer {ta bismo mogli voljeti kod nje? To {to je ista kao i
sve druge? [ta bi tu radoznalost mogla tra`iti? ’Kristalizaciju
ne mogu izazvati ljudi-kopije...’
Kako pripovijeda Merso, njegov susjed Salaman je osam
godina imao jednog krastavog psa, uvijek ga mrzio, i grdio, i
sva|ao se s njime. A s druge strane, bio mu je veoma sli~an, i
patio je (vi{e negoli njegov susjed za preminulom majkom)
kada je pas jednog dana iznenada nestao. Plakao je. I nije
mogao nabaviti drugoga, jer je bio navikao na svoga. ’Re~e mi
da ga je nabavio poslije `enine smrti. O`enio se poprili~no
kasno. U mladosti je `elio da postane glumac, i u vojsci je
igrao u {aljivim pozori{nim komadima iz vojni~kog `ivota.
Ali se ipak zaposlio na `eljeznici i nije po`alio, jer je sada pri-
mao malu penziju. Nije bio sretan sa `enom, ali, sve u svemu,
bio se navikao na nju. Kad je umrla, osje}ao se vrlo usamljen.
Tada je zamolio svog druga iz radionice da mu nabavi psa i
dobio je ovoga, sasvim mladog.’ Nije to bila ljubav ili mr`nja,
ve} Salamanov brak sa psom. Kada ga ve} ima, onda treba da
ga ima. A kada ga vi{e nije imao, `ivot mu se izmijenio i nije
znao {ta da radi. ’Salamanov pas vrijedi isto toliko koliko i
njegova `ena’, kazat }e Merso u svojoj filozofskoj kadenci
pred izvr{enje smrtne presude. Sve je navika. Supruga ili
pas, svejedno. Prema Mersou sve {to postoji, ljubav ili prija-
teljstvo ili rad, osu|eno je na naviku, ceremonijal. Sve je je-
dno: navika. Pri~a o Salamanu i psu bila je samo potvrda te
njegove pesimisti~ne vizije i opravdanje svesvejednosti kao
`ivotnog stava.
’Kristalizaciju ne mogu izazvati ljudi-kopije, a najopasniji
su oni koji se najvi{e razlikuju.’ To o ljubavi ka`e Bejl, a mi se
sla`emo. Ve} smo rekli da se gra|anski pojmovi izvjesnosti, si-
gurnosti, du`nosti protivstavljaju ljubavi. S druge strane, mi
ne}emo samo preokrenuti poredak, hvaliti i o~ekivati neizvje-
snost, samo nestabilnost, novo po svaku cijenu. Ne! To bi opet
onemogu}avalo ljubav. Te`e}i novome po svaku cijenu, uvi-
76 Temat

jek, skrivati se, preobra`avati se, iznena|ivati, {okirati stalno,

to bi opet zna~ilo previ{e se razlikovati, dakle, onemogu}ava-
ti nekome da nas voli; jer {ta da voli u tom slu~aju? Izlaze}i iz
polja na~ela identiteta, dakle svoje jednakosti sa sobom, lice bi
izgubilo mogu}nost formiranje kvaliteta: u svojoj prevelikoj
odre|enosti postaje neodre|eno. Biti sve i sva{ta, zna~i ne bi-
ti ni{ta posebno. Ljubav je ne{to razli~ito spram rigidne avan-
garde. Ljubavni odnos je sli~an odnosu koji vlada unutar me-
tafore: ljubav je sli~nost. Dakle, razli~itost: upoznavanje dvo-
je razli~itih, koji postaju Jedno, u ~aroliji, a opet ostaju dvoje,
u empiriji. Istovjetnost dvoga, ili potpuna razli~itost, zna~i da
metafora nije mogu}a. Tako i ljubav.
Voljeti zna~i `ivjeti! Dok `ivjeti po na{em mi{ljenju nije je-
dnako sa postojati na bilo koji na~in. Potisnuti individual-
nost, ili je ne razviti, ne razvijati vlastiti stil `ivljenja, ne po-
sjedovati razlikovna obilje`ja, to zna~i biti tu tek toliko da bi
se moglo vidjeti da nedostaje `ivot. Odsustvo autenti~nosti
jeste ve} pola smrti. Kako primijetiti osobu li{enu individual-
nosti? Za{to je voljeti? [ta volim na njoj? Ne biti originalan
zna~i negirati sebe kao objekt ljubavi. Ljubav je akcija.
Voljeti zna~i loviti i biti lovljen.
Biti voljen zna~i biti plijen; a biti voljen i uzvra}ati ljubav
zna~i bje`ati, svojim djelanjem osvajati nov prostor,
odr`avati status voljenog lica. Biti voljen i uzvra}ati ljubav
ne zna~i samo bje`ati ispred lovca, ve} naglo se okretati i
postajati lovac, pretvarati to bi}e kojemu uzvra}amo ljubav,
tako|er, u plijen, u `eljeni cilj, dopustiti mu da bje`i, da os-
tane po`eljan, zagonetan, nepoznat i lijep. Da ostane
obe}anje sre}e. Niko od ljubavnika ne smije biti uhva}en u toj
mjeri da dozvoli smrt ljubavi. Ba{ kao {to ne smije da ostane
trajno neuhva}en. Sa stanovi{ta samoga lova, svejedno je da
li je gonjeni usmr}en ili je izmakao: lov je usmr}en, lov je
izmakao. Tako i u ljubavi. Gospo|a Foskarini, koja je, stupiv-
{i u brak, dozvolila svome suprugu da je u potpunosti ulovi,
usmrtila je ljubav. A kada je mladome Kazanovi bje`ala, opet
je usmrtila ljubav. Nema bolje ili lo{ije neumjerenosti, ve} sa-
mo mogu}nost ljubavi, ako oboje doprinose svojim djela-
njem njezinom postanku i o~uvanju. Nekada `ena ne `eli
nam se podati, i to mo`da ba{ zna~i da nas voli. Ali ako nas
voli, ona ne bi smjela ~uvati svoju nedoku~ivost po svaku ci-
jenu: to bi moralo pre}i u sadizam. Samo jedan voli, to nije
ljubav. Ljubav nije samo lov, ona je i `iva sloboda. Odnos lju-
Temat 77

bavi jeste odnos obostranog priznavanja slobode. Odnos u

kojemu su u~esnici (jedno za drugo) sredstvo sre}e. Ako je
ona sredstvo moje sre}e, a ja nisam sredstvo njezine sre}e,
onda to nije ljubav, ili }e ubrzo prestati da bude, jer su ljubav
i sloboda jedno. Don \ovani ne poznaje ljubav: ljubav je i je-
dnakost. Ljubav nije lov u kojemu leopard goni zeca. Ljubav
je ukidanje apsurdne slobode i realizacija autenti~ne: slobo-
de kao samoporobljavanja u svrhu ostvarivanja `eljenog cilja.
Ljubav je stvarala~ki rad. U tom smislu ljubav izvire iz sta-
nja, ali bez djelatnosti ona sigurno umire: Verter ne poznaje
ljubav. Volim, dakle, lovim. Ljubav je i stanje i djelatnost. Mi
smo za Kazanovu.
G. Merso negira mogu}nost akcije, i zbog toga on ne mo`e
voljeti. Donekle je shvatljivo to {to je on donio zaklju~ak po
kojemu je svaki me|uljudski odnos stvar navike: on ne pla~e
za majkom, zato mu je svejedno ho}e li mu Rejmon biti pri-
jatelj a Marija supruga, jer sve je to jednako odnosu Salama-
na i njegovog psa. Razumljivo, jer on `ivi u gra|anskom
dru{tvu, koje promovira izvjesnost i naviku: zato Merso svu-
da oko sebe vidi neslobodu. Ali ona nije potpuna: da jeste, on
je ne bi mogao spoznati. Osim toga, on ipak bira da ustrijeli
Arapina, a zatim u zatvoru ima jo{ manje slobode: ne mo`e
vi{e spavati s Marijom, a `eli: to bi ga usre}ilo u tom trenut-
ku. Dakle, ~ak i u gra|anskom dru{tvu nije svejednak stepen
neslobode. Neki su neslobodniji od drugih: siroma{niji od
bogatih, prije svega. Nije onda svejedno: Merso ima potrebe;
na slobodi ih mo`e zadovoljiti, u zatvoru su mu ta zadovolj-
stva ograni~ena. Kao i svaka druga filozofija i Mersoova je re-
dukcija stvarnosti. A pored same te redukcije, najgore {to joj
se mo`e desiti da nije svjesna te redukcije: da redukciju ap-
solutizuje.
Da li to lovljenje mo`e uspjeti dugotrajno? Na~elno, na to
ne mo`e postojati pozitivan odgovor. Ali isto tako na~elno ne
postoji ni negativan: ljubav ne mora nu`no postati navikom,
umrijeti. Jer sve zavisi od nas i od okolnosti. A mi, kao i same
okolnosti, nismo stabilni u toj mjeri da podlije`emo neprije-
pornim zakonima. Stvarnost je prebogata mogu}nostima, da
bismo smjeli sebi dopustiti da imamo tako jasne sudove o
njoj kao Merso. To {to je ne poznajemo, ta neizvjesnost, mo-
gu}nosti razne, sve to je samo po sebi obe}anje sre}e. Na~el-
no, neispravno je negirati mogu}nost akcije. Dakle, razum
nam daje dovoljno razloga da mislimo kako je mogu}e po-
78 Temat

bje|ivati naviku. Sloboda nije data, kako je to tvrdio vo|a

egzistencijalista. Ali je mogu}a.
Sloboda nije vrijednost po sebi. Potpuna sloboda bila bi
apsurdna. Ona nam je va`na kao uvjet sre}e. Kao sredstvo.
Nema ni ljubavi bez dovoljno slobode. Bez slobode uzaludno
je imati pravilne pojmove, znati voljeti tada ni{ta ne zna~i. Jer
tada ne zavisi od nas, tada su okolnosti sudbina, a ne kara-
kter. Sjetimo se kako je Anrijeta imala recept za sre}u:
me|utim, kada je zbog porodice morala napustiti Kazanovu,
ona vi{e nije bila sretna. Postoje okolnosti koje mogu relativi-
zirati svo na{e znanje i sve na{e odluke. Ljubav brzo ispari iz
praznog stomaka. Postoje prioriteti. Postoje ekonomske for-
mule slobode. S druge strane, mogu}e je i da nam okolnosti
idu naruku, da sam na{ karakter ide protiv sre}e. Karakter
kao splet dubokih i nesvjesnih psihi~kih struktura i predesti-
nacija. ’Kad se na|em pored nje, osjetim se sasvim zanijemeo
i ne mogu da joj ka`em ni rije~i.’ Za{to bi ga ona zavoljela?
Mogli bismo re}i: on ne zna voljeti. Ali preciznije bi bilo: on
ne mo`e voljeti. On jednostavno nije psihi~ki dovoljno
sna`an da bi lovio: i takva ljubav nema futura. Suludo bi bilo
od ljudi sa takvom i sli~nom psihom o~ekivati mjeru i ravno-
te`u. Njihov karakter je njihov demon; on ih porobljava, po-
put kakvog vanjskog faktora. Poput oluje. Poput rata.
Sloboda nam nije zagarantovana. A `ivot je uvijek ne{to
vi{e od pojma, literature bilo kakve. Me|utim, postoje situ-
acije kada ljubav zamire zbog pogre{nih pojmova o ljubavi.
One nas zanimaju. Zbog njih smo i tragali za jednim boljim
vi|enjem. I sve dok postoji neizvjesnost, sve dok ne znamo
zavisi li od nas ili ne, bolji pojmovi su nam potrebni. Imati
zdrav pojam je sli~no situaciji u kojoj `elimo sti}i do nekog ci-
lja a imamo mapu. Sama mapa nas ne}e dovesti cilju: potre-
bno je i djelanje. Potrebno je djelanje (npr. vo`nja automobi-
lom) koje nije ovisno isklju~ivo o mapi: idu}i, ne}emo samo
buljiti u mapu, ne prate}i svaki pojedina~an znak pored pu-
ta, svaki automobil, svakog ~ovjeka, njihov raspored, kreta-
nje cjelokupne situacije, razli~itih situacija, kada mapa i nije
vi{e toliko va`na. Mapa nije identi~na samoj zemljinoj kori,
niti su sve prepreke ozna~ene na njoj, niti ima `ivog ljudskog
mesa na njoj. S druge strane, mo`emo biti odli~an voza~, ali
bez mape ne}emo do}i do cilja. A s tre}e strane, zaludna
mo`e biti i mapa, i poznavanje saobra}aja, i brzina i sve osta-
lo, ako nas neko nepa`ljiv jednostavno pregazi kamionom.
Temat 79

To su te vanjske okolnosti: one su neopisivog opsega. A opet

mo`emo i mi zbog svoje nestrpljivosti napraviti udes, {to }e
je ona psihi~ka determinacija. Da bismo bili sretni, potrebno
je i to da imamo sre}e.
^ovjekova sudbina nije u njemu, ali nije nu`no ni van
njega. Jer sa ovog stanovi{ta ne postoji ni ~ovjek ni njegova su-
dbina. Ve} samo, kako nam iskustvo govori, razli~ite ljudske
avanture, sre}e i nesre}e, mnogolike ljudske drame. Sve dok
je tako izvjesna je i neizvjesnost, a sve dok postoji neizvje-
snost, ne mo`emo govoriti o na{oj nu`noj sre}i ili nesre}i. Ka-
da, me|utim, ne bi postojala neizvjesnost sam `ivot vi{e ne
bi bio mogu}: bilo bi suludo misliti i planirati. Misliti da ni{ta
ne zavisi od nas, da smo neslobodni, da je sve osu|eno na na-
viku, zna~i ne mo}i biti `iv. ^ovjek je mogu}nost: dakle, jo{
uvijek nije. On mo`e, ali i ne mora mo}i u~initi ne{to po pita-
nju svoje sudbine. Ali sve dok postoji kao mogu}nost, sve
dok postoji mogu}nost da mo`e ne{to u~initi, dok ne zna da
li ne mo`e, bilo bi kukavno, ravno samoubistvu, da bilo koji
~ovjek odustaje od djelanja. Od ljubavi. ^ovjek mo`e u~initi
onoliko koliko mo`e, ni{ta vi{e od toga. Ali ne smije u~initi
ni{ta manje od toga! Kada vi{e ni{ta ne budemo mogli u~ini-
ti tada }emo znati da smo mrtvi.
80 Poezija

Haris Imamovi}

Bogalj
za K.

Spalio sam jagodice prstiju da kona~no osjetim svijet! Golim

mesom da osjetim sve!
Pogledima, kojima saosje}aju sa svinjom pred klanje, pomilo-
va{e me debeloko{ci.

Zurio sam u sijalicu, jednom, cijelu no}, kako bi me stvarno

boljelo kad izjutra ugledam poglede gladi. Da su o~i krvave
dok gledaju krv. Jer to je logi~no. Da imaju rane, dok ih gle-
daju. Ne biti zdrav bogalj {to {etucka ulicom, dok hiljadu bo-
galja me bogara, a ja ih ne vidim.

Hej, vi, mesari! Mesnata `eno! Gra|anine debeloga vrata!

Po~ujte me!
Ja lupam ovom {akom srca o sto,
i ka`em, htio sam `ivjeti pravilno!

Sjekao sam, na primjer, svoje salo `iletima gladi, jer to je, ra-
zumije se, ukradena hrana.
O, vi, sretni! Poslu{ajte!
Poezija 81

Spalio sam dlanove. Nisam vi{e mogao ni milovati. Sjeklo me

je i ~ak kad sam gledao jednu `ensku podlakticu ili jablano-
ve u izvjesnim danima prolje}a. A jednom kad sam poljubio
gvozdenu ogradu, u novembru, njene usne, dok je govorila,
u~ini{e mi se gore od stara~kih tabana.
Je li vam se ikad gadila ona koju volite? Jesu li vama ikad us-
ta sagnjila od {utnje?

Nema bolje ili lo{ije samo}e, znam, ve} samo tijelo, i

moja savjest sad je bezuba.
Svi|a mi se jo{ samo `ivot rumen kao dojka prolje}a!

Nokturno jednog mrtvaca

No} je i beton drhti oko mene.
Zima je i `ivim kao na Mjesecu.
Ljudi u kaputima su daleki,
ja ih gledam sa ~etvrtog sprata.

Snijeg }e. Si|em me|u njih i kao da sam pao s mjeseca.

Ali, {ta da im ka`em? Kako da im dodirnem ~lanke?
Ako iza|em, mo`da }e mi ne~iji uvojci
po{kakiljati vrat. Uistinu!
Ali to je logika prolje}a.
A na kraju ja najvi{e volim da ne silazim ve~eras.

Gledam svijet kao sa satelita, a moja je du{a pokvaren `eludac.

Usamljen kao mjesec.
(Kao da me je neko upravio zaboravio!)
Ne, ti{ina ne oplemenjuje zimu...

A, opet, mo`da ja ve~eras nisam sretan

da bi {iparica na filmu mogla da se smije, plavih kosa,
kao kakadu, i bijele puti {to je.
Mo`da sve to zavisi od mjeseca. Mo`da je sve to isplanirano.
Ako je tako - pristajem. A, me|utim, mo`da i nije tako.

Mo`da }e i ki{a.
82 Poezija

Kosmogonija
Je li svemir jedan? Beskrajan i apsurdan rezervoar helijuma?
Zaboravljeni zakutak Svijesti?
Kako pomiriti kvantnu teoriju s teorijom relativnosti?
Jesam li ja trun u bo`ijem oku?

Ali ni{ta od toga nije va`no.

Jer je ju~er jedna djevojka stavila crveni ru`
i upoznavali smo se satima.

I zapravo je zbog toga ro|en Bog,

Bog je rodio univerzum, vrijeme i tvar,
zbog toga, nastao je `ivot, jezik i disanje,
ljudi i `ene,
zbog toga postoji povijest.
Zato, dakle, kosmos postoji.

Jeste, prevelik je da bi imao jedan smisao,

ali postoji
zbog tebe i mene.
Danas, sutra, nekoliko sati, ujutro, nave~er, pokraj rijeke,
pokraj starog drve}a, dok pada snijeg, svejedno.

Rije{io sam, dakle, zagonetku vasione.

Mora{ mi pru`iti ruku!
Daj mi svoju ruku,
bit }u sretan s time.

Pjesma koja proklinje ti{inu

Igra se crnim ki{obranima o~nih kapaka,
a sklopila je usne, dok se mjesec sun~a,
ja usnivam, zami{ljenu i golih rebara, ~e{ljam je prstima golim.
I govorim: ’Tvoje isto~no ime je mjese~ev oreol’,
i jo{ dvanaest tabaka sli~noga, bez ta~ke,
iako je nebo ve} odavno rastjeralo ptice.
Ali njezin desni lakat govori mi da ne brinem.
Poezija 83

’Idu}eg dana obu}i }e vestu indigo boje i zaljubiti se u tebe.’

Ne postoji dobar ili lo{ cinizam, ve} samo usne i `ivot,

kao mandarine, ali mrtva~ki }ute.
I jedna slutnja u meni stenje, dok vazduh {uti,
ja kao silovana `ena stenjem
gledaju}i svoju obu}u.

Vidim, jo{ koji tren ti{ine, ta mrtva~ka usta odgrist }e mi

usne.
Tako nikada nije nastao poljubac!
Moje zubi se skameni{e pred tom lobanjom ti{ine;
da li to opet ona bje`i iz mojih dlanova u sne?

Je li, sad se igramo ko mo`e du`e da ne progovori?

[ta se de{ava iza tih tvojih o~iju?
Ali ja ve} znam da je mladost jedna komedija!
Ve} baci mi te svoje ruke, po rebrima,
ve~eras,
ja }u, {ute}i, prebrojati tvoju kosu zauzvrat.

No}nik
za M.

Ti{ina kuje kov~ege, a jezik samaca je le{ina.

Ja sam, me|utim, istrgnuo iz sje}anja prijatelja, kao tre{nju,
i zubima koji govore posjekao
melanholiju i jesenske jadike. On je crn.
Zagrlio sam jednog ~ovjeka, kojemu su bajoneti boli prepravili
crte lica. Razumije se, zagrlio sam ga pogledom. Pa`ljivo,
tako da me nije niko vidio. Tako da me ni on nije vidio.
Vidio sam jednom njegove o~i. U njima uvijek umiru neki
stari psi.
Njegovo lice je nje`no, uvijek nasmijano. Ne samo dok ga
{kakiljaju pogledi gostiju, ve} i dok tu~e svoju djecu ili svoga
konja, po `valjama, `eljezom, njegovo je nasmijano lice,
dobro}udno, delfinsko.
84 Poezija

Kao no` u grlu, u mom i njegovom, taj je njegov osmijeh. Taj

moj prijatelj, stariji od mene stotinu i dvije godine,
ali mi razgovaramo svake no}i, mjesecima. Otkako sam
prestao spavati, na{e drugovanje ne prestaje. Sav je on crn,
kao sjen.
^ini mi se da bismo mogli pri~ati toliko i dugo da se nikad ne
upoznamo.

Pismo goloj `eni

Ba{ kad je sre}a bila pred obalama Evrope,

ti si prestala da spava{ u svome krevetu.

Jedan mornar li`e tvoj jezik. Preda mnom.

Po dlanovima dojka tvoja, kao riba kli`e, ma{tam,
on zate`e jedra tvoje kose i svijet je on~as ljubi~ast:
samo tanka tvoja le|a svijetle njemu kao mjesec.
I sad ve} vi plovite s onu stranu muzike!

To ubrzava varenje jadranskih salata u tvojoj utrobi,

dosjetit }e{ se sutradan. I biti sretna.
^uditi se kako ~ovjek i gladan mo`e misliti o ljubavi.

Ja }u taj dan glodati svoju du{u, stvaraju}i vas gole,

gledati vas, sve dok ona ne po~ne li~iti na usamljenu kost,
kao gost nepozvan, dok moju ma{tu ne zabole o~i.
Ja }u te ve~eri zamrziti rimu, jer }e li~iti na gola tijela.

Ve~er, me|utim, ne}e ostati jedina moja ljubavnica.

Kada tre{nje prestanu da se ugledaju na tvoje zglobove,
mojih dvadeset ljeta potrgat }e ko`u s pedeset
i sa stotinu `enskih bedara!
Kao bijesno pseto preklat }u ljubav!
Nikakav kostur, ve} satirovo tijelo bit }u, proljetno, mokro,
{to ugleda morsku salatu i nasmije se golo i gordo,
`ivo, surovo,
pokazuju}i zube.
Poezija 85

Sjenke
Dok se na{e sjenke, bestidne i gole, prevr}u po plo~niku,
stidimo se gledati u o~i.
Samo moje rije~i, {unjaju se tvojim u{ima,
ali glas je tek vodeno u`e.

Ho}emo li ikada saznati na{a ma{tanja,

kao {to saznajemo nebo i kamenje,
ru`e i aeroplane u letu, na{e zamr{ene kose,
ti i ja?

Djevojko sa ta{nom {to nalikuje kestenu,

do|i da ti poka`em koru drveta ~ije ime nosi{.
(Da, to je bio plan, pokazati joj hrastove u aleji
na obali rijeke. Dobro je.)

