DOBAR DAN.

DANAS RADIMO NOVU LEKCIJU: ZAHVALNOST

TVOJ ZADATAK ĆE BITI DA PROČITAŠ OVAJ TEKST I NAPIŠEŠ KOME SI TI ZAHVALNA I

KAKO ZAHVALJUJEŠ. NAKON TOGA TREBAŠ FOTOGRAFISATI SVOJ RAD I POSLATI NA
PREGLED.

Što znači ta riječ? Izgleda lijepo. Ali i teško.

Možda se sjećate kako su vam nekad govorili:
Budi zahvalna za to što si dobila!
Budi sretan zbog toga što imaš!
Kad su nam to govorili? Zašto?
Pa možda smo dobili olovku? Uh, ako je olovka u pitanju, mora da je to bilo davno. A htjeli smo
pernicu. Nadali se pernici. Pa su nas tješili. I učili da budemo ne samo zadovoljni onim što
imamo, nego i zahvalni!
Zahvalnost je dakle ono što dolazi nakon što smo nešto dobili. Ili ono što dolazi nakon svijesti da
smo nešto dobili. A što je to što normalno dolazi nakon svijesti da smo nešto dobili? To je naša
potreba da onome ko nam je taj osjećaj omogućio, izravno ili neizravno, zahvalimo za taj dobitak.
Dobitak dolazi kao dar, nešto što smo dobili a nismo tražili.
Dobitak dolazi kao iznenađenje.
Ili je dobitak ispunjenje neke želje. Željeli smo nešto i želja nam se ispunila. Možda smo, želeći,
nekome dali na znanje da to želimo. Možda smo molili nekoga da nam nešto dadne. Možda smo
zahtijevali, pa čak i gnjavili.
Važno je da kad smo već nešto dobili, imamo i svijest o tome da smo to dobili.
Ako se u nama rodi želja da za dobitak zahvalimo, obuzme nas jedan posebni, rekla bih,
zaokruženi osjećaj. Kao da je započeo neki ciklus i završio se.

Tek se zahvaljivanjem ona početna svijest o dobitku sasvim naglašava i uvećava.

Hvala ti, majko, što si mi dala život. Znam da me nisi ubrala na grani. Znam da si me nosila,
njegovala, hranila, podučavala, ispravljala, da si bila tužna kad sam ja plakala, da si bila vesela
kad sam se ja smijala.
Sad kad tebi zahvaljujem za život imam svijest o svojem životu, o tom jedinstvenom
neponovljivome daru. Moj život i tim zahvaljivanjem dobiva dodatni smisao.

Izražavanje zahvalnosti je popločavanje mosta preko kojeg dolazimo do druge osobe odnosno do
stvaranja novih prijateljstava. Hoćemo li po tome mostu pustiti i neku kritiku? Hoće li se na tome
mostu dogoditi i neki okršaj, to ovisi o samom odnosu.

Često osoba ne izražava zahvalnost nego je podrazumijeva. Kći kaže prkosno: Pa to je moja
majka, normalno da me je njegovala.Takvom zdravo-za-gotovo razmišljanju nema mjesta.

Pa ta druga zahvalnost ide za mjesto našeg života. (Pojam „ekologija“ prvi je put upotrijebio
njemački zoolog Ernst Haeckel koji je pod tim pojmom da se odnos živih organizama razvija u
dva pravca: „prema njihovu organskom i neorganskom okolišu“. Sama riječ dolazi iz grčkog jezika
gdje riječ oikos znači okućnica, dom, mjesto za život.)
Ako nemamo osjećaj zahvalnosti za to mjesto, za taj naš oikos, tada smo tu važnu stvar, možda i
najvažniju, ili zanemarili ili čak grubim previdom ili agresivnim ponašanjem izdali.

Čuvam svoj okoliš, svoj vrt na balkonu ili ispred kuće, parkić ispred zgrade, kvart, grad…
Zahvalan sam na svojem komadiću maloga plavoga planeta jer je on MJESTO MOJEG ŽIVOTA.
Ako sam zahvalan, ja tu zahvalnost izražavam ne samo riječima, ne samo sviješću o dobitku i
neprocjenjivom daru nego i svojim ponašanjem, čuvanjem svojeg mjesta.

Kako zahvaliti?
Uvijek je najbolje u svemu biti kreativan i poseban. Ako smo smislili svoj način zahvaljivanja,
iskoristimo ga. Ako nemamo inspiraciju ili maštu, ako nam ne pada na pamet poseban način na
koji bismo mogli zahvaliti, zahvalimo uobičajeno: riječju hvala, osmijehom, malim naklonom,
pljeskom, pa čak i uzvikom bravo!
Zahvalimo tako da se od srca nasmijemo poklonjenoj šali.
Zahvalimo tako da uzvratimo ako možemo, milo za drago.
Barem obećajmo da ćemo uzvratiti. Mnogi koriste ovaj načini zahvale – obećanje – jer im se čini
jeftinim i praktičnim. Ali neispunjena obećanja čine naše ponašanje jeftinim!
Recimo: ima dobrih stvari, boljih stvari i najboljih stvari. Ta stvar je zaslužila moju zahvalu pa je
time ušla u sljedeću kategoriju: nužno je da na njoj zahvalim.
Neki ljudi pretjeruju pa kažu da od viška glava ne boli. Pa zahvaljuju toliko da onome kome
zahvaljuju postaje neugodno. Kao i u svemu drugome pa tako i u zahvaljivanju, mi onome kome
zahvaljujemo želimo učiniti ugodu, a ne gnjavažu. Stoga moramo procijeniti kako onaj kojemu
zahvaljujemo prihvaća našu zahvalu.
Naravno recimo na kraju da ne zahvaljujemo samo na materijalnim stvarima nego možda i još
više na nematerijalnima pa uvijek možemo reći: Hvala ti na podršci, hvala ti na prijateljstvu, hvala
ti na komplimentu…