Evo, u mraku smo, i nije prolje}e, ali tvoje ruke nam svijetle.
I ja se pravdam zbog nekih rije~i.
Dakle, {utimo.
Ti zna{, pro{lost ne postoji, i ne mora{ od{krinuti svoje usne.
Ipak, `elim jo{ slu{ati ovaj mrak u li{}u,
otkucaje tvojih potpetica u ritmu mjeseca,
dok se ti i no} takmi~ite u zagonetnosti.
86 Proza

Mirnes Sokolovi}
Lebdenje

OSTAVLJENE, godinama kasnije, jedino }e nas jo{ poho-

diti onaj kojeg smo odmilja zvali Mihailom, dalekim pjesni-
kom rjazanjskim, dolaze}i nesmiren u pove~erja te jeseni, ne-
najavljeno. Sigurno nas je prilaze}i gledao porinute u su-
mrak, zamra~ene kao siluete, kako sjedimo za stolom jedan
naspram drugog, brata i mene, kao da lebdimo. Mra~ilo se ra-
no u visokim golim kro{njama iznad nas tih ve~eri. Umotani
u jakne, ~esto bismo tako nadvladali i dan, ostaju}i u razgo-
vorima, ne znaju}i te jeseni u mjeri. Tonuli smo u sumrak,
crne}i se kao dva sle|ena gavrana, me|u polumrtvim posi-
vjelim {ibljem. – Taj napu{teni park u kojem se drvoredi re-
da{e svakojako, {to nas je nekada uveseljavalo, brzo se tih
ve~eri praznio od ljudi. Ostajala je dvokatnica me|u
drve}em kao oka~ena laterna u predve~erje, s na{om {picas-
tom mansardom na vrhu; vidjela se obnevidjelo u rastoplje-
nom maglenom sumraku, nisko, pod stoljetnim drvoredima.
Uspijevao nas je na}i Mihail u svemu tome; i dolazio je te je-
seni, nerijetko. – Vidjeli bismo, brat i ja, samo kako izroni iz
{iblja {irokoramena prilika. Zaticao nas je ve} nemarne; dan
je bio i{~eznuo kad bismo se osvrnuli, siva svjetlost se jo{ va-
ljala oko na{ih nogu po gomilama nazeblog li{}a. – Te{ka,
pretrajala, otkinuta od mra~nog ostatka svijeta, lebdjela je
me|u stablima satima, stinjavala se vrte}i se lijeno oko svoje
Proza 87

ose u prosvjetlu grudvu, i gaj se lagano zaklapao nestaju}i

pred na{im o~ima. Na kraju bismo vidjeli samo jedan dru-
gog; hladna svjetlost uvirala je ne~ujno u zemlju kraj na{eg
stola kao nebeska ponornica koja zauvijek skon~ava. Pra-
mi~ak magle, kao dim, samo je ostajao za njom. – To poslje-
dnje gu{enje svjetlosti u jednom ispra`njenom parku na kra-
ju grada, to umorno ga{enje jednog dana u tom kraji~ku svi-
jeta, to prenemaganje jedne jeseni koja uporno pretrajava –
umarali su nas. Niko drugi nije vidio koliko je dugo te godi-
ne maglena svjetlost lebdjela u kro{njama. Cijela ve~er pre-
tvarala se u otegnutu scenu postepenog nestajanja svijeta
pred na{im o~ima, kao da je neko gasio svjetlo po svjetlo.
Brat i ja, mi bismo tada ve} za{utjeli; dobacivali bismo jedan
drugome preostalu re~enicu preko stola, s vremena na vrije-
me, kao uvredu. A Mihail, on kao da je dolazio iz drugog vre-
mena. Brat je nekad pri~ao o vremenu kada su njih dvojica
`ivjeli u mansardi zajedno. To je bilo pradavno, od tada su
pro{le godine, ja sam tada bio dje~ak. I ja, sada, po svojoj so-
bi nalazim rukopise i pisma, }irili~na, resko potpisana sa: Mi-
hail.
Mi smo voljeli tog na{eg prijatelja; on je bio jedini od svi-
jeta s kojim smo tada pri~ali. Brat je nekad govorio o njemu
kao o samom sebi. Dolaze}i, nalazio nas je promrzle; govorio
je kako ga smiruje to sivo lednjikavo okru`je koje nas je oba-
vijalo. Morila su tih ve~eri njega ljubavni jadi. Mi smo mu se
podsmjehivali. Brat se umotan u deki tresao nekad od smije-
ha na njegove monologe koje je vodio pred nama. ^udila nas
je takva nezemaljska iskrenost, taj polet i ta opsjednutost;
brat ga je nekad zaustavljao u ispovijedanjima. – Nismo ne-
kad mogli podnijeti toliku patetiku koja nas je pijane tjerala
da se zastanemo u smijehu; nismo mu dopu{tali da se sroza-
va pred na{im o~ima do samog dna. Brat je nekad stavljao ru-
ke na u{i – dok je Mihail govorio. Ignori{u}i ga, u pola njego-
ve pri~e, okretao se meni samo pitaju}i: - Je li zavr{io?
Mi smo u tim danima bili tako slobodni, brat i ja. Bili smo se
povukli iz grada. – Ustajali bismo kasno, i nismo nigdje `urili,
niko i ni{ta nas nisu o~ekivali. Polagano smo uredovali na{im
stanom. Kao da smo bili zavr{ili sve {to smo trebali s onima va-
ni. Kao da smo ve} tada bili sveli sve ra~une sa svijetom. Popo-
dne smo izlazili za stol pred na{om dvokatnicom; sjene su ta-
da ve} padale s drve}a, gusto i ledeno. Brat se obmotovao de-
88 Proza

kom. Sunce je nad brdom stajalo koso, na distanci, pravo od

nas, tek malo povi{e na{ih o~iju. – Zrake, bole su nas u o~i kroz
drve}e kad bismo gledali. Nismo sjedili tek tako, pili smo, ~es-
to, prekra}uju}i dan; pod stolom se uvijek iskrila fla{a u prvi
suton, nalijevao sam bratu s vremena na vrijeme. A sebi i ~e{}e.
Mihail bi srkao kad bi do{ao; njega nismo mogli napojiti. Os-
tali bismo galamiti jedini u no}i; para nam je izbijala iz usta. –
Kasnije bih svejedno ja vukao brata uz stepenice, u na{e pot-
krovlje, i on je drh}u}i u jakni zaspivao ~im bih bi ga spustio
na krevet. Izlazio bih onda sam na na{ prozor, na vrhu ku}e.
Da li su i on i Mihail prije gledali na svoje nedavne dane, na
sav svoj dotada{nji `ivot, kao na taj daleki, ta~kasti, svijetli
grad {to `mirka u no}i, s ove udaljene ladanjske ta~ke? Da li su
mogli sagledati svoj netom pro{av{e dane s ovolike distance,
hladno, kao ja? Svoj `ivot i samog sebe; prvenstveno sebe ko-
ji se svakodnevno kretao tim udaljenim gradom. Kada? - Tu
nedavno, prije neki dan. Tih ve~eri mnogo sam razmi{ljao, i
~inilo mi se tako lako miriti s prestra{nim stvarima.
Mihail i brat su pri~ali, i ja sam ih slu{ao. – Govorili su o
tim vremenima, devedesetih, nakon rata, i meni se sve to
~inilo veli~anstvenim. Bio sam budalasto poludio za njihovim
`ivotom, za njihovim vremenima. U tim bo`anstvenim i ga-
dnim danima, vodili su se prije svega za svojim tlapnjama,
pretpostavljaju}i ih brigama koje je donosilo vrijeme. – Bilo je
to kona~no vrijeme za tlapnje. Osupnutim ljudima govorili
su ponekad da se oni rata i ne sje}aju; da ga ne pamte. Bila je
to nekovrsna narkoza. Ne{to kao san. Tako mi se ~inilo. I ja
sam im stalno zavidio zbog toga.
Brat mi je neprestano govorio o tome periodu kada je Mi-
hail ostavio svoju djevojku, jednu poznatu ljepoticu, zgra-
nuv{i cijeli grad, sve koji su ih znali. Mladi pjesnik, kojeg su
svi mazili – odbacio je svoju pobo`anstvenjenu pratilju koju
su voljeli. Kakva neshvatljivost! [ta je bio razlog da se tako
stvari – preko no}i, takoreku} – promijene? – Brat }e naravno
to prvi saznati.

TA EUFORI^NA prenapetost, koja {iri zjenice do svegle-

da: pa se sve uspijeva vidjeti, jer ni{ta ne izmi~e oku; to u{to-
gljenje nedohvatnog `iv~evlja u nekom nepostoje}em dijelu
tijela kojem se ne mo`e pristupiti! Taj ~udnovati zapetljaj ne-
rava u neko nerazmrsivo zastra{uju}e klupko, koje se ne da
Proza 89

ni opipati, kojeg se ne mo`e ni milovati prstima – makar na

tren da umine ta neopisiva pulsacija koja izlu|uje. Da se sve-
de to zapetljano kolanje ~ija se isprepletenost ne mo`e vi{e
pratiti. Da se spusti ta nedohvatna svijetle}a hiljadostruka
unakrsnost samo za jednu potenciju ni`e u svojoj nerazmrsi-
vosti, u svom ~udesnom ukr{tanju. Gdje je dovraga u tijelu
to uklije{tenje? Kao da lebdi iznad mene, prate}i me u sve-
mu, iznad moje glave, uzbunjuju}i mi misli. Kao da je u ne-
kom neosje}anom dijelu tijela za koji nisam ni znao da imam.
To mukloosje}ano drh}u}e neopipljivo klupko, pumpaju}i
krv, {to {iri o~i, i plu}a, do svegleda, i do jednog volovskog
udisaja koji obuhvata cijelo okru`je.
To osje}a Mihail, zna moj brat, dok slu{a njegov trk uz ste-
penice na{e dvokatnice, do njihovog potkrovlja. Dr`i ga ludi-
lo ve} puna tri dana. Devedesete su godine, pretkraj, jedna
od posljednjih, i oni su mladi, u dvadesetim. On }e sada pro-
valiti u stan, bez pozdrava prevrnuti pola svoje sobe, i onda
natjerati moga brata da krene s njim. Moj brat ustaje i spre-
ma se dugo. Zna da ih ne}e biti ku}i nekoliko dana, i smije se
na njega otpuhuju}i dimove usput. On stalno govori da se
moraju oturiti nakratko, da moraju obi}i i sagledati grad; vi-
djeti kakve su sve utvare sada tamo. Da su dugo, predugo
ve} zatvoreni i da ne znaju ni{ta. Sumanuto insistira, iako
moj brat nije rekao ni{ta protiv. Dok ga bez rije~i slu{a, moj
brat poznaje taj strah da }e mu ne{to tamo izmaknuti; da }e
tamo ne{to pro}i mimo njega. To se stalno de{avalo; izdvoje-
ne u svome potkrovlju, zabavljene u pisanju, neprestano ih
je morilo da propu{taju ne{to tamo; da se neki veliki `ivot
odvija bez njih, tamo u gradu, koji se s njihovog prozora u
no}i vidio samo u `mirkaju}im ta~kicama. Uputiv{i se u taj
grad, obigrav{i ga danono}no, vra}ali su se nakon dva-tri da-
na na svoju mansardu pokunjeni; kao da se tome `ivotu nisu
znali priklju~iti. Kao da se krio od njih. – Oni nisu vidjeli ta-
mo ni{ta od `ivota. Brat je tako u`ivao u tim povratcima;
ismijavao je Mihaila kao velikog dje~aka koji tu`an ispa{ta
svoje prokockano ushi}enje. Kao dje~aka kojeg je on ko-
na~no poveo tamo, iza gaja, ispunjavaju}i stalna preklinja-
nja, tamo gdje su mu druga djeca govorila da je stigao bo`an-
stveni luna-park, nevi|eno amizantan, sa tirkiznim svije-
tle}im karuselima koji uznemiruju}e sviraju u kretnji; kad su
oni do{li tamo, pro{av{i kroz gaj, bio je tamo samo nasip, {lju-
90 Proza

nak, pra{ina. Sve isto su mogli vidjeti i u blizini svoje ku}e.

Ali tog puta je druk~ije, osje}aju. Mihail ve} dvije no}i ne
spava skoro nikako. Za`agrenih o~iju, ne zaustavlja se u
pri~anju; stalno ponavlja da moj brat ni{ta ne zna, da }e tri
dana piti i da }e on tri dana pri~ati kako bi mu se uspio ispo-
vijediti. Da bi uspio njegov prijatelj razumjeti polo`aj u kome
se, eto on, na{ao preko no}i. – Moj brat samo klima glavom
hinje}i da do njega, izdvojenog danima na mansardi, nije
dospjela vijest da on vi{e nije sa Lamijom, djevojkom koju su
oni, svi, valjda voljeli. Ja je nikad nisam vidio; tako da ne mo-
gu ni{ta re}i o njenoj ljepoti o kojoj brat nekad i danas us-
hi}eno govori. Tada se pretvarao da ne zna za{to Mihail ve}
tri dana provaljuje u stan oko podneva, prevr}e sobu nekoli-
ko sati kao da ne{to tra`i, i odlazi iznenadno, da bi se pono-
vo vratio ku}i usred no}i. Ujutro je ustajao prije njega, i odla-
zio prije negoli bi se on i probudio. Ne}u re}i da moga brata
nije zanimalo za{to se sve to tako rasplitalo.
Kako su pro{la ta dva dana u gradu? Da li se brat jo{ i~ega
sje}a?
Dok su prolazili u grad, nije htio pro}i Lamijinom ulicom;
nije `elio da se slu~ajno sretnu, nije `elio da mu vidi ushi}eno
lice. Bio je to mnogo pa`ljiv mladi}. Govorio je oprezno kad
su sjeli, sje}a se brat, da mu se ne bi omakao neki detalj zbog
kojeg bi ga neko osudio, unaprijed, prije zavr{etka pri~e. Bio
je koban jedan odlazak njenoj tetki, po~injao je pri~u Mihail,
uvijeno, s distancom. ^inilo se kao da govori o nekom dru-
gom, tako se bio ve} udaljio od svoga prethodnog `ivota.
Sje}a se brat da je Mihail ~esto s djevojkom odlazio toj njenoj
tetki; spremao se s ironijom, dugo, navla~e}i svoj jedini sako,
lickaju}i se ne~uveno. Potom je vode}i Lamiju pod ruku pro-
lazio lagano ulicom, dok je na njenom tijelu mirisno treperi-
la haljina. Svaki put je insistirao da starici kupe buket cvije}a;
djevojka nikada nije htjela, govorila je da pretjeruje, da se
svemu samo ruga, da ne moraju posje}ivati staricu, i on je
glumio svoje razo~arenje {to ona tako bez ikakvog takta os-
krvnjuje dostojanstvenost. Starica ga je bezglavo voljela;
pri~ao je s njom uvijeno i pa`ljivo, s manirima, devetnaestos-
toljetno, romaneskno, najvi{e o svojim stihovima, bar{unas-
tim, koje je ona mnogo ~itala. – Povla|ivao joj je, i ona je mi-
slila da sve zna. Bila je to jedna gospo|a starog kova. Jedna
ina~e poznata obitelj!
Proza 91

Posljednji put s njima je sjedila i izvjesna Asja, gospo|ica

koju je on primijetio samo usput, zanesen ceremoniozno{}u.
Starica je i nju obo`avala, i danima prije toga je inzistirala da
se njih troje moraju upoznati. No tom prigodom ta gospo|ica
u~inila mu se kao krajnje nezanimljiva, samo se smije{ila, ta-
ko da njega ~u|a{e {to je jedna tako bezbojna osoba toliko za-
ludila `ovijalnu staricu. Jedino se Lamiji bila svidjela. Nakon
toga }e se dogoditi ne{to zbog ~ega }e uslijediti cijeli nastavak
pri~e: on u d`epu svog sakoa pronalazi najbestidniju cedulju
koju je ikada u `ivotu pro~itao, s Asjinim potpisom u dnu;
pozivala ga je da sve {to je napisala sprovedu u djelo, opisu-
ju}i kako mu se do njenog stana valja popeti do potkrovlja,
samo dva sprata iznad!
Zaustavlja ga moj brat odmahuju}i rukom, s licem u di-
mu, dotad pomno isprativ{i pri~u. Ne vjeruje mu ni{ta. Mi-
hail u prasku grohota, gledam ga, ustaje naglo sa stolice i nas-
tavlja se ludo smijati nao~igled ljudi, kunu}i se blesavo, ve}
pijan, hvataju}i se za grudi, tako da je mom bratu neugodno.
– Ne vjeruje{ mi. Kao da i sam ne znam da je to ~udo {to me
je spopalo. Misli{ da vas samo `elim nahraniti pri~om, to ste
svi o~ekivali, svi ste `eljeli takvu pri~u, pa i ti, zar ne? Zar je
va`no kako je to sve bilo? Za{to je va`no kako smo do{li do
toga? Ne `elim to da pri~am, red po red. Grozim se od toga
da sla`em doga|aj po doga|aj. Gnu{am se nad pripovijeda-
njem. Ali ne la`em ti mnogo, istina je uvijek tu, vjeruj mi!
Ona ti se samo ~ini neuvjerljivom.
Za{to da onda i ja pomno pri~am {ta je bilo u ta dva dana,
pita se sada brat, preda mnom. O tome kako smo te ve~eri
oti{li do nje; kako me odveo da je upoznam, nakon {to me je
izmorio sa desetak razli~itih pri~a o njoj, kada sam ve} bio
prestao vjerovati i u njeno postojanje. Nisam vjerovao tada
da se tako ne{to mo`e dogoditi. Za{to da govorim o tom tre-
nutku kada sam vidio kako ga zaljubljeno grli na vratima.
Kao da me nema.
Nije htio moj brat da pri~a o toj ve~eri, o tome kako su se
njih dvoje jako rano povukli u sobu, a on sam ostao s nekim
nepoznatim ljudima, s nekim djevojkama, koje je zabavljao,
samo pri~aju}i, pri~aju}i; nije bilo sve to li{eno izvjesnog {ar-
ma, i svi|ao se on njima. Ali ostajao je svejednako na svojoj
znamenitoj distanci; ve} tada je on ~ini mi se bio odustao od
svega. Za{to bilo {ta po~injati, kad se dobro zna kako }e se
92 Proza

opet zavr{iti, kao da je mislio. Da li je on {ta radio s tim `ena-

ma tih dana, ja to ne znam. Znam da je godinama kasnije po-
ku{avao sagledati samog sebe, pored Mihaila, iz tih dana; je-
dnom mi je rekao da mu se on na slikama ~ini svagda vi{i i
nekako {iri, iako sam ja vidio da su njih dvojica iste gra|e.
Drugog dana u podne, kao da je praznik, svi su se skupi-
li i do{li kod nas ku}i. To su bili naj`ivlji dani na na{oj man-
sardi. Nije mu godilo prisustvo tih ljudi: ~inilo mu se da os-
krvnjuju samo}u. – Dani su tada trajali beskrajno. Mihail je
govorio kako je svega nekoliko takvih sati u cijelom `ivotu. I
moj brat se priklonio takvoj euforiji. Vidim svog brata na-
ve~er samog u sobi kako ~ita knjigu jer ne mo`e zaspati od
uzdaha iz Mihailove sobe s druge strane zida; sigurno se pi-
ta otkud im uop{te vi{e snaga, jer su bili ve} tre}i dan na no-
gama, spavaju}i tek usput. A nisu se smirivali.
Oni nisu danima izlazili iz sobe, i moj brat je odlazio. Vra-
tiv{i se nakon nekoliko dana, nalazio je neopisiv nered. Zati-
cao bi nju, Asju, polugolu nasred na{e kuhinje, kako se smi-
je{i. – Ovo vi{e nije mansarda, ovo je smetljarnik! Kako
mo`ete tako da `ivite? To su|e, perete li vi to? – govorio je. –
Iznutra da, izvana ne. Mihail je, znate, pjesnik, a ja sam samo
tu, uz njega – odgovarala je ne shva}aju}i ga ozbiljno, mog
brata. – Ja ovdje ne bih ni jednu no} proveo. – Pa i mi odemo
kad je jako neraspremljeno. – A danas je kao raspremljeno.
Oni – u jedan glas – ubije|eno: - Jeste!
@ivot mu je postojao sve nepodno{ljiviji; sve se neugodni-
je osje}ao u svojoj ko`i. Iza{av{i iz sobe da pre|e do kuhinje,
ve} na hodniku ga je presretao goli Mihail. – Unose}i mu se
u lice, polulud, dr`e}i ga da ne pobjegne, po~injao je pri~ati
napuklim glasom o tome kako smatra svetim to {to mu se
Asja bestidno predala odmah. – Pri~a kako je svega jedan dan
izdr`ao pored Lamije, s ceduljicom u d`epu. Kako je pored
nje kora~ao smireno, kao dostojanstvenik, nadziru}i okolinu
preko njenog ramena, i kako se bojao tog svog spokojnog li-
ca. Ve} sutra ujutro je tr~ao na posljednji sprat jedne zgrade
u centru grada, `ure}i pored vrata njene tete. Onda se vratio
Lamiji i sve joj ispri~ao; kakve je sve gadosti radio, iznenada,
tako usred bijela dana. U ludilu ispovijedi samo je primijetio
da joj se o~i rose suzama; njene o~i koje su ostajale samilosne.
– I to je bilo ono {to ga je potresalo, ali tamo negdje, mnogo
daleko. Nije ga moj brat pitao {ta bi uradio da ona nije bila ta-
Proza 93

ko krotka, da nije sve primila tako pitomo, da je taj stravi~an

udar usmjerila prema vani, a ne prema unutra, u sebe, u svo-
ju utrobu; nije pitao {ta bi se desilo da je bila nepromi{ljena i
ishitrena – kao {to su oni svi dobro znali da nije. Nije ga pi-
tao, jer je znao da on ve} imao spremljen odgovor: sigurno bi
joj rekao: - Ako ostanem s tobom, ubi}u se ja.

VIDIM golog pjesnika u postelji, u punoj svjetlosti, kako

zatvara o~i i po~inje glasno sanjariti, {ap}u}i `eni koja le`i po-
red njega; cijela ta soba najednom nestaje pred mojim o~ima,
sve se otvara u {iroku ravnicu, s dalekom izmaglicom, u ko-
joj i{~ezavaju zidovi razmi~u}i se na svim stranama, i pjesnik
ostaje sam, le`e}i na zemlji, u travi i li{}u. On je mlad, i prila-
zi mu neka djevojka ~ije lice on ne vidi, ne uspijeva ga sagle-
dati; samo osje}a ponekad na licu dodir njene meke haljine.
On slu{a njen zvonki glas, i on nju uop{te ne razumije, samo
u`iva u bo`anstvenoj milozvu~ju. Ne zna uop{te kojim jezi-
kom govori. I za~u|en, samo gleda nebesa, nebesa, kao da
gore vidi te blje{tave vodoskoke glasova koji se valjaju. – Ali
tada, du{o moja, po~injem shvatati da je ljepota tvoje du{e
blje{tavija od ljepote tvoga glasa koji slu{am. Ta koja govori
moje stihove – to si ti. I to {to ih ti govori{, uzvi{enije je od bi-
lo ~ega {to sam ja unio u njih. Ti stihovi sadr`e `elju moje
mladosti, a ti si ispunjenje te `elje. Zato su ti moji prvi stiho-
vi tebi posve}eni, iako te nisam ni znao kad sam ih pisao.
Ka{lje moj brat na to, kao da se smije, govore}i: posve}eni
kome – njoj ili nekome drugom; mo`da onim pred kojim si
isto tako sanjario, prije, dodaje moj brat, oraspolo`en.
Brat se jo{ uvijek rado sje}a Mihaila iz tog vremena; vra}a
se tom vremenu i pamti ga.
Odjednom je mahnito po~eo navla~iti zavjese i zatvarati
vrata kada je Asja bila tu. Prije se tako zatvarao sam kada bi
stvarao pjesmu u koju je vjerovao otpo~etka. Nije mu dao ni
da na moment pogleda prije negoli je bila sasvim zavr{ena.
Po ne~em posebnom, govorio je, osjeti{ da stvara{ remek-dje-
lo, da si ~udo. Tada si ravan Danteu i Shakespeareu. Tvoje za-
pise okru`uje isijavanje. Navla~i{ zavjese boje}i se i najmanje
pukotine koja bi zrake mogla pripustiti vani. Ali istovremeno
i `eli{ {irom razmaknuti te zavjese i obasjati svijet; snatri{ o
tome momentu. Kad bih otvorio {irom svoje papire i prozo-
re, iz moje sobe iza{la bi se zraka koja bi se protezala svijetom
94 Proza

do Kine, a na na{u ku}u stu{tila bi se budalasta gomila. Kajao

se sada mnogo, i mu~ilo ga je to {to mu je jednom priznao da
mu ponekad Asja u dru{tvu daje tajne znake jezikom i ruka-
ma. Umi{ljao je da moj brat sada to stalno prati; i da te besti-
dne znakove prepoznaje. I da u sebi i pred drugima ismijava
sve to.
Njih dvoje jednom, mirni, danima zatvoreni u njegovoj
sobi; njegov prijatelj, tu`an, baulja kroz njihovu ku}u, i on
zna koliko je nesretan. Ulazi onda u sobu, i gleda njih dvoje,
bole}ivo. Asja ga razumije, i spretno preko glave skida svoju
majicu; ostaje golih grudi. – Dopustio si svome prijatelju da
ih dira kad je nesretan, zar ne – govori tu`no, saosje}ajno, i
on njoj prilazi, spu{ta zaneseno ruke na njene tople grudi, i
miluje je, miluje. Dugo se budi Mihail nakon takvih snova
osje}aju}i srce koje je treperi pod grlom.
Savijao se ulicama, spje{avaju}i kao tu`ni bik. Moj brat ni-
je vjerovao ozbiljno u njegovu bolest; u ironiji, zadavao je to-
me slonu udarce, i on je sve to trpio uz smije{ak, ostaju}i {u-
tljiv. Primao je sve udarce utrobom, duboko u sebi. [ta da
sam mu rekao kako se meni zavodljivo smije{ila svaki put
kad bih je zatekao kako gola prolazi hodnikom iz njegove so-
be u na{e kupatilo, govori brat.
Ne}u pri~ati o tome nemiru kada je Asja otputovala. Uz
~ija li se prsa sada privija, govorio mu je brat. I on je u njenim
pismima, u svemu {to je pominjala, prepoznavao aluzije na
druge mu{karce. I ona ih je u pisma doista upisivala, hoti-
mi~no ili ne, i ja sam ih pronalazio, godinama kasnije, ~itaju}i
na mansardi ta pisma. Usred nekog izljeva nje`nosti odje-
dnom je po~injala opisivati nekoga drugog koga je upoznala,
s kime je provela dan, tobo`e slu`beno, moraju}i; govorila je
u crticama i ubjedljivo, i onda bi pisala opet strasno, erotski,
izma{tavaju}i najlu|e scene me|u sobom i Mihailom koje
traja{e danima, ta~no i slikovito, nedoku~ivo, kao da ih tamo
daleko stvarno pro`ivljava. ^udio sam se toj tolikoj lucidnos-
ti njenoj; pitao sam se da li mu je stvarno tako vje{to upisiva-
la te susrete, diskretno nazna~uju}i svoju nevjernost; da li je
to on mo`da znao i prihvatao. Nije mi zato ~udno da se toli-
ko mu~io. Tih dana sam ~itao i njegova pisma; naro~ito se
sje}am jednog. Draga moja odbjegla Asja, sje}am se da je pi-
sao. Kasnije je postajao sve preuzetniji, pi{u}i joj kako zna da
tamo daleko, gdje njega nema, pi{e iste onakve bezo~ne cje-
Proza 95

dulje drugim mu{karcima, i da }e je zato iznenadno jednom

u njenoj sobi spopasti s le|a, pribijaju}i je sna`no uz krevet.
– Uzdisa}e{ kao u onim danima. Odatle se nikada ne}e{ mo}i
izvu}i, kurvo moja. – Tu je prestajao o tome, boje}i se da se
ona ne uspali i preda tamo nekome drugom. Pismo se zavr{a-
valo neo~ekivano, ispovijedno. – Sino} me uhvatio strah da
legnem. Mislio sam da }u umrijeti u snu. Da si bila tu, budio
bih tebe. Ovako me bilo strah da }u umrijeti sam. Sanjao sam
nekoliko puta te no}i kako umirem. – Pisao je na kraju. Toli-
ko se sje}am toga pisma, koje je nemilosrdno uni{tio kad sam
mu jednu ve~er pokazao.
Gledao sam ga kasnije kako kisne na ledenoj ki{i, na ne-
koj napu{tenoj stanici. – Bilo je vrijeme da voz krene i on ni-
je znao da li prilazi pravom vozu: je li to voz kojim on treba
krenuti. Ljudi su `urili i on nije imao koga pitati. Gacali su po
nekom blatnjavom sitnom pijesku, i on je skromno uz le|a
stezao svoj ranac. Najednom je neko rekao da je voz pun i da
nema vi{e mjesta. Neki odlu~ni ljudi su im pri{li i svezali ih
elasti~nim u`adima. Voz je krenuo i oni su vidjeli da su pri-
vezani za njega. Letjeli su za njim, kao u buketu. Voz je me-
andrirao a oni su svi lebdjeli za njim, spokojno, iako su svi
strepili, prelije}u}i s jedne na drugu stranu voza. Kada je zas-
tajao, oni su se polagano, kao padobranci, spu{tali na tle; i
podizali su se lebde}i kad bi voz po~eo opet `uriti. Odje-
dnom je on shvatio da je to {ljunkovito mutno odmori{te {to
ga je gledao pred sobom njegova posljednja stanica; spustio
se na zemlju i krenuo ~udnovato odvezan. Gdje je to on kre-
nuo, tako sam, bez igdje ikoga, kao u grob? Sjetio se da odla-
zi sam u bolnicu, i u trenutku mu je bljesnulo da }e, dok on
spava, dio utrobe njegove izvaditi pored, na tacnu i tu je se-
cirati. Satima }e mo`da le`ati tako poluprazan, kao le{, bez
svojih bubrega; nekad je tako `estoko osje}ao njima sve {to
mu se doga|alo. – Novosti su mu blistavo nekad udarale u
njih, obasipaju}i ga milinom. Sa`alio se iznenada nad samim
sobom. – Tako sam, bez bli`njeg, odlazi u tu moroznu bolni-
cu. I vidio je da mu se suze slijevaju niz lice. Ljudi su odje-
dnom po~eli obra}ati pa`nju na njega. Neko se probijao
izme|u njih. – I vidio je nekoga poznatog, i to je bila Lamija,
prilazila mu je s bolnim pla~nim o~ima; to je i ona plakala
zbog njega, svjesna usuda, i ona mu pri|e i poljubi ga.
Dugo i te{ko se budio tog jutra, nakon tog sna, osje}aju}i
96 Proza

srce. – Kao da su mu trepavice bile svinuto slijepljene, jedna

za drugu. Cijela soba je bila tako prozra~na; dok je otvarao
o~i, slu{ao je neko neumoljivo zvono, i on je ugledao kako ta
zvonjava ~udestveno nahrupljuje na njegov prozor nadima-
ju}i svijetle}u zavjesu. – Bilo je to vjetrovito morsko jutro. On
se osvrnuo i vidio da kraj njega le`i Asja. Sneno se nasmije{i-
la otvoriv{i o~i. Pritiskala se mazno i mirisino unatra{ke okre-
nuv{i mu le|a, namje{taju}i se guzom uz njegove prepone. –
Bilo je to tre}e jutro otkako je doputovao kod nje na more ne
mogav{i vi{e izdr`ati tlapnje.
Danima su bili zatvoreni u tom svijetlom stanu. Gorko ju
je umarao razgovorima; pri~ali su nekad po ~itavu no}, na
krevetu, zaspivaju}i u zoru. Ljudi, zabavljeni, i sav `ivot pro-
lazio je dole u gradu; oni su se `eljeli priklju~iti svemu tome
dole. Ali dok bi se oni spremili – spu{tala se no}; kako je tako
brzo pro{lo vrijeme? Hodali su ispra`njenim gradom kao
prevareni. Ona je neprestano govorila kako voli u no}i da
zna da je kraj nje, da se jedino tada ne osje}a samom. Na to
je ~uo je svog prijatelja Rostropovi~a, kako u nekom zim-
skom danu samo jednom otka{lja, odbiv{i dim, pred njiho-
vom dvokatnicom.
U tim trenucima dok razgovaraju on vidi daleko vi{e od
nje. On zna {ta je ona radila dok njega nije bilo tu, i on to ne
mora ni izre}i. – Niti ona treba opovrgavati bilo {ta. Sve je na-
pisala u pismima. On je bdio nad svime njihovim. Ali ona je
svemu tako voljela izmaknuti. On se sje}ao vremena kad su
oni bili savr{eni. Njega je stalno morila pitanje da li je jednom
sve moglo biti bolje. Da li bi sve bilo bolje da su pradavno `i-
vjeli? Za{to su pro{le godine? Da li oni tra}e vrijeme uludo,
jedno bez drugog? Uludo, ulupav{i ga.
Ona je znala da sve prolazi, i pri~ala je o tome neumoljivo.
Njoj je sve bilo svejedno. To {to sve na{e nekad izgleda dru-
ga~ije nego {to mi `elimo; to je tako, `ivot, sitnice. To u pismi-
ma, te `aoke koje on sada izgovara napamet podastiru}i nje-
nu nevjernost; pa to su samo njene oma{ke. To {to nije uspi-
jevala re}i ono {to je `eljela; pa ni obi~an ~ovjek, ni najve}i pi-
sac, ne uspijeva nekad re}i ono {to je snivao; to je knji`evnost,
to bi on trebao znati. Govorila je hladnokrvno kako }e jednom
njeno tijelo po~eti spla{njavati, kako }e se te butine koje on ta-
ko voli mre{kati pred njihovim o~ima. I tu spasa nema. Starje-
ti }e, i ne}e vi{e ni{ta biti kao nekad. Za{to nam onda polo-
Proza 97

vi~nosti i nesvr{enstva sada toliko smetaju? Ako me `eli{ po-

sjedovati, govorila je, onda nema boljeg trenutka za to od
ovog sada i ovdje. Nema boljeg trenutka, iz jednostavnog ra-
zloga; ovo je najve}i trenutak za nas jer jedino sada znamo da
}emo biti jedno pored drugog, ovakvi kakvi smo.
On je na te rije~i divlja~ki nasrtao na nju, kao da je `eli
spasiti iz te bare u koju ih je bezrazlo`no danima potapao. Ci-
jeli taj trenutak kao da se umilno odjednom zaklapa u neki
prozra~ni lagan san, obuhvatno. – Sje}a{ se kako smo bili ne-
sretni jedno bez drugog; bila sam danima bestjelesna. A po-
gledaj me sada, tako sam putena, kao nikad, samo zbog tebe,
ljubavi moja. Za{to te stalno mu~e godine koje }e teći ako je
ovo njihov vrhunac? – Njene rije~i, koje je govorila, tako sebi
posve}ena, tako tu`no, le`e}i na krevetu, zastra{ivale su ga, i
on ju je `elio vratiti, pridobiti ponovo za sebe. @elio ju je u
poklopiti u njenom lunatizmu, i gledaju}i je u tom lebdenju,
on se dirljivo sje}ao one njene neovda{nje neumjesnosti, one
lude nespretnosti, kada je nehotice ~inila te zapanjuju}e
oma{ke nezemaljski zanesena `ivotom. – Taj savr{eni trenu-
tak, to je ono kada ne znamo vi{e {ta }emo jedno od drugog,
kad izgaramo zajedno le`e}i, i onda najednom izna|emo to
savr{eno rje{enje: ja svu~em ga}ice, i ti mi ga zabije{ do kra-
ja! – Govorila je kao obuzeta, suzno gledaju}i u neku svoju
ta~ku, ~inila mu se tako dalekom, okrenuta le|ima, i on ju je
prihvatao i privla~io sebi, pripijaju}i se, kao nekad, uz nju,
nadmo}nu. Ostajala je svejedno tu`na le`e}i na boku, iako je
on navaljivao da je odobrovolji, privla~e}i se sve sna`nije, i
onda bi se njoj najednom otimao jedan uzdah, dug i otegnut
kao jecaj, podizala je ruku unatrag, uzimala njegovu glavu i
prislanjala je uz svoju; on ju je nje`no ljubio po vratu, nemi-
losrdno s boka ve} razdvajaju}i njene butine svojim kolje-
nom otpozadi, osje}aju}i na svojoj kupoli me|u njima toplu
vla`nu mekotu u koju je ste`u}i se uz nju sve ja~e polako
propadao. Dan bi ve} uminuo kada bi se popustili, kad bi da-
htanje presahnulo; padali su jedno pored drugog zaspivaju}i
istog trena, ni sami ne znaju}i za trenutak kad bi ih san ob-
hrvao; kao da su se pomjerali iz sna u san, ne~ujno.
Mihail se budi iz te omame ubrzo, prvi, sasvim trijezan.
Bolan i dug pad, pad. Ohla|eno tijelo i gubitak malopre|a{-
njeg svijeta. Le`i na krevetu, kao bolesnik, mirno. Lebdenje.
Sve }e pro}i, kljasto, okrnjeno. Grsti se nad onim posljednjim
98 Proza

trenucima, kao da su pretjerivali; neko ih je izmjestio drugdje,

i to je tu bilo sve tako bespotrebno, neprikladno. Neko ih je s
krevetom neprimjetno iznio pred ku}u, i ljudi na ulici su ih
promatrali u tome, pomno, i on tek sada postaje svega svjes-
tan, kao prevaren. Ona je to znala, i nije mu htjela re}i. Sve
izmi~e pod rukom; sve }e se izmetnuti u ono {to najmanje
`ele. Sve }e izgledati smije{no. Ona se budi i tako je ushi}ena,
i ne zna koliko je on utu~en; ne zna da }e ove dane jednom
odmijeniti dani bola, da }e jednom zbog svega ispa{tati: ko je
uop{te njoj rekao da mora biti sretna? Ona nikad nema ono
samilosno lice; njeno lice je uvijek izobli~eno od pohote, i ta-
ko ga gleda. Ona se stalno pretvara, govori ono {to on `eli
~uti, prepredeno; samo pred njim utvara svoju izgubljenost. I
ono {to ti se ~ini tako bliskim ustvari je daleko. Smije{an si za-
to {to misli{ da je ne{to blizu, kao dijete koje gleda susjednu
obalu. – I on to sve poima tako smireno. Te ve~eri prvi put go-
vori kako }e se, jednom, sna`an, svega odre}i i povu}i, zauvi-
jek. Kao dje~ak koji sa suzama prijeti da }e odlutati od ku}e.
To je njegova sudbina. I samom sebi je ganutljiv kad to govo-
ri; o~i su mu tajno pune suza. – Misli{ da je lako to postepeno
odmicanje, ta diskretna priprema bijega, koje mi opet pred-
stoji? To skrivanje, danima, sedmicama, pred nekim s kim si
dijelio dane i no}i posve}enosti, zajedni~ke odcijepljenosti od
svijeta, dok oslu{kuje{ samo sebe. Tu`no je svo to odmicanje
od nekog bliskog, u ime ni~ega. Zna{ li {ta zna~i odre}i se
ne~eg velikog, {to se mo`da vi{e nikad ne}e mo}i na}i? Zna{
li {ta zna~i odricanje? – Mislio je tih dana mnogo o Lamiji. Go-
vorio je tih no}i kao neki prorok na postelji, i onda zaspivao
ponovo miran, kao poslije dugog plakanja.
Neka sna`na neumoljiva ruka iznebuha ga uzima za poti-
ljak i potapa mu glavu u mutnu vodu koja mu se mra~i pred
o~ima, prije negoli je on stigao uzeti dovoljno zraka, uda-
hnuv{i tek ovla{, napola; on sada grca pod vodom udi{u}i
uzaludno. – I kad se probudi, njegova glava svejednako osta-
je pod tom te{kom vodom, i zato pridi`u}i se on jo{ uvijek
grca, kao da je u pla~u izgubio dah, koji stalno izmi~e. On je
bio pomiren s krajem, govorio je Asji. On sve prihvata, miri
se tim svijetom, to je tako, on koristi svoje posljednje dane,
elegantan i dostojanstven u osje}anju. – I otkud sada, dovra-
ga, to bjesomu~no kidanje jednog utopljenika, u toj bari ve}
prihva}ene nesre}e. Otkud ta borba za zrak u jednom be-
Proza 99

zna|u koje je ve} prihva}eno. Otkud taj toliki strah u pukom

talasu snova; to otimanje jednog nilskog konja koji se po~eo
gu{iti. – To batrganje da se ispliva i udahne svje`i zrak. Ot-
kud sve to kad se ve} odavno prihvatio kraj – i tako `eljno i
potresno koristila jo{ jedna strast, u nizu. Otkud sada taj san;
pohodio ga je tako davno, zaboravljeno, u prvoj mladosti, ka-
da je gubio Boga. Otkud to da se sada ponovo vra}a?
Sva morska jutra se stapaju u to jedno, kada se budi pomi-
ren, misle}i o ~udnovatom snu o vozovima, i Lamiji koja ga
pla~no ljubi, ispra}aju}i ga posljednji put. Zvonjava je jo{ uvi-
jek odjekivala, zavjesa se nadimala od vjetra. – Kona~no je bio
smiren i ispavan. Da li re}i Asji {ta se usnilo i ko ga je ispra}ao?
Dan je bio tako svijetao, svod je bio prevu~en prozirnim obla-
cima kao gazom novoro|en~eta. Neko spokojstvo! Njih dvo-
je se spremaju popodne i izlaze na mol. Tu je mnogo ljudi; ta-
lasi grme u stijenama pored njih. On je tako normalan i veseo;
Asja je ushi}ena. Vidim ih kako nasmijani pri~aju na tom mo-
lu dok im vjetar tr{i kose. Taj svijetli dan kao da traje beskraj-
no, i nekako ga valja prekratiti; da, njegovo lice je spokojno,
ali oni neizostavno moraju nekako skratiti taj dan, makar za
koji sat. Vidim ga zatim kako pije neku rakiju iz zelene fla{e,
kao vodu. S prvim mrakom, sve po~inje i{~ezavati, ljudi se
oko njega vuku u ve~ernjoj {etnji, kao pokretne mrlje. Stalno
pred o~ima gleda pla~no Lamijino lice kako mu se pribli`ava,
samilosno. Za{to nisam rekao Asji ko me jedini ispra}ao; ona
je tako nemarna, i posve}ena svome ushitu. Lamija mu se po-
novo unosi u lice, uplakana, kao da }e ga poljubiti. On naje-
dnom klone i izvr}e svoju utrobu pred svima na stijenama;
povra}a dugo i ustrajno, dok mu Asja dr`i glavu. Temeljito
`eli izbaciti sve iz sebe. On jasno osje}a kako sada, u ovo pre-
dve~erje, otpo~inje onaj vje~ni dan jednog tijela, ona svijetla
budnost ~ula pred svime, kada }e se sve mo}i vidjeti i ~uti. Ka-
ko se izmoriti sada, odmah sada, kako zaspati prije toga; kako
se spasiti? On zna da }e te{ko do}i ranije do smirenja, i to ju-
tro kada }e se probuditi smiren, i tako `alostan, le`e}i na pos-
telji spaljene utrobe, tako je daleko, ono }e do}i tek mo`da
ujutro, bude li sre}e! Ve} osje}a kako se negdje u tijelu otvara
nova komora snage, i on je opet na nogama, kao da nije ni{ta
bilo: predve~erje, gospodo, mo`e nastaviti svojim tokom! Us-
pravlja se pred ljudima, bri{e se oko usta, i ve} je onaj stari,
kao nov: mo`e nastaviti sve {to `eli!
100 Proza

Odbjegao, do{av{i svijesti kasno te no}i, zatekao je sebe,

golcatog do pasa, kako ide nekom nepoznatom tamnom uli-
com i ri~e iz sveg glasa, kao pravi vol, razme}u}i se svojim
sna`nim torzom, tim mi{i}ima i `ilama koji su se napinjali
dok je urlikao. Nasrtao je na tamu svaki ~as, i niko mu nije
odgovarao. Tako bi ga usre}ilo da ga je neko zgrabio iz prve
kapije, odvukao ga iza ku}e i tu ga sna`no zatukao kao polu-
djelog psa. Nasmijana grimasa Rostropovi~a koji na sve na-
puklo govori samo: Lakrdija!
Samo}a i tuga u vozu, sutradan dok se vra}ao ku}i. Cjelo-
no}na {utnja i oslu{kivanje samog sebe. Vidio sam ga, s pro-
zora, kako ujutro ide sa stanice prema na{em gaju, govori
brat. Bio je tako oronuo; danima, no}ima bio je nesmiren.
Blijeskovi, koji ga jo{ uvijek zasljepljuju.
Ono morozno {to prosijava na trenutak. Ono svje`elede-
no {to bljesne u sekundi. Ono daleko, daleko, daleko, usa-
mljeni~ko. Ono munjevito {to zasljepljuje. Ono gorko, gorko,
bez igdje ikoga. Oni tu|i {ljunkoviti nasipi, u nekom zim-
skom sutonu, popodnevnom, pored neke ledene ~eli~ne rije-
ke, kada je sve tako {iroko i sle|eno i svijetlo, da razvla~i du-
{u u grudima do raskidanja. Ona pustota!

SLU[AO sam tih no}i kako se brat u snu gu{i i kako usta-
je s kreveta bude}i se te{ko. Bilo je to ono vrijeme kad smo
ve} od svega odustali. Sje}am se da je bila neka jesen, duga,
dugo je te godine lebdjela u kro{njama oko na{e ku}e. Dola-
zio je Mihail; – i sje}am se da je sve vi{e kopnilo njegovo odu-
{evljenje. Sjedio je s mojim bratom, i ja sam ih gledao; posto-
jali su sve sli~niji, sve naklonjenije gledaju}i jedan drugog;
vr{njaci, u ranim tridesetim. Bio sam zavolio Mihaila te jese-
ni, osje}ao sam ga kao svojtu, gotovo da ga nisam ni razdva-
jao od svog brata. Dostojanstven je u tim danima jo{ uvijek
bio Mihail; ali brat mi je govorio kako se vidi da i on postaje
umoran. Dolazio je obu~en sve nemarnije; sve zapu{teniji, s
dvodnevnom bradom. – Jedno smo svi izgubili iz vida – re-
kao je brat jednom. – I on je ostario.
Dolaze}i sve hladniji i hladniji, nezanesen, zati~u}i nas u
hladna pove~erja te kasne jeseni, ~udila ga je to na{e mirno
`ivovanje, od obroka do obroka, ti razgovori, to prekra}ivanje
vremena, ta sitna djelanja i opho|enja s njim; vidio sam da
nas `eli natjerati sa sobom u grad, da nas `eli pomjeriti odav-
Proza 101

de, da nas `eli povesti da i mi vidimo kako se tamo sve mije-

nja, kako nove stvari iskrsavaju. Vidio sam kako uzbunjuje
moga brata; svaki put bi se lecnuo kad bi pominjao knji`evne
uspjehe prijatelja, i ~inilo mi se da se blago podi`e na stolici
dok Mihail govori: idemo. Onda bismo samo tonuli u sumrak
smije{e}i mu se, i on je pitao za{to, za{to. Kao da je bio sve za-
boravio. Brat se nasmijao i samo resko rekao: Mihail!
Padale su mra~no sjene jedne ve~eri: mrak se hvatao u
vrhovima kro{nji kao mre`a. Smijali smo se zbog ne~eg,
mnogo. Brat se najednom zagrcnuo pi}em i po~eo se tresti,
tresti. Ja sam pijan sko~io i uhvatio mu noge iste`u}i ih, da
gr~ umine; vidio sam kako prevr}e o~ima, mislio sam da }e
umrijeti. Vikao sam na Mihaila da mi pomogne.
On staja{e uko~eno, ne pomjeraju}i se, samo ustav{i; nije
ni makca napravio, dok se brat nije vratio svije{}u i po~eo me
umirivati. Cijelo to ve~e Mihail je pre{utio. Brat je skrivao
svoju ruku pod deku da ne vidi kako je obuzimaju drhtaji. –
^uli smo da je prve ve~eri saznav{i koliko je brat bolestan oti-
{ao na prijem me|u neki svijet, i da se du{io u smijehu
pri~aju}i sa svima. Svi su ga sa zgra`avanjem gledali znaju}i
u kakvom je stanju sada njegov prijatelj. Brat je samo rekao
da bi i on isto uradio da je bio na njegovom mjestu.
Poslije te ve~eri Mihail je prestao dolaziti; nije se vratio vi-
{e nikad. – Mnogo sam se ljutio na njega; brat ga je branio.
Jo{ mi se ~ini da vidim njegove okrugle o~i, koje su se tih da-
na smanjivale, ~inilo mi se. Te njegove plahe o~i, i istovreme-
no pune prepredenosti, drskosti i skrivene ironije. Sada mu
je lice bilo izgubljeno, i blijedo, o~i su mu bile crvene: – Odu-
vijek smo svi mi grije{ili. Svi koji smo ga znali, svi koji smo ga
istinski voljeli. Trebalo ga je zagrliti, mo`da poljubiti, kazati
mu koliko ga volimo, u tim danima kada je patio. Tada mu je
bilo najte`e. A mi to nismo u~inili. Bojali smo se da ne bude-
mo sentimentalni. Pona{ali smo se prema njemu kao da je od
bronze. Kao da je ve} bio spomenik. Svi smo ga samo podba-
dali. A on je bio vje~ito prehla|en. Vje~ito s gripom. Slabih
nerava. Bole}iv kao zaljubljena `ena. Pro~itajte samo njegove
pjesme. Prosto smo svi bili oslijepili, izgubili pamet. -
Bila je to ona duga jesen kada se brat ponovo razbolio.
Govorio mi je krajem tog ljeta kako osje}a stare bolove, i da
mu se sprema ponovo bolest, i da ga obuzima ona slabost, i
izgubljenost, kao onda; ova se godina odvila u ozdravljenju,
102 Proza

i to je tako. – Sada je gotovo, ja sam izgleda svoje od`ivio. Mi-

slio sam da dramatizuje, iz straha. –
Bio sam s njim te jeseni. – I ja sam se povukao iz grada;
izvodio sam ga iz ku}e na zrak, i sjede}i pred na{om dvokatni-
com, gledali smo kako protje~e vrijeme. Koliko }e puta vjetar
saviti onaj suhi grm do kraja dana? Ni{ta nismo tada ~ekali.
On se `elio uni{titi samo {to prije. I mene je to slu|ivalo. – Ni
u {ta nismo vjerovali, sje}am se. Brat je listao je tih ve~eri svo-
je knjige. Samo je planirao, planirao; pri~ao je ~esto o tome {ta
}e sve raditi kad ozdravi – a onda se smijao tresu}i se omotan.
I ja bih se po~eo s njim smijati. Znali smo da ne}e ozdraviti.
Padao je tih ve~eri u sljepila sve ~e{}e. Govorio bih mu ne-
{to, a on bi me prekinuo opisuju}i kako propada u mrak.
Odmi~em se od pjesnika unatra{ke, ostavljaju}i ga usamlje-
nog na stolici, crnog kao gavran, pod nekim drve}em, koje se
zlokobno mra~i; guste sjene padaju tako temeljito posljednji
put te godine. Oja~ale, nepovratno okivaju svijet svojom tmi-
nom. Na{a dvokatnica se u pozadini crni me|u drve}em, kao
da je ve} no}. Ne znam {ta bi jo{ mogla uraditi prije snijega
ova jesen, tusta i sna`na kao zemlja. Vidim brata ucrtanog na
toj sve tamnijoj slici.
Slu{am pjesnika kako glasno sanjari dok tone u mrak; nje-
gov glas odjekuje ispred na{e dvokatnice zapu{tenim pustim
parkom. Opisuje neku brezu s koje sipa li{}e, `uto i okruglo,
sipa, sipa, svijetlo, cijeli dan bez prestanka, lepr{aju}i na zra-
kama sunca kao u kaleidoskopu. To li{}e na kraju po~inje pa-
dati po njegovom licu. – I ja se sjetim da smo takav prizor gle-
dali u na{em parku na po~etku jeseni. Neki jak stropo{t vode
dopirao je tada odnekud.
Najednom! Neko mirisno tijelo ispred njega koje le`i na
boku, uvijaju}i se kao da ple{e; osje}a Asjin miris, sada mi-
ri{e tako druga~ije. Ljubi je niz le|a, i ona uzdi{e. Otvara o~i
i jo{ uvijek mu se ~ini da je to ona pored njega; gleda je ka-
ko le`i tu, na krevetu. – Otkud to da se na{la ona pored me-
ne, ne mogu nikako da pojmim; to je njena kosa. Rasanji-
vam se onda naglo, {irim stegnute kapke i vidim da to nije
ona; prepla{en sam da u snu nisam slu~ajno izgovarao nje-
no ime. – Druga su vremena, nepoznata soba, i to pored
njega – pa to je neko drugi! Kad bi Mihail znao za ove mo-
je snove, smije{i se ponovo zaspivaju}i, pomireno. Godina-
ma kasnije on se budio pored nekih drugih `ena, u prvom
Proza 103

momentu ushi}en {to je Asja pored njega.

Le`i u svome krevetu kao omamljen i pomjera se jo{ vi{e
nazad, u pro{lost. – Pomjerati }u se unazad, sve dok se dobro
ne sjetim toga. – Snatri pjesnik te godine u slijepa predve~er-
ja mnogo. Njegov brat ne zna o tome gotovo ni{ta. – Nekad
se i ujutro budim slijep, to mu i ne govorim, i ostajem u kre-
vetu odbijaju}i da me izvodi ispred ku}e. Zatvaram o~i,
mra~no je oko mene, i letim u pro{lost unatra{ke, lebde}i du-
go. Spokojan, ve} osje}am njen miris; kad otvorim o~i, ona }e
biti tu, znam to.
Kristalno vidim neki topli dan na mansardi; sva su vrata i
prozori bili rastvoreni. Tako se sje}am svega, ~itavog tog da-
na, do pojedinosti. Otvaram o~i, i ona je ovog puta stvarno
tu, u mom krevetu, u kojem sada le`im oslabljen, Asja. Pro{le
su godine nakon toga, ali njeno tijelo u mojim o~ima je kao
tog dana, i ja }u ga zauvijek u zjenicama nositi kao takvo, sve
dok se one ne ispune tamom. Jedan je od onih beskrajnih da-
na, i sve miri{e, proljetno. Neko je unio jorgovan u sobu, i ja
ga ljubi~asto osje}am. Ona se jo{ uvijek ne budi, i ja je laga-
no ljubim niz ki~mu. – Otvara o~i i okre}e se prema meni, ne-
vedra, zabrinutog pogleda. Cijelu no} si u snu bje`ao od me-
ne, govori. Ja se smije{im, bespomo}no. Sino} me isto tako
smeteno, u`asnuto pogledala, dok je ~itala moju novu pje-
smu. – Pe}ine, visovi, li{}e. Razumijem. Opustjeli nasipi! –
Potom je zapanjeno zaklopila papire i pogledala me prepla-
{eno: - Pa, to je smrt... Onda je listala moja pisma, donijela ih
je sva, sa~uvana. I ~itala mi je kakav sam bio, nekad.
Neprestano sam govorio o tome kako se osloba|am sve-
ga, i kako mi ni{ta vi{e nije va`no. To sre}no valjanje po kre-
vetu sino} kad smo se ponovo na{li, to ushi}enje; ta umilna
sre}a {to smo opet zajedno! Ta grljenja, ta stiskanja, ta dje~ija
radost! Za{to nakon toga trpjeti sada ponovo osipanje? To su
bili savr{eni momenti, tako zaokru`eni. Sve je smije{no zato
{to jednom dolazi kraj. – Ni{ta nije zaokru`eno, mi jo{ uvijek
nismo ni{ta zajedno od`ivjeli, govorila je ona. Toliko toga jo{
imamo pro`ivjeti! – Smiješio sam se. – Sada imam novu te-
mu, i ni{ta mi nije va`no kao ona. Pred tim }emo svi ostati ni-
jemi. Ona je onda govorila da sam je opet iznevjerio; ona je
govorila da se opet tako bila ponadala, kao budala. Ona je
stalno ne{to pri~ala, ali ja to ni{ta nisam slu{ao. Bio sam tako
gord, ohol.
104 Proza

– Ja nikada nisam voljela nikoga osim tebe. A ti si stalno

govorio da je volim nekog drugog. Ti sada stalno pri~a{ o tom
Mihailu. Ja vas nikada nisam znala razlikovati: jesam li kriva?
Meni ste uvijek bili kao jedan. Davala sam se obojici, istovre-
meno. I {ta je tu stra{no? A ti si bio onaj koji nije volio. Stalno
si samo umi{ljao moju nadmo}. Bje`ao si od mene na man-
sardu danima se zatvaraju}i; podsmjehivao se. Danima, da-
nima sam sanjala o tome da }e{ samo jednom nazvati i re}i
da me voli{. I takvi su dani dolazili; hrlio si da me ljubi{ stra-
sno. I to nije bio niko drugi, ve} ponovo ti. Isti onaj koji me
nemilosrdno ostavljao, tu`no pitaju}i: Du{o, boli li te? Isti ko-
ji se udaljavao od mene, da bi me po`elio. Ja sam znala tebe:
oduvijek ste bili jedan, nikad dvojica. To ti nisi znao nikad
kao ja. I ja sam voljela tu na{u `ivost; tu gr~evitost! Mogla
sam `ivjeti s tim.
Stajao je na prozoru i {irio ruke u vazduh, kao da lebdi. Ni-
je volio nikog `ivog. On dobro zna da je ona uvijek vi{e volje-
la Mihaila; njemu nikad nije pisala onakva pisma. Nikad vi{e
ona gr~evitost, nikad! Ni{ta mu se vi{e nije moglo dogoditi.
Mihail, onaj koji se tako mu~io padaju}i u san, nad tim stalnim
o{trinama; smije{nik koji je bdjeo nad svime, koji se danima
borio s njenom `ovijalno{}u. Onaj koji ju je stalno zaklapao u
njenom lebdenju, usmjeravaju}i tu svjetlost na sebe. Umi{ljen
{to ga `ivot ne smije praviti smije{nim. Onaj koji je zaspivao
uprkos svemu, sre}an i izmoren u tom snu. Ona grozni~avost;
oni padovi, stalno padovi, i veli~anstveni uzleti! Snovi! Nikad
vi{e! – Ja sam se oslobodio svega. @ivim sa `eljom da sve bude
gore i gore, i da svijeta nestaje, polagano i istrajno. Znam da }e
uskoro uslijediti nesre}e, i ispuniti me smijehom, spokojem.
Rastvorio sam svoja vrata i prozore. Pripustio sam svima da vi-
de sve moje. Budu li me pitali: govori}u im da sve znaju, da je
sve kako oni misle. Da nema ni{ta {to oni ne bi mogli razumje-
ti. Ne mislim vi{e padati u san, nikad vi{e. Tako sam sretan u
odricanju. Moja je jo{ samo vje~nost. – Asja se spremala u po-
zadini, i on to nije gledao; na svojim rukama osje}ao je njen
miris. Zaboravila je moja pisma na stolici.
Mrak se polagano opu{ta, kao da se kravi, i ja znam da }e
uskoro cijeli svijet postepeno ukazivati pred mojim o~ima.
Pojavljuje se u obrisima polagano soba, ista kao prije {est go-
dina. Osje}am kao da sam samo pomjeren u vremenu; ni{ta
se nije promijenilo. To sam ja, onaj stari Rostropovi~; onaj {to
Proza 105

je onog toplog dana stajao na ovom prozoru. Napolju je mir-

no i suho, osun~ano podne; jesen nikako ne odlazi drhte}i
kao jara u golim granama.
Moj tu`ni brat ulazi i svodi me niz stepenice. Nagovara}u
ga da ponovo pijemo; to volim, to me oduzima. Nikad mu se
ne}u odu`iti. – Poslije moje smrti, svodi}u pri~u o sebi i nje-
ga ne}u ni pomenuti; samo }u govoriti da sam bio sam, i bo-
lestan. Dok te{ko kora~am, u mra~nom uglu stepeni{ta vidim
Mihaila kako me gleda pla~u}i, oronuo, kao olupina. Grca
prestravljeno silaze}i za nama lagano, kao u sprovodu; ~ujem
njegove jecaje iza svojih le|a. – Moj brat ga ne vidi. Ne zna
da smo danas isti, kao da se gledamo u ogledalu. Sna`no za-
tvaram vrata za sobom da ne iza|e za nama napolje.
Dok budem umirao, moj brat }e sigurno sanjati kako se
na{a dvokatnica ru{i, polagano; kako spada crijep po crijep,
kako se osipa malter, kako slije}e cigla po cigla s nje. Uspore-
no, kao da je odnosi rijeka. Dugo }e u snu slu{ati tu stra{nu
huku ru{enja. – Pred njegovim o~ima staja}emo i nas dvoji-
ca, ja i on, mirni, pomirenih lica, i na{a tijela }e se raspadati u
toj usporenoj slici kao da smo od maltera. – Potom }e se on
probuditi i biti u`asnut, zagu{en.
A onda }e pro}i vrijeme, odvrtiti }e se godine. On }e
osje}ati kao da je pomjeren u vremenu. Jednom }e se zate}i u
ovom na{em parku i {etati tuda s nekom djevojkom. Zasta}e
i sjetiti se svoga jadnog brata; ve} je mrtav {est godina, pomi-
sli}e. Sje}a}e se one jeseni kada je umirao, sjeti}e se kako je
sjedio s njim pred onom dvokatnicom danima; sjeti}e se nje-
gove pri~e o mladosti – kako je pri~aju}i svako malo samo res-
ko podsmje{ljivo otpuhivao: – Mihail! Tako je stalno u pri~i
zvao onoga koji ih jedini posje}ivao te jeseni, dojezdiv{i u po-
ve~erja, kao utvara. Da li }e ostati i{ta od te pri~e u njegovom
sje}anju; bar ne{to {to }e on mo`da mo}i ispri~ati toj djevojci.
– Da li }e on to znati ispri~ati onako kako sam ja snivao da
ho}e; onako kako sam te jeseni ja pri~ao o sebi u njegovo ime.
Da li }u ja biti zanimljiv toj djevojci pored njega? Osvrta}e se
se oko sebe, i samo }e spaziti da se sve promijenilo. Taj mome-
nat bratove smrti trenutak je kada je u njegovim o~ima ovaj
park zastao, shvati}e; u njegovom sje}anju on je bio isti kao
prije {est godina: mislio je da ista djeca jo{ uvijek tr~e njim kao
onda. Mo`da je to taj trenutak kad sam ja po~eo starjeti, jo{ }e
mo`da pomisliti, i onda od{etati dalje.
106 Homesic!

Friedrich Wolf
Govor o logici
poru~nika Krezubog

Dobro jutro, kompanijo! ^ujte i po~ujte!

Opet se desila nekakva svinjarija s mojom po{tom. Koje-
kakav mamlaz je u mojim novinama crvenim precrtao ovaj
dio gdje se govori o poljskim snajperistima. Ti banditi, i to hi-
ljade njih, uspijevaju uma}i njema~kim radni~kim logorima
lutaju}i po {umama i napadaju}i na{e divne njema~ke kasar-
ne u drugim dijelovima dr`ave.
O tome pi{e i u ovim mojim novinama, evo, ovdje stoji
sve crno na bijelo: „Poljaci od nedavno u pokretu!“ I ba{ taj
dio je neka na{a domopa}eni~ka bitanga prekri`ila.
Eh, ovo mo`ete ~ak i vi idioti da shvatite: Te poljske pi~kice
nisu nas nikad voljele, a sad tek pogotovo; i njih sada tamo `ivi
oko trideset-~etrdeset miliona i to jo{ uvijek na na{oj grba~i. Je-
dnako kao i oni Francuzi, koji nas preziru kao i kugu, uprkos
onim silnim strijeljanjima talaca, u Francuskoj se sve vi{e na-
padaju njema~ki oficiri i vojnici; i to je ponovo ~etrdeset mili-
ona na na{oj grba~i. Zatim, oni izopa~eni i tvrdoglavi Nor-
ve`ani, ama na tom sjeveru bukvalno vlada |avo. Podivljali su
i ovi Holan|ani i Belgijaneri. ^ekaju samo da im odnekud s
neba slete Ameri i Englezi. A tek ovi seljaci iz Srbije, koji su ne-
{to sli~no poput Rusa, polovnjaci, pola Rusi ~itav Slaven. I
Grci, {to proslavi{e ove na{e budale od profesora . I to je, opet,
jo{ jedno {ezdeset do osamdeset miliona njih, razbacanih pre-
ko ~itave Evrope, koji samo vrebaju da nas Njemce, nas koji u
Homesic! 107

Evropu unosimo kulturu i mir, jednom za svagda izbri{u. Ali,

nezahvalnost je svjetski profit. Doista smo trebali ostati kod
ku}e i ovu bagru prepustiti zaslu`enoj sudbini.
[ta ti tamo sla`e{ kojekakve grimase? Da, na tebe sam mi-
slio Spießbacher, {ta bulji{, misli{ da si Wodan pa ve} nam
prorekao propast. Tele jedno!
Pa samo nas ovdje (u SSSR-u) je oko pola miliona vojnika.
Borimo se, i to u nekom dogovoru sa lopovima kojima vjeru-
jemo da su nam saveznici. Sve je jasno kao dan, vrlo jednos-
tavan egzemplar osvete, vi budale! Je li vam sada jasno, anal-
fabeti~ari jedni, za{to na{ Vermaht mora ba{ i posljednjeg
njema~kog radnika koji jo{ ima dvije noge maknuti s tezge i
prebaciti ga na isto~ni front, i onog posljednjeg seljaka odvo-
jiti od zemlje i ... ma dovraga vi{e, i sedamnaestogodi{nje gi-
mnazijalke od {kolske klupe?
I onda nastupa na{a ofanziva. I opet ostaje jedna
tre}ina/polovina nas ovdje u svetoj dalekoj Rusiji koji evo
le`imo na svojim stra`njicama; i sada, tokom druge ruske zi-
me, druga polovina na{ih ide, lagano, dolje, hopa! I da ja vas
sad pitam ne{to, vas domopa}enike, ho}emo li na kraju firer i
ja sami vodit’ ovaj rat, pa ovu zemlju poslije kolonizirat’? Ka-
ko vi to uop}e zami{ljate? Aha, imam vas bando jedna! Vi
uop}e ne `elite ni ostati ovdje niti kasnije nekad raditi, zna~i,
biti dvije hiljade kilometara udaljen od voljene vam va{e za-
vi~ajne doline i kafane, i zabacane radionice? No, da vas pitam
onda, bando jedna, {to ste uop}e i dolazili ovamo? Za koga se
vi uop}e borite, ako vam je parola: Nigdje kao kod ku}e? To je lo-
gi~no, ili pak ne? To bi ’skontali’ ~ak i Hotentoti! Na eto!
Naravno, malo logike nije naodmet i jednom vojniku na
frontu. Ina~e bi poludio vi{e nego {to jest! I ako vi idioti ne
znate bar za{to ste do{li ovdje u ovu stranu stepsku dr`avu,
ako samo razmi{ljate o svojoj Njema~koj `ele}i pod svaku ci-
jenu nekad kasnije ostati u njoj, onda je ovo {to vi ovdje ra-
dite sprdnja! Ovce jedne! I sada bi va{ poru~nik Krezubi po-
put nekog nadovana na vrhu trebao predvoditi svoje krdo u
smrt sa jednim hura? S po{tovanjem, hvala! Totalno nelo-
gi~no! Idotski ~ak! Zapaljenje mozga!
Op}enito, malo vi{e logike `elio bih sebi ubudu}e i priu-
{titi! Bez logike ~ovjek je samo komad `ivotinje, koja samo
misli na hranu i na ono {to je pojelo i {to }e pojesti! Jesam li
upravu, hijene jedne? Odstupite!
Prevela: Selma Mujanovi}
108 Homesic!

Haris Imamovi}
Gatanje

posve}eno gra|anstvu
Va{i dlanovi, nje`ni i ~isti,
govore mi da radite nekakav te`ak posao:
smi{ljate slogane za reklamiranje sapuna!

Va{a du{a je uspravna, vegetarijanska, tako|e ~ista:

radite antigravitacijsku jogu?
Pa da: hemijsko ~i{}enje za du{u.
I sad je va{a du{a, kao va{ kaput,
izribana i pod garancijom.

Vi ste ma|ioni~ar! Da.

Samo se sjetite va{eg posljednjeg slogana:
’Da bi `ivot va{e djece bio san,
nasapunajte im ruke svaki dan!’
To je abrakadabra, Va{e }iribu-}iriba.
Onda jo{ kucnete svojim prstima
pred nekakvim sezamom, tamo u centru,
pred ufrakljenim Alibabom
i ~etrdesetoricom asistenata nekakvih,
Homesic! 109

a oni, stanu igrati oko vas, kao balerine,

pedikirani i manikirani,
dok vam daju hiljadu para,
{armiraju vas manirima s Honolulua,
vi zvi`dite u sebi ~ekaju}i ~etvrtu decimalu.
Magija! Prsti! Rije~i! Jezik!
Osim toga stvarno ni{ta niste uradili.

Vi biste mogli biti i pjesnik, najzlatoustiji,

samo da to nije najbesmislenija realija u sazvije`|u.
Jutros ste, recimo, savjetovali Ciganinu
(kad je uperio ruku u vas)
da postane profesionalni krvodavalac
i jednim potezom rije{i sve svoje probleme.
To se zove analogija.

Upitali ste jednog svoga prijatelja,

za{to odbija da ljubi krezave `ene,
ako je ve} toliko samilostan.
110 Homesic!

Jer znate: milosr|e je stvar mogu}nosti, a ne `elja.

@elje su stvar mogu}nosti, a ne milosr|a,
a mogu}nost `elje nije stvar milosr|a.

Ipak, Vi niste li{eni tog milosr|a.

Pa`ljivi ste i ne bacate `ilete u kontejner
misleći na krvave prosjačke ruke.

Ne jedete `ivotinje,
ve} hranite jednu,
kao dijete je volite.
Kao ~ovjeka oplakat }ete je i sahraniti,
i mauzolej joj sagraditi.
I kip njezin hraniti, i kupati, i obla~iti,
i va{ke po njemu tamaniti.

Va{e dijete ne bi da bude statua,

ve} kipi, `eli da je `ivotinja, slobodna, razjularena, divlja
`ivotinja!
Homesic! 111

Divlja `ivotinja, koja ima d`eparac.

Dakle, divlji ljubimac.
Ljupka lutka, dakle.

Va{a `ena je invalid.

Ona hoda na {takama {tikala.

Ona je lijepa, dakle, ne smije da radi:

zato je prodava~ica cipela.
Ona danas prodaje cipele,
da bi ih sutra mogla kupiti,
kod drugih prodava~ica cipela,
koje su ju~er kod nje...

^ekajte... ne idite jo{!... Ne rekoh vam najva`nije...

Va{a linija `ivota je linearna i govori
da vam se ni{ta ne}e desiti,
promijeniti,
do kraja `ivota!
112 Sic!citat

Moris Nado
Banket u ~ast
Sen-Pol-Rua

Odlomak iz Nadrealisti su se divili Sen-Pol-Ruu; oni su u njemu vi-

deli izvanrednog pesnika, i mada ih je njegov katolicizam
“Istorije spre~avao da ga uzmu kao jemca za svoje delovanje, nisu
nadrealizma” zaboravljali ble{tave slike iz Odmori{ta procesije ili iz Gospe
(prev. Nikola s kosom. I sam tako osobeni re~nik pesnika iz Kamarea, blis-
ta od dragog kamenja i ognjeva, a ponekad i tako preci-
Bertolino)
ozan, davao im je za pravo kad su tvrdili da je proistekao
direktno iz pesnikove podsvesti. Sve to ih je navelo da po-
vodom iskazivanja po~asti Sen-Pol-Ruu u listu Nouvelles
littéraires, u ~emu su sara|ivali, po~etkom jula 1925. u~es-
tvuju u banketu prire|enom u ~ast ’Veli~anstvenog’ od
strane jedne grupe prijatelja i u~enika pod patronatom
~asopisa Mercure de France. Banket je odr`an u’la Closerie
de Lilas’. Neki od prisutnih su nadrealistima izgledali sa-
svim nepo`eljni. To ni u kom slu~aju nisu bili simbolisti po-
put Pol-Napoleona Roanara, koje je vreme pregazilo i
u~inilo bezopasnima, nego osobe kao {to su Linje-Po i Ra-
{ilda, ~ije su im se ideje ~inile konzervativne i ~ak reakci-
onarne. U toku banketa, Ra{ilda je, ponavljaju}i re~i iz je-
dnog ranije datog intervjua, dopustila sebi da ka`e, i to do-
voljno glasno da bi je ~uo ~itav skup, da ’jedna Francuski-
nja ne mo`e da se uda za jednog Nemca’. Nadrealisti su,
me|utim, bili u to vreme veoma zaljubljeni u Nema~ku:
pre svega zato {to je za francuske bur`uje ta zemlja pred-
Sic!citat 113

stavljala nepotpuno pora`enog naslednog neprijatelja,

~iju volju da se ponovo uzdigne okovi Versajskog ugovora
nisu mogli da obuzdaju, i lo{eg plati{u reparacija koga je
Poenkare ogor~io okupirav{i Rursku oblast, a zatim stoga
{to je ona, prema Desnosu, pripadala onim snagama Isto-
ka koje su pozvane da sru{e zapadnu civilizaciju; najzad i
stoga {to su nadrealisti, prema Aragonovim re~ima,’ oni
koji }e uvek pru`iti ruku neprijatelju’. Posle Ra{ildine izja-
ve Bre ton se ve oma dos to jan stve no di gao i skre nuo
pa`nju g-|i Ra{ildi da su njene re~i uvredljive za njegovog
prijatelja Maksa Ernsta koji je tako|e pozvan na taj ban-
ket.1 Odjednom je nekakav komad vo}a, koji je bacio ne
zna se ko, proleteo vazduhom i pogodio jednog zvani~ni-
ka, a istovremeno su se razlegli uzvici ’@ivela Njema~ka!’.
Gu`va je ubrzo postala sveop{ta i pretvorila se u tu~u. Fi-
lip Supo, oka~iv{i se o luster kojim se slu`io kao ljulja-
{kom, prevrtao je nogom tanjire i fla{e po stolovima.2 Na-
polju su se okupili besposli~ari. Udarci su plju{tali sa svih
strana. Ra{ilda je kasnije tvrdila da je dobila udarac nogom
1 O tom banketu posto-
u stomak od nekog krupnog klipana s nema~kim akcen- ji isto toliko različitih
tom (htela je, naravno, da uka`e na samog Maksa Ernsta). priča koliko i svedoka.
Umni ~ovek iz Kamarea, poput kormilara na la|i kojoj Prema nekima, Andre
Breton je bacio svoju
usred naj`e{}e oluje preti brodolom, oja|en tim inciden- salvetu u lice g-đi
tom, `eleo je da uspostavi mir. Njegovi zvani~ni prijatelji Rašildi, nazivajući je
’vojničkom droljom’.
nisu ~uli njegove umiruju}e re~i. Ovo im je previ{e sli~ilo 2 ’Preturili su stolove,
na zgodnu priliku da smrve te ’nadrealisti~ke provokato- gazili posuđe. Među
re’. A kako nisu mogli da samo iza|u s njima na kraj, po- protivnicima su počele
sevati pesnice, dok su
zvali su u pomo} policajce, prirodne branioce ismejane po- stakla prštala u
ezije, i pokazali im one koje bi trebalo izdevetati. Dok su se paramparčad.’ Intervju
orili uzvici ’@ivela Nema~ka! @ivela Kina! @iveli Marokan- sa Rašildom
3 ’...Reč je o pravičnoj
ci!’, Mi{el Leri, otvoriv{i prozor koji je gledao na bulevar,
odmazdi, o tome da im
viknuo je iz sveg glasa: ’Dole Francuska!’ Okupljena gomi- se prepreči put ka
la pozvala ga je da objasni {ta ho}e da ka`e, a on nije pro- javnosti... Niko od nas...
ne treba da ubuduće
pustio tu priliku: tu~a se prenela na bulevar Monparnas. govori o njihovim
Leri, koji je i dalje izazivao gomilu i policiju, umalo nije člancima, o njihovim
knjigama, sve dok oni
lin~ovan. U komesarijatu, kuda je odveden, pokazali su ne usvoje metode pub-
mu njegovog boga. liciteta koje neće biti
Skandal je bio ogroman. Listovi su u horu dizali hajku toliko prljave. To je
prva kazna, a za njom
na nadrealiste, objavljuju}i ogor~ene intervjue g-|e Ra{ilde, će moći da uslede i
`rtve ’nema~kih agenata’. Orion, iz lista Action française, u druge, drukčije vrste,
ako se oni ne zadovolje
Otvorenom pismu knji`evnim dopisnicima, predlagao je da se pisanjem...’ Orion. (L’
nadrealisti stave u karantin.3 Trebalo bi ih kazniti organizu- action française, 6. jul) )
114 Sic!citat

ju}i oko njih zaveru }utanja. Sama re~ ’nadrealizam’ treba-

lo je da zauvek bude izba~ena iz novina: nije se moglo ve-
rovati da nadrealiste pokre}e i{ta drugo osim `elje za rekla-
mom.
Nadrealisti nisu ostali na tome. Istovremeno su objavili
Otvoreno pismo Polu Klodelu, ambasadoru Francuske. Njegova
ekselencija, naime, u jednom intervjuu za ~asopis Comoedia,
nije na{la ni{ta bolje nego da nadrealisti~ku aktivnost okrsti
kao ’pedersku’, dodaju}i jednu pojedinost koja je u takvoj
raspravi bila sasvim neo~ekivana: da je on, Klodel, zaista za-
slu`an za otad`binu, zato {to je u toku rata omogu}io da
Amerika proda zara}enoj Francuskoj ’znatne koli~ine slani-
ne’. Odgovor je bio `estok:
’Malo je nama stalo do stvaranja’, govorili su nadrealisti,
’mi svim svojim snagama `elimo da revolucija, ratovi i kolo-
nijalne pobune uni{te tu zapadnu civilizaciju ~iji smrad vi
branite ~ak i na Istoku, i mi prizivamo to uni{tenje kao sta-
nje stvari koje je najmanje neprihvatljivo za duh...
’...Koristimo ovu priliku da se javno desolidari{emo sa
svim onim {to se na re~i i na delu ispoljava kao francusko.
Izjavljujemo da se izdaja, kao i sve ono {to na ovaj ili onaj
na~in mo`e da {kodi bezbednosti Dr`ave, po na{em mi{lje-
nju lak{e miri sa poezijom nego prodaja ’znatnih koli~ina sla-
4 Vraćajući se na ban- nine’ za ra~un jedne svinjske i pse}e nacije...’
ket u čast Sen-Pol-Rua: Nova uzbuna. Journal littéraire od 4. jula 1925. predla`e da
’Ostaje da se vidi da li
će pravda sa ovim se nadrealisti u~ine ne{kodljivima.4
ljudima postupiti kao Vi{e zaista nije moglo biti iluzija o ideologiji i delatnosti
što oni zaslužuju, jer to
nisu samo rđavi nadrealista. Do tog trenutka njihove anateme nisu uzima-
Francuzi i prostaci, ne suvi{e ozbiljno, u nadi da }e se oni, po{to sebi daju odu-
nego je više njih bilo i
naoružano, a ponašali {ka, poput tolikih drugih najzad prikloniti redu. Dok su
su se kao najobičniji njihove anateme ostajale na planu pisane re~i, taj sigurno-
kriminalci... Potrudit
ćemo se da ih sni ventil je mogao ostati otvoren, mogao se ispoljavati pri-
ućutkamo.’ L’ action vidno liberalan stav prema tim galamd`ijama. Ali stanje se
française. Pol Sude, u
Le Temps, zbija šalu pogor{avalo: uhvativ{i se unutar svojih granica uko{tac sa
povodom pisma ozbiljnom monetarnom krizom, Francuska je van granica
upućenog Klodelu:
’Kad se za tridesetak ve} nekoliko meseci vodila pravi rat protiv marokanskih
godina g. Luj Aragon ili Abd-el-Krimovih odreda; istovremeno, na me|unarodnoj
g. Filip Supo budu kan-
didovali za Akademiju,
pozornici, {irenje uticaja revolucionarne vlade u Kantonu
biće im pomalo neu- na ~itavu Kinu kao da je najavljivalo prve znake nove revo-
godno kad neki lucionarne krize me|u azijskim masama. S.S.S.R. se nije
konkurent iskopa ova
žalosna sočinenija.’ sru{io, suprotno predskazanjima ’uglednih’ proroka. Mada
Sic!citat 115

se nailazio u borbi sa neospornim te{ko}ama, on je pridobi-

jao delima izra`enu simpatiju me|unarodne radni~ke kla-
se. Trenutak nije bio za liberalizam. Trebalo je zbiti redove
protiv zajedni~kog neprijatelja i ponovo zasnovati, na-
ro~ito na planu umetnosti, ’svetu ujedinjenost’ oko tradici-
onalnih vrednosti ko {to su otad`bina, porodica, vera, te se
tu}i bez milosti sa nadrealisti~kim besomu~nicima.
116
Almir Kljuno
Amor fati
O filmu
Torinski konj
Béle Tarra
1 Što se Nietzscheu
tačno dogodilo toga
dana u Torinu nije
sasvim jasno. Događaj
je postao zavodljiv za
mnoge, te su ga oni vid-
jeli na različite načine, i
zamišljali su ga, izmišl-
jali, domišljali... Tekst
Torinskoga konja
napisao je László
Krasznahorkai – sa
kojim je Tarr surađio na
svim značajnijim fil-
movima – i, po njemu,
Nietzsche je, nakon
ovoga teatralnog prizo-
ra, dva dana ležao na
divanu, miran i ćutljiv,
da bi na kraju tek prom-
rmljao: „Mutter, ich bin
dumm“ (Majko, ja sam
glup), i docnije živio još
deset godina, krotak i
lud, njegovan od strane
majke i sestara. To je,
naravno, fikcija.
Sic!esej
Poznata pri~a ka`e da je Friedrich Nietzsche na jednoj od
torinskih ulica, tre}ega januara 1889, prisustvovao bi~evanju
konja, sceni koja je potresno dejstvovala na njega: poslije te
scene, kona~no je zakora~io pod sigurno okrilje ludila. U na-
mjeri da ga za{titi, pritr~ao je konju, zagrlio ga i zatim
pla~u}i pao na tle. Bio je u takvome stanju da su ga susjedi
morali odnijeti ku}i.1 U sljede}im je danima, obuzet bezu-
mljem, slao kratka pisma prijateljima. Umro je u augustu
idu}e godine.
Mu~no ponavljanje istog
Legenda o Nietzscheu predstavlja uvod filma Torinski
konj (A torinói ló, 2011): u mraku, u odsustvu slika, narator je
prepri~ava, te zavr{ava zagonetnim rije~ima: „Ne znamo
{to se dogodilo sa konjem“. Ve} u nastavku filma, u dina-
mi~noj prvoj kadar-sekvenci, vidimo ko~ija{a i njegovoga
konja kako se probijaju kroz nevrijeme i turobne, uboge
predjele. Mogli bismo odmah pomisliti da }e ovaj film – {to
nam samo njegovo ime sugerira – osvijetliti odnos ko~ija{a
i konja {to ih je Nietzsche susreo, no, sekvence filma koje
slijede uspostavljaju jedinu njegovu, bolnu tematiku, koja
nije ni ludilo njema~koga filosofa ali ni sudbina ugnjeteno-
ga konja, ve} `ivot, prosti `ivot jedne usamljene, izmorene
Sic!esej 117

obitelji, koja se sastoji od bolesnoga Ohlsdorfera, njegove

k}eri, te konja koji im slu`i za tegle}e poslove, pomo}u ko-
jega pre`ivljavaju. Otac nije u mogu}nosti da se koristi de-
snom rukom, tako da na k}erku spada ve}ina poslova, pa
~ak i njegovo odijevanje. Radnja filma je ~amotno jedno-
li~na: sa minimalnom izmjenom u sadr`aju i redoslijedu ra-
dnji, svakoga dana, k}erka se budi, lo`i vatru, odlazi na bu-
nar po vodu, obla~i oca, zajedno ispijaju po ~a{u-dvije raki-
je, nakon ~ega odlaze do {tale, upre`u konja... vra}aju se u
ku}u, golim rukama jedu dva vrela krompira sa malo soli...
i na kraju dana odlaze u san – san koji je, vjerovatno, jedna-
ko siroma{an i dosadan kao i sirota java. (Uobi~ajenu njiho-
vu kolote~inu u ovome filmu naru{ava tek nekoliko do-
ga|aja: dolazak posjetitelja koji kupuje rakiju, odbijanje ko-
nja da jede i radi, cigani koji, tragaju}i za vodom, dolaze na
bunar i daju k}erci neku knjigu, potom presu{ivanje buna-
ra...) Tako `ive oduvijek, bez ikakve `elje, bez mogu}nosti
za promjenom. Kao i u mno{tvu drugih ljudskih primjera,
njihov jadni `ivot odistinski je vje~no i ubistveno ponavlja-
nje istog i dosadnog. Kamen njihovoga fatuma mo`da i ni-
je tako te`ak, ali je brdo kojim ga guraju zbiljski nezanimlji-
vo i o~ajno.
Film se, me|utim, usredsre|uje na samo {est dana u nji-
hovome `ivotu – {est dana koji bi bili posve bezna~ajni, os-
talima jednaki, da nisu dani posljednji, dani kraja, smrti,
apokalipse. Pet dana uvertira su za dan {esti – koji je u fil-
mu prikazan u tek ~etiri minuta – i u kojemu najzad nastu-
pa tmina.

Anatema besmisla
Torinski konj traje gotovo dva i po sata ({to je, naravno,
prekratko spram sedam i po sati Sátántanga, Tarrovoga naj-
zna~ajnijeg filma, remek-djela iz 1994). Snimljen je sumor-
nom, crno-bijelom tehnikom, u tek tridesetak ispolinski
dugih, maestralnih kadrova. Zbog duljine vremena, malo-
ga broja kadrova i skoro pa iritantne oskudnosti u radnji i
doga|ajnosti, Tarr je u mogu}nosti da nam u cjelosti pre-
do~i prostor i vrijeme filma, ali i bogatstva likova, i vje{to
nas primorava da osjetimo svu mizeriju, svu zdvojnost ko-
ju oni `ive. Sve {to svakodnevno rade otac i k}erka, mi vi-
118 Sic!esej

dimo iz razli~itih perspektiva, iz uvijek druga~ijih, odmje-

renih i skladnih kretnji kamere, iz njezinoga nadahnutog
plesa. [to ~e{}e ponavljaju nau~ene, primitivne radnje, mi
smo uvjereniji u njihovu obesmi{ljenost. Tarr se koristi je-
dnostavnim i u~inkovitim metodom kako bi nam doslje-
2 Svakako, konj se može dno prikazao besmisao njihova `ivota: kada iznova i izno-
tumačiti kao simbol
dobra i simbol životne va ponavlja i nagla{ava jednu te istu situaciju i snima je na
snage i izdržljivosti. vazda nov na~in, mi neminovno poimljemo njezinu nepo-
Međutim, podređujući
se posljednjoj sudbini
dno{ljivu su{tinu, njezinu gor~inu, ali i njezinu krajnju
svijeta, u vremenu svje- `ivotnu nu`nost. Uspio je Tarr u svojoj nakani: skoro pa
tovne propasti, i konj će
klonuti. Iako ga kamera
nemogu}no je gledati ovaj film bez ganutosti suosje}anja i
zanemaruje u posljed- empatije – ili, mo`da, sadizma goropadne ironije. (^ak je i
njim, odsudnim svirepi Nietzsche suosje}ao sa konjem.) Zato je na{e sudje-
dijelovima filma,
uvjereni smo da je u lovanje u filmu bezuvjetno nu`no. Kada se likovi bude, mi
mraku štale nastupila i ne mo`emo shvatiti otkud im volja i snaga za po~injanje
njegova smrt. Mada i mi
možemo sasvim slobod- novoga dana. Dok nestrpljivo jedu svoj krompir, mi dijeli-
no ponoviti uvodne mo njihovu glad. Dok neprestano {ute kao nijemi, nama je
riječi naratora: ne
znamo što se dogodilo jednako neugodno. Kada, pak, razgovaraju, smeta nam
sa konjem. No, da li o~ita obesmi{ljenost ljudske komunikacije. Kada idu na
nam je njegova sudbina
uopće bitna s obzirom po~inak, znamo da se, doista, boljem sutra ne nadaju
da znamo kakav je (osim, mo`da, ako }e ono donijeti spasenje u liku smrti).
nauk Knjige Postanja?
Ni~emu se njihova jalova, ruinirana bitisanja ne radoste.
3 Monolog se završava
riječima: „... zaista sam Me|usobno ne iskazuju, ne dijele ni emocije (osim kada
pogriješio misleći da k}er ka `ali umi ru}eg ko nja). 2 Ni ka kve udo bnos ti ne
nema i da ne može biti
bilo kakve promjene na
u`ivaju: jedino im je zadovoljstvo gledati kroz prozor po-
ovome svijetu. Jer, slije objeda. Nikada, ni~emu, ni zbog ~ega se ne smiju. Ne
vjeruj mi, sada znam da
je promjena počela“,
znaju se podrugljivo nasmijati u predivno i nakazno lice
riječima koje očito prim- apsurda. Iako im situacija u kojoj su se na{li neminovno
jećuju smisao sadašnje- nala`e strah, najosnovniju ljudsku emociju, oni se ~ak ni
ga stanja i nagovijest su
onoga što će kulminirati ne pla{e. Oni su doista nesretni, bez bla`enstva, u{an~eni
šestoga dana. Međutim, u svojem blatnom i mra~nom podzemlju, na rubu jednoga
iako je svjestan sve kra-
jnje kobi sa kojom se nesretnog svijeta. Ali, ipak, svoj patni~ki usud prihvataju
svijet suočava, on je zadivljuju}e mirno.
došao kupiti rakiju. Iako
svijet propada, njemu je No, njihova se tragika ne sastoji u ovim o~itovanjima be-
jedino potrebna rakija. smisla, nego u ~injenici da su se sa njime pomirili i posve sro-
Ne možemo a da ne
primijetimo sličnost ove dili, u takvoj stra{noj mjeri da ga skoro i ne primje}uju, da ga
rezignacije sa poznatim nigda ne propituju. ^ak i onda kada posjetitelj odr`i dugi,
stavom junaka Zapisa iz
podzemlja: „Da li svet gorko uznemiravaju}i monolog sumnje – umnogome sli~an
da propadne ili da ja čaj Nietzscheovim mislima – proro~ki govor o propasti, o ljudi-
ne pijem? Ja ću reći –
neka propadne svet, a ja
ma, dobru i zlu, Bogu i bogovima, o svijetu, i kada najavi do-
da uvek pijem čaj!“ laze}u promjenu,3 sve {to Ohlsdorfer zauzvrat mo`e kazati
Sic!esej 119

je „Ma daj. To je glupost.“ Govoriti istinu i proro{tvo u ovo-

me domu zaista je badava: nikakve rije~i ovu porodicu ne}e
nagnati na sumnju, na promjenu.
Ni{ta osim nestanka vode u bunaru, {to ih kona~no pod-
sti~e na pokret, na odlazak od ku}e. U izvrsnoj kadar-sceni,
dok razulareni vjetar kinji i razara ve} pustu zemlju, iz uda-
ljene i vrlo stati~ne perspektive kamere vidimo ih sa konjem
i prtljagom na ko~iji kako zami~u iza be`ivotnoga drveta4 na
vrhu brda – ali i kako se, ve} nakon jednoga minuta, vra}aju
natrag: budu}i da, vjerovatno, ni tamo, iza brda, iza dosega
na{ih poimanja, nema spasa za njih. Do kraja filma nisu rekli
ni{ta o onome {to su vidjeli iza. Uvidjeli su, dakle, da se pro-
past neumitno pribli`ava i njima. Niko nema taj sretni privi-
legij da je izbjegne. Vratili su se doma i ~ekaju je bez straha.
(Jedino u k}erkinom pitanju: „Kakav je ovo mrak?“, izgovo-
renom pred kraj filma, mo`emo prepoznati naznaku nekoga
straha.)

Apoteoza `ivota
Kako je njegov tvorac kazao u jednome razgovoru, Torin-
ski konj je film o „te`ini ljudske egzistencije“. Iako otac i k}er-
ka `ive najsiroma{niju, najte`u i najisprazniju krajnost ~o-
vje~ije sudbine, jasno je da film te`i tome da bude sa`eta me-
tafora ljudskoga `ivota uop}e, da bude njegove te`ine uni-
verzalni oslik. Muka koju pro`ivljavaju otac i k}er samo je je-
dna od mno{tva muka koje odvajkada havari{u (ali i
odr`avaju) svijet. (U tom svijetu, oduvijek, beketovski
re~eno, ne{to ne {tima). Ali ona je zna~ajnija jer je dovedena
do vrhunca, u kojemu je uni{tavaju}i vjetar jedna od ko-
na~nih rije~i sile vi{e od ~ovjeka: sada svi pate i svemu }e 4 Mrtvo drvo ima vrlo
značajnu metaforičku,
do}i kraj. osobito antibiblijsku
U danima poslije torinske scene, Nietzsche je prolazio ulogu u ovome filmu.
(U suprotnome smislu,
kroz veoma neobi~na du{evna stanja. Dionizijski vjeruju}i biblijsko drvo života
u `ivot, uzvi{enim, delirijskim rije~ima, vjeran svojoj filoso- iskoristio je Terrence
Malick u svojemu filmu
fiji `ivota, pisao je prijatelju, kompozitoru Heinrichu Köse- The Tree of Life – koji
litzu (Peteru Gastu): „Ispevaj mi novu pesmu: svet je ozaren sa Torinskim konjem
i sva nebesa se raduju“. Likovi Torinskoga konja nisu na takav čini najbolje filmove
2011. godine.) Ovo se
na~in zaljubljeni u `ivot, ali oni `ivot snose u potpunome drvo, također, može
njegovom nemilosr|u, bez pogleda na neki drugi `ivot, ne- vidjeti kao jedna od
aluzija na Samuela
ki drugi svijet – jer ni po ~emu u njihovome djelanju, u unu- Becketta.
120 Sic!esej

tra{njosti njihove ku}e, ne mo`emo zaklju~iti da su, na pri-

mjer, religiozni –, oslobo|eni su od svih ideala, {to je u po-
tpunosti u duhu Nietzscheove antiidealisti~ke filosofije, ko-
ja voli i `eli `ivot te prezire zamajavanje idealima. (U prilog
Nietzscheu ide, tako|er, i Tarrovo vi|enje knjige koju je
k}erka, i iz koje mucaju}i ~ita, dobila, kao antibiblije.) Iako
je `ivot kojemu robuju, vidjeli smo, nesno{ljivo okrutan, li-
{en smisla i konformizma, ni u jednome trenutku ne odus-
taju od njega: Ohlsdorfer i njegova k}er nigda ne posustaju
i ne prestaju `ivjeti. (Mogli bi, recimo, nekada po`eljeti sa-
moubojstvo?)
^itav smisao filma, sva duhovna snaga njegova, sadr`ani
su u posljednjoj re~enici: „Moramo jesti“, izgovorenoj {esto-
ga dana, u apsolutnome mraku, u posljednjoj ti{ini. (Premda
traje muzi~ka tema koja se jedina pojavljuje u filmu, mi
osje}amo svu strahotnu ti{inu prisutnu za tim ubogim sto-
lom – a ne ~ujemo, naprotiv, nijednu od sedam truba.) Ako je
ovo doista kraj na{ega svijeta, sav preostali `ivot svijeta sa-
bran je za ovim stolom – nekada siroma{nim a sada bogatim
– sve dok se i tu najzad ne ugasi. Pa ipak, otac ohrabruju}e
govori svojoj obezna|enoj k}eri: „Moramo jesti“.5 Moramo
jesti, bez obzira na sve.
Torinski konj je, stoga, izvanredna umjetni~ka posveta ~o-
vjeku, apoteoza njegove mogu}nosti da `ivi i gordo izdr`i
{to god `ivot sa sobom nosio, i da `ivot gorko ne omrzne.
Iako je bogat metaforama i simbolima, razli~itim smislovima
– egzistencijalisti~kim, metafizi~kim, socijalnim... – on je su-
rovo realan i realisti~an u jednome zna~enju: `ivot je vais-
tinski takav kakvim ga njegovi kadrovi prikazuju. Ka`emo
da je osnovno `ivodajno na~elo ovoga filma amor fati, bezu-
slovna ljubav prema sudbini, prihvatanje svakoga njezinog
obli~ja, i lijepoga i ru`nog, kao dobrog, kao dostatnog. Pi{e
Ecce Homo: „Moja formula za veli~inu na ~oveku jeste amor
fati: da ne}e da ima ni{ta drugo, ni napred, ni nazad, ni za
5 Ponovno, podsjeća
sav vek. Ono {to je potrebno treba ne samo podnositi, jo{
ova rečenica na slavni,
protivurječni kraj manje tajiti – svaki idealizam je la` pred onim {to je potre-
Beckettova romana bno – nego ga voleti...“
Nemušto: „... treba nas-
taviti, ne mogu da nas- Moramo `ivjeti, bez obzira na sve – bez obzira na o~aje i
tavim, nastaviću“. tlapnje i patnje.
Nismo sigurni što je to:
optimizam, pesimizam
Po rije~ima Béle Tarra, Torinski konj posljednji je njegov
ili naprosto nužnost. film. („Vidim ne{to {to je vrlo blizu – kraj.“) Ovo remek-djelo
Sic!esej 121

ma|arskoga redatelja kvintesenca je jedne umjetni~ke pri~e,

koja uklju~uje nekoliko velikih filmova. Ishod je pranastoja-
nja istinske kinematografije da snimi i prika`e `ivot, njegove
krvave agonije ali i ljepotu njegovu, i da sama naposljetku
bude `ivot, u svoj njegovoj punini. Sva iskanja sve umjetnos-
ti vavijek zavr{avaju sa tom `eljom.
122 Prevod

Günther Anders
Nihilizam i
egzistencija (1946)

Izolacija – Iako se ~ini da je epoha individualizma daleko za nama,

zapanjuje da je filozofija egzistencije, dakle filozofija apsolu-
dijete terora tne izolacije, danas mogla dosti}i tako nevjerovatan, gotovo
pomodan stepen razvoja. Ali to je samo privid. Jer izolacija je
dijete terora.
U devetnaestom stolje}u ona je jo{ bila samo derivirana
forma slobode; donekle melanholi~no nali~je (stvarne ili na-
vodne) autonomije individue – bez obzira da li se pod njom
podrazumijevalo samouspostavljanje moralnih zakonitosti
po Kantu ili po Hegelu, „vlasni{tvo“, dakle ekonomska sa-
mostalnost. Jo{ je Stirner, zadrti monopolist, u svojoj izolaciji
pokazao jedan, iako malogra|anski izopa~en, odsjaj gra|an-
ske slobode.
Dana{nja izolacija me|utim proizlazi iz diktature; dikta-
ture koja je razbila sve me|uljudske grupacije koje nisu nas-
tale pod prisilom odozgo, i u zamahu totalizacije savr{eno
uspjela uspostaviti upravo onaj socijalni atomizam, koji je od
vremena Hobbesa (1651, 99) va`io kao anarhijska osnova
gra|anskog dru{tva.
Evropa je pro{la kroz jedan period u kojem niko nije
imao povjerenja u susjeda; u kojem je svako mislio da u
onom drugom, ~ak i u samom sebi, prepoznaje virtuelnog
tajnog agenta mo}i; u kojem je svaka ovca i svaki vuk u
drugom naslu}ivao vuka u krznu ovce ili ovcu u krznu vu-
Prevod 123

ka; period u kojem tek niko vi{e nije govorio ono {to je
imao da ka`e, a onda kada vi{e nije imao {ta da ka`e, {utio
je ili je vikao zajedno s drugima; period, u kojem su djeca
{pijunirala roditelje i roditelji denuncirali djecu; period u
kojem je svako bio smrtni neprijatelj onom drugom, jer je
taj drugi, svako drugi, umjesto da mu bude bli`nji mogao
biti zamka; period u kojem je svako onog drugog htio pre-
dusresti tako da se, ili uklopio u sistem zamke ili se radovao
zbog svakog ko je upao u zamku, jer je smrt onog drugog
ili ~ak masovna smrt zna~ila da sad postoji jedna ili ~ak vi-
{e virtuelnih zamki manje. Ukratko: za nama je period u ko-
jem je nepovjerenje bilo jedina forma opho|enja. Da je u tom pe-
riodu ili u onom koji mu slijedi (po{to mjesta koja su pritis-
kali lanci jo{ uvijek bole), da je ju~er, a jo{ i danas, jedino
pribje`i{te bilo i jeste Se-sopstvo (man selbst); zna~i, svako
sam sebi „istina“; sam sebi svoj jedini moralni partner, to je
dodu{e shvatljivo; iako bi se moglo po`eljeti i sve drugo, da
postoji filozofija, koja }e na ovaj stravi~ni rezultat terora a
priori staviti ta~ku. –
Ono {to va`i za Njema~ku, to mutatis mutandis va`i i za
Francusku. Ali dogodilo se ne{to, {to ~ini shvatljivim da se fi-
lozofija izolacije tamo mogla pojaviti u paradoksalnoj formi
masovnog pomodarstva.
Pokret otpora je stotinama hiljada ljudi dao prvo i jedin-
stveno iskustvo totalnog solidariziranja. Ka`emo „totalnog“:
jer tamo gdje se uop}e solidarnost mo`e kristalizirati protiv
diktature, tamo ona svoju snagu i {irinu crpi iz snage i {irine
diktatorskog pritiska. Te{ko se mo`e predvidjeti koliko dugo
je mogu}e takvu solidarnost, koja svoje postojanje zahvalju-
je jednom neobi~nom doga|aju koji je do{ao izvana, i posli-
je te situacije odr`avati na `ivotu. Ma kako bezizlazno u mo-
mentu, dok ovo pi{em, izgledalo stanje u Francuskoj, priti-
sak okupacije je nestao. Po~ela je neka polovi~na svakodne-
vnica; oni iz podzemlja sad opet `ive na zemlji, dr`avljani
(citoyens) su opet postali gra|ani ili radnici: na mjesto zada-
taka, koji su se danono}no nametali kao odgovori na udarce
ili kao spre~avanje udaraca, vratili su se zadaci normalnog
`ivota. Nekada{nja napetost je bila napetost predrevoluci-
onarne situacije; kada je zemlja kona~no (i ne samo zahva-
ljuju}i pokretu otpora) bila „slobodna“, izgledalo je da cilj
postignut; ali oslobo|enost jedne potpuno iscrpljene, u soci-
124 Prevod

jalnom pogledu ne do kraja promijenjene zemlje, s obzirom

na investiranu koli~inu napora, samoprijegora i krvi, nije ba{
neki ohrabruju}i rezultat. Dnevni zadaci, naro~ito u jednoj
gladnoj zemlji, tjeraju svakog da zaradi kruh: crno tr`i{te
(marché noir) zauzima sad mjesto postojanja opskurne Mac-
chie1. Ukratko: rasap procesa solidariziranja je u toku ili je
ve} uveliko uznapredovao – dakle dodatni motiv za izolaci-
ju, jo{ jedna {ansa za filozofiju izolacije. Sada se me|utim
povla~e oni krugovi, kojima solidarnost ni ranije nije bila
bliska i kojima bi sada nastavak procesa solidarizacije bio u
suprotnosti s njihovim vlastitim ili grupnim interesima. To
naravno velikim dijelom va`i za intelektualce. Naravno, da
oni nemaju hrabrosti da se pred sobom ili pred ostalima iz
krvave ozbiljnosti, kakvu su predstavljali teror i Macchia,
vrate uobi~ajenom eskapizmu pro{losti; jednostavno u
umjetnost ili literaturu, ili nekoj predratnoj djelatnosti. Da se
priklju~e nekoj religiji, to naravno, ve}ini intelektualaca
Francuske nije bilo mogu}e. Zato moraju da na|u neko po-
lje eskapizma koje je navodno ozbiljnije od `ivota i svijeta;
oni ga nalaze u „ozbiljnosti vlastite egzistencije“; u egzisten-
cijalizmu, koji je zapravo bijeg od ozbiljnih zadataka vremena u
ozbiljnost kao zadatak.

Konstelacija ro|enja
Filozofija egzistencije nije nastala u ovom vremenu. Ona
je produkt poslijeratnog perioda u Njema~koj: nastala u vre-
menu o~aja gra|anstva, naro~ito srednjeg stale`a, u vremenu
konfrontacije s Ni{ta (vis-a-vis-de-rien), u vremenu povratnika
iz rata koji se u socijalnom pogledu vi{e nigdje nisu mogli
uklopiti, ali su bili odlu~ni da „budu tu“ („da zu sein“)2, da ne
propuste svoj `ivot, i koji su kona~no htjeli da budu „ono {to
jesu“ (autenti~ni)3. Bila je to u kulturnom pogledu istovre-
mno epoha gra|anskog nihilizma: etika gra|anske filozofije
postala je diskutabilna, po{to vi{e nije poznavala nikakvu in-
1 Ilegalna francuska
orgnizacija tokom stancu sankcioniranja („Bog je mrtav“ / Nietzsche) i po{to se
Drugog svjetskog rata ~inilo da njihovi pojmovi autonomije i dostojanstva sa stvar-
(prim. prev.).
no{}u nemo}nog ~ovjeka vi{e nemaju ni{ta zajedni~ko. His-
2 Jedan od temeljnih
pojmova filozofije
torizam je ve} prije toga izbrisao posljednje tragove „apsolu-
egzistencije. tnosti vrijednosti“. @ivot kao takav bio je jedina nesumnjiva
3 Isto. vrijednost i on je u „filozofiji `ivota“ progla{en svetim; to
Prevod 125

zna~i: on vi{e nije postojao „za ne{to“; dakle postojao je „za

Ni{ta“; tokom omladinskog pokreta se to „Ni{ta osim htjeti
`ivjeti“, taj „`ivot predodre|en za Ni{ta“ pretvorio u progra-
matski entuzijazam; u~enje o „duhu“ kao protivniku du{e
kao nadgradnje, prema kojoj je marksizam i ranije gajio ne-
povjerenje, odreklo se ratia. Ideologije sre}e ~ovje~anstva ni-
cale su naokolo kao gljive. Mali broj doktrina koje u najogra-
ni~enijim domenima potvr|uju neku sigurnost bile su ma-
mac za o~ajnu mlade`: tako i Husserlova fenomenologija,
uprkos njenoj trezvenosti. Svi ovi elementi spadaju u konste-
laciju ro|enja djela „Bitak i vrijeme“: Heidegger je bio povra-
tnik, dezorijentirani malogra|anski povratnik, sada je stajao
vis-à-vis sa Ni{ta, nakon {to je za vrijeme rata stajao vis-à-vis sa
smr}u. Htio je biti tu i biti kona~no autenti~an (ono {to jest) –
oba ova izraza postaju zapravo glavne rije~i, i on je o~ekivao
~vrsto upori{te u fenomenologiji Husserla, koji mu je godina-
ma davao podr{ku4; na kraju i on pi{e „ideologiju sre}e“, ko-
ja je osim one Hitlerove ~ak i poslije njegovog pada osvojila
Evropu; jedne francuske novine su je nazvale „La deuxieme
invasion allemande“ 5. – Ono {to nije u{lo u njegovu filozofiju
bila je ~injenica industrijalizacije, demokracije, {irine dana{-
njeg svijeta, radni~kog pokreta – jer Heidegger je pripadnik
provincijalnog srednjeg stale`a. Ono {to je naprotiv ~itavoj
stvari dalo njen osobeni karakter sumornosti i patetike jeste
Heideggerovo porijeklo iz katoli~ke teologije, koja je njego-
vom ateisti~kom u~enju podarila boju religije. – A ovo iz Kon-
stelacije ro|enja: pokret je ro|en u sjeni prvog postra}a; da bi pos-
tao evropski doga|aj u ru{evinama drugog.

Negativni putokaz
Htjeti ukratko iznijeti {to je zapravo filozofija egzistenci-
je; izvijestiti, {ta zapravo predstavlja Heideggerovo nepoj-
mljivo komplicirano `ivotno djelo „Bitak i vrijeme“ (1927),
iz mnogostrukih je razloga gotovo nemogu}i pothvat. Prije
svega zato {to filozofija za Heideggera nije {kola ve} akcija:
akcija samoprosvje}enja tubivstva (Dasein); zato {to He-
4 A da ga Heidegger od
ideggerov predmet nije klasi~ni predmet filozofije: kosmos, dana dolaska nacista na
ono {to je on bio u klasi~noj formi sistema, ve} „egzistenci- vlast više na ulici nije
poznavao.
ja“ (Dasein) samog ~ovjeka; zato {to on tu „egzistenciju“ ni-
5 „Druga njemačka
po{to ne opisuje kao „svjetovnu“, dakle ne pomo}u katego- invazija“.
126 Prevod

rija stvari ili predmeta: jer je po njegovom shvatanju upra-

vo univerzalna primjena takvih kategorija ustvari sprije~ila
poimanje ne-stvarnosne egzistencije (nicht-dingliches Dase-
in); zato {to je on za poimanje polja „egzistencije“ (a to je
ve} stvarnosni izraz!) izmislio jedan potpuno osobeni, sa-
movoljni vokabular, koji ovdje dodu{e nije preduslov, ali se
ne mo`e ni potpuno izbje}i, po{to onaj svakodnevni voka-
bular, kao i vokabular obrazovanja i nauke „prekriva“ ono
{to Heidegger `eli da poka`e; zato {to je Heideggerov filo-
zofski pothvat vi{ezna~an: S jedne strane ontologija, dakle
istra`ivanje onog {ta zna~i „bitak“ („Sein“), a pogotovo {ta
zna~i „tubitak“ („Dasein“); s druge strane on gotovo nepri-
mjetno prelazi u ne{to potpuno drugo, u ne{to, {to zapravo
uputu za neku vrstu tehnike askeze prikazuje kao filozofiju; za-
to {to bismo u tu svrhu neprestano morali imati pred o~ima
povijesne preduslove, po~ev od Anaksimandera do Spen-
glera, kako one koje je citirao, tako i one kojih ni sam nije
bio svjestan; zato {to se naslije|e koje je obra|ivao sastoji
upravo od takvih motiva koji su ljudima, „obrazovanim“ u
duhu devetnaestog i dvadesetog vijeka, strani: i to od reli-
gioznih motiva. Pristup je kona~no i zato tako neopisivo
te`ak, {to Heidegger pojam op}eobrazovne ba{tine, na koju
smo navikli i koju razumijemo, odbacuje kao ne-egzistenci-
jalan, dakle kao neobavezan; prema tome, njegov pothvat
kao takav uop}e ne `eli da bude shva}en – ba{ kao {to ni
propovjednik ne `eli da mu se dive kao retori~aru, ve} mi-
sli da mo`e da tra`i jedan potpuno novi na~in (duhovne)
predispozicije za prijem.
Ono {to mo`emo dati u nastavku ovog referata je u naj-
boljem slu~aju putokaz, a nikako detaljni tlocrt podru~ja
egzistencijalne filozofije. I to samo jedan negativni putokaz: jer
`elimo samo pokazati u kom se pravcu filozofija egzistencije
nalazi, kako bi savremenike sprije~ili da u nju zalutaju.
„Bitak i vrijeme“ u vremenu epigonalne metafizike za-
po~inje pitanjem koje je po Heideggeru jo{ od antike totalno
zatrpano neprozirnim naslagama, pitanjem {ta zapravo zna~i
“bitak“ (Sein) za razliku od „bivstvuju}eg“ (das Seiende). To
zna~i: da on gordim patosom po~inje da iskopava i o`ivljava
zaboravljeno fundamentalno pitanje rane filozofije, ontolo-
{ko pitanje bez ~ijeg je rje{enja ~itava pri~a o renesansi meta-
fizike obi~no naklapanje, zato ga on poku{ava „ponoviti“.
Prevod 127

Bitak i bivstvuju}e? Upitat }emo se? Zar insistiranje na toj

razlici nije cjepidla~enje?
„Da mi ovdje stojimo i sjedimo, ko boja`ljiv to mo`e da
shvati“, pita mladi Werfel. To „da“ ukazuje direktno na bitak.
Ne na bivstvuju}e. Ovo je pretpostavka da je mogu} i ne- bi-
tak (Nicht-Sein). Ali {ta zna~i taj bitak? Ima li on zna~enje?
Nemaju li samo bivstvuju}a bi}a (seined Wesen) zna~enje?
Imaju, odgovara Heidegger; iako ni{ta nije maglovitije od
onoga {ta to zna~i. Ne govore li re~enice: „To je stolica“ i „Ja
sam“ potpuno razli~ite stvari? [ta zna~i „(je)sam“? „Jest“?
Zna~i li to zaista samo da postoji neko JA, kao {to postoji sto-
lica? Ne{to posve drugo, odgovara Heidegger. Njegova filo-
zofija nastoji da pojasni to „(je)sam“. To „(je)sam“ – dakle
egzistenciju. Otuda naziv filozofija egzistencije. -
Ali kako se mo`e iza}i na kraj s tim „jesam“, s „tubitkom“
(„Dasein“)6? [ta se o njemu mo`e re}i? [ta „bivstvuju}e“ (das
Seiende) ~ini „tu-bivstvuju}im“ (Da-seinde)? Osobine kao bo-
ja ili te`ina ili sli~no? Karakteri potpuno druge prirode, na-
zvani „na~ini bitka“ („Seinsweisen“). ^injenica, na primjer, da
je tubitak uvijek vezan za odre|eno Sopstvo (je-meiniges Da- 6 Ta riječ ima prednost
sein), da on dakle ne postoji naprosto negdje bez vlasnika, da ima trostruko
značenje: prvo je to
ve} da pripada sam sebi (Sopstvu); nadalje, da mu je stalo način postojanja
„do samog sebe“, dakle da `eli da `ivi; nadalje, da je on tu- (Seinsweise). Drugo, taj
način postojanja, kao
bitak, to zna~i da se ne nalazi jednostavno negdje u svojoj da je i sam nešto
slijepoj datosti, ve} je tu za sebe samog, da je na vidiku sa- bivstvujuće/das Seiende
(Tubitak/Dasein). Treće
moga sebe, ili po Heideggerovim rije~ima – koje se oslanja- značenje (što se često
ju na medicinski pojam „lumen naturale“ –, da je on „svoj za razliku od
vlastiti lumen“ i lumen svijeta. Ali izraz „na vidiku“ („in Sic- „ontološkog“ naziva
„ontičkim“) je bivstvu-
ht“) ve} donekle falsificira smisao; jer „tu“ se tubitak ne na- juće/das Seiende, kojem
lazi tako da sam sebe nezainteresirano promatra, kao {to se odgovara taj način pos-
tojanja.
na primjer promatraju ~injenice prirodnih nauka, ve} je Pošto ova riječ
„tu“ u smislu da sam sebe razumije. [ta zna~i „razumjeti“? kameleonskog karak-
tera po potrebi preuzi-
Razumjeti jednu stvar zna~i: usvojiti ju. ^ovjek se u ne{to ma sva tri značenja,
razumije: zna, umije to. Mo`e se na primjer s ne~im opho- dok su međutim svi
nalazi sadržani u žariš-
diti, sa svijetom i ljudima. „Ophoditi se“ zna~i me|utim: tu zajedničke riječi,
stvari oko sebe ne samo gledati, ve} „brinuti“ za njih (besor- mnoštvo onoga što se
ispostavlja kao
gen); i samo u tom „brigovanju“ (kuhanjem, gra|enjem i sl.) „tubitak“ izaziva osjećaj
pokre}e se razumijevanje, razumijevanje, ~ije je ~isto teorij- vrtoglavice.
sko oblikovanje obi~an ostatak (tog procesa). Tubitak je pre- 7 Jednoznčni uticaj

ma tome7 – to je Heideggerova temeljna kategorija (ili kako Marxove teze, da je

teorija sekundarna
je on naziva „Existenzial“) – „briga“. Ono {to razumijemo forma prakse.
128 Prevod

„brinu}i se“, nisu krute ~injenice, navodni predmeti senzu-

alisti~ke teorije spoznaje, ve} „okolnosti“ stvari, takore}i
ono {ta se iza njih krije. Heideggera zabrinjava da tubitak
nije (poput spoznaje konvencionalne teorije spoznaje) loci-
ran ne jednoj obali, a svijet na drugoj – tubitak, reklo bi se,
ve} unaprijed zna~i „bistvovati u svijetu“ (In-der Welt- sein“)
– teza, koja je ostavila nevjerovatno sna`an utisak, jer je na-
vodno temu beskona~ne, komplicirane diskusije o teoriji
spoznaje: – Kako s jedne strane obale do}i na drugu? – ras-
krinkala kao bespredmetnu.
„Bivstvovati u svijetu“, „briga“, „razumijevanje“ – sve te
takozvane „egzistencijalije“ govore da tubitak nije jednosta-
vno nefleksibilno postojanje, ve} „umije}e“. Ali ako je „umi-
je}e“, onda je ono „ispred“ samoga sebe; jer umjeti uvijek
zna~i: biti u mogu}nosti neke stvari/osobine, koja jo{ ne pos-
toji. Ono prethodi sebi: dakle tubistvovanje je vrijeme. Prema
tome je budu}nost fundamentalni modus vremena. Sada da-
kle razumijemo i naslov knjige „Bitak i vrijeme“.
Filozofije nisu jednosmjerne ulice. Prije snopovi zraka.
Nu`no je jo{ jednom vratiti se ta~ki koju smo ve} napustili; i
od tamo krenuti u drugom pravcu.
„Tubitak“, rekli smo, se ne nalazi jednostavno „ni~iji“ na
putu: on je „uvijek samo moj“ („je-meiniges“). Da li je zaista
moj? Da i ne. Kako sam do{ao do svog tubitka? Zahvaljuju}i
(samom) sebi zacijelo ne. Nisam li ja u izvjesnom smislu izva-
na, ne kupiv{i ulaznicu za vlastiti tubitak, upao u njega?
„Ba~enost“ („Geworfen-sein“)8 naziva Heidegger ovu ~injenicu
„fakticiteta“ tubitka, ~injenicu da sam ja ... jedna vrsta bitka,
koja sa samim „tubitkom“ o~igledno nije identi~na. A snaga
izba~aja te ba~enosti: „Da ja jesam“ ostaje u izvjesnom smislu
ne{to {to kao kletva prati tubitak. Kao kletva: jer da ja jesam i
8 Ova koncepcija da sam ja ja (upravo ja), je s obzirom na vlastitu slobodu,
stvarno ima nešto od slu~ajno; nepodno{ljivo slu~ajno. To je u izvjesnom smislu
nihilističkog mita o
stvaranju (svijeta). klica bolesti ne-biti-ja (Nicht-ich-sein), koju nosim u sebi; i koja
Među modernim kon- ima konsekvence. Jer iako se tubitak (Dasein) od postoje}eg
cepcijama ona se može
usporediti samo s (dasVorhandene) razlikuje po tome {to je on „uvijek moj“, ipak
onom Kafkinom, u tubitak nije istovremeno i „Sopstvo“ („Selbst“): ono je do grla
kojoj je život u
otuđenom svijetu ukotvljeno u onom {to Se ka`e (man sagt), {to Se ~ini, {to Se
prikazan kao jedno ne ~ini, u „prosijeku“, u „neobaveznom (raz)govoru“: u tom
nikada okončano
rađanje u smislu „Doći,
stanju tubitak nije „Ja“ („Ich), nije li~nost, nije individua ili
ali ne biti prihvaćen“. sli~no. Ili kako to Heidegger izra`ava: „Tko“ („Wer“) tubitka
Prevod 129

jeste (neodre|eno) „Se“ („man“). Otuda dolazi Heideggerovo

nastojanje da tubitak ne formulira kao li~nost: jer u „Se“ je
personalnost tubitka u najve}oj mjeri neodre|ena i vi{e-
zna~na. – Ili, kako to Heidegger izra`ava, oslanjaju}i se na
„stra{ni sud“: tubitak se, ukoliko je ne-odre|en („man-haft“),
utapa u svijetu. -
Do ovog mjesta je Heideggerova filozofija cjelovita. Ona
je izvje{taj putnika istra`iva~a kroz – kako on vjeruje – pre-
gledno prodru~je „tubitka“. Ali sada po~inje ne{to drugo:
„Tubitak“ po~inje osje}ati strah. I to strah da on nije ôn
sam. Da nije ôn, jer je „ba~en“; nije ôn, jer je samo pjena na
valovima „bezli~nosti“. Strahuje – naime za svoj samobitak
(Selbstsein), koji bi izgubio, ukoliko bi ostao u prosje~nosti
bezli~nog Se (des „man“). ^ini se da ovaj strah po sebi nema
nikakav individualni objekt strahovanja: ali upravo to pla-
{i9. To „Ni{ta“. Ne, zapravo ne „to“ Ni{ta, ve} to, da pozna-
ti svijet postaje neprepoznatljiv: jer u strahu postaje onaj u
svakodnevnici dobro poznati svijet neobi~no „druga~iji“,
„nelagodan“. Dakle ne pla{i Ni{ta, ve} to da svijet postaje
ni{tavan, njegova „ni{tavnost“ („Nichtung“)10. To zvu~i kao
~isto psiholo{ki ili psihopatolo{ki opis. Kakve on ima veze s
filozofijom? „^isto psiholo{ki?“- upitao bi Heidegger umjes-
to odgovora. „Gdje pi{e da je psiholo{ko samo psiholo{ko?
Zar se tubitku u strahu ne de{ava ne{to neobi~no, ne{to, {to
se u okviru razumijevanja tubitka ne mo`e izostaviti? Gdje
pi{e da je podjela nau~nih disciplina, koja ovaj predmet
uklju~uje u psihologiju, onaj drugi u filozofiju, filozofski le-
gitimna? Ukratko: Heidegger ima filozofiju raspolo`enja. „Ra-
spolo`enje“ („Stimmung“) je naime za njega jedna kogniti-
vno fundamentalna pojava. Ona uti~e da vidimo. Ona je
sredstvo, zahvaljuju}i kojem bi}e osje}a kakvog je raspo-
lo`enja. Ali to nije samo sredstvo spoznaje (ili jo{ bolje
„sredstvo razumijevanja“) – to je istovremeno predmet ra-
zumijevanja: u strahu, u dosadi, bi}e razumije svoje vlastito
raspolo`enje. Raspolo`enje je dakle u izvjesnom smislu ono
{to je Schelling ozna~io kao ta~ku identiteta u kojoj su su-
9 Ova analiza bespred-
bjekt i objekt identi~ni: oko koje samo sebe vidi. Ove kon- metnog straha preuzeta
statacije, koje poku{avaju da ~ulnom opa`anju oduzmu nje- je od Kierkegaarda.
(„Pojam straha“)
govo stotinama godina staro prvenstvo, obja{njavaju zapra-
10 Pojam potiće od
vo jo{ jednu Heideggerovu „egzistencijaliju“: Tubitak (bi}e) Pascala Pensées(a) „Le
je u izvjesnom „raspolo`enju“, to jest on nije tu negdje gluh fini s’ anéantit“.
130 Prevod

ili jednostavno prisutan u svojoj datosti, on uvijek ima ne-

ku „vrstu tona“11, i ta vrsta tona je istovremeno osje}ati i
ono {to se osje}a.
Svako raspolo`enje dakle djeluje da se ne{to vidi, svako
ne{to „govori“. [ta govori strah? On ka`e: Svijet je stran; ne,
kako u Nietzscheovoj pjesmi glasi: Svijet je dubok.12 On je stran,
i ja sam njemu stran. Ne smijem mu se predati, govori mi: jer
{ta }e biti od mene, ukoliko budem govorio jezikom svijeta, pi-
sao perom svijeta? Ukratko: Strah je opomena, on je predo-
blik savijesti, on poziva. On poziva da se ne bude svijet, ve}
da se bude Se-sopstvo (man selbst zu sein), da se ne bude „u
vlasti“ svijeta, ve} da se bude „autenti~an“ („eigentlich“). Za-
{to se (u moralnom smislu) mora biti „autenti~an“, za to
uop}e nema obja{njenja. „Pa i ne mora se u smislu nekog mo-
ralnog postulata“, ustvrdio bi Heidegger. „Tubitak je napros-
to pozvan da to bude.“ Ma {ta zna~io ovaj neobi~an prikaz
koji balansira izme|u opisa i postulata – a bit }e da on ve}
zna~i nihilizam –, taj se poziv mo`e akceptirati ili zanemariti.
I ukoliko se on akceptira, po~inje preobrazba nestvarnog tubitka
u stvarni. Opis nepoznatog podru~ja „tubitka“ je zavr{en;
ono {to sad po~inje je formulacija izvjesne tehnike askeze, te-
hnike odvajanja od svijeta u svrhu postizanja „samobitka“
(Selbst-werdens).
Ovdje se ne mo`emo iscrpno baviti sveobuhvatnom te-
hnikom askeze, jo{ uvijek uvijenom u ukrasnu formu onto-
logije. To je put opravdavanja i izbavljenja, ali izbavljenja
bez Boga, u kojem su izbavitelj i izbavljeni identi~ni: oboji-
ca su „tubitak“, jer Heidegger nema Boga osim ovoga. To je
stravi~an put u Ni{ta: jer ono {to „autenti~nog“ ~ini auten-
ti~nim i potpuno izoliranim, je ne{to {to se ni~im ne mo`e
zamijeniti: smrt ili ta~nije: umiranje. Umiranje postaje zvi-
jezda vodilja `ivota, a tubitak postaje „bivstvovanje ka smrti“
(„Sein zum Tode“). Svijet u koji je uronio sada se od njega
odvojio, on ostaje sam s posljednjim mogu}nostima svoga
JA i hrabro kora~a u susret smrti („odlu~nost“, „kvalifikaci-
11 Ova metafora i ona trka prema smrti“), koja svojim neprestanim prisus-
mnoštvo drugih slika tvom `ivot pretvara u do`ivotno umiranje. Za {ta se tubitak
ne pojavljuju se kod
Heideggera. One su odlu~io? Ni za kakvu konkretnu zada}u. Ni za kakvu fun-
ovdje puka sredstva kciju. Nju bi svakako odredio svijet. Ali ne ni za samoubis-
interpretacije.
12 Zarathustra IV.Das tvo. Dakle ni-za-{ta? Jedino za samoga sebe, to zna~i, za
Nachtwandler-Lied 5 onog ba~enog, koji to jeste, iako to sebi nije sam u~inio; za
Prevod 131

svoje „u najve}oj mjeri vlastite mogu}nosti“ koje on preuzi-

ma i „bira“ kao da su njegov vlastiti produkt. U tom bez-
sadr`ajnom, ne-dru{tvenom, do`ivotnom aktu ljubavi pre-
ma sudbini (amor fati) tubitak dakle postoji i tu je on „u biti
autenti~an“ (eigentlich).
Opisom ove sumorne tehnike prko{enja zaklju~ujemo
ovaj izvje{taj. Iako tomu jo{ slijedi vi{e zna~ajnih misaonih
tokova. Ali on nas je doveo do one ta~ke, u kojoj je iden-
ti~nost egzistencijalne filozofije i nihilizma o~igledna; a po-
{to je na{ zadatak pokazati da je ono {to se veli~a kao novi
po~etak pozitivne metafizike zapravo posljednja uvijena
forma onog nihilizma, koji se otvoreno ili prikriveno nalazio
u svemu, i ne samo u filozofskim manifestacijama poslje-
dnjih sto pedeset godina, na ovom }emo mjestu kro~iti na
~vr{}e tlo.

Jo{ jednom jedan kratak osvrt

Svaka filozofija u sebi djeluje zaokru`eno. ^ak i tamo gdje
ona ne podi`e nikakve zidove arhitektonskog sistema, ~ini se
da pokriva asocijacije i na ono drugo, {to se u njoj ne pojav-
ljuje. Zato }emo na tren zatvoriti o~i i upitati se: „[ta se to ne
pojavljuje?“, i osvrnuti se jo{ jednom unatrag.
„Tubitak“ nema roditelje jer on je „ba~en“; on se ne raspa-
da na polove; on se ne razmno`ava; on nema tijelo. Niti nji-
me ko vlada, niti on vlada; apoliti~an je; ne poznaje prava,
du`nosti; ni kulturu ni prirodu; ne raduje se; ne voli nikoga i
ni{ta; nije solidaran ni sa jednom grupom; nema prijatelja,
ukratko: on je beznade`no amputirani tubitak, koji na stvar-
na pitanja, to zna~i na stvarne te{ko}e na{eg bitisanja ne
mo`e odgovoriti ve} zato, jer za njih uop}e ni ne pita.

Homunkulus-kompleks
Po~nimo s pojmom „stanje ba~enosti“ („das Geworfewnse-
in“), dakle skandalom da smo mi jednostavno „tu“. To je
stvarno ishodi{te: ono ne predstavlja nikakvu teoriju ili tezu,
ve} naprosto stravu (strah): {to smo tu.
„ I thought not to be born; nor love the state
To which that birth berought me.“
(Byron, Cain)
132 Prevod

Djelovanje ovog straha dopire do krajnjih dijelova ner-

vnog sistema. Jer ~itava iscjeliteljska tehnika postizanja svoje
autenti~nosti (Eigentlichwerdens) nije ni{ta drugo ve} tehnika
lije~enja ovladavanja strahom. Koju to, i Heideggeru nevi-
dljivu, pozadinu sakriva taj strah?
Kao prvo, u pozadini stoji, ono antijevrejsko, antikr{}an-
sko: Mi nismo stvoreni. To nam me|utim nije novo. Poslje-
dnje generacije su odrasle s nejasnom svije{}u da nisu stvo-
rene da bi postojale, nego da su to „postale“ (teorija descen-
dencije). U „ba~enosti“ nema traga o „postajanju“. Rije~ je o
„ba~enosti“ ni-otkuda. Ni-iz-~ega. S nihilizmom porijekla
po~inje Heideggerov nihilizam. Iz Ni~ega? To zvu~i pozna-
to. Ex nihilo je Bog stvorio svijet. Stanje ba~enosti ozna~ava
dakle negativan mit o stvaranju. Negativan, ali naturalis-
ti~ki. Jer za razliku od nas, koji smo nasljednici devetnaes-
tog vijeka, koji smo ve} odrastali u sekulariziranom na~inu
mi{ljenja i sa sekulariziranim teorijama, Heidegger je svo-
jim katoli~kim porijeklom pravi heretik: pomo}u religioznih
termina on jo{ jednom prolazi koz proces sekularizacije. On
negira ono prema ~emu je devetnaesti vijek ve} bio indife-
rentan.
Ali to jo{ ni izdaleka nije sve ono {to pojam „ba~enost“ po-
tajno negira. Ba~eni smo? Dakle nismo ro|eni. Nemamo oca ni
majke. Neobavije{teni smo i anonimni. Prema tome, ne pri-
padamo svijetu. Svijet je „otu|en“, nije vi{e na{. O kome go-
vori Heidegger? O kome on govori, a da to ne zna? O
gra|anskoj individui bez rodoslovnog stabla koja je, za razliku
od onih koji imaju neko ime, koji su „etablirani ljudi“, u ovaj
svijet uba~ena nepozvana, nenajavljena, ne-etablirana (je-
dinka). I sada je ona bezimena tu kao (bezli~no) „Se“ (“man“).
Niti jedan plemi} ne}e tvrditi, da je u ovaj svijet „ba~en“; on
zna, odakle dolazi, naime iz dobre ku}e; on nije prekinuo
pro{lost; ona ga odre|uje; ponosan je na nju.
Ali za{to je ta ba~enost skandal? Za{to ona mora biti revi-
dirana ili obesna`ena?
Skandal je za gra|ansku individuu ~injenica jednosta-
vnog tu-bivstvovanja zato {to se njena `e| za slobodom (ba-
rem u zemljama, u kojima je politi~ka sloboda gra|anstva os-
tala paralizirana) u ekstremnim oblicima ispoljila jo{ po~et-
kom devetnaestog stolje}a. „Samodopadna umi{ljenost ~o-
vjeka“, pisao je Schelling, „se buni protiv ... porijekla iz teme-
Prevod 133

lja.“ Za razliku od „etabliranog ~ovjeka“, koji je kao „etabli-

ran“ ro|en, gra|anin se mora sam etablirati: nije slu~ajno da
on sam sebe naziva „Selfmademan“ – izraz, koji je u izvjesnom
smislu jedna varijanta Homunkulusa. „Sopstvo je ~ovjek“,
ka`e on, i njegova mu sloboda zabranjuje da bude ne{to {to
nije sam postigao. A Heideggerova tvrdnja „egzistencija je
Sopstvo“ je eho devize autonomnog „~ovjeka koji je sam se-
be stvorio“ (Selfmademan).
Taj pojam „etabliranja“ (des „Machens“) – odakle on dola-
zi? Iz Francuske revolucije; koja je ono, {to je zahvaljuju}i
autoritetu postojalo prije, htjela zamijeniti etabliranim ili na-
novo „odre|enim“ dru{tvom (contrat, zakonodavna skup{ti-
na13); i koja je svakom ~ovjeku dala pravo da bude auten-
ti~an, da pripada sebi, svejedno odakle do{ao; dakle, izbrisa-
la je porijeklo i ro|enje (kao izvor privilegija).
Taj revolucionarni pokret imao je me|utim odjeka u filo-
zofiji. To najglasnije dolazi do izra`aja u Fichteovom
nau~nom u~enju. Ono notorno „JA odre|uje samo sebe“ je
kao metafizi~ki iskaz potpuno neshvatljivo. Ali ne i u dru{-
tvenom smislu. „Ma kako da je ~esto mislio o razlici u kojoj je
u`ivao na osnovu privilegiranog ro|enja“, pisao je Fichteov
sin o svom ocu.14 Naravno da je Fichteov izraz „odre|ivati“
(„setzen“) vi{ezna~an: preuzet je iz tradicionalne logike, ali on
ne posreduje samo asocijaciju na odredbu (Satz) nego isto-
vremeno i na „zakonodavstvo“ („Gesetzgebung“) i „uspostav-
ljanje“ („Einsetzung“); pa ~ak i asocijaciju na akt stvaranja. To
zna~i: Fichteovo gra|ansko JA se pona{a kao da jo{ nije bilo
tu ili jo{ nije bilo tu kao Sopstvo, sve dok ono sebe samo nije
odredilo – kao {to ni Heideggerov tubitak nije „on sam“ („es
selbst“), sve dok nije preuzeo inicijativu i odgojio sebe do sta-
nja svoje „autenti~nosti“ – samo {to Fichte pod JA ne podra-
zumijeva samo sebe, ve} zajednicu svih slobodnih individua
/JA(stava)/, to zna~i dru{tvo koje samo sebe odre|uje ili eta-
blira, uspostvljaju}i svoj vlastiti pravilnik. Otuda idealisti~ka
filozofija na osnovu svog su{tinskog motiva nije subjektivis- 13 Nije slučajno da je
ti~ka, kao na primjer engleski senzualizam, ve} je, ako se ta- kontrarevolucionar
Bonald protiv pojma
ko smije re}i, „subjekti~ka“. Konstituiranje individue (des Ic- „etablirati“ pisao oštre
hs) i svijeta putem inidividue (durch das Ich) zna~i sve drugo pogrdne govore
(Législation primitive,
samo ne njeno rastakanje u osje}aje: to je, prije bi se moglo 1802.)
re}i, spekulativni opis uspostavljanja gra|anskog dru{tva 14 Fichtes Werke I.
kao svijeta kojim ona vlada i koji posjeduje; a istovremeno i (1862)
134
15 Hegel u svojoj filo-
zofiji prava (1833)
otvoreno priznaje
smisao vlasništva, koji
se nalazi u osnovi svih
začetaka idealističke
filozofije. Postojanje
svijeta ne „samo za i
zbog sebe“ potvrđuje se
činjenicom posjedovan-
ja; čak je i životinja, kao
sastavni dio svijeta,
svojim aktom žderanja
idealista.
16 „Producirajući svoje
živežne namirnice,
ljudi indirektno pro-
duciraju svoj materijal-
ni život.“ (Marx :
Deutsche Ideologie
1844).
Prevod
opis uspostavljanja vlasni{tva (koje nije naslijedila, ve} koje
je stvorio Selfmademan)15. Sve to, kao {to je ve} re~eno, u nje-
ma~koj filozofiji ima spekulativni izraz, zato {to se upravo u
Njema~koj gra|anska revolucija nije ostvarila kao politi~ki
doga|aj. Kada se me|utim na privrednom planu ipak probi-
la, ideja Homunkulusa je dobila jednu novu nijansu: vi{e ni-
je trebalo podsticati zahtijeve koji su bili investirani u filozof-
ski za~etak njema~kog idealizma, a tradiciju su jo{ morale
odr`avati samo one fakti~ki neprivilegirane dru{tvene skupi-
ne. Kad Marx u svojoj analizi kapitalisti~kog svijeta ~ovjeka
ozna~ava kao svog vlastitog producenta i kao svoj vlastiti
produkt, onda tu, upravo zato {to on zahtijeva produkciju je-
dnog drugog tipa ~ovjeka od strane ~ovjeka, jo{ uvijek pro-
vejava Homunkulus-postulat gra|anske filozofije slobode.16
Ideja Homunkulusa naprotiv postaje komi~na tamo gdje ju
ve} u okviru gra|anskog svijeta formulira malogra|anin:
kod Stirnera, koji se u nedostatku masivnijeg vlasni{tva, po-
na{a kao njegov apsolutni, jedini vlasnik i Bog stvaralac.
Stirnerova nedora|ena knjiga, u kojoj je svijet prikazan
kao njegovo vlasni{tvo, je zapravo klju~, kojim bi se mogao
objasniti tajnoviti pojam vlasni{tva u idealisti~koj filozofiji
transcendencije, ali ova svojim nivoom u velikoj mjeri na-
dma{uje Stirnera. Apsurdnost Stirnerovog polazi{ta sastoji se
u tome, da on sam sebe i svijet vi{e uop}e na postulira ili
„potvr|uje“ kao stvarno vlasni{tvo (u smislu „braniti“), ve} ih
„potvr|uje“ samo u smislu „uvjeravanja“. Ovakvo pona{anje
je karakteristi~no za nekonkurentnog malogra|anina, koga
je ve} odavno pregazilo mo}no gra|anstvo; ~ovjeka koji je,
po Heideggerovim rije~ima, u „strahu za vlastitu egzistenci-
ju“, naravno, u mnogo konkretnijem smislu suo~en sa „Ni-
{ta“. Bez igdje i~ega on se zadovoljava i tje{i ambivalentnom
posvojnom zamjenicom „moj“ i progla{ava svoje gledanje,
svoje slu{anje, svoje osje}anje, svoju glad, ukratko: sve to kao
vlasni{tvo, dok su vlasnici zapravo drugi. „Onakav kakav je-
si u svakom trenutku, ti si tvoje bi}e.“ Marx ga je otuda s pra-
vom nazvao „ gordim vlasnikom svog ne-vlasni{tva“. „Ukoli-
ko bi umro od gladi, on ne bi umro zbog nedostatka namirni-
ca, ve} zbog svog vlasni{tva: umije}e umiranja od gladi“ –
pojam koji se istom o{trinom odnosi na Heideggera, ~iji je tu-
bitak vlasnik njegovog sopstva, pa ~ak i glavni inicijator nje-
gove sopstvene smrti.
Prevod 135

Pohvala desolidarizacije
U sli~noj ali neuporedivo mra~nijoj situaciji nastaje He-
ideggerov nihilizam: u situaciji totalnog propadanja nje-
ma~kog sitnog gra|anstva nakon Prvog svjetskog rata. „Ma-
li ~ovjek“ dolazi iz Ni{ta. Ali sada ne vi{e zato da bi mogao
da gordo usko~i u svoja samo-uspostavljena prava i samo-
etablirano dru{tvo kojim upravlja i koje mu pripada. Mali
~ovje~e, {to sada? Do{ao iz Ni{ta, on se sad nalazi u ne~em
ni{tavnom: i anonimnom, s mi{ljenjima, naklapanjem, ne-
slobodom i s ~itavom gomilom neostvarivih maksima {to
po~inju sa „Se“ ; i `eli napolje. Odakle dolazi masa, koja se
jednostavno ozna~ava s bezli~nim Se; koji su na~ini produ-
kcije u~estvovali u produkciji te mase; koji vlasni~ki odnosi
su tako|er uzrok da je ta bezli~nost opskrbljena produkci-
onim principima, mi{ljenjima i osje}ajima „li{ena“ svojih
vlastitih mogu}nosti – sve to Heidegger ne pita. Jer za njega
bezli~no Se („man“) nije rezultat dru{tvenog procesa, ve}
apriorno pitanje „Tko-tubitka“ („Wer-des-Daseins“); do toga,
dakle, nije do{lo ne~ijom krivicom, ve} je to u najgorem
slu~aju krivica sama. Da, zaista, krivica. On `eli van. Kako
ka`e: van iz krivice. Da se oslobodi. Od ~ega da se oslobodi?
Od sila koje su proizvele neautenti~nost „Se“. Ne. Poput za-
robljenika u „Hiljadu i jednoj no}i“ on se ne osloba|a od
~uvara tamnice, ve} od onih koji su zarobljeni zajedno s
njim. Jer on ne vidi anonimnost onih, koji su tako|er, zacije-
lo nehotice, krivi za anonimnost Se („man“); ili im ne gleda
ravno u o~i.
Ali kuda vodi put osloba|anja tubitka iz bezli~nosti Se
(aus dem „man“)? Je li to prava akcija osloba|anja? Kuda
on bje`i? K sebi samom, pojedincu 17. On se osloba|a ta-
ko, {to (kako sam to naziva - „tr~e}i unaprijed“) ulije}e u
tamnicu svoje vlastite egzistencije, treskom zatvara vrata, 17 Nedostatak prostora
i daje na znanje: „Sada vi{e ni{ta osim mojih najsopstve- nam ne dopušta da do
nijih mogu}nosti!“ i na kraju taj svoj ~in javno priznaje. kraja pratimo
genealogiju „pojedin-
Kakvog li revolucionarnog ~ina! Ni s jednom grupom ni- ca“: bez
je zbog te svoje korektne najave do{ao u bilo kakav kon- Kierkegaardovog
„pojedinca“, koji sam
flikt. preuzima riziko
To je, dakle, postalo od velikih ideala slobode i autonomi- paradoksa vjere,
Heideggerov pojedinac,
je u predve~erje uni{tenja gra|anskih sloboda od strane Hil- koji vjeruje samo u
tlera. Ono {to je prije bio aktivni subjekt, sada se odri~e akci- sebe, nije razumljiv.
136 Prevod

je, svijeta, u kojem bi mogao djelovati, prava u svijetu, jedna-

kosti li~nih prava: ~itavu svoju energiju strastveno usmjera-
va na duhovni `ivot, a svoju snagu pretvara u snagu da sam
sebe krsti ili da se opravdava. Spoljnja manifestacija tog ~ina
nije ni{ta drugo ve} ~injenica, da on nigdje ne „udara“ na re-
alne sile svijeta.
Po{to se ova surogat-akcija sprovodi s neizrecivom ko-
li~inom upornosti i neumoljivosti; i po{to se u toku akcije
stvara mno{tvo neosporno sveobuhvatnih opisa tubitka, ta
akcija je posrednik atmosfere ne~eg u osnovi obavezu-
ju}eg i utiska pune egzistencije – iako ova ni sa ~im i ni sa
kim nije „povezana“, iako strah i savijest isklju~ivo poziva-
ju da se veze prekinu. Heidegger nikada nije imao hra-
brosti da ovaj nehumani ritual prkosa predstavi kao moral-
ni nihilizam. Ekstremno, o~ajni~ko pitanje nihilizma, ko-
jem se nije pribli`io samo Nietzsche ve} i ruski nihilisti:
„Za{to bismo morali morati?“ kod njega se ne pojavljuje
nikada. Ekrazit se pokazuje kao gra|evina debelih zidova;
ali da se on pokazuje kao pseudoforma, to je njegova neu-
tralizacija u dana{njoj, nehumanoj situaciji Evrope tim
nu`nija.

Panika propu{tanja
[to osim toga, {to to stoji iza tehnike prkosa? – Veliku
ulogu u Heideggerovim istra`ivanjima igra veoma ~udno-
vato pitanje o takozvanoj „cjelini“ („Gänze“) tubitka; pitanje:
kada se i kako taj tubitak, {to se tako boji za samoga sebe,
osje}a cjelovito ... po{to je kao vremenska kategorija nepres-
tano negdje na putu; i po{to se ni na jednom mjestu puta ne
mo`e uhvatiti in flagranti svog cjelovitog bitisanja (Ganz-da
seins). Zato za postizanje autenti~nosti smrt igra presudnu
ulogu: Jer tek dolaskom smrti tubitak je u izvjesnoj mjeri
„cjelovit“. Prema tome, smrt koja uspostavlja cjelovitost,
mora u}i, inkorporirati se u `ivot – po Stirneru, `ivot je mo-
ra preuzeti kako bi „se imao“, kako bi mogao da se ima u
svojoj cjelovitosti. Ono {to dakle stoji u pozadini rituala
prkosa, jeste panika propu{tanja; panika propu{tanja onog,
~iji `ivot ne poznaje drugu zada}u nego {to je `ivot sam. Ne
propu{ta li on efektivno svoj `ivot njenim programatskim
prisvajanjem, drugo je pitanje.
Prevod 137

Historijska analogija
„Bog je mrtav“ za Heideggera. On je svjesni, gotovo pro-
gramatski ateista. Ali on se osloba|a. Od stanja ba~enosti i
od „Se“ (bezli~nosti). Ova neobi~na kombinacija ateizma i ri-
tuala postojala je u ranijoj povijesti ~ovje~anstva samo je-
damput: u budizmu. Jer ovaj je, prepun ogromne koli~ine
skepse sedmog prekr{}anskog stolje}a Indije, rigorozno ate-
isti~ki razradio tehniku odvajanja svijeta – kao filozofija
egzistencije. ^inio je to prete`no za intelektualce – kao filo-
zofija egzistencije. ^inio je to samo za dobro pojedinca – kao
filozofija egzistencije. Usprkos skepsi i nihilizmu zra~io je
snagom atrakcije – kao filozofija egzistencije. U izvjesnom
smislu je, dakle, filozofija egzistencije neka vrsta budizma
XX. vijeka.

Kraj morala
Ne biti Se-sopstvo (man selbstzu sein), za Heideggera je kri-
vica tubitka. S ovim pojmom krivice Heidegger je zaista po-
nudio jedan novum; ali upravo novum samo u tom smislu da
je on prezrenoj praksi epohe, na ~ijem je kraju, post festum da-
rovao teorijsku formulu pra{tanja: posve}enjem samo`ivosti.
Gotovo da ni jedna od profesorskih etika, koje su objavljene
tokom proteklog stolje}a, nije bila sinhronizirana sa stanjem
individualizma u domenu privrede; u ve}ini slu~ajeva te su
etike imale funkciju da prikriju realnost; nekako su se sve
svodile na nejasni altruizam.
Otkako postoji pojam krivice, krivica se zapravo sastoji
u samobitku (im Selbstsein): naime u njegovom ispadanju iz
neke cjeline, u takozvanoj „individuaciji“. Svejedno da li je
rije~ o Anaksimanderovim pojedina~nim bi}ima, koja za
svoje ispadanje iz cjeline moraju „pla}ati kaznu“, ili o mo-
ralnom odbacivanju „introvertnih osoba“ u dana{njoj
Americi – krivica se uvijek sastoji u tome {to je individua
izuzetan slu~aj, slu~aj ispadanja iz grupe: individuatio sive
negatio. Historijski gledano, zahvaljuju}i Heideggerovom
u~enju o krivici i savjesti, desilo se ne{to novo i jedinstve-
no: dok je individualna savjest do sada bila samo sredstvo
da bi se ono vi{e-nego-individualno proglasilo „dobrim“ ili
„zlim“, sada je individualno Sopstvo zahtjev savjesti. Ne-
138 Prevod

ko }e prigovoriti da Heideggerova savjest ne poziva Sop-

stvo da se izdvoji iz neke stvarne i relevantne zajednice,
ve} samo iz Se (aus dem „man“) koje se kre}e „svuda“ i „ni-
gdje“ (ili kao {to je to ve} rekao Seneca, „nusquam et
ubique“). I to je sasvim ta~no. Ali ~injenica da Heidegger sa-
mo to „Se“ vidi kao foliju za egzistenciju ~ovjeka; da on ne
vidi da bi stvaranje jednog ~ovjeku primjerenog i svojstve-
nog mu svijeta mogla biti i zada}a ~ovjeka – to je ve} He-
ideggerova krivica.

Proizvoljnost pojma autenti~nosti

(Eigentlichkeitsbegriff)
Upori{te za svoju ideju o autenti~nosti Heidegger je na-
{ao u karakteru ne-autenti~nog tubitka: i ne-autenti~ni tu-
bitak je naime ve} takav „da mu je stalo do svog bitka“. Po-
{to je to tako, argumentira Heidegger, tubitak sebe mo`e
odrediti autenti~nim. Op}e uzev{i, egzistencijalni ritual
prolazi put, ~iji je pravac kroz ne-autenti~ni bitak predo-
dre|en kao mogu}. Jasno je {to je Heidegger htio posti}i
ovim, kao {to }emo vidjeti, ne pogre{nim, ali u su{tini proi-
zvoljnim filozofskim utemljenjem: on `eli svom tubitku ga-
rantirati onu monisti~ku konzistenciju, koja je za naturalis-
ti~ke antropologije prirodna; a da pritom izbjegne duali-
zam, koji se podrazumijeva u teologiji i religiozno uteme-
ljenoj filozofiji morala. Ono {to je neponovljivo i prvobitno
u egzistencijalnom monizmu je to da se on s druge strane
slu`i religioznim, to jest dualizmom optere}enim, kategori-
jama.
Ukoliko fundiranje autenti~nosti karaktera proizvoljno
izrazimo stavom „Bitku je stalo do sebe samog“, onda tim
mislimo da je ad libitum mogu}e da se ideje o „autenti~nom“
tubitku na isti na~in izvedu iz svakodnevnog postojanja. Ta-
ko bismo s pravom mogli argumentirati na sljede}i na~in: za
prosje~no bi}e va`i da se ono ne zadovoljava sa svijetom
onakvim kakav on jeste, s njegovim status quo, ve} da ono
sebi stvara svoj vlastiti svijet s ku}om i kuhinjom, s kreve-
tom i stolom, jer u prirodi je bi}a da se ono osje}a „kod
ku}e“ tek kada `ivi u „samo-izgra|enoj ku}i“. Isto tako se
svakodnevni `ivot ne zadovoljava neodre|enim stanjem
„dru{tvenog bi}a uop}e“, ve} se uvijek odvija u dru{tvu ko-
Prevod 139

je ~ine izvjesni ljudi, to zna~i u dru{tvu koje je artikulirano

moralom i zakonom, jer je samo umjetno dru{tvo za bi}e
prirodno i jer samo u tom okviru ono mo`e da `ivi. Ali to
bi}e se neprestano spoti~e na svakom koraku u toj svojoj
„samo-sagra|enoj ku}i“; prvobitna namjera, stvoriti sebi
svijet po mjeri, postigla je suprotno: bi}e u svom bitisanju
biva onemogu}eno, otu|eno, silovano, ubijeno od strane
svog vlastitog svijeta. Pravi tubitak se sada vra}a prvobi-
tnom motivu: „Da `ivi u svijetu primjerenom sebi“; to je
mogu}e samo promjenom svijeta – ukratko: „autenti~an“ je
~ovjek samo u svijetu koji mu pripada; ili mo`da u naporu
da jedan takav opet stvori – i time bi bila utemeljena auten-
ti~nost politi~kog ~ovjeka.

Da li je onotologija zaista bila zaboravljena?

Da za trenutak predahnemo. Nismo li ispustili bitne dije-
love Heideggerove filozofije? Jesmo li uop}e dotakli Heideg-
gerovu tvrdnju da je ponovo iskopao ontologiju, zatrpanu
natruhama stoljetne pro{losti? Jesmo li istra`ili njegov po-
jam svijeta? Njegovo u~enje o „brizi“? Da se jo{ jednom vra-
timo. Jer s tvrdnjom da je ontolo{ko pitanje o smislu bitka
(Sein), za razliku od bivstvuju}eg (das Seiende) bilo zatrpano
i reformatorskim polaganjem prava na ~injenicu da je on
kao prvi pokrenuo ovo kapitalno pitanje, po~inje njegova
knjiga.
Da li je pitanje bitka bilo zakopano? Sigurno da nije. Je-
dino je to bila njegova formulacija u stilu antike, koju je
Heidegger preuzeo. Ono {to je izlo`eno u velikoj filozofiji
gra|anskih pokreta za slobodu, naro~ito kod Kanta, jeste,
samo izra`eno drugim rije~ima, razlikovanje izme|u „tu-
bitka“(Dasein) i „bivstvuju}eg“ (das Seiende). Kada Kant pos-
tavlja pitanje „o stvari po sebi“ (Ding an sich), on pita za
onu stvar koja je apsolutna (unbedingt), dakle nije stvarna
(dinghaft): ako }emo pravo: onaj bitak je ono za {to su stva-
ri uop}e stvari. I odgovor na to pitanje teorijski glasi: Su-
bjekt; prakti~no: Sloboda. Sloboda je kod Kanta ustvari ona
vrsta bitka koja nije naturalna, ni onti~ka, dakle ona je on-
tolo{ka; iz Kantovog razlikovanja „prirode“ i „slobode“
izvedeno je Heideggerovo razlikovanje „onti~kog“ i „onto-
lo{kog“. Samo s tom razlikom {to je Kant jako dobro znao
140 Prevod

da ~ovjek nije samo sloboda, ve} i priroda. („Jamac dvaju

svjetova...“). Ono {to Heidegger zamagljuje. I s tom razli-
kom {to se Kant interesira za ono, za-{to je ~ovjek slobodan:
naime za dru{tvo, kojem Heideggerovo egzistencijalno
odre|eno bi}e okre}e le|a. Time je me|utim i re~eno da je
Kantov slobodni subjekt i „ bitak- u- svijetu“ (in-der-Welt-se-
in) ; kako bi se ina~e od njega uop}e moglo o~ekivati „dje-
lovanje“? Za~u|uju}e djeluje Heideggerovo „otkri}e“ bit-
ka-u-svijetu samo u jednom periodu u kojem on problem
svijeta obra|uje kao isklju~ivo spoznajno-teorijski pro-
blem.

Podozrenje prema singularu

Tubitak. ^udnog li singulara! Zna~i li to jedan ~ovjek? Ili
~ovje~anstvo? Ili samo na~in na koji su ljudi tu? To ostaje po-
tpuno u magli, tako neodre|eno kao {to je to bio „~ovjek“,
heroj filozofske antropologije koji je nedugo prije Heidegge-
rovog „tubitka“, tako|er singular, sjedio na prijestolju nje-
ma~ke filozofije (Scheler: „Polo`aj ~ovjeka u kosmosu“). [ta
se krije iza singulara? ^injenica da je ~ovjek – ljudi? Ne sa-
svim. Jer tu ~injenicu dru{tvenosti je Heidegger nau~io, ako
ni od koga drugog onda od Aristotela; i ~ak ju je formulirao
kao novinu: Tubitak je navodno uvijek i „su-bitak“ („Mit-se-
in“). Ono {to se pre{u}uje je ne{to drugo: antagonizam, tubi-
tak borbe i borba za tubitak, koja se vodi me|u grupama. Jer
te antagonizme – zapravo socijalne borbe njegovog vremena
– Heidegger je na strmom usponu svog sopstva ka vrhu os-
tavio daleko iza sebe, da bi tu neutralnost u`ivao kao „auten-
ti~nost“ („Eigentlichkeit“) . ^injenica da se on u trenutku na-
kon tih borbi, po{to je pobjedonosna sila objelodanila svoj tu-
bitak, svoje neutralnosti odrekao, govori ne protiv ve} za nje-
govu neutralnost: jer da je u Tre}em Reichu nastavio biti neu-
tralan, to bi zna~ilo zauzimanje stava, opoziciju, ukratko: na-
pu{tanje neutralnosti.
Upravo zbog ove neutralnosti koja se krije u singularu ri-
je~i tubitak, danas je filozofija egzistencije tako opasna. Ve} je
sam pojam „tubitak“ u izvjesnom smislu bijeg.
Nepobitna je ~injenica da Hegel ~uvenim prikazom „Go-
spodara i sluge“ (u „Fenomenologiji duha“) ganutost tubitka
prikazuje neuporedivo konkretnije nego {to to ~ini Heideg-
Prevod 141

gerova filozofija, jer ona opisuje antagonisti~ki odnos tubitka

u pluralu, dakle grupu.
Zato je Hegel jo{ uvijek aktuelniji nego Heidegger. I ne
samo aktuelniji, ve} ima i jasniju artikulaciju. Jer neutraliza-
cija tubitka u singularu ima istovremeno za posljedicu da je
tubitak potpuno nedijalekti~ki, da nema pomaka od iskaza
ka protu-iskazu, dakle ne poznaje proceduralnu historiju. (Sa-
mo takozvani „historizam“ kao kvalitet pro{lo{}u opte-
re}enog tubitka.) Odsustvo dijalektike ~ini ne samo da `ivot
tubitka bude neartikuliran, ve} se to odnosi i na modus operan-
di filozofiranja. Kako Heidegger dolazi od jednog nalaza do
drugog ostaje, za razliku od Hegela, metodolo{ki potpuno
neobja{njeno.

Zatajena glad
U svakom slu~aju, Heideggerova je filozofija novi reali-
zam. Ipak je tubitak „bitak u svijetu ...“, u svom svijetu. Tako
je Heidegger shva}en u smislu jednostavnog realizma, tako
je na njegovo zaprepa{tenje shva}en i prihva}en. Na njego-
vo zaprepa{tenje: jer ono {to on misli nije to da je tubitak u
svijetu, ve} da „svijet“ kao crta karaktera tubitku pripada. Tubitak
u izvjesnom smislu {iri oko sebe ne{to u ~emu on jeste; „u-bi-
tak“ („in-sein“) je jedna od njegovih autenti~nosti. I to „u-
~emu“ (worin) zna~i „svijet“. „Ukoliko ne postoji tubitak, ne
postoji ni svijet.“ Iako ovaj namjerno provokativan stav ne-
ma smisao da bez nas nema egzistencije svijeta, ve} samo ka-
zuje: Izraz „svijet“ zna~i upravo na{ svijet – ipak ovaj stav
~itavu ontologiju jednozna~no vra}a u idealizam.
Ali da li je taj prigovor opravdan? Ne tvrdi li Heidegger
upravo da se svijet i stvari otkrivaju u sasvim prakti~nim pos-
tupcima opho|enja sa svijetom? Zar za njega nije „brigova-
nje“ (Besorgen) motor tubitka? Zar njegova teza da je samo te-
orijska spoznaja derivat, i ne samo teorijskog opho|enja sa
svijetom, upravo akademska potvrda pozitivisti~kih, mar-
ksisti~kih i pragmati~kih teorija o primatu prakse nad teori-
jom? Njegov opis svijeta kao „objektivnog svijeta“ (Zeugwelt)
zvu~i nevjerovatno konkretno. Heidegger je ustvari sve ono
iz ne-teorijskog opho|enja sa svijetom preuzeo u sam tubi-
tak. U pore|enju sa „svije{}u“ epigonalne transcendentalne
filozofije, naro~ito Husserlove, tubitak se odlikuje fantas-
142 Prevod

ti~nim bogatstvom.18 Me|utim ~itavo je to bogatstvo u hege-

lovskom smislu „dokinuto“. Tubitak je dodu{e veoma zapo-
slen: udara ~eki}em i majstori{e i u toj brizi on „razumije“
svoje kalupe.19
Ali za{to se brine : izvor brige on spominje samo usput i
ne povla~i iz toga nikakve filozofske konsekvence, jer to
18 Ali naravno ne u upravo nije „umije}e“ tubitka. Jer tubitak je ustvari „briga“,
poređenju s Hegelovim jer on je glad. To zna~i: Usprkos svim Heideggerovim uvje-
„duhom“ kao takozvan-
im „objektivnim ravanjima ~ovjek je tako onti~ki da mora prisvojiti ono on-
duhom“, koji obuhvata ti~ko kako bi bio ontolo{ki, naime da bi bio „tu“. Bitak nije
sve ono tubitku ne-
primjereno, naime ono glad; on je „sam po sebi bez supstance“20. On naprotiv po-
što tubitak određuje: kazuje ne{to {to ja nisam i {to nemam. Svjedo~i da je `ivo
pravo, državu, umjet-
nost . Ništa od toga bi}e, kao svako dijete {to zapoma`e, dokaz da mu je svijet
nema kod Heideggera, neophodan; i da njegov tubitak mo`e opstati samo nepres-
koji u izvjesnom smislu
tubitak bez produkata, tanim zadovoljavanjem svojih potreba, to jest uz aktivnu
tubitak nakon bom- pomo} svijeta. Da tubitak/bi}e „ima“ potrebu, je ~isto gra-
bardiranja opisuje već i
prije bombardiranja. mati~ka, ali ne filozofska re~enica. Jer potreba upravo zna~i
19 Svi primjeri potiču iz da nemam ono {to bi trebalo da imam.21 Tako|er stoji, da
seoske zanatske radion- uz potrebu ide nabavka i prerada, dakle izvjesno „umije}e“
ice. Današnji industrijs-
ki svijet Heidegger
; ali posmatrati umije}e izolirano, nije dozvoljeno. Da je He-
prešućuje s agresivnim idegger nastavio slijediti ovakav tok misli, nai{ao bi na mo-
prezirom prema stroje- tive koje nikako ne bi smio prihvatiti kao istinite. Postoje te-
vima. U industrijskoj
djelatnosti čovjek nar- matske granice za svaku pristojnu univerzitetsku filozofiju.
avno više ne „razumije“ Kod Heideggera se ona nemilosrdno kre}e na samom pragu
ono što radi; on
opslužuje stroj koji ne gladi; da je prekora~io prag, priznao bi glad kao motor tu-
razumije, ali koji nešto bitka, pa bi se onda moglo posumnjati da on ima veze s ma-
proizvodi, čija je „saz-
danost“ u svakom terijalizmom. Zato je ~itavu svoju teoriju brige, koja bez te-
slučaju nužnost, a rad- orije potrebe visi u zraku, radije ostavio nedovr{enu – i ta-
niku najčešće ostaje
nepoznata. O tome kod ko se rije{io brige.
Heideggera nema ni Tek rektificiranjem maksimalno vi{ezna~nog pojma „bri-
riječi.
20 Hegel, Jenenser
ga“ u smislu „potreba“ odjednom postaje jasan i problem
Realphilosophie (Hegel vremena, koji usprkos temeljitom istra`ivanju u djelu „Bitak
1905/06, str. 161). i vrijeme“ ostaje u tami. U Heideggerovoj knjizi ostaje zapra-
21 U svakom slučaju vo nejasno da li je tubitak „utemeljen“ u vremenu ili je vrije-
valja napomenuti da je
taj najveći „idealista“ me utemeljeno u tubitku. Ali na kraju ipak nailazimo na for-
činjenicu da mi postoji- mulaciju da se „briga temelji u vremenosti“. Ovo obrtanje je
mo iz onoga za čim
žudimo, oblikovao kra-
istina; jer potreba vodi do „vremena“.
jnje osorno. Sokrat u [ta to zna~i?
Philebosu označava Da bi bilo tu, `ivo bi}e mora da sebi pripoji svijet. Svijet ni-
svakog , ko o ovoj čion-
jenici ne vodi računa je primarno horizont predstavljanja (Vorstellen), ve} stalne po-
„ludim“. tjere za ne~im (Nachstellen). Jer bi}e je udaljeno od svoje hra-
Prevod 143

ne, `udnja mora da juri za svojim ciljem. To zna~i: bi}e mora

prevaliti izvjesnu distancu dok ne stigne do onog za ~im
`udi, i dok njegova potreba kona~no ne bude zadovoljena.
Taj lov, ta potjera, to iscrpljuju}e smanjivanje distance konsti-
tuira vrijeme; ono se sastoji iz trenutaka: ja nemam ono {to
mi treba; jo{ ne; jo{ uvijek ne; odmah }u; sada. Ukoliko je u
tom sada potreba zadovoljena, onda isti~e i vrijeme, koje
izvorno nije kontinuum, ve} ono u izvjesnom smislu dolazi
do izra`aja samo u akutnim napadima, i traje samo toliko du-
go koliko i sam lov. Utonu}em u san nakon obroka spava i
vrijeme. Time je re~eno: vrijeme je put zadovoljavanja potre-
be. Ne temelji se briga u vremenosti; prije bi se reklo vrijeme
u brizi; a briga u potrebi.

Münchhausen
Tubitak ne osje}a glad. On nema tijelo. Njegov moral ne-
ma dru{tvene okvire. Njegovo porijeklo nema pretke.
Ali on ima smisao.
To nam u svakom slu~aju tvrdi filozofija egzistencije. A
po{to je upravo rije~ „smisao“ bila ta koja je fascinirala mlade
ljude dvadesetih godina, a fascinira i dana{nju poslijeratnu
Evropu, moramo osvijetliti pozadinu Heideggerovog pitanja
o „smislu bitka“.
Da `ivot nema smisla ili da vi{e nema smisla, da je lo{ ili
pun jada, to je hiljadostruka nihilisti~ka jadikovka 19. i 20.
stolje}a. Ve} na osnovu nje same mogu}e je razumjeti mizer-
ne poku{aje epigonalne filozofije da sistematizira takozvane
„vrijednosti“ i da ponovo uspostavi njihov „smisao“; sto po-
ku{aja da se stare ideologije sre}e serviraju – u ve}inom sta-
rim – oblandama; i kona~no, poku{aj `ivotne filozofije da se
smisao `ivota ponovo vrati u sam `ivot.
Pri~a o „smislu `ivota“ poti~e iz potrebe ili nu`de da se sa-
mom `ivotu dodijeli ista ona funkcija koju u samom `ivotu
preuzima svaki predmet ili svaka radnja: da bude za ne{to tu.
Pod ovim se me|utim, op}e uzev{i, podrazumijeva jedan
paradoksalni zahtijev: s jedne strane se ~ini da je `ivot koji
„nema smisla“ bezvrijedan; s druge strane upravo tamo gdje
je `ivot „smislen“, isti taj `ivot kao izvor vrijednosti se „po-
ri~e“: on ima smisla za ne{to (plan spasenja ~ovje~anstva, us-
trojstvo svijeta i sl.), {to je vi{e i ve}e nego {to je to sam `ivot.
144 Prevod

Ovaj, u toj formi, naravno, rijetko formulirani paradoks je je-

dna od osnova modernog nihilizma.
Vi|en u kontekstu povijesti, ovaj paradoks zna~i slje-
de}e: u trenutku kada je proklamirano oslobo|enje indivi-
due od autoritarno nametnutih obaveza, ~ovjek vi{e nije
`ivio za ..., nije vi{e znao za {to `ivi. Zna~enje rije~i „smisao“
ispostavlja se kao „obaveza“.22 Ono {to ~ovjek mora ~initi
za druge postaje sadr`inski neopisivo; otuda ~isto formla-
no: to je pozadina ~uvene formalnosti Kantovog imperati-
va. – Ali taj preobra`aj iz slobode u nihilizam nije naravno
produkt filozofije ve} rezultat gra|anske revolucije. 19. sto-
lje}e, to stolje}e individue koja ne radi ni za {ta i ni za koga
ve} za sebe, odnosno za svoje preduze}e je istovremeno sto-
lje}e o~ajni~kog traganja za „smislom `ivota“. To traganje je,
naravno, uzaludno: jer u ekonomskom smislu gra|anin
upravo nije tu za svijet, nego je svijet tu za njega. Individua
koja pripada sama sebi kupuje svoju samostalnost o~aja-
njem. Da je identitet individualizma i nihilizma unutar sa-
mog gra|anskog svijeta ostao nejasan; da su tim vi{e ad libi-
tum spajani izrazi „sloboda“ i „smisao `ivota“, to smo jo{ svi
zajedno i sami do`ivjeli.
Na prvi pogled se, naravno, ~ini besmislenim da se nihi-
lizam shvati kao nali~je gra|anske slobode. Ali ako samo
promislimo da se besmisao `ivota sastoji u tome da ~ovjek
„ne `ivi za ne{to“, i da se, s druge strane – prema Kantu -
li~nost, ukoliko ima dostojanstva, nikada ne smije koristiti
kao sredstvo za .... (ne{to), onda je taj kontekst jasan. Kod sa-
mog Kanta se dodu{e pojavljuje pitanje: „Za{to sam tu?“, ali
jo{ uvijek ne u okviru ona tri kardinalna pitanja u „Kanonu
~istog uma“. Ali ono poput melanholi~ne ili o~ajavaju}e mu-
zike, te kao “nesretna svijest“ prati ~itavo stolje}e. Ovaj }e
identitet gra|anske slobode i nihilizma me|utim biti doka-
zan u okviru Nietzscheovog u~enja o dostojanstvu, gdje on
dostojanstvo (potpuno neovisnog) Nad~ovjeka (Übermensch)
prikazuje tako da ovaj mo`e stajati i ostati da stoji u Ni{ta.
Gra|anin pojedinac se me|utim nije pona{ao tako smiono
22 Zato totalitarno kao Nietzscheov Nad~ovjek. Po{to vi{e nije `ivio za plan
obavezujuće vladavine
sile kao što je bio spasenja ~ovje~anstva i po{to to nije bilo predvi|eno nekim
nacional-socijalizam provi|enjem, on je u svijet iza{ao s jednim sekulariziranim
mogu suvereno tvrditi
da životu (obveznika)
planom spasenja: vjeru u provi|enje zamijenio je vjerom u
vraćaju smisao. progres; u sebi samom, kao u radniku koji radi samo za se-
Prevod 145

be, vidio je tajni motor i promotora permanentnog uspona

~itavog ~ovje~anstva, kojem on najbolje slu`i tako, da slu`i
samome sebi.
Taj pomo}ni plan, taj pojam progresa, koji je ve} Niet-
zsche prepoznao kao dotrajali, za jedan veliki dio ~ovje~an-
stva, u svakom slu~aju onog pora`enog, se potpuno sru{io
ve} tokom Prvog svjetskog rata. Ponovo se u svoj svojoj
upitnosti postavilo pitanje Za –{to (Wozu). U toj situaciji, ko-
ja je u Spenglerovoj op{irnoj teoriji regresa formulirana u
svoj svojoj zao{trenosti, do{lo je Heideggerovo obe}anje da
}e ipak odgovoriti na pitanje smisla bitka (Sein). Nije mo-
gao ponuditi svijet, u kojem bi ili za koji bi tubitak (Dasein)
imao smisla, po{to je smisao svijeta (napredak) do`ivio
slom. U neki drugi svijet, koji bi postojanju podario smisao,
nije vi{e vjerovao. Zato je zna~enje rije~i „smisao“ morao u
potpunosti promijeniti: ono u ~emu je tubitak/postojanje
(Dasein) moglo imati smisla, moglo je biti samo ono samo.
Dakle tubitak/postojanje se moralo preobraziti u ne{to dru-
go, {to postojanju daje smisao: To drugo bila je autenti~nost
(Eigentlichkeit) ili „egzistencija“ – postupak, ~iji je uzor bio
Münchhausen, kada je sam sebe pomo}u pletenice izvukao
iz jarka.

Socijalna granica nihilizma

O~ajni~ki nihilizam, ~iji je posljednji prkosni pristalica
egzistencijalisti~ki bitak (Sein) ve} je naravno stotinu godina
prevazi|en jednom drugom vrstom o~ajanja: naime o~aja-
njem onih koji kao ekonomske `rtve gra|anskog svijeta i
zloupotrebljenih gra|anskih sloboda nikada nisu poznava-
li stvarne {anse slobode, kao ni opasnosti nihilizma po{to su
de facto `ivjeli za ne{to, naime za ciljeve mo}nijih grupa.
O~ajanje slobode je u onotolo{kom ruhu u{lo u filozofiju
egzistencije; ali o~ajanje onih ne-slobodnih, koje je kao
~injenica trajalo du`e od sto godina, ali nije bilo dovoljno fi-
no, a da bi ga Heidegger ontologizirao. A pritom je mogao
lako pokazati da je tubitak proletarijata „ne-autenti~an“
(„nichteigentlich“), jer on u formi krvavog radnog vremena
pripada drugom; mogao je bez te{ko}a vidjeti da je njegova
oslobodila~ka borba usmjerena na to da dobije „auten-
ti~nost“ („Eigentlichkeit“) i „samost“ („Selbstheit“). To je He-
146 Prevod

idegger me|utim prepustio nekom ko se osamdeset godina

prije njega, u svojim „Ekonomsko-filozofskim spisima“ i u
„Njema~koj ideologiji“ bavio ovim pojmovima autenti~nos-
ti, a ~iji se cilj sastojao u tome da dozvoli da se uvid u ne-
autenti~nost preobrazi u jedan ne{to druga~iji ritual. Kraj
gra|anske filozofije: filozofije egzistencije do{ao je osamde-
set godina nakon {to je po~ela ona Ne-vi{e-gra|anska. I ne-
ma ni{ta smje{nijeg u kontekstu svjetske povijesti od tre-
nutka u kojem je Heidegger melanholi~nim ispadom
okon~ao gra|ansku filozofiju: Sljede}a ta~ka programa ve}
je odavno po~ela.

Jo{ i ve}
The funeral baked meats
Did coldly furnish forth
The marriage tables.

HAMLET

Ako je ovaj Heideggerov pothvat krivo shva}en kao no-

vi po~etak, iako on zapravo prikazuje sistematsko sahranji-
vanje epohe, onda je do ovakvog nesporazuma moglo do}i
samo zato {to sinhroniziranje epohe sa samom sobom nije
zavr{eno. To zna~i sljede}e: Heidegger je, u jednom vreme-
nu ~ija je kultura prema religiji ve} vi{e od stotinu godina
bila ravnodu{na, u vremenu u kojem Ne-postojanje-Boga
za pozitivizam vi{e uop}e nije bila stvar za diskusiju, jo{
uvijek pravi heretik: on je li~no zbog slu~ajnosti svog porije-
kla ~itav taj proces davno okon~ane i za mnoge apsolutno
neinteresantne sekularizacije morao pro}i ponovo; jo{ je-
dnom je pro{ao kroz Lutherovu reformaciju, jo{ jednom je
otkrio autoritet individualne savijesti; jo{ jednom se posta-
vio na noge svog fihtijanskog JA; jo{ jednom je, kao {to su
to u~inili Feuerbach i Neitzsche, porekao isto~ni grijeh; jo{
jednom je sve to, u nedostatku boljeg kapitala - kao Stirner
– pripisao sam sebi – i sve to u jednom vremenu, u kojem su
svi ti koraci, koji su doveli do religiozno neutralne slike svi-
jeta 20. stolje}a, bili gotovo potpuno zaboravljeni – ukoliko
ih je ve}ina ljudi uop}e i prihvatala: jer prihva}eni su bili sa-
mo rezultati.
Prevod 147

Dezorijentirani savremeni svijet, koji se ve} odavno

nezadovoljan svojim vlastitim pozitivizmom i duboko ne-
povjerljiv prema vlastitom moralu, te iscrpljen stanjem
dosade koje mu je nudila vlastita kultura, ve} `udno ogle-
dao za ne~im „ozbiljnijim“, pogre{no je shvatio religiozne os-
tatke u religioznom vokabularu nihilista kao elemente nove reli-
gioznosti.
I po{to mu je neumoljivost njegovog tona dala utisak da
zna o ~emu je rije~; i po{to je on ipak pozivao na bijeg, to je
budilo osje}aj sre}e da zajedno s njim bje`i; kao {to smo to
ve} rekli na po~etku, da bje`i od ozbiljnih problema u ozbi-
ljnost kao profesiju. Danas me|utim, kada nema ni{ta pogu-
bnije od povla~enja i desolidariziranja; kada zbog stra{ne kri-
vice ~ak ono najprosje~nije bi}e stoji pred Ni{ta (ni{tavilom,
bezdanom); kada oni najbolji i oni najgori bez igdje ikoga
(weltlos) lutaju kroz ru{evine; i po{to „primat budu}nosti“ ni-
je filozofski problem ve} jedna eminentno prakti~na zada}a –
danas tu nesretnu i nehumanu filozofiju mogu propagirati
samo oni koji, svejedno iz kojih razloga, nisu primarno zain-
teresirani za izgradnju i ozdravljenje jednog novog zaje-
dni~kog humanog svijeta.

Heidegger i Hitler
Solipsisti~ko i nacionalno postizanje
autenti~nosti (Eigentlichwerden)
Za kraj samo jo{ nekoliko napomena o odnosu Heidegge-
ra i nacionalsocijalizma. Kada je 1933. godine vlast u vidu si-
le iza{la iz svoje anonimnosti i kada ju vi{e nisu mogli previ-
djeti ni filozofi tu-bivstvovanjaja (Daseins-Philosophen), njemu
nije bilo ni{ta pre~e ve} da joj se baci oko vrata, koji je ve} bio
ovjen~an vojnim oklopom. Razglednica Freiburga iz 1933.
godine: na njoj rektor Univerzitetta u Freiburgu, koga je pos-
tavila partija na ~elu SA23 grada Freiburga, demonstrira mo}
duha kao prethodnicu duha mo}i. –
Zna~i li to nametanje jednoumlja i to, da postoji veza
izme|u nacionalsocijalizma i filozofije egzistencije? Vjeruje-
mo da je tako. Usprkos ~injenici da je Heideggerova filozofi-
23 Jurišni odred speci-
ja tehnika bavljenja sopstvom/pojedincem (Selbstbehandlung), jalne vojne jedinice u
dok je Hitlerova tehnika bavljenja masama. Obje se prije sve- nacističkoj Njemačkoj.
148 Prevod

ga susre}u u anti-demokratskom afektu, koji u oba ova slu~aja

ne proisti~e iz povijesti poznatog afekta aristokrata, ve} je to
afekt-skorojevi}a (arivista). Svoje teorijsko utemeljenje za
ovaj afekt Heidegger je preuzeo od Platona: njegovo razliko-
vanje prezrenog (bezli~nog) Se (man) i „Sopstva“ (Selbst) us-
tvari je platonisti~ko razlikovanje mi{ljenja (doxa) i razumije-
vanja (episteme). Oni Platonovi dijalozi koje Heidegger najvi-
{e voli: „Sofist“ i „Dr`avnik“ puni su politi~kih anti-demo-
kratskih konsekvenci takvog na~ina razlikovanja. Po{to je u
„Dr`avniku“ za Platona zakon tek najmanje zlo, a „vo|a“ je
ideal, to je Heidegger svoje nametanje jednoumlja s „Führe-
rom“ u izvjesnom smislu mogao potvrditi metodom klasi~ne
filologije.
Obje ove filozofije su nadalje doktrine okupacije: obje
~ine svijet u kojem `ive s atributom vlastite egzistencije – je-
dna to ~ini tenkovima i bombama, a druga spekulativnim
sredstvima.
U obim ovim metafizikama se smrt istovremeno veli~a i
bagatelizira; u nacionalsocijalisti~koj odgajanjem za rat koji
ostvaruje pravo bi}e Njema~ke: „Ro|eni smo za umiranje“; u
filozofiji egzistencije preobra`ajem smrti u „bivstvovanje ka
smrti“ (Sein zum Tode), koje je navodno identi~no s auten-
ti~nim bivstovanjem (Eigentlichsein).
Obje filozofije su anti-civilizatorske teorije. I obje su usmje-
rene protiv svake vrste univerzalija (kao {to su ~ovje~anstvo, in-
ternacionala, katoli~anstvo), jer im je objema stalo samo do
odlu~nog, ali to zna~i za sve dugo zatvorenog Sopstva, dakle
do isklju~enosti ostalih ili do isklju~enosti vlastite li~nosti iz
svijeta zajednice.
Ove paralele ve} pokazuju da je model postizanja
autenti~nosti u oba slu~aja veoma sli~an. Nacionalno pro-
micanje bilo je u izvjesnom smislu nacionalno-ritualni ~in
pomo}u kojeg se sada amorfno njema~ko stanovni{tvo (ko-
je je pod uticajem parlamentarizma, jevrejstva i sl. postalo
„neautenti~no“) spojilo u autenti~nost Naroda ili Reicha.
Da se naravno ovakvo proizvoljno, na osnovu ~isto priva-
tnih mjerila propagirano postizanje autenti~nosti i priva-
tnog nihilizma pored navodnog postizanja autenti~nosti i
pored kolektivnog nihilizma nije moglo dugo odr`ati, svje-
do~i veoma polemi~an ~lanak „Heidegger“ u Meyerovom
„Konversationslexikonu“ iz 1934. godine. Heidegger se o~i-
Prevod 149

gledno bezuspje{no ulizivao – {to me|utim nimalo ne

umanjuje njegovu krivicu zbog nametanja jednoumlja. Ni-
je ~udo da je ve} (u francuskim intervjuima) njegovo ~uve-
no veli~anje nacionalnog promicanja (Rektorov govor
1933) smatrano quantité négligeable (bezna~ajnim megalo-
manstvom). Za nas je ono naravno i dalje, kao i njegov
opoziv, dio njegove egzistencije; ili da ka`emo, njegove
neautenti~nosti.
Prevod s njema~kog: Mira \or|evi}
150 Prevod

Samuel Beckett
Tekst niza{to

Kuda bih po{ao, kada bih mogao i}i, ko bih bio, kada bih
mogao biti, {ta bih rekao, kada bih imao glas, ko govori ovo,
tvrde}i da sam to ja? Odgovorite jednostavno, neka neko
odgovori jednostavno. To je onaj isti stari stranac kao i uvi-
jek, onaj koji priznaje jedino postojanje akuzativa Ja, u jami
mog nepostojanja, od njegovog, od na{eg, nalazi se jednos-
tavan odgovor. Ne tvrdim to sa mi{lju da }e me prona}i, no
zbog toga {to bi mogao u~initi, onako `ivu}i i zbunjen, da,
`ivu}i, reci {ta bi mogao u~initi. Zaboraviti me, ne upoznati
me, da, to bi bilo najmudrije, a niko za to nije sposoban vi-
{e od njega.
^emu ova iznenadna susretljivost nakon takvog dezer-
terstva, lako je shvatiti, tako on tvrdi, ali ni sam ne shva}a.
Ja se ne nalazim u njegovoj glavi, niti bilo gdje u tom starom
tijelu, ali ipak sam prisutan, zbog njega sam prisutan, uz
njega, stoga i sva ova zbunjenost. To bi mu trebalo biti sa-
svim dovoljno, moje odsustvo, ali nije, `eli da budem prisu-
tan, uobli~en i svjetovan, poput njega, uprkos njemu, ja ko-
ji jesam sve, poput njega koji nije ni{ta. A kada osjeti da na-
pu{tam vlastito postojanje, on je taj koji mene napu{ta, u
suprotnom slu~aju, bijesan je, bijesan, toliko je bijesan.
Istina je da traga za mnom kako bi me ubio, kako bi me
u~inio potpuno mrtvim poput njega, mrtvim poput svih
onih koji `ive. Potpuno je svjestan toga, ali njegova sazna-
Prevod 151

nja meni ne poma`u, jer ja nisam svjestan, ja ne znam ni{ta.

Buni se kada ne promi{lja i ne radi ni{ta sem promi{ljanja,
nepo{ten je, te bi bilo od velike va`nosti kada bi postojala
mogu}nost da se to pobolj{a. Vjeruje da su ga rije~i iznevje-
rile, vjeruje da je upravo zbog toga {to ga jesu iznevjerile na
pravom putu ka mome }utanju, `eli vjerovati kako je to {to
su ga iznevjerile moja gre{ka, naravno da su ga rije~i izne-
vjerile.
Svoju pri~u ponavlja svakih pet minuta, tvrde}i kako ni-
je njegova, kako je u njoj sadr`ana sva mudrost za kojom
~eznete. @eli vjerovati kako je moja gre{ka to {to nema
pri~u, naravno da nema pri~u, {to ne opravdava njegova
nastojanja da utrapi jednu moju. To je na~in na koji promi{-
lja, svjestan oznaka, ali kojih oznaka, odgovorite nam ba-
rem to. ^ini da govorim stvari tvrde}i da to uop}e nisam ja,
da je dubina za kojom ~eznete sadr`ana u njima, ~ini da ja
koji ne govorim ni{ta tvrdim da to nisam ja. Sve je to istin-
ski kraj.
Kada bi me, barem, oplemenio postojanjem tre}e osobe,
poput ostalih svojih izmi{ljotina, ali ne on, on se ne}e zado-
voljiti ni~im manje no mnome, zbog sopstvenog mene. U
trenucima kada me posjedovao, kada je bio ja, nije me se
mogao rije{iti dovoljno brzo, nisam postojao, nije se mogao
pomiriti s tim, to nije bio na~in na koji se moglo `ivjeti, na-
ravno da nisam postojao, ni{ta manje nego {to on jeste, na-
ravno da to nije bio na~in na koji se moglo `ivjeti, ali sada
posjeduje jedan vlastiti, pa dopustimo mu da ga izgubi,
ako `eli `ivjeti u miru, uz malo sre}e.
@ivot, koliko moj, koliko `ivot, ne mo`e posjedovati, tu
ga ne mo`ete prevariti, jer nije njegov, jer to nije on, ka-
kva misao, tretirajte ga upravo tako, kao vulgarnog Mol-
loya ili sasvim obi~nog Malonea, te proklete smrtnike, te
sre}ne smrtnike, imajte srca, prizemljite ga u ta sranja,
njega koji se nikada nije bunio, njega koji nije ni{ta drugo
do ja, uzimaju}i u obzir sve stvari, ali koje stvari i kako ih
uzimaju}i u obzir, trudio se dr`ati izvan svega toga. To je
na~in na koji govori ove ve~eri, na~in na koji ~ini da ja go-
vorim, na~in na koji razgovara sa samim sobom, na~in na
koji ja govorim, jer i postojim samo ja, ove ve~eri, ovdje,
na zemlji, postojimo ja i glas koji ne proizvodi zvuke jer se
kre}e ka ni{tavilu, postoji te{ka glava i ruke polo`ene
152 Prevod

ispod nje, i le{evi u borbi sa svje`inom, i tijelo, to sam go-

tovo potpuno zaboravio. Ove ve~eri, ka`em ove ve~eri, a
mo`da je i jutro. I sve ove stvari, ali koje stvari, sve veza-
no za mene, ne `elim vi{e nikada negirati njihovo posto-
janje, ne pronalazim vi{e smisao u tome.
Ako priroda jeste mo`da su i ptice i drve}e, oni idu za-
jedno, voda i zrak, kako bi svijet mogao nastaviti da se
kre}e, nije va`no da saznam detalje, mo`da sjedim ispod
palme. A mo`da je ovo soba, sa namje{tajem, sa svime {to
uslovljava jedan udoban `ivot, tama, zbog zida koji se vi-
di kroz prozor. [ta ja zapravo radim, govorim, ~inim da
moje izmi{ljotine govore, ali to mogu biti samo ja.
^ini ti{ine, tako|er, kada slu{am i ~ujem ovda{nje zvuke,
svijet zvu~i, pogledajte koliko truda ula`em samo kako bih
bio razuman. To je moj `ivot, za{to da ne, svakako jeste je-
dan `ivot, ako vam se dopada, ako ste primorani, ve~eras ne
govorim ne. Mora postojati jedan, ~ini mi se, onda kada se
javi govor vi{e nema potrebe za pri~om, pri~a nije neopho-
dna, samo `ivot, to i jeste gre{ka koju sam napravio, jedna
od gre{aka, to {to sam `elio pri~u samo za sebe, `elio sam je
tamo gdje je samo `ivjeti bilo dovoljno.
U svakom slu~aju napredujem, a bilo je i vrijeme, nau~it
}u kako da za~epim usta prije nego zavr{im, ako ne iznikne
ni{ta ve} predvi|eno. Ali on, koji se tek tako pojavljuje i
nestaje, koji luta bespomo}no od mjesta do mjesta, iako mu
se ni{ta ne de{ava, ni{ta istinito, {ta s njim? Ja ostajem ov-
dje, sjede}i, ako sjedim, ~esto i osje}am da sjedim, ponekad
da stojim, ili je jedno ili drugo, ili da le`im, postoji dakle jo{
jedna mogu}nost, ~esto osje}am da le`im, to je jedno od tro-
je, ili da kle~im.
Ono {to se zapravo ra~una je samo postojanje na svije-
tu, djelanje nije va`no, sve dok jesi na zemlji. Potrebno je
samo disati, borba nije obavezna, ili traganje za dru{tvom,
mo`e{ se ~ak uvjeriti i da si mrtav, pod uslovom da ne
di`e{ veliku buku oko toga, ta ko bi mogao zamisliti libe-
ralniju vlast, ja ne znam, ja ne zami{ljam.
U takvim okolnostima nema smisla govoriti da si bilo
gdje drugo, da si neko drugi, samim tim {to jesam imam
sve potrebno pri ruci, da bih uradio {ta, ne znam, sve {to
bih trebao uraditi, tako da sam kona~no ponovno sam, ka-
kvo olak{anje bi to moralo biti. Istina je, postoje trenuci,
Prevod 153

poput ovog trenutka, kada djelujem gotovo potpuno

obnovljeno. A onda nestane, svega nestane, i ponovo sam
daleko, ponovo sa dalekom pri~om, ~ekam sebe dalekog
da zapo~nem tu pri~u, da je zavr{im, i opet vjerujem da
ovaj glas ne mo`e biti moj. Eto kuda bih po{ao, kada bih
mogao i}i, eto ko bih bio, kada bih mogao biti.

Prevela: Ajla Be}irevi}

154 Biografije

Maja Abad`ija, ro|ena 29.10.1990. u Ni{u, Srbija, gdje je

zapo~ela osnovno{kolsko obrazovanje, a dovr{ila ga je u Bre-
zi, BiH, zajedno sa gimnazijom. Studira na Odsjeku za knji-
`evnosti naroda BiH i bosanski, hrvatski, srpski jezik na Filo-
zofskom fakultetu u Sarajevu. U Brezi stanuje, ~ita i poku{a-
va pisati.

Jasmina Bajramovi} ro|ena je 8. 02. 1987. godine u Sara-

jevu, gdje je zavr{ila osnovnu i srednju {kolu. Studentica je
Odsjeka za knji`evnosti naroda BiH i bosanskog jezika.

Haris Imamovi}, ro|en 06. 02. 1990. u Skender Vakufu.

Studira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. @ivi u Zenici.

Almir Kljuno, ro|en 1991. u Sarajevu, studira Knji`e-

vnosti naroda BiH i komparativnu knji`evnost na Filozof-
skom fakultetu u Sarajevu.

Mirnes Sokolovi}, ro|en 22. 10. 1986. u Sarajevu. Maste-

rirao je na Odsjeku za knji`evnosti naroda BiH na Filozof-
skom fakultetu u Sarajevu.
Poglavlje 